Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 15. travnja 2014. - Strasbourg
Neulaganju prigovora na delegirani akt : Fond za europsku pomoć najugroženijima
 Sanacija kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju banaka ***I
 Zaštita potrošača u sektoru komunalnih usluga
 Tehnička pravila za plovila unutarnje plovidbe ***I
 Pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima ***I
 Informacije u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva ***I
 Pristupanje Hrvatske Konvenciji iz 1990. o ukidanju dvostrukog oporezivanja *
 Uspostava zajedničkog poduzeća Shift2Rail *
 Zahtjev za zaštitu zastupničkog imuniteta Alexandera Mirskog
 Upotreba sredstava Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji - zahtjev EGF/2012/007 IT/VDC tehnologija
 Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbe - zahtjev EGF/2012/004 ES/Grupo Santana
 Sustavi depozitnih jamstava ***II
 „Čista energija za promet: europska strategija za alternativna goriva” I
 Dimenzije i masa cestovnih vozila koja prometuju unutar Zajednice ***I
 Okvir za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava ***I
 Subjekti za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire ***I
 Računi za obavljanje platnog prometa ***I
 Dokumenti s ključnim informacijama za investicijske proizvode ***I
 Sud Europske unije: broj sudaca Općeg suda ***I
 Uvođenje interoperabilnog sustava eCall (ePoziv) u cijeloj Europskoj uniji ***I
 Mjere za smanjivanje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velike brzine ***I
 Prijevoz unutarnjim plovnim putovima ***I
 Poljoprivredni proizvodi na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama ***I
 Program istraživanja i razvoja u području aktivnog i potpomognutog života ***I
 Mala i srednja poduzeća koja provode istraživanja ***I
 Europski program za istraživanje i inovacije u području mjeriteljstva ***I
 Program partnerstva europskih zemalja i zemalja u razvoju u području kliničkih studija ***I
 Europski nalog za zamrzavanje računa ***I
 Otkrivanje nefinancijskih i drugih podataka od strane velikih trgovačkih društava i grupa ***I
 Uvjeti za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar trgovačkog društva ***I
 Zajedničko poduzeće „Clean Sky 2” *
 Zajedničko poduzeće za bioindustriju *
 Zajedničko poduzeće SESAR *
 Zajedničko poduzeće za inicijativu za inovativne lijekove 2 *
 Zajedničko poduzeće ECSEL *
 Zajedničko poduzeće za gorivne ćelije i vodik 2 *
 Međuinstitucionalni sporazum o registru transparentnosti
 Trostrani socijalni samit za rast i zapošljavanje
 Pregovori o Višegodišnjem financijskom okviru 2014. – 2020.: pouke koje treba izvući i put naprijed
 Poboljšanje mobilnosti radnika unaprjeđivanjem stjecanja i očuvanja prava na dopunsku mirovinu ***II
 Zakon o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja, biljnom reproduktivnom materijalu i sredstvima za zaštitu bilja ***I
 Zdravlje životinja ***I
 Zaštitne mjere protiv organizama štetnih za bilje ***I
 Sigurnost potrošačkih proizvoda ***I
 Tržišni nadzor proizvoda ***I
 Tržišta financijskih instrumenata i izmjena Uredbe [EMIR] o OTC izvedenicama, središnjim drugim ugovornim stranama i trgovinskim repozitorijima ***I
 Tržišta financijskih instrumenata i stavljanje izvan snage Direktive 2004/39/EZ ***I
 Statistika robne razmjene ***I
 Namira vrijednosnih papira i središnji depozitorij vrijednosnih papira ***I
 Pomorska oprema ***I
 Tlačna oprema ***I
 Sudske odluke u građanskim i trgovačkim stvarima ***I
 Provedba ankete o radnoj snazi na uzorku ***I
 Europska agencija za sigurnost pomorskog prometa i djelovanje u vezi s onečišćenjem ***I
 Pogodno okruženje za poduzeća, poslovne djelatnosti i novoosnovana poduzeća za stvaranje radnih mjesta
 Upućivanje radnika u okviru pružanja usluga
 Glasovanju se u slučaju postupka o imunitetu zastupnika (tumačenje Poslovnika)

Neulaganju prigovora na delegirani akt : Fond za europsku pomoć najugroženijima
PDF 191kWORD 35k
Odluka Europskog parlamenta od 13. ožujka 2014. o neulaganju prigovora na delegiranu Uredbu Komisije o dopuni Uredbe (EU) br. 223/2014 od 11. ožujka 2014. Europskog parlamenta i Vijeća o Fondu za europsku pomoć najugroženijima (C(2014)1627 – 2014/2676(DEA))
P7_TA(2014)0340B7-0273/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir delegiranu Uredbu Komisije (C(2014)1627),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 13. ožujka 2014. kojim od Europskog parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na delegiranu Uredbu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 18. ožujka 2014,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 223/2014 (1), a posebno njezine članke 32. stavke 8. i 9., članak 34. stavke 7. i 8. i članak 62. stavak 4.,

–  uzimajući u obzir članak 87.a stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir činjenicu da nije bilo uloženih prigovora tijekom razdoblja utvrđenog u članku 87.a stavku 6. trećoj i četvrtoj alineji Poslovnika, koje je isteklo 3. travnja 2014.,

A.  budući da je opetovano naglašavano koliko je nužno da Fond za europsku pomoć najugroženijima počne funkcionirati bez odgode;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na delegiranu Uredbu Komisije;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 72, 12.3.2014., str.1.


Sanacija kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju banaka ***I
PDF 283kWORD 79k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi ujednačenih pravila i ujednačenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog mehanizma sanacije i jedinstvenog fonda za sanaciju banaka te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2013)0520 – C7-0223/2013 – 2013/0253(COD))
P7_TA(2014)0341A7-0478/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0520),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0223/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje Švedskog parlamenta podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 6. studenog 2013.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2013.(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 27. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za pravna pitanja i Odbora za ustavna pitanja (A7-0478/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  prima na znanje izjavu Vijeća priloženu ovoj Rezoluciji

3.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010.

P7_TC1-COD(2013)0253


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br.806/2014)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Vijeća

Potpisnici Međuvladinog sporazuma o prijenosu i objedinjavnaju doprinosa Jedinstvenom sanacijskom fondu spremni izjaviti svoju namjeru pravodobnog dovršenja procesa ratifikacije u skladu s vlastitim nacionalnim zahtjevima kako bi se Jedinstvenom sanscijskom mehanizmu omogućilo da bude potpuno operativan do 1. siječnja 2016.

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu
(2) SL C 67, 6.3.2014., str. 58.
(3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 6. veljače 2014.(Usvojeni tekstovi P7_TA(2014)0095).


Zaštita potrošača u sektoru komunalnih usluga
PDF 286kWORD 65k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o zaštiti potrošača – zaštita potrošača u sektoru komunalnih usluga (2013/2153(INI))
P7_TA(2014)0342A7-0163/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. svibnja 2012. o strategiji za jačanje prava osjetljivih skupina potrošača(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o mobilnosti i uključivanju osoba s invaliditetom i Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2013. o novoj strategiji za Europsku politiku zaštite potrošača(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenog 2011. o reformi pravila o državnoj potpori EU-a za usluge od općeg gospodarskog interesa(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pristupu uslugama i njihovu pružanju(5),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 13. rujna 2013. koji se odnosi na donošenje uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju mjera u vezi s europskim jedinstvenim tržištem elektroničkih komunikacija i ostvarenju „Povezanog kontinenta” te o izmjeni direktiva 2002/20/EZ, 2002/21/EZ i 2002/22/EZ i uredbi (EZ) br. 1211/2009 i (EU) br. 531/2012 (COM(2013)0627),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. studenog 2012. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Kako osigurati funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta” (COM(2012)0663),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/6/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o izmjeni Direktive 97/67/EZ u pogledu potpunog postizanja unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Prema europskoj povelji o pravima potrošača energenata” (COM(2007)0386),

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, u obliku u kojemu je člankom 6. Ugovora o Europskoj uniji uključena u Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njezin članak 8. (zaštita osobnih podataka), članak 11. (sloboda izražavanja i informiranja), članak 21. (nediskriminacija), članak 23. (ravnopravnost žena i muškaraca), članak 25. (prava starijih osoba), članak 26. (integracija osoba s invaliditetom), članak 34. (socijalna sigurnost i socijalna pomoć), članak 36. (pristup službama od općeg gospodarskog interesa), članak 37. (zaštita okoliša) i članak 38. (zaštita potrošača),

–  uzimajući u obzir članak 12. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 14. Ugovora o Europskoj uniji i priloženog mu protokola br. 26.,

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7-0163/2014),

A.  budući da je poboljšanje informiranosti potrošača u vezi s komunalnim uslugama od posebne važnosti te da je potrebno osigurati da potrošači imaju pristup tim uslugama dok države članice imaju potrebnu fleksibilnost kako bi u obzir uzele osjetljive skupine potrošača;

B.  budući da sektorsko zakonodavstvo postoji i da je već poboljšalo zaštitu potrošača, ali i da se države članice podsjeća da su u tom smislu još uvijek potrebne ispravna primjena i provedba;

C.  budući da se u slučaju komunalnih usluga moraju poštovati nacionalne ovlasti i pravo lokalne vlasti na samoupravu te da sektorske odredbe čine odgovarajući pravni okvir za komunalne usluge;

Opći zahtjevi

1.  naglašava da su neki aspekti osnovnih potrošačkih brava obuhvaćeni Direktivom 2011/83/EU i da su zajednička obilježja komunalnih usluga navedena u relevantnom sektorskom zakonodavstvu;

2.   podsjeća države članice da je Direktivu o potrošačkim pravima trebalo prenijeti u nacionalna zakonodavstva do sredine prosinca 2013. i da će se ona primjenjivati na sve ugovore sklopljene nakon 13. lipnja 2014.;

3.  ističe da je zaštita potrošača djelotvorna samo ako se potrošačka prava mogu provoditi; stoga poziva države članice da u potpunosti provedu odredbe Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi (2005/29/EZ), Direktive o zavaravajućem i usporednom oglašavanju (2006/114/EZ) i Direktive o pravima potrošača (2011/83/EU); u tom smislu naglašava važnost alternativnih sustava za rješavanje sporova kao učinkovitih, štedljivih mehanizama za rješavanje sukoba između i potrošača i pružatelja komunalnih usluga; stoga poziva države članice da provedu nedavno dogovorenu Direktivu o alternativnom rješavanju sporova (2013/11/EU) i Uredbu (EU) br. 524/2013 o rješavanju sporova putem interneta;

4.  naglašava da podizanje svijesti potrošača o njihovim pravima igra ključnu ulogu u postizanju visoke razine zaštite potrošača, ali također naglašava temeljnu ulogu korisničke službe u ime pružatelja komunalnih usluga; naglašava da bi osobe odgovorne za odnose s klijentima trebale biti osposobljene i svjesne prava potrošača; stoga potiče pružatelje komunalnih usluga da sukladno tome osposobljavaju svoje zaposlenike i da osiguraju da svi potrošači u svakom trenutku imaju jednostavan pristup personaliziranoj pomoći;

5.  naglašava potrebu da potrošači imaju pristup cjenovno pristupačnim i visokokvalitetnim komunalnim uslugama diljem EU-a, s obzirom na to da su one ključne za osiguravanje socijalne i teritorijalne kohezije uz istovremeno pružanje doprinosa europskoj gospodarskoj konkurentnosti;

6.  podupire jake i neovisne organizacije za zaštitu potrošača u olakšavanju sveobuhvatne zaštite potrošača, ali naglašava važnost postizanja odgovarajuće ravnoteže između potreba potrošača i potreba pružatelja usluga;

7.  ističe da bi se svim potrošačima trebalo olakšati pristup komunalnim uslugama, bez obzira na njihovu financijsku situaciju; smatra da države članice u posebnim okolnostima mogu ocijeniti da „osjetljive skupine potrošača” trebaju odgovarajuće mehanizme;

8.  poziva Komisiju i države članice da obrate veću pozornost te da više ulože u informacije za potrošače i edukativne kampanje u pogledu komunalnih usluga koje usmjeravaju prave poruke prema pravom segmentu potrošača;

Energija

9.  smatra da je otvoreno, transparentno i integrirano unutarnje energetsko tržište nužno za postizanje konkurentnih cijena energije, sigurnosti opskrbe, održivosti i učinkovitog opsežnog korištenja obnovljive energije te poziva države članice da na odgovarajući način prenesu, primijene i bolje prate treći paket mjera za unutarnje energetsko tržište; ističe potrebu za većom informiranosti potrošača, posebno kako bi se poboljšale ponuđene usluge te kako bi se omogućila usporedivost i transparentnost cijena te na taj način ostvarilo njihovo nediskriminirajuće određivanje;

10.  naglašava ključnu važnost pravodobne, ispravne i potpune provedbe postojećeg zakonodavstva, uključujući regulatorni rad koji je zahtijevao treći paket mjera za unutarnje energetsko tržište, radi ostvarenja integriranog i konkurentnog europskoga unutarnjeg energetskog tržišta do 2014.;

11.  pozdravlja rad radne skupine za osjetljive skupine potrošača u okviru energetskog foruma građana, kao i komunikaciju Komisije od 22. siječnja 2014. o cijenama i troškovima energije u Europi (COM(2014)0021) te priloženo izvješće, u kojima se analizira učinak i odnos između cijena i troškova energije u državama članicama; podsjeća na činjenicu da je zadaća država članica odgovoriti na različite čimbenike i situacije povezane s energijom i osjetljivim skupinama potrošača;

12.  primjećuje da raskid ugovora o energiji često uključuje restriktivne uvjete i složene postupke, što otežava promjenu pružatelja usluga; poziva na ubrzanje i pojednostavljenje postupaka promjene pružatelja usluga; ističe da su postojeći kriteriji za ocjenjivanje paketa mjera za unutarnje tržište nadopunjeni u odgovarajućim direktivama o električnoj energiji i plinu trećeg paketa mjera za unutarnje energetsko tržište; ističe važnost redovitih izvješća Komisije o provedbi unutarnjeg energetskog tržišta;

13.  naglašava da je važno da Komisija podnese zaključke o elektroničkom izdavanju računa jer je ono važno za upravljanje potrošačkim internetskim računima za energiju;

14.  izražava žaljenje zbog toga što trenutačne cijene energenata ne uračunavaju nužno vanjske troškove, odnosno štetu nanesenu okolišu koja je povezana s dotičnim izvorom energije ili metodom proizvodnje, koji se dugoročno ipak mogu nametnuti cijelom društvu; u tom pogledu zalaže se za mjere za poticanje veće transparentnosti cijena za potrošače;

15.  smatra da bi poduzeća trebala objavljivati informacije o cijenama, njihovim promjenama i promjenama ugovora na pregledan način; podsjeća države članice na činjenicu da ih treći paket mjera za unutarnje energetsko tržište već obvezuje na to; poziva države članice i predmetne poslovne subjekte da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi osigurali da potrošači imaju pristup jasnim, razumljivim i usporedivim informacijama o cijenama, uvjetima i načinima pravne zaštite;

16.  podsjeća da treći paket mjera za unutarnje energetsko tržište podrazumijeva da države članice prije uvođenja pametnih brojila provedu analize troškova i koristi; ističe da pametne mreže potrošačima omogućuju praćenje i prilagodbu svoje energetske potrošnje, ali naglašava da neke od analiza troškova i koristi koje su provele države članice ne ukazuju na značajne uštede troškova za potrošače; ističe da se moraju poštovati i odredbe o potrošačima i odredbe o zaštiti podataka, kao i to da se odluka o korištenju pametnih mjerila mora prepustiti potrošaču;

Telekomunikacije

17.  naglašava da je potrošački aspekt digitalnog jedinstvenog tržišta i sektora elektroničkih komunikacija od najveće važnosti i primjećuje značajna poboljšanja u zaštiti potrošača uvedena nakon primjene telekomunikacijskog paketa iz 2009. (direktive 2009/136/EZ i 2009/140/EZ); naglašava da Parlament trenutno predlaže važna ažuriranja i poboljšanja na području zaštite podataka i jačanja položaja potrošača; naglašava da je važno da svi potrošači imaju pristup visokokvalitetnim uslugama elektroničke komunikacije, kao i da se uspostave nove infrastrukture kako bi se smanjio digitalni jaz;

18.  ponavlja svoje prijedloge čiji je cilj da se potrošačima olakša promjena pružatelja usluga elektroničke komunikacije bez dodatnih naknada osim stvarnog troška promjene, bez gubitka podataka i uz minimalne formalnosti, te da se potrošače potiče na promjenu; podržava i prijedloge za promicanje neovisnog informiranja o cijenama, naplaćivanju i kvaliteti usluge, uključujući brzine prijenosa podataka;

Poštanske usluge

19.  primjećuje da potrošači u poštanskom sektoru dobivaju uslugu koja je usmjerenija na kvalitetu, a imaju koristi i od ušteda u obliku smanjenja troškova; naglašava da su veće mogućnosti dostave, bolja transparentnost, informiranost i cijene preduvjet za povećanje povjerenja potrošača u tržište dostave; primjećuje da se Direktivom 97/67/EZ, kako je izmijenjena direktivama 2002/39/EZ i 2008/6/EZ, osigurava da se poštanskim uslugama pruža univerzalna usluga; podsjeća Komisiju da u svom izvješću o provedbi ispita jesu li države članice ispunile to jamstvo; poziva Komisiju da potiče pružatelje poštanskih usluga na poboljšanje interoperabilnosti i ubrzavanje uvođenja pojednostavljenih postupaka čiji je cilj smanjenje troškova, poboljšanje dostupnosti i kvalitete usluga dostave;

20.  naglašava važnost postojanja sveobuhvatne usluge dostave paketa u cijeloj Uniji; naglašava da je od ključne važnosti da su usluge dostavljanja paketa preko poštanskih usluga i privatnih operatera brze i pouzdane, posebno kako bi se odgovorilo na potrebe potrošača koji naručuju preko interneta; ponavlja prijedloge iz svoje rezolucije od 4. veljače 2014. o podjeli paketa(6) u vezi s potrebom pružanja pomoći u poboljšanju usluge i smanjenju troškova;

21.  pozdravlja sve napore koje su operateri tržišta dostave već poduzeli radi boljeg ispunjavanja potreba mrežnih potrošača i trgovaca na malo, poput fleksibilne dostave ili mogućnosti povrata; istovremeno naglašava da su radi poboljšanja interoperabilnosti i kvalitete usluga i drugi poticaji dobrodošli;

Javni prijevoz

22.  Primjećuje da su se posljednjih godina sektorskim mjerama povećala prava potrošača koji koriste usluge prometa;

23.  naglašava da bi ciljna skupina trebali biti potrošači koji imaju pristup učinkovitom lokalnom javnom prijevozu, bez obzira na to žive li u područjima u kojima bi takva usluga bila manje isplativa; priznaje da su za to odgovorne države članice i poziva ih na poduzimanje odgovarajućih mjera;

24.  podsjeća da će zbog starenja stanovništva usluge učinkovitog javnog prijevoza u budućnosti dobiti na značaju te da su one nužne i za postizanje klimatskih ciljeva u okviru strategije Europa 2020.; poziva na razvoj zajedničkih instrumenata za osiguravanje optimizirane multimodalnosti učinkovitih, visokokvalitetnih usluga javnog prijevoza kako bi se osigurali i slobodno kretanje osoba i konkurentnost takvih usluga

25.  poziva na holistički pristup prema starijim osobama te osobama sa smanjenom pokretljivošću; smatra da je potrebno uzeti u obzir cijeli lanac javnog prijevoza, uključujući pristup čvorištima javnog prijevoza; želi razmotriti potrebu za dosljednim sustavom točki javnog prijevoza kako bi se pomoglo osobama sa smanjenom pokretljivošću;

o
o   o

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 264 E, 13.9.2013., str. 11.
(2) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 9.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0239.
(4) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 51.
(5) SL L 373, 21.12.2004., str. 37.
(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0067.


Tehnička pravila za plovila unutarnje plovidbe ***I
PDF 497kWORD 152k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju tehničkih pravila za plovila unutarnje plovidbe i stavljanju izvan snage Direktive 2006/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2013)0622 – C7-0266/2013 – 2013/0302(COD))
P7_TA(2014)0343A7-0145/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0622),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0266/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 21. siječnja 2014.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. siječnja 2014.(2),

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A7-0145/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju tehničkih pravila za plovila unutarnje plovidbe i stavljanju izvan snage Direktive 2006/87/EZ

P7_TC1-COD(2013)0302


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora(3),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(4),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  Direktivom 2006/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(6) utvrđuju se usklađeni uvjeti za izdavanje tehničkih svjedodžbi za plovidbu plovila unutarnjim plovnim putovima širom mreže unutarnjih plovnih putova Unije.

(2)  Tehnička pravila za plovila koja plove rijekom Rajnom utvrđuje Središnja komisija za plovidbu Rajnom (CCNR).

(3)  Tehnička pravila utvrđena u prilozima Direktivi 2006/87/EZ najvećim dijelom uključuju odredbe sadržane u Pravilniku o inspekcijskim pregledima brodova koji plove Rajnom, u verziji koju je 2004. odobrio CCNR. Uvjeti i tehnička pravila za izdavanje svjedodžbi za unutarnju plovidbu, u skladu s člankom 22. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom, redovito se ažuriraju i smatra se da odražavaju postojeća tehnološka razvojna postignuća.

(4)  Održavanjem dva različita skupa pravila, onih za svjedodžbe koje se izdaju S obzirom na različite pravne i vremenske okvire za postupke donošenja odluka, teško je očuvati jednakovrijednost svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu izdanih u skladu s Direktivom 2006/87/EZ i svjedodžbi izdanih u skladu s člankom 22. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom te onih za svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu, ne osigurava se. Stoga nije osigurana zakonska izvjesnost i, a to može imati nepovoljan učinak na sigurnost plovidbe. [Am. 1]

(5)  Kako bi se postigla usklađenost na razini Unije te spriječilo narušavanje tržišnog natjecanja i neujednačenost razina sigurnosti, potrebno je primjenjivati i redovito ažurirati ista tehnička pravila za cjelokupnu mrežu unutarnjih plovnih putova Unije.

(6)  S obzirom da je CCNR razvio veliko stručno znanje u postavljanju i ažuriranju tehničkih pravila za brodove unutarnje plovidbe, to znanje trebatrebalo bi u potpunosti upotrijebiti za unutarnje plovne putove u Uniji. Službe Komisije i CCNR 2013. su potpisali Administrativni sporazum kako bi ojačali svoju suradnju, osobito u pogledu razvoja tehničkih pravila u vezi s brodovima unutarnje plovidbe. Unutar toga okvira dogovoreno je da će se osnovati odbor (CESTE) za osmišljavanje tehničkih standarda na području unutarnje plovidbe na koje se Unija i CCNR mogu pozivati u svojim vlastitim odredbama. [Am. 2]

(7)  Svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu kojima se potvrđuje potpuna usklađenost s tehničkim pravilima trebaju biti valjane na svim unutarnjim plovnim putovima Unije.

(8)  Uvjete za izdavanje dopunskih svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu od strane država članica za plovidbu na plovnim putovima 1. i 2. zone (ušća rijeka) te za plovidbu na plovnim putovima 4. zone treba bolje uskladiti.

(9)  U interesu sigurnosti potrebno je postići visoku razinu usklađenosti standarda, i to na takav način da ne dođe do smanjenja sigurnosnih standarda na unutarnjim plovnim putovima Unije. Državama članicama treba, međutim, dopustiti da, nakon savjetovanja s Komisijom, utvrde posebne odredbe o dodatnim ili umanjenim tehničkim pravilima za određene zone, pod uvjetom da te mjere budu ograničene na točno određena područja navedena u Prilozima III. i IV.

(10)  Države članice trebale bi imati mogućnost odstupati od odredaba ove Direktive u pojedinim slučajevima koji se odnose na plovne putove koji nisu povezani s unutarnjim plovnim putovima drugih država članica ili na pojedina plovila koja djeluju isključivo unutar nacionalnih plovnih putova.

(11)  Po odobrenju Komisije, državama članicama trebalo bi se dopustiti odstupanje od odredaba ove Direktive za pojedina plovila kako bi se omogućili alternativni pristupi, promicale inovacije ili spriječili nerazumni troškovi.

(12)  Svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu treba trebalo bi se izdati plovilu koje je prošlo tehnički pregled izvršen prije puštanja plovila u plovidbu. Taj tehnički pregled koristi Tim tehničkim pregledom trebalo bi se koristiti za provjeru udovoljava li plovilo tehničkim pravilima utvrđenim u ovoj Direktivi. Nadležna tijela država članica trebaju imati imat će pravo u bilo koje doba izvršiti dodatni pregled kako bi provjerili podudara li se fizičko stanje plovila sa svjedodžbom Unije za unutarnju plovidbu. [Am. 3]

(13)  Potrebno je, u određenim vremenskim rokovima i u skladu s kategorijom plovila, odrediti razdoblje valjanosti svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu, za svaki pojedinačni slučaj.

(14)  Potrebno je utvrditi detaljne odredbe o zamjeni, obnovi, produljenju valjanosti i izdavanju nove svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu, u određenim granicama, kako bi se održala visoka razina sigurnosti unutarnje plovidbe.

(15)  Mjere utvrđene Direktivom 2009/100/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(7) trebaju ostati na snazi za plovila koja nisu obuhvaćena ovom Direktivom.

(16)  Potrebno je primijeniti prijelazni režim za plovila u upotrebi koja, kada se podvrgnu prvom tehničkom pregledu u skladu s revidiranim tehničkim pravilima utvrđenim ovom Direktivom, još ne posjeduju svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu.

(17)  Potrebno je izdati obvezujuće administrativne upute kako bi se donijela detaljna pravila o usklađenoj primjeni tehničkih zahtjeva.

(18)  Potrebno je uzeti u obzir izmjene tehničkih pravila, radi Kako bi se osigurala visoka razina sigurnosti i učinkovitosti unutarnje plovidbe i jednakovrijednosti očuvala jednakovrijednost svjedodžbi za unutarnju plovidbu, potrebno je kontinuirano ažurirati tehnička pravila definirana u prilozima ovoj Direktivi kako bi se uzeli u obzir znanstveni i tehnički napredak i tehnički standardi na području unutarnje plovidbe. Kako bi se to postiglo, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije treba se trebalo bi dodijeliti Komisiji, kako bi mogla donositi priloge u pogledu prilagodbe priloga ovoj Direktivi u skladu sa znanstvenim i tehničkim napretkom znanstvenom i tehničkom napretku ili razvojnim postignućima u na ovome području koja i unapređivanju tehničkih standarda koji proizlaze iz rada međunarodnih organizacija, posebno onog CCNR-a. Posebno je važno da Komisija tijekom pripremnih radnji vrši na otvoren i transparentan način provodi odgovarajuće savjetovanje sa svim relevantnim dionicima, između ostalog i na stručnoj razini. Tijekom Prilikom pripreme i sastavljanja delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati istodobno da se relevantne dokumente istovremeno, pravovremeno i odgovarajuće podastiranje relevantnih dokumenata prikladno dostavi Europskom parlamentu i Vijeću. [Am. 4]

(18a)  Komisija bi posebice trebala donositi delegirane akte kako bi uvela tehnička pravila za brodove s pogonom na ukapljeni prirodni plin (UPP) kako bi omogućila učinkovito i sigurno cirkuliranje takvih brodova u unutarnjim vodama. [Am. 5]

(19)  Kako bi se omogućili alternativni pristupi, promicale inovacije, spriječili nerazumni troškovi, osigurao učinkovit postupak izdavanja svjedodžbi ili uzimale u obzir regionalne okolnosti, Komisiji treba dodijeliti provedbene ovlasti u pogledu odobravanja određenih odstupanja od tehničkih pravila za pojedina plovila, odobravanja klasifikacijskih društava i odobravanja dodatnih ili umanjenih tehničkih pravila za plovila koja djeluju u pojedinim zonama nepovezanim s unutarnjim plovnim putovima neke druge države članice. Te ovlasti treba izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(8).

(19a)  Kako bi se osigurao odgovarajući okvir za usklađivanje i suradnju s međunarodnim organizacijama nadležnima za plovidbu unutarnjim plovnim putovima, osobito s CCNR-om i kako bi se osigurao razvoj jedinstvenih tehničkih standarda za unutarnju plovidbu na koje bi se Unija i međunarodne organizacije mogle pozivati, ova bi Direktiva trebala biti podložna pregledu, posebice u pogledu učinkovitosti mjera koje se njome uvode, kao i mehanizama za suradnju s međunarodnim organizacijama koje su nadležne za unutarnju plovidbu kako bi se postigao jedinstven skup tehničkih standarda. [Am. 6]

(20)  Direktivu 2006/87/EZ treba stoga staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Klasifikacija plovnih putova

Za potrebe ove Direktive, unutarnji plovni putovi Unije razvrstavaju se na sljedeći način:

(a)  1., 2., 3. i 4. zona:

i.  1. i 2. zona: plovni putovi navedeni u Prilogu I. poglavlju 1.;

ii.  3. zona: plovni putovi navedeni u Prilogu I. poglavlju 2.;

iii.  4. zona: plovni putovi navedeni u Prilogu I. poglavlju 3.

(b)  R zona: oni plovni putovi navedeni u točki (a) za koje se svjedodžbe trebaju izdati u skladu s člankom 22. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom s obzirom na to da se taj članak formulira kada ova Direktiva stupi na snagu.

Članak 2.

Definicije i područje primjene

1.  U smislu ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)  „plovilo”: brod ili plutajuće postrojenje;

(b)  „brod”: brod unutarnje plovidbe ili morski brod;

(c)  „tegljač”: brod posebno izgrađen za obavljanje tegljenja;

(d)  „gurač”: brod posebno izgrađen za poriv potiskivanog sastava;

(e)  „putnički brod”: izletnički brod ili brod s kabinama, izgrađen i opremljen za prijevoz više od 12 putnika;

(f)  „plutajuće postrojenje”: plutajući objekt opremljen radnim uređajima, kao što su dizalice, jaružala, zabijači stupova ili dizala;

(g)  „plovilo za rekreaciju”: brod, osim putničkog broda, namijenjen za sport i razonodu;

(h)  „istisnina vode” : uronjeni obujam broda, u m³;

(i)  „duljina (L)”: najveća duljina trupa broda u metrima, isključujući kormilo i tangun;

(j)  „širina (B)”: najveća širina trupa u metrima, izmjerena na vanjskom rubu oplate boka (isključujući bočne kotače, bokobran i slično);

(k)  „gaz (T)”: vertikalna udaljenost u metrima od najniže točke trupa ne uzimajući u obzir kobilicu ili druge fiksno pričvršćene dijelove do vodne linije maksimalnog gaza;

(l)  „klasifikacijsko društvo”: klasifikacijsko društvo koje je odobreno u skladu s kriterijima i postupcima iz članka 9.;

(m)  „svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu”: svjedodžba koju brodu unutarnje plovidbe izdaje nadležno tijelo, a kojom se potvrđuje usklađenost s tehničkim pravilima ove Direktive.

2.  Ova se Direktiva primjenjuje na sljedeća plovila:

(a)  plovila dužine (L) 20 metara ili više;

(b)  plovila kojima je umnožak dužine (L), širine (B) i gaza (T) volumen od 100 m³ ili više.

3.  Ova se Direktiva također primjenjuje na sljedeća plovila:

(a)  tegljače i gurače namijenjene za tegljenje ili guranje plovila navedenih u stavku 1. ili plutajućih postrojenja, ili za pomicanje takvih plovila ili plutajućih postrojenja bočno;

(b)  plovila namijenjena za prijevoz putnika koja uz posadu prevoze više od 12 putnika;

(c)  plutajuća postrojenja.

4.  Ova se Direktiva ne primjenjuje na sljedeća plovila:

(a)  trajekte;

(b)  ratne brodove;

(c)  pomorske brodove, uključujući pomorske tegljače i gurače koji:

i.  rade ili su smješteni na vodama s plimom i osekom;

ii.  rade privremeno na unutarnjim plovnim putovima pod uvjetom da imaju:

—  potvrdu kojom potvrđuju sukladnost s Međunarodnom konvencijom o zaštiti ljudskih života na moru (SOLAS) iz 1974. ili slično, potvrdu kojom se dokazuje sukladnost s Međunarodnom konvencijom o teretnim linijama iz 1966. ili slično te Međunarodnu potvrdu o sprečavanju naftnog zagađenja (IOPP) kojom se dokazuje sukladnost s Međunarodnom konvencijom o sprečavanju onečišćenja s brodova (MARPOL) iz 1973. ili

—  u slučaju putničkih brodova koji nisu obuhvaćeni svim Konvencijama navedenim u prvoj alineji, potvrdu o sigurnosnim pravilima i standardima za putničke brodove izdanu u skladu s Direktivom 2009/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(9) ili

—  u slučaju plovila za rekreaciju koja nisu obuhvaćena svim Konvencijama navedenim u prvoj alineji, potvrdu države čiju zastavu brod vije.

Članak 3.

Obveza posjedovanja svjedodžbe

1.  Plovilo koje radi na unutarnjim plovnim putovima Unije navedenim u članku 1. mora posjedovati:

(a)  kada radi na plovnom putu zone R:

—  ili svjedodžbu izdanu u skladu s člankom 22. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom ili

—  svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu kojom se potvrđuje potpuna sukladnost plovila, ne dovodeći u pitanje prijelazne odredbe Priloga II., s tehničkim pravilima kako su određena u Prilogu II., za koje je utvrđena ekvivalentnost s tehničkim pravilima iznesenim u primjeni Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom, prema primjenjivim pravilima i postupcima;

(b)  kada radi na drugim plovnim putovima, svjedodžbu Unije za plovidbu unutarnjim plovnim putovima uključujući, kada je to potrebno, specifikacije navedene u članku 5.

2.  Svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu sastavlja se prema obrascu navedenom u Prilogu V. dijelu I. te se izdaje u skladu s ovom Direktivom. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. kojima se taj obrazac mijenja, ako to bude neophodno radi uzimanja u obzir znanstvenog i tehničkog napretka, pojednostavljenja administrativnih zahtjeva ili uzimanja u obzir razvojnih postignuća u ovome području koja proizlaze iz rada međunarodnih organizacija, posebno onog CCNR-a.

Članak 4.

Dopunske svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu

1.  Sva plovila koja posjeduju važeću svjedodžbu izdanu u skladu s člankom 22. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom mogu, sukladno odredbama članka 5. stavka 5. ove Direktive, ploviti plovnim putovima Unije sa samo ovom svjedodžbom.

2.  Međutim, sva plovila koja posjeduju svjedodžbu iz stavka 1. trebaju imati i dopunsku svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu:

(a)  kada plove plovnim putovima 3. i 4. zone, ako žele iskoristiti mogućnost smanjenja tehničkih pravila na tim plovnim putovima;

(b)  kada plove plovnim putovima 1. i 2. zone ili, što se putničkih brodova tiče, kada plove plovnim putovima 3. zone koji nisu povezani s unutarnjim plovnim putovima druge države članice, ako je dotična država članica usvojila dodatna tehnička pravila za te plovne putove, u skladu s člankom 5. stavcima 1., 2. i 3.

3.  Dopunske svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu sastavljaju se prema obrascu navedenom u Prilogu V. dijelu II. i izdaju ih nadležna tijela nakon pokazivanja svjedodžbe iz stavka 1. i pod uvjetima iznesenim od strane tijela nadležnih za predmetne plovne putove. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte kojima se taj obrazac mijenja, ako to bude neophodno radi uzimanja u obzir znanstvenog i tehničkog napretka, pojednostavljenja administrativnih zahtjeva ili uzimanja u obzir razvojnih postignuća u ovome području koja proizlaze iz rada međunarodnih organizacija, posebno onog CCNR-a.

Članak 5.

Dodatna ili umanjena tehnička pravila za pojedine zone

1.  Države članice mogu, nakon savjetovanja s Komisijom, i kada je to moguće prema uvjetima iz Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom, usvojiti dodatna tehnička pravila uz ona iz Priloga II. za plovila koja plove plovnim putovima 1. i 2. zone unutar svog državnog područja.

2.  U pogledu putničkih brodova koji plove vodnim putovima 3. zone unutar njezinog državnog područja, koji nisu povezani s unutarnjim plovnim putovima neke druge države članice, svaka država članica može zahtijevati dodatna tehnička pravila u odnosu na ona iz Priloga II. Države članice mogu donijeti takva nova, dodatna tehnička pravila u skladu s postupkom iz stavka 3. Dodatna pravila mogu obuhvatiti samo elemente navedene u Prilogu III.

3.  Država članica obavješćuje Komisiju o predloženim dodatnim pravilima najmanje šest mjeseci prije predviđenog datuma njihova stupanja na snagu te o tome obavješćuje ostale države članice.

Komisija odobrava dodatna tehnička pravila putem provedbenih akata donesenih u skladu s postupkom savjetovanja iz članka 25. stavka 2.

4.  Sukladnost s dodatnim pravilima navodi se u svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu iz članka 3. ili, u slučaju kada se primjenjuje članak 4. stavak 2., u dodatnoj svjedodžbi Unije za plovidbu unutarnjim plovnim putovima. Takav dokaz sukladnosti priznaje se na plovnim putovima Unije u odgovarajućim zonama.

5.  Ako bi primjena prijelaznih odredaba navedenih u Prilogu II. poglavlju 24.a rezultirala smanjenjem postojećih nacionalnih sigurnosnih standarda, država članica ne mora primijeniti te prijelazne odredbe u pogledu putničkih brodova koji plove na njezinim unutarnjim plovnim putovima koji nisu povezani s unutarnjim plovnim putovima neke druge države članice. U tim okolnostima država članica može zahtijevati da plovila koja plove njezinim unutarnjim plovnim putovima koji nisu povezani s drugim plovnim putovima budu u potpunosti sukladna s tehničkim pravilima navedenim u Prilogu II. počevši od 30. prosinca 2008.

Država članica koja koristi mogućnost iz prvog podstavka obavješćuje Komisiju i druge države članice o svojoj odluci te dostavlja Komisiji pojedinosti o relevantnim nacionalnim standardima koji se primjenjuju na putničke brodove što plove njezinim unutarnjim plovnim putovima.

Sukladnost sa zahtjevima države članice za plovidbu njezinim unutarnjim plovnim putovima, koji nisu povezani s plovnim putovima drugih država članica, specificira se u svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu iz članka 3. ili, u slučaju kada se primjenjuje članak 4. stavak 2., u dopunskoj svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu.

6.  Plovila koja plove samo na plovnim putovima 4. zone ispunjavaju uvjete za snižena pravila navedena u Prilogu II. za sve plovne putove u toj zoni. Udovoljavanje tim sniženim uvjetima navodi se u svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu iz članka 3.

7.  Države članice mogu, nakon savjetovanja s Komisijom, dopustiti djelomičnu primjenu tehničkih pravila ili postaviti manje stroga tehnička pravila od onih iz Priloga II. za plovila koja plove samo na plovnim putovima 3. i 4. zone unutar njihovog državnog područja.

Manje stroga ili djelomična primjena tehničkih pravila može obuhvatiti samo elemente navedene u Prilogu IV. U slučajevima kada tehničke karakteristike plovila odgovaraju manje strogim tehničkim pravilima ili njihovoj djelomičnoj primjeni, to se navodi u svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu ili, kada se primjenjuje članak 4. stavak 2., u dopunskoj svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu.

Države članice obavješćuju Komisiju o manje strogim tehničkim pravilima ili djelomičnoj primjeni tehničkih pravila iz Priloga II. najmanje šest mjeseci prije njihova stupanja na snagu i o tome obavješćuju ostale države članice.

Članak 6.

Odstupanja

1.  Države članice mogu odobriti odstupanja od cijele ili od dijelova ove Direktive za:

(a)  plovila, tegljače, gurače i plutajuća postrojenja koji plove plovnim putovima koji nisu povezani unutarnjim plovnim putovima s plovnim putovima neke druge države članice;

(b)  plovila čija nosivost ne prelazi 350 tona ili plovila nenamijenjena za prijevoz roba koja imaju istisninu manju od 100 m³, a koja su napravljena prije 1. siječnja 1950. i djeluju isključivo unutar nacionalnih plovnih putova.

2.  Države članice mogu odobriti za plovidbu unutar njihovih nacionalnih plovnih putova odstupanja od jedne ili više odredaba ove Direktive za ograničena putovanja od lokalnog interesa ili unutar lučkih područja. Odstupanja i putovanja ili područja za koja važe navedena su u svjedodžbi plovila.

3.  Države članice obavješćuju Komisiju o odstupanjima odobrenim u skladu sa stavcima 1. i 2. i o tome obavješćuju ostale države članice.

4.  Bilo koja država članica koja, kao rezultat odstupanja odobrenih u skladu sa stavcima 1. i 2., nema plovilo podložno odredbama ove Direktive koje plovi na njezinim plovnim putovima, ne mora udovoljavati odredbama članaka 8., 9. i 11.

Članak 7.

Izdavanje svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu

1.  Svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu izdaje se plovilu čija je kobilica položena od [datum prenošenja ove Direktive], nakon tehničkog pregleda prije puštanja u plovidbu izvršenog za provjeru udovoljava li plovilo tehničkim pravilima iz Priloga II.

2.  Svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu izdaje se plovilima isključenim iz područja primjene Direktive Vijeća 82/714/EEZ(10), ali obuhvaćenim ovom Direktivom u skladu s člankom 2. stavcima 2. i 3., nakon tehničkog pregleda provedenog po isteku trenutačne svjedodžbe plovila, no ni u kojem slučaju nakon 30. prosinca 2018., kako bi se provjerilo udovoljava li plovilo tehničkim pravilima iz Priloga II.

Svako nepoštivanje tehničkih pravila iz Priloga II. navodi se u svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu. Ako nadležna tijela smatraju da ti nedostaci ne predstavljaju očitu opasnost, plovilo iz prvog podstavka ovoga članka može nastaviti ploviti dok se ti dijelovi ili područja plovila, koji nisu udovoljavali pravilima, ne zamijene ili promijene, nakon čega bi ti dijelovi i područja udovoljavali tehničkim pravilima iz Priloga II.

3.  Očita opasnost u smislu ovog članka odnosi se prije svega na pravila koja se tiču ispravnosti konstrukcije broda, plovidbe ili mogućnosti manevriranja ili posebnih karakteristika plovila u skladu s tehničkim pravilima iz Priloga II. Izuzeća dozvoljena za tehnička pravila iz Priloga II. ne smatraju se nedostacima koji čine otvorenu opasnost.

Zamjena postojećih dijelova identičnim dijelovima ili dijelovima iste tehnologije i dizajna tijekom rutinskih popravaka i održavanja, ne smatra se zamjenom u smislu ovog članka.

4.  Sukladnost plovila s dodatnim pravilima navedenim u članku 5. stavcima 1., 2. i 3. provjerava se, ako je to potrebno, tijekom tehničkih pregleda predviđenih u stavcima 1. i 2. ovog članka, ili tijekom tehničkog pregleda izvedenog na zahtjev vlasnika plovila.

Članak 8.

Nadležna tijela

1.  Svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu mogu izdati izdaju nadležna tijela država članica. [Am. 7]

2.  Svaka država članica sastavlja popis kojim se naznačuje koja su njezina tijela nadležna za izdavanje svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu i o tome obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

3.  Nadležna tijela vode upisnik svih svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu koje izdaju u skladu s obrascem iz Priloga VI. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. kojima se taj obrazac mijenja, radi uzimanja u obzir znanstvenog i tehničkog napretka, pojednostavljenja administrativnih zahtjeva ili uzimanja u obzir razvojnih postignuća u ovome području koja proizlaze iz rada drugih međunarodnih organizacija, posebno onoga CCNR-a.

Članak 9.

Provođenje tehničkih pregleda

1.  Tehničke preglede navedene u članku 7. provode nadležna tijela. Ta tijela ne moraju podvrgnuti cijela ili dijelove plovila tehničkom pregledu kada je iz važeće potvrde izdane od strane priznatog klasifikacijskog društva očito da plovilo zadovoljava, u potpunosti ili djelomično, tehnička pravila iz Priloga II.

2.  Komisija donosi provedbene akte kojima se odobravaju klasifikacijska društva koja ispunjavaju kriterije navedene u Prilogu VII. ili povlači odobrenje, u skladu s postupkom utvrđenim u stavcima 3. i 4. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom savjetovanja iz članka 25. stavka 2.

3.  Zahtjev za odobrenje Komisiji podnosi država članica u kojoj klasifikacijsko društvo ima sjedište ili podružnicu ovlaštenu za izdavanje potvrda da plovilo udovoljava pravilima iz Priloga II. u skladu s ovom Direktivom. Tom se zahtjevu prilažu sve informacije i dokumentacija potrebni za provjeru jesu li ispunjeni kriteriji za odobrenje.

Svaka država članica može zahtijevati održavanje sastanka ili dostavu dodatnih informacija ili dokumentacije.

4.  Svaka država članica može podnijeti Komisiji zahtjev za povlačenjem odobrenja ako smatra da klasifikacijsko društvo više ne ispunjava kriterije iz Priloga VII. Zahtjevu za povlačenjem prilažu se dokumenti koji služe kao dokaz.

5.  Do njihovog odobrenja u skladu s ovom Direktivom, klasifikacijska društva koja su priznata, odobrena i ovlaštena od države članice u skladu s Direktivom Vijeća 94/57/EZ(11) smatraju se odobrenima samo za brodove koji plove isključivo na plovnim putovima te države članice.

6.  Komisija prvi put do ...(12) objavljuje i ažurira popis klasifikacijskih društava odobrenih u skladu s ovim člankom. [Am. 8]

7.  Svaka država članica sastavlja popis kojim se naznačuje koja su njezina tijela nadležna za provođenje tehničkih pregleda i o tome obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

8.  Svaka država članica mora udovoljavati posebnim pravilima u pogledu inspekcijskih tijela i zahtjeva za inspekcijski pregled iz Priloga II.

Članak 10.

Valjanost svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu

1.  Razdoblje valjanosti svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu koje se izdaju novoizgrađenim brodovima u skladu s odredbama ove Direktive određuje nadležno tijelo, u trajanju najviše:

(a)  pet godina za putničke brodove;

(b)  deset godina za sva ostala plovila.

Razdoblje valjanosti upisuje se u svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu.

2.  Za brodove koji su već u upotrebi prije tehničkog inspekcijskog pregleda, nadležno tijelo određuje razdoblje valjanosti svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu za svaki slučaj posebno, u skladu s rezultatima pregleda. Međutim, valjanost ne smije prelaziti razdoblja navedena u stavku 1.

3.  Svaka država članica može, u slučajevima navedenim u Prilogu II., izdati privremene svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu. Privremene svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu sastavljaju se prema obrascu navedenom u Prilogu V. dijelu III. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. kojima se taj obrazac mijenja, radi uzimanja u obzir znanstvenog i tehničkog napretka, pojednostavljenja administrativnih zahtjeva ili uzimanja u obzir razvojnih postignuća u ovome području koja proizlaze iz rada drugih međunarodnih organizacija, posebno onog CCNR-a.

Članak 11.

Zamjena svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu

Svaka država članica utvrđuje uvjete pod kojima se može zamijeniti valjana svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu koja je izgubljena ili oštećena.

Članak 12.

Obnova svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu

1.  Svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu obnavlja se nakon isteka njezinog roka valjanosti u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 7.

2.  Za obnovu svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu, na plovila se primjenjuju prijelazne odredbe iz Priloga II. poglavlja 24. i 24.a, pod tamo navedenim uvjetima.

Članak 13.

Produženje valjanosti svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu

Valjanost svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu može se iznimno produžiti bez tehničkog pregleda u skladu s Prilogom II., od strane tijela koje ju je izdalo ili obnovilo. Produženje se označuje u svjedodžbi.

Članak 14.

Izdavanje novih svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu

U slučaju većih promjena ili popravaka koji utječu na konstrukcijsku čvrstoću plovila, plovidbu ili mogućnost manevriranja ili na posebne karakteristike plovila u skladu s Prilogom II., to se plovilo prije bilo kakve daljnje plovidbe ponovno podvrgava tehničkom pregledu predviđenom u članku 7. Nakon tog pregleda izdaje se nova svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu s tehničkim karakteristikama plovila ili se izmjenjuje postojeća svjedodžba. Ako se svjedodžba izda u državi članici koja nije država koja je izdala ili obnovila prvobitnu svjedodžbu, nadležno tijelo koje je izdalo ili obnovilo svjedodžbu obavješćuje se o tome u roku od mjesec dana.

Članak 15.

Odbijanje izdavanja ili obnavljanja i opoziv svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu

1.  Bilo kakva odluka o odbijanju izdavanja ili obnavljanja svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu mora biti utemeljena. Vlasnika plovila obavješćuje se o tome te ga se informira o žalbenom postupku i njegovim rokovima u predmetnoj državi članici.

2.  Svaku važeću svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu može opozvati nadležno tijelo koje ju je izdalo ili obnovilo ako plovilo više ne udovoljava tehničkim uvjetima navedenim u toj svjedodžbi.

Članak 16.

Dodatni pregledi

1.  Nadležna tijela države članice mogu bilo kada provjeriti posjeduje li plovilo važeću svjedodžbu prema uvjetima iz ove Direktive te udovoljava li zahtjevima navedenim u toj svjedodžbi ili predstavlja očitu opasnost za osobe na brodu, okoliš ili sigurnost plovidbe. Nadležna tijela poduzimaju potrebne mjere u skladu sa stavcima 2. do 5.

2.  Ako nadležna tijela takvim inspekcijskim pregledom utvrde da se svjedodžba ne nalazi na plovilu ili da svjedodžba koja se nalazi na plovilu nije valjana, ili da plovilo ne ispunjava zahtjeve navedene u svjedodžbi, ali da ta nevaljanost ili neispunjavanje zahtjeva ne predstavljaju očitu opasnost, vlasnik plovila ili njegov predstavnik mora poduzeti sve potrebne mjere da ispravi tu situaciju. Tijelo koje je izdalo ili zadnje obnovilo svjedodžbu obavješćuje se u roku od sedam dana.

3.  Ako tijela inspekcijskim pregledom utvrde da plovilo predstavlja očitu opasnost za osobe na brodu, okoliš ili sigurnost plovidbe, mogu spriječiti nastavak plovidbe plovila dok se ne poduzmu potrebne mjere za rješavanje situacije.

Također mogu propisati mjere koje će plovilu, prema potrebi po završetku prijevoza, omogućiti siguran nastavak plovidbe do mjesta gdje će se obaviti inspekcijski pregled ili popravak. Tijelo koje je izdalo ili zadnje obnovilo svjedodžbu obavješćuje se u roku od sedam dana.

4.  Država članica koja je spriječila nastavak plovidbe broda ili je obavijestila vlasnika o namjeri da to učini ako se ne isprave utvrđeni nedostaci, o odluci koju je donijela ili koju namjerava donijeti obavješćuje nadležno tijelo države članice koje je izdalo ili zadnje obnovilo svjedodžbu u roku od sedam dana.

5.  Svaka odluka o prekidu plovidbe plovila, donesena u provedbi ove Direktive, mora se detaljno obrazložiti. O tome se odmah obavješćuje dotična strana, koja se istodobno obavješćuje o žalbenim postupcima koji su joj na raspolaganju prema važećem zakonodavstvu u državama članicama i o njihovim vremenskim rokovima.

Članak 17.

Jedinstveni europski identifikacijski broj broda

Nadležno tijelo koje je izdalo svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu upisuje u tu svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu jedinstveni europski identifikacijski broj broda u skladu s Prilogom II. poglavljem 2.

Članak 18.

Jednakovrijednosti i odstupanja

1.  Države članice mogu zatražiti od Komisije da donese provedbene akte kojima se dopuštaju odstupanja ili priznaje jednakovrijednost tehničkih specifikacija za pojedina plovila s obzirom na:

a)  upotrebu ili postavljanje na plovilu drugih materijala, uređaja ili dijelova opreme ili primjenu drugih projektnih aspekata ili drugih rješenja nego što su ona uvrštena u Prilog II;

b)  izdavanje svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu za potrebe probne plovidbe u ograničenom razdoblju , uključujući nove tehničke specifikacije koje odstupaju od zahtjeva iz Priloga II. dijela II., ako te specifikacije osiguravaju jednakovrijednu sigurnost;

c)  primjenu, od strane inspekcijskih tijela, odstupanja u pogledu prostora koji se daju na korištenje osobama smanjene pokretljivosti na putničkim brodovima, ako se primjena specifičnih pravila iz Priloga II. poglavlja 15. smatra teško izvedivom ili iziskuje nerazumne troškove;

d)  korištenje drugih sredstava za gašenje požara a ne onih navedenih u Prilogu II. poglavlju 10.;

e)  korištenje ugrađenih protupožarnih sustava za zaštitu predmeta;

f)  primjenu Priloga II. poglavlja 24. na plovila koja su nakon preinake duža od 110 m;

g)  odstupanja od pravila utvrđenih u Prilogu II. poglavljima 24. i 24.a nakon isteka prijelaznih odredbi, ako je ta pravila teško tehnički primjenjivati ili ako bi njihova primjena mogla proizvesti nesrazmjerne troškove;

h)  priznavanje standarda za sustave koji raspršuju manje količine vode od onih iz Priloga II. poglavlja 10.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom savjetovanja iz članka 25. stavka 2.

2.  Nadležna tijela država članica upisuju jednakovrijednosti i odstupanja iz stavka 1. točaka (a) do (g) u svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu. O tome se obavješćuje Komisija i druge države članice.

3.  Do donošenja provedbenih akata iz točke (a) stavka 1. , nadležna tijela mogu izdavati privremene svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu u skladu s člankom 10. stavkom 2.

U tom slučaju, nadležna tijela u roku od jednog mjeseca od izdavanja privremene svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu izvješćuju Komisiju i druge države članice o imenu i europskom identifikacijskom broju broda, vrsti odstupanja i državi u kojoj je plovilo upisano ili u kojoj mu je matična luka.

4.  Komisija objavljuje upisnik opreme za radarsku navigaciju i pokazivača brzine okretaja odobrenih u skladu s Prilogom II.

Članak 19.

Priznavanje svjedodžbi o sposobnosti broda za plovidbu iz trećih zemalja

Unija vodi pregovore s trećim zemljama radi osiguranja međusobnog priznavanja svjedodžbi o sposobnosti broda za plovidbu između Unije i trećih zemalja.

Do zaključenja takvih sporazuma nadležna tijela države članice mogu priznati svjedodžbe o sposobnosti broda za plovidbu iz trećih zemalja, za plovidbu na plovnim putovima te države članice.

Izdavanje svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu plovilima iz trećih zemalja izvodi se u skladu s člankom 7. stavkom 1.

Članak 20.

Daljnja primjena Direktive 2009/100/EZ

Za plovila koja se nalaze izvan područja primjene članka 2. stavaka 2. i 3. ove Direktive, ali koja su obuhvaćena člankom 1. točkom (a) Direktive 2009/100/EZ, primjenjuju se odredbe te Direktive.

Članak 21.

Prijelazne odredbe o korištenju dokumenata

Dokumenti koji se nalaze izvan područja primjene ove Direktive, a izdala su ih nadležna tijela država članica u skladu s Direktivom 2006/87/EZ prije stupanja na snagu ove Direktive, ostaju na snazi do isteka njihove valjanosti.

Članak 22.

Prilagodba priloga

1.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. koji se tiču prilagodbe Priloga I., II., III., IV. i VII znanstvenom i tehnološkom napretku ili razvojnim postignućima na ovom području koji proizlaze iz rada međunarodnih organizacija, posebno onog CCNR-a, kako bi se osiguralo da se dvije svjedodžbe iz članka 3. stavka 1. točke (a) izdaju na temelju tehničkih pravila koja jamče jednaku razinu sigurnosti, ili kako bi se uzeli u obzir slučajevi iz članka 5.

Komisija do 31. prosinca 2017. donosi delegirane akte u skladu s člankom 24. o uvođenju posebnih pravila za brodove s pogonom na ukapljeni prirodni plin (UPP) u članak 19.ba Priloga II. [Am. 9]

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. koji se tiču obvezujućih administrativnih uputa o detaljnoj primjeni tehničkih pravila utvrđenih u Prilogu II. kako bi se osiguralo usklađeno tumačenje tih pravila ili kako bi se uzele u obzir najbolje prakse razvijene na razini Unije ili proizašle iz rada međunarodnih organizacija, posebnog onog CCNR-a.

Donoseći takve delegirane akte, Komisija osigurava da tehnička pravila koja moraju biti zadovoljena za izdavanje svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu, priznate za plovidbu Rajnom, udovoljavaju razini sigurnosti jednakoj onoj potrebnoj za izdavanje svjedodžbe iz članka 22. Revidirane konvencije za plovidbu Rajnom.

2.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. kako bi se ažurirala upućivanja u ovoj Direktivi na pojedine odredbe Priloga II, kako bi se uzele u obzir izmjene izvršene u tom Prilogu.

Članak 23.

Privremeni zahtjevi

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. kako bi se osigurala privremena tehnička pravila za plovila da bi se omogućila ispitivanja s ciljem poticanja inovacija i tehničkog napretka. Takvi su zahtjevi valjani najviše tri godine.

Članak 24.

Delegiranje

1.  Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje delegiranih akata podložnih uvjetima iz ovoga članka.

2.  Delegiranje ovlasti Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 3., 4., 8., 10., 22. i 23. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vremensko razdoblje od [datum stupanja Direktive na snagu] pet godina od ...(13). Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće ovom produljenju ne usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. [Am. 10]

3.  Europski parlament i Vijeće mogu u svako doba opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 3., 4., 8., 10., 22. i 23. Odluka o opozivu označava prestanak delegiranja ovlasti navedene u toj odluci. Ona proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili od nekog kasnijeg dana koji je naveden u odluci. Ona ne utječe na valjanost nijednog delegiranog akta koji je već na snazi.

4.  Čim donese delegiran akt, Komisija istodobno o tom obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

5.  Delegiran Delegirani akt donesen u skladu s člancima 3., 4., 8., 10., 22. i 23. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni ili Vijeće nemaju ne iznesu primjedbe u roku razdoblju od dva mjeseca nakon što ih Komisija obavijesti obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako su prije isteka tog razdoblja i Europski parlament i Vijeće mogu produžiti obavijestili Komisiju da neće iznositi prigovore. To se razdoblje produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća. [Am. 12]

Članak 25.

Odborski postupak

1.  Komisiji pomaže Odbor uspostavljen u skladu s člankom 7. Direktive Vijeća 91/672/EEZ(14) (dalje u tekstu: Odbor). Taj Odbor treba biti odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Prilikom pozivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako mišljenje Odbora treba dobiti u pismenom postupku, njegov predsjednik može odlučiti prekinuti postupak bez rezultata unutar vremenskog razdoblja za dostavljanje mišljenja.

Članak 26.

Sankcije

Države članice određuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju potrebne mjere kako bi se osigurala njihova provedba. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 26.a

Revizija

Prije ...(15) i svake tri godine nakon toga Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću kojim se ocjenjuje djelotvornost mjera uvedenih ovom Direktivom, osobito u pogledu usklađivanja tehničkih pravila i razvoja tehničkih standarda za unutarnju plovidbu. U izvješću se također daje ocjena mehanizama za suradnju s međunarodnim organizacijama koje su nadležne za unutarnju plovidbu. Izvješće je po potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlogom za dodatno usuglašavanje suradnje i usklađivanja pri uvođenju standarda na koje se može pozivati u pravnim aktima Unije. [Am. 13]

Članak 27.

Prenošenje

1.  Države članice koje imaju unutarnje plovne putove navedene u članku 1. donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom s učinkom od 1. siječnja 2015. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose takve odredbe, one prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 28.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2006/87/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2015.

Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu.

Članak 29.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 30.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama koje imaju unutarnje plovne putove iz članka 1.

Sastavljeno u ...

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

POPIS PRILOGA

Prilog I. Popis unutarnjih plovnih putova Unije geografski podijeljenih u 1., 2., 3. i 4. zonu

Prilog II. Minimalni tehnički zahtjevi za plovila na unutarnjim plovnim putovima 1., 2., 3. i 4. Zone

U Prilog II, sljedeće poglavlje ubacuje se:

POGLAVLJE 19.ba

POSEBNA PRAVILA KOJA SE PRIMJENJUJU NA BRODOVE S POGONOM NA UKAPLJENI PRIRODNI PLIN (UPP) (prazno) [Am. 14]

Prilog III. Područja mogućih dodatnih tehničkih zahtjeva za brodove na unutarnjim plovnim putovima 1. i 2. zone

Prilog IV. Područja mogućih smanjenih tehničkih zahtjeva za brodove na unutarnjim plovnim putovima 3. i 4. zone

Prilog V. Obrazac svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu

Prilog VI. Obrazac upisnika svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu

Prilog VII. Klasifikacijska društva

Prilozi nisu navedeni u potpunosti u ovom konsolidiranom tekstu. Molimo pogledajte prijedlog Komisije COM(2013)0622, Dio 2. i 3.

(1) SL C 177, 11.6.2014., str. 58.
(2) SL C 126, 26.4.2014., str. 48.
(3)SL C 177, 11.6.2014., str. 58.
(4)SL C 126, 26.4.2014., str. 48.
(5)Stajalište Europskog parlamenta od 15. travnja 2014.
(6)Direktiva 2006/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o utvrđivanju tehničkih pravila za plovila unutarnje plovidbe i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 82/714/EEZ (SL L 389, 30.12.2006., str. 1.).
(7)Direktiva 2009/100/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o uzajamnom priznavanju svjedodžbi o sposobnosti za plovidbu plovila unutarnje plovidbe (SL L 259, 2.10.2009., str. 8.).
(8)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(9)Direktiva 2009/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o sigurnosnim pravilima i normama za putničke brodove (SL L 163, 25.6.2009., str. 1.).
(10) Direktiva Vijeća 82/714/EEZ od 4. listopada 1982. o utvrđivanju tehničkih pravila za plovila unutarnje plovidbe (SL L 301, 28.10.1982., str. 1.), (Direktiva stavljena izvan snage Direktivom 2006/87/EZ).
(11)Direktiva Vijeća 94/57/EZ od 22. studenoga 1994. o zajedničkim pravilima i normama organizacije za pregled i nadzor brodova te odgovarajuće djelatnosti pomorskih uprava (SL L 319, 12.12.1994., str. 20.).
(12) Godinu dana od datuma stupanja na snagu ove Direktive.
(13) Datum stupanja na snagu ove Direktive.
(14) Direktiva Vijeća 91/672/EEZ od 16. prosinca 1991. o uzajamnom priznavanju nacionalnih svjedodžbi zapovjednika za prijevoz putnika i robe unutarnjim vodnim putovima (SL L 373, 31.12.1991., str. 29.).
(15) Tri godine nakon dana stupanja na snagu ove Direktive.


Pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima ***I
PDF 499kWORD 174k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima (COM(2013) 0796 – C7-0421/2013 – 2013/0410(COD))
P7_TA(2014)0344A7-0241/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013) 0796),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 33. stavak 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0421/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda od 25. veljače 2014. (1),

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7-0241/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;

2.  zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju xx. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 515/97 o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o njihovoj suradnji s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima

P7_TC1-COD(2013)0410


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 33. i 325.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda(2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3)

budući da:

(1)  Kako bi se osiguralo da se Uredbom Vijeća (EZ) br. 515/97(4) obuhvate sva moguća kretanja robe u vezi s carinskim teritorijem Unije, primjereno je objasniti definiciju carinskog zakonodavstva u vezi s pojmovima ulaska i izlaska robe.

(2)  S ciljem dodatnog poboljšanja upravnih i kaznenih postupaka za rješavanje nepravilnosti, potrebno je osigurati da se dokazi dobiveni uzajamnom pomoći mogu smatrati prihvatljivima u postupcima pred upravnim i sudskim tijelima države članice podnositelja zahtjeva.

(3)  Komunikacija Komisije od 8. siječnja 2013. o upravljanju carinskim rizicima i sigurnosti lanca opskrbe uviđa hitnu potrebu za poboljšanjem kvalitete i dostupnosti podataka za upotrebu u analizi rizika prije dolaska robe na carinu, posebice za učinkovitim utvrđivanjem i ublažavanjem rizika sigurnosti i osiguranja na nacionalnoj razini i razini Unije, u sklopu Zajedničkog okvira za upravljanje rizikom utvrđenog člankom 13. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92(5). Objedinjavanje podataka o kretanjima kontejnera u analizi rizika prije dolaska robe na carinu znatno će poboljšati vidljivost lanca opskrbe te će uvelike unaprijediti kapacitet Unije i država članica da provjere usmjeravaju na pošiljke visokog rizika, olakšavajući tok zakonite trgovine.

(4)  S ciljem povećanja jasnosti, ujednačenosti, učinkovitosti, dosljednosti i transparentnosti, potrebno je konkretnije definirati tijela koja bi trebala imati pristup registrima utvrđenima na temelju ove Uredbe (EZ) br. 515/97; u tu će se svrhu utvrditi jedinstvena referencija na nadležna tijela. [Am. 1]

(5)  Podaci koji se odnose na kretanja kontejnera omogućuju utvrđivanje prijevare i trendova rizika s obzirom na robu koja je ušla na carinsko područje Unije i izašla iz njega. Takvi podaci služe za pružanje pomoći u sprečavanju, istraživanju i kaznenom gonjenju postupaka koji predstavljaju ili za koje se čini da predstavljaju povredu carinskog zakonodavstva te za pružanje pomoći nadležnim tijelima u upravljanju carinskim rizicima definiranima člankom 4. točkom 25. Uredbe (EEZ) br. 2913/92. Kako bi se prikupio i koristio čim potpuniji komplet podataka, istodobno izbjegavajući potencijalno negativne učinke na mala i srednja poduzeća u sektoru špedicije, nužno je da pružatelji usluga iz javnog i privatnog sektora aktivni u međunarodnom lancu opskrbe Komisiji predaju podatke o kretanju kontejnera sve dok prikupljaju takve podatke u elektroničkim formatima svojim sustavima za praćenje opreme ili dok imaju pristup takvim podacima.

(5.a)  Informacije dobivene iz Komisijine procjene utjecaja od 25. studenog 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 515/97 u pogledu razmjera problema pokazuju da bi prijevare u vezi s lažnom izjavom o podrijetlu mogle iznositi godišnji gubitak od gotovo 100 milijuna EUR za EU27. Države članice zabilježile su 2011. 1905 slučajeva utvrđenih prijevara i drugih nepravilnosti u vezi s krivim opisom robe što je iznosilo štetu od 107,7 milijuna EUR. Ta brojka pokriva samo štetu koju su otkrile države članice i Komisija. Stvarni razmjer problema znatno je veći jer nema dostupnih informacija o procijenjenih 30 000 otkrivenih slučajeva moguće prijevare. [Am. 2]

(5.b)  Unija ima odgovornost boriti se protiv carinske prijevare i stoga pridonijeti cilju unutarnjeg tržišta da se na njemu trguje sigurnim proizvodima s autentičnim certifikatima o podrijetlu kako bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača. [Am. 3]

(6)  S obzirom na povećanje razmjera carinske prijevare, ključno je istovremeno povećati otkrivanje i sprječavanje na nacionalnoj razini i na razini Unije. Otkrivanje prijevare, utvrđivanje trendova rizika i provedba učinkovitih postupaka upravljanja rizikom uvelike ovise o identifikaciji i unakrsnoj analizi važnih operativnih kompleta podataka. Stoga je na razini Europske unije važno utvrditi registar koji sadržava podatke o uvozu, izvozu i provozu roba, uključujući provoz roba unutar država članica i izravni izvoz. U tu bi svrhu države članice trebale dopustiti sustavno repliciranje podataka o uvozu, izvozu i provozu robe iz sustava kojima upravlja Komisija te bi trebale Komisiji najranije moguće dostaviti podatke u vezi s provozom robe unutar države članice. Komisija bi svake godine trebala dostaviti Europskom parlamentu i izravnim izvozom. Vijeću rezultate dobivene iz tog registra. Do …(6) Komisija bi trebala izvršiti procjene kako bi se ocijenila izvedivost proširenja podataka sadržanih u registru uključenjem podataka o uvozu i provozu robe kopnom ili zrakom i potreba za proširenjem podataka sadržanih u registru uključenjem podataka o izvozu. [Am. 4]

(7)  Za provedbu članka 18.b Uredbe (EZ) br. 515/97, Komisija je kreirala nekoliko tehničkih sustava koji omogućuju pružanje tehničke pomoći, osposobljavanja ili aktivnosti priopćivanja i drugih operativnih aktivnosti državama članicama. Ovi tehnički sustavi trebaju biti izričito navedeni u ovoj Uredbi te obuhvaćeni zahtjevima o zaštiti podataka.

(8)  Uvođenje e-Carine 2011. godine, nakon čega isprave koje dokazuju uvoz i izvoz više ne čuvaju carinska tijela, nego gospodarski subjekti, uzrokovalo je kašnjenja u provođenju istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) u području carine jer je OLAF-u za pribavljanje ovih isprava potrebno posredništvo navedenih tijela. Nadalje, trogodišnji rok zastare, primjenjiv na carinske isprave u posjedu tijela, dodatno ograničava uspješno provođenje istraga. Kako bi se ubrzalo provođenje istraga u području carine, Komisija bi, u određenim okolnostima i nakon slanja obavijesti državama članicama, trebala imati pravo izravno zatražiti isprave koje dokazuju uvozne i izvozne deklaracije od dotičnih gospodarskih subjekata. Navedeni Dotični gospodarski subjekti trebali bi biti informirani o vrsti postupka koja se primjenjuje. Ti gospodarski subjekti trebali bi imati obvezu pravovremeno predati Komisiji zatražene isprave, nakon prethodne obavijesti Komisije državama članicama. [Am. 5].

(9)  Kako bi se osigurala povjerljivost i veća sigurnost unesenih podataka, trebalo bi donijeti odredbu o ograničavanju pristupa unesenim podacima samo određenim korisnicima i samo u određene svrhe. [Am. 6]

(10)  Kako bi se osigurala ažuriranost informacija te transparentnost i pravo subjekata podataka na informiranost koji su sadržani u Uredbi (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(7) i Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(8), trebalo bi uvesti mogućnost objave na internetu ažuriranih popisa nadležnih tijela kojima su države članice i odjeli Komisije dopustili pristup Carinskom informatičkom sustavu (CIS).

(11)  Uredba (EZ) br. 45/2001 uređuje obradu osobnih podataka koju provode institucije, tijela, uredi i agencije Unije.

(12)  Kako bi se unaprijedila ujednačenost nadgledanja zaštite podataka, Europski nadzornik za zaštitu podataka trebao bi blisko surađivati sa Zajedničkim nadzornim tijelom uspostavljenim Odlukom Vijeća 2009/917/PUP(9) s ciljem postizanja koordinacije revizija CIS-a.

(13)  Odredbe kojima se uređuje pohrana podataka u CIS-u često rezultiraju neopravdanim gubitkom informacija; to je posljedica toga što države članice ne provode sustavno godišnje revizije zbog povezanog administrativnog opterećenja i nedostatka odgovarajućih resursa, posebice ljudskih resursa. Stoga je potrebno pojednostavniti postupak koji uređuje pohranu zadržavanje podataka u CIS-u ukidanjem obveze godišnjeg revidiranja podataka i određivanjem maksimalnog razdoblja zadržavanja u trajanju od 10 godina, što odgovara razdobljima utvrđenima za registre osnovane na temelju ove Uredbe. Ovo Međutim to se ne bi trebalo primjenjivati na rok zastare, kao što je utvrđeno u članku 221. stavku 3. (EEZ) br. 2913/92 Razdoblje zadržavanja potrebno zbog dugih postupaka obrade nepravilnosti i jer su ovi podaci potrebni za provođenje zajedničkih carinskih djelovanja i istraga. Nadalje, da bi se zaštitila pravila o zaštiti podataka, Europski nadzornik za zaštitu podataka trebao bi biti obaviješten o slučajevima kada su osobni podaci pohranjeni u CIS-u na razdoblje dulje od pet godina. [Am. 7]

(14)  Kako bi se dodatno poboljšale mogućnosti analiziranja prijevare i olakšalo provođenje istraga, podaci koji se odnose na datoteke trenutačnih istraga pohranjene u Identifikacijsku bazu podataka carinske evidencije (FIDE) trebali bi biti anonimni godinu dana od zadnjeg pregleda i sačuvani u obliku u kojemu identifikacija subjekta podataka više nije moguća.

(15)  S obzirom na to da ciljeve poboljšanja upravljanja carinskim rizicima definirane člankom 4. točkama 25. i 26. te člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(16)  Pružatelji usluga iz javnog i privatnog sektora aktivni u međunarodnom lancu opskrbe koji su u trenutku stupanja ove Uredbe na snagu obvezani obvezama privatnih ugovora o dostavi podataka o kretanjima kontejnera trebali bi imati pravo okoristiti se odgođenom primjenom članka 18.c kako bi ponovno pregovarali svoje ugovore i osigurali da budući ugovori budu usklađeni s obvezom pružanja podataka Komisiji.

(17)  Uredba (EZ) br. 515/97 Komisiji daje ovlasti provođenja nekih od odredaba te Uredbe; kao posljedica stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, ovlasti dane Komisiji tom Uredbom trebaju biti usklađene s člancima 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(18)  Kako bi se dopunili određeni elementi Uredbe (EZ) br. 515/97 koji nisu ključni i posebice kako bi se kreirao jednostavan i strukturiran registar CSM-ova, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebala bi biti delegirana Komisiji s obzirom na događaje za koje treba prijaviti CMS-ove, minimalne podatke o kojima valja izvijestiti u CSM-ovima i učestalost izvješćivanja.

(19)  Kako bi se dopunili određeni elementi Uredbe (EZ) br. 515/97 koji nisu ključni i posebice kako bi se specificirale informacije koje valja uključiti u CIS, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebala bi biti delegirana Komisiji s obzirom na određivanje radnji koje se odnose na primjenu poljoprivrednog zakonodavstva za koju treba uvesti informacije u središnju bazu podataka CIS-a.

(20)  Osobito je važno da Komisija provede prikladna savjetovanja tijekom pripremnih radnji, uključujući i ona na stručnoj razini. Kada priprema i sastavlja delegirane akte, Komisija bi trebala osigurati istodoban, pravodoban i prikladan prijenos odgovarajućih isprava Europskom parlamentu i Vijeću.

(21)  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu Uredbe (EZ) 515/97, provedbene ovlasti trebale bi se dodijeliti Komisiji s obzirom na obrazac datuma i metodu prijenosa CSM-ova. Te ovlasti treba provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(10). Za donošenje provedbenih akata trebao bi se upotrebljavati postupak ispitivanja.

(22)  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu Uredbe (EZ) br. 515/97, provedbene ovlasti trebale bi se dodijeliti Komisiji s obzirom na posebne elemente koje valja uključiti u CIS pod svaku od kategorija navedenu u stavkama (a) do (h) članka 24. Te ovlasti treba provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011.. Za donošenje provedbenih akata trebao bi se upotrebljavati postupak ispitivanja. Posebni elementi koje valja uključiti u CIS temeljit će se na onima popisanima u Prilogu Uredbi Komisije (EZ) br. 696/98(11),

(23)  Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka koji je donio mišljenje 11. ožujka 2014.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 515/97 mijenja se kako slijedi:

1.  U članku 2. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)  prva alineja zamjenjuje se sljedećom:"

„― ‚carinsko zakonodavstvo’ znači skup odredaba Unije i s njim povezane delegirane i provedbene akte kojima se uređuje ulaz, izlaz, uvoz, izvoz, provoz i prisutnost robe kojom se trguje između država članica i trećih zemalja te među državama članicama u slučaju robe koja nema status robe iz Unije u smislu članka 28. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ili robe koja je podložna dodatnim provjerama ili istraživanjima s ciljem dokazivanja njezina statusa robe Unije,”

"

(b)  dodaje se sljedeća alineja:"

„― ‚pružateljijavni ili privatni pružatelji usluga u javnom ili privatnom sektoru aktivni u međunarodnom lancu opskrbe’ znači vlasnici, pošiljatelji, primatelji, špediteri, nositelji, proizvođači i ostali uključeni posrednici ili osobe uključene u međunarodni lanac opskrbe.” [Am. 8]

"

2.  Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:"

„Isprave, ovjereni prijepisi isprava, potvrde, svi instrumenti službeni akti i odluke koje proizlaze iz upravnih tijela, izvješća i svi obavještajni podaci koje su službenici primatelja zahtjeva dobili i koji su priopćeni podnositelju zahtjeva tijekom pomoći predviđene člancima 4. do 11. mogu se smatrati prihvatljivim dokazima u upravnim i sudskim postupcima države članice podnositelja zahtjeva jednako kao da su dobiveni u državi članici u kojoj se izvršavaju postupci.” [Am. 9]

"

(2.a)  Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 16.a

Isprave, ovjereni prijepisi isprava, potvrde, svi instrumenti ili odluke koje proizlaze iz upravnih tijela, izvješća i svi obavještajni podaci koje su službenici država članica dobili i koji su priopćeni drugoj državi članici tijekom pomoći predviđene člancima 13. do 15. mogu se smatrati prihvatljivim dokazima u upravnim i sudskim postupcima države članice koja prima podatke jednako kao da su dobiveni u državi članici u kojoj se izvršavaju postupci.” [Am. 10]

"

2.b  U prvom podstavku članka 18. stavka 1 umeće se sljedeća alineja:"

„– kršenje carinskog zakonodavstva iznad praga koji je odredila Komisija.” [Am. 11]

"

2.c  Završna rečenica prvog podstavka članka 18. stavka 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„ona što je moguće prije, ali u svakom slučaju unutar najviše tri tjedna, Komisiji priopćuju, bilo na svoju vlastitu inicijativu ili kao odgovor na obrazloženi zahtjev Komisije, sve relevantne informacije, bilo u obliku dokumenata ili njihovih preslika ili izvadaka, potrebne za utvrđivanje činjenica kako bi Komisija mogla koordinirati mjere koje poduzimaju države članice.” [Am. 12]

"

2.d  Članak 18. stavak 4. podstavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Kada Komisija smatra da je u jednoj ili više država članica došlo do nepravilnosti, ona o tome obavješćuje dotičnu državu članicu ili države članice, a ta država članica ili te države članice prvom prilikom, ali najkasnije nakon tri tjedna od kada je primljena informacija, provode istragu kojoj mogu prisustvovati i službenici Komisije prema uvjetima utvrđenima u članku 9. stavku 2. i članku 11. ove Uredbe.ˮ [Am. 13]

"

3.  Članak 18.a mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Ne dovodeći u pitanje nadležnosti država članica, u svrhu upravljanja rizikom propisanim člankom 4. točkama 25. i 26. te člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 i u cilju pomaganja tijelima navedenima u članku 29. prilikom otkrivanja kretanja robe koja je predmet radnji u potencijalnom kršenju carinskog i poljoprivrednog zakonodavstva te prijevoznih sredstava, uključujući kontejnere, korištenih u tu svrhu, Komisija utvrđuje registar podataka dobivenih od pružatelja usluga u javnom ili privatnom sektoru koji su aktivni u međunarodnom lancu opskrbe i njime upravlja. Ta će tijela moći izravno pristupati tom registru. Ona osiguravaju da se informacije sadržane u tom registru koje se tiču interesa pružatelja usluga država članica koriste samo u svrhe ove Uredbe. [Am. ¸14]

"

(b)  Stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. U upravljanju tim registrom Komisija je ovlaštena:

   (a) pristupati sadržajima ili izdvajati i pohranjivati sadržaje podataka bilo kojim sredstvima ili u bilo kojem obliku i podacima se koristiti u svrhe upravnih ili sudskih postupaka u skladu sa zakonodavstvom primjenjivim na prava intelektualnog vlasništva. Komisija uspostavlja primjerene zaštite od proizvoljnog uplitanja javnih tijela, uključujući tehničke i organizacijske mjere i zahtjeve za transparentnošću prema subjektima podataka. Subjekti podataka imaju pravo pristupa i ispravka u vezi s podacima obrađenima u tu svrhu; [Am. 15]
   (b) uspoređivati i suprotstavljati podatke kojima se može pristupati ili koji se mogu izdvojiti iz registra, označavati ih, dopuniti ih drugim izvorima podataka i analizirati ih u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća*;
   (c) učiniti podatke iz ovog registra dostupnima svim tijelima navedenima u članku 29. tehnikama elektroničke obrade podataka.”

"

__________________________

* Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice te slobodnom protoku takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1).ˮ

(c)  Dodaje se sljedeći točke 5. i 6. dodaju se stavak :"

„5. Europski nadzornik za zaštitu podataka nadgleda sukladnost ovog registra s Uredbom (EZ) br. 45/2001.

Komisija primjenjuje odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi zaštitila osobne podatke od slučajnog ili nezakonitog uništavanja, slučajnog gubitka ili neovlaštenog objavljivanja, promjene i pristupa ili bilo kojeg drugog neovlaštenog oblika obrade. [Am. 16]

6.  Ne dovodeći u pitanje Uredbu 45/2001, Komisija može prenijeti, podložno sporazumu pružatelja usluga iz javnog i privatnog sektora aktivnih u međunarodnom lancu opskrbe podatke navedene u članku 18.a stavku 3. međunarodnim organizacijama i/ili institucijama/agencijama EU-a uključujući Svjetsku carinsku organizaciju, Međunarodnu pomorsku organizaciju, Međunarodnu organizaciju za civilno zrakoplovstvo te Međunarodnu udrugu zračnih prijevoznika, kao i Europol, koje pridonose zaštiti financijski interesa Unije i pravilnoj primjeni carinskog zakonodavstva s kojima je Komisija zaključila relevantni sporazum ili memorandum o razumijevanju. [Am. 17]

Podaci se prenose prema ovom stavku samo za opće potrebe ove Uredbe, također uključujući i zaštitu financijskih interesa Unije, i/ili za potrebu upravljanja rizikom, kako je utvrđeno člankom 4. točkama 25. i 26. te člankom 13. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92*. [Am. 18]

Sporazum ili memorandum o razumijevanju na temelju kojeg se može obaviti Prijenos podataka prema ovom stavkom uključuje, između ostalog, stavku poštuje načela zaštite podataka, kao što su mogućnost da se subjekti podataka koriste svojim pravom pristupa i ispravke te da traže upravni i sudski pravni lijek te neovisan nadzorni mehanizam kako bi se osiguralo poštivanje jamstava za zaštitu podataka. [Am. 19]

Podaci dobiveni od pružatelja usluga iz javnog i privatnog sektora aktivnih u međunarodnom lancu opskrbe čuvaju se samo onoliko vremena koliko je neophodno da bi se ostvarila svrha zbog koje su bili uključeni i ne smiju biti pohranjeni više od deset godina. Ako su osobni podaci pohranjeni na razdoblje dulje od pet godina, Europski nadzornik za zaštitu podataka mora biti obaviješten o tome.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 43. za izmjenu popisa međunarodnih organizacija i/ili institucija/agencija Unije koje pridonose zaštiti financijskih interesa Unije i pravilnoj primjeni carinskog zakonodavstva. [Am. 20]

Komisija se savjetuje s poslovnim predstavnicima o razvoju delegiranih akata iz ovog stavka. [Am. 21]

___________

* Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 302, 19.10.1992., str. 1). ”

"

4.  Članak 18.b mijenja se kako slijedi:

(a)  Stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Komisija može davati osigurava stručnu, tehničku ili logističku pomoć, osposobljavanje ili aktivnosti priopćavanja ili druge operativne potpore učiniti dostupnima državi članici i za postizanje ciljeva ove Uredbe i za provođenje dužnosti država članica u okviru provedbe carinske suradnje navedenoj u članku 87. UFEU-aKomisija u tu svrhu utvrđuje odgovarajuće tehničke sustave.” [Am. 22]

"

(b)  Dodaje se sljedeći stavak 3.:"

„3. Europski nadzornik za zaštitu podataka nadgleda sukladnost svih tehničkih sustava navedenih u ovom članku s Uredbom (EZ) br. 45/2001.” [Am. 23]

"

5.  Umeću se sljedeći članci:"

„Članak 18.c

1.  Pružatelji usluga iz javnog i privatnog sektora aktivni u međunarodnom lancu opskrbe navedeni u članku 18.a stavku 1. Pomorski prijevoznici koji pohranjuju podatke o kretanju i statusu kontejnera ili imaju pristup takvim podacima o tome izvješćuju Komisiju Porukama o statusu kontejnera („CSM-ovi”). [Am. 24]

2.  Traženi CSM-ovi izvješćuju se u bilo kojoj od sljedećih situacija: za kontejnere određene za to da ih na carinski teritorij Unije dovedu brodom iz treće zemlje; [Am. 25]

   (a) kontejneri određeni za to da ih na carinski teritorij Unije dovedu vozilom iz treće zemlje; [Am. 25]
   (b) kontejneri koji vozilom odlaze iz carinskog teritorija Unije u treću zemlju. [Am. 26]

3.  Traženi CSM-ovi izvješćuju o događajima navedenima u članku 18.f u mjeri u kojoj su poznati pružateljima usluga iz javnog i privatnog sektora aktivnim u međunarodnom lancu opskrbe koji izvješćuju i za koje su podaci stvoreni ili prikupljeni u elektroničkoj opremi za praćenje kontejnera. [Am. 27]

4.  Komisija će osnovati registar navedenih CSM-ova, „Registar CSM-ova”, i njime upravljati. Registar CSM-ova dio je registra iz članka 18.a i ne sadrži osobne podatke. [Am. 28]

Članak 18.d

1.  Ako je kontejner, uključujući kontejnere koji neće biti ispražnjeni u Uniji, namijenjen da brodom stigne na carinsko područje Unije iz treće zemlje, javni ili privatni pružatelji usluga koji podliježu obvezi iz članka 18.c stavka 1. dostavljaju CSM-ove za sve situacije koje se odvijaju od trenutka kada se prijavi da je kontejner prazan prije njegova pristizanja na carinsko područje Unije pa sve dok se ponovno ne prijavi da je kontejner prazan.

2.  U slučajevima kada određeni CSM-ovi potrebni za utvrđivanje situacije praznog kontejnera nisu dostupni u elektroničkoj evidenciji ni u jednom trenutku, pružatelj dostavlja CSM-ove za situacije koje se odvijaju najmanje tri mjeseca prije fizičkog dolaska na carinsko područje Unije pa sve do jednog mjeseca nakon ulaska na carinsko područje Unije ili, do dolaska na odredište izvan carinskog područja Unije, ovisno o tome što je ranije.

Članak 18.e

1.  Ako kontejner plovilom odlazi iz carinskog područja Unije prema trećoj zemlji, javni ili privatni pružatelji usluga koji podliježu obvezi iz članka 18.c stavka 1. dostavljaju CSM-ove za sve situacije koje se odvijaju od trenutka kada se prijavi da je kontejner u carinskom području Unije prazan pa sve dok se ne prijavi da je kontejner prazan izvan carinskog područja Unije.

2.  U slučajevima kada određeni CSM-ovi potrebni za utvrđivanje situacije praznog kontejnera nisu dostupni u elektroničkoj evidenciji ni u jednom trenutku, pružatelj može dostaviti CSM-ove za situacije koje se odvijaju tijekom najmanje posljednja tri mjeseca nakon izlaska kontejnera iz carinskog područja Unije.

Članak 18.f

1.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte na temelju članka 43. o utvrđivanju situacija u vezi sa statusom kontejnera za koje se dostavljaju CSM-ovi u skladu s člankom 18.c, minimalnih podatkovnih elemenata koje treba dostaviti u CSM-ovima te učestalosti podnošenja.

2.  Komisija provedbenim aktima donosi odredbe o formatu podataka u CSM-ovima te o metodi prijenosa CSM-ova, te u vezi s obvezama se mogu odnositi na kontejnere dovezene u Uniju zbog preusmjeravanja. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja navedenim u članku 43.a stavku 2. [Am. 29]

2.a U skladu s člankom 18.a stavkom 1. Komisija provedbenim aktom uspostavlja sredstva s pomoću kojih će se postići sporazum pružatelja usluga prije prijenosa njihovih podnesenih CSM-ova drugim organizacijama ili tijelima. [Am. 30]

2.b Komisiju se potiče na blisko savjetovanje s predstavnicima industrije kontejnerskoga linijskog brodarstva u vezi s razvojem delegiranih i provedbenih akata iz ovog članka. Oni mogu biti pozvani da sudjeluju na relevantnim sastancima odbora i stručnih skupina koji se koriste za razvoj takvih akata. [Am. 31]

Članak 18.g

1.  Komisija uspostavlja i upravlja registrom koji sadržava podatke o uvozu, izvozu i provozu robe, uključujući provoz unutar države članice, kako je utvrđeno u prilozima 37. i 38. Uredbi Komisije (EEZ) br. 2454/93 („Registar uvoza, izvoza i provoza”). Države članice ovlašćuju Komisiju da sustavno iznosi podatke koji se odnose na uvoz, izvoz i provoz iz izvora kojima upravlja Komisija na temelju Uredbe (EEZ) br. 2913/92. Države članice u najkraćem mogućem roku dostavljaju Komisiji podatke o provozu robe unutar države članice i o izravnom izvozu. Informacije pružene o fizičkim ili pravnim osobama koriste se isključivo u svrhe ove Uredbe. [Am. 32]

2.  Registar se upotrebljava za pružanje pomoći u sprečavanju, istraživanju i kaznenom gonjenju postupaka koji predstavljaju, ili za koje se čini da predstavljaju, povrjeđivanje carinskog zakonodavstva te za potrebe upravljanja rizikom, uključujući carinski nadzor koji se temelji na riziku, kako je utvrđeno člankom 4. točkama 25. i 26. te člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EEZ) br. 2913/92.

3.  Registar je dostupan isključivo odjelima Komisije i nacionalnim tijelima iz članka 29. Unutar Komisije i nacionalnih tijela samo su imenovani analitičari ovlašteni obrađivati osobne podatke sadržane u tom registru.

Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EZ) br. 45/2001, Komisija može prenijeti, podložno sporazumu države članice koja ih dostavlja, odabrane podatke dobivene u skladu s postupkom navedenim u stavku 1. međunarodnim organizacijama i/ili institucijama/agencijama EU-a koje uključujući Svjetsku carinsku organizaciju, Međunarodnu pomorsku organizaciju, Međunarodnu organizaciju za civilno zrakoplovstvo i Međunarodnu udrugu zračnih prijevoznika, kao i Europol, koji pridonose zaštiti financijskih interesa Unije i pravilnoj primjeni carinskog zakonodavstva i s kojima je Komisija zaključila relevantni sporazum ili memorandum o razumijevanju. [Am. 33]

Podaci se prenose u skladu s tim stavkom samo za opće potrebe ove Uredbe, uključujući i zaštitu financijskih interesa Unije, i/ili za potrebu upravljanja rizikom, kako je utvrđeno člankom 4. točkama 25. i 26. te člankom 13. stavkom 2 Uredbe (EEZ) br. 2913/92.

Sporazum ili memorandum o razumijevanju na temelju kojeg se može obaviti prijenos podataka u skladu s tim stavkom uključuje, između ostalog, načela zaštite podataka, kao što su mogućnost da se subjekti podataka koriste svojim pravom pristupa i ispravka te da traže upravni i sudski pravni lijek te neovisan nadzorni mehanizam kako bi se osiguralo postupanje po jamstvima za zaštitu podataka.

3.a Komisija jednom godišnje Europskom parlamentu i Vijeću predstavlja rezultate dobivene iz tog registra, na temelju članka 51.a. [Am. 34]

4.  Uredba (EZ) br. 45/2001 primjenjuje se na obradu osobnih podataka koju provodi Komisija u kontekstu podataka uključenih u taj registar. [Am. 35]

Komisija se smatra voditeljem podataka u smislu članka 2.d Uredbe (EZ) br. 45/2001.

Registar uvoza, izvoza i provoza podliježe prethodnoj provjeri Europskog nadzornika za zaštitu podataka u skladu s člankom 27. Uredbe (EZ) br. 45/2001. [Am. 36]

Podaci sadržani u registru uvoza, izvoza i provoza čuvaju se samo onoliko vremena koliko je neophodno da bi se ostvarila svrha u koju su bili uključeni i ne smiju biti pohranjeni više od deset godina. Ako su osobni podaci pohranjeni na razdoblje dulje od pet godina, Europski nadzornik za zaštitu podataka mora o tome biti obaviješten.

5.  Registar uvoza, izvoza i provoza ne uključuje posebne kategorije podataka u smislu članka 10. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 45/2001.

Komisija primjenjuje odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi zaštitila osobne podatke od slučajnog ili nezakonitog uništavanja, slučajnog gubitka ili neovlaštenog objavljivanja, promjene i pristupa ili bilo kojeg drugog neovlaštenog oblika obrade. [Am. 37]

Članak 18.h

1.  Komisija može, slijedom zahtjeva države članice iz stavka 1.a ovog članka te u skladu s člankom 14. Uredbe (EEZ) br. 2913/92, dobiti izravno od gospodarskih subjekata popratne dokumente o uvoznim i izvoznim provoznim deklaracijama i za koje su popratne dokumente stvorili ili prikupili gospodarski subjekti, s obzirom na istrage u vezi s provedbom carinskog zakonodavstva, kako je utvrđeno člankom 2. stavkom 1. ove Uredbe bilo izričitim odobrenjem države članice ili prešutnim odobrenjem iz članka 18.h stavka 1.b ove Uredbe Komisija obavještava sve države članice u kojima će se vjerojatno provoditi naknadne istražne radnje o zahtjevu usporedno sa zahtjevom u izradi. Komisija pruža državi članici u kojoj gospodarski subjekt ima poslovni nastan primjerak zahtjeva usporedno sa zahtjevom u izradi. Komisija u roku od tjedan dana od primitka odgovora pruža primjerke odgovora i popratnih dokumenata gospodarskog subjekta državi članici u kojoj gospodarski subjekt ima poslovni nastan. [Am. 38]

1.a Slijedom zahtjeva Komisije državi članici za popratne dokumente o uvoznim ili provoznim deklaracijama, država članica u skladu s člankom 14. Uredbe (EEZ) br. 2913/92, ima tri tjedna da napravi nešto od sljedećeg:

   odgovori na zahtjev i pruži traženu dokumentaciju;
   obavijesti Komisiju da je država članica zatražila dokumentaciju od gospodarskog subjekta;
   zatraži, iz operativnih razloga, dodatna dva tjedna za ispunjavanje zahtjeva; ili
   odbije zahtjev i obavijesti Komisiju da zahtjev nije bilo moguće ispuniti putem mogućih postupaka, na primjer jer gospodarski subjekt nije pružio zatražene informacije ili jer je sudska vlast države članice donijela odluku o odbijanju u skladu s člankom 3. ove Uredbe. [Am. 39]

1.b Ako država članica ne:

   odgovori s traženim dokumentima;
   obavijesti Komisiju da je država članica zatražila dokumente od gospodarskog subjekta;
   zatraži, iz operativnih razloga, dodatna dva tjedna za ispunjavanje zahtjeva; ili
   odbije zahtjev

unutar tog početnog razdoblja od tri tjedna, smatra se da je dala prešutno odobrenje Komisiji da zahtijeva popratne dokumente o uvoznim i provoznim deklaracijama izravno od gospodarskog subjekta. [Am. 40]

2.  Unutar rokova u kojima su gospodarski subjekti obvezni čuvati relevantnu dokumentaciju, gospodarski subjekti dužni su na zahtjev dostaviti Komisiji informacije navedene u stavku 1. u roku od tri tjedna. [Am. 41]

________________

* Uredba Komisije (EEZ) br.2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 253, 11.10.1993., str. 1).”

"

5.a  Članak 21. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. S nalazima i informacijama dobivenim tijekom misija Zajednice iz članka 20. ove Uredbe, a posebno s dokumentima koje predaju nadležna tijela dotičnih trećih zemalja, kao i s informacijama dobivenim tijekom upravne istrage, uključujući istragu služba Komisije, postupa se u skladu s člankom 45. ove Uredbe.” [Am. 42]

"

6.  U članku 23. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 43. o utvrđivanju tih postupaka u vezi s primjenom poljoprivrednih odredaba koje zahtijevaju uvođenje informacija u CIS.”

"

7.  U članku 25. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Komisija provedbenim aktima donosi odredbe o stavkama koje treba uključiti u CIS u vezi sa svakom od kategorija iz članka 24. točaka od (a) do (h) u mjeri u kojoj je to potrebno za ostvarivanje cilja toga Sustava. Osobni podaci ne smiju se pojavljivati u kategorijama iz članka 24. točke (e). Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja navedenim u članku 43.a stavku 2.”

"

8.  Članak 29. mijenja se kako slijedi:

(a)  Stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Pristup podacima koji su sadržani u CIS-u rezerviran je isključivo za nacionalna tijela koja imenuje svaka država članica i za odjele koje imenuje Komisija. Ta su nacionalna tijela carinska tijela, ali mogu uključivati i druga tijela koja su u skladu sa zakonom, propisima i postupanjima u predmetnoj državi članici nadležna za postupanje s ciljem navedenim u članku 23. stavku 2. [Am. 43]

Partner CIS-a koji pruža podatke ima pravo odlučiti koje od gore navedenih tijela može imati pristup podacima koje je uključio u CIS.”

"

(b)  Stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Svaka država članica Komisiji šalje popis svojih imenovanih nadležnih tijela koja imaju izravan pristup podacima CIS-a te za svako tijelo podatke o tome kojim podacima smije imati pristup i u koju svrhu.

Komisija o tome obavještava druge države članice. Ona također provjerava popis imenovanih nacionalnih tijela protiv nerazmjernih imenovanja i obavještava sve države članice o sličnim pojedinostima u vezi s odjelima Komisije ovlaštenima da imaju pristup CIS-u.

Popis nacionalnih tijela i odjela Komisije imenovanih na taj način objavljuje Komisija za informaciju u Službenom listu Europske unije, a sljedeća ažuriranja popisa Komisija objavljuje na internetu.”

"

9.  U članku 30. stavku 3. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Popis tijela ili odjela imenovanih na taj način Komisija objavljuje na internetu.”

"

9.a  U članku 30. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Podaci dobiveni iz CIS-a mogu se, uz prethodno odobrenje države članice koja ih je uključila u sustav te podložno svim uvjetima koje ona nameće, priopćiti nacionalnim tijelima radi uporabe, osim one iz stavka 2., trećim zemljama i međunarodnim ili regionalnim organizacijama i/ili agencijama Unije koje pridonose zaštiti financijskih interesa Unije i ispravnoj primjeni carinskog zakonodavstva. Svaka država članica poduzima posebne mjere kako bi osigurala zaštitu takvih podataka kada se oni prenose ili pružaju odjelima izvan njezinoga državnog područja.

Odredbe iz prvoga stavka primjenjuju se mutatis mutandis na Komisiju ako je ona te podatke unijela u sustav.ˮ [Am. 44]

"

10.  Naslov poglavlja 4. zamjenjuje se slijedećim:"

„Poglavlje 4.

Pohrana podataka”.

"

11.  Članak 33. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 33

„Podaci sadržani u CIS-u čuvaju se samo onoliko vremena koliko je neophodno da bi se ostvarila svrha u koju su bili uključeni i ne smiju biti pohranjeni više od deset godina. Ako su osobni podaci pohranjeni na razdoblje dulje od pet godina, Europski nadzornik za zaštitu podataka mora o tome biti obaviješten. [Am. 45]

"

12.  Članak 37. mijenja se kako slijedi:

(a)  Stavak 3.a zamjenjuje se sljedećim:"

„3a. Ova Uredba detaljizira i nadopunjuje Uredbu (EZ) br. 45/2001.

Europski nadzornik za zaštitu podataka nadgleda sukladnost CIS-a s Uredbom (EZ) br. 45/2001.”

"

(b)  Dodaje se sljedeći stavak 5.:"

„5. Europski nadzornik za zaštitu podataka surađuje sa Zajedničkim nadzornim tijelom, uspostavljenim na temelju Odluke Vijeća 2009/917/PUP*, svaki djelujući u okviru svojih nadležnosti, a u cilju osiguravanja usklađenog nadzora i revizije CIS-a.

__________

* Odluka Vijeća 2009/917/PUP od 30. studenoga 2009. o upotrebi informacijskih tehnologija u carinske svrhe (SL L 323, 10.12.2009., str. 20.). ”

"

13.  Članak 38. mijenja se kako slijedi:

(a)  U stavku 1. briše se točka (b).

(b)  Stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Posebice, i države članice i Komisija poduzimaju mjere:

   (a) sprečavanja pristupa neovlaštenim osobama instalacijama kojima se koristi za obradu podataka;
   (b) zaštite podataka i medija s podacima od čitanja, kopiranja, izmjene ili brisanja koje provode neovlaštene osobe;
   (c) sprečavanja neovlaštenog unosa podataka i svakog neovlaštenog pregledavanja, izmjene ili brisanja podataka;
   (d) sprečavanja pristupa neovlaštenim osobama podacima u CIS-u pomoću opreme za prijenos podataka;
   (e) jamčenja da, s obzirom na korištenje CIS-om, ovlaštene osobe imaju pravo pristupa samo onim podacima za koje su nadležne;
   (f) jamčenja da je moguće provjeriti i ustanoviti kojim se tijelima podaci mogu prenijeti opremom za prijenos podataka;
   (g) jamčenja da je moguće provjeriti i ustanoviti ex post facto koji su podaci bili uvršteni u CIS, kada i tko ih je uvrstio te nadgledati ispitivanje;
   (h) sprečavanja neovlaštenoga čitanja, kopiranja, izmjene ili brisanja podataka tijekom prijenosa podataka i transporta medija s podacima.”

"

(c)  Stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Komisija provjerava da su provedena pretraživanja bila odobrena i da su ih proveli ovlašteni korisnici. Provjerava se Razina provjere ovisi o opsegu područja koje treba provjeriti, težini prekršaja i očekivanom pogođenom iznosu prihoda, ali uvijek iznosi najmanje 1 % svih provedenih pretraživanja. Zapis takvih pretraživanja i provjera unosi se u sustav, a njega se koristi samo za gore navedene provjere. Briše se nakon šest mjeseci.” [Am. 46]

"

14.  Članak 41.d mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Rok pohrane podataka ovisi o zakonima, propisima i postupcima države članice koja pruža podatke. Država članica koja pruža podatke ocjenjuje potrebu za zadržavanjem podataka. Maksimalna i nekumulativna razdoblja koja se računaju od datuma unosa podataka u istražni dosje i koja se ne smiju premašiti jesu sljedeća: [Am. 47]

   (a) podaci koji se odnose na dosjee istraga u tijeku ne mogu se čuvati dulje od tri godine ako nije otkriveno nijedno djelo kojem se povređuje carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo; podaci se moraju prikazivati u anonimnom obliku prije isteka tog vremenskog roka ako je prošla jedna godina od posljednjeg opažanja;
   (b) podaci o upravnim ili kriminalističkim istragama u okviru kojih je otkriveno djelo kojim je povrijeđeno carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo, ali u tom pogledu nije donesena nijedna upravna odluka, izrečena presuda ili naložena novčana ili upravna kazna, ne mogu se čuvati dulje od šest godina;
   (c) podaci o upravnim ili kriminalističkim istragama na temelju kojih je donesena upravna odluka, izrečena presuda ili naložena novčana ili upravna kazna ne mogu se čuvati dulje od deset godina.”

"

(b)  Stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Komisija podatke anonimnima čini anonimnima ili ih briše čim istekne maksimalni rok čuvanja predviđen u stavku 1.” [Am. 48]

"

15.  Članak 43. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 18.a stavka 6., članka 18.f stavka 1., članka 18.g stavka 3. i članka 23. stavka 4. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vremensko razdoblje od ...(12)[dd/mm/gggg] [umetnite datum stupanja na snagu ove Uredbe]. [Am. 49]

3.  Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 18.a stavka 6., članka 18.f stavka 1., članka 18.g stavka 3. i članka 23. stavka 4. Europski parlament ili Vijeće mogu opozvati u bilo kojem trenutku. Odluka o opozivu ukida delegiranje ovlasti utvrđeno u toj odluci. Stupa na snagu sljedećeg dana nakon objave Odluke u Službenom listu Europske unije ili kasnije kako je ondje utvrđeno. Ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već stupili na snagu. [Am. 50]

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

5.  Delegirani akt donesen na temelju članka 18.a stavka 6., članka 18.f stavka 1., članka 18.g stavka 3. i članka 23. stavka 4. stupa na snagu samo ako Europski parlament i Vijeće ne ulože prigovor u roku od dva mjeseca od obavijesti Europskom parlamentu i Vijeću o tom aktu ili ako su Europski parlament i Vijeće prije isteka tog roka obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok produžuje na dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.” [Am. 51]

"

16.  Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 43.a

1.  Komisiji pomaže odbor. Taj odbor jest odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. Europskog parlamenta i Vijeća*.

2.  Kada se poziva na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

_________________

* Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.). ”

"

Članak 1.a

Do …(13) Komisija provodi procjenu:

–  potrebe proširenja podataka sadržanih u registru iz članka 18.a Uredbe (EZ) br. 515/97 uključenjem podataka o izvozu i

–  izvedivosti proširenja podataka sadržanih u registru iz članka 18.a Uredbe (EZ) br. 515/97 uključenjem podataka o uvozu i provozu robe zrakom i kopnom. [Am. 52]

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Za javne i privatne pružatelje usluga koji su, u trenutku kada ova Uredba stupa na snagu, obvezani privatnim ugovorima koji ih sprečavaju u ispunjenju njihovih obveza utvrđenih u članku 18.c stavku 1. Uredbe (EZ) br. 515/97, ova Uredba proizvodi potrebni provedbeni i delegirani akti iz članka 18.f stavka 1. i članka 18.f stavka 2. Uredbe (EZ) br. 515/97 proizvode učinak jednu najranije godinu dana nakon stupanja na snagu. [Am. 53]

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 94, 31.3.2014., str. 1.
(2) SL C 94, 31.3.2014., str.1.
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 15. travnja 2014.
(4) Uredba Vijeća (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima (SL L 82, 22.3.1997., str.1).
(5) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 302, 19.10.1992., str. 1).
(6) Dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe.
(7) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str.2).
(8) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995 . o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31).
(9) Odluka Vijeća 2009/917/PUP od 30. studenoga 2009. o upotrebi informacijske tehnologije u carinske svrhe.(SL L 323, 10.12. 2009., str. 20).
(10)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011. str. 13).
(11) Uredba Komisije (EZ) br. 696/98 od 27. ožujka 1998. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 515/97 o uzajamnoj pomoći među upravnim tijelima država članica i o suradnji između potonjih i Komisije radi osiguravanja pravilne primjene zakona o carinskim i poljoprivrednim stvarima (SL L 96, 28.3.1998., str. 22).
(12) Datum stupanja na snagu ove Uredbe.
(13) Dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe.


Informacije u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva ***I
PDF 384kWORD 184k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o izmijenjenom prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (kodificirani tekst) (COM(2013)0932 – C7-0006/2014 – 2010/0095(COD))
P7_TA(2014)0345A7-0247/2014

(Redovni zakonodavni postupak – kodifikacija)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2010)0179) i izmijenjeni prijedlog COM(2013)0932),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 114., 337. i 43. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0006/2014),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenja Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(1),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 20. prosinca 1994. o ubrzanom načinu rada za službenu kodifikaciju zakonodavnih tekstova(2),

–  uzimajući u obzir članke 86. i 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A7-0247/2014),

A.  budući da se, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, ovaj prijedlog odnosi samo na kodifikaciju postojećih tekstova, bez njihovih suštinskih izmjena;

1.  donosi sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (kodificirani tekst)

P7_TC1-COD(2010)0095


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 114. , 337. i 43.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenja Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(4),

budući da:

(1)  Direktiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(5) doživjela je brojne značajne izmjene(6); budući da bi u interesu jasnoće i svrhovitosti spomenutu Direktivu trebalo kodificirati.

(2)  Unutarnje tržište obuhvaća prostor bez unutarnjih granica u kojemu je osigurano slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala; budući da je stoga zabrana količinskog ograničenja kretanja robe kao i mjera koje imaju jednak učinak jedno od osnovnih načela Zajednice.

(3)  S ciljem promicanja nesmetanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta trebalo bi osigurati najveću moguću transparentnost nacionalnih inicijativa za utvrđivanje tehničkih propisa.

(4)  Prepreke trgovini koje proizlaze iz tehničkih propisa za proizvode mogu se dopustiti samo ako su nužne za zadovoljenje bitnih zahtjeva i kada su opravdane javnim interesom čije su glavno jamstvo.

(5)  Bitno je da Komisija prije donošenja tehničkih odredaba ima na raspolaganju potrebne informacije; budući da se od država članica, u skladu s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj Uniji (UEU , zahtijeva da Komisiji olakšaju tu zadaću te je stoga trebaju obavijestiti o svojim projektima u području tehničkih propisa.

(6)  Sve države članice također trebaju biti obaviještene o tehničkim propisima koje planiraju donijeti druge države članice.

(7)  Cilj unutarnjega tržišta je stvoriti okruženje koje potiče konkurentnost poduzetnika; budući da je osiguravanje veće količine informacija jedan od načina da se poduzetnicima pomogne da bolje iskoriste prednosti tog tržišta; budući da je stoga potrebno predvidjeti redovitu objavu naslova priopćenih nacrta i utvrditi odredbe o povjerljivosti tih nacrta kako bi se gospodarskim subjektima omogućilo da ocijene utjecaj tehničkih propisa koje predlažu druge države članice.

(8)  U interesu pravne sigurnosti primjereno je da države članice javno obznane donošenje nacionalnog tehničkog propisa u skladu sa službenim postupkom utvrđenim u ovoj Direktivi.

(9)  Tehnički propisi za proizvode obuhvaćaju mjere čija je svrha osigurati pravilno funkcioniranje tržišta odnosno njegov daljnji razvoj, koje uključuju povećanje transparentnosti nacionalnih namjera i proširenje kriterija i uvjeta na temelju kojih se ocjenjuje potencijalni učinak predloženih propisa na tržište.

(10)  Stoga je potrebno ocijeniti sve zahtjeve koji su utvrđeni za pojedini proizvod i uzeti u obzir trendove nacionalnih postupaka regulacije proizvoda.

(11)  Zahtjevi koji se odnose na životni ciklus proizvoda nakon njegova stavljanja na tržište uključuju i zahtjeve različite od tehničkih specifikacija, koji bi mogli utjecati na slobodu kretanja proizvoda odnosno stvoriti prepreke pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

(12)  Potrebno je pojasniti pojam de facto tehničkog propisa; budući da posebno odredbe kojima javna vlast upućuje na tehničke specifikacije i druge zahtjeve odnosno potiče na njihovo poštovanje, kao i odredbe o proizvodima koje se povezuju s javnom vlašću, u javnom interesu tim zahtjevima odnosno specifikacijama daju veću obvezujuću vrijednost od one koju bi oni inače imali na temelju svoga privatnog podrijetla.

(13)  Komisiji i državama članicama također treba dati dovoljno vremena da predlože izmjene planirane mjere kako bi se uklonile odnosno smanjile prepreke slobodnom kretanju robe do kojih bi mogla dovesti ta mjera.

(14)  Predmetna država članica kod utvrđivanja konačnog teksta predviđene mjere mora uzeti u obzir te izmjene.

(15)  Unutarnjemu tržištu svojstveno je da Komisija donosi, odnosno predlaže donošenje obvezujućih akata Zajednice, posebno u slučajevima kada države članice ne mogu provesti načelo uzajamnog priznavanja; budući da je utvrđeno određeno privremeno razdoblje mirovanja kako bi se spriječilo da države članice uvođenjem nacionalnih mjera ugroze donošenje obvezujućih akata Zajednice za koje je nadležan Europski parlament i Vijeće odnosno Komisija u tom istom području.

(16)  Predmetna država članica mora, na temelju općih obveza utvrđenih u članku 4. stavku 3. UFEU, odgoditi provedbu planirane mjere do isteka roka koji je potreban da se zajednički ispitaju predložene izmjene, odnosno da se izradi zakonodavnog akta ili donese obvezujući akt Komisije.

(17)  Nakon što Vijeće donese stajalište u prvom čitanju o prijedlogu Komisije države članice trebale bi se suzdržati od donošenja tehničkih propisa kako bi Europskom parlamentu i Vijeću olakšale donošenje mjera Zajednice.

(18)  Potrebno je uspostaviti stalni odbor čije članove imenuju države članice i koji ima zadaću surađivati u nastojanjima Komisije da se umanje negativni učinci na slobodno kretanje.

(19)  Ova Direktiva ne smije utjecati na obveze država članica u pogledu rokova iz Priloga III. dijela B za prijenos direktiva u unutarnje pravo ,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.  Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

a)  „proizvod”, svaki industrijski i poljoprivredni proizvod, uključujući proizvode ribarstva ;

b)  ‚usluga’, svaka usluga informacijskog društva, to jest svaka usluga koja se obično pruža uz naknadu, na daljinu, elektronskim sredstvima te na osobni zahtjev primatelja usluga.

Za potrebe ove definicije:

i.  ‚na daljinu’ znači da se usluga pruža bez da su strane istodobno prisutne,

ii.  ‚elektronskim sredstvima’ znači da se usluga na početku šalje i prima na odredištu pomoću elektroničke opreme za obradu (uključujući digitalnu kompresiju) i pohranu podataka te u potpunosti šalje, prenosi i prima telegrafski, radio vezom, optičkim sredstvima ili ostalim elektromagnetskim sredstvima,

iii.  ‚na osobni zahvat primatelja usluga’ znači da se usluga pruža prijenosom podataka na osobni zahtjev.

Indikativna lista usluga koje ova definicija ne obuhvaća nalazi se u Prilogu I;

c)  „tehnička specifikacija”, specifikacija sadržana u dokumentu kojim se utvrđuju svojstva koja mora imati određeni proizvod, kao što su razine kakvoće, radne značajke, sigurnost ili dimenzije, uključujući zahtjeve koji se odnose na naziv pod kojim se proizvod prodaje, terminologiju, simbole, ispitivanje i metode ispitivanja, pakiranje, obilježavanje i označivanje te postupke ocjene sukladnosti proizvoda.

Izraz „tehnička specifikacija” također obuhvaća proizvodne metode i postupke koji se koriste kod poljoprivrednih proizvoda iz članka 38. stavka 1. Ugovora, proizvoda namijenjenih prehrani ljudi i životinja te lijekova kako je definirano u članku 1. Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(7) kao i proizvodne metode i postupke koji se koriste kod drugih proizvoda, ako oni imaju učinak na svojstva tih proizvoda;

d)  „ostali zahtjevi”, zahtjev za proizvod različit od tehničke specifikacije koji utječe na životni ciklus proizvoda nakon njegova stavljanja na tržište, a posebno je uveden radi zaštite potrošača odnosno okoliša, kao što su uvjeti uporabe, recikliranja, ponovne uporabe i odlaganja, ako ti uvjeti mogu značajno utjecati na sastav ili prirodu proizvoda, odnosno njegovu prodaju;

e)  ‚propis o uslugama’, zahtjev opće naravi koji se odnosi na uspostavljanje i obavljanje uslužnih djelatnosti u okviru značenja iz točke (b), posebno odredbi koje se odnose na pružatelja usluga, usluge i primatelja usluga, isključujući sva pravila koja nisu izričito usmjerena na usluge definirane u toj točki.

Za potrebe ove definicije:

i.  smatra se da se neki propis izričito odnosi na usluge informacijskog društva kada je, s obzirom na njegovo obrazloženje i praktični dio, specifičan cilj i svrha svih ili nekih njegovih pojedinačnih odredbi regulirati takve usluge na eksplicitan i ciljani način,

ii.  neće se smatrati da je neki propis izričito usmjeren na usluge informacijskog društva ako na te usluge utječe samo posredno i uzgredno;

f)  ‚tehnički propis’, tehničke specifikacije i ostali zahtjevi ili propisi koji se odnose na usluge, uključujući odgovarajuće administrativne odredbe pridržavanje kojih je obavezno, de jure ili de facto, kada je riječ o stavljanju na tržište, pružanju neke usluge, poslovnom nastanu nekog operatera usluga ili korištenju u nekoj državi članici ili najvećem dijelu iste, kao i zakonima i drugim propisima država članica, osim onih navedenih u članku 7. koji zabranjuju proizvodnju, uvoz, marketing ili korištenje nekog proizvoda ili zabranjuju pružanje ili korištenje neke usluge ili poslovni nastan kao operatera usluga.

De facto tehnički propisi uključuju:

i.  zakone i druge propise neke države članice koji se odnose na tehničke specifikacije ili druge zahtjeve ili propise o uslugama ili na profesionalne kodekse ili kodekse prakse koji se sa svoje strane odnose na tehničke specifikacije ili druge zahtjeve ili propise o uslugama, pridržavanje kojih ostavlja dojam usklađenosti s obvezama što ih nameću gore spomenuti zakoni i drugi propisi,

ii.  dobrovoljne sporazume u kojima je ugovorna stranka neko državno tijelo, a koji u općem interesu osiguravaju poštovanje tehničkih specifikacija ili drugih zahtjeva ili propisa koji se odnose na usluge, uz izuzeće specifikacija iz natječaja za javne nabave,

iii.  tehničke specifikacije ili druge zahtjeve ili pravila o uslugama povezane s fiskalnim ili financijskim mjerama koje utječu na potrošnju proizvoda ili usluga kroz poticanje pridržavanja takvih tehničkih specifikacija ili drugih zahtjeva ili propisa o uslugama; nisu uključene tehničke specifikacije ili drugi zahtjevi ili propisi o uslugama povezani s nacionalnim sustavima socijalnog osiguranja.

Ovo uključuje tehničke propise koje nameću službe imenovane od strane država članica, a koji se nalazi na popisu uspostavljenom i ažuriranom prema potrebi od strane Komisije u okviru Odbora spomenutog u članku 2.

Isti postupak koristi se također za izmjenu te liste;

g)  ‚nacrt tehničkog propisa’, tekst neke tehničke specifikacije ili drugog zahtjeva ili propisa o uslugama, uključujući administrativne odredbe, formulirane s ciljem njihova donošenja ili donošenja u obliku nekog tehničkog propisa, koji je u fazi pripreme tijekom koje se još uvijek mogu napraviti bitne izmjene.”

2.  Ova se Direktiva ne odnosi na:

a)  usluge radijskog emitiranja;

b)  usluge televizijskog emitiranja obuhvaćene člankom 1. stavkom 1. točkom (e) Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća(8).

3.  Ova se Direktiva ne primjenjuje na pravila koja se odnose na pitanja obuhvaćena zakonodavstvom Zajednice iz područja telekomunikacijskih usluga, kako su predviđene Direktivom 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(9).

4.  Ova se Direktiva ne primjenjuje na pravila koja se odnose na pitanja obuhvaćena zakonodavstvom Zajednice iz područja financijskih usluga, kako se netaksativno navedene u popisu koji se nalazi u Prilogu II. ovoj Direktivi.

5.  Uz izuzetak članka 5. stavka 3., ova se Direktiva ne primjenjuje na pravila koja donesu ili budu donesena za uređena tržišta u smislu Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(10) ili od strane ili u korist drugih tržišta ili tijela koja se bave klirinškim poslovima ili namirom na tim tržištima.

6.  Ova se Direktiva ne primjenjuje na mjere koje države članice uvode na temelju Ugovora radi zaštite osoba, posebno radnika, prilikom uporabe proizvoda, ako te mjere ne utječu na proizvode.

Članak 2.

Uspostavlja se stalni odbor koji se sastoji od predstavnika država članica koji u svome radu mogu zatražiti pomoć stručnjaka odnosno savjetnika; predsjedatelj odbora je predstavnik Komisije.

Odbor izrađuje svoj poslovnik.

Članak 3.

1.  Odbor se sastaje najmanje dvaput godišnje.

Odbor se sastaje u posebnom sastavu kako bi razmotrio pitanja koja se odnose na usluge informacijskog društva.

2.  Komisija odboru podnosi izvješće o provedbi i primjeni postupaka utvrđenih u ovoj Direktivi i podnosi prijedloge s ciljem uklanjanja postojećih odnosno predvidljivih prepreka trgovini.

3.  Odbor daje mišljenje o informacijama i prijedlozima iz stavka 2. i može u tom pogledu posebno predložiti da Komisija:

a)  prema potrebi osigura da države članice u pitanju najprije između sebe odluče o odgovarajućim mjerama kako bi se izbjeglo stvaranje prepreka trgovini;

b)  poduzme sve potrebne mjere;

c)  odredi područja u kojima se usklađivanje čini nužnim te prema potrebi provede odgovarajuće usklađivanje.

4.  Komisija se mora savjetovati s odborom:

a)  prilikom odlučivanja o stvarnom sustavu koji će se primjenjivati na razmjenu informacija predviđenu ovom Direktivom kao i svim izmjenama tog sustava;

b)  prilikom nadziranja primjene sustava uspostavljenog ovom Direktivom.

5.  Komisija se može savjetovati s Odborom o svim prednacrtima tehničkih propisa koje primi.

6.  Pitanja u vezi s provedbom ove Direktive mogu se dostaviti odboru na zahtjev predsjedatelja ili države članice.

7.  Rad odbora kao i informacije koje mu se dostavljaju su povjerljive.

Međutim, odbor i nacionalne vlasti mogu, uz provedbu potrebnih mjera predostrožnosti, zatražiti stručno mišljenje fizičkih i pravnih osoba, uključujući osobe iz privatnog sektora.

8.  Kada je riječ o propisima koji se odnose na usluge, Komisija i Odbor mogu se savjetovati s fizičkim ili pravnim osobama iz industrije ili iz akademske zajednice, a kada je to moguće i predstavničkim tijelima koja su sposobna dati stručno mišljenje o socijalnim i društvenim ciljevima i posljedicama bilo kojeg nacrta propisa koji se odnosi na usluge te uzeti u obzir njihov savjet kad god se to od njih traži.

Članak 4.

Države članice dostavljaju Komisiji u skladu s člankom 5. stavkom 1. sve zahtjeve dostavljene institucijama za normizaciju za pripremu tehničkih specifikacija ili norme za određene proizvode sa svrhom donošenja tehničkih propisa za takve proizvode kao nacrta tehničkih propisa i navode razloge za njihovo donošenje.

Članak 5.

1.  Pridržavajući se članka 7., države članice Komisiji bez odlaganja dostavljaju sve nacrte tehničkih propisa, osim ako se njima u cijelosti prenosi tekst međunarodne ili europske norme, u kom su slučaju dovoljne informacije o toj normi; one Komisiji istodobno dostavljaju obrazloženje u kojemu navode razloge za donošenje tehničkog propisa, ako to već nije pojašnjeno u nacrtu.

Države članice, tamo gdje je to primjereno i ako to nisu ranije učinile, istodobno dostavljaju i tekst osnovnih zakonodavnih odnosno regulatornih odredaba koje se prvenstveno i izravno tiču dotičnih propisa, ako je poznavanje tog teksta potrebno za ocjenu implikacija nacrta tehničkog propisa.

Država članica ponovno dostavlja nacrt u skladu s gore navedenim uvjetima iz prvog i drugog podstavka ovog stavka svaki put kada unese izmjene kojima se značajno mijenja njegov opseg ili skraćuje prvobitni raspored provedbe odnosno utvrđuju dodatne specifikacije i zahtjevi ili postojeće specifikacije i zahtjevi čine restriktivnijima.

Ne dovodeći u pitanje odredbe iz Glave VIII Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća , ako se nacrtom posebno želi ograničiti prodaja odnosno uporaba kemijske tvari, pripravka ili proizvoda zbog javnog zdravlja odnosno zaštite potrošača ili okoliša, države članice također šalju sažetak svih relevantnih podataka o toj tvari, pripravku odnosno proizvodu te poznatim i raspoloživim nadomjescima odnosno upute na te podatke, ako su te informacije raspoložive, te priopćuju očekivane učinke mjere na javno zdravlje, zaštitu potrošača i okoliša, zajedno s analizom rizika koja se prema potrebi obavlja u skladu s općim načelima ocjene rizika kemijskih tvari, kako je navedeno u relevantnom dijelu Odjeljka II.3 Priloga XV Uredbe (EZ) br. 1907/2006(11).

Komisija o nacrtu i svim dokumentima koji su joj dostavljeni bez odlaganja obavješćuje ostale države članice; ona nacrt može uputiti i odboru iz članka 2. radi dobivanja njegova mišljenja te prema potrebi i odboru koji je nadležan za predmetno područje.

Kada su u pitanju tehničke specifikacije ili drugi zahtjevi ili pravila o uslugama iz treće točke drugog podstavka točke (f) stavka 1. članka 1., Komisija i države članice mogu dostaviti svoje podrobne primjedbe i mišljenja samo u vezi s aspektom mjere koji bi mogao ometati trgovinu, ali ne i u vezi s fiskalnim odnosno financijskim aspektima mjere.

2.  Komisija i države članice svoje primjedbe dostavljaju državi članici koja je poslala nacrt tehničkog propisa; ta država članica ih prilikom izrade tehničkog propisa uzima u obzir u najvećoj mogućoj mjeri.

3.  Države članice Komisiji bez odlaganja dostavljaju konačan tekst tehničkog propisa.

4.  Informacije koje se dostavljaju na temelju ovog članka nisu povjerljive, osim ako država članica koja ih je dostavila to izričito zahtijeva. Svi se takvi zahtjevi obrazlažu.

U tom slučaju odbor iz članka 2. i državna tijela mogu zatražiti stručni savjet fizičkih i pravnih osoba iz privatnog sektora nakon što provedu odgovarajuće mjere predostrožnosti.

5.  Ako je nacrt tehničkog propisa sastavni dio mjera koje se Komisiji dostavljaju u fazi nacrta na temelju nekog drugog akta Zajednice, države članice informacije iz stavka 1. mogu dostaviti na temelju tog drugog akta, ali pritom moraju formalno naznačiti da se informacije dostavljaju i za potrebe ove Direktive.

Ako se Komisija ne očituje o nacrtu tehničkog propisa na temelju ove Direktive, to ne dovodi u pitanje odluke koje bi se mogle donijeti na temelju drugih akata Zajednice.

Članak 6.

1.  Države članice odgađaju usvajanje nacrta tehničkog propisa do isteka roka od tri mjeseca od dana kada je Komisija primila informacije iz članka 5. stavka 1.

2.  Države članice odgađaju:

—  za 4 mjeseca donošenje nacrta tehničkog propisa u obliku dobrovoljnog sporazuma u smislu druge točke drugog podstavka točke (f) stavka 1. članka 1,

—  ne dovodeći u pitanje stavke 3., 4. i 5., za šest mjeseci donošenje bilo kojeg drugog nacrta tehničkog propisa (osim nacrta propisa o uslugama),

od datuma kada Komisija primi priopćenje spomenuto u članku 5. stavku 1. ako Komisija ili druga država članica u roku od tri mjeseca od tog datuma dostavi detaljno mišljenje o tome da bi predviđena mjera mogla stvoriti prepreke slobodnom kretanju robe u okviru unutarnjeg tržišta,

—  ne dovodeći u pitanje stavke 4. i 5., za četiri mjeseca od donošenja bilo kojeg nacrta pravila o uslugama, od datuma kada Komisija primi priopćenje spomenuto u članku 5. stavku 1. ako Komisija ili druga država članica u roku od tri mjeseca od tog datuma dostavi detaljno mišljenje o tomu da bi predviđena mjera mogla stvoriti prepreke slobodnom kretanju usluga ili slobodi poslovnog nastana operatera usluga u okviru unutarnjeg tržišta.

Što se nacrta propisa o uslugama tiče, podrobna mišljenja Komisije ili država članica ne smiju utjecati na mjere kulturne politike, posebno u audiovizualnoj sferi, koje bi države članice mogle usvojiti u skladu s pravom Zajednice, uzimajući u obzir svoje lingvističke razlike, specifične nacionalne i regionalne karakteristike te kulturnu baštinu.

Država članica o kojoj je riječ podnosi izvješće Komisiji o postupku koji predlaže kako bi se takva podrobna mišljenja prihvatila. Komisija daje svoj komentar na tu reakciju.

U odnosu na propise koji se odnose na usluge, ta država članica, kada je to primjereno, navodi razloge zbog kojih se takva podrobna mišljenja ne mogu uzeti u obzir.

3.  Uz izuzetak nacrta propisa o uslugama, države članice odgađaju donošenje nacrta tehničkog propisa za dvanaest mjeseci od datuma kada Komisija primi priopćenje navedeno u članku 5. stavku 1. ako u roku od tri mjeseca od toga datuma Komisija najavi svoju namjeru da predloži i usvoji neku direktivu, propis ili odluku o tom pitanju u skladu s člankom 288. UFEU.;

4.  Države članice odgađaju usvajanje nacrta tehničkog propisa do isteka roka od 12 mjeseci od datuma kada je Komisija primila informacije iz članka 5. stavka 1. ako u roku od tri mjeseca od toga datuma Komisija obznani da se nacrt tehničkog propisa odnosi na pitanje koje je obuhvaćeno prijedlogom direktive, uredbe ili odluke, koji je podnijela Europskom parlamentu i Vijeću u skladu s člankom 288. UFEU.

5.  Ako Vijeće zauzme stajalište u prvom čitanju u razdoblju mirovanja iz stavaka 3. i 4., taj se rok, podložno stavku 6., produžuje na 18 mjeseci.

6.  Obveze iz stavaka 3., 4. i 5. prestaju:

a)  kada Komisija obavijesti države članice da je odustala od prijedloga za donošenje obvezujućeg akta Zajednice odnosno donošenja takvog akta;

b)  kada Komisija obavijesti države članice da je povukla nacrt odnosno prijedlog;

c)  kada Komisija ili Europski parlament i Vijeće donese obvezujući akt Zajednice.

7.  Stavci od 1. do 5. ne primjenjuju se u slučajevima kada je:

a)  neka država članica zbog hitnih razloga nastalih zbog ozbiljnih i nepredvidljivih okolnosti koje se odnose na zaštitu javnog zdravlja i sigurnosti, zaštitu životinja ili očuvanje biljaka, ili na propise o uslugama kao i zbog državne politike, posebno zaštite maloljetnika, obavezna pripremiti tehničke propise u vrlo kratkom vremenu kako bi ih odmah donijela i uvela bez mogućnosti ikakvih konzultacija, ili

b)  neka država članica zbog hitnih razloga nastalih zbog ozbiljnih okolnosti koje se odnose na zaštitu sigurnosti i integriteta financijskog sustava, posebno zaštitu deponenata, investitora i osiguranih osoba, obavezna odmah donijeti i provesti pravila o financijskim uslugama.

U priopćenju navedenom u točki 5., ta država članica navodi razloge hitnosti mjera koje je poduzela. Komisija, što je prije moguć,e daje svoje mišljenje o ovom priopćenju. Poduzima odgovarajuće korake u slučajevima kada se ovaj postupak nepravilno koristi. Komisija redovito obavješćuje Europski parlament.

Članak 7.

1.  Članci 5. i 6. ne primjenjuju se na zakone i druge propise država članica te dobrovoljne sporazume na osnovi kojih države članice:

a)  poštuje obvezujuće akte Zajednice rezultat čega je donošenje tehničkih specifikacija ili propisa koji se odnose na usluge;

b)  ispunjava obveze koje nastaju na temelju međunarodnih sporazuma i čiji rezultat je donošenje zajedničkih tehničkih specifikacija ili pravila koja se odnose na usluge u Zajednici;

c)  koriste zaštitne klauzule predviđene obvezujućim aktima Zajednice;

d)  primjenjuju članak 12. stavak 1. Direktive 2001/95/EZ/ Europskog parlamenta i Vijeća(12) ,

e)  isključivo provode odluke Suda Europske Unije ;

f)  ograničiti se na izmjene nekog tehničkog propisa u smislu točke (f) stavka 1. članka 1., u skladu sa zahtjevom Komisije, radi uklanjanja neke prepreke trgovini ili, kada je riječ o pravilima koja se odnose na usluge, slobodnom kretanju usluga ili slobodi poslovnog nastana operatera usluga.

2.  Članak 6. ne primjenjuje se na zakone i druge propise država članica kojima se zabranjuje proizvodnja ako oni ne sprečavaju slobodno kretanje proizvoda.

3.  Stavci od 3. do 6. članka 6. ne odnose se na dobrovoljne sporazume navedene u drugoj točci drugog podstavka točke (f) stavka 1. članka 1.

4.  Članak 6. ne odnosi se na tehničke specifikacije ili druge zahtjeve ili pravila koja se odnose na usluge spomenute u trećoj točci drugog podstavka točke (f) stavka 1. članka 1. (ii).

Članak 8.

Komisija svake dvije godine podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o rezultatima primjene ove Direktive.

Komisija objavljuje godišnje statističke podatke o primljenim obavijestima u Službenom listu Europske unije.

Članak 9.

Kada države članice donose tehnički propis, taj propis prilikom njegove službene objave sadrži uputu na ovu Direktivu ili se uz njega navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 10.

Direktiva 98/34/EZ, izmijenjena aktima navedenim u Prilogu III. dijelu A se stavlja izvan snage, ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s rokovima za prijenos navedenih direktiva koji su utvrđeni u Prilogu III. dijelu B Direktive koja je stavljena izvan snage i u u Prilogu III. dijelu B ove Direktive.

Upućivanja na direktive i odluke stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom utvrđenom u Prilogu IV.

Članak 11.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 12.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik/Predsjednica Predsjednik/Predsjednica

PRILOG I

Indikativna lista usluga koje nisu obuhvaćene člankom 1. točkom (b) drugim podstavkom

1.  Usluge koje se ne pružaju ‚na daljinu’

Usluge koje se pružaju u fizičkoj prisutnosti pružatelja i primatelja, čak i kada se koriste elektroničke naprave:

(a)  medicinski pregledi ili tretmani u liječničkoj ordinaciji kod kojih se koristi elektronička oprema u fizičkoj prisutnosti pacijenta;

(b)  konzultiranje elektroničkog kataloga u nekom dućanu u prisutnosti kupca;

(c)  rezervacija avionskih karata u putničkoj agenciji kada je kupac fizički prisutan, pomoću mreže računala;

(d)  elektroničke igre na raspolaganju u video-igraonici kada je korisnik fizički prisutan.

2.  Usluge koje se ne pružaju ‚elektroničkim sredstvima’

–  usluge čiji sadržaj je materijalan čak i kada se pružaju putem elektroničkih naprava:

(a)  automati za izdavanje gotovine ili karata (novčanice, željezničke karte);

(b)  pristup cestovnim mrežama, parkiralištima automobila itd., naplate za korištenje, čak i kada se elektroničke naprave nalaze na ulazu/izlazu koje kontrolira pristup i/ili osiguravaju točno plaćanje,

–  samostalne (off-line) usluge: distribucija CD romova ili programska podrška (softver) na disketama,

–  usluge koje se ne pružaju putem sustava elektronske obrade/inventure:

(a)  usluge glasovne telefonij,

(b)  usluge telefaksa/teleksa,

(c)  usluge koje se pružaju glasovnom telefonijom ili faksom,

(d)  liječničke konzultacije telefonom/telefaksom,

(e)  konzultacije odvjetnika telefonom/telefaksom,

(f)  neposredni marketing telefonom/telefaksom.

3.  Usluge koje se ne pružaju ‚na osobni zahtjev primatelja usluga’

Usluge koje se pružaju prijenosom podataka bez da simultani primitak osobno traži neograničeni broj individualnih primatelja (transmisija s jedne točke na više točaka):

(a)  usluge televizijskog emitiranja (uključujući usluge na zahtjev – near-video on-demand usluge), obuhvaćene točkom (e) stavka 1. članka 1. Direktive 2010/13/EZ;

(b)  usluge radijskog emitiranja;

(c)  teletekst.

_____________

PRILOG II

Indikativna lista financijskih usluga obuhvaćenih člankom 1. stavkom 4.

–  Investicijske usluge

–  Poslovi osiguranja i reosiguranja

–  Bankovne usluge

–  Poslovi povezani s mirovinskim fondovima

–  Usluge povezane s trgovanjem budućnicama ili opcijama

Takve usluge posebno uključuju:

(a)  investicijske usluge spomenute u Prilogu Direktivi 2004/39/EZ; usluge poduzeća koja se bave zajedničkim ulaganjima;

(b)  usluge obuhvaćene aktivnostima koje podliježu međusobnom priznavanju, navedene u Prilogu I. Direktivi 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća(13);

(c)  poslovi osiguranja i reosiguranja navedeni u Direktivi 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(14).

______________

PRILOG III

Dio A

Direktive s listom naknadnih izmjena koje su stavljene izvan snage

(predviđeno člankom 10.)

Direktiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 204, 21.7.1998., str. 37.)

 

 

 

Direktiva 98/48/CE Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 217, 5.8.1998., str. 18.)

 

 

Prilog II, dio 1, glava H Pristupnog ugovora 2004

(SL L 236, 23.9.2003., str. 68.)

Isključivo samo upućivanje na točku 2. Direktive 98/34/EZ

 

Direktiva 2006/96/EZ Vijeća

(SL L 363, 20.12.2006., str. 81.)

Isključivo samo upućivanje na članak 1. Direktive 98/34/EZ

 

Uredba (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 316, 14.11.2012., str. 12.)

Isključivo članak 26. stavak 2.

Dio B

Rokovi za prijenos u unutarnje pravo

(predviđeno člankom 10.)

Direktiva

Rokovi za prenošenje

98/34/EZ

-

98/48/EZ

5. kolovoz 1999.

2006/96/EZ

1. siječanj 2007.

_____________

PRILOG IV

KORELACIJSKA TABLICA

Direktiva 98/34/EZ

Ova Direktiva

Članak 1., prvi podstavak, uvodna rečenica

Članak 1., stavak 1., uvodna rečenica

Članak 1., prvi podstavak, točka (1)

Članak 1., stavak 1., točka (a)

Članak 1., prvi podstavak, točka (2), prvi podstavak

Članak 1., stavak 1., točka (b), prvi podstavak

Članak 1., prvi podstavak, točka (2), drugi podstavak, prva alineja

Članak 1., stavak 1., točka (b), drugi podstavak, točka (i)

Članak 1., prvi podstavak, točka (2), drugi podstavak, druga alineja

Članak 1., stavak 1., točka (b), drugi podstavak, točka (ii)

Članak 1., prvi podstavak, točka (2), drugi podstavak, treća alineja

Članak 1., stavak 1., točka (b), drugi podstavak, točka (iii)

Članak 1., prvi podstavak, točka (2), treći podstavak

Članak 1., stavak 1., točka (b), treći podstavak

Članak 1., prvi podstavak, točka (2), četvrti podstavak, uvodna rečenica

Članak 1., stavak 2., uvodna rečenica

Članak 1., prvi podstavak, točka (2), četvrti podstavak, prva alineja

Članak 1., stavak 2., točka (a)

Članak 1., prvi podstavak, točka (2), četvrti podstavak, druga alineja

Članak 1., stavak 2., točka (b)

Članak 1., prvi podstavak, točka (3)

Članak 1., stavak 1., točka (c)

Članak 1., prvi podstavak, točka (4)

Članak 1., stavak 1., točka (d)

Članak 1., prvi podstavak, točka (5), prvi podstavak

Članak 1., stavak 1., točka (e), prvi podstavak

Članak 1., prvi podstavak, točka (5), drugi podstavak

Članak 1., stavak 3.

Članak 1., prvi podstavak, točka (5), treći podstavak

Članak 1., stavak 4.

Članak 1., prvi podstavak, točka (5), četvrti podstavak

Članak 1., stavak 5.

Članak 1., prvi podstavak, točka (5), peti podstavak, uvodna rečenica

Članak 1., stavak 1., točka (e), drugi podstavak, uvodna rečenica

Članak 1., prvi podstavak, točka (5), peti podstavak, prva alineja

Članak 1., stavak 1., točka (e), drugi podstavak, točka (i)

Članak 1., prvi podstavak, točka (5), peti podstavak, druga alineja

Članak 1., stavak 1., točka (e), drugi podstavak, točka (ii)

Članak 1., prvi podstavak, točka (11), prvi podstavak

Članak 1., stavak 1., točka (f), prvi podstavak

Članak 1., prvi podstavak, točka (11), drugi podstavak, uvodna rečenica

Članak 1., stavak 1., točka (f), drugi podstavak, uvodna rečenica

Članak 1., prvi podstavak, točka (11), drugi podstavak, prva alineja

Članak 1., stavak 1., točka (f), drugi podstavak, točka (i)

Članak 1., prvi podstavak, točka (11), drugi podstavak, druga alineja

Članak 1., stavak 1., točka (f), drugi podstavak, točka (ii)

Članak 1., prvi podstavak, točka (11), drugi podstavak, treća alineja

Članak 1., stavak 1., točka (f), drugi podstavak, točka (iii)

Članak 1., prvi podstavak, točka (11), treći podstavak

Članak 1., stavak 1., točka (f), treći podstavak

Članak 1., prvi podstavak, točka (11), četvrti podstavak

Članak 1., stavak 1., točka (f), četvrti podstavak

Članak 1., prvi podstavak, točka (12)

Članak 1., stavak 1., točka (g)

Članak 1., drugi podstavak

Članak 1., stavak 6.

Članak 5.

Članak 2.

Članak 6., stavak 1. i 2.

Članak 3., stavak 1. i 2.

Članak 6., stavak 3., uvodna rečenica

Članak 3., stavak 3., uvodna rečenica

Članak 6., stavak 3., druga alineja

Članak 3., stavak 3., točka (a)

Članak 6., stavak 3., treća alineja

Članak 3., stavak 3., točka (b)

Članak 6., stavak 3., četvrta alineja

Članak 3., stavak 3., točka (c)

Članak 6., stavak 4., uvodna rečenica

Članak 3., stavak 4., uvodna rečenica

Članak 6., stavak 4., točka (c)

Članak 3., stavak 4., točka (a)

Članak 6., stavak 4., točka (d).,

Članak 3., stavak 4., točka (b)

Članak 6., stavak.5. do 8.

Članak 3., stavak.5. do 8.

Članak 7.

Članak 4.

Članak 8.

Članak 5.

Članak 9., stavak 1. do 5.

Članak 6., stavak 1. do 5.

Članak 9., stavak 6., uvodna rečenica

Članak 6., stavak 6., uvodna rečenica

Članak 9., stavak 6., prva alineja

Članak 6., stavak 6., točka (a)

Članak 9., stavak 6., druga alineja

Članak 6., stavak 6., točka (b)

Članak 9., stavak 6., treća alineja

Članak 6., stavak 6., točka (c)

Članak 9., stavak 7., prvi podstavak, uvodna rečenica

Članak 6., stavak 7., prvi podstavak, uvodna rečenica

Članak 9., stavak 7., prvi podstavak, prva alineja

Članak 6., stavak 7., prvi podstavak, točka (a)

Članak 9., stavak 7., prvi podstavak, druga alineja

Članak 6., stavak 7., prvi podstavak, točka (b)

Članak 9., stavak 7., drugi podstavak

Članak 6., stavak 7., drugi podstavak

Članak 10., stavak 1., uvodna rečenica

Članak 7., stavak 1., uvodna rečenica

Članak 10., stavak 1., prva alineja

Članak 7.., stavak 1., točka (a)

Članak 10., stavak 1., druga alineja

Članak 7., stavak 1., točka (b)

Članak 10., stavak 1., treća alineja

Članak 7., stavak 1., točka (c)

Članak 10., stavak 1., četvrta alineja

Članak 7., stavak 1., točka (d)

Članak 10., stavak 1., peta alineja

Članak 7., stavak 1., točka (e)

Članak 10., stavak 1., šesta alineja

Članak 7., stavak 1., točka (f)

Članak 10., stavak 2., 3. i 4.

Članak 7., stavak 2., 3. i 4.

Članak 11., prva rečenica

Članak 8., prvi podstavak

Članak 11., druga rečenica

Članak 8., drugi podstavak

Članak 12.

Članak 9.

Članak 13.

-

-

Članak 10.

Članak 14.

Članak 11.

Članak 15.

Članak 12.

Prilog III

-

Prilog IV

-

Prilog V

Prilog I

Prilog VI

Prilog II

-

Prilog III

-

Prilog IV

_____________

(1) Mišljenje od 14. srpnja 2010. (SL C 44, 11.2.2011., str. 142.) i mišljenje od 26. veljače 2014. – (nije još objavljeno u Službenom listu).
(2) SL C 102, 4.4.1996., str. 2.
(3)Mišljenje od 14. srpnja 2010. (SL C 44, 11.2.2011., str. 142.) i mišljenje od 26. veljače 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu).
(4)Stajalište Europskog parlamenta od 15. travnja 2014.
(5)Direktiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih normi i propisa te pravila o uslugama informacijskog društva (SL 204, 21.7.1998., str. 37).
(6)Vidi Prilog III, dio A.
(7)Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001., str. 67).
(8)Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (SL L 95, 15.4.2010., str. 1).
(9)Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva)(SL L 108, 24.4.2002., str. 33).
(10)Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, 30.4.2004., str. 1).
(11)Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1).
(12)Direktiva 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 11, 15.1.2002., str. 4).
(13)Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipanj 2013. o pristupu aktivnostima kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru kreditnih institucija i investicijskih društava, koja izmjenjuje Direktivu 2002/87/EZ i stavlja izvan snage direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338).
(14)Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (preinačeno) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1).


Pristupanje Hrvatske Konvenciji iz 1990. o ukidanju dvostrukog oporezivanja *
PDF 334kWORD 44k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o preporuci za Odluku Vijeća o pristupanju Hrvatske Konvenciji od 23. srpnja 1990. o ukidanju dvostrukog oporezivanja u vezi s usklađivanjem dobiti povezanih poduzeća (COM(2013)0586 – C7-0381/2013 – 2013/0308(CNS))
P7_TA(2014)0346A7-0214/2014

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije Vijeću (COM(2013)0586),

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 4. i 5. Akta o pristupanju Hrvatske, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0381/2013),

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0214/2014),

1.  odobrava izmijenjenu preporuku Komisije;

2.  poziva Vijeće da obavijesti Parlament ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  poziva Vijeće da, prilikom donošenja odluke o datumu stupanja na snagu Konvencije od 23. srpnja 1990. o ukidanju dvostrukog oporezivanja u vezi s usklađivanjem dobiti povezanih poduzeća, u obzir uzme zabrinutost Parlamenta u vezi s potrebom smanjenja poreznog opterećenja poreznih obveznika na najmanju moguću mjeru;

4.  traži od Vijeća da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava znatno izmijeniti preporuku Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i nacionalnim parlamentima Hrvatske i drugih država članica.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog Odluke
Članak 3.
Arbitražna konvencija, kako je izmijenjena Protokolom od 25. svibnja 1999., Konvencijama od 21. prosinca 1995. i 8. prosinca 2004., Odlukom 2008/492/EZ te ovom Odlukom, stupa na snagu na XXX[datum] između Hrvatske i svake od ostalih država članica Europske unije.
Arbitražna konvencija, kako je izmijenjena Protokolom od 25. svibnja 1999., Konvencijama od 21. prosinca 1995. i 8. prosinca 2004., Odlukom 2008/492/EZ te ovom Odlukom, stupa na snagu na …* između Hrvatske i svake od ostalih država članica Europske unije.

______________

* Dan nakon objavljivanja Odluke u Službenom listu Europske unije.

Uspostava zajedničkog poduzeća Shift2Rail *
PDF 584kWORD 256k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o uspostavi zajedničkog poduzeća Shift2Rail (COM(2013)0922 – C7-0034/2014 – 2013/0445(NLE))
P7_TA(2014)0347A7-0259/2014

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0922),

–  uzimajući u obzir članke 187. i 188. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0034/2014),

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0259/2014),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 3.
(3)   Uredbom (EU) br. …/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od … 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. za razdoblje od 2014. do 2020. („Okvirni program Obzor 2020.”)12 želi se povećati učinak napora u pogledu istraživanja i inovacija povezivanjem sredstava EU-a i privatnog sektora u javno-privatna partnerstva (JPP) u područjima u kojima istraživanje i inovacije mogu doprinijeti ciljevima Unije u pogledu konkurentnosti u širem smislu i pomoći u suočavanju s društvenim izazovima. Uključenost Unije u ta partnerstva može biti u obliku financijskih doprinosa zajedničkim poduzećima osnovanima na temelju članka 187. Ugovora.
(3)   Cilj Uredbe (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća12 („Okvirni program Obzor 2020.”) postizanje je većeg učinka na istraživanje i inovacije povezivanjem financiranja u okviru okvirnog programa Obzor 2020. i sredstava privatnog sektora u javno-privatnim partnerstvima u ključnim područjima u kojima istraživanje i inovacije mogu pridonijeti širim ciljevima Unije u pogledu konkurentnosti, pojačati privatna ulaganja te pomoći rješavanju društvenih izazova. Ta bi se partnerstva trebala temeljiti na dugoročnoj obvezi, uključujući uravnotežen doprinos svih partnera, biti odgovorna za postizanje svojih ciljeva te u skladu sa strateškim ciljevima Unije koji se odnose na istraživanje, razvoj i inovacije. Upravljanje tim partnerstvima i njihovo djelovanje trebalo bi biti otvoreno, transparentno, djelotvorno i učinkovito te bi trebalo omogućiti sudjelovanje brojnim dionicima aktivnima u svojim specifičnim područjima na temelju dugoročne obveze. Uključenost Unije u tim partnerstvima može biti u obliku financijskih doprinosa zajedničkim poduzećima osnovanima na temelju članka 187. Ugovora u skladu s Odlukom br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća12a („Sedmi okvirni program”).
__________________
__________________
12 SL … [Okvirni program Obzor 2020.]
12 Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 104.).
12a Odluka br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) (SL L 412, 30.12.2006.., str. 1.).
Amandman 2
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 4.
(4)   U skladu s Odlukom Vijeća (EU) br. …/2013. od … 2013. o osnivanju posebnog programa za provedbu Obzora 2020. (2014. – 2020.)13 moguće je pružiti podršku zajedničkim poduzećima osnovanima u okviru Okvirnog programa Obzor 2020. pod uvjetima utvrđenima u toj Odluci.
(4)   U skladu s Uredbom (EU) br. 1291/2013. i Odlukom Vijeća 2013/743/EU13 moguće je pružiti podršku zajedničkim poduzećima osnovanima u okviru Okvirnog programa Obzor 2020. pod uvjetima utvrđenima u toj Odluci.
__________________
__________________
13 SL … [Posebni program Obzor 2020.]
13 Odluka Vijeća 2013/743/EU od 3. prosinca 2013. o osnivanju Posebnog programa za provedbu Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage odluka 2006/971/EZ, 2006/972/EZ, 2006/973/EZ, 2006/974/EZ i 2006/975/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 965.).
Amandman 3
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 7.
(7)   Zajedničko poduzeće Shfit2Rail (u daljnjem tekstu: „zajedničko poduzeće S2R”) trebalo bi biti javno-privatno partnerstvo usmjereno poticanju i boljoj koordinaciji ulaganja Unije u istraživanje i inovacije u željezničkom sektoru u cilju ubrzavanja i olakšavanja prelaska na integriranije, učinkovitije, održivije i privlačnije željezničko tržište EU-a u skladu s poslovnim potrebama željezničkog sektora i općim ciljem postizanja jedinstvenog europskog željezničkog prostora. Točnije, zajedničko poduzeće S2R trebalo bi doprinijeti posebnim ciljevima utvrđenima Bijelom knjigom iz 2011. i Četvrtim željezničkim paketom, uključujući bolju učinkovitost željezničkog sektora u korist javne blagajne, znatno proširenje ili modernizaciju kapaciteta željezničke mreže kako bi se željeznici omogućilo da bude uspješan konkurent i da preuzme znatno veći udjel putničkog i teretnog prometa, poboljšanje kvalitete usluga željezničkog prijevoza odgovaranjem na potrebe putnika i špeditera, uklanjanje tehničkih prepreka koje ometaju interoperabilnost sektora te smanjenje negativnih vanjskih učinaka povezanih sa željezničkim sektorom. Napredak zajedničkog poduzeća S2R u smjeru tih ciljeva treba mjeriti u usporedbi s ključnim pokazateljima učinka.
(7)   Zajedničko poduzeće Shfit2Rail (u daljnjem tekstu: „zajedničko poduzeće S2R”) trebalo bi biti javno-privatno partnerstvo usmjereno poticanju i boljoj koordinaciji ulaganja Unije u istraživanje i inovacije u željezničkom sektoru, uz istodobno stvaranje novih prilika za zapošljavanje, u cilju ubrzavanja i olakšavanja prelaska na integriranije, korisnicima pristupačnije, učinkovitije, održivije i privlačnije željezničko tržište EU-a u skladu s poslovnim potrebama željezničkog sektora i općim ciljem postizanja jedinstvenog europskog željezničkog prostora. Točnije, zajedničko poduzeće S2R trebalo bi doprinijeti posebnim ciljevima utvrđenima Bijelom knjigom iz 2011. i Četvrtim željezničkim paketom, uključujući bolju učinkovitost željezničkog sektora u korist javne blagajne, znatno proširenje ili modernizaciju kapaciteta željezničke mreže kako bi se željeznici omogućilo da bude uspješan konkurent i da preuzme znatno veći udjel putničkog i teretnog prometa, poboljšanje kvalitete usluga željezničkog prijevoza odgovaranjem na potrebe putnika i špeditera, uklanjanje tehničkih prepreka koje ometaju interoperabilnost sektora te smanjenje negativnih vanjskih učinaka povezanih sa željezničkim sektorom. Napredak zajedničkog poduzeća S2R u smjeru tih ciljeva treba mjeriti u usporedbi s ključnim pokazateljima učinka.
Amandman 4
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 7.a (nova)
(7a)  Zajedničko poduzeće S2R trebalo bi poslovati na otvoren i transparentan način pružajući pravodobno sve važne informacije odgovarajućim tijelima i promičući svoje aktivnosti, uključujući mjere informiranja i širenja široj javnosti. Poslovnici tijela zajedničkog poduzeća S2R trebali bi biti javno dostupni.
Amandman 5
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 11.a (nova)
(11a)  Program Obzor 2020. trebao bi doprinijeti premošćivanju jaza u području istraživanja i inovacija unutar Unije poticanjem sinergija s europskim strukturnim i investicijskim fondovima (ESIF).. Stoga bi zajedničko poduzeće S2R trebalo nastojati razviti blisku interakciju s ESIF-om koji posebno može pomoći jačanju lokalnih, regionalnih i nacionalnih istraživačkih i inovacijskih sposobnosti na području zajedničkog poduzeća S2R i poduprijeti napore u vezi s pametnom specijalizacijom.
Amandman 6
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 12.
(12)   Kako bi se ti ciljevi ostvarili, zajedničko poduzeće S2R trebalo bi pružiti financijsku podršku, uglavnom u obliku bespovratnih poticaja članovima i najprimjerenijim mjerama poput nabave ili dodjele bespovratnih sredstava nakon poziva za podnošenje prijedloga.
(12)   Kako bi se ti ciljevi ostvarili te zajamčilo pošteno sudjelovanje drugih poduzeća (posebice malih i srednjih poduzeća) i drugih ulagatelja te podržala modernizacija integriranog europskog željezničkog sektora, zajedničko poduzeće S2R trebalo bi otvorenim i transparentnim mjerama pružiti doprinos EU-a, uglavnom u obliku bespovratnih poticaja članovima, poput nabave ili dodjele bespovratnih sredstava nakon otvorenog i transparentnog poziva za podnošenje prijedloga.
Amandman 7
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 12.a (nova)
(12a)  Kako bi se ostvario opći cilj Okvirnog programa Obzor 2020. u pogledu postizanja jednostavnijeg i usklađenijeg europskog okruženja za financiranje istraživanja i inovacija, zajednička poduzeća trebala bi uspostaviti jednostavne modele upravljanja i izbjegavati skupove pravila koji se razlikuju od onih Okvirnog programa Obzor 2020.
Amandman 8
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 13.
(13)   Zajedničko poduzeće S2R trebalo bi poslovati transparentno tako da dostavlja sve relevantne dostupne informacije svojim odgovarajućim tijelima te promiče svoje aktivnosti na jednak način.
(13)   Zajedničko poduzeće S2R trebalo bi poslovati otvoreno i transparentno te uspostaviti mehanizam savjetovanja sa svim zainteresiranim sudionicima koji se koriste robama i uslugama željezničkog sektora tako da dostavlja sve relevantne dostupne informacije svojim odgovarajućim tijelima te promiče svoje aktivnosti na jednak način.
Amandman 9
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 13.a (nova)
(13a)  Zajedničko poduzeće S2R također bi se trebalo koristiti elektroničkim sredstvima kojima upravlja Komisija kako bi se osigurala otvorenost i transparentnost te kako bi se olakšalo sudjelovanje. Stoga bi i pozive za dostavu prijedloga zajedničkog poduzeća S2R trebalo objaviti na jedinstvenom portalu za sudionike, kao i putem drugih elektroničkih sredstava širenja Obzora 2020. kojima upravlja Komisija. Nadalje, relevantne podatke o, između ostaloga, prijedlozima, podnositeljima zahtjeva, bespovratnim sredstvima i sudionicima zajedničko poduzeće S2R trebalo bi, u odgovarajućem formatu i učestalošću koja odgovara Komisijinim obvezama izvješćivanja, staviti na raspolaganje za uključivanje u elektroničke sustave Obzora 2020. za izvješćivanje i širenje kojima upravlja Komisija.
Amandman 10
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 14.a (nova)
(14a)  Ne dovodeći u pitanje privremeno ocjenjivanje navedeno u članku 11. i u skladu s člankom 32. Uredbe (EU) br. 1291/2013 i kao dio privremenog ocjenjivanja u okviru programa Obzor 2020., zajednička poduzeća kao poseban instrument financiranja Okvirnog programa Obzor 2020. trebala bi biti podvrgnuta dubinskoj procjeni koja uključuje, između ostalog, analizu otvorenosti, transparentnosti i učinkovitosti javno-privatnih partnerstava na temelju članka 187. UFEU-a;
Amandman 11
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 16.
(16)   Sudjelovanje u neizravnim aktivnostima koje financira zajedničko poduzeće S2R treba biti u skladu s Uredbom (EU) br. … /2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od … 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje i širenje rezultata u „Okvirnom programu za istraživanje i inovacije (2014. – 2020.) – Obzor 2020”16
(16)   Sudjelovanje u neizravnim mjerama koje financira zajedničko poduzeće S2R treba biti u skladu s Uredbom (EU) br. 1290/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća16. Zajedničko poduzeće S2R trebalo bi, nadalje, na temelju odgovarajućih mjera koje je donijela Komisija osigurati dosljednu primjenu tih pravila.
__________________
__________________
16 SL … [Pravila za sudjelovanje u Obzoru 2020.]
16 Uredba (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1906/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 81.).
Amandman 12
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 16.a (nova)
(16a)  Zajedničko poduzeće S2R trebalo bi pri klasifikaciji tehnoloških istraživanja, razvoja proizvoda i demonstracijskih aktivnosti uzeti u obzir definicije OECD-a u vezi s razinom tehnološke spremnosti.
Amandman 13
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 20.a (nova)
(20a)  Imajući u vidu ukupni cilj Okvirnog programa Obzor 2020. glede postizanja većeg pojednostavljenja i usklađenosti, svi pozivi na podnošenje prijedloga u okviru zajedničkog poduzeća S2R trebali bi uzimati u obzir trajanje Okvirnog programa Obzor 2020.
Amandman 14
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 21.
(21)   U skladu s člankom 287. stavkom 1. Ugovora, osnivačkim aktom tijela, ureda ili agencija koje osniva Unija, može se Revizorskom sudu onemogućiti ispitivanje računovodstvene evidencije svih prihoda i rashoda tih tijela, ureda ili agencija. U skladu s člankom 60. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, financijska izvješća tijela iz članka 209. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 mora provjeriti neovisno revizorsko tijelo koje, među ostalim, daje mišljenje o pouzdanosti financijskih izvješća te zakonitosti i pravilnosti osnovnih transakcija.
(21)   S obzirom na posebnu narav i trenutačni status zajedničkih poduzeća te kako bi se osigurao kontinuitet sa Sedmim okvirnim programom, zajednička poduzeća trebala bi i dalje podlijegati zasebnoj razrješnici. Izuzećem iz članka 60. stavka 7. i članka 209. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, razrješnicu za izvršenje proračuna zajedničkog poduzeća S2R trebao bi stoga davati Europski parlament prema preporuci Vijeća. Stoga se zahtjevi za izvještavanje iz članka 60. stavka 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 ne bi trebali primjenjivati na doprinos Unije zajedničkom poduzeću S2R, ali bi se trebali uskladiti, koliko je moguće, s onima koji su predviđeni za tijela sukladno članku 208. navedene Uredbe. Reviziju financijskih izvješća i zakonitosti i pravilnosti osnovnih transakcija trebao bi provesti Revizorski sud.
Amandman 15
Prijedlog Uredbe
Uvodna izjava 23.a (nova)
(23a)  S obzirom na važnost neprestanih inovacija za konkurentnost prometnog sektora Unije te na broj zajedničkih poduzeća na tom području, trebalo bi pravodobno izraditi analizu primjerenosti napora zajedničkog istraživanja na području prometa, posebice s obzirom na privremeno ocjenjivanje Okvirnog programa Obzor 2020.
Amandman 16
Prijedlog Uredbe
Članak 1. – stavak 1.
1.   Radi koordinacije ulaganja Unije u istraživanje i inovacije u europskom željezničkom sektoru i upravljanja njima osniva se zajedničko poduzeće u smislu članka 187. Ugovora („zajedničko poduzeće Shift2Rail” ili „zajedničko poduzeće S2R”) do 31. prosinca 2024.
1.   Radi koordinacije ulaganja Unije u istraživanje i inovacije u europskom željezničkom sektoru i upravljanja njima osniva se zajedničko poduzeće u smislu članka 187. Ugovora („zajedničko poduzeće Shift2Rail” ili „zajedničko poduzeće S2R”) do 31. prosinca 2024. Kako bi se u obzir uzelo trajanje Okvirnog programa Obzor 2020., pozivi na podnošenje prijedloga u okviru zajedničkog poduzeća S2R pokreću se najkasnije do 31. prosinca 2020. U opravdanim slučajevima pozive za dostavu prijedloga može se objaviti do 31. prosinca 2021.
Amandman 17
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka b
(b)   doprinos postizanju jedinstvenog europskog željezničkog prostora, bržem i jeftinijem prelasku na privlačniji, konkurentan, učinkovit i održiv europski željeznički sustav te modalnom prelasku s cestovnog i zračnog na željeznički prijevoz s pomoću obuhvatnog i koordiniranog pristupa ispunjavanju potreba u pogledu istraživanja i inovacija željezničkog sustava i njegovih korisnika. Taj pristup obuhvaća željeznička vozila, infrastruktura i upravljanje prometom za tržišne segmente teretnog i dugolinijskog, regionalnog, lokalnog i gradskog prometa te intermodalne veze između željezničkog i ostalih vrsta prijevoza, čime se putnicima pružaju cjelovita rješenja njihovih potreba za putovanjem i prijevozom željeznicom – od podrške pri transakcijama do pomoći tijekom putovanja;
(b)   doprinos postizanju jedinstvenog europskog željezničkog prostora, bržem i jeftinijem prelasku na privlačniji, pristupačan (uključujući i za osobe sa smanjenom pokretljivošću), konkurentan, učinkovit i održiv europski željeznički sustav te modalnom prelasku s cestovnog i zračnog na željeznički prijevoz te razvoju snažnog i konkurentnog europskog sektora željezničke industrije s pomoću obuhvatnog i koordiniranog pristupa ispunjavanju potreba u pogledu istraživanja i inovacija željezničkog sustava i njegovih korisnika. Taj pristup obuhvaća željeznička vozila, infrastruktura i upravljanje prometom za tržišne segmente teretnog i dugolinijskog, regionalnog, lokalnog i gradskog prometa te intermodalne veze između željezničkog i ostalih vrsta prijevoza, čime se putnicima pružaju cjelovita rješenja njihovih potreba za putovanjem i prijevozom željeznicom – od podrške pri transakcijama do pomoći tijekom putovanja;
Amandman 18
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka d
(d)   djelovanje kao središnja referentna točka u pogledu aktivnosti istraživanja i inovacija povezanih sa željeznicom koje se financiraju na razini EU-a koordiniranjem projekata i dostavljanjem relevantnih informacija svim dionicima;
(d)   središnja uloga u pogledu mjera istraživanja i inovacija povezanih sa željeznicom koje se financiraju na razini EU-a koordiniranjem projekata i dostavljanjem relevantnih informacija svim dionicima;
Amandman 19
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka e
(e)   aktivno promicanje sudjelovanja i bliskog uključivanja svih relevantnih dionika cjelokupnog željezničkog vrijednosnog lanca i izvan željezničke industrije, osobito proizvođača željezničke opreme (željezničkih vozila i upravljačkih sustava vlakova) i njihovog opskrbnog lanca, upravitelja infrastrukture, željezničkih prijevoznika (u putničkom i teretnom prometu), društava za lizing željezničkih vozila, agencija za certifikaciju, predstavnika radnika, udruženja profesionalaca, udruženja korisnika (u putničkom i teretnom prometu) te relevantnih znanstvenih institucija ili relevantne znanstvene zajednice. Potiče se uključivanje malih i srednjih poduzeća kako je definirano Preporukom Komisije 2003/361/EC20.
(e)   aktivno promicanje sudjelovanja i bliskog uključivanja svih relevantnih dionika cjelokupnog željezničkog vrijednosnog lanca i izvan željezničke industrije, osobito proizvođača željezničke opreme (željezničkih vozila i upravljačkih sustava vlakova te sustava upravljanja prometom) i njihovog opskrbnog lanca, upravitelja infrastrukture, željezničkih prijevoznika (u putničkom i teretnom prometu), društava za leasing željezničkih vozila, agencija za certifikaciju, udruženja profesionalaca, udruženja korisnika (u putničkom i teretnom prometu) te relevantnih znanstvenih institucija ili relevantne znanstvene zajednice. Potiče se uključivanje malih i srednjih poduzeća kako je definirano Preporukom Komisije 2003/361/EC20.
__________________
__________________
20 Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).
20 Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).
Amandman 20
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka ea (nova)
(ea)  provoditi mjere koje promiču sudjelovanje malih i srednjih poduzetnika, sveučilišta i istraživačkih centara. U tom se smislu trebaju prepoznati i rješavati prepreke koje onemogućuju sudjelovanje novih sudionika u zajedničkom poduzeću S2R;
Amandman 21
Prijedlog Uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka eb (nova)
(eb)  težiti postizanju komplementarnosti i bliskih sinergija s europskim strukturnim i investicijskim fondovima kako bi se pomoglo zatvoriti rascjep u sektoru istraživanja i inovacija u Europi. Ako je moguće, promicati interoperabilnost između Okvirnog programa Obzor 2020. i navedenih fondova te poticati zajedničko ili kombinirano financiranje. U tom će smislu mjere biti usmjerene ka potpunom iskorištavanju potencijala kvalificiranog kadra u Europi, tako poboljšavajući gospodarski i društveni utjecaj istraživanja i inovacija te će se one razlikovati, ali istovremeno nadopunjavati politike i mjere europskih strukturnih i investicijskih fondova.
Amandman 22
Prijedlog Uredbe
Članak 3. – stavak 1. – uvodni dio
1.   Maksimalni financijski doprinos Unije inicijativi Shift2Rail iznosi 450 milijuna EUR, uključujući doprinose Europskog udruženja slobodne trgovine, isplaćeno odobrenim sredstvima općeg proračuna Unije koja su dodijeljena Posebnom programu Obzor 2020. kojim se provodi Okvirni program Obzor 2020. u skladu s odgovarajućim odredbama članka 58. stavka 1. točke (c) podtočke (iv.) i članaka 60. i 61. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 za tijela iz članka 209. te Uredbe. Taj iznos uključuje:
1.   Maksimalni financijski doprinos Unije inicijativi Shift2Rail iznosi 450 milijuna EUR, uključujući doprinose država članica Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA), isplaćeno odobrenim sredstvima općeg proračuna Unije koja su dodijeljena Posebnom programu Obzor 2020. kojim se provodi Okvirni program Obzor 2020. u skladu s odgovarajućim odredbama članka 58. stavka 1. točke (c) podtočke (iv.) i članaka 60. i 61. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 za tijela iz članka 209. te Uredbe. Taj iznos uključuje:
Amandman 23
Prijedlog Uredbe
Članak 3. – stavak 2.
2.   Iz ostalih instrumenata Unije mogu se dodijeliti dodatna sredstva kao dopuna doprinosu iz stavka 1. radi potpore aktivnostima za primjenu zrelih ishoda zajedničkog poduzeća S2R.
2.   Iz ostalih instrumenata Unije mogu se dodijeliti dodatna sredstva kao dopuna doprinosu iz stavka 1. radi potpore mjerama za primjenu zrelih inovativnih ishoda zajedničkog poduzeća S2R.
Amandman 24
Prijedlog Uredbe
Članak 3. – stavak 4. – točka d i da (nova)
(d)   dogovori u pogledu pružanja potrebnih podataka kako bi se osiguralo da Komisija može sastaviti svoju politiku u području istraživanja i inovacija te ispuniti svoje obveze širenja i izvješćivanja;
(d)   dogovori u pogledu pružanja potrebnih podataka kako bi se osiguralo da Komisija može ispuniti svoje obveze širenja i izvješćivanja; uključujući na jedinstvenom portalu za sudionike, kao i putem drugih elektroničkih sredstava širenja Obzora 2020. kojima upravlja Komisija;
(da)  odredbe za objavljivanje poziva za dostavu prijedloga zajedničkog poduzeća S2R također na jedinstvenom portalu za sudionike, kao i putem drugih elektroničkih sredstava širenja Obzora 2020. kojima upravlja Komisija.
Amandman 25
Prijedlog Uredbe
Članak 4. – stavak 4.
4.   U svrhu vrednovanja doprinosa u naravi iz stavka 2. točke (b) i članka 15. stavka 3. točke (b) Statuta iz Priloga I., troškovi se utvrđuju u skladu s uobičajenom praksom troškovnog računovodstva predmetnih subjekata, u skladu s mjerodavnim računovodstvenim standardima države u kojoj subjekt ima poslovni nastan i u skladu s mjerodavnim međunarodnim računovodstvenim standardima / međunarodnim standardima financijskog izvješćivanja. Troškove potvrđuje neovisni vanjski revizor kojeg imenuje predmetni subjekt. Zajedničko poduzeće S2R potvrđuje vrednovanje doprinosa. U slučaju preostalih nejasnoća zajedničko poduzeće S2R može izvršiti reviziju vrednovanja kako je navedeno u članku 20. Statuta.
4.   U svrhu vrednovanja doprinosa iz stavka 2. točke (b) i članka 15. stavka 3. točke (b) Statuta iz Priloga I., troškovi se utvrđuju u skladu s uobičajenom praksom troškovnog računovodstva predmetnih subjekata, u skladu s mjerodavnim računovodstvenim standardima države u kojoj subjekt ima poslovni nastan i u skladu s mjerodavnim međunarodnim računovodstvenim standardima / međunarodnim standardima financijskog izvješćivanja. Troškove potvrđuje neovisni vanjski revizor kojeg imenuje predmetni subjekt. Zajedničko poduzeće S2R može potvrditi metodu vrednovanja u slučaju svake nesigurnosti koja proizlazi iz dobivanja ovlaštenja. U svrhe ove Uredbe, zajedničko poduzeće S2R niti bilo koje tijelo Unije ne vrši reviziju troškova dodatnih aktivnosti.
Amandman 26
Prijedlog Uredbe
Članak 4. – stavak 6.
6.   Nastavno na stavak 5., Komisija može okončati, proporcionalno smanjiti ili suspendirati financijski doprinos Unije zajedničkom poduzeću S2R ili pokrenuti postupak likvidacije iz članka 23. stavka 2. Statuta iz Priloga I. ako ti članovi ili njihovi povezani subjekti ne daju doprinose, daju samo djelomične doprinose ili naknadne doprinose iz stavka 2.
6.   Nastavno na stavak 5., Komisija može okončati, proporcionalno smanjiti ili suspendirati financijski doprinos Unije zajedničkom poduzeću S2R ili pokrenuti postupak likvidacije iz članka 23. stavka 2. Statuta iz Priloga I. ako ti članovi ili njihovi povezani subjekti ne daju doprinose, daju samo djelomične doprinose ili naknadne doprinose iz stavka 2. Odlukom Komisije ne ugrožava se povrat prihvatljivih troškova članova ili zajedničkog poduzeća S2R koji su već nastali ili preuzeti do trenutka priopćenja zajedničkom poduzeću o spomenutoj odluci.
Amandman 27
Prijedlog Uredbe
Članak 5. – stavak 1.
Zajedničko poduzeće S2R donosi svoja posebna financijska pravila u skladu s člankom 209. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbe (EU) br. … [Delegirana uredba o Oglednoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 209. Financijske uredbe].
Ne dovodeći u pitanje članak 12. zajedničko poduzeće S2R donosi svoja posebna financijska pravila u skladu s člankom 209. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbom (EU) br. … [Delegirana uredba o Oglednoj financijskoj uredbi za tijela javno-privatnog partnerstva].
Amandman 28
Prijedlog Uredbe
Članak 6. – stavak 2. – podstavak 2.
Upravni odbor u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju donosi odluku na temelju članka 2. stavka 1. Pravilnika o osoblju i članka 6. Uvjeta zapošljavanja ostalih službenika kojom se relevantne ovlasti tijela za imenovanje delegiraju izvršnom direktoru i definiraju uvjeti pod kojima se delegiranje ovlasti može suspendirati.
Upravni odbor u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju donosi odluku na temelju članka 2. stavka 1. Pravilnika o osoblju i članka 6. Uvjeta zapošljavanja ostalih službenika kojom se relevantne ovlasti tijela za imenovanje delegiraju izvršnom direktoru i definiraju uvjeti pod kojima se delegiranje ovlasti može suspendirati. Izvršni direktor daje povratno izvješće upravnom odboru o delegiranim ovlastima i ovlašten je dalje prenijeti te ovlasti.
Amandman 29
Prijedlog Uredbe
Članak 9. – stavak 2.
2.   U slučaju izvanugovorne odgovornosti, zajedničko poduzeće S2R, u skladu s općim načelima koja su zajednička svim pravima država članica, nadoknađuje svu štetu koju je prouzročilo njegovo osoblje tijekom izvršavanja svojih dužnosti.
2.   U slučaju izvanugovorne odgovornosti, zajedničko poduzeće S2R, u skladu s općim načelima koja su zajednička svim pravima država članica, nadoknađuje svu štetu koju je prouzročilo njegovo osoblje ili članovi upravnog odbora tijekom izvršavanja svojih dužnosti.
Amandman 30
Prijedlog Uredbe
Članak 11. – stavak 1.
1.   Komisija do 31. prosinca 2017. provodi privremeno vrednovanje zajedničkog poduzeća S2R. Komisija dostavlja zaključke tog vrednovanja i svoja zapažanja Europskom parlamentu i Vijeću do 30. lipnja 2018.
1.   Komisija do 30. lipnja 2017. uz pomoć neovisnih stručnjaka provodi privremeno vrednovanje zajedničkog poduzeća S2R, uključujući ocjenjivanje uključenosti malih i srednjih poduzeća i otvorenosti njima, kao i administrativnog funkcioniranja zajedničkog poduzeća S2R s posebnim naglaskom na suočavanje s administrativnim izazovima ili opterećenjima. Komisija sastavlja izvješće o tom vrednovanju koje sadržava zaključke tog vrednovanja i zapažanja Komisije. Komisija to izvješće dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću do 31. prosinca 2017. Rezultati privremenog vrednovanja poduzeća S2R uzimaju se u obzir kod temeljite procjene i privremenog vrednovanja iz članka 32. Uredbe (EU) br. 1291/2013.
Amandman 31
Prijedlog Uredbe
Članak 12. – stavak 1.
1.   Razrješnica za izvršenje proračuna u pogledu doprinosa Unije zajedničkom poduzeću S2R dio je razrješnice koju Europski parlament preporukom Vijeća daje Komisiji u skladu s postupkom predviđenim člankom 319. Ugovora.
1.   Odstupajući od članka 60. stavka 7. i članka 209. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, razrješnicu za izvršenje proračuna zajedničkog poduzeća S2R daje Europski parlament preporukom Vijeća u skladu s postupkom predviđenim financijskim pravilima zajedničkog poduzeća S2R.
Amandman 32
Prijedlog Uredbe
Članak 12. – stavak 2.
2.  Zajedničko poduzeće S2R u potpunosti surađuje s institucijama uključenima u postupak davanja razrješnice te, prema potrebi, dostavlja sve potrebne dodatne podatke. U tom se smislu od njega može zatražiti da bude zastupljeno na sastancima s odgovarajućim institucijama ili tijelima i da pomaže dužnosniku Komisije za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti.
Briše se.
Amandman 33
Prijedlog Uredbe
Članak 14. – stavak 1.
1.   Ne dovodeći u pitanje članak 19. stavak 4. Statuta iz Priloga I., zajedničko poduzeće S2R osoblju Komisije, ostalim osobama koje ono ili ona ovlasti i Revizorskom sudu odobrava pristup svojim lokacijama i prostorima te informacijama, uključujući informacije u elektroničkom obliku koji su potrebne za provedbu revizija.
1.   Zajedničko poduzeće S2R osoblju Komisije, ostalim osobama koje ono ili ona ovlasti i Revizorskom sudu odobrava pristup svojim lokacijama i prostorima te informacijama, uključujući informacije u elektroničkom obliku koji su potrebne za provedbu revizija.
Amandman 34
Prijedlog Uredbe
Članak 14. – stavak 5.a (novi)
5a.  Osoblje zajedničkog poduzeća, izvršni direktor i članovi upravnog odbora bez odlaganja obavještavaju Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) o svakom slučaju prijevare o kojem su stekli saznanja pri izvršavanju svojih dužnosti ili ovlasti bez snošenja bilo kakve odgovornosti u tom pogledu.
Amandman 35
Prijedlog Uredbe
Članak 17. – stavak 1.a (novi)
Kako bi se ostvario opći cilj Okvirnog programa Obzor 2020. u pogledu postizanja jednostavnijeg i usklađenijeg europskog okruženja za financiranje istraživanja i inovacija, zajednička poduzeća izbjegavaju skupove pravila koji se razlikuju od onih Okvirnog programa Obzora 2020.
Amandman 36
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 1. – stavak 1.
1.   „Pridruženi član” je pravni subjekt ili grupacija ili konzorcij pravnih subjekata s poslovnim nastanom u državi članici ili zemlji pridruženoj Okvirnom programu Obzor 2020. koji je odabran u skladu s postupkom utvrđenim člankom 4. stavkom 2., koji ispunjuje uvjete utvrđene člankom 4. stavcima 3. i 4. i koji je prihvatio postojeći Statut potpisivanjem izjave o suglasnosti ;
1.   „Pridruženi član” znači pravni subjekt ili grupacija ili konzorcij pravnih subjekata s poslovnim nastanom u državi članici ili zemlji pridruženoj Okvirnom programu Obzor 2020. koji je odabran u skladu s postupkom utvrđenim člankom 4. stavkom 2., koji ispunjuje uvjete utvrđene člankom 4. stavcima 3. i 4. i koji je prihvatio postojeći Statut potpisivanjem izjave o suglasnosti nakon odluke tijela odgovornog za upravljanje njime;
Amandman 37
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 1. – stavak 2.
2.   „Ostali član osnivač” odnosi se na prinosnike navedene u Prilogu II. koji su se pojedinačno obvezali na vlastiti doprinos u iznosu od najmanje 30 milijuna EUR tijekom trajanja zajedničkog poduzeća S2R te prihvatili postojeći Statut potpisivanjem izjave o suglasnosti;
2.   „Ostali član osnivač” odnosi se na pojedinačne pravne subjekte koji su se, na temelju zajedničke vizije, pojedinačno obvezali na vlastiti doprinos u iznosu od najmanje 30 milijuna EUR tijekom trajanja zajedničkog poduzeća S2R te prihvatili postojeći Statut potpisivanjem izjave o suglasnosti nakon odluke tijela odgovornog za upravljanje njime. Članovi osnivači navedeni su u Prilogu II.;
Amandman 38
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 1. – stavak 3. – uvodni dio
3.   „Programi inovacija” ili „PI” odnosi se na tematska područja oko kojih je strukturiran glavni plan S2R-a iz stavka 4. Programi inovacija biraju se zbog svojeg kapaciteta da se s pomoću njih najbolje ostvare koristi u pogledu učinka za jedno operativno okruženje ili više njih te odražava pristup željezničkom sustavu. Neovisno o odluci upravnog odbora o izmjeni ove strukture, glavnim planom S2R-a treba predvidjeti uspostavu najmanje pet sljedećih programa inovacija:
3.   „Programi inovacija” ili „PI” odnosi se na tematska područja oko kojih je strukturiran glavni plan S2R-a iz stavka 4. Programi inovacija biraju se zbog svojeg kapaciteta da se s pomoću njih najbolje ostvare koristi u pogledu učinka za jedno operativno okruženje ili više njih te odražava pristup željezničkom sustavu te pristup usmjeren prema kupcu. Njihovo utvrđivanje omogućuje i razvoj i ispitivanje pionirskih inovativnih ideja. Neovisno o odluci upravnog odbora o izmjeni ove strukture, glavnim planom S2R-a treba predvidjeti uspostavu najmanje pet sljedećih programa inovacija:
Amandman 39
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 1. – stavak 3. – točka a
(a)  ekonomični i pouzdani vlakovi velikog kapaciteta;
(a)  ekonomični i pouzdani vlakovi, uključujući vlakove velikog kapaciteta i brze vlakove;
Amandman 40
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 1. – stavak 3. – točka c
(c)   ekonomični i pouzdana infrastruktura velikog kapaciteta;
(c)   ekonomična, održiva i pouzdana infrastruktura velikog kapaciteta;
Amandman 41
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 2. – točka h
(h)  prikupljanje zahtjeva korisnika i definiranje standarda interoperabilnosti na temelju kojih bi se ulaganja u istraživanje i razvoj u pronalaženje operativnih i tržišnih rješenja;
(h)  prikupljanje zahtjeva korisnika i definiranje specifikacija i tehničkih standarda interoperabilnosti na temelju kojih bi se ulaganja u istraživanje i razvoj usmjeravala u pronalaženje operativnih i tržišnih rješenja;
Amandman 42
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 2. – točka j
(j)  ostvarivanje i razvijanje bliske i dugoročne suradnje među Unijom, željezničkom proizvođačkom industrijom i ostalim dionicima potrebne za razvoj pionirskih inovacija i osiguranje snažnog tržišnog uzleta inovativnih rješenja, uključujući zajednicu željezničkih prijevoznika i ostalih dionika iz željezničkog sektora te sudionika izvan tradicionalnog željezničkog sektora;
(j)  ostvarivanje i razvijanje bliske i dugoročne suradnje među Unijom, željezničkom proizvođačkom industrijom i ostalim dionicima potrebne za razvoj pionirskih inovacija i osiguranje snažnog tržišnog uzleta inovativnih rješenja, uključujući organizacije koje predstavljaju korisnike, zajednicu željezničkih prijevoznika i ostalih privatnih i javnih dionika iz željezničkog sektora, uključujući i regionalnu razinu, te sudionika izvan tradicionalnog željezničkog sektora;
Amandman 44
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 2. – točka ka (nova)
(ka)  povezivanje sa širokim rasponom dionika, uključujući istraživačke organizacije i sveučilišta;
Amandman 45
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 3. – stavak 2.a (novi)
2.a  Ako član zajedničkog poduzeća S2R ne ispuni svoje obveze u pogledu vlastitoga dogovorenog financijskog doprinosa, izvršni direktor o tome sastavlja izvješće i određuje razuman rok za ispravljanje propusta. Ako se situacija ne riješi unutar tog roka, izvršni direktor saziva sastanak upravnog odbora kako bi se odlučilo da li članu koji nije ispunio svoje obveze treba ukinuti članstvo ili treba poduzeti bilo kakvu drugu mjeru sve dok ne ispuni obveze. Upravni odbor može za početak obustaviti glasačko pravo svim članovima koji krše vlastite obveze, nakon što se te članove saslušalo i nakon što im je dana prilika da dovedu stvari u red.
Amandman 46
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 4. – stavak 2.
2.  Pridruženi članovi zajedničkog poduzeća S2R biraju se otvorenim, nediskriminirajućim i natjecateljskim pozivom za prijavu. Prvi poziv za prijavu pridruženih članova objavljuje se najkasnije u roku od tri mjeseca nakon uspostave zajedničkog poduzeća S2R. Svi dodatni pozivi za prijavu zasnivaju se na potrebi za ključnim sposobnostima za provedbu glavnog plana S2R-a. Svi pozivi objavljuju se na web-mjestu S2R-a te se o njima obavješćuje putem skupine predstavnika država i ostalim kanalima kako bi se osiguralo najšire moguće sudjelovanje u interesu ostvarivanja ciljeva glavnog plana S2R-a. Zajedničko poduzeće S2R potiče sudjelovanje malih i srednjih poduzeća i sudionika cjelokupnog željezničkog vrijednosnog lanca te izvan tradicionalnog željezničkog sektora.
2.  Pridruženi članovi zajedničkog poduzeća S2R biraju se otvorenim, nediskriminirajućim i natjecateljskim pozivom za prijavu koji objavljuje Komisija te podliježu transparentnoj procjeni upravnog odbora. Taj postupak procjene i odabira uzima u obzir, među ostalim, važnost i moguću dodanu vrijednost podnositelja zahtjeva za ostvarivanje ciljeva zajedničkog poduzeća S2R, financijsku stabilnost podnositelja zahtjeva i sve potencijalne sukobe interesa u odnosu na ciljeve zajedničkog poduzeća S2R.
Amandman 47
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 4. – stavak 2.a (novi)
2.a  Uzimajući u obzir rezultate ocjenjivanja, Komisija donosi konačnu odluku o odabiru pridruženih članova s ciljem da se zajamči geografska ravnoteža, kao i uravnoteženo sudjelovanje malih i srednjih poduzeća, istraživačke zajednice i sudionika iz cjelokupnog željezničkog vrijednosnog lanca, uključujući izvan tradicionalnog željezničkog sektora.
Amandman 48
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 4. – stavak 5.
5.  Svaki član može otkazati svoje članstvo u zajedničkom poduzeću S2R. Otkaz stupa na snagu i postaje neopozivim šest mjeseci od obavijesti ostalim članovima. Od tog trenutka bivši član oslobađa se svih obveza osim onih koje je zajedničko poduzeće S2R odobrilo ili preuzelo prije otkazivanja članstva.
5.  Svaki član može otkazati svoje članstvo u zajedničkom poduzeću S2R. Otkaz stupa na snagu i postaje neopozivim šest mjeseci od obavijesti ostalim članovima. Od tog trenutka bivši član oslobađa se svih obveza osim onih koje je zajedničko poduzeće S2R odobrilo ili preuzelo prije otkazivanja članstva. U takvim slučajevima otvara se račun u svrhu podmirenja financijskih obveza između člana koji istupa iz članstva i zajedničkog poduzeća S2R.
Amandman 49
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 4. – stavak 6.
6.  Članstvo u zajedničkom poduzeću S2R ne može se prenijeti na treću stranu bez prethodne jednoglasne suglasnosti upravnog odbora.
6.  Članstvo u zajedničkom poduzeću S2R ne može se prenijeti na treću stranu bez prethodne jednoglasne suglasnosti upravnog odbora. Komisija je obaviještena o toj suglasnosti i ima pravo prigovora.
+
Amandman 50
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 6. – točka c
(c)  najmanje jednog predstavnika pridruženih članova po programu inovacija iz članka 1. stavka 3. Te će predstavnike određivati upravni odbor zajedničkog poduzeća S2R u cilju osiguranja uravnotežene zastupljenosti sudionika iz cjelokupnog željezničkog vrijednosnog lanca te izvan tradicionalnog željezničkog sektora.
(c)  najmanje jednog predstavnika pridruženih članova po programu inovacija iz članka 1. stavka 3. Pridruženi član koji kao pojedinačni pravni subjekt ispunjava kriterije navedene u klauzuli 1. stavku 2. [znači vlastiti doprinos od barem 30 milijuna] te doprinosi postizanju ciljeva iz članka 2. stavka 2. točaka (a), (b) i (c) predstavljen je u upravnom odboru. Druge predstavnike određuje upravni odbor zajedničkog poduzeća S2R u cilju osiguranja uravnotežene zastupljenosti sudionika, u smislu teritorijalne zastupljenosti i jamčenja zastupljenosti cjelokupnog željezničkog vrijednosnog lanca te izvan tradicionalnog željezničkog sektora. Najmanje dvoje od njih trebali bi biti predstavnici željezničkih prijevoznika.
Amandman 51
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 7. – stavak 5. – podstavak 5.
Predstavnik Europske agencije za željeznice i predsjednik ili potpredsjednik skupine predstavnika država sudjeluju na sjednicama upravnog odbora kao promatrači.
Predstavnik Europske agencije za željeznice sudjeluje na sjednicama upravnog odbora kao promatrač.
Amandman 52
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 7. – stavak 5. – podstavak 5.a (novi)
Predsjednik ili potpredsjednik skupine predstavnika država ima pravo biti nazočan sjednicama upravnog odbora kao promatrač i sudjelovati u njegovim raspravama, ali nema glasačko pravo.
Amandman 53
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 7. – stavak 5. – podstavak 5.b (novi)
Predsjednik znanstvenog odbora, kada se god raspravlja o pitanjima u okviru nadležnosti tog odbora, ima pravo biti nazočan sjednicama upravnog odbora kao promatrač i sudjelovati u njegovim raspravama, ali nema glasačko pravo.
Amandman 54
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 8. – stavak -1. (novi)
Komisija u okviru svoje uloge u upravnom odboru nastoji osigurati koordinaciju između djelatnosti zajedničkog poduzeća S2R i odgovarajućih djelatnosti Okvirnog programa Obzora 2020. u cilju promicanja sinergija kod utvrđivanja prioriteta obuhvaćenih zajedničkim istraživanjem.
Amandman 55
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 8. – stavak 1. – točka ca (nova)
(ca)  odlučuje o konačnom sastavu upravnog odbora, posebice odabirom predstavnika pridruženih članova, osim onih koji ispunjavaju kriterije iz klauzule 1. stavka 2.; Konačna odluka trebala bi osigurati uravnoteženo sudjelovanje malih i srednjih poduzeća i sudionika cjelokupnoga željezničkog vrijednosnog lanca, uključujući i izvan tradicionalnoga željezničkog sektora;
Amandman 56
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 8. – stavak 1. – točka na (nova)
(na)  osigurava transparentnost izbora svih sporazuma o podugovaranju koji mogu biti uspostavljeni u okviru ove Uredbe
Amandman 57
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 9. – stavak 1.
1.  Izvršnog direktora imenuje upravni odbor na temelju popisa kandidata koje je predložila Komisija nakon otvorenog i transparentnog postupka odabira.
1.  Izvršnog direktora imenuje upravni odbor na temelju postignuća i dokumentiranih administrativnih i upravljačkih vještina, kao i relevantnih kompetencija i iskustva, s popisa kandidata koji predlaže Komisija nakon javnog i transparentnog natječaja nakon objave poziva za iskazivanje interesa u Službenom listu Europske unije i drugdje. Europski parlament ima pravo prigovora.
Prije imenovanja, kandidat kojeg je izabrao upravni odbor odgovara na pitanja članova Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za proračunski nadzor Europskog parlamenta.
Amandman 58
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 10. – stavak 4. – točka ga (nova)
(ga)  redovito izvješćuje skupinu predstavnika država i znanstveni odbor o svim pitanjima vezanima uz njihovu savjetodavnu ulogu;
Amandman 59
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 11. – uvodni dio
Europska agencija za željeznice ima u upravnom odboru status promatrača te doprinosi definiciji provedbe glavnog plana S2R-a, osobito obavljanjem sljedećih savjetodavnih zadaća:
Europska agencija za željeznice doprinosi definiciji provedbe glavnog plana S2R-a, osobito obavljanjem sljedećih savjetodavnih zadaća:
Amandman 60
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 11. – točka a
(a)  predlaganje mogućih izmjena glavnog plana S2R-a i godišnjih planova rada, osobito kako bi se osiguralo obuhvaćanje potreba za istraživanjem koje se odnose na ostvarivanje jedinstvenog europskog željezničkog prostora;
(a)  predlaganje mogućih izmjena glavnog plana S2R-a i godišnjih planova rada, osobito kako bi se osiguralo obuhvaćanje potreba za istraživanjem koje se odnose na ostvarivanje jedinstvenog europskog željezničkog prostora te utvrdila njihova relevantnost za ciljeve iz članka 2. stavka 2.;
Amandman 61
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 11. – točka b
(b)  predlaganje tehničkih standarda za aktivnosti istraživanja, razvoja i vrednovanja nakon savjetovanja s dionicima iz članka 2. stavka 1. točke (e) ove Uredbe u cilju jamstva interoperabilnosti i sigurnosti rezultata
(b)  predlaganje smjernica za aktivnosti istraživanja i razvoja koje dovode do tehničkih standarda nakon savjetovanja s dionicima iz članka 2. stavka 1. točke (e) ove Uredbe u cilju jamstva interoperabilnosti i sigurnosti rezultata;
Amandman 62
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 13. – stavak 5. – točka a
(a)  statusa relevantnih nacionalnih i regionalnih programa istraživanja i inovacija i određivanjem mogućih područja suradnje, uključujući uvođenje odgovarajućih tehnologija;
(a)  statusa relevantnih nacionalnih i regionalnih programa istraživanja i inovacija i određivanja mogućih područja suradnje, uključujući uvođenje odgovarajućih tehnologija radi ostvarivanja koristi od sinergija;
Amandman 63
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 13. – stavak 5.a (novi)
5.a  Skupina predstavnika država redovno prima informacije, između ostalog, o sudjelovanju u aktivnostima koje financira zajedničko poduzeće S2R, o ishodu svakog poziva na podnošenje prijava i provedbe projekta, o sinergijama s ostalim relevantnim programima Unije te izvršenju proračuna S2R.
Amandman 64
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 13. – stavak 6.
6.  Skupina predstavnika država može dati, vlastitom inicijativom, preporuke zajedničkom poduzeću S2R o tehničkim, upravljačkim i financijskim pitanjima, osobito kada su to pitanja nacionalnog ili regionalnog interesa. Zajedničko poduzeće S2R obavješćuje skupinu predstavnika o daljnjim postupcima u pogledu tih preporuka.
6.  Skupina predstavnika država može dati, vlastitom inicijativom, preporuke upravnom odboru o tehničkim, upravljačkim i financijskim pitanjima, osobito kada su to pitanja nacionalnog ili regionalnog interesa. Upravni odbor obavješćuje skupinu predstavnika o daljnjim postupcima u pogledu tih preporuka.
Amandman 65
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 14. – stavak 1.
1.  Za obavljanje zadaća predviđenih člankom 2. upravni odbor zajedničkog poduzeća može uspostaviti ograničeni broj radnih skupina za provođenje aktivnosti koje im delegira upravni odbor. Te se skupine sastoje od stručnjaka te djeluju transparentno.
1.  Za obavljanje zadaća predviđenih člankom 2. upravni odbor zajedničkog poduzeća može uspostaviti ograničeni broj radnih skupina za provođenje aktivnosti koje im delegira upravni odbor. Te se skupine sastoje od stručnjaka s relevantnom stručnošću uključujući iz istraživačkih organizacija, malih i srednjih poduzeća te željezničkih prijevoznika te djeluju transparentno.
Amandman 66
Prijedlog Uredbe
Prilog I. – klauzula 15. – stavak 3. – točka b
(b)  doprinosima u naravi ostalih članova ili njihovih povezanih subjekata koji se sastoje od troškova nastalih pri provedbi neizravnih aktivnosti, umanjenih za doprinos zajedničkog poduzeća S2R i sve druge doprinose Unije tim troškovima.
(b)  doprinosima u naravi ili novcu ostalih članova i njihovih povezanih subjekata koji se sastoje od troškova nastalih pri provedbi neizravnih aktivnosti, umanjenih za doprinos zajedničkog poduzeća S2R i sve druge doprinose Unije tim troškovima.
Amandman 67
Prijedlog Uredbe
Prilog 1 – klauzula 19
1.  Izvršni direktor upravnom odboru podnosi godišnje izvješće o izvršavanju svojih zadaća u skladu s financijskim pravilima zajedničkog poduzeća S2R.
1.  Izvršni direktor upravnom odboru podnosi godišnje izvješće o izvršavanju svojih zadaća u skladu s financijskim pravilima zajedničkog poduzeća S2R.
2.  Izvršni direktor do 15. veljače svake godine podnosi upravnom odboru na odobrenje godišnje izvješće o radu u pogledu napretka koji je zajedničko poduzeće S2R postiglo u prethodnoj kalendarskoj godini, osobito u vezi s godišnjim planom rada. U izvješću se, među ostalim, navode informacije o:
2.   U roku od dva mjeseca od zaključivanja svake financijske godine izvršni direktor podnosi upravnom odboru na odobrenje godišnje izvješće o radu u pogledu napretka koji je zajedničko poduzeće S2R postiglo u prethodnoj kalendarskoj godini, osobito u vezi s godišnjim planom rada. U izvješću se, među ostalim, navode informacije o:
(a)  istraživanjima, inovacijama i ostalim provedenim aktivnostima i o odgovarajućim rashodima;
(a)  istraživanjima, inovacijama i ostalim provedenim aktivnostima i o odgovarajućim rashodima;
(b)  aktivnostima o kojima se podnosi izvješće, uključujući raščlanjivanje u skladu s vrstom sudionika, uključujući mala i srednja poduzeća, i zemljom;
(b)  aktivnostima o kojima se podnosi izvješće, uključujući raščlanjivanje u skladu s vrstom sudionika, uključujući mala i srednja poduzeća, i zemljom;
(c)  djelovanjima odabranima za financiranje uz raščlanjivanje u skladu s vrstom sudionika, uključujući mala i srednja poduzeća, i zemljom te navođenje doprinosa zajedničkog poduzeća S2R pojedinačnim sudionicima i mjerama.
(c)  djelovanjima odabranima za financiranje uz raščlanjivanje u skladu s vrstom sudionika, uključujući mala i srednja poduzeća, i zemljom te navođenje doprinosa zajedničkog poduzeća S2R pojedinačnim sudionicima i mjerama.
Nakon što upravni odbor odobri godišnje izvješće o radu, ono se dostavlja skupini predstavnika država te se objavljuje.
Nakon što upravni odbor odobri godišnje izvješće o radu, ono se dostavlja skupini predstavnika država te se objavljuje.
3.   Zajedničko poduzeće S2R podnosi godišnje izvješće Komisiji u skladu s člankom 60. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.
3.   Do 1. ožujka iduće financijske godine voditelj računovodstva zajedničkog poduzeća S2R šalje privremeno izvješće voditelju računovodstva Komisije i Revizorskom sudu.
4.  Financijska izvješća zajedničkog poduzeća S2R provjerava neovisno revizorsko tijelo u skladu s člankom 60. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.
Financijska izvješća zajedničkog poduzeća S2R ne podliježu provjerama Revizorskog suda.
Do 31. ožujka iduće financijske godine zajedničko poduzeće S2R Europskom parlamentu, Vijeću i Revizorskom sudu šalje izvješće o proračunskom i financijskom upravljanju.
Po primitku zapažanja Revizorskog suda o privremenim izvještajima zajedničkog poduzeća S2R u skladu s člankom 148. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, voditelj računovodstva sastavlja konačne poslovne knjige zajedničkog poduzeća S2R te ih izvršni direktor podnosi upravnom odboru radi davanja mišljenja.
Upravni odbor dostavlja mišljenje o konačnim poslovnim knjigama zajedničkog poduzeća S2R.
Izvršni direktor do 1. srpnja nakon svake financijske godine konačne poslovne knjige, zajedno s mišljenjem upravnog odbora, šalje Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu.
Konačna poslovne knjige objavljuju se u Službenom listu Europske unije do 15. studenoga sljedeće godine.
Izvršni direktor do 30. rujna Revizorskom sudu šalje odgovor na njegova zapažanja iz godišnjeg izvješća. Izvršni direktor također dostavlja taj odgovor upravnom odboru.
Izvršni direktor Europskom parlamentu, na njegov zahtjev, podnosi sve podatke potrebne za nesmetanu primjenu postupka davanja razrješnice za predmetnu financijsku godinu u skladu s člankom 165. stavkom 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Zahtjev za zaštitu zastupničkog imuniteta Alexandera Mirskog
PDF 204kWORD 46k
Odluka Europskog parlamenta od 15 travnja 2014. o zahtjevu za zaštitu imuniteta i povlastica Alexandera Mirskog (2014/2026(IMM))
P7_TA(2014)0348A7-0273/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev Alexandera Mirskog od 14. veljače 2014., najavljen na plenarnoj sjednici 24. veljače 2014., za zaštitu imuniteta i povlastica u vezi s parničnim postupkom koji se odvija pred Građanskim odjelom Senata Vrhovnog suda Republike Latvije (dalje u tekstu: Vrhovni sud) (ref. C17129611),

–  uzimajući u obzir članak 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010. i 6. rujna 2011.(1),

–  uzimajući u obzir doslovno izvješće s plenarne sjednice održane 4. travnja 2011.,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2. te članke 6.a i 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A7‑0273/2014),

A.  budući da je zastupnik u Europskom parlamentu Alexander Mirsky zatražio zaštitu svog zastupničkog imuniteta u odnosu na parnični postupak koji se odvija pred Vrhovnim sudom Republike Latvije; budući da se navedeni postupak vodi u vezi s odlukom Građanskog odjela Okružnog suda u Rigi (dalje u tekstu: Okružni sud u Rigi) kojom se od Alexandera Mirskog traži da povuče izjavu danu 4. travnja 2011. u govoru u Europskom parlamentu i da navodno oštećenim tužiteljima plati 1000 LVL na ime naknade neimovinske štete;

B.  budući da prema članku 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu ne mogu biti podvrgnuti nikakvom obliku ispitivanja, zadržavanja ili sudskog postupka zbog izraženih mišljenja ili glasanja pri obnašanju svojih dužnosti;

C.  budući da izvršavajući svoje ovlasti u vezi s povlasticama i imunitetima, Parlament postupa tako da očuva svoj integritet kao demokratska zakonodavna skupština i osigura nezavisnost zastupnika u obnašanju dužnosti;

D.  budući da je Sud pojasnio da je u suštini svrha članka 8. Protokola, u svjetlu cilja zaštite slobode govora i neovisnosti zastupnika u Europskom parlamentu te u svjetlu teksta tog članka koji izričito upućuje na glasanje i izražena mišljenja zastupnika, ta da se primjenjuje na izjave zastupnika upravo u prostorima Europskog parlamenta(2);

E.  budući da imunitet iz članka 8. Protokola, s obzirom na to da se njime želi zaštiti sloboda govora i neovisnost zastupnika u Europskom parlamentu, treba smatrati apsolutnim imunitetom koji isključuje bilo kakav sudski postupak zbog izraženog mišljenja ili glasanja pri obnašanju parlamentarnih dužnosti(3);

F.  budući da imunitet u odnosu na pravne postupke koji uživaju zastupnici u Europskom parlamentu uključuje i imunitet za parnične postupke;

G.  budući da se zahtjev Alexandera Mirskog odnosi na pravni postupak koji je protiv njega pokrenut zbog izjava danih u jednominutnom govoru na plenarnoj sjednici 4. travnja 2011.; budući da je Alexander Mirsky u trenutku davanja predmetnih izjava nepobitno bio zastupnik u Europskom parlamentu;

H.  budući da je Gradski sud u Jūrmali ispravno utvrdio da Alexander Mirsky uživa imunitet dodijeljen zastupnicima u Europskom parlamentu člankom 8. Protokola i da je stoga odbacio zahtjev tužitelja; budući da je, nasuprot tome, Okružni sud u Rigi u potpunosti zanemario primjenu te odredbe; budući da je nacionalni sud dužan primjenjivati primarno zakonodavstvo EU-a;

I.  budući da pravni postupak protiv Alexandera Mirskog pred Vrhovnim sudom Republike Latvije još uvijek traje i da pravomoćna presuda može biti u njegovu korist; budući da bi, međutim, u slučaju da Vrhovni sud potvrdi presudu Okružnog suda u Rigi, to značilo da latvijske vlasti krše primarno zakonodavstvo EU-a;

J.  budući da se presudom Okružnog suda u Rigi zapravo krše povlastice i imuniteti Alexandera Mirskog; budući da se okolnostima predmetnog slučaja upravo ograničava izražavanje mišljenja u obnašanju parlamentarnih dužnosti;

1.  odlučuje zaštititi imunitet i povlastice Alexandera Mirskog;

2.  poziva Komisiju da intervenira kod latvijskih vlasti radi primjene primarnog zakonodavstva EU-a, točnije, članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, odnosno da po potrebi na osnovi članka 258. Ugovora o funkcioniranju Europske unije pokrene postupak za utvrđivanje povrede zakonodavstva Unije;

3.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Republike Latvije i Alexanderu Mirskom.

(1) Predmet 101/63, Wagner protiv Fohrmanna i Kriera [1964.], ECR 195; predmet 149/85, Wybot protiv Faurea i drugih [1986.], ECR 2391; predmet T-345/05, Mote protiv Parlamenta [2008.], ECR II-2849, spojeni predmeti C-200/07 i C-201/07, Marra protiv De Gregorija i Clementea [2008.], ECR I-7929; predmet T-42/06, Gollnisch protiv Parlamenta [2010.], ECR II-1135 te predmet C-163/10, Patriciello [2011.], ECR I-07565.
(2) Gore navedeni predmet C-163/10, Patriciello, stavak 29.
(3) Gore navedeni spojeni predmeti C-200/07 I C-201/07, Marra protiv De Gregorija i Clementea, stavak 27.


Upotreba sredstava Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji - zahtjev EGF/2012/007 IT/VDC tehnologija
PDF 365kWORD 61k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2012/007 IT/VDC Technologies iz Italije) (COM(2014)0119 – C7-0089/2014 – 2014/2025(BUD))
P7_TA(2014)0349A7-0261/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0119 – C7‑0089/2014),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1927/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o osnivanju Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji(1), (Uredba o EGF-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje od 2014. do 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga iz točke 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A7-0261/2014),

A.  budući da je Europska unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima pogođenima posljedicama velikih strukturnih promjena u svjetskim trgovinskim tokovima te kako bi im se pomoglo pri ponovnom uključivanju na tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije otpuštenim radnicima trebala biti dinamična i stavljena na raspolaganje što brže i učinkovitije, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji EGF-a;

C.  budući da je Italija predala zahtjev EGF/2012/007 IT/VDC Technologies za financijski doprinos EGF-a, nakon 1164 otkaza u društvu VDC Technologies SpA i kod jednog dobavljača s 1146 radnika kojima su namijenjene mjere koje sufinancira EGF tijekom referentnog razdoblja od 26. veljače 2012. do 25. lipnja 2012.;

D.  budući da zahtjev ispunjava kriterije prihvatljivosti utvrđene Uredbom o EGF-u;

1.  slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 2. točke (a) Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Italija stoga ima pravo na financijski doprinos u skladu s tom Uredbom;

2.  primjećuje da su talijanske vlasti predale zahtjev za financijski doprinos EGF-a 31. kolovoza 2012. i žali što je Europska komisija svoju procjenu učinila dostupnom tek 5. ožujka 2014.; žali zbog dugog trajanja razdoblja ocjenjivanja od 19 mjeseci i smatra da je to kašnjenje proturječno cilju Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji kojim se nastoji osigurati brza pomoć otpuštenim radnicima;

3.  smatra da su otkazi u društvu VDC Technologies SpA i kod jednog dobavljača (proizvodnja televizora, monitora i ekrana te klimatizacijskih jedinica) povezani s velikim strukturnim promjenama u tokovima svjetske trgovine nastalima zbog globalizacije, upućujući na ozbiljne ekonomske smetnje u sektoru proizvodnje električne opreme zbog pojačane konkurencije iz trećih zemalja, posebno Kine;

4.  primjećuje da se pri reformiranju trgovinske politike EU-a, u pogledu liberalizacije i instrumenata za zaštitu trgovine, valja osloniti na spoznaje iz brojnih zahtjeva za mobilizaciju EGF-a koji se temelje na kriteriju globalizacije u danom sektoru;

5.  napominje da 1164 otkaza o kojima je riječ, zajedno s 54 otkaza iz istog razloga prije i poslije četveromjesečnog referentnog razdoblja, imaju izrazito negativan učinak na tržište rada i gospodarsko stanje u pogođenom području u regiji treće razine NUTS-a ITI45 Frosinone u regiji druge razine NUTS-a ITI4 Lacij;

6.  pozdravlja činjenicu da su talijanska nadležna tijela, radi pružanja brze pomoći radnicima, odlučila pokrenuti provedbu personaliziranih usluga za pogođene radnike 30. studenog 2012., devet mjeseci prije podnošenja zahtjeva EGF-u i mnogo prije konačne odluke o odobravanju sredstava EGF-a za predloženi usklađeni paket;

7.  napominje da usklađeni paket personaliziranih usluga koji će se sufinancirati obuhvaća mjere za ponovno uključivanje 1146 otpuštenih radnika na tržište rada, kao što su profesionalno usmjeravanje/procjena vještina, osposobljavanje, usluge za pojedince, potpora za poduzetništvo, dodatak za zapošljavanje, naknada za sudjelovanje;

8.  pozdravlja činjenicu da su se talijanska nadležna tijela savjetovala sa socijalnim partnerima, uključujući sindikate (CGIL, USB, CISAL, CISL, UIL, UGL), o mjerama za ponovno uključivanje otpuštenih radnika na tržište rada te da će se tijekom raznih razdoblja provedbe EGF-a te u pristupu EGF-u primjenjivati politika jednakosti žena i muškaraca i načelo nediskriminacije;

9.  ističe da paket sadrži razne oblike financijskih naknada: naknadu za radnike koji žive s osobama kojima je potrebna skrb, naknadu za mobilnost i naknadu za sudjelovanje; ističe relativno visoki iznos poticaja za zapošljavanje (6 000 EUR po radniku), ali pozdravlja činjenicu da se poticaj isplaćuje samo ako se radnicima ponudi ugovor o radu na neodređeno ili ugovor o radu na određeno vrijeme od 24 mjeseca;

10.  pozdravlja savjetovanje sa socijalnim partnerima (sindikati CGIL USB, CISAL, CISL, UIL, UGL) u vezi s usklađenim paketom prilagođenih usluga i aktiviranje lokalne mreže za podršku u koju su se uključili razni lokalni partneri, te to što će se tijekom različitih faza primjene EGF-a i u pristupu EGF-u provoditi politika ravnopravnosti žena i muškaraca, kao i načelo nediskriminacije;

11.  podsjeća na važnost povećanja mogućnosti zapošljavanja svih radnika prilagođenim programima osposobljavanja i priznavanjem sposobnosti i vještina koje je radnik usvojio tijekom profesionalne karijere; očekuje da se osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu prilagodi potrebama otpuštenih radnika, ali i stvarnom poslovnom okruženju;

12.  pozdravlja činjenicu da se predviđa osposobljavanje za sve radnike kojima je paket EGF-a namijenjen; međutim, žali što prijedlog Komisije ne opisuje područja i sektore za koje će se osposobljavanje nuditi;

13.  primjećuje da informacije o usklađenom paketu personaliziranih usluga koji se treba financirati iz EGF-a sadrže informacije o komplementarnosti s mjerama koje se financiraju iz strukturnih fondova; naglašava da su talijanske vlasti potvrdile da prihvatljive aktivnosti ne primaju pomoć iz drugih financijskih instrumenata Unije; ponavlja poziv Komisiji da predstavi usporednu procjenu tih podataka u svojim godišnjim izvješćima kako bi se osiguralo potpuno poštovanje postojećih odredbi te kako bi se zajamčilo da Unija neće dvostruko financirati usluge;

14.  naglašava da se u skladu s člankom 6. Uredbe o EGF-u osigurava potpora EGF-a otpuštenim radnicima kako bi ponovno dobili stalno zaposlenje; nadalje naglašava da se sredstvima EGF-a mogu sufinancirati samo aktivne mjere na tržištu rada koje vode trajnom, dugoročnom zaposlenju; ponavlja da pomoć EGF-a ne smije zamijeniti aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima nadležna društva, ni mjere za restrukturiranje društava ili sektora;

15.  pozdravlja sporazum koji su postigli Europski parlament i Vijeće u vezi s novom Uredbom o EGF-u za razdoblje od 2014. do 2020., i to kad je riječ o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju fonda u slučaju krize, o povećanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri postupanju sa zahtjevima za mobilizaciju EGF-a u Komisiji te kad to čine Europski parlament i Vijeće skraćenjem vremena za procjenu i odobrenje, o proširenju popisa prihvatljivih mjera i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;

16.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

17.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG:

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2012/007 IT/VDC Technologies iz Italije)

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci 2014/254/EU

(1) SL L 406, 30.12.06., str.1.
(2) SL L 347, 20.12.13., str.884.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.


Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbe - zahtjev EGF/2012/004 ES/Grupo Santana
PDF 308kWORD 56k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2012/004 ES/Grupo Santana iz Španjolske) (COM(2014)0116 – C7-0101/2014 – 2014/2027(BUD))
P7_TA(2014)0350A7-0260/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0116 – C7‑0101/2014),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1927/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o osnivanju Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji(1) (Uredba o EGF-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3)(MIS od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga iz točke 13. MIS-a od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A7‑0260/2014),

A.  budući da je Europska unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u svjetskim trgovinskim tokovima te kako bi im se pomoglo pri reintegraciji na tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije otpuštenim radnicima trebala biti dinamična i stavljena na raspolaganje što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji EGF-a;

C.  budući da je Španjolska podnijela zahtjev EGF/2012/004 ES/Grupo Santana(4) za financijski doprinos EGF-a nakon 330 otpuštanja u društvu Grupo Santana i njegovih 15 dobavljača i daljnjih proizvođača, pri čemu su mjere sufinancirane od strane EGF-a namijenjene za 285 radnika u referentnom razdoblju od 15. studenog 2011. do 15. ožujka 2012.,

D.  budući da zahtjev ispunjava kriterije prihvatljivosti utvrđene Uredbom o EGF-u;

1.  slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 2. točke (c) Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Španjolska stoga ima pravo na financijski doprinos u skladu s tom Uredbom;

2.  uzima na znanje pojašnjenja Komisije da su 330 otpuštanja unutar referentnog razdoblja i dodatnih 689 otpuštanja povezana s istim postupkom kolektivnog otpuštanja, čime se, uz vrlo osjetljivu gospodarsku i socijalnu situaciju u regiji, ispunjavaju uvjeti za izniman slučaj u skladu s člankom 2. točkom c Uredbe o EGF-u;

3.  primjećuje da su španjolske vlasti podnijele zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a 16. svibnja 2012. te žali što je Europska komisija svoju ocjenu objavila tek 5. ožujka 2014.; žali zbog dugog trajanja razdoblja ocjenjivanja od 22 mjeseca i smatra da je to kašnjenje proturječno cilju Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji kojim se nastoji osigurati brza pomoć otpuštenim radnicima;

4.  smatra da su otpuštanja u društvu Grupo Santana i njegovih 15 dobavljača te daljnjih proizvođača povezana s velikim strukturnim promjenama u svjetskim trgovinskim tokovima zbog globalizacije, što se odnosi na smanjenje udjela EU-a u svjetskoj proizvodnji motornih vozila te na brzi porast u azijskim tržištima iz kojih su proizvođači EU-a u manjoj mogućnosti izvući korist;

5.  primjećuje da je tih 330 otpuštanja zajedno sa 689 otpuštanja uslijed istog uzroka prije i nakon četveromjesečnog referentnog razdoblja imalo znatan negativan utjecaj na zaposlenost i gospodarstvo na lokalnoj razini i razini NUTS III te se time pogoršalo otprije slabo gospodarsko stanje na pogođenom području;

6.  primjećuje da je riječ o još jednom zahtjevu za pomoć iz EGF-a u pogledu otpuštanja u automobilskom sektoru te da je za taj sektor pristiglo najviše zahtjeva za pomoć iz EGF-a, njih 17, koji su podneseni bilo zbog krize bilo zbog globalizacije; ističe da se u tom novom zahtjevu koji se odnosi na automobilsku industriju očituje potreba za industrijskom strategijom Unije te se njime pokazuje na koji se način EGF-om pomaže radnicima u okviru procesa restrukturiranja;

7.  pozdravlja činjenicu da se regija Andaluzija, u kojoj je stopa nezaposlenosti mnogo veća od nacionalnog prosjeka i prosjeka Unije, ponovno koristi pomoći iz EGF-a; ukazuje na činjenicu da se sredstvima iz EGF-a već pomoglo radnicima poduzeća Delphi smještenog u Andaluziji (zahtjev EGF/2008/002 ES/Delphi);

8.  pozdravlja činjenicu da su španjolske vlasti, radi brze pomoći radnicima, odlučile pokrenuti provedbu personaliziranih usluga za pogođene radnike 1. kolovoza 2011., deset mjeseci prije podnošenja zahtjeva za EGF i dugo prije konačne odluke o odobravanju sredstava EGF-a za predloženi usklađeni paket;

9.  primjećuje da se usklađenim paketom personaliziranih usluga za koji se traži sufinanciranje obuhvaćaju mjere za reintegraciju 285 otpuštenih radnika u zaposlenje, kao što su strukovno osposobljavanje na radnom mjestu, savjetovanje za poslovne projekte, aktivna pomoć pri traženju posla i usklađivanje vještina i poslova;

10.  pozdravlja činjenicu da ponuđeno osposobljavanje traje prilično dugo i da će se nadopuniti aktivnostima na radnom mjestu; pozdravlja činjenicu da će osposobljavanje biti prilagođeno potrebama za vještinama i kvalifikacijama poduzeća koja nastaju u poslovnom parku, što je dio mjera osiguranih uz mjere financiranja iz EGF-a;

11.  u tom kontekstu pozdravlja činjenicu da je grad Linares, teško pogođen zatvaranjem društva Santana (i njegovih dobavljača), koji je bio najveći poslodavac u gradu, usvojio globalni i sveobuhvatni pristup koji se očituje u strategiji obnove poslovnog parka društva Grupo Santana ne bi li tako privukao nove ulagače; smatra da će se zahvaljujući tomu što je grad Linares odlučio poboljšati uvjete za poduzeća pojačati učinak mjera EGF-a u pogledu radnika;

12.  pozdravlja činjenicu da se grad Linares o paketu mjera savjetovao sa socijalnim partnerima (sindikatima MCA-UGT Andalucía and Federación de la industria de CCOO-Andalucía) i da oni nadziru provedbu tih mjera, te da će se tijekom različitih faza primjene EGF-a i u pristupu Fondu provoditi politika ravnopravnosti žena i muškaraca, kao i načelo nediskriminacije;

13.  podsjeća na važnost povećanja mogućnosti zapošljavanja svih radnika prilagođenim programima osposobljavanja i priznavanjem sposobnosti i vještina koje je radnik usvojio tijekom profesionalne karijere; očekuje da se osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu prilagodi potrebama otpuštenih radnika, ali i stvarnom poslovnom okruženju;

14.  ističe da će se iz EGF-a osigurati „plaća za osposobljavanje”, koja će iznositi 150 % minimalne španjolske plaće; pozdravlja međutim činjenicu da je Komisija potvrdila da se tom plaćom neće nadomjestiti naknada za nezaposlene osobe te će se ona osigurati povrh te naknade, koja se isplaćuje u skladu s nacionalnim zakonodavstvom; u tom kontekstu naglašava da će se novom uredbom o EGF-u za razdoblje 2014. – 2020. ograničiti financijske naknade na najviše 35 % ukupnih troškova mjera te sukladno tomu naknade koje će se osigurati usklađenim paketom za ovu vrstu zahtjeva neće doseći toliko visok iznos u okviru nove uredbe;

15.  pozdravlja inicijative španjolskih regionalnih tijela i lokalnih tijela grada Linaresa da se uloži u industrijske objekte i promociju obnovljenog industrijskog područja kako bi se privukla nova poduzeća i diversificirala industrijska struktura umjesto usredotočenosti na automobilski sektor; naglašava da za te napore nije podnesen zahtjev za sufinanciranje EGF-a te se oni financiraju iz regionalnih i lokalnih proračuna uz ozbiljna ograničenja nakon gubitka poreznih prihoda zbog zatvaranja pogona;

16.  primjećuje da informacije o usklađenom paketu personaliziranih usluga koji se treba financirati iz EGF-a sadrže informacije o komplementarnosti s mjerama koje se financiraju iz strukturnih fondova; naglašava da su španjolske vlasti potvrdile da prihvatljive mjere ne primaju pomoć od drugih financijskih instrumenata Unije; ponavlja poziv Komisiji da predstavi usporednu procjenu tih podataka u svojim godišnjim izvješćima kako bi se osiguralo potpuno poštovanje postojećih uredbi te kako bi se zajamčilo da Unija neće dvostruko financirati usluge;

17.  naglašava da se u skladu s člankom 6. Uredbe o EGF-u osigurava potpora EGF-a otpuštenim radnicima kako bi ponovno dobili stalno zaposlenje; nadalje naglašava da se sredstvima EGF-a mogu sufinancirati samo aktivne mjere na tržištu rada koje vode trajnom, dugoročnom zaposlenju; ponavlja da pomoć EGF-a ne smije zamijeniti aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima nadležna poduzeća, niti mjere za restrukturiranje poduzeća ili sektora;

18.  pozdravlja dogovor koji su postigli Europski parlament i Vijeće u vezi s novom Uredbom o EGF-u za razdoblje od 2014. do 2020. da se ponovno uvedu kriteriji za mobilizaciju fonda u slučaju krize, da se poveća financijski doprinos Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, da se poveća učinkovitost pri postupanju sa zahtjevima za mobilizaciju EGF-a u Komisiji te u Europskom parlamentu i Vijeću skraćenjem vremena za procjenu i odobrenje, da se proširi popis prihvatljivih mjera i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih i da se financiraju poticaji za osnivanje vlastitih poduzeća;

19.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

20.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

21.  nalaže svojem predsjedniku, da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2012/004 ES/Grupo Santana iz Španjolske)

Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci 2014/253/EU)

(1) SL L 406, 30.12.2006., str. 1.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(4)Santana Motor S.A.U.; Santana Motor Andalucía S.L.U. i Santana Militar S.L.U.


Sustavi depozitnih jamstava ***II
PDF 261kWORD 36k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima osiguranja depozita [preinaka] (05199/1/2014 – C7-0094/2014 – 2010/0207(COD))
P7_TA(2014)0351A7-0216/2014

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (05199/1/2014 – C7‑0094/2014),

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja danskog parlamenta, oba doma njemačkog parlamenta i švedskog parlamenta, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se tvrdi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 16. veljače 2011.(1),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju(2) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2010)0368),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 72. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje u Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0216/2014),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt prihvaćen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniraju Europske unije potpiše akt s predsjednikom Vijeća;

4.  nalaže glavnom tajniku da, nakon što se provjeri da su svi postupci propisno dovršeni i u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća, potpiše akt te dogovori njegovu objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 99, 31.3.2011., str. 1.
(2) SL C 249E, 30.8.2013., str. 81.


„Čista energija za promet: europska strategija za alternativna goriva” I
PDF 273kWORD 49k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja. 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva (COM(2013)0018 – C7-0022/2013 – 2013/0012(COD))
P7_TA(2014)0352A7-0444/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0022/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 22. svibnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 4. srpnja 2013.(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0444/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva

P7_TC1-COD(2013)0012


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/94/EU)

(1) SL C 271, 19.9.2013, str. 111.
(2) SL C 280, 27.9.2013, str. 66.


Dimenzije i masa cestovnih vozila koja prometuju unutar Zajednice ***I
PDF 487kWORD 178k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 96/53/EZ od 25. srpnja 1996. o utvrđivanju najvećih dopuštenih dimenzija u unutarnjem i međunarodnom prometu te najveće dopuštene mase u međunarodnom prometu za određena cestovna vozila koja prometuju unutar Zajednice (COM(2013)0195 – C7-0102/2013 – 2013/0105(COD))
P7_TA(2014)0353A7-0256/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0195),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0102/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A7-0256/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 96/53/EZo utvrđivanju najvećih dopuštenih dimenzija u unutarnjem i međunarodnom prometu te najveće dopuštene mase u međunarodnom prometu za određena cestovna vozila koja prometuju unutar Zajednice

P7_TC1-COD(2013)0105


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora(2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(1)  U Bijeloj knjizi „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima”, objavljenoj 2011 naglašava se potreba smanjenja emisija stakleničkih plinova, posebno emisija ugljikova dioksida (CO2) do 2050. za 60 % u usporedbi s razinama iz 1990 , a do 2020. za 20 %. [Am. 1]

(1a)  S obzirom na to da trenutačno nije uspostavljena politika za rješavanje problema rasta emisija CO2 iz kamiona, Komisija bi trebala razmotriti uvođenje standarda učinkovitosti potrošnje goriva za kamione i time proširiti svoj zakonodavni pristup u odnosu na aute i kombije. [Am. 2]

(2)  U tom je kontekstu u Bijeloj knjizi predložena izmjena Direktive Vijeća 96/53/EZ(4) s ciljem smanjenja potrošnje energije i emisija stakleničkih plinova, kako bi se zakonodavstvo prilagodilo tehnološkom razvoju i promjenjivim potrebama tržišta te pojednostavio intermodalni prijevoz.

(3)  Tehnološki napredak uključuje mogućnost priključivanja sklopivih aerodinamičnih naprava ili naprava na uvlačenje na stražnji dio vozila, uglavnom prikolica ili poluprikolica, ali koje onda prelaze najveću dopuštenu dužinu u skladu s Direktivom 96/53/EZ. Ta se oprema može ugraditi čim ta Direktiva stupi na snagu, s obzirom na to da su proizvodi već dostupni na tržištu i već su u uporabi na drugim kontinentima. . Isto vrijedi za energetski apsorbirajuće aerodinamičke naprave i branike podvozja koji se postavljaju bočno u području kotača i u stražnjem dijelu ispod prikolica, poluprikolica i vozila. Oni mogu uvelike poboljšati energetsku učinkovitost vozila te također znatno smanjiti rizik od ozljeda za ostale sudionike u prometu. Ovom Direktivom također bi se trebale potaknuti i olakšati inovacije u oblikovanju vozila i prijevoznih jedinica. [Am. 3]

(3a)  Komisija bi trebala razviti pristup za smanjivanje praznog hoda u teretnom cestovnom prijevozu u okviru mjera koje se odnose na „mase i dimenzije”, kao i minimalne mjere za usklađivanje za cestovnu kabotažu kako bi se izbjegle dampinške prakse. Nadalje, revizija Direktive 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(5) (Direktive o eurovinjeti) također treba biti upotrijebljena kako bi se pokazao napredak u procjenjivanju vanjskih troškova i kako bi se propisala internalizacija vanjskih troškova za teška teretna vozila. Komisija bi prije 1. siječnja 2015. trebala iznijeti prijedlog izmjene Direktive o eurovinjeti. [Am. 4]

(4)  Teška teretna vozila odgovorna su za otprilike 26 % emisija CO2 u cestovnom prijevozu u Europi, a njihova učinkovitost potrošnje goriva gotovo da se nije poboljšala u posljednjih 20 godina. Poboljšana aerodinamika kabina motornih vozila omogućila bi također znatna poboljšanja znatna poboljšanja energetske učinkovitosti vozila, zajedno s napravama spomenutima u gore navedenoj uvodnoj izjavi 3. . i hitno je potrebna kako bi se smanjile emisije vozila u sektoru teretnog cestovnog prijevoza. Međutim, poboljšanje nije moguće postići u okviru trenutačnih najvećih dopuštenih dužina utvrđenih Direktivom 96/53/EZ bez smanjenja nosivosti vozila i ugrožavanja ekonomske ravnoteže tog sektora. Stoga je potrebno uvesti izuzeće iz najveće dopuštene dužine. Sva takva izuzeća ne smiju se upotrebljavati za povećanje nosivosti vozila. [Am. 5]

(5)  U svojim političkim smjernicama o sigurnosti cestovnog prometa za razdoblje 2011. ‒ 2020. Komisija je utvrdila mjere za povećanje sigurnosti vozila i bolju zaštitu nezaštićenih sudionika u prometu. Važnost vidljivosti za vozače motornih vozila također je istaknuta u izvješću Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi Direktive 2007/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(6) . Nova konstrukcija kabina također će doprinijeti unapređenju sigurnosti cestovnog prometa smanjenjem mrtvog kuta u vozačevom vidnom polju, uključujući vidno polje ispod vjetrobranskog stakla i bočno, čime će se spasiti životi mnogih nezaštićenih sudionika u prometu poput pješaka i biciklista. Nova konstrukcija kabine trebala bi stoga nakon odgovarajućeg prijelaznog razdoblja postati obvezna. Nova konstrukcija također bi mogla trebala uključivati strukture za apsorpciju energije u slučaju sudara. Potencijalnim povećanjem prostora kabine također bi se poboljšala udobnost i sigurnost vozača. [Am. 6]

(6)  Aerodinamične Prije stavljanja na tržište aerodinamičke naprave i njihova ugradnja u vozila moraju se testirati prije stavljanja na tržišteu skladu s postupkom testiranja za mjerenje aerodinamičkih performansi koji izrađuje Komisija. U tu svrhu države članice izdaju certifikate koje će priznavati druge države članice. Komisija bi trebala izraditi detaljne tehničke smjernice o primjeni i uvjetima za certifikate. [Am. 7]

(6a)  U Bijeloj knjizi o prometu predviđa se da bi 30°% cestovnog tereta koji se prevozi na udaljenosti veće od 300 km trebalo do 2030. prijeći na drugi način prijevoza kao što je željeznički ili vodeni prijevoz, a do 2050. više od 50°% prometa, čemu bi trebali doprinijeti učinkoviti i zeleni koridori za teretni promet. Za postizanje tog cilja bit će potrebno razviti odgovarajuću infrastrukturu. Europski parlament odobrio je taj cilj u svojoj rezoluciji od 15. prosinca 2011. o Planu za realizaciju jedinstvenog europskog prometnog prostora – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima. [Am. 8](7)

(6b)  Revizija Direktive 96/53/EZ pružit će mogućnost za poboljšanje sigurnosti i udobnosti vozača uzimajući u obzir uvjete utvrđene Direktivom Vijeća 89/391/EEZ(8)(Direktiva o okviru zaštite zdravlja i sigurnosti na radu) kako bi se ispunili ciljevi Bijele knjige o prometu objavljene 2011. [Am. 9]

(7)  Duža vozila smiju se upotrebljavati u prekograničnom prometu ako dvije države članice o kojima je riječ to već dopuštaju i ako su ispunjeni uvjeti za izuzeće u skladu s člankom 4. stavcima 3., 4. i 5. Direktive. Europska komisija već je dala smjernice za primjenu članka 4. Direktive. Prijevozne djelatnosti iz članka 4. stavka 4. ne utječu znatno na međunarodno tržišno natjecanje ako je njihovo prekogranično obavljanje ograničeno na dvije države članice u kojima je to moguće zbog postojeće infrastrukture i zadovoljenih zahtjeva sigurnosti cestovnog prometa. Na taj se način uspostavlja ravnoteža između prava država članica da u skladu s načelom supsidijarnosti odlučuju o prometnim rješenjima koja su prilagođena njihovim posebnim okolnostima te potrebe da te mjere ne naruše unutarnje tržište. Odredbe članka 4. stavka 4. objašnjene su u vezi s time. [Am. 10]

(8)  Uporaba alternativnih pogona koji ne rade na fosilna goriva i stoga ne zagađuju okoliš ili ga zagađuju manje, kao na primjer električni ili hibridni pogon za teška teretna vozila ili autobuse (uglavnom u gradskim ili prigradskim područjima), dovodi do dodatne mase vozila koja se ne bi smjela uzimati u obzir pri izračunu nosivosti vozila kako ne bi nastale ekonomske posljedice za sektor cestovnog prometa. Vozilima opremljenima tehnologijom za manju emisiju ugljičnog diokisda trebalo bi dopustiti prekoračenje najveće dopuštene mase do jedne tone, ovisno o masi potrebnoj za tu tehnologiju. Međutim dodatnom masom ne smije se povećati nosivost vozila. Načelo tehnološke neutralnosti treba se poštovati. [Am. 11]

(9)  U Bijeloj knjizi o prometu također se naglašava da treba pratiti kretanja u intermodalnom prijevozu, pogotovo na području kontejnerskog prijevoza u kojem se sve više upotrebljavaju 13,7 metarski kontejneri. Oni se prevoze željeznicom ili unutarnjim plovnim putovima. No cestovnim dionicama intermodalnih putova danas se može koristiti ako obje države članice i prijevoznici slijede složene administrativne postupke ili ako ti kontejneri imaju patentirane užlijebljene rubove, s čime su povezani visoki troškovi. Povećanjem dužine vozila koja ih prevoze za 15 cm mogli bi se ukloniti ti administrativni postupci za prijevoznike te bi se mogao olakšati intermodalni prijevoz, ne dovodeći u pitanje infrastrukturu i druge sudionike u cestovnom prometu te bez rizika za njih. Tih 15 cm malo je povećanje u odnosu na dužinu zglobnog kamiona (16,50 m) i kao takvo ne predstavlja dodatni rizik za sigurnost cestovnog prometa. Međutim, u političkoj smjernici Bijele knjige o prometu to je povećanje dopušteno samo za intermodalni prijevoz u kojem cestovna dionica ne prelazi 300 km za prijevoz koji uključuje dionicu željezničkog, riječnog ili morskog prijevoza. Ta se udaljenost smatra dovoljno velikom za povezivanje industrijske ili poslovne lokacije s teretnim terminalom ili riječnom lukom. Za povezivanje morske luke i potporu razvoju morskih autocesta moguća je veća udaljenost za kratki pomorski prijevoz unutar Europe. [Am. 12]

(10)  Kako bi se dalje promicao intermodalni prijevoz i uzela u obzir masa 13,7-metarskih kontejnera u neopterećenom stanju, odredba kojom se dopušta prometovanje 44-tonskih skupova vozila s 5 ili 6 osovina koji prevoze 12-metarske kontejnere u intermodalnom prijevozu trebala bi se proširiti na skupove vozila koji prevoze 13,7-metarske kontejnere.

(11)  Od donošenja Direktive 96/53/EZ prosječna težina putnika autobusa i njihove prtljage znatno se povećala, što je, s obzirom na ograničenja težine koja Direktiva nameće, dovelo do postupnog smanjenja broja putnika koji se prevoze. Potreba promicanja javnog prijevoza pred privatnim prijevozom u interesu bolje energetske učinkovitosti znači da je potrebno ponovno uspostaviti prethodni broj putnika autobusa, vodeći računa i o povećanju njihove težine i težine njihove prtljage. To se može učiniti povećanjem najveće dopuštene mase za autobuse s dvije osovine u granicama koje svejedno osiguravaju da ne dolazi do oštećenja infrastrukture zbog brže erozije.

(12)  Tijela odgovorna za provedbu zahtjeva u vezi s cestovnim prometom primjećuju velik broj povreda, katkad ozbiljnih, pogotovo u vezi s masom vozila za prijevoz. Ta situacija proizlazi iz nedovoljnog broja pregleda izvedenih u skladu s Direktivom 96/53/EZ ili iz njihove neučinkovitosti. Nadalje, postupci i pravila za preglede razlikuju se među državama članicama, što stvara pravnu nesigurnost za vozače vozila koja se upotrebljavaju za prometovanje u više država članica Unije. Nadalje, prijevoznici koji ne poštuju odgovarajuća pravila imaju znatnu konkurentsku prednost pred konkurentima koji poštuju pravila i pred drugim načinima prijevoza. Ta situacija stvara zapreku urednom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i predstavlja rizik za sigurnost cestovnog prometa. Stoga je važno da države članice povećaju učestalost i učinkovitost izvedenih pregleda, bilo ručnih pregleda bilo predselekcije za ručne preglede, temeljenih na sustavu stupnjevanja rizika. [Am. 13]

(13)  Danas su dostupna jednostavna mobilna ili fiksna tehnološka rješenja koja inspektorima omogućuju napraviti predselekciju vozila za koja postoji sumnja da su prekršila propise, a da ih pritom ne moraju zaustavljati, što manje šteti protoku prometa, manje je zahtjevno i omogućuje optimalne sigurnosne uvjete. Neke se naprave mogu ugraditi u teška teretna vozila i dati vozaču mogućnost provjere je li njegovo vozilo u skladu sa zakonom. Te naprave u vozilima mogu također slati svoje podatke inspektorima ili automatskom sustavu za kontrolu na cesti uz pomoć mikrovalnog komunikacijskog sučelja, bez potrebe zaustavljanja vozila. U postupku predselekcije trebao bi postojati najniži prag od jednog vaganja na prijeđenih 2 000 kilometara kako bi se osigurala učinkovitost pregleda na cesti na teritoriju Unije jer bi to omogućilo da se svako vozilo provjeri u statističkom prosjeku svaka tri dana.

(14)  Opažanje velikog broja kršenja odredbi Direktive 96/53/EZ može se u velikoj mjeri pripisati činjenici da kazne za kršenje tih pravila, koje su propisane zakonodavstvom država članica, nemaju odvraćajući učinak ili uopće nisu uspostavljene. Tu slabu točku dodatno oslabljuje širok raspon upravnih kazni koje se primjenjuju u različitim državama članicama. Kako bi se te slabosti otklonile, razine i kategorije upravnih kazni za kršenje Direktive 96/53/EZ trebalo bi uskladiti na razini Unije. Te kazne trebale bi biti učinkovite, proporcionalne, odvraćajuće, i nediskriminirajuće. [Am. 14]

(15)  Inspekcijska tijela u državama članicama moraju moći razmjenjivati informacije kako bi provjere težine vozila ili skupa vozila postale učinkovitije na međunarodnoj razini te kako bi olakšala neometani rad tih provjera, posebice utvrđivanja prekršitelja, opisa prekršaja i primijenjenih kazni te radi dobroga glasa dotičnog poduzeća. Kontaktna točka određena u skladu s člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (9) mogla bi poslužiti kao instrument za tu razmjenu informacija.

(16)  Europski parlament i Vijeće trebaju biti redovito obaviješteni o kontrolama cestovnog prometa koje izvode države članice. Te informacije, koje države članice pružaju preko svojih pojedinačnih kontaktnih točaka, omogućit će Komisiji da zajamči da prijevoznici poštuju ovu Direktivu i utvrdi je li potrebno razviti dodatne prisilne mjere. [Am. 15]

(16a)  Komisija bi trebala preispitati Prilog I. Direktivi 96/53/EZ i izvijestiti o njegovoj primjeni, uzimajući u obzir, među ostalim, učinke na međunarodno tržišno natjecanje, raspodjelu načina prijevoza, troškove prilagodbe infrastrukture i ekološke i sigurnosne ciljeve Europske unije utvrđene u Bijeloj knjizi o prometu iz 2011. godine. [Am. 16]

(17)  Komisija treba biti ovlaštena donositi delegirane akte, u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kako bi se utvrdili uvjeti uvedeni za nove aerodinamične naprave i branike podvozja koji se stavljaju bočno i na stražnji dio vozila ili za konstrukciju novih motornih vozila s ciljem revizije europskog postupka homologacije iz Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(10) u okviru propisa UNECE-a, kao i za tehničke specifikacije kako bi se osigurala potpuna interoperabilnost uređaja za vaganje u vozilu i smjernice za postupke vaganja vozila u prometu. Osobito je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada obavi odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija osigurava da se odgovarajući dokumenti istodobno, pravodobno i primjereno dostave Europskom parlamentu i Vijeću. U tim savjetovanjima trebale bi sudjelovati zainteresirane strane kao što su proizvođači, vozači, udruge za cestovnu sigurnost, prometna tijela i centri za osposobljavanje. Komiisija objavljuje izvješće o rezultatima savjetovanja. Zainteresirane strane trebale bi imati dovoljno vremena za usklađivanje s tim uvjetima. [Am. 17]

(18)  S obzirom na to da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri postići ciljeve ove Direktive, nego se oni mogu, zbog opsega i učinaka ove Direktive, bolje postići na razini Unije, Unija može poduzeti potrebne mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz istog članka, ovom se Direktivom ne prekoračuje ono što je nužno za postizanje tog cilja.

(19)  Direktivu 96/53/EZ stoga treba izmijeniti na odgovarajući način,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 96/53/EZ mijenja se kako slijedi:

(1)  Upućivanje na Direktivu Vijeća 70/156/EEC zamijenjuje se s upućivanjem na Direktivu 2007/46/EZ.

(2)  Sljedeće definicije dodaju se prvom podstavku članka 2.:

–  „vozilo na hibridni pogon” tehnologija s niskim udjelom ugljika” znači tehnologija koja ne ovisi u potpunosti o fosilnim naftnim izvorima u opskrbi vozila energijom i koja znatno doprinosi dekarbonizaciji prometnog sustava. Izvorima su obuhvaćeni:vozilo u smislu značenja Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila(11), koje je opremljeno jednim električnim pogonskim motorom ili više njih koji nisu stalno priključeni na mrežu te jednim pogonskim motorom s unutarnjim sagorijevanjem ili više njih;

–  električna energija,

–  vodik,

–  sintetička goriva,

−  napredna biogoriva,

–  prirodni plin, uključujući biometan, u plinovitom stanju (stlačeni prirodni plin – CNG) i tekućem stanju (ukapljeni prirodni plin – LNG) i

‒  otpadna toplina. [Am. 18]

–  „električno vozilo” znači vozilo u smislu značenja Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007.o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila(12), koje je opremljeno jednim električnim pogonskim motorom ili više njih koji nisu stalno priključeni na mrežu; [Am. 19]

–  „intermodalna prijevozna utovarna jedinica” znači jedinica koja pripada jednoj od sljedećih kategorija: kontejneru, izmjenjivom sanduku ili poluprikolici; [Am. 20 Ova izmjena primjenjuje se u cijelom zakonodavnom tekstu ]

(2)  članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)  Riječ „nacionalni” briše se iz stavka 1. točaka (a) i (b). [Am. 21]

(b)  Prva rečenica drugog podstavka članka 4. stavka 4. zamjenjuje se sljedećom:"

„Smatra se da prijevozne djelatnosti ne utječu znatno na međunarodno tržišno natjecanje u prometnom sektoru ako se obavljaju na državnom području države članice ili, za prekogranične djelatnosti, samo između dviju susjednih država članica koje su usvojile mjere u okviru primjene ovog stavka i ako je ispunjen jedan od uvjeta iz točaka (a) i (b):” [Am. 22]

"

(3)  Članak 4. stavak 6 se briše., .

(4)  Članak 5. mijenja se kako slijedi:

(a)  Riječi „Ne dovodeći u pitanje članak 4. stavak 6.:” brišu se.

(b)  Točka (b) se briše.

(5)  Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 8.

1.  S ciljem poboljšanja aerodinamičnosti vozila ili skupova vozila, vozila ili skupovi vozila opremljeni napravama koje ispunjavaju uvjete navedene u nastavku smiju premašiti najviše dopuštene duljine utvrđene u točki 1.1 Priloga I. za najviše 500 mm. Jedina svrha premašivanja je povećanje aerodinamičnosti vozila napravama koje se priključuju na stražnji dio vozila ili skupova vozila. [Am. 23]

2.  Zahtjevi u vezi s radnim karakteristikama i sigurnošću koje naprave navedene u prvom stavku moraju ispuniti jesu sljedeći:

—  znatno poboljšanje aerodinamičnosti vozila,

u pogledu sigurnosti cestovnog prometa i sigurnosti intermodalnog prijevoza, posebno:

(i)  siguran priključak naprava na način koji smanjuje kojim se jamči da ne postoji rizik od njihova odvajanja tijekom vremena [Am. 24]

(ii)  dnevne i noćne oznake u skladu s pravilima homologacije o postavljanju uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, učinkovite i pri lošim vremenskim uvjetima, koje drugim sudionicima u prometu omogućuju vidljivost vanjskih kontura vozila [Am. 25]

(iii)  dizajn koji ograničava rizik za druga vozila i njihove putnike u slučaju sudara,

(iv)  naprava ne povećava znatno rizik od prevrtanja zbog bočnih udara vjetra;

(iva)  dizajn koji ne utječe na vozačevu sposobnost viđenja stražnjeg dijela vozila, [Am. 26]

integraciju u postojeće mreže, posebno

(i)  održavanje sposobnosti manevriranja vozila ili skupova vozila na gradskim i međugradskim cestovnim infrastrukturama,

ii.  uključivanje prikolica i poluprikolica u željezničke, riječne i pomorske jedinice tijekom intermodalnih prijevoznih djelatnosti,

iii.  te se naprave mogu lako sklopiti, uvući ili ukloniti te naprave. [Am. 27]

Premašivanjem najvećih dopuštenih dužina ne povećava se kapacitet nosivost vozila ili skupova vozila. [Am. 28]

3.  Prije nego što se stave na tržište, dodatne aerodinamičke naprave i njihovo postavljanje na vozila moraju odobriti države članice koje u okviru Direktive 2007/46/EZ. Europskog parlamenta i Vijeća*. Države članice u tu svrhu izdaju certifikat kojim se potvrđuje sukladnost sa zahtjevima iz gore navedenog stavka 2. i navodi da naprava znatno pridonosi poboljšanju aerodinamičnosti. Certifikati izdani u jednoj državi članici priznaju se u drugim državama članicama. [Am. 29]

4.  Komisija je u skladu s člankom 16. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se dopunjuju zahtjevi iz stavka 2. U njima se utvrđuju tehničke karakteristike, najniže razine radnih karakteristika, ograničenja u vezi s konstrukcijom vozila i postupci za izdavanje ispitnog certifikata iz stavka 3. Delegirani akti prvi se put donose najkasnije dvije godine nakon objave ove Direktive. [Am. 30]

Pri izvršavanju svojih ovlasti Komisija jamči povezanost s pravnim aktima Unije o homologaciji. [Am. 31]

5.  Do donošenja delegiranih akata, vozila ili skupovi vozila opremljeni aerodinamičnim napravama na stražnjoj strani, koji ispunjavaju zahtjeve iz stavka 2. i koji su ispitani u skladu sa stavkom 3., mogu prometovati ako njihova dužina ne premašuje dužinu iz Priloga I. točke 1.1. za više od dva metra. Ta se prijelazna mjera primjenjuje od datuma stupanja na snagu ove Direktive. [Am. 32]

___________________

* Direktiva 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 263, 9.10.2007., str. 1). ˮ

"

(6)  Članak 8. stavak (a) briše se.

(7)  Članak 9. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 9.

1.  S ciljem poboljšanja aerodinamičnosti i sigurnosti cestovnog prometa vozila ili skupova vozila, vozila ili skupovi vozila koji zadovoljavaju kriterije iz dolje navedenog stavka 2. mogu premašiti najveće dopuštene dužine navedene u točki 1.1. Priloga I. Glavna svrha tih premašivanja je omogućiti izradu traktorskih kabina kojima se povećava aerodinamičnost vozila ili skupova vozila i povećava sigurnost cestovnog prometa za nezaštićene sudionike u prometu te za vozila pri sudaru u stražnji dio vozila. [Am. 33]

2.  Zahtjevi u vezi s radnim karakteristikama i sigurnošću koje kabine navedene u prvom stavku moraju ispuniti su sljedeći:

–  poboljšana aerodinamičnost vozila,

–  povećana sigurnost prometa na cestama i sigurnost intermodalnog prijevoza, pogotovo kako bi se osiguralo da prednji dio kabine

(i)  osigurava poboljšava izravnu vidljivost kako bi se vozaču bolju omogučila bolja vidljivost nezaštićenih sudionika u prometu, posebno smanjenjem mrtvih točala ispod vjetrobranskog stakla i oko cijele kabine te, prema potrebi, ugrađivanjem dodatne opreme kao što su ogledala i sustavi kamera, [Am. 34]

(ii)  smanjuje štetu u slučaju sudara s drugim vozilima i poboljšava apsorpciju energije postavljanjem sustava za upravljanje prometnim nesrećama koji apsorbira energiju,, [Am. 35]

(iia)  poboljšava zaštitu pješaka prilagodbom prednje konstrukcije kako bi se rizik pregaženja u slučaju sudara s nezaštićenim sudionicima u prometu sveo na najmanju moguću mjeru poticanjem bočnog skretanja nezaštićenih sudionika, [Am. 36]

–  sposobnost manevriranja vozila ili skupova vozila na infrastrukturi te bez ograničenja uporabe vozila na intermodalnim terminalima,

–  udobnost i sigurnost vozača radi poboljšanja uvjeta na radnom mjestu. [Am. 37]

Premašivanjem najvećih dopuštenih dužina ne povećava se nosivost vozila ili skupova vozila.

(2a)  S ciljem poboljšanja sigurnosti i udobnosti vozača i, naposljetku, kako bi se osiguralo poboljšanje sigurnosti cestovnog prometa za vozila iz područja primjene ove Direktive, uvjeti sigurnosti i udobnosti iz članka 9. stavka 2. koje vozačke kabine trebaju zadovoljiti jesu sljedeći:

—  zadovoljavanje uvjeta utvrđenih u Direktivi 89/391/EEZ* o okviru zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, kojom se uspostavlja hijerarhija mjera za sprečavanje koje su namijenjene uklanjanju izvora trešnje cijeloga tijela i mišićno-koštanih poremećaja;

—  opremanje vozačke kabine sigurnosnim značajkama, od kojih je prva siguran izlaz iz kabine u slučaju požara;

—  prilagodba uvjetima sigurnosti i udobnosti za vozačka sjedala i ležajeve povećanjem veličine vozačke kabine uzimajući u obzir izvanredne situacije. [Am. 38]

3.  Prije nego što se nove konstrukcije motornih vozila stave na tržište, države članice ispituju njihovu aerodinamičnost i sigurnost u okviru Direktive 2007/46/EZ i u tu svrhu izdaju certifikat kojim se potvrđuje usklađenost sa zahtjevima iz stavka 2. Ispitivanje aerodinamičnosti tih vozila usklađeno je s odgovarajućim pravilima za mjerenje aerodinamičnosti koja je pripremila Komisija. Certifikati o ispitivanju izdani u jednoj državi članici priznaju se u drugim državama članicama. [Am. 39]

3a.  Nova vozila kategorije N2 i N3 i skupovi vozila upotrebljavaju kabine koje zadovoljavaju sigurnosne zahtjeve iz članka 9. stavka 2. od [sedam godina od stupanja na snagu ove Direktive. [Am. 40]

4.  Komisija je u skladu s člankom 16. te u skladu s postojećim propisima UNECE-a ovlaštena donositi delegirane akte kojima se dopunjuju zahtjevi iz stavka 2. koje nove traktorske kabine moraju ispunjavati. U njima se utvrđuju tehničke karakteristike, najniže razine sigurnosnih i aerodinamičkih karakteristika, ograničenja u vezi s konstrukcijom vozila i postupci za izdavanje ispitnog certifikata iz stavka 3. Delegirani akti prvi se put donose najkasnije dvije godine nakon objave ove Direktive. [Am. 41]

__________________

* Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12, lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (SL L 183, 26.9.1989., str. 1). ˮ

"

(8)  U članku 10., riječi „od datuma iz članka 11.” zamjenjuju se riječima „17. rujna 1997.”.

(9)  Članak 10.a zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 10.a

Najveće dopuštene mase vozila na hibridni pogon ili isključivo električni pogon opremljenih tehnologijama s niskim udjelom ugljika navedene su u Prilogu I. točki 2.3.4.2.3.1. [Am. 42]

Međutim, vozila na hibridni ili električni pogon opremljena tehnologijama s niskim udjelom ugljika moraju biti u skladu s ograničenjima utvrđenima u Prilogu I. točki 3.: najveća dopuštena masa osovineˮ. [Am. 43]

"

(10)  Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 11.

Najveće dopuštene dimenzije utvrđene u Prilogu I. točkama 1.1. i 1.6. mogu se prekoračiti za 15 cm u slučaju vozila ili skupova vozila koji prevoze 13,7-metarske kontejnere ili izmjenjive sanduke ako je cestovni prijevoz kontejnera ili izmjenjivog sanduka dio intermodalne kombinirane prijevozne djelatnosti. [Am. 44]

U smislu ovog članka i točke 2.2.2. podtočke (c) Priloga I., intermodalna prijevozna djelatnost uključuje barem željeznički, riječni ili pomorski prijevoz. Također uključuje cestovnu dionicu u svom početnom ili završnom dijelu. Svaka od tih cestovnih dionica kraća je od 300 km na državnom području Europske unije ili se proteže do najbližih terminala između kojih postoje redovne linije. Prijevozna djelatnost također se smatra intermodalnim prijevozom ako uključuje pomorski promet na kratke udaljenosti unutar Europe, bez obzira na početni ili završni dio cestovnog prijevoza. Početni i završni cestovni dio prijevozne djelatnosti koja uključuje pomorski promet na kratke udaljenosti unutar Europe obuhvaća kretanje od točke utovara robe do najbliže odgovarajuće morske luke za početnu dionicu i/ili, po potrebi, između najbliže odgovarajuće morske luke i točke istovara robe za završnu dionicu. Komisija do 2017. prema potrebi donosi zakonodavni prijedlog za izmjenu Direktive Vijeća 92/106/EEZ*, a posebno postojeće definicije kombiniranog prijevoza, kako bi se uzeo u obzir razvoj kontejnerizacije i radi omogućivanja razvoja učinkovita intermodalnog prijevoza. [Am. 45]

__________________

* Direktiva Vijeća 92/106/EEZ od 7. prosinca 1992. o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza robe između država članica (SL L 368, 17.12.1992., str. 38.) ˮ

"

(11)  Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 12.

1.  Države članice uspostavljaju sustav za predselekciju, usmjeravanje i izvršavanje kontrole vozila ili skupova vozila u prometu, kako bi se zajamčilo poštovanje zahtjeva ove Direktive. [Am. 46

Države članice jamče da se informacije o broju i ozbiljnosti kršenja ove Direktive koja počini pojedino poduzeće unose u sustav stupnjevanja rizika uspostavljen prema članku 9. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća* 2006/22/EZ.[Am. 47]

Pri utvrđivanju koja će vozila biti podvrgnuta kontrolama države članice mogu ponajprije odabrati vozila kojima upravljaju poduzeća s visokorizičnim profilom iz Direktive 2006/22/EZ. Vozila za kontrole mogu se odabrati i nasumce. [Am. 48]

2.  Nakon isteka razdoblja od dvije godine od stupanja na snagu ove Direktive, države članice mjere masu vozila ili skupova vozila koja prometuju. Svrha tih mjera predselekcije jest povećati učinkovitost kontrola i identificirati vozila koja su vjerojatno prekršila propise i koja bi trebalo ručno kontrolirati. Te se mjere mogu poduzeti uz pomoć automatiziranih sustava postavljenih na infrastrukturi ili sustava u vozilu koji su postavljeni u skladu sa stavkom 6. Automatizirani sustavi moraju omogućiti identifikaciju vozila za koja se sumnja da su prekoračila najveću dopuštenu masu. Budući da se ti automatizirani sustavi trebaju koristiti samo u svrhe predselekcije, a ne za utvrđivanje prekršaja, ne moraju ih odobriti države članice. Sustavi u vozilu mogu se integrirati s digitalnim tahografima postavljenima u vozilima u skladu s Uredbom EU Europskog parlamenta i Vijeća 165/2014. [Am. 49]

3.  Države članice poduzimaju određen broj predselekcijskih mjera koje odgovaraju barem jednom vaganju na prosječno 2 000 prijeđenih kilometara godišnje.

4.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela razmjenjuju informacije koje su potrebne da te kontrole postanu učinkovitije na razini EU-a i kako bi se olakšalo njihovo odvijanje, posebno putem nacionalne kontaktne točke odgovorne za razmjenu informacija s drugim državama članicama. Potrebne informacije uključuju posebno identitet počinitelja, opis počinjenih prekršaja i propisanih kazni te ugled dotičnog poduzeća. Kontaktna točka određena je u skladu s člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EZ) br.1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća***.

5.  Vozila za koja se nakon postupka predselekcije provedenog sukladno stavku 2. sumnja da su prekomjerne mase, podliježu najmanje jednoj od sljedećih mjera:

(i)  kontroli na cesti uz uporabu odobrenih uređaja za mjerenje nakon presretanja vozila,

(ii)  dostavljanju obavijesti prijevoznom poduzeću o sumnji na preopterećenje vozila,

(iii)  kontroli prostorija prijevoznog poduzeća, posebno u slučaju opetovanog kršenja nakon dostavljanja obavijesti iz točke ii.

6.  U skladu sa stavkom 1., države članice potiču opremanje nova vozila kategorija N2 i N3 skupova vozila opremaju se sustavima napravama za vaganje u vozilu (ukupna masa i osovinsko opterećenje) kojima kako bi se u svakom trenutku omogućilo omogućuje slanje podataka o masi iz vozila u kretanju tijelu koje provodi kontrole na cesti ili je zaduženo za uređenje prijevoza robe od [pet godina od stupanja na snagu ove Direktive]. Slanje podataka provodi se s pomoću sučelja koje je utvrđeno normama CEN DSRC****EN 12253, EN 12795, EN 12834, EN 13372 i ISO 14906. Informacije su dostupne i vozaču. [Am. 50]

7.  Komisija je u skladu s člankom 16. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

dodatnih tehničkih specifikacija kako bi se osigurala potpuna interoperabilnost opreme za vaganje u vozilu na razini Unije navedene gore u stavku 6., tako da nadležna tijela svih država članica mogu komunicirati na isti način s vozilima i skupovima vozila registriranima u bilo kojoj državi članici i, prema potrebi, razmjenjivati dobivene informacije s nadležnim tijelima drugih država članica.

postupaka predselekcijskih provjera iz stavka 2. ovog članka, tehničkih specifikacija, zahtjeva za preciznošću i uputa za uporabu opreme korištene za te predselekcijske provjere. Ti su postupci, specifikacije i upute za uporabu namijenjeni za osiguravanje provedbe provjera na jednak način u svim državama članicama, osiguravajući time jednako postupanje prema svim prijevoznicima na cijelom teritoriju Unije.

−  zajedničke postupke i specifikacije za postizanje dostatnu razinu pouzdanosti, čime se omogućuje uporaba sustava u vozilu za provođenje odredaba ove Direktive, a posebno članka 13. [Am. 51]

7a.  Komisija procjenjuje jesu li sustavi u vozilu, kada su povezani s digitalnim tahografom, korisni za provedbu ostalog zakonodavstva u vezi s cestovnim prometom. Komisija prema potrebi iznosi zakonodavne prijedloge.[Am. 52]

_______________________

* Direktiva 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o minimalnim uvjetima za provedbu Uredbi Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i (EEZ) br. 3821/85 o socijalnom zakonodavstvu koje se odnosi na aktivnosti cestovnog prijevoza i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 88/599/EEZ (SL l 102, 11.4.2006., str. 35).

** Uredba (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (SL L 60. 28.2.2014., str.1.).

*** Uredba (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ (SL L 300, 14.11.2009., str. 51).

**** DSRC komunikacijski sustav kratkog dometa putem satelita"

"

(12)  Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 13.

1.  Povrede ove Direktive podijeljene su u različite kategorije prema svojoj ozbiljnosti.

2.  Za prekoračenje najveće dopuštene mase iz točaka 2., 3., 4.1. i 4.3. Priloga I. za manje od 25 % prijevoznom poduzeću šalje se pisano upozorenje koje može dovesti do kazne ako je ona predviđena nacionalnim zakonodavstvom; [Am. 53]

3.  Prekoračenje najveće dopuštene mase iz točaka 2., 3.,4.1. i 4.3. Priloga I. za 25 do 15 10 % smatra se lakšim prekršajem u smislu ove Direktive te dovodi do novčane kazne. Kontrolna tijela mogu također radi istovara onemogućiti daljnje kretanje vozila dok ne postigne najveću dopuštenu masu; [Am. 54]

4.  Prekoračenje najveće dopuštene mase iz točaka 2., 3., 4.1. i 4.3. Priloga I. za 10 do 20 15 % smatra se teškim prekršajem u smislu ove Direktive. Takvo prekoračenje dovodi do novčane kazne i trenutačnog zaustavljanja vozila radi istovara dok vozilo ne postigne najveću dopuštenu masu. [Am. 55]

5.  Prekoračenje najveće dopuštene mase iz točaka 2., 3., 4.1. i 4.3. Priloga I. za više od 1520 % smatra se teškim prekršajem u smislu ove Direktive zbog povećanog rizika za ostale sudionike u prometu. Takvo prekoračenje dovodi do kazne i trenutačnog zaustavljanja vozila radi istovara dok vozilo ne postigne najveću dopuštenu masu. Postupak koji dovodi do gubitka dobrog ugleda prijevoznog poduzeća provodi se u skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 1071/2009(13), [Am. 56]

6.  Za prekoračenje najveće dopuštene dužine , visine ili širine za manje od 12 % najvećih dopuštenih dimenzija iz točke 1. Priloga I., prijevoznom poduzeću šalje se pisano upozorenje koje može dovesti do kazne ako je ona predviđena nacionalnim zakonodavstvom. [Am. 57]

7.  Prekoračenje najveće dopuštene duljine, visine ili širine bilo tereta na vozilu ili samog vozila za 1 do 10 % 2 do 20 % najvećih dopuštenih dimenzija iz točke 1. Priloga I. dovodi do novčane kazne za prijevoznika. Kontrolna tijela onemogućuju daljnje kretanje vozila do istovara ako je do prekoračenja dužine ili širine došlo zbog tereta ili dok prijevozno poduzeće ne dobije posebnu dozvolu u skladu s člankom 4. stavkom 3.;[Am. 58]

8.  Prekoračenje najveće dopuštene dužine, visine ili širine tereta na vozilu ili bilo samog vozila za više od 2 10 % najvećih dopuštenih dimenzija iz točke 1. Priloga I. smatra se teškim prekršajem u smislu ove Direktive zbog povećanog rizika za ostale sudionike u prometu. Takvo prekoračenje dovodi do novčane kazne, za prijevoznika, a nadzorne vlasti trenutačno onemogućuju daljnje kretanje vozila do istovara ako je do prekoračenja duljine ili širine došlo zbog tereta ili dok prijevozno poduzeće ne dobije posebnu dozvolu u skladu s člankom 4. stavkom 3. Postupak koji dovodi do gubitka dobrog ugleda prijevoznog poduzeća provodi se u skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 1071/2009. [Am. 59]

9.  Kazne iz stavaka 3., 4., 5., 7. i 8. učinkovite su, razmjerne i odvraćajuće."

"

(13)  Dodaje se sljedeći članak :"

„Članak 14.

Pri prijevozu kontejnera otpremnik prije utovara daje cestovnom prijevozniku kojemu je povjerio prijevoz kontejnera pisanu izjavu u kojoj navodi bruto masu kontejnera koji se prevozi. Ta se izjava također može poslati u elektroničkom obliku. Bez obzira na njegov oblik, dokument u kojem se navodi bruto masa kontejnera potpisuje osoba koju je za to ovlastio otpremnik. Ako je informacija o bruto masi kontejnera manjkava ili netočna, otpremnik snosi jednaku odgovornost kao i cestovni prijevoznik u slučaju prekoračenja najveće dopuštene mase vozila. [Am. 60]

U intermodalnim prijevoznim djelatnostima informacija o bruto masi utovarenog kontejnera daje se sljedećoj strani koja preuzima kontejner. [Am. 61]“

"

(14)  Dodaje se sljedeći članak:"

„Članak 15.

Države članice svake dvije godine u prvom kvartalu kalendarske godine šalju Komisiji izvješće o kontrolama provedenim u prethodne dvije kalendarske godine, rezultatima tih kontrola te o kaznama propisanim za prekršitelje. Komisija izrađuje analizu tih izvješća te je u drugom kvartalu kalendarske godine šalje Europskom parlamentu i Vijeću."

"

15)  Dodaje se sljedeći članak :"

„Članak 16.

1.  Ovlast usvajanja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 8. stavka 4., članka 9. stavka 5. i članka 12. stavka 7. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje od pet godina od [datum stupanja na snagu ove Direktive]. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produženju ne usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. [Am. 62]

3.  Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 8. stavka 4., članka 9. stavka 5. i članka 12. stavka 7. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti iz te odluke. Poništenje proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. Ono ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.  Delegirani akt donesen u skladu s člankom 8. stavkom 4., člankom 9. stavkom 5. i člankom 12. stavkom 7. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće na njega ne ulože nikakav prigovor u roku od dva mjeseca od primanja obavijesti o tom aktu ili ako prije isteka toga razdoblja i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da ne namjeravaju uložiti nikakav prigovor. Taj se rok može produljiti za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća."

"

(15.a)  Dodaje se sljedeći članak "

„Članak 16.a

Komisija do 2016. izvršava reviziju Priloga I. Direktivi 96/53/EZ te Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o njegovoj provedbi. Na temelju tog izvješća Komisija prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog propisno popraćen procjenom utjecaja. To izvješće sastavlja se najmanje šest mjeseci prije zakonodavnog prijedloga." [Am. 63]

"

(15.b)  Dodaje se sljedeći članak "

„Članak 16.b..

Komisija do 1. siječnja 2016. završava reviziju ove Direktive i, prema potrebi, na temelju te revizije i procjene učinka, do 1. siječnja 2017. podnosi Europskom parlamentu i Vijeću prijedlog za propisivanje sigurnosnih zahtjeva utvrđenih u članku 9. stavku 2. za sva nova vozila kategorije M2 i M3." [Am. 64]

"

(16)  Prilog I. mijenja se kako slijedi:

(-a)  Sljedeća se alineja dodaje točki 1.1.: "

„-natovarena vozila za prijevoz vozila: 20,75 m” [Am. 65]

"

(a)  Točka 1.2. podtočka (b) zamjenjuje se sljedećim :"

„(b) nadogradnje klimatiziranih vozila ili vozila koja prevoze klimatizirane intermodalne prijevozne jedinice: 2,60 m”

"

(aa)  Točka 1.4. zamjenjuje se sljedećom:"

„1.4 troosovinsko motorno vozilo s dvo- ili troosovinskom poluprikolicom, koje u intermodalnom prijevozu prevozi jednu ili više intermodalnih prijevoznih jedinica, uz ukupnu najveću dužinu od 12,1 ili 13,7 metara: 44 tone. Zbog komadne prirode gotovih vozila, kao što su novi auti utovareni na specijalizirana vozila za prijevoz, takva natovarena vozila za prijevoz mogu premašiti dimenzije iz točke 1.1. u mjeri u kojoj im to dopuštaju nacionalni propisi i infrastruktura i sve dok ta vozila za prijevoz vozila poštuju u cijelosti gore navedene točke kada su prazna. [Am. 66]

"

(b)  Točka 2.2.2. podtočka (c) zamjenjuje se sljedećim:"

(c) dvoosovinsko ili troosovinsko motorno vozilo s poluprikolicom s dvije ili tri osovine, kojom se u intermodalnom prijevozu prevozi jedna ili više intermodalnih prijevoznih utovarnih jedinica, uz ukupnu najveću duljinu od 13,7 metara: 44 tone. ”[Am. 70]

"

(c)  Točka 2.3.1. zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) dvoosovinska motorna vozila osim autobusa: 18 tona”

„dvoosovinska motorna vozila osim autobusa, na hibridni ili električni pogon: 19 tona” [Am. 67]

„(b) dvoosovinski autobusi: 19 19.5 tona” [Am. 68]

"

(ca)  Dodaje se sljedeća točka:"

„2.3.4. Vozila opemljena tehnologijom s niskim udjelom ugljika:

Najveća dopuštena masa je ona navedena u točkama 2.3.1., 2.3.2. 2.3.3.ili 2.4., uvećana za dodatnu masu potrebnu za tehnologiju s niskim udjelom ugljika, koja ne prelazi jednu tonu. Dodatna masa navodi se u službenim registracijskim dokumentima motornog vozila koje izdaje država članica u kojoj je vozilo registrirano. U slučaju da ta informacija nedostaje, primjenjuju se vrijednosti iz točaka 2.3.1., 2.3.2., 2.3.3. ili 2.4.“ [Am. 69]

"

Članak 2.

1.  Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije 18 mjeseci od datuma objave u Službenom listu Europske Unije. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih propisa.

Kada države članice donesu te propise, one prilikom njihove službene objave sadrže upućivanje na ovu Direktivu ili se uz nju navodi takva upućivanje. Države članice određuju načine upućivanja.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredbi nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u,

Za Europski Parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 133.
(2) SL C 327, 12.11.2013., str. 133.
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 15. travnja 2014.
(4) Direktiva Vijeća 96/53/EZ od 25. srpnja 1996. o utvrđivanju najvećih dopuštenih dimenzija u unutarnjem i međunarodnom prometu te najveće dopuštene mase u međunarodnom prometu za određena cestovna vozila koja prometuju unutar Zajednice (SL L 235., 17.9.1996., str. 59).
(5) Direktiva 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 1999. o naknadama koje se naplaćuju za korištenje određenih infrastruktura za teška teretna vozila (SL L 187, 20.7.1999., str. 42.).
(6) Direktiva 2007/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o naknadnom postavljanju zrcala na teška teretna vozila registrirana u Zajednici (SL L 184, 14.7.2007., str. 25.).
(7) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 72.
(8) Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (SL L 183, 26.9.1989., str. 1.).
(9) Uredba (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ (SL L 300, 14.11.2009., str. 51.).
(10) Direktiva 2007/46/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 263, 9.10.2007., str. 1.).
(11) SL L 263, 9.10.2007., str. 1.
(12) SL L 263, 9.10.2007., str. 1.
(13) SL L 300, 14.11.2009., str. 51.


Okvir za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava ***I
PDF 274kWORD 75k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni direktiva Vijeća 77/91/EEZ i 82/891/EZ, direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ i 2011/35/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (COM(2012)0280 – C7-0136/2012 – 2012/0150(COD))
P7_TA(2014)0354A7-0196/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0280),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0136/2012),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 29. studenog 2012.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 12. prosinca 2012.(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 20. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za pravna pitanja (A7-0196/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća

P7_TC1-COD ( 2012)/0150


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/59/EU)

(1) SL C 39, 12.2.2013., str. 1.
(2) SL C 44, 15.2.2013., str. 68.


Subjekti za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire ***I
PDF 277kWORD 45k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni i dopuni Direktive 2009/65/EZ o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) u odnosu na funkcije depozitara, politike primitaka i kazne (COM(2012)0350 – C7-0178/2012 – 2012/0168(COD))
P7_TA(2014)0355A7-0125/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0350),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 53. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0178/2012),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 11. siječnja(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 19. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0125/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(2);

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2009/65/EZ o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) u pogledu poslova depozitara, politika nagrađivanja i sankcija

P7_TC1-COD(2012)0168


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/91/EU)

(1)SL C 96, 4.4.2013., str. 18.
(2) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 3. srpnja 2013. (Usvojeni tekstovi P7 TA(2013)0309).


Računi za obavljanje platnog prometa ***I
PDF 274kWORD 90k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usporedivosti naknada vezanih uz račune za obavljanje platnog prometa, prebacivanje računa za obavljanje platnog prometa i pristup računima za obavljanje platnog prometa s osnovnim svojstvima (COM(2013)0266 – C7-0125/2013 – 2013/0139(COD))
P7_TA(2014)0356A7-0398/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

—  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0266),

—  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojim je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0125/2013),

—  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 19. studenoga 2013.(1)

—  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. rujna 2013.(2),

—  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 4. travnja 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za pravne poslove (A7-0398/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3),

2.  zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stav Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o usporedivosti naknada povezanih s računima za plaćanje, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu računima za plaćanje s osnovnim uslugama

P7_TC1-COD(2013)0139


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/92/EU)

(1) SL C 51, 22.2.2014., str. 3
(2) SL C 341, 22.11.2013., str. 40.
(3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 12. prosinca 2013. (Usvojeni tekstovi_TA(2013)0587).


Dokumenti s ključnim informacijama za investicijske proizvode ***I
PDF 277kWORD 75k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o dokumentima s ključnim informacijama za investicijske proizvode (COM(2012)0352 – C7-0179/2012 – 2012/0169(COD))
P7_TA(2014)0357A7-0368/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0352),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0179/2012),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 11. prosinca 2012.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. studenog 2012.(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 4. travnja 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7‑0368/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi )

P7_TC1-COD(2012)0169


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 1286/2014)

(1) SL C 70, 9.3.2013., str. 2.
(2) SL C 11, 15.1.2013., str. 59.
(3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 20. studenoga 2013. (Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0489).


Sud Europske unije: broj sudaca Općeg suda ***I
PDF 372kWORD 52k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o nacrtu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Protokola o Statutu Suda Europske unije povećanjem broja sudaca Općeg suda (02074/2011 – C7-0126/2012 – 2011/0901B(COD))
P7_TA(2014)0358A7-0252/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev Suda podnesen Europskom parlamentu i Vijeću (02074/2011),

–  uzimajući u obzir prvi stavak članka 254. i drugi stavak članka 281. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na osnovu kojih je nacrt akta podnesen Parlamentu (C7-0126/2012),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavke 3. i 15. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Komisije (COM(2011)0596),

–  uzimajući u obzir dopis Suda od 8. svibnja 2012.,

–  uzimajući u obzir dopis Komisije od 30. svibnja 2012.,

–  uzimajući u obzir stavke 2. i 3. svoje zakonodavne Rezolucije od 5. srpnja 2012. o nacrtu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Protokola o Statutu Suda Europske unije i njegov Prilog I.(1),

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A7‑0252/2013),

1.  Usvaja kao svoje stajalište u prvom čitanju tekst usvojen 12. prosinca 2013.(2);

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Sudu, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Protokola o Statutu Suda Europske unije povećanjem broja sudaca Općeg suda
[Am. 1]

P7_TC1-COD(2011)0901B


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 19. stavak 2.,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 254. prvi stavak i članak 281. drugi stavak,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 106.a stavak 1.,

uzimajući u obzir zahtjev Suda,

uzimajući u obzir mišljenje Komisije,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(5)  kao rezultat postupnog proširenja nadležnosti od osnivanja Suda, broj predmeta pred Općim sudom stalno raste;

(6)  broj predmeta pred Općim sudom godinama postojano raste, što je s vremenom dovelo do povećanja broja predmeta o kojima taj sud rješava i do produženja trajanja postupaka;

(7)  produženje trajanja postupaka nije prihvatljivo s točke gledišta strana u sporu, posebno u svjetlu uvjeta iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda;

(8)  stanje u kojem se Opći sud našao ima strukturne uzroke povezane s povećanjem broja i vrste zakonodavnih i regulatornih akata institucija, tijela, ureda i agencija Europske unije te s opsegom i složenošću predmeta pred Općim sudom, posebno onih koji se odnose na tržišno natjecanje i državne potpore;

(9)  zbog toga bi trebalo poduzeti odgovarajuće mjere za poboljšanje stanja, a mogućnost povećanja broja sudaca Općeg suda, što je predviđeno Ugovorima, jedna je od mjera da se količina predmeta o kojima se trenutačno rješava i pretjerano trajanje postupaka pred Općim sudom smanje u kratkom roku;

(9a)  tim mjerama bi također trebalo osigurati trajno rješenje pitanja država članica porijekla sudaca budući da se sadašnje rješenje, po kojem se iz svake države članice imenuje po jedan sudac, ne može primijeniti u slučaju kad je broj sudaca veći od broja država članica;

(9b)  na osnovi članka 19. stavka 2. Ugovora o Europskoj uniji, Opći sud uključuje najmanje jednog suca iz svake države članice. Kako to već osigurava odgovarajuću zemljopisnu ravnotežu i zastupljenost nacionalnih pravnih sustava, dodatne suce trebalo bi imenovati isključivo na temelju profesionalnih i osobnih razloga, vodeći računa o njihovom poznavanju pravnih sustava Europske unije i država članica. Unatoč tome, iz iste države članice smjela bi biti najviše dva suca,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Protokol br. 3 o Statutu Suda Europske unije mijenja se kako slijedi:

(6a.)  Prvi stavak članka 47. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 9.a, članci 14. i 15., članak 17. stavci prvi, drugi, četvrti i peti i članak 18. primjenjuju se na Opći sud i njegove članove“.

"

(7.)  ▌Članak 48. ▌zamjenjuje se sljedećim:"

„Opći sud sastoji se od po jednog suca iz svake države članice i 12 dodatnih sudaca. Iz iste države članice mogu biti najviše dva suca.

Svi suci imaju isti status i ista prava i obveze.

Kada se svake tri godine provodi djelomična zamjena sudaca, naizmjence se izmjenjuje polovica sudaca ako je broj sudaca paran, a ako je broj sudaca neparan naizmjence se izmjenjuje paran i neparan broj sudaca, pri čemu ovaj posljednji odgovara parnom broju sudaca minus jedan. “

"

(7a). Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 48.a

Za suce koje imenuju države članice pravo imenovanja ima vlada dotične države članice.“

"

(7b). Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 48.b

1.  Dodatni suci imenuju se bez obzira na državu članicu porijekla kandidata.

2.  U postupku imenovanja jednog ili više 12 dodatnih sudaca, prijave mogu podnositi sve države članice. Osim toga, sudac koji se povlači s dužnosti iz Općeg suda može sam sebe kandidirati pisanim podneskom upućenim predsjedniku odbora iz članka 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

3.  Tijekom postupka imenovanja jednog ili više 12 dodatnih sudaca, odbor iz članka 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije daje mišljenje o prikladnosti kandidata za obavljanje dužnosti suca Općeg suda. Odbor tom mišljenju prilaže popis kandidata s najprikladnijom visokom razinom iskustva sastavljen prema redoslijedu prikladnosti. Popis sadrži imena najmanje dvostrukog broja kandidata u odnosu na broj sudaca koji treba imenovati suglasnošću vlada država članica, pod uvjetom da postoji dovoljan broj prikladnih kandidata. “

"

Članak 3.

1.  Ova Uredba stupa na snagu prvog dana u mjesecu nakon objave ▌ u Službenom listu Europske unije.

2.  Dvanaest dodatnih sudaca imenovanih na temelju ove Uredbe, a nakon njezina stupanja na snagu, preuzimaju dužnost odmah nakon polaganja prisege.

Mandat šestorice tih sudaca, odabranih ždrijebom, traje šest godina od prve djelomične izmjene sastava Općeg suda nakon stupanja na snagu ove Uredbe. Mandat ostale šestorice sudaca traje šest godina od druge djelomične izmjene sastava Općeg suda nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u … …

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 349 E, 29.11.2013., str. 555.
(2) Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0581.
(3) Stajalište Europskog parlamenta usvojeno 15. travnja 2014.


Uvođenje interoperabilnog sustava eCall (ePoziv) u cijeloj Europskoj uniji ***I
PDF 273kWORD 39k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju interoperabilnog sustava eCall (ePoziv) u cijeloj Europskoj uniji (COM(2013)0315 – C7-0173/2013 – 2013/0166(COD))
P7_TA(2014)0359A7-0482/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0315),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0173/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. rujna 2013.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 19. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam te mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7-0482/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Odluke br. .../2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju interoperabilne usluge e-poziva (eCall) na području cijele Europske unije

P7_TC1-COD(2013)0166


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluki 585/2014/EU)

(1) SL C 341, 21.11.2013., str. 47.


Mjere za smanjivanje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velike brzine ***I
PDF 274kWORD 52k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama za smanjivanje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velike brzine (COM(2013)0147 – C7-0082/2013 – 2013/0080(COD))
P7_TA(2014)0360A7-0455/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013) 0147),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0082/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—  –uzimajući u obzir obrazložena mišljenja nizozemskog Zastupničkog doma, rumunjskog Zastupničkog doma, švedskog Parlamenta i Zastupničkog doma Ujedinjene Kraljevine, podnesena u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u kojem se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. srpnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 3. srpnja 2013(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 28. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0455/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina

P7_TC1-COD(2013)0080


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/61/EU)

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 102.
(2) SL C 280, 27.9.2013., str. 50.


Prijevoz unutarnjim plovnim putovima ***I
PDF 274kWORD 39k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 718/1999 o politici Zajednice u odnosu na kapacitet flote s ciljem promicanja prijevoza unutarnjim plovnim putovima (COM(2013)0621 – C7-0265/2013 – 2013/0303(COD))
P7_TA(2014)0361A7-0142/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0621),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0265/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 21. siječnja 2014.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. siječnja 2014.(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 7. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0142/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 718/1999 o politici Zajednice u odnosu na kapacitet flote s ciljem promicanja prijevoza unutarnjim plovnim putovima

P7_TC1-COD(2013)0303


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredba (EU) br. 546/2014)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.
(2) Još nije objavljeno u Službenom listu.


Poljoprivredni proizvodi na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama ***I
PDF 272kWORD 48k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju i promotivnim mjerama za poljoprivredne proizvode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama (COM(2013)0812 – C7-0416/2013 – 2013/0398(COD))
P7_TA(2014)0362A7-0217/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0812),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 42. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0416/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  nakon savjetovanja s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 2. travnja 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A7-0217/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;

2.  zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku/svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama informiranja i promocije u vezi s poljoprivrednim proizvodima koje se provode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 3/2008

P7_TC1-COD(2013)0398


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 1144/2014)


Program istraživanja i razvoja u području aktivnog i potpomognutog života ***I
PDF 272kWORD 40k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Europske unije u Programu istraživanja i razvoja u području aktivnog i potpomognutog života, koji poduzima više država članica (COM(2013)0500 – C7-0219/2013 – 2013/0233(COD))
P7_TA(2014)0363A7-0076/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0500),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 185. i 188. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0219/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0076/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Odluke br. .../2014 /EU Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u Programu istraživanja i razvoja u području aktivnog i potpomognutog života, koji zajednički poduzima više država članica

P7_TC1-COD(2013)0233


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci 554/2014/EU)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu


Mala i srednja poduzeća koja provode istraživanja ***I
PDF 274kWORD 47k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u programu za istraživanje i razvoj koji je zajednički poduzelo nekoliko država članica s ciljem podupiranja malih i srednjih poduzeća koja provode istraživanja (COM(2013)0493 – C7-0220/2013 – 2013/0232(COD))
P7_TA(2014)0364A7-0077/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0493),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 185. i drugi stavak članka 188. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0220/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0077/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Odluke br…./2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u Programu za istraživanje i razvoj koji zajednički poduzima više država članica s ciljem podupiranja malih i srednjih poduzeća koja se bave istraživanjem i razvojem

P7_TC1-COD(2013)0232


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci br. 553/2014/EU.)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.


Europski program za istraživanje i inovacije u području mjeriteljstva ***I
PDF 272kWORD 38k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Europske unije u Europskom programu za istraživanje i inovacije u području mjeriteljstva koji zajednički poduzima nekoliko država članica (COM(2013)0497 – C7-0221/2013 – 2013/0242(COD))
P7_TA(2014)0365A7-0063/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0497),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 185. i članak 188. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0221/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0063/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Odluke br…./2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u Europskom programu za istraživanje i inovacije u području mjeriteljstva (EMPIR) koji zajednički poduzima više država članica

P7_TC1-COD(2013)0242


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci br. 555/2014/EU.)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.


Program partnerstva europskih zemalja i zemalja u razvoju u području kliničkih studija ***I
PDF 274kWORD 60k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u drugom Programu partnerstva europskih zemalja i zemalja u razvoju u području kliničkih studija koji zajednički poduzima više država članica (COM(2013)0498 – C7-0222/2013 – 2013/0243(COD))
P7_TA(2014)0366A7-0064/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0498),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 185. i drugi paragraf članka 188. ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0222/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0064/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Odluke br…./2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u drugom Programu partnerstva europskih zemalja i zemalja u razvoju u području kliničkih studija (EDCTP2) koji zajednički poduzima više država članica

P7_TC1-COD(2013)0243


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci br. 556/2014/EU.)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.


Europski nalog za zamrzavanje računa ***I
PDF 272kWORD 45k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o stvaranju europskog naloga za zamrzavanje računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima (COM(2011)0445 – C7-0211/2011 – 2011/0204(COD))
P7_TA(2014)0367A7-0227/2013

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0445),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i točke (a), (e) i (f) članka 81. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0211/2011),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 26. travnja 2012.(1)

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 6. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7‑0227/2013),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća . o uspostavi postupka za europski nalog za blokadu računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima

P7_TC1-COD(2011)0204


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 655/2014.)

(1) SL C 191, 29.6.2012., str. 57.


Otkrivanje nefinancijskih i drugih podataka od strane velikih trgovačkih društava i grupa ***I
PDF 277kWORD 55k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ o otkrivanju nefinancijskih i drugih podataka od strane velikih trgovačkih društava i grupa (COM(2013)0207 – C7-0103/2013 – 2013/0110(COD))
P7_TA(2014)0368A7-0006/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0207),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 50. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0103/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje estonskog Parlamenta, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013.,(1)

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7‑0006/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive (EU) br. …./2014 Europskog parlamenta i Vijeća. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa

P7_TC1-COD(2013)0110


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/95/EU)

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 47.


Uvjeti za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar trgovačkog društva ***I
PDF 291kWORD 79k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva (COM(2010)0378 – C7-0179/2010 – 2010/0209(COD))
P7_TA(2014)0369A7-0170/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Parlamentu i Vijeću (COM(2010)0378),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i točke (a) i (b) članka 79. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7–0179/2010),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 4. svibnja 2011.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. ožujka 2011.(2),

–  uzimajući u obzir to što se predstavnik Vijeća pismom od 27. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 55. i 37. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0170/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;

2.  prihvaća zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

4.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15.svibnja. 2014 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva

P7_TC1-COD(2010)0209


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/66/EU)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

JOINT STATEMENT BY PARLIAMENT, THE COUNCIL AND THE COMMISSION

This Directive establishes an autonomous mobility scheme providing for specific rules, adopted on the basis of points (a) and (b) of Article 79(2) TFEU, regarding the conditions of entry, stay and freedom of movement of a third-country national for the purpose of work as an intra-corporate transferee in Member States other than the one that issued the intra-corporate transferee permit, which are to be considered as a lex specialis with respect to the Schengen acquis.

Parliament and the Council take note of the Commission's intention to examine whether any action needs to be taken in order to enhance legal certainty as regards the interaction between the two legal regimes, and in particular to examine the need for updating the Schengen Handbook.

COMMISSION STATEMENTS

1)  Statement on the definition of specialist:

The Commission considers that the definition of "specialist" in point (f) of Article 3 of this Directive is in line with the equivalent definition (“person possessing uncommon knowledge”) used in the EU’s schedule of specific commitments of the WTO’s General Agreement on Trade in Services (GATS). The use of the word “specialised” instead of “uncommon” does not entail any change or extension of the GATS definition and is only adapted to the language now in use.

2)  Statement on the bilateral agreements referred to in points (c) and (d) of Article 18(2):

The Commission will monitor the implementation of points (c) and (d) of Article 18(2) of this Directive in order to assess the possible impact of the bilateral agreements referred to in that Article on the treatment of intra-corporate transferees and on the application of Regulation (EU) No 1231/2010 and take, where necessary, any appropriate measure.

(1) SL C 218, 23.7.2011., str. 101.
(2) SL C 166, 7.6.2011., str. 59.


Zajedničko poduzeće „Clean Sky 2” *
PDF 269kWORD 52k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o zajedničkom poduzeću „Clean Sky 2” (COM(2013)0505 – C7-0255/2013 – 2013/0244(NLE))
P7_TA(2014)0370A7-0083/2014

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0505),

–  uzimajući u obzir članak 187. i članak 188. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0255/2013),

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7‑0083/2014),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe Vijeća (EU) br.…./2014 o osnivanju Zajedničkog poduzeća „Clean Sky 2”

P7_TC1-NLE(2013)0244


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi Vijeća (EU) br. 558/2014.)


Zajedničko poduzeće za bioindustriju *
PDF 269kWORD 51k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15.travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o zajedničkom poduzeću za bioindustriju (COM(2013)0496 – C7-0257/2013 – 2013/0241(NLE))
P7_TA(2014)0371A7-0092/2014

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0496),

–  uzimajući u obzir članak 187. i članak 188. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0257/2013),

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za regionalni razvoj (A7-0092/2014),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe Vijeća (EU) br. .../2014. o osnivanju zajedničkog poduzeća za bioindustriju

P7_TC1-NLE(2013)0241


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi Vijeća (EU) br. 560/2014.)


Zajedničko poduzeće SESAR *
PDF 269kWORD 40k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 219/2007 o uspostavljanju zajedničkog poduzeća za razvoj nove generacije Europskog sustava upravljanja zračnim prometom (SESAR) u vezi s produženjem trajanja zajedničkog poduzeća do 2024. (COM(2013)0503 – C7-0254/2013 – 2013/0237(NLE))
P7_TA(2014)0372A7-0062/2014

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0503),

–  uzimajući u obzir članke 187. i 188. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0254/2013),

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za promet i turizam (A7‑0062/2014),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe Vijeća (EU) br. …/2014. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 219/2007 o uspostavljanju zajedničkog poduzeća za razvoj nove generacije Europskog sustava upravljanja zračnim prometom (SESAR) vezano za produženje trajanja zajedničkog poduzeća do 2024.

P7_TC1-NLE(2013)0237


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi Vijeća (EU) br. 721/2014.)


Zajedničko poduzeće za inicijativu za inovativne lijekove 2 *
PDF 269kWORD 50k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o Zajedničkom poduzeću za inicijativu za inovativne lijekove 2 (COM(2013)0495 – C7-0259/2013 – 2013/0240(NLE))
P7_TA(2014)0373A7-0105/2014

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0495),

–  uzimajući u obzir članak 187. i prvi stavak članka 188. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0259/2013),

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7‑0105/2014),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe Vijeća (EU) br. …/2014. o osnivanju zajedničkog poduzeća za inicijativu za inovativne lijekove 2

P7_TC1-NLE(2013)0240


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi Vijeća (EU) br. 557/2014)


Zajedničko poduzeće ECSEL *
PDF 269kWORD 48k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o zajedničkom poduzeću ECSEL (COM(2013)0501 – C7-0258/2013 – 2013/0234(NLE))
P7_TA(2014)0374A7-0074/2014

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0501),

–  uzimajući u obzir članak 187. i članak 188. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i skladu s kojima se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7–0258/2013),

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za proračunski nadzor (A7‑0074/2014),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe Vijeća (EU) br. .../2014 o osnivanju zajedničkog poduzeća ECSEL

P7_TC1-NLE(2013)0234


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi Vijeća (EU) br. 561/2014)


Zajedničko poduzeće za gorivne ćelije i vodik 2 *
PDF 269kWORD 52k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o zajedničkom poduzeću za gorive ćelije i vodik 2 (COM(2013)0506 – C7-0256/2013 – 2013/0245(NLE))
P7_TA(2014)0375A7-0094/2014

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0506),

–  uzimajući u obzir članak 187. i članak 188. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0256/2013),

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0094/2014),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe Vijeća (EU) br. .../2014. o osnivanju Zajedničkog poduzeća za gorivne članke i vodik 2

P7_TC1-NLE(2013)0245


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi Vijeća (EU) br. 559/2014)


Međuinstitucionalni sporazum o registru transparentnosti
PDF 513kWORD 187k
Odluka
Prilog
Prilog
Prilog
Prilog
Prilog
Odluka Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o sklapanju međuinstitucionalnog sporazuma o registru transparentnosti 2014/2010(ACI))
P7_TA(2014)0376A7-0258/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir sjednicu Predsjedništva Parlamenta od 13. siječnja 2014. na kojoj su odobrene preporuke koje je 12. prosinca 2013. donijela međuinstitucijska radna skupina na visokoj razini za reviziju registra transparentnosti,

–  uzimajući u obzir nacrt međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta i Europske komisije o registru transparentnosti za organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u stvaranju i provedbi politike EU-a (dalje u tekstu „izmijenjeni sporazum”),

–  uzimajući u obzir članak 11. stavke 1. i 2. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 295. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir odluku od 11. svibnja 2011. o sklapanju međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta i Komisije o zajedničkom registru transparentnosti,(1)

–  uzimajući u obzir međuinstitucionalni sporazum od 23. lipnja 2011. između Europskog parlamenta i Europske komisije o uvođenju registra transparentnosti za organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u stvaranju i provedbi politike EU-a (dalje u tekstu „Sporazum od 23. lipnja 2011.”),(2)

–  uzimajući u obzir članak 127. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A7‑0258/2014),

A.  budući da u članku 11. stavku 2. UEU-a stoji: „Institucije održavaju otvoren, transparentan i redovit dijalog s predstavničkim udrugama i civilnim društvom”;

B.  budući da je za transparentnost tog dijaloga potrebno dobro funkcioniranje zajedničkog registra organizacija i osoba koje nastoje utjecati na postupke stvaranja i provedbe politike EU-a;

C.  budući da su u rezoluciji Parlamenta od 8. svibnja 2008. o razvoju okvira za aktivnosti zastupnika interesnih skupina (lobista) u institucijama Europske unije(3) utvrđena načela na temelju kojih je Parlament započeo pregovore s Komisijom o zajedničkom registru transparentnosti;

D.  budući da se navedenom odlukom od 11. svibnja 2011. potvrđuju pravila i okvir o registru transparentnosti za organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u stvaranju i provedbi politike EU-a;

E.  budući da neregulirano i netransparentno lobiranje predstavlja znatnu prijetnju oblikovanju politike i javnom interesu

1.  žali zbog činjenice što prijedlog izmjene Sporazuma od 23. lipnja 2011. neće rezultirati uvođenjem obveznog registra transparentnosti; stoga ponavlja svoj zahtjev za obvezan upis u registar u vezi s provođenjem aktivnosti lobiranja u institucijama Europske unije, kako je već navedeno u spomenutoj rezoluciji od 8. svibnja 2008. i odluci od 11. svibnja 2011.;

2.  smatra da predložena izmjena Sporazuma od 23. lipnja 2011. u ovom trenutku predstavlja samo djelomični korak naprijed;

3.  poziva Komisiju da do kraja 2016. podnese zakonodavni prijedlog za uvođenje obveznog registra na temelju članka 352. UFEU-a;

4.  traži od Komisije da u okviru svih budućih prijedloga sveobuhvatne reforme Ugovora podnese prijedlog bilo izmjene članka 298. UFEU-a bilo prikladne posebne pravne osnove kojom se omogućuje uvođenje obveznog registra u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom;

5.  smatra da bi buduće revizije registra transparentnosti trebale biti što transparentnije i uključivije, da bi u njih trebao biti u potpunosti uključen njegov nadležni odbor i da bi se njima trebalo omogućiti snažno sudjelovanje civilnog društva;

6.  čvrsto zahtijeva da sljedeća revizija registra transparentnosti bude popraćena javnim savjetovanjem;

7.  smatra da bi u svakom slučaju daljnju procjenu registra transparentnosti trebalo dovršiti najkasnije do kraja 2017.;

8.  prepoznaje ulogu Vijeća od uvođenja registra transparentnosti i pozdravlja činjenicu da se Vijeće, kao promatrač, uključilo u postupak revizije Sporazuma od 23. lipnja 2011.; međutim, kako bi se osigurala transparentnost u svim stadijima postupka donošenja zakona na razini Unije, ponavlja svoj poziv Vijeću da se pridruži registru transparentnosti što je prije moguće;

9.  pozdravlja poboljšanje detaljnih pravila o podacima koji se dostavljaju u skladu s izmijenjenim sporazumom, koji bi se trebao primjenjivati na način da se ustraje u otkrivanju identiteta svih klijenata koje zastupaju organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u postupcima stvaranja i provedbe politike Europske unije te jasnim povezivanjem svih aktivnosti obuhvaćenih registrom s dotičnim klijentima;

10.  smatra da kod tumačenja „neprimjerenog ponašanja” u smislu točke (b) Kodeksa ponašanja priloženog izmijenjenom sporazumu, osim opće prihvaćenih načela opisanih u Kodeksu, osobito u njegovim točkama (c), (f) ili (g), taj izraz uključuje:

11.  smatra da bi se Kodeks ponašanja priložen Sporazumu od 23. lipnja 2011. i Kodeks ponašanja zastupnika u Europskom parlamentu u vezi s financijskim interesima i sukobom interesa trebali izmijeniti kako zastupnici ne bi sklapali nikakve sporazume niti stupali u ugovorne odnose s vanjskim tijelom radi financiranja ili izravnog zapošljavanja suradnika zastupnika;

12.  pozdravlja jasnije definicije kojima se opisuju iznimke u vezi s aktivnostima odvjetničkih društava od područja primjene;

13.  očekuje da će takve jasnije definicije doprinijeti daljnjem upisivanju u registar i dovesti do boljeg razumijevanja značenja obuhvaćenih aktivnosti odvjetničkih društava kako bi ona mogla iskoristiti poticajne mjere registra transparentnosti te na transparentan način sudjelovati u postupku donošenja odluka;

14.  čvrsto zahtijeva da odvjetnička društva upisana u registar transparentnosti navedu sve klijente u čije ime provode obuhvaćene aktivnosti;

15.  poziva Europsku komisiju na podjednako ambiciozno djelovanje kad je riječ o uvođenju poticajnih mjera za one koji se upisuju u registar radi intenzivnijeg sudjelovanja u registru transparentnosti; smatra da bi te poticajne mjere mogle obuhvaćati:

16.  pozdravlja nedavne odluke odvjetničkih komora Bruxellesa i Pariza kojima se utvrđuju razlike između pravosudnih aktivnosti odvjetnika i drugih aktivnosti koje ulaze u područje primjene registra transparentnosti; nadalje, poziva Vijeće odvjetničkih komora Europe da potakne svoje članove na usvajanje sličnih mjera;

17.  prima na znanje da u nekim državama članicama postoje zakonske odredbe o pravilima kojima se uređuje obavljanje profesionalne djelatnosti, kojima se posebice odvjetnička društva objektivno gledajući sprečava u tome da se upišu u registar transparentnosti i time otkriju informacije o svojim klijentima potrebne za upis u registar; no također zamjećuje znatan rizik da se te zakonske odredbe također mogu zlorabiti kako bi se izbjeglo objavljivanje informacija koje su potrebne radi ispravnog upisa u registar; u tom pogledu pozdravlja vidljivu spremnost strukovnih organizacija na partnersku suradnju kojom u interesu profesije žele osigurati da se takvo uskraćivanje informacija ograniči isključivo na slučajeve koji su zakonodavstvom objektivno dopušteni; poziva Komisiju i predsjednika Europskog parlamenta da na temelju te spremnosti osiguraju konkretne rezultate koji će se što prije uključiti u izmijenjeni sporazum;

18.  pozdravlja namjeru Predsjedništva da uvede znatan broj poticajnih mjera kako bi unaprijedilo sudjelovanje u registru transparentnosti;

19.  s ciljem potpune primjene tih mjera, poziva Predsjedništvo da razmotri sljedeće konkretne prijedloge kako bi ih uključilo u svoje relevantne odluke:

20.  od Predsjedništva zatijeva standardizirani obrazac kako bi izvjestitelji dobrovoljno mogli objavljivati „zakonodavni otisak”. Zakonodavni otisak obrazac je koji se prilaže izvješćima koja su sastavili zastupnici a u kojem se navode svi lobisti s kojima su se izvjestitelji zaduženi za dotični predmet sastali u postupku sastavljanja izvješća, a što je značajno utjecalo na samo izvješće;

21.  traži od bivših zastupnika u Europskom parlamentu da se pridržavaju mjerodavnih odredbi(4) pri provedbi aktivnosti koje ulaze u područje primjene registra transparentnosti; smatra da se bivši zastupnici pri provedbi takvih aktivnosti ne bi smjeli koristiti zastupničkom propusnicom kako bi ušli u prostore Europskog parlamenta; od Predsjedništva zahtijeva da Konferenciji predsjednika iznese prijedlog o prikladnim mjerama za sprečavanje zloupotrebe povlastica na koje bivši zastupnici imaju pravo;

22.  traži od zajedničkog tajništva registra transparentnosti da u redovitim razmacima dostavi izvješće o funkcioniranju sustava poticaja, s krajnjim ciljem uvođenja obveznog registra;

23.  naglašava da neregistriranim organizacijama ili osobama podobnim za registraciju i od kojih se očekuje da se registriraju, čak i ako je izostanak njihovog upisa u registar samo privremen, neće biti dostupni novi poticaji i prednosti povezane s upisom;

24.  pozdravlja i podupire ulogu izvaninstitucijskih subjekata u praćenju transparentnosti institucija Europske unije;

25.  smatra da treba ojačati strukturu i ljudske resurse zajedničkog tajništva registra transparentnosti kako bi se provele nove odredbe iz izmijenjenog sporazuma, riješili postupci za upozorenja i istragu i rješavanje pritužbi te poboljšali postupci za provjeru pouzdanosti informacija koje dostave podnositelji zahtjeva za upis u registar;

26.  očekuje da će godišnje izvješće o vođenju zajedničkog registra transparentnosti sadržavati analizu ostvarenog napretka u pogledu obuhvaćenosti i kvalitete unosa;

27.  potiče Komisiju da pri obnašanju funkcije koordiniranja registra transparentnosti pomno nadzire pravilnu primjenu izmijenjenog sporazuma;

28.  odobrava izmijenjeni sporazum u nastavku i odlučuje ga priložiti svojem Poslovniku;

29.  nalaže svojem predsjedniku da zajedno s predsjednikom Europske komisije potpiše izmijenjeni sporazum te da ga da na objavu u Službenom listu Europske unije;

30.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku, uključujući i njezin prilog, radi obavijesti proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima država članica.

PRILOG

SPORAZUM EUROPSKOG PARLAMENTA I EUROPSKE KOMISIJE O REGISTRU TRANSPARENTNOSTI ZA ORGANIZACIJE I SAMOZAPOSLENE OSOBE KOJE SUDJELUJU U OBLIKOVANJU I PROVEDBI POLITIKE EU-A

Europski parlament i Europska komisija (u daljnjem tekstu „strane”),

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, posebno njegov članak 11. stavke 1. i 2., Ugovor o funkcioniranju Europske unije, posebno njegov članak 295. i Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (u daljnjem tekstu „Ugovori”),

budući da stvaratelji europske politike ne djeluju odvojeno od civilnog društva, nego održavaju otvoreni, transparentni i redoviti dijalog s predstavničkim udrugama i civilnim društvom;

budući da su strane pregledale zajednički „registar transparentnosti” (u daljnjem tekstu „registar”) osnovan sporazumom između Europskog parlamenta i Europske komisije od 23. lipnja 2011. o osnivanju registra transparentnosti za organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u oblikovanju i provedbi politike Europske unije(5) u skladu sa stavkom 30. tog sporazuma.

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

I.  Načela registra

1.  Osnivanje i rad registra ne utječe i ne dovodi u pitanje ciljeve Europskog parlamenta izražene u njegovoj rezoluciji od 8. svibnja 2008. o razvoju okvira za aktivnosti zastupnika interesa (lobista) u institucijama Europske unije(6) te u njegovoj odluci od 11. svibnja 2011. o zaključivanju međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta i Komisije o zajedničkom registru transparentnosti(7).

2.  Pri radu registra poštuju se opća načela prava Unije, uključujući načela proporcionalnosti i nediskriminacije.

3.  Pri radu registra poštuje se pravo zastupnika u Europskom parlamentu na obnašanje njihove parlamentarne dužnosti bez ograničenja.

4.  Rad registra ne zadire u ovlasti ili nadležnosti strana niti utječe na njihove organizacijske ovlasti.

5.  Strane nastoje slično postupati prema svim subjektima koji se bave sličnim aktivnostima i osigurati ravnopravno postupanje pri upisu organizacija i samozaposlenih osoba koje sudjeluju u oblikovanju i provedbi politike Unije.

II.  Struktura registra

6.  Struktura registra sadrži sljedeće:

(a)  odredbe o području primjene registra, aktivnostima koje registar obuhvaća, definicijama, poticajima i izuzećima;

(b)  kategorije koje podliježu upisu (Prilog 1.);

(c)  podatke koji se traže od osoba koje se upisuju, uključujući obveze koje se odnose na otkrivanje financijskih podataka (Prilog 2.);

(d)  kodeks ponašanja (Prilog 3.);

(e)  mehanizme upozorenja, pritužbi i mjera koje se primjenjuju u slučaju nepridržavanja Kodeksa ponašanja, uključujući postupak rješavanja upozorenja te postupak istrage i postupanja po pritužbi (Prilog 4.);

(f)  smjernice za primjenu s praktičnim informacijama za registrirane.

III.  Područje primjene registra

Obuhvaćene aktivnosti

7.  Područje primjene registra obuhvaća sve aktivnosti osim onih koje nisu navedene u stavcima 10. do 12., koje se obavljaju radi izravnog ili neizravnog utjecanja na oblikovanje ili provedbu politike te na postupke odlučivanja institucija EU-a, bez obzira na mjesto njihova provođenja i korišteni kanal ili način komunikacije, na primjer uporabu vanjskih usluga, medija, ugovora sa stručnim posrednicima, trustova mozgova, platforma, foruma, kampanja i lokalnih inicijativa.

Za potrebe ovog sporazuma „izravno utjecanje” znači utjecanje putem izravnog kontakta ili komunikacije s institucijama EU-a ili druga radnja nastavno na takve aktivnosti, a „neizravno utjecanje” znači utjecanje putem posrednih prijenosnika utjecaja, poput medija, javnog mišljenja, konferencija ili društvenih događaja, koji ciljaju na institucije EU-a.

Te aktivnosti posebice uključuju:

–  održavanje kontakta sa zastupnicima i njihovim pomoćnicima, dužnosnicima ili drugim osobljem institucija EU-a;

–  pripremu, slanje i dostavljanje pisama, informativnog materijala ili dokumenata za raspravu i zauzimanje stajališta;

–  organizaciju događaja, susreta, promotivnih aktivnosti, konferencija ili društvenih događaja te slanje pozivnica zastupnicima i njihovim pomoćnicima, dužnosnicima ili drugom osoblju institucija EU-a; i

–  dobrovoljne doprinose i sudjelovanje na službenim savjetovanjima ili saslušanjima o predviđenim zakonodavnim aktima ili drugim pravnim aktima EU-a i sudjelovanje na drugim otvorenim savjetovanjima.

8.  Očekuje se upis u registar svih organizacija i samozaposlenih osoba, bez obzira na njihov pravni status, koje se bave aktivnostima iz područja primjene registra neovisno o tome jesu li one u tijeku ili su u fazi pripreme.

Svaka aktivnost obuhvaćena registrom koju na temelju ugovora obavlja posrednik koji pruža pravne i druge stručne savjete čini posrednika i njegovog klijenta podobnim za upis u registar. Takvi posrednici prijavljuju sve klijente s takvim ugovorima kao i prihod po klijentu za aktivnosti zastupanja iz Priloga 2. točke II.C.2.B. Ova obveza ne oslobađa klijente od dužnosti upisa u registar i dužnosti da u procjenu vlastitih troškova uključe troškove svih aktivnosti koje je izveo posrednik na temelju ugovora .

Aktivnosti koje nisu obuhvaćene

9.  Organizacija je podobna za upis u registar samo ako provodi aktivnosti obuhvaćene registrom koje imaju za posljedicu izravnu ili neizravnu komunikaciju s institucijama EU-a. Organizacija koju se smatra nepodobnom može se brisati iz registra.

10.  Aktivnosti u vezi s pružanjem pravnih i drugih stručnih savjeta nisu obuhvaćene registrom u sljedećim slučajevima:

–  uključuju savjetovanje i kontakte s javnim tijelima kako bi se klijentu bolje objasnio opća pravna situacija ili njegov posebni pravni položaj ili kako bi ga savjetovali o prikladnosti ili dopuštenosti pravnih ili upravnih radnji u okviru postojećeg zakonskog i regulatornog okruženja;

–  sastoje se od savjeta pruženih klijentima kako bi im pomogli osigurati usklađenost njihovih aktivnosti s relevantnim pravom;

–  sastoje se od analiza i istraživanja pripremljenih za klijente o potencijalnom učinku bilo koje zakonodavne ili regulatorne promjene u vezi s njihovim pravnim položajem ili područjem aktivnosti;

–  uključuju zastupanje u okviru postupka mirenja ili posredovanja kako bi se izbjegao spor pred sudskim ili upravnim tijelom; ili

–  ako se odnose na ostvarivanje temeljnog prava klijenta na pravedno suđenje, uključujući pravo na obranu u upravnom postupku, kao što je postupak koji vode odvjetnici ili drugi stručnjaci koji u njemu sudjeluju.

Ako su društvo i njegovi savjetnici uključeni u svojstvu strana u poseban pravni ili upravni predmet ili postupak, svaka aktivnost koja je s time izravno povezana i kojom se kao takvom ne nastoji promijeniti postojeći pravni okvir nije obuhvaćena registrom. Ovaj se stavak odnosi na sve sektore poslovanja u Europskoj uniji.

No sljedeće aktivnosti vezane za pružanje pravnih i drugih stručnih savjeta obuhvaćene su registrom kada im je svrha utjecati na institucije EU-a, njihove članove i njihove pomoćnike ili njihove dužnosnike ili ostalo osoblje:

–  pružanje potpore zastupanjem ili posredovanjem ili pružanje materijala za zagovaranje, uključujući argumentaciju i izradu nacrta; i

–  pružanje taktičkih ili strateških savjeta, uključujući i pokretanje pitanja čiji opseg i vrijeme postavljanja ima namjeru utjecati na institucije EU-a, članove i njihove pomoćnike, dužnosnike institucija ili ostalo osoblje.

11.  Aktivnosti socijalnih partnera kao sudionika socijalnog dijaloga (sindikati, udruge poslodavaca itd.) kada djeluju u skladu s ulogom koja im je dodijeljena Ugovorima nisu obuhvaćeni registrom. Ovaj se stavak uz nužne izmjene odnosi na svaki subjekt koji na temelju Ugovora ima posebnu institucionalnu ulogu;

12.  Aktivnosti kojima se odgovara na izravne i pojedinačne zahtjeve institucija EU-a ili članova Europskog parlamenta, kao što su ad hoc ili redovni zahtjevi za činjenice, podatke ili stručna znanja, nisu obuhvaćeni registrom.

Posebne odredbe

13.  Registar se ne primjenjuje na crkve i vjerske zajednice. Međutim, očekuje se upis u registar njihovih predstavništava ili pravnih subjekata, ureda i mreža osnovanih kako bi zastupale crkve i vjerske zajednice u odnosima s institucijama EU-a te njihove udruge.

14.  Registar se ne primjenjuje na političke stranke. Međutim, očekuje se upis u registar svih organizacija koje one osnuju ili podupiru, a bave se aktivnostima obuhvaćenim registrom .

15.  Registar se ne primjenjuje na službe vlada država članica, vlade trećih zemalja, međunarodne međuvladine organizacije i njihove diplomatske misije.

16.  Ne očekuje se upis u registar regionalnih javnih tijela i njihovih predstavništava, ali mogu to učiniti ako to žele. Očekuje se upis bilo koje udruge ili mreže osnovane kako bi kolektivno zastupala regije.

17.  Očekuje se upis u registar svih javnih vlasti ispod nacionalne razine osim onih iz stavka 16., kao što su lokalne i općinske vlasti ili gradovi ili njihova predstavništva, udruge ili mreže.

18.  Očekuje se upis u registar mreža, platformi ili drugih oblika zajedničke aktivnosti bez pravnog statusa ili pravne osobnosti, ali koji de facto čine izvor organiziranog utjecaja i bave se aktivnostima obuhvaćenim registrom. Članovi takvih oblika zajedničke aktivnosti određuju predstavnika za rad u svojstvu osobe za kontakt odgovorne za održavanje kontakta sa „Zajedničkim tajništvom registra transparentnosti (ZTRS)”.

19.  Aktivnosti koje treba uzeti u obzir u procjenjivanju podobnosti za upis u registar aktivnosti su one koje se (izravno ili neizravno) odnose na sve institucije, agencije i tijela Unije, kao i njihove članove i njihove pomoćnike, dužnosnike i ostalo osoblje. Takve aktivnosti ne uključuju aktivnosti koje su usmjerene na države članice, a osobito ne uključuju aktivnosti usmjerene na njihova stalna predstavništva u Europskoj uniji.

20.  Mreže, savezi, udruge ili platforme na europskoj razini potiču se na stvaranje zajedničkih i transparentnih smjernica za svoje članove utvrđujući aktivnosti obuhvaćene registrom . Očekuje se da objave te smjernice .

IV.  Pravila koja se primjenjuju na osobe koje se upisuju u registar

20140415-P7_TA(2014)0376_HR-p0000001.png

21.  Upisom u registar dotične organizacije i osobe:

—  pristaju da podaci koje daju radi upisa u registar budu javni;

—  obvezuju se da će djelovati u skladu s kodeksom ponašanja utvrđenim u Prilogu 3. i da će po potrebi dostaviti tekst svih profesionalnih kodeksa ponašanja kojima su obvezane(8);

—  jamče da su podaci koje su dale radi upisa u registar točni i pristaju surađivati s administrativnim zahtjevima za dodatnim informacijama i ažuriranjima;

—  pristaju da se po svim upozorenjima ili pritužbama u vezi s njima postupa na osnovi pravila kodeksa ponašanja utvrđenih u Prilogu 3.;

—  pristaju da se na njih primjenjuju sve mjere u slučaju kršenja kodeksa ponašanja iz Priloga 3. i prihvaćaju da se na njih mogu primijeniti mjere predviđene Prilogom 4. u slučaju nepridržavanja pravila kodeksa ponašanja;

—  primaju na znanje činjenicu da strane moraju otkriti prepisku i druge dokumente koji se odnose na aktivnosti osoba upisanih u registar, na zahtjev i u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(9) .

V.  Provedba

22.  Glavni tajnici Europskog parlamenta i Europske komisije odgovorni su za nadziranje sustava i svih glavnih operativnih aspekata i zajedničkim dogovorom poduzimaju mjere nužne za provedbu ovog sporazuma.

23.  Premda se registar vodi zajednički, strane su slobodne nezavisno upotrebljavati registar za vlastite posebne namjene.

24.  Radi provedbe sustava, službe Europskog parlamenta i Europske komisije održavaju zajedničku operativnu strukturu osmišljenu kao „Zajedničko tajništvo registra transparentnosti” (ZTRS). ZTRS čini skupina dužnosnika Europskog parlamenta i Europske komisije na osnovi dogovora koji su usuglasile nadležne službe. Aktivnosti ZTRS-a koordinira načelnik odjela u Glavnom tajništvu Komisije. Zadaće ZTRS-a uključuju stvaranje smjernica za provedbu, unutar granica ovog sporazuma, kako bi se olakšalo da osobe upisane u registar dosljedno tumače pravila, i olakšao nadzor nad kvalitetom sadržaja registra. Tajništvo se koristi dostupnim administrativnim resursima za provođenje provjera kvalitete sadržaja registra, pri čemu se međutim podrazumijeva da su registrirane osobe u konačnici odgovorni za informacije koje su dali.

25.  Strane provode odgovarajuće projekte osposobljavanja i unutarnje komunikacije kako bi se njihovi članovi i osoblje upoznali s registrom i s postupcima upozorenja i pritužbe.

26.  Strane poduzimaju sve odgovarajuće mjere prema van kako bi podigle razinu obaviještenosti o registru i promicale njegovu upotrebu.

27.  Niz osnovnih statističkih podataka dobivenih iz baze podataka registra objavljuje se redovito na internetskoj stranici registra transparentnosti Europa i dostupni su uz pomoć tražilice prilagođene korisniku. Javni sadržaj te baze podataka dostupan je na zahtjev u elektroničkim, računalno čitljivim formatima.

28.  Glavni tajnici Europskog parlamenta i Europske komisije podnose svoja godišnja izvješća o radu registra nadležnom potpredsjedniku Europskog parlamenta i Europske komisije. Godišnje izvješće sadrži podatke o registru, njegovu sadržaju i razvoju te se svake godine objavljuje za prethodnu kalendarsku godinu.

VI.  Mjere koje se primjenjuju na osobe upisane u registar koje ispunjavaju uvjete prihvatljivosti

29.  Propusnice za pristup prostorijama Europskog parlamenta izdavat će se pojedincima koji predstavljaju ili rade za organizacije na koje se primjenjuje registar samo ako su te organizacije ili osobe upisane u registar. Međutim, upisom u registar ne stječe se automatski pravo na tu propusnicu. Izdavanje i kontrola dugoročnih propusnica za pristup prostorijama Europskog parlamenta i dalje je unutarnji postupak Parlamenta pod njegovom vlastitom odgovornošću.

20140415-P7_TA(2014)0376_HR-p0000002.png

30.  Strane nude poticaje u okviru svoje upravne vlasti kako bi potaknule upis unutar okvira uspostavljenog ovim sporazumom.

Poticaji koje Europski parlament nudi osobama upisanima u registar mogu uključivati:

—  daljnje olakšavanje pristupa njegovim prostorijama, zastupnicima i njihovim pomoćnicima, njegovim dužnosnicima i ostalom osoblju;

—  odobrenje za organiziranje ili zajedničko održavanje događaja u njegovim prostorijama;

—  lakše priopćavanje informacija, uključujući posebne popise za slanje poruka e-pošte;

—  sudjelovanje u svojstvu govornika na saslušanjima pred parlamentarnim odborima;

—  pokroviteljstvo Europskog parlamenta.

Poticaji koje Europska komisija nudi osobama upisanima u registar mogu uključivati:

—  mjere koje se tiču priopćavanja informacija osobama upisanima u registar prilikom pokretanja javnih savjetovanja;

—  mjere o stručnim skupinama i drugim savjetodavnim tijelima;

—  posebne popise za slanje poruka e-pošte;

—  pokroviteljstvo Europske komisije.

Strane obavještavaju osobe koje su upisane u registar o posebnim poticajima koje su im dostupne.

VII.  Mjere u slučaju nepridržavanja Kodeksa ponašanja

31.  Svaka osoba može podnijeti upozorenje i pritužbu ispunjavanjem standardnog obrasca za kontakt dostupnog na internetskoj stranici registra o mogućem nepridržavanju kodeksa ponašanja utvrđenom u Prilogu 3. S upozorenjima i žalbama posupa se u skladu s postupcima utvrđenima u Prilogu 4.

32.  Mehanizam upozoravanja je alat kojim se nadopunjuju provjere kvalitete koje provodi ZTRS u skladu sa stavkom 24. Svaka osoba može podnijeti upozorenje na činjenične pogreške u vezi s informacijama koje pružaju osobe upisane u registar. Upozorenja se također mogu uložiti na nepodobne upise.

33.  Bilo koja osoba može podnijeti formalnu pritužbu ako, osim činjeničnih pogrešaka, postoji sumnja na nepridržavanje kodeksa ponašanja od strane osobe koja je upisana u registar. Pritužbe se moraju potkrijepiti činjenicama koje se tiču sumnje u nepridržavanje Kodeksa ponašanja.

ZTRS istražuje sumnje u nepridržavanje vodeći računa o načelima proporcionalnosti i dobrog upravljanja. Namjerno nepridržavanje kodeksa ponašanja od strane osoba upisanih u registar ili njihovih predstavnika ima za posljedicu primjenu mjera utvrđenih u Prilogu 4.

34.  U slučaju kada ZTRS u okviru postupaka iz stavaka 31. do 33. utvrdi opetovanu nesuradnju, neprimjerno ponašanje ili ozbiljno kršenje kodeksa ponašanja, dotična osoba upisana u registar uklanja se iz njega na razdoblje od godine dana ili dvije godine te će se ta mjera javno navesti u registru kao što je utvrđeno u Prilogu 4.

VIII.  Sudjelovanje drugih institucija i tijela

35.  Europsko vijeće i Vijeće pozvani su pridružiti se registru. Druge institucije, tijela i agencije EU-a i same se potiču na uporabu okvira uspostavljenog ovim sporazumom kao referentnim instrumentom za svoje odnose s organizacijama i samozaposlenim osobama koje sudjeluju u oblikovanju i provedbi politike EU-a.

IX.  Završne odredbe

36.  Ovim se sporazumom zamjenjuje sporazum između Europskog parlamenta i Europske komisije od 23. lipnja 2011. čiji učinci prestaju važiti na dan početka primjene ovog sporazuma.

37.  Registar se preispituje 2017.

38.  Ovaj sporazum stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije. Primjenjuje se od... (10)ili od 1. siječnja 2015., ovisno o tome koji od ta dva datuma nastupi ranije.

Očekuje se da subjekti koji su na datum primjene ovog sporazuma već upisani izmijene svoj upis u roku od tri mjeseca nakon toga datuma kako bi upis zadovoljavao nove zahtjeve koji proizlaze iz ovog sporazuma.

Sastavljeno u

Za Europski parlament Za Europsku komisiju

Predsjednik Potpredsjednik

Prilog 1.

„Registar transparentnosti”

Organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u oblikovanju i provedbi politike EU-a

Kategorije

Značajke/napomene

I - Pružatelji usluga savjetovanja/odvjetnička društva/samozaposleni savjetnici

Potkategorija

Pružatelji usluga savjetovanja

Poduzeća koja se u ime klijenata bave djelatnostima vezanima uz zagovaranje, lobiranje, promicanje, javna pitanja i odnose s tijelima javne vlasti.

Potkategorija

Odvjetnički uredi

Poduzeća koja se u ime klijenata bave djelatnostima vezanima uz zagovaranje, lobiranje, promicanje, javna pitanja i odnose s tijelima javne vlasti.

Potkategorija

Samozaposleni savjetnici

Samozaposleni savjetnici ili odvjetnici koji se u ime klijenata bave djelatnostima vezanima uz zagovaranje, lobiranje, promicanje, javna pitanja i odnose s tijelima javne vlasti. Ova je potkategorija namijenjena upisu subjekata koji uključuju samo jednu osobu.

II - Interni lobisti i trgovinska/poslovna/strukovna udruženja

Potkategorija

Poduzeća i skupine poduzeća

Poduzeća ili skupine poduzeća (s pravnim statusom ili bez njega) koje se interno, za svoj račun, bave djelatnostima vezanima uz zagovaranje, lobiranje, promicanje, javne poslove i odnose s tijelima javnih vlasti.

Potkategorija

Trgovinska i strukovna udruženja

Organizacije (koje same ostvaruju ili ne ostvaruju profit) koje zastupaju poduzeća ili mješovite skupine i platforme koje ostvaruju profit.

Potkategorija

Sindikati i stručna udruženja

Zastupanje interesa radnika, zaposlenika, zanata ili zanimanja.

Potkategorija

Ostale organizacije uključujući:

—  subjekte koji organiziraju događaje (profitni i neprofitni);

—  medije vezane za interese ili subjekte usmjerene na istraživanja povezana s privatnim interesima koji ostvaruju profit;

—  ad-hoc koalicije i privremene strukture (s članovima koji ostvaruju profit).

III - Nevladine organizacije

Potkategorija

Nevladine organizacije, platforme, mreže, ad-hoc koalicije i privremene strukture i druge slične organizacije.

Neprofitne organizacije (s pravnim statusom ili bez njega), koje su nezavisne od tijela javnih vlasti ili trgovinskih organizacija. Uključuje zaklade, dobrotvorne udruge itd.

Bilo koji takav subjekt čiji članovi ostvaruju profit mora se upisati u II. kategoriju.

IV - Trustovi mozgova, istraživanje i akademske ustanove

Potkategorija

Trustovi mozgova i istraživačke ustanove

Specijalizirani trustovi mozgova i istraživačke ustanove koje se bave aktivnostima i politikom Europske unije.

Potkategorija

Akademske ustanove

Ustanove čiji je glavni cilj obrazovanje, ali koje se bave aktivnostima i politikom Europske unije.

V - Organizacije koje zastupaju crkve i vjerske zajednice

Potkategorija

Organizacije koje zastupaju crkve i vjerske zajednice

Pravni subjekti, uredi, mreže ili udruge osnovane radi zastupanja.

VI - Organizacije koje zastupaju lokalna, regionalna i općinska tijela, druge javne ili javno-privatne subjekte itd.

Potkategorija

Regionalne strukture

Ne očekuje se upis samih regija i njihovih predstavništava, ali mogu to učiniti ako to žele. Očekuje se upis nacionalnih udruženja ili mreža osnovanih kako bi kolektivno zastupala regije.

Potkategorija

Ostala podnacionalna javna tijela

Očekuje se upis svih drugih javnih vlasti ispod nacionalne razine, kao što su gradovi, lokalne i općinske vlasti ili njihovih predstavništava te nacionalnih udruženja ili mreža.

Potkategorija

Transnacionalna udruženja i mreže javne regionalne vlasti ili ostale javne vlasti ispod nacionalne razine

Potkategorija

Drugi javni ili javno-privatni subjekti, stvoreni zakonom u svrhu djelovanja u interesu javnosti

Obuhvaća druge organizacije s javnim ili mješovitim (javno-privatnim) statusom.

Prilog 2.

Podaci koje dostavljaju osobe koje se upisuju u registar

I.  OPĆI I OSNOVNI PODACI

a)  ime(na) organizacije, adresa sjedišta te, po potrebi, adresa u Bruxellesu, Luxembourgu ili Strasbourgu ako je primjenjivo, broj telefona, adresa e-pošte, internetska stranica;

b)  ime osobe koja je pravno odgovorna za organizaciju i ime direktora organizacije ili njezina izvršnog direktora ili, akoj e primjenjivo, glavne osobe za kontakt za aktivnosti obuhvaćene registrom (tj. voditelja europskih poslova.); imena osoba kojima je odobren pristup prostorijama Europskog parlamenta(11);

c)  broj osoba (članova, članova osoblja itd.) uključenih u aktivnosti obuhvaćene registrom i broj osoba koje se koriste propusnicom za pristup prostorijama Europskog parlamenta te količina vremena koju svaka osoba u skladu sa sljedećim postocima stalne aktivnosti na takve aktivnosti potroši: 25%, 50%, 75% ili 100 %;

d)  ciljevi/ovlasti – područja interesa – aktivnosti – zemlje u kojima se aktivnosti obavljaju – povezanost s mrežama – opći podaci na koje se primjenjuje registar;

e)  članstvo i, po potrebi, broj članova (osoba i organizacija).

II.  POSEBNE INFORMACIJE

A.  AKTIVNOSTI OBUHVAĆENE REGISTROM

Posebni se podaci pružaju o glavnim zakonodavnim prijedlozima ili politikama usmjerenim na aktivnosti osobe upisane u registar, a koji su obuhvaćeni registrom. Može se upućivati na druge posebne aktivnosti kao što su događaji ili objave.

B.  VEZE S INSTITUCIJAMA EU-A

a)  Članstvo u skupinama visoke razine, savjetodavnim odborima, stručnim skupinama, drugim strukturama i platformama koje podupire EU itd.

b)  Članstvo u Europskom parlamentu ili sudjelovanje u njegovim međuklubovima ili forumima o gospodarskim djelatnostima itd.

C.  FINANCIJSKI PODACI VEZANI ZA AKTIVNOSTI OBUHVAĆENE REGISTROM

1.  Sve osobe upisane u registar pružaju:

a)  Procjenu godišnjih troškova vezanih za aktivnosti obuhvaćene registrom. Financijski podaci pokrivaju cijelo godišnje financijsko poslovanje i odnose se na zadnju zaključenu financijsku godinu od dana upisa u registar ili godišnje obnove podataka o upisu u registar.

b)  Iznos i izvor financijskih sredstava dobivenih od institucija EU-a tijekom posljednje zaključene financijske godine od datuma upisa u registar ili obnove podataka o upisu u registar. Ti će podaci odgovarati podacima koje pruža Europski sustav financijske transparentnosti(12).

2.  Pružatelji usluga savjetovanja/odvjetnički uredi/samozaposleni savjetnici (kategorija I Priloga 1.) trebaju navesti i:

a)  Promet za koji su zaslužne aktivnosti obuhvaćene registrom u skladu sa sljedećom tablicom:

Godišnji promet djelatnosti zastupanja u €

0 – 99 999

100 000– 499 999

500 000 – 1 000 000

> 1 000 000

b)  Popis svih klijenata u čije se ime provode aktivnosti obuhvaćene registrom. Prihodi od klijenata za aktivnosti predstavljanja popisuju se u skladu sa sljedećom tablicom:

Godišnja zarada djelatnosti zastupanja po klijentu u €

0 – 9 999

10 000 – 24 999

25 000 – 49 999

50 000 – 99 999

100 000 – 199 999

200 000 – 299 999

300 000 – 399 999

400 000 – 499 999

500 000 – 599 999

600 000 – 699 999

700 000 – 799 999

800 000 – 899 999

900 000 – 1 000 000

> 1 000 000

c)  Također se očekuje upis klijenata. Izjava o financijskim interesima koju o svojim klijentima daju profesionalni pružatelji usluga savjetovanja, odvjetnički uredi i samozaposleni savjetnici (popis i tablica) ne oslobađa dotične klijente obveze da te ugovorene djelatnosti uključe u svoje izjave kako ne bi došlo do preniske procjene njihovih prijavljenih financijskih izdataka.

3.  Interni lobisti i trgovinska/poslovna/strukovna udruženja (kategorija II Priloga 1.) dodatno navode:

promet za koji su zaslužne aktivnosti obuhvaćene registrom, uključujući iznose manje od 10 000 EUR.

4.  Nevladine organizacije – trustovi mozgova, istraživačke i akademske ustanove – organizacije koje zastupaju crkve i vjerske zajednice – organizacije koje zastupaju lokalne, regionalne i općinske vlasti, ostali javni ili javno-privatni subjekti itd. (kategorije III. do VI. Priloga 1.) dodatno pružaju:

a)  ukupni proračun organizacije

b)  specifikaciju glavnih iznosa i izvora financija.

Prilog 3.

Kodeks ponašanja

Strane smatraju da bi se svi zastupnici interesa koji s njima komuniciraju, bilo samo jednokratno ili češće i bez obzira na to jesu li upisani u registar ili ne, trebali ponašati u skladu s ovim kodeksom ponašanja.

U okviru svojih odnosa s institucijama Europske unije te s njihovim članovima, dužnosnicima i ostalim osobljem, zastupnici interesa:

(a)  uvijek navode svoje ime i po potrebi identifikacijski broj registracije i subjekt ili subjekte koje zastupaju ili za koje rade; navode interese, ciljeve ili krajnje ciljeve koje promiču i, po potrebi, točno navode klijente ili članove koje zastupaju;

(b)  ne dobivaju niti pokušavaju dobiti informacije ili odluke na nepošten način ili pribjegavajući nepotrebnom pritisku ili neprimjerenom ponašanju;

(c)  u odnosima s trećim stranama ne pozivaju se na svoj službeni odnos s Europskom unijom ili s bilo kojom od njezinih institucija, a značenje upisa u registar ne predstavljaju lažno na način koji bi mogao dovesti u zabludu treću stranu ili dužnosnike ili drugo osoblje Unije, niti koriste logotipove institucija EU-a bez izričite dozvole;

(d)  pri upisu u registar, a zatim i u okviru svojih aktivnosti na koje se primjenjuje registar, osiguravaju da su, prema svojim saznanjima, podaci koje pružaju potpuni, ažurirani i ne navode na pogrešne zaključke; slažu se da su sve navedene informacije podložne reviziji te da će surađivati s administrativnim zahtjevima za dodatnim informacijama i ažuriranjima;

(e)  trećim stranama ne prodaju primjerke dokumenata dobivenih od institucija EU-a;

(f)  u načelu poštuju provedbu i izbjegavaju ometanje primjene svih pravila, kodeksa i praksi dobrog upravljanja koje određuju institucije EU-a;

(g)  članove institucija Europske unije, dužnosnike ili ostalo osoblje Europske unije, ili pomoćnike ili pripravnike tih članova ne potiču na kršenje pravila i normi ponašanja kojima podliježu;

(h)  pri zapošljavanju bivših dužnosnika ili ostalog osoblja EU-a ili pomoćnika ili pripravnika članova institucija EU-a poštuju obvezu ovih zaposlenika da se pridržavaju pravila i zahtjeva u vezi s povjerljivosti kojima podliježu;

(i)  prije stupanja u ugovorne veze s bilo kojom osobom iz pratnje dodijeljene zastupniku ili zastupnicima u Europskom parlamentu ili njezina zapošljavanja dobivaju pristanak tih zastupnika;

(j)  pridržavaju se svih propisa o pravima i odgovornostima bivših članova Parlamenta i Komisije;

(k)  sve koje zastupaju obavještavaju o svojim obvezama prema institucijama Unije.

Kako bi dobile osobnu neprenosivu propusnicu za pristup prostorijama Parlamenta, osobe koje su upisane u registar pri Europskom parlamentu:

(l)  u zgradama Parlamenta cijelo vrijeme nose propusnicu na vidljivom mjestu;

(m)  strogo se pridržavaju važećeg Poslovnika Parlamenta;

(n)  prihvaćaju da je bilo koja odluka o zahtjevu za pristup Europskom parlamentu isključivo pravo Parlamenta, a ne automatska posljedica pristupanja registru.

Prilog 4.

Postupci upozorenja te istrage i postupanja po pritužbi

I.  UPOZORENJA

Svatko može uložiti upozorenje ZTRS-u u vezi s informacijama sadržanima u registru i nevažećim upisima ispunjavanjem standardnog obrasca dostupnog na internetskim stranicama registra.

Upozorenja koja se odnose na podatke sadržane u registru smatrat će se pritužbama zbog kršenja točke (d) kodeksa ponašanja iz Priloga 3(13). Dotična osoba upisana u registar morat će ažurirati podatke ili dostaviti objašnjenje ZTRS-u o razlogu zbog kojega podatke nije potrebno ažurirati. Ako dotična osoba upisana u registar ne surađuje, mogu se primijeniti mjere iz tablice mjera (redovi 2. – 4.) s kraja ovog Priloga.

II.  PRITUŽBE

Prva faza: Podnošenje pritužbe

1.  Svatko može podnijeti pritužbu ZTRS-u ispunjavanjem standardnog obrasca dostupnog na internetskoj stranici registra. Taj obrazac sadržava sljedeće informacije:

(a)  osobu upisanu u registar koja je predmet pritužbe;

(b)  ime i kontaktne podatke podnositelja pritužbe;

(c)  pojedinosti o navodnom kršenju kodeksa ponašanja, uključujući dokumente ili druge materijale koji podupiru pritužbu, naznaku o tome je li prouzročena bilo kakva šteta podnositelju pritužbe i razloge za sumnju u namjerno nepridržavanje.

Ne razmatraju se anonimne pritužbe.

2.  Podnositelj pritužbe navodi odredbe kodeksa ponašanja za koje tvrdi da su prekršene. Utvrdi li ZTRS iz same pritužbe da je kršenje za koje je podnesena pritužba od početka očito nenamjerno, ta se pritužba može rekategorizirati u „upozorenje“.

3.  Kodeks ponašanja se primjenjuje isključivo na odnose između zastupnika interesa i institucija EU-a te se ne može upotrebljavati za reguliranje odnosa između trećih strana ili osoba upisanih u registar.

Druga faza: Dopuštenost

4.  Po zaprimanju pritužbe ZTRS:

(a)  potvrđuje zaprimanje pritužbe podnositelju pritužbe unutar 5 radnih dana;

(b)  utvrđuje spada li pritužba u opseg djelovanja registra, kao što je opisano u Kodeksu ponašanja u Prilogu 3. i gore navedenoj prvoj fazi;

(c)  provjerava dokaze podnesene za utvrđivanje osnovanosti pritužbe, bez obzira na to je li riječ o dokumentima, ostalim materijalima ili osobnim iskazima; načelno bi se svi dokazi trebali pribaviti od osobe upisane u registar u vezi koje se podnosi pritužba, iz isprave koju je izdala treća strana ili iz javno dostupnih izvora. Sami vrijednosni sudovi koje iznese podnositelj pritužbe ne mogu se smatrati dokazom;

(d)  na temelju analize iz točaka (b) i (c) odlučuje o dopuštenosti pritužbe.

5.  Ako se pritužba ocijeni nedopuštenom, podnositelja pritužbe ZTRS o tome obavješćuje pisanim putem, uz obrazloženje svoje odluke.

6.   Ako se pritužba ocijeni dopuštenom, ZTRS obavještava podnositelja pritužbe i osobu upisanu u registar protiv koje se podnosi pritužba o odluci i postupku koji slijedi kako je utvrđeno niže u tekstu.

Treća faza: Rješavanje dopuštene pritužbe – ispitivanje i privremene mjere

7.  Dotičnu osoba upisanu u registar ZTRS obavještava o sadržaju pritužbe i navodno prekršenoj odredbi/odredbama i poziva je da unutar 20 radnih dana podnese svoje stajalište kao odgovor na pritužbu. U prilogu odgovoru, u istome roku osoba upisana u registar može podnijeti memorandum zastupničke profesionalne organizacije, osobito za regulirane profesije ili organizacije koje podliježu profesionalnom kodeksu ponašanja.

8.  Nepoštivanje roka iz stavka 7. dovodi do privremene suspenzije iz registra osobe upisane u registar sve do obnove suradnje.

9.  Sve informacije prikupljene tijekom istrage pregledava ZTRS, koji može odlučiti saslušati osobu upisanu u registar u vezi s kojom se podnosi pritužba, podnositelja pritužbe ili oboje.

10.  Dokaže li se pregledom materijala da je pritužba neutemeljena, ZTRS obavještava obje strane o takvoj odluci, navodeći pritom razloge iz kojih je tako odlučio.

11.  Ako se utvrdi osnovanost pritužbe, upisanu osobu privremeno se isključuje iz registra u očekivanju poduzimanja koraka radi rješavanja problema (vidi dolje četvrtu fazu) i protiv nje se može donijeti više dodatnih mjera u rasponu od brisanju iz registra i po potrebi ukidanja svakog prava na pristup prostorijama Europskog parlamenta u skladu s unutarnjim postupcima te institucije (vidi petu fazu i redove 2. – 4. u dolje navedenoj tablici mjera), posebice u slučajevima nesuradnje.

Četvrta faza: Rješavanje dopuštene pritužbe – rješavanje

12.  Ako se potvrdi osnovanost pritužbe i utvrde se problematična pitanja, ZTRS u suradnji s dotičnom osobom upisanom u registar poduzima sve korake potrebne za rješavanje problema.

13.  Ako dotična osoba upisana u registar surađuje, za svaki pojedinačni slučaj ZTRS dodjeljuje razuman vremenski rok za rješavanje pritužbe.

14.  Ako je uočeno moguće rješenje problema i osoba upisana u registar surađuje u provedbi tog rješenja, upis te osobe upisane u registar ponovo se aktivira i pritužba se zaključuje. ZTRS obavještava osobu upisanu u registar i podnositelja pritužbe o takvoj odluci navodeći razloge za nju.

15.  Ako je utvrđeno moguće rješenje problema, a osoba upisana u registar ne surađuje u provedbi tog rješenja, ta se osoba briše iz registra (vidi 2. i 3. red dolje navedene tablice mjera). ZTRS obavještava osobu upisanu u registar i podnositelja pritužbe o takvoj odluci navodeći razloge za nju.

16.  Ako moguće rješavanje tog problema zahtijeva odluku treće strane, uključujući tijelo u pojedinoj državi članici, konačna odluka ZTRS-a suspendira se do trenutka donošenja takve odluke.

17.  Ako osoba upisana u registar ne surađuje unutar 40 radnih dana od obavijesti o pritužbi u skladu sa stavkom 7., primjenjuju se mjere u slučaju nepridržavanja (vidi stavke 19. do 22. pete faze i redove 2. – 4. dolje navedene tablice mjera).

Peta faza: Rješavanje dopuštene pritužbe – mjere koje se provode u slučaju nepridržavanja kodeksa ponašanja

18.  U slučaju da dotična osoba upisana u registar odmah provede ispravke, podnositelj pritužbe i osoba upisana u registar primaju od ZTRS-a pisanu potvrdu činjenica i njihovih ispravaka (vidi 1. red dolje navedene tablice mjera).

19.  Nereagiranje osobe upisane u registar u roku od 40 dana utvrđenom u stavku 17. dovodi do brisanja iz registra (vidi 2. red dolje navedene tablice mjera) i gubitka pristupa svim poticajima povezanima s upisom u registar.

20.  Ako je uočeno neprimjereno ponašanje, osoba upisana u registar briše se iz registra (vidi 3. red dolje navedene tablice mjera) i gubi pristup svim poticajima vezanima za upis.

21.  U slučajevima iz stavaka 19. i 20. osoba upisana u registar može se ponovno upisati u registar ako su uklonjeni razlozi koji su doveli do njezina brisanja iz registra.

22.  Ako je uočeno opetovana i namjerna nesuradnja ili neprimjereno ponašanje, ili ozbiljno nepridržavanje (vidi 4. red dolje navedene tablice mjera), ZTRS usvaja odluku o zabrani ponovnog upisa za razdoblje od jedne ili dvije godine, ovisno o težini slučaja.

23.  ZTRS obavještava dotičnu osobu upisanu u registar i podnositelja pritužbe o svakoj mjeri donesenoj u skladu sa stavcima 18. do 22. ili redovima 1. – 4. dolje navedene tablice mjera.

24.  Ako mjera koju donese ZTRS rezultira dugoročnim brisanjem iz registra (vidi 4. red dolje navedene tablice mjera), dotična osoba upisana u registar može, unutar 20 radnih dana od obavijesti, glavnim tajnicima Europskog parlamenta i Europske komisije predati obrazloženi zahtjev za ponovnim razmatranjem te mjere.

25.  Nakon isteka roka od 20 dana ili nakon što su glavni tajnici donijeli konačnu odluku, obavještavaju se relevantni potpredsjednici Europskog parlamenta i Europske komisije te se mjera javno navodi u registru.

26.  Ako odluka o zabrani ponovnog upisa na određeno vrijeme uključuje ukidanje mogućnosti zahtijevanja dozvole pristupa Europskom parlamentu kao zastupniku interesa, glavni tajnik Europskog parlamenta predaje prijedlog Kolegiju kvestora, kojim ga poziva da odobri ukidanje dozvole pristupa dotične osobe ili osoba za to vremensko razdoblje.

27.  ZTRS u svojim odlukama o mjerama koje se primjenjuju u skladu s ovim Prilogom poštuje načela proporcionalnosti i dobrog upravljanja. Njegove aktivnosti koordinira načelnik odjela u Glavnom tajništvu Europske komisije, a one ulaze u nadležnost glavnih tajnika Europskog parlamenta i Europske komisije, koji se o tim aktivnostima pravodobno obavještavaju.

Tablica raspoloživih mjera u slučaju nepridržavanja Kodeksa ponašanja

Vrsta nepridržavanja (brojevi se odnose na gore navedene stavke)

Mjera

Objava mjere u registru

Formalna odluka o ukidanju prethodno odobrenog prava na pristup prostorijama Europskog parlamenta

1

Nepridržavanje, odmah ispravljeno (18.)

Pisana obavijest u kojoj se navode činjenice i njihovo ispravljanje.

Ne

Ne

2

Nesuradnja sa ZTRS-om (19. i 21.)

Brisanje iz registra, deaktivacija dozvole za pristup prostorijama Europskog parlamenta te

ukidanje drugih poticaja

Ne

Ne

3

Neprimjereno ponašanje (20. i 21.)

Brisanje iz registra, deaktivacija dozvole za pristup prostorijama Europskog parlamenta te ukidanje drugih poticaja

Ne

Ne

4

Opetovana i namjerna nesuradnja ili opetovano neprimjereno ponašanje (22.) i/ili ozbiljno nepridržavanje.

a)  Brisanje iz registra na jednu godinu i formalno ukidanje prava na pristup Parlamentu (kao ovlaštenom predstavniku interesnih skupina);

b)  Brisanje iz registra na dvije godine i formalno ukidanje prava na pristup Parlamentu (kao ovlaštenom predstavniku interesnih skupina);

Da, odlukom glavnih tajnika Europskog parlamenta i Europske komisije.

Da, odlukom Kolegija kvestora.

(1) SL C 377 E, 7.12.2012., str. 176.
(2) SL L 191, 22.7.2011., str. 29.
(3) SL C 271 E, 12.11.2009., str. 48.
(4) Kako je utvrđeno na redovitoj sjednici kvestora održanoj 19. travnja 2012., PV QUAEST
(5) SL L 191, 22.7.2011., str. 29.
(6) SL C 271 E, 12.11.2009., str. 48.
(7) SL C 377 E, 7.12.2012., str. 176.
(8) Profesionalni kodeks ponašanja u skladu s kojim je dotična osoba upisana u registar obvezana može nametati obveze koje su strože od zahtjeva iz Kodeksa ponašanja utvrđenih u Prilogu 3.
(9) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskoga parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31. 5. 2001., str. 43.).
(10) SL: molimo umetnite datum: tri mjeseca nakon stupanja na snagu ovog sporazuma.
(11) Osobe upisane u registar mogu zatražiti pravo na pristup prostorijama Europskog parlamenta na kraju postupka upisivanja. Imena pojedinaca koji dobiju propusnice za pristup prostorijama Europskog parlamenta unose se u registar. Međutim, upisom u registar ne stječe se automatski pravo na tu propusnicu.
(12) http://eeas.europa.eu/eastern/index_en.htm
(13) Točkom (d) od zastupnika interesa zahtijeva se da u okviru svojih odnosa s institucijama Europske unije i s njihovim članovima, dužnosnicima i ostalim osobljem, „pri upisu u registar, a zatim i u okviru svojih aktivnosti na koje se primjenjuje registar, osiguraju da su, prema svojim saznanjima, podaci koje pružaju potpuni, ažurirani i ne navode na pogrešne zaključke“ i da „se slažu da su sve navedene informacije podložne reviziji te da pristaju na suradnju s administrativnim zahtjevima za dodatnim informacijama i ažuriranjima;”.


Trostrani socijalni samit za rast i zapošljavanje
PDF 426kWORD 76k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o Trostranom socijalnom samitu za rast i zapošljavanje (COM(2013)07402013/0361(APP))
P7_TA(2014)0377A7-0136/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Odluke Vijeća (COM(2013)0740),

–  uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir privremeno izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0136/2014),

1.  zahtijeva da Vijeće uzme u obzir sljedeće promjene:

Prijedlog Odluke Vijeća trebao bi biti izmijenjen kako slijedi:

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Promjena 1
Prijedlog Odluke Vijeća
Uvodna izjava 8.
(8)  U svojim zaključcima od 28. lipnja 2013. godine, Europsko vijeće primilo je na znanje da se socijalne dimenzije Ekonomske i monetarne unije trebaju učvrstiti i naglasiti u kontekstu ključne uloge socijalnih partnera i socijalnog dijaloga. U skladu s tim, Komisija se u svome priopćenju (COM(2013)690) od 2. listopada 2013. o socijalnim dimenzijama Ekonomske i monetarne unije bavi pitanjem promicanja socijalnog dijaloga na nacionalnoj razini te razini EU-a, a najavila je i prijedlog revidiranja Odluke Vijeća iz 2003. godine.
(8)  U svojim zaključcima od 28. lipnja 2013. godine, Europsko vijeće primilo je na znanje da se socijalne dimenzije Ekonomske i monetarne unije trebaju učvrstiti i naglasiti u kontekstu ključne uloge socijalnih partnera i socijalnog dijaloga. U skladu s tim, Komisija se u svome priopćenju (COM(2013)690) od 2. listopada 2013. o socijalnim dimenzijama Ekonomske i monetarne unije bavi pitanjem promicanja socijalnog dijaloga na nacionalnoj razini te razini EU-a, a najavila je i prijedlog revidiranja Odluke Vijeća iz 2003. godine te je ukazala na Trostrani socijalni samit kao na ključnu priliku za uključenje socijalnih partnera u postupak Europskog semestra.
Promjena 2
Prijedlog Odluke Vijeća
Uvodna izjava 9.a (nova)

(9a)  U deklaraciji europskih socijalnih partnera o uključenosti socijalnih partnera u europsko gospodarsko upravljanje koja je usvojena 24. listopada 2013. socijalni partneri EU-a ponovno su poduprli Trostrani socijalni samit za rast i zapošljavanje te zatražili dosljedan postupak savjetovanja sa socijalnim partnerima u kontekstu Europskog semestra.
Promjena 3
Prijedlog Odluke Vijeća
Članak 1.
Zadatak Trostranog socijalnog samita za rast i zapošljavanje je, u skladu s Ugovorom te u odnosu na ovlasti institucija i tijela Unije, osigurati neprekinuto usklađivanje među Vijećem, Komisijom i socijalnim partnerima. Omogućuje socijalnim partnerima na europskoj razini da, u kontekstu svojeg socijalnog dijaloga, pridonose raznim komponentama strategije Unije za rast i stvaranje radnih mjesta. Radi toga, Samit se oslanja na rad i rasprave među Vijećem, Komisijom i socijalnim partnerima u različitim forumima za usklađivanje o gospodarskim i socijalnim pitanjima i pitanjima zapošljavanja.
Zadatak Trostranog socijalnog samita za rast i zapošljavanje je, u skladu s Ugovorom te u odnosu na ovlasti institucija i tijela Unije, osigurati neprekinuto usklađivanje među Vijećem, Komisijom i socijalnim partnerima, kao i koordinaciju njihovih strategija za visokokvalitetno i održivo zapošljavanje. Omogućit će socijalnim partnerima na europskoj razini da, u kontekstu svojeg socijalnog dijaloga i svoje stručnosti, pridonose raznim komponentama strategije Unije za rast i stvaranje radnih mjesta. Radi toga, Samit se oslanja na rad i rasprave među Vijećem, Komisijom i socijalnim partnerima u različitim forumima za usklađivanje o gospodarskim i socijalnim pitanjima i pitanjima zapošljavanja.
Promjena 4
Prijedlog Odluke Vijeća
Članak 2. – stavak 1.
1.  Samit se sastoji od predsjednika Europskog vijeća, predsjedništva Vijeća, dva sljedeća predsjedništva, Komisije i socijalnih partnera na najvišoj razini predstavništva. Prisutni su i ministri tih triju predsjedništava i član Komisije odgovoran za zapošljavanje i socijalnu skrb. Ovisno o dnevnom redu, ostali ministri tih triju predsjedništava i ostali Povjerenici mogu također biti pozvani da sudjeluju u radu Samita.
1.  Samit se sastoji od predsjednika Europskog vijeća, predsjedništva Vijeća i dva sljedeća predsjedništva, Komisije i socijalnih partnera na najvišoj razini predstavništva. Prisutni su i ministri tih triju predsjedništava i član Komisije odgovoran za zapošljavanje i socijalnu skrb. Ovisno o dnevnom redu, ostali ministri tih triju predsjedništava, ostali povjerenici i predsjednik Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja Europskog parlamenta mogu također biti pozvani da sudjeluju u radu Samita. .
Promjena 5
Prijedlog Odluke Vijeća
Članak 2. – stavak 3. – podstavak 1.
Svako se izaslanstvo sastoji od predstavnika europskih međuindustrijskih organizacija koje zastupaju opće interese ili specifičnije interese nadzornog i rukovodećeg osoblja te malih i srednjih poduzetnika na europskoj razini.
Svako se izaslanstvo sastoji od predstavnika europskih međuindustrijskih organizacija koje zastupaju opće interese ili specifičnije interese nadzornog i rukovodećeg osoblja te mikro, malih i srednjih poduzetnika na europskoj razini.
Promjena 6
Prijedlog Odluke Vijeća
Članak 2. – stavak 3. – podstavak 2.
Tehničku koordinaciju za izaslanstvo radnika osigurava Europska konfederacija sindikata (ETUC), a za izaslanstvo poslodavaca Konfederacija europske poslovne zajednice (BUSINESSEUROPE). ETUC i BUSINESSEUROPE osiguravaju da mišljenja izražena u doprinosima specifičnih i sektorskih organizacija budu u potpunosti uzeta u obzir te, gdje je to primjereno, da uključuju predstavnike nekih od tih organizacija u svoja izaslanstva.
Tehničku koordinaciju za izaslanstvo radnika osigurava Europska konfederacija sindikata (ETUC), a za izaslanstvo poslodavaca Konfederacija europske poslovne zajednice (BUSINESSEUROPE). ETUC I BUSINESSEUROPE osiguravaju da mišljenja specifičnih i sektorskih organizacija budu u potpunosti uzeta u obzir u njihovim doprinosima te, gdje je to primjereno, da uključuju predstavnike nekih od tih organizacija koji su ovlašteni govoriti u svojim izaslanstvima.
Promjena 7
Prijedlog Odluke Vijeća
Članak 3. – stavak 1.
1.  Dnevni red Samita utvrđuju zajednički Vijeće, Komisija i međuindustrijske organizacije radnika i poslodavaca koje sudjeluju u radu Samita. Radi toga, pripremni sastanci održavaju se među službama Vijeća, Komisije te ETUC-a i organizacije BUSINESSEUROPE.
1.  Dnevni red Samita utvrđuju zajednički i na temelju jednakog partnerstva Vijeće, Komisija i međuindustrijske organizacije radnika i poslodavaca koji sudjeluju u radu Samita. Radi toga, pripremni sastanci održavaju se među službama Vijeća, Komisije te ETUC-a i organizacije BUSINESSEUROPE.
Promjena 8
Prijedlog Odluke Vijeća
Članak 3. – stavak 2.
2.  Pitanja na dnevnom redu raspravljaju se na sastancima Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i potrošačka pitanja.
2.  Pitanja na dnevnom redu raspravljaju se na sastancima Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i potrošačka pitanja, temeljena prema potrebi na doprinosu svih svojih pripremnih tijela.
Promjena 9
Prijedlog Odluke Vijeća
Članak 4. – stavak 1.
1.  Samit se sastaje najmanje dvaput godišnje. Sastanci se održavaju prije odgovarajućih proljetnih i jesenskih sjednica Europskog vijeća.
1.  Samit se sastaje najmanje dvaput godišnje. Sastanci se održavaju prije odgovarajućih proljetnih i jesenskih sjednica Europskog vijeća, a ishod Samita predstavlja se sljedećem Europskom vijeću radi donošenja odluka.
Promjena 10
Prijedlog Odluke Vijeća
Članak 5.
2.nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
Zajednički predsjednici sastavljaju sažetak rasprava sa Samita kako bi se informiralo odgovarajuće konfiguracije Vijeća i opću javnost.
Zajednički predsjednici sastavljaju sažetak rasprava sa Samita kako bi se informiralo odgovarajuće konfiguracije Vijeća, Europski parlament i opću javnost.

Pregovori o Višegodišnjem financijskom okviru 2014. – 2020.: pouke koje treba izvući i put naprijed
PDF 340kWORD 90k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o pregovorima o Višegodišnjem financijskom okviru 2014. – 2020.: pouke koje treba izvući i smjernice za budućnost (2014/2005(INI))
P7_TA(2014)0378A7-0254/2014

Europski parlament,

—  uzimajući u obzir prijedlog Uredbe vijeća o uspostavljanju višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2014. – 2020. (COM(2011)0398) izmijenjen 6. srpnja 2012. (COM(2012)0388) i nacrt Međuinstitucionalnog sporazuma (MIS) između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o suradnji u proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (COM(2011)0403),

—  uzimajući u obzir svoju suglasnost za Uredbu o VFO-u(1) od 19. studenog 2013. u skladu s člankom 312. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i svoje odobrenje za zaključenje MIS-a(2) od istoga datuma,

—  uzimajući u obzir VFO i MIS, kako su usvojeni 2. prosinca 2013. i objavljeni u Službenom listu 20. prosinca 2013.,

—  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. lipnja 2011. o „Ulaganju u budućnost: novi višegodišnji financijski okvir (VFO) za konkurentniju, održiviju i uključivu Europu”(3),

—  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2012. s ciljem postizanja pozitivnog ishoda postupka odobrenja višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2014. – 2020.(4),

—  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. ožujka 2013. o zaključcima Europskog vijeća od 7. i 8. veljače u vezi s Višegodišnjim financijskim okvirom(5),

—  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 3. srpnja 2013. o političkom dogovoru o Višegodišnjem financijskom okviru 2014. ‒ 2020.(6),

—  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. prosinca 2013. o odnosima između Europskog parlamenta i institucija koje predstavljaju nacionalne vlade(7),

—  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i mišljenja Odbora za ustavna pitanja, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za regionalni razvoj i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7‑0254/2014),

A.  budući da je dogovor o VFO-u za razdoblje 2014. – 2020. bio ishod dugih i teških pregovora koji su trajali dvije i pol godine; budući da se konačan politički dogovor mogao postići samo na najvišoj političkoj razini između triju predsjednika (Parlamenta, predsjedništva Vijeća i Komisije) u skladu s člankom 324. UFEU-a;

B.  budući da ukupna razina sljedećeg VFO-a (960 milijardi EUR u obvezama i 908 milijardi EUR u plaćanjima prema cijenama za 2011.), prema odluci Europskog vijeća koju je na kraju podržao Parlament, predstavlja smanjenje od 3,5 % u obvezama i 3,7 % u plaćanjima u odnosu na financijski okvir za razdoblje 2007. – 2013., unatoč sve većim nadležnostima EU-a nakon potpisivanja Ugovora iz Lisabona i proširenja Unije na 28 država članica; budući da ta razina ne zadovoljava političke ciljeve i obveze EU-a, osobito u odnosu na strategiju Europa 2020.;

C.  budući da će godišnji proračun EU-a i dalje činiti oko 1 % BND-a EU-a sljedećih godina, što je razina koja je postignuta već ranih 1990-ih i osjetno je ispod gornje granice za vlastita sredstva od 1,29 % BND-a EU-a za obveze i 1,23 % BND-a EU-a za plaćanja, kako je odlučeno 1992. i ponovno potvrđeno 2010.;

D.  budući da se Parlament, politički suočen s nemogućnosti izmjene ukupnih iznosa VFO-a o kojima je odlučivalo Europsko vijeće, usmjerio na poboljšanje provedbe VFO-a uspješnim pregovorima o uključivanju niza ključnih novih odredbi kojima će se doprinijeti tome da novi financijski okvir i novi godišnji proračun EU-a budu funkcionalniji, dosljedniji, transparentniji i bolje prilagođeni potrebama građana EU-a i tome da se gornje granice VFO-a u potpunosti iskoriste; budući da se te odredbe posebice odnose na nove dogovore u vezi s revizijom VFO-a, fleksibilnošću, cjelovitošću i transparentnošću proračuna EU-a, uz daljnji angažman u reformiranju financiranja proračuna EU-a (Zajednička izjava o vlastitim sredstvima);

E.  budući da je, u skladu s vodećim načelom da „ništa nije dogovoreno dok sve nije dogovoreno”, Parlament dao suglasnost za novu Uredbom o VFO-u i odobrio novi MIS 19. studenog 2013., nakon što je Vijeće ispunilo uvjete izložene u rezoluciji Parlamenta od 3. srpnja 2013., uključujući prihvaćanje dodatnih 11,2 milijardi EUR u plaćanjima za 2013.;

F.  budući da Vijeće nije ostvarilo napredak u vezi s prijeko potrebnom reformom trenutačnog sustava za financiranje proračuna EU-a unatoč ambicioznim prijedlozima koje je predstavila Komisija i čiji je cilj bilo ne samo da se prevlada zastoj koji je uzrokovan nedostatkom pravog sustava vlastitih sredstava, nego i da sustav financiranja proračuna EU-a bude jednostavniji, pošteniji i transparentniji za građane EU-a;

G.  budući da se trajanje VFO-a u skladu s dogovorom o VFO-u za razdoblje 2014. – 2020. i dalje ne poklapa s mandatom Parlamenta i Komisije, čiji novi mandati započinju 2014.;

H.  budući da mogućnosti izmjene postupaka odlučivanja za VFO i odluka o vlastitim sredstvima, koje su omogućene Ugovorom iz Lisabona, nisu iskorištene;

1.  iskreno žali zbog činjenice da se i u postupku koji je vodio do dogovora o VFO-u za razdoblje 2014. – 2020. i u političkim raspravama u vezi s tim pregovorima pokazalo da očito nedostaje zajednička vizija u pogledu proračuna i prioriteta EU-a, da postoje različiti pristupi među institucijama EU-a i da nisu ispunjena očekivanja u vezi s ojačanom ulogom i ovlastima Parlamenta u skladu s Ugovorom iz Lisabona; smatra zbog toga da je od najveće važnosti da se iz ovog izvješća izvuku nužne političke i institucionalne pouke koje mogu poslužiti kao temelj za pripremu budućih pregovora, posebice u vezi s revizijom VFO-a nakon izbora, koje Komisija treba pokrenuti najkasnije prije kraja 2016.;

Političke napomene

2.  primjećuje da je zbog fiskalne konsolidacije s kojom se države članice trenutačno suočavaju ambiciozniji dogovor o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2014. – 2020. neostvariv; međutim, duboko žali što nije odgovarajuće prepoznata uloga proračuna EU-a kao važnog i zajedničkog političkog instrumenta za prevladavanje trenutačne gospodarske i socijalne krize; podsjeća da je proračun EU-a uglavnom namijenjen za ulaganja te da nudi jedinstven okvir za suradnju i jačanje nacionalnih napora za poticanje rasta, jačanje konkurentnosti i otvaranje radnih mjesta u cijelome EU-u;

3.  izrazito je zabrinut zbog toga što su proračunske rasprave u Vijeću godinama zatrovane logikom „pravednih dobiti”, umjesto da se vode logikom europske dodane vrijednosti; smatra da, iako su te rasprave postojale prije uvođenja sredstava na temelju BND-a, stanje se ozbiljno intenziviralo zbog trenutnog sustava financiranja EU-a, u kojem 74 % prihoda proizlazi iz nacionalnih doprinosa utemeljenih na BND-u umjesto iz stvarnih vlastitih sredstava, kao što je to predviđeno Ugovorom iz Rima i svim sljedećim ugovorima EU-a; smatra da se takvim sustavom stavlja nerazmjerno velik naglasak na neto bilance između država članica i da se takvim sustavom dovelo do sve češćeg uvođenja složenih i netransparentnih rabata i drugih mehanizama korekcije za financiranje proračuna EU-a;

4.  vjeruje da je ta logika također prevladala u pogledu načina na koji je Europsko vijeće postiglo dogovor o VFO-u 8. veljače 2013.; smatra da je vrijedno žaljenja što se to ogledalo u činjenici da se o nacionalnim alokacijama, osobito iz dvaju velikih područja rashoda u proračunu EU-a, poljoprivrede i kohezijske politike, odlučivalo u tom trenutku; posebno osuđuje povećani broj posebnih alokacija i „darova” dodijeljenih tijekom pregovora između čelnika država i vlada, koji se ne temelje na objektivnim i provjerljivim kriterijima, nego odražavaju pregovaračku moć država članica koje pokušavaju osigurati svoje nacionalne interese i u najvećoj mogućoj mjeri povećati svoje neto povrate; osuđuje nedostatak transparentnosti u postizanju tog dogovora te nespremnosti Vijeća i Komisije da Parlamentu ustupe sve važne dokumente; naglašava da bi europska dodana vrijednost trebala prevladati nad nacionalnim interesima;

5.  odlučno odbacuje tu ograničenu računovodstvenu viziju proračuna EU-a kojom se zanemaruje europska dodana vrijednost, protivi načelima solidarnosti EU-a i podcjenjuje trenutačna i potencijalna uloga proračuna EU-a u jačanju gospodarskog upravljanja; naglašava da je proračun EU-a prije svega investicijski proračun sa snažnim učinkom poluge koji omogućuje ostvarivanje brojnih projekata koje bi inače bilo teško ili nemoguće provesti, te da je on katalizator rasta, konkurentnosti i stvaranja radnih mjesta u cijeloj Uniji te snažan pokretač reformi; zbog toga duboko žali što se čini da neke države članice zanemaruju nacionalne doprinose proračunu EU-a kao običan trošak koji valja smanjiti na najmanju moguću mjeru;

6.  primjećuje da je Europsko vijeće zauzelo pristup „odozgo prema dolje” pri odlučivanju o ukupnom obujmu VFO-a za razdoblje 2014. – 2020., čime se pokazuje zabrinjavajući nerazmjer između političkih obveza EU-a koje Europsko vijeće preuzima i njegove nevoljkosti da primjereno financira te obveze; nasuprot tome, vjeruje da bi se ta odluka trebala temeljiti na procesu koji se kreće odozdo prema gore i da bi trebala proizlaziti iz iscrpne procjene financijskih potreba i političkih ciljeva EU-a kako su navedeni u višegodišnjim programima i politikama EU-a koje je definiralo zakonodavno tijelo;

7.  stoga je uvjeren da bi svakoj odluci o financijskom okviru kao njezin temelj trebala prethoditi istinska politička rasprava o ulozi, funkciji i dodanoj vrijednosti proračuna EU-a i o njegovoj sukladnosti s političkom strategijom koju je usvojila Unija i operativnim prioritetima ciljevima koji su zadani Uniji; smatra da bi radi premošćivanja jaza između različitih vizija o tome što se proračunom EU-a zastupa i što se može postići, ta rasprava trebala biti pravodobno organizirana i da bi trebala uključivati tri institucije EU-a i sve nacionalne parlamente, ali i da bi u njoj trebale sudjelovati i najviše političke razine država članica;

8.  nadalje, uvjeren je da se opipljiv napredak može postići jedino slijedeći dubinsku reformu financiranja proračuna EU-a koja bi trebala poštovati slovo i duh Ugovora i kojom bi se trebalo vratiti sustavu istinskih, jasnih, jednostavnih i pravednih vlastitih sredstava; naglašava da će uvođenje jednog ili više novih vlastitih sredstava smanjiti udio doprinosa proračunu EU-a temeljenih na BND-a te, u skladu s time, smanjiti opterećenje državnih blagajni; ponovno izražava svoju snažnu predanost svim procesima koji vode do reforme sustava vlastitih sredstava, koji je trenutačno složen, nejasan i neučinkovit; žali što je konačni dogovor Vijeća o sustavu vlastitih sredstava još složeniji od prethodnoga jer uvodi nove rabate i iznimke;

Institucionalne napomene

9.  podsjeća da je Parlament bio prva institucija EU-a koja je predstavila svoju viziju VFO-a za razdoblje 2014. – 2020. te ukazala na potrebu za reformom financiranja proračuna EU-a u izvješću svog posebnog Odbora za političke izazove u lipnju 2011.; smatra da je Parlament zahvaljujući ranoj pripremi postigao konsenzus o političkim prioritetima i ostao ujedinjen tijekom cijelog postupka pregovora koji je uslijedio; smatra nadalje da su tim izvješćem dane smjernice za Komisiju u izradi nacrta njezinih prijedloga o VFO-u i vlastitim sredstvima te cijeni redovan politički dijalog koji je uspostavljen između dviju institucija u svim fazama pripreme tog izvješća; smatra da bi se ova praksa trebala nadalje razvijati u strukturiraniji dijalog između dviju institucija prije predstavljanja bilo kakvog prijedloga o VFO-u;

10.  podsjeća da je Vijeće na temelju članka 312. UFEU-a jednoglasno usvojilo Uredbu o VFO-u nakon što je dobilo suglasnost Parlamenta, dok navedene tri institucije EU-a „poduzimaju sve potrebne mjere za olakšavanje usvajanja Uredbe”; stoga primjećuje da se Ugovorom ne nalažu nikakvi konkretni postupci za uključivanje Parlamenta u pregovore o VFO-u te da su ti oblici suradnje naknadno određeni u praksi nizom ad hoc dogovora na političkoj razini na inicijativu Parlamenta;

11.  smatra da je vrijedno žaljenja što prije dogovora Europskog vijeća o VFO-u 8. veljače 2013. nisu održani nikakvi smisleni pregovori između Parlamenta i Vijeća; smatra da se brojnim sastancima održanim između njegove pregovaračke skupine i predsjedništava Vijeća na marginama relevantnih sjednica Vijeća za opće poslove te sudjelovanjem te pregovaračke skupine na neslužbenim sastancima Vijeća na kojima se raspravljalo o VFO-u tek u manjoj mjeri potaknulo dijeljenje informacija između Vijeća i Parlamenta; uviđa stoga potrebu da Parlament nadogradi stečeno iskustvo i da se koristi svim raspoloživim sredstvima da ojača svoj utjecaj na duh, raspored i sadržaj pregovora s Vijećem radeći na tome da Vijeće snažnije uzima u obzir argumente i stajališta Parlamenta;

12.  žali zbog toga što su, unatoč jakim prigovorima Parlamenta, sve „pregovaračke kutije” koje su predstavila različita predsjedništva Vijeća te, konačno, dogovor Europskog vijeća o VFO-u 8. veljače 2013. sadržavali znatan broj zakonodavnih elemenata o kojima se trebalo odlučiti redovnim zakonodavnim postupkom; ističe da bi se pravno nužna jednoglasnost u Vijeću za Uredbu o VFO-u mogla postići jedino prejudiciranjem određenih velikih političkih promjena u sektorskim politikama EU-a, čime bi se, u očitoj suprotnosti s Ugovorima, narušile ovlasti Parlamenta na temelju suodlučivanja, posebice pravo na izmjene na istoj razini kao Vijeće;

13.  primjećuje da su pravi pregovori o Uredbi o VFO-u i MIS-u pokrenuti tek u svibnju 2013., a pregovarači Vijeća nisu imali službeni pregovarački mandat, nego su dogovor o VFO-u Europskog vijeća smatrali jedinom referentnom točkom i nisu omogućili prostor ni za kakvu raspravu; ističe da je takav stav doveo ne samo do nepotrebnoga gubitka vremena, nego i do neprihvatljivog pokušaja Vijeća da isključi određene teme iz pregovora, čime se Parlament prisilio na borbu, uključujući na najvišoj političkoj razini, da se uključi u pregovore o svakom članku Uredbe o VFO-u i MIS-a;

14.  podsjeća da, u skladu s Ugovorom, Europsko vijeće ne obnaša zakonodavne funkcije; stoga ustraje na tome da zaključke Europskog vijeća valja uzeti kao upute za pregovore za Vijeće te da one ni u kojem slučaju ne predstavljaju strogo dogovorene stavke o kojima se ne može pregovarati s Parlamentom; poziva da se u zaključke Europskog vijeća uključi standardna formula koja upućuje na odredbe članka 15. stavka 1. UFEU-a;

15.  duboko žali zbog činjenice da su pregovori o višegodišnjim programima EU-a bili obilježeni istim problemom, osobito u poljoprivredi i kohezijskoj politici; primjećuje da je Vijeće u više navrata odbilo čak i spomenuti aspekte tih pravnih osnova povezane s VFO-om; naglašava znatan napor i vrijeme koji su Parlamentu bili potrebni kako bi osigurao da se sve točke pravnih osnova o kojima se odlučuje suodlučivanjem između Vijeća i Parlamenta zadrže na pregovaračkom stolu; sa zadovoljstvom primjećuje da su pregovarači Parlamenta u konačnici bili uspješni u osporavanju nekih dijelova dogovora Europskog vijeća;

16.  primjećuje da Parlament u konačnici nije osporio iznose VFO-a (ukupna razina i raspodjela po stavkama) o kojima je odlučilo Europsko vijeće, čime je uvažio osobito težak gospodarski i financijski kontekst u vrijeme donošenja te odluke; međutim, naglašava da se to ni u kojem slučaju ne bi trebalo shvatiti kao presedan te ponovno izražava stajalište da su iznosi VFO-a te svi drugi dijelovi mjerodavnog političkog dogovora Europskog vijeća podložni pregovorima s Parlamentom;

17.  ističe potrebu za znatnim poboljšanjem načina pregovaranja o VFO-u u budućnosti kako bi se izbjegli zastoji i uštedjelo vrijedno vrijeme i resursi tijekom pregovora; smatra da bi se ti načini trebali formalizirati u obliku sporazuma na najvišoj političkoj razini, pri čemu bi se trebalo voditi računa o nedostacima nedavnih pregovora i u potpunosti zaštititi ulogu i ovlasti Parlamenta kako su navedeni u Ugovoru o EU-u; smatra da bi taj postupak u konačnici trebalo ugraditi u sam MIS, kao što je slučaj s proračunskim postupkom;

18.  upućuje na golemu količinu razmijenjenih informacija i koordinacije potrebnih unutar Parlamenta radi osiguranja dosljednosti u usporednim pregovorima o VFO-u i zakonodavnim osnovama za više od 60 višegodišnjih programa; naglašava da je iznimno važno činiti razliku među pitanjima koja treba donijeti suodlučivanjem i zadržati ih u najvećoj mogućoj mjeri u nadležnosti odgovarajućih odbora; predlaže da bi u sljedećim pregovorima o VFO-u Europski parlament trebao pristupiti zakonodavnim prijedlozima usporedno i konačno ih usvojiti kao paket, primjenjujući u najvećoj mogućoj mjeri načelo da ništa nije dogovoreno dok sve nije dogovoreno;

19.  uvjeren je da pravilo o jednoglasnosti u Vijeću podrazumijeva da sporazum predstavlja najmanji zajednički nazivnik, koji se temelji na potrebi za izbjegavanjem veta pojedine države članice; ističe da bi prijelaz prema glasovanju kvalificiranom većinom za Uredbu o VFO-u bio u skladu ne samo s redovnim zakonodavnim postupkom, koji se upotrebljava za usvajanje gotovo svih višegodišnjih programa EU-a, nego i s godišnjim postupkom za donošenje proračuna EU-a;

20.  primjećuje da bi Europsko vijeće moglo iskoristiti opću klauzulu paserelu (članak 48. stavak 7. UEU-a) za prijelaz prema glasovanju kvalificiranom većinom i redovnom zakonodavnom postupku za vlastita sredstva i odlučivanje o VFO-u; nadalje, podsjeća da je člankom 312. stavkom 2. UFEU-a u svakom slučaju dopušteno usvajanje glasovanja kvalificiranom većinom za VFO; poziva Europsko vijeće na korištenje objema paserelama za njihove namijenjene svrhe kako bi se pojednostavilo donošenje odluka u Vijeću i ograničilo prevladavanje politika nacionalnih pravednih dobiti (juste retour) pred zauzimanjem za zajedničke interese cijele Unije;

Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.: smjernice za budućnost

21.  objavljuje svoju namjeru da u godišnjem postupku donošenja proračuna osigura cjelovitu uporabu svih novih odredbi koje su uspješno uvrštene u Uredbu o VFO-u i MIS; očekuje da Vijeće neće pokušati nametnuti ograničena tumačenja tih odredbi, osobito u pogledu prirode i područja primjene svih posebnih instrumenata, nego da će se ponijeti odgovorno i odobriti nužna sredstva za ispunjavanje i svojih prethodnih obveza i nepredviđenih rashoda čak i ako to rezultira potrebom da se premaši godišnja gornja granica VFO-a; podsjeća u tom kontekstu da su gornje granice za VFO 2014. – 2020. postavljene mnogo niže od gornjih granica vlastitih sredstava;

22.  stavlja poseban naglasak na nova pravila o fleksibilnosti kojima bi se trebala omogućiti najveća moguća uporaba gornjih granica VFO-a za obveze i plaćanja; ističe da se više ne može održavati praksa prethodnih financijskih okvira prema kojoj je godišnji proračun EU-a ostajao daleko ispod gornjih granica VFO-a, osobito u pogledu odobrenih sredstava za plaćanja;

23.  naglašava u tom kontekstu da su nagomilane nepodmirene obveze dosegnule kritičnu razinu koja bi proračun EU-a mogla odvesti u strukturni manjak, čime bi se prekršile odredbe Ugovora (članci 310. i 323. UFEU-a); duboko je zabrinut da iznos neplaćenih računa na kraju godine neprestano raste od 2011. (samo za kohezijsku politiku na kraju 2013. bio je u visini 23,4 milijardi EUR), što će uzrokovati velik pritisak na gornje granice za plaćanja VFO-a 2014. – 2020; naglašava potrebu da se točno odrede gornje granice za godišnja plaćanja VFO-a uzimajući na odgovarajući način u obzir između ostalog dinamiku kohezijske politike, uključujući vremenski raspored za programiranje, provedbu, konačno zatvaranje programa i opoziv odobrenih sredstava;

24.  naglašava da je svrha gornje granice za obveze poduprijeti ulaganja u rast i zapošljavanje u Europi, a posebno zapošljavanje mladih; podsjeća na to da je taj instrument bio inicijativa Europskog parlamenta;

25.  podsjeća da Komisija koja će preuzeti mandat nakon europskih izbora 2014. treba do kraja 2016. pokrenuti obvezan pregled i reviziju VFO-a za razdoblje 2014. – 2020.; ističe činjenicu da je ta klauzula o poslijeizbornom pregledu/reviziji VFO-a bila jedan od ključnih zahtjeva Parlamenta u pregovorima o VFO-u, što se temeljilo na potrebi da se sljedećem sazivu Komisije i Parlamenta omogući da preispita političke prioritete EU-a, čime bi se VFO-u dao obnovljeni demokratski legitimitet; naglašava da su zbog gospodarske krize razine ulaganja u Europi znatno pale u razdoblju od 2008. do 2012. i podsjeća na to da će, prema nekim procjenama(8), to koštati kontinent 540 milijardi EUR izgubljenog povrata ulaganja do 2020.;

26.  imajući u vidu poslijeizborni pregled/reviziju VFO-a, naglašava potrebu da sljedeći saziv Parlamenta pravodobno razmotri svoje političke prioritete, tj. da utvrdi područja za koje se smatra da će biti potrebno više ulaganja u drugoj polovici VFO-a 2014. – 2020.; u tu svrhu poziva sljedeću Komisiju i Parlament da pažljivo ocijene ostvarenje ciljeva strategije Europa 2020., posebno u smislu zapošljavanja i savladavanja gospodarske krize, kao i uspješnost programa EU-a, poput Obzora 2020., kako bi se težište dalo područjima za koja sredstva EU-a daju dokazanu dodanu vrijednost i za koja će dodatna financijska sredstva biti potrebna;

27.  poziva na reviziju VFO-a u sredini razdoblja radi pripreme za moguće smanjenje u razdoblju za koje se dogovara sljedeći VFO kako bi se osigurali daljnji ponovni pregovori tijekom mandata Parlamenta i Komisije, čime bi se zajamčio puni demokratski legimitet redovnih odluka o financijskim perspektivama Unije, istovremeno poduzimajući mjere za osiguravanje stabilnosti za cikluse programiranja i predvidljivost ulaganja; iskreno vjeruje da bi petogodišnji ciklus VFO-a poboljšao demokratski legitimitet, unaprijedio određivanje prioriteta proračunskih sredstava te bi se mogao smatrati preduvjetom daljnje političke rasprave;

28.  ističe da bi Komisija u svojim prijedlozima za reviziju VFO-a trebala pažljivo voditi računa o posljednjim makroekonomskim predviđanjima te da bi ti prijedlozi trebali uključivati iscrpnu procjenu djelovanja svih posebnih instrumenata, posebice ukupne razlike do gornje granice obveza i plaćanja; podsjeća da se tim procesom neće smanjiti prethodno dodijeljene nacionalne omotnice, uključujući udio ESF-a u tim nacionalnim omotnicama; u tom kontekstu očekuje od Komisije da Parlamentu i Vijeću dostavi jednake i dosljedne podatke o iznosima i procjenama kako bi se izbjegli nesporazumi u pregovorima u pogledu temelja rasprave;

29.  naglašava potrebu da se potakne široka i otvorena rasprava o rezultatima koji su postignuti programima financiranja EU-a, a posebno procjena u kojoj mjeri ti programi doprinose ostvarivanju ciljeva Europe 2020.;

30.  naglašava da inovativni financijski instrumenti, poput europskih projektnih obveznica, mogu imati vrlo važnu ulogu u poticanju toliko potrebnih ulaganja ako se pravilno izrade; u tom pogledu potiče Komisiju da predstojeću procjenu optimalno iskoristi i u kontekstu pregleda i revizije VFO-a 2014. – 2020.;

31.  pozdravlja Zajedničku izjavu triju institucija dogovorenu u okviru pregovora o VFO-u prema kojoj će godišnji proračunski postupci prema potrebi uključiti rodno osjetljive elemente, uzimajući u obzir načine na koje ukupni financijski okvir Unije doprinosi povećanoj rodnoj ravnopravnosti (i osigurava načelo rodne osviještenosti); ističe da bi ta načela trebalo uključiti u Komisijin prijedlog o reviziji VFO-a;

32.  ponavlja svoju namjeru da obveznu reviziju VFO-a učini ključnim zahtjevom za ustoličenje sljedećeg saziva Komisije; stoga poziva sljedeći saziv Europskog parlamenta da izbor predloženog kandidata za predsjednika Komisije uvjetuje snažnim i nedvosmislenim zalaganjem za provedbu klauzule o poslijeizbornom pregledu/reviziji i predanošću istinskom i dubokom političkom dijalogu o sadržaju te klauzule;

33.  primjećuje da se za sljedeći krug pregovora primjenjuju članci 70. i 70.a Poslovnika Parlamenta (međuinstitucionalni pregovori u zakonodavnim postupcima) ; preporučuje da se početkom sljedećeg mandata Parlamenta odbor nadležan za Poslovnik pozove da razmotri usklađivanje tih članaka s člankom 75. (VFO), člankom 75.c (financijski trijalog) i člankom 81. stavkom 3. (postupak suglasnosti) u cilju sastavljanja jedinstvenog dosljednog članka namijenjenog posebnim zakonodavnim postupcima iz članaka 311. i 312. UFEU-a u vezi s određivanjem mandata, provedbom trijaloga (uključujući ulogu predsjednika) i provjerom na plenarnoj sjednici;

34.  smatra da bi prilikom sljedeće revizije Ugovora Konvencija trebala predložiti sustav pravog suodlučivanja između Vijeća i Parlamenta o donošenju VFO-a i odluka o vlastitim sredstvima;

35.  snažno vjeruje da Skupina na visokoj razini za vlastita sredstva predstavlja jedinstvenu priliku za prevladavanje zastoja koji je nastao u pogledu reforme trenutačnog sustava vlastitih sredstava; očekuje da će ta skupina znatno doprinijeti razumijevanju nedostataka trenutačnog sustava i koristi koje mogu proizaći iz dubinske i sveobuhvatne reforme te uvođenja novih i istinskih vlastitih sredstava, čime se može znatno smanjiti udio doprinosa na temelju BND-a proračunu EU-a;

36.  podsjeća da Skupina na visokoj razini ima ovlast za ispitivanje svih aspekata reforme sustava vlastitih sredstava; snažno je predan intenzivnom radu u svim fazama tog procesa i njegovom uspješnom zaključivanju putem sudjelovanja svojih triju predstavnika; računa na jednako „vlasništvo” Vijeća nad tim procesom i njegovu jednaku predanost; ističe potrebu za podizanjem svijesti o pitanjima o kojima je riječ i među nacionalnim parlamentima; naglašava da bi nalazi i zaključci Skupine na visokoj razini trebali biti pravodobno spremni za razmatranje tijekom pregleda/revizije VFO-a 2016. kako bi se utro put funkcioniranju mogućih reformi do sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira;

37.  izražava svoje čvrsto uvjerenje da se svaka nova fiskalna mogućnost ili proračun koji se razvijaju posebno za države članice eurozone čije fiskalne funkcije ne pokriva VFO moraju razviti unutar okvira Unije te da se pomoću postojećih institucija trebaju podvrgnuti odgovarajućem demokratskom nadzoru i odgovornosti;

o
o   o

38.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim parlamentima.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0455.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0456.
(3) SL C 380 E, 11.12.2012., str. 89.
(4) SL C 68 E, 7.3.2014., str. 1.
(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0078.
(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0304.
(7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0599.
(8) Govor predsjedavatelja Vijeća guvernera EIB-a tijekom Europskog međuparlamentarnog tjedna 2014., 21. siječnja 2014.


Poboljšanje mobilnosti radnika unaprjeđivanjem stjecanja i očuvanja prava na dopunsku mirovinu ***II
PDF 261kWORD 37k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o minimalnim zahtjevima za poboljšanje mobilnosti radnika između država članica unaprjeđivanjem stjecanja i očuvanja prava na dopunsku mirovinu (17612/1/2013 – C7-0059/2014 – 2005/0214(COD))
P7_TA(2014)0379A7-0188/2014

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (17612/1/2013 – C7‑0059/2014),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju(1) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2005)0507),

–  uzimajući u obzir izmijenjeni prijedlog Komisije (COM(2007)0603),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 72. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje u Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7‑0188/2014),

1.  odobrava stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  izjavljuje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniraju Europske unije potpiše akt s predsjednikom Vijeća;

4.  nalaže glavnom tajniku da potpiše akt nakon što se provjeri da su svi postupci propisno dovršeni i da u dogovoru s glavnim tajnikom Vijećate dogovori njegovu objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 146E, 12.6.2008., str. 216.


Zakon o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja, biljnom reproduktivnom materijalu i sredstvima za zaštitu bilja ***I
PDF 1708kWORD 1456k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o službenom nadzoru i ostalim službenim aktivnostima koje se provode kako bi se osigurala primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i biljnom reproduktivnom materijalu, sredstvima za zaštitu bilja te o izmjenama uredbi (EZ) br. 999/2001, 1829/2003, 1831/2003, 1/2005, 396/2005, 834/2007, 1099/2009, 1069/2009, 1107/2009, uredbi (EU) br. 1151/2012, [….]/2013 i direktiva 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ, 2008/120/EZ i 2009/128/EZ (Uredba o službenom nadzoru) (COM(2013)0265 – C7-0123/2013 – 2013/0140(COD))
P7_TA(2014)0380A7-0162/2014

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0265),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 43. stavak 2., članak 114. i članak 168. stavak 4. točku (b), Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0123/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje luksemburške Nacionalne skupštine, u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojem se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti;

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. listopada 2013.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 29. studenog 2013.(2),

–  uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A7-0162/2014),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o službenom nadzoru i ostalim službenim aktivnostima koje se provode kako bi se osigurala primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, biljnom zdravstvu sredstvima za zaštitu bilja te izmjenama Uredbi (EZ) br. 999/2001, 1829/2003, 1831/2003, 1/2005, 396/2005, 834/2007, 1099/2009, 1069/2009, 1107/2009, Uredbi (EU) br. 1151/2012, …./2013(3) i Direktiva 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ, 2008/120/EZ i 2009/128/EZ (Uredba o službenom nadzoru) [Am. 1]

P7_TC1-COD(2013)0140


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2., članak 114. i članak 168. stavak 4. točku b,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora(4),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(5),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(6),

budući da:

(1)  Ugovorom o funkcioniranju Europske unije se utvrđuje da se u određivanju i provedbi svih politika i djelatnosti Zajednice osigurava visoki stupanj zaštite zdravlja ljudi. Taj bi se cilj, između ostalog, trebao postići mjerama iz veterinarskog i fitosanitarnog područja čiji je neposredni cilj zaštita zdravlja ljudi.

(2)  Prema Ugovoru Unija je dužna doprinijeti postizanju visoke razine zaštite potrošača mjerama koje donosi u kontekstu uspostave unutarnjeg tržišta.

(3)  Zakonodavstvo Unije omogućuje skup usklađenih pravila kako bi se osiguralo da je hrana i hrana za životinje sigurna i zdravstveno ispravna te da se aktivnosti koje mogu utjecati na sigurnost prehrambenog lanca ili zaštitu interesa potrošača u vezi s hranom i informacijama o hrani provode u skladu sa specifičnim zahtjevima. Pravila Unije također osiguravaju visoku razinu zdravlja ljudi i životinja i biljaka te dobrobiti životinja u cijelom prehrambenom lancu te svim područjima djelatnosti gdje je glavni cilj sprječavanje mogućeg širenja bolesti životinja koje su u nekim slučajevima prenosive na ljude ili organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode, te osiguravaju zaštitu okoliša od rizika koji mogu nastati zbog genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja. Pravila Unije također jamče identitet i kvalitetu biljnog reproduktivnog materijala. Pravilna primjena tih pravila, u daljnjem tekstu „zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu”, pridonosi funkcioniranju unutarnjeg tržišta. [Am. 2]

(4)  Osnovna pravila Unije u vezi s propisima o hrani i hrani za životinje propisana su Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (7). Osim ovih pravila, detaljniji propisi o hrani i hrani za životinje obuhvaćaju različita područja kao što su prehrana životinja, uključujući ljekovitu hranu za životinje, higijenu hrane i hrane za životinje, zoonoze, nusproizvode životinjskog podrijetla, ostatke lijekova za veterinarsku upotrebu, zagađivače, nadzor i suzbijanje bolesti životinja s učinkom na ljudsko zdravlje,označavanje hrane i hrane za životinje, sredstva za zaštitu bilja, aditive u hrani i hrani za životinje, vitamine, mineralne soli, elemente u tragovima i ostale aditive, materijale koji dolaze u dodir s hranom, zahtjeve u vezi s kvalitetom i sastavom, vodu za piće, ionizaciju, nove vrste hrane i genetski modificirane organizme.

(5)  Cilj zakonodavstva Unije o zdravlju životinja jest osigurati visoke standarde zdravlja ljudi i životinja u Uniji i racionalan razvoj poljoprivrede i akvakulture te povećati produktivnost. To je zakonodavstvo potrebno kako bi se pridonijelo uspostavljanju unutarnjeg tržišta životinja i životinjskih proizvoda te kako bi se spriječilo širenje zaraznih bolesti koje se tiču Unije. Obuhvaća područja kao što je trgovina unutar Unije, ulazak u Uniju, iskorjenjivanje bolesti, veterinarski nadzor i obavješćivanje o bolestima, te pridonosi sigurnosti hrane i hrane za životinje.

(6)  U članku 13. Sporazuma životinje su priznate kao svjesna bića. Prema zakonodavstvu Unije o dobrobiti životinja vlasnici životinja, držatelji životinja i relevantna tijela dužni su poštovati zahtjeve za dobrobit životinja koji jamče humani tretman i izbjegavanje nepotrebne boli i patnje. Takva se pravila temelje na znanstvenim dokazima i mogu neizravno poboljšati kvalitetu i sigurnost hrane i hrane za životinje.

(7)  Zakonodavstvo Unije o biljnom zdravstvu regulira ulazak, nastanak i širenje štetnih organizama koji ne postoje ili nisu rašireni u Uniji. Njegov je cilj zaštititi zdravlje nasada u Uniji te javnih i privatnih zelenih površina i šuma, uz istovremenu zaštitu bioraznolikosti i okoliša u Uniji i jamčenje kvalitete i sigurnosti hrane i hrane za životinje biljnog podrijetla.

(8)  Zakonodavstvo Unije o biljnom reproduktivnom materijalu regulira proizvodnju namijenjenu prodaji i stavljanje na tržište biljnog reproduktivnog materijala poljoprivrednih, biljnih, šumskih, voćnih i ukrasnih vrsta te vinske loze. Cilj tih pravila jest osigurati identitet, zdravlje i kvalitetu biljnog reproduktivnog materijala za njegove korisnike te produktivnost, raznovrsnost, zdravlje i kvalitetu poljoprivredno-prehrambenog lanca, kao i pridonijeti zaštiti bioraznolikosti i okoliša. [Am. 3]

(9)  Zakonodavstvo Unije o organskoj proizvodnji i označavanju organskih proizvoda pruža osnovu za održivi razvoj organske proizvodnje te nastoji pridonijeti zaštiti prirodnih resursa, bioraznolikosti i dobrobiti životinja te razvoju ruralnih područja.

(10)  Zakonodavstvo Unije o politikama kvalitete poljoprivrednih proizvoda i namirnica određuje proizvode i namirnice koji se uzgajaju i proizvode u skladu s točnim specifikacijama uz poticanje raznovrsne poljoprivredne proizvodnje, zaštitu naziva proizvoda i informiranje potrošača o posebnom karakteru poljoprivrednih proizvoda i namirnica.

(11)  Zakonodavstvo Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu temelji se na načelu da su gospodarski subjekti u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije unutar tvrtki koje su pod njihovim nadzorom dužni osigurati ispunjavanje zahtjeva postavljenih zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu koji su relevantni za njihove aktivnosti.

(12)  Za primjenu zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu odgovorne su države članice čija nadležna tijela organiziranjem službenog nadzora nadziru i provjeravaju djelotvorno ispunjavanje i primjenu zahtjeva Unije.

(13)  Uredbom (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(8) utvrđuje se jedinstveni zakonodavni okvir za organiziranje službenog nadzora. Taj je okvir znatno poboljšao učinkovitost službenog nadzora, primjenu zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i razinu zaštite od rizika za zdravlje ljudi, životinja i bilja te dobrobiti životinja u Uniji, kao i razinu zaštite okoliša od rizika koji mogu nastati od genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja. Također je pružio konsolidirani pravni okvir za podupiranje integriranog pristupa provođenju službenog nadzora kroz cijeli poljoprivredno-prehrambeni lanac.

(14)  U zakonodavstvu Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu postoji niz odredaba čija primjena nije uređena Uredbom (EZ) br. 882/2004 ili je njom uređena samo dijelom. Posebna pravila službenog nadzora održavala su se osobito u zakonodavstvu Unije o biljnom reproduktivnom materijalu i Uredbi (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. godine kojom se utvrđuju zdravstvena pravila u vezi s nusproizvodima životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda koji nisu namijenjeni ljudskoj konzumaciji, stavljajući izvan snage Uredbu (EZ) br. 1774/2002(9). Biljno zdravstvo uglavnom nije obuhvaćeno Uredbom (EZ) br. 882/2004 jer su određena pravila o službenom nadzoru propisana u Direktivi Vijeća 2000/29/EZ od 8. svibnja 2000. godine o zaštitnim mjerama protiv uvođenja u Zajednicu organizama štetnih za biljke ili biljne proizvode te njihova širenja unutar Zajednice(10). [Am. 4]

(15)  Direktiva Vijeća 96/23/EZ(11) također donosi vrlo detaljan skup pravila kojima se između ostalog određuje minimalna učestalost službenog nadzora i posebne mjere koje će se usvojiti u slučaju nesukladnosti.

(16)  Kako bi se racionalizirao i pojednostavnio cjelokupni zakonodavni okvir te istodobno postigla bolja regulacija, pravila primjenjiva na službeni nadzor u posebnim područjima trebalo bi integrirati u jedinstveni zakonodavni okvir za službeni nadzor trebalo bi snažnije integrirati ako u pogledu nadzornih djelatnosti slijede isti cilj. U tu svrhu Uredbu (EZ) br. 882/2004 i ostale akte koji trenutno uređuju službeni nadzor u posebnim područjima treba staviti izvan snage i zamijeniti ih ovom Uredbom. [Am. 5]

(17)  Cilj ove Uredbe trebao bi biti uspostavljanje usklađenog okvira Unije za organiziranje službenog nadzora i ostalih aktivnosti u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu; uzimajući u obzir pravila o službenim nadzorima propisana Uredbom (EZ) br. 882/2004 i relevantnim sektorskim zakonodavstvom te iskustvom njihove primjene.

(18)  Za provjeru sukladnosti pravila o zajedničkoj organizaciji tržišta poljoprivrednih proizvoda (ratarskih kultura, vina, maslinovog ulja, voća i povrća, hmelja, mlijeka i mliječnih proizvoda, junetine i teletine, ovčetine i kozetine te meda) već postoji dobro organizirani sustav nadzora. Stoga se ova Uredba ne bi trebala odnositi na provjeru sukladnosti s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007(12) osim dijela II. glave II. poglavlja I. te Uredbe. [Am. 6]

(19)  Određene definicije trenutno određene Uredbom (EZ) br. 882/2004 trebalo bi prilagoditi kako bi se u obzir uzelo šire područje primjene ove Uredbe, kako bi ih se povezalo s onima određenima u ostalim aktima Unije te kako bi se pojasnilo ili, po potrebi, zamijenilo terminologiju s različitim značenjem u različitim sektorima.

(20)  Prema zakonodavstvu Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu nadležnim tijelima zemalja članica povjeravaju se posebni zadaci koje trebaju izvršiti posebno za zaštitu zdravlja životinja i biljaka te dobrobiti životinja te za zaštitu okoliša u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja te kako bi se osigurao identitet i visoka kvaliteta biljnog reproduktivnog materijala. To su zadaci od javnog interesa koje nadležna tijela država članica trebaju izvršavati u svrhu eliminiranja, kontroliranja ili smanjivanja mogućih rizika za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, ili rizika za okoliš. Te aktivnosti, koje uključuju odobravanje proizvoda, istraživanje, nadzor i praćenje u epidemiološke svrhe te iskorjenjivanje i obuzdavanje bolesti, kao i druge zadatke za kontroliranje bolesti, uređene su istim sektorskim pravilima koja se primjenjuju kroz službeni nadzor. [Am. 7]

(21)  Države članice trebaju imenovati nadležna tijela u svim područjima koja su u području primjene ove Uredbe. Iako su države članice najprimjerenije za donošenje odluke o tome koje nadležno tijelo imenovati za koje područje te na kojoj upravnoj razini, također treba imenovati jedno tijelo koje će u svakom području osiguravati koordiniranu komunikaciju s nadležnim tijelima drugih država članica i s Komisijom.

(22)  Državama članicama treba omogućiti da na nadležna tijela prenesu odgovornost za službeni nadzor u vezi s pravilima Unije, uključujući pravila koja se tiču stranih vrsta koje svojim invazivnim karakterom mogu naštetiti poljoprivrednoj proizvodnji ili okolišu, osim onih koja nisu u području primjene ove Uredbe.

(23)  Za provođenje službenog nadzora radi provjere pravilne primjene zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i drugih službenih aktivnosti koje su povjerene tijelima država članica zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu države članice trebale bi imenovati nadležna javna tijela koja djeluju u javnom interesu te osiguravaju kvalitetu, dosljednost i djelotvornost službenog nadzora. Imenovano nadležno tijelo ili imenovana nadležna tijela, trebala bi biti financijski i materijalno pravilno opremljena te bi države članice trebale moći zajamčiti njihovu nepristranost i profesionalnost osiguravajući njihovu neovisnost od svih subjekata koji posluju u poljoprivredno-prehrambenom lancu. [Am. 8]

(24)  Za pravilnu primjenu unutar područja primjene ove Uredbe potrebno je odgovarajuće poznavanje takvih pravila i pravila ove Uredbe. Stoga je važno da se osoblje koje provodi službeni nadzor i ostale službene aktivnosti redovito educira o primjenjivom zakonodavstvu u svom području nadležnosti, kao i obvezama koje proizlaze iz ove Uredbe.

(24.a)  Revizije koje obavljaju nadležna tijela ili koje se obavljaju na zahtjev nadležnih tijela kako bi se osiguralo poštovanje odredaba ove Uredbe, mogu se temeljiti na međunarodnim standardima ako zahtjevi tih standarda odgovaraju zahtjevima ove Uredbe. [Am. 9]

(25)  Gospodarski subjekti trebali bi imati pravo žalbe na odluke koje donose nadležna tijela. Nadležna tijela moraju o tom pravu obavijestiti gospodarske subjekte. [Am. 10]

(26)  Nadležna tijela trebaju osigurati da osoblje odgovorno za službeni nadzor, osim u slučajevima interne obveze izvještavanja, ne otkriva informacije stečene tijekom takvog nadzora kada su te informacije obuhvaćene profesionalnom tajnom. Ako ne postoji viši interes koji opravdava takvo otkrivanje, čuvanje profesionalne tajne trebalo bi se odnositi na informacije koje bi ugrozile svrhu inspekcija, istraga ili revizija, zaštitu poslovnih interesa i zaštitu sudskih postupaka i pravnih savjeta. U slučaju sumnje da postoji rizik za zdravlje ljudi ili životinja, ili da postoji drugo teško kršenje propisa o hrani, nadležna tijela trebala bi poduzeti primjerene korake za informiranje javnosti. Mjere koje se poduzimaju trebale bi biti proporcionalne s razmjerom kršenja, posebno pri navođenju naziva proizvoda ili naziva dotičnih poduzeća. Nadležna tijela mogu objaviti činjenice o rezultatima službenog nadzora koji se odnose na pojedine gospodarske subjekate kad je gospodarskom subjektu na kojeg se nadzor odnosi omogućeno davanje primjedbi na nadzor prije otkrivanja i te su primjedbe uzete u obzir te su objavljene istodobno i zajedno s informacijama koje objavljuju nadležna tijela. Potreba za poštovanjem profesionalne tajne ne dovodi u pitanje obvezu obavješćivanja javnosti kada postoji osnovana sumnja da hrana ili hrana za životinje može predstavljati rizik za zdravlje u skladu s člankom 10. Uredbe (EZ) br. 178/2002. Ova Uredba ne bi smjela utjecati na obvezu nadležnih tijela da obavijeste javnost u slučajevima kad postoji osnovana sumnja da hrana ili hrana za životinje može predstavljati rizik za zdravlje ljudi ili životinja u skladu s člankom 10. Uredbe (EZ) br. 178/2002 te na pravo pojedinaca na zaštitu osobnih podataka kako je predviđeno u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(13) . [Am. 11]

(27)  Nadležna tijela trebaju redovito provoditi službeni nadzor u svim sektorima i u vezi sa svim gospodarskim subjektima, aktivnostima, životinjama i robama koje uređuje zakonodavstvo Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu. Nadležna tijela trebaju odrediti učestalost službenog nadzora uzimajući u obzir potrebu za prilagođavanjem nadzora očekivanom riziku i razini sukladnosti u različitim situacijama. Međutim, u nekim slučajevima zakonodavstvo Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu zahtijeva provođenje službenog nadzora bez obzira na razinu rizika ili očekivanu nesukladnost zbog izdavanja službenog certifikata ili atesta koji je preduvjet za stavljanje u prodaju ili kretanje životinja ili robe. U takvim je slučajevima učestalost službenog nadzora zadana potrebama za certificiranjem ili atestiranjem.

(28)  Kako bi se očuvala djelotvornost službenog nadzora pri provjeri sukladnosti, prije provođenja nadzora ne bi se smjela izdavati upozorenja, osim kada to zahtijeva priroda aktivnosti službenog nadzora, posebno u slučaju revizije.

(29)  Službeni nadzor treba biti temeljit i djelotvoran te osigurati pravilnu primjenu zakonodavstva Unije. Budući da službeni nadzor gospodarskim subjektima može predstavljati teret, nadležna tijela pri organiziranju i provođenju aktivnosti službenog nadzora trebala bi uzeti u obzir njihove interese i navedeni teret ograničiti na ono što je neophodno za provođenje učinkovitog i djelotvornog službenog nadzora.

(29.a)  Službeni nadzor trebale bi izvršavati osobe koje nisu ni u kakvom sukobu interesa, posebno one koje izravno ili preko supružnika ne obavljaju gospodarsku aktivnost koja podliježe propisanom službenom nadzoru. [Am. 12]

(30)  Nadležna tijela države članice trebaju provoditi službeni nadzor uz istu razinu brige bez obzira jesu li pravila koja se provode primjenjiva na aktivnosti koje se tiču teritorija te države članice ili na aktivnosti koje utječu na sukladnost sa zakonodavstvom Unije o životinjama i robi koja će se premještati ili stavljati na tržište u drugoj državi članici ili izvoziti izvan Unije. U slučaju izvoza od nadležnih tijela u skladu sa zakonodavstvom Unije može se zahtijevati da provjere sukladnost životinja i robe sa zahtjevima propisanima od strane treće države kojoj su te životinje ili roba namijenjeni.

(31)  Kako bi se osiguralo da se pravila Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu pravilno primjenjuju, nadležna tijela trebaju biti ovlaštena za provođenje službenog nadzora u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije životinja i robe na koju se ta pravila odnose. Kako bi se osiguralo temeljito i djelotvorno provođenje službenog nadzora, nadležna tijela također trebaju biti ovlaštena za provođenje službenog nadzora u svim fazama proizvodnje i distribucije robe, tvari, materijala ili predmeta koji nisu uređeni pravilima o poljoprivredno-prehrambenom lancu (na primjer, lijekovi za veterinarsku upotrebu) ako je to neophodno da bi se potpuno istražilo moguće kršenje tih pravila te utvrdio uzrok tih kršenja.

(32)  Nadležna tijela djeluju u interesu gospodarskih subjekata i javnosti tako da odgovarajućim izvršnim radnjama dosljedno čuvaju i štite visoke standarde zaštite koji su uspostavljeni zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu te osiguravaju da je sukladnost tih pravila utvrđena službenim nadzorom u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu. Nadležna tijela bi stoga trebala odgovarati gospodarskim subjektima i javnosti za učinkovitost i djelotvornost službenog nadzora koji provode. Trebaju osigurati pristup informacijama koje se tiču organizacije i provedbe službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti te redovito objavljivati informacije u vezi sa službenim nadzorom i njegovim rezultatima. Nadležna tijela također bi u skladu s određenim uvjetima trebala biti ovlaštena za objavljivanje ili stavljanje na raspolaganje informacija o ocjenama pojedinih gospodarskih subjekata na temelju rezultata službenog nadzora.

(33)  Iznimno je važno da nadležna tijela osiguraju i provjere djelotvornost i dosljednost službenog nadzora koji provode. U tu bi svrhu trebali djelovati na temelju pismenih dokumentiranih postupaka i osoblju koje provodi službeni nadzor osigurati detaljne informacije i upute. Također trebaju imati prikladne postupke i mehanizme za neprekidno provjeravanje djelotvornosti i dosljednosti vlastitog djelovanja te poduzeti popravne radnje kada se utvrde nedostaci.

(34)  Radi lakšeg utvrđivanja nesukladnosti i usmjeravanja popravnih radnji od strane gospodarskog subjekta, rezultat službenog nadzora u kojem se ustanovi kršenje važećih propisa potrebno je zabilježiti u izvješću. Primjerak tog izvješća trebao bi se poslati i gospodarskom subjektu. Kad je za službeni nadzor potrebna stalna ili redovita prisutnost osoblja nadležnih tijela radi praćenja aktivnosti gospodarskog subjekta, sastavljanje izvješća o svakoj pojedinoj inspekciji ili posjetu gospodarskom subjektu bilo bi nerazmjerno. U takvim slučajevima izvješća bi trebalo pripremati toliko često da su nadležna tijela i gospodarski subjekt redovito informirani o razini sukladnosti i bez odgode obaviješteni o svim utvrđenim nedostacima. Nadalje, u svrhu smanjenja administrativnog opterećenja trebalo bi biti dovoljno da se rezultati službenog nadzora na točkama granične kontrole zabilježe u zajedničkom zdravstvenom ulaznom dokumentu. [Am. 13]

(35)  Gospodarski subjekti trebaju potpuno surađivati s nadležnim i delegiranim tijelima kako bi im se osiguralo neometano provođenje službenog nadzora i omogućilo izvršavanje ostalih službenih aktivnosti.

(36)  Ovom se Uredbom uspostavlja jedinstveni zakonodavni okvir za organiziranje službenog nadzora radi provjere sukladnosti s pravilima o poljoprivredno-prehrambenom lancu u svim područjima koja ta pravila obuhvaćaju. U nekima od tih područja zakonodavstvo Unije utvrđuje detaljne zahtjeve kojih se treba pridržavati koji zahtijevaju posebne vještine i načine provođenja službenog nadzora. Kako bi se izbjegle različite prakse primjene koje bi mogle prouzročiti neujednačenu zaštitu zdravlja ljudi, životinja i biljaka, dobrobiti životinja te okoliša u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, poremetiti funkcioniranje unutarnjeg tržišta životinja i robe na području primjene ove Uredbe te narušiti tržišno natjecanje, Komisija treba biti u mogućnosti nadopuniti pravila utvrđena ovom Uredbom usvajanjem posebnih pravila službenog nadzora koja će zadovoljavati potrebe nadzora u tim područjima.

Spomenuta pravila trebaju utvrditi posebne zahtjeve za provođenje službenog nadzora i minimalnu učestalost takvog nadzora, specifične ili dodatne mjere uređene ovom Uredbom koje nadležna tijela trebaju poduzimati u vezi s nesukladnošću, posebne odgovornosti i zadatke nadležnih tijela uz one koje su uređene Uredbom te posebne kriterije za pokretanje mehanizama administrativne pomoći uređene ovom Uredbom. U nekim slučajevima takva dodatna pravila mogu postati neophodna za osiguravanje detaljnijeg okvira za provođenje službenog nadzora u vezi s hranom i hranom za životinje, kada se pojave nove informacije o rizicima za zdravlje ljudi ili životinja ili za okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, ukazujući da u nedostatku zajedničkih specifikacija za provođenje službenih nadzora u svim državama članicama nadzor ne bi donio očekivanu razinu zaštite od tih rizika, na način kako je uređeno zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu.

(37)  Nadležnim tijelima treba omogućiti da neke od svojih zadataka delegiraju na druga tijela. Potrebno je utvrditi odgovarajuće uvjete koji bi jamčili očuvanje nepristranosti, kvalitete i dosljednosti službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti. Delegirano tijelo posebno treba biti ovlašteno u skladu s ISO standardom za provođenje inspekcija.

(38)  Kako bi se osigurala pouzdanost i dosljednost službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti u cijeloj Uniji, metode koje se upotrebljavaju za uzorkovanje i laboratorijske analize, ispitivanje i dijagnosticiranje trebaju zadovoljavati najnovije znanstvene standarde i posebne analitičke, ispitivačke i dijagnostičke potrebe danog laboratorija te ponuditi točne i pouzdane analitičke, ispitivačke i dijagnostičke rezultate. Ako je dostupno više metoda iz različitih izvora, kao što su Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO), Europska i mediteranska organizacija za zaštitu bilja (EPPO), Međunarodna konvencija o zaštiti bilja (IPPC), Svjetska organizacija za zdravlje životinja (OIE), Europska unija i nacionalni referentni laboratoriji ili nacionalna pravila, potrebno je uspostaviti jasna pravila za odabir metode koja će se upotrebljavati.

(39)  Gospodarski subjekti na čijim se životinjama ili robi provodi uzorkovanje, analiziranje, testiranje ili dijagnosticiranje u kontekstu službenog nadzora trebaju imati pravo zatražiti drugo stručno mišljenje, što treba uključivati uzimanje drugog uzorka u svrhu druge analize, ispitivanja ili dijagnoze, ako takvo drugo uzorkovanje nije tehnički neizvedivo ili nerelevantno. To bi posebno bio slučaj kada je prevalencija opasnosti u životinji ili robi posebno niska ili je njena distribucija posebno rijetka ili neredovita. Iz tog razloga IPPC odbija upotrebu drugih uzoraka za ocjenjivanje prisutnosti karantenskih organizama u biljkama ili biljnim sredstvima.

(40)  U svrhu provođenja službenog nadzora trgovine koja se odvija na internetu ili preko drugih sredstava trgovine na daljinu, nadležnim tijelima treba omogućiti pribavljanje uzoraka putem anonimnih narudžbi (poznato i kao tajno kupovanje) koje je potom moguće analizirati, ispitati ili podvrgnuti provjeri sukladnosti. Nadležna tijela trebaju poduzeti sve korake kako bi zaštitila prava gospodarskih subjekata na drugo stručno mišljenje.

(41)  Laboratoriji koje su nadležna tijela odredila za provođenje analiza, ispitivanja i dijagnosticiranja uzoraka uzetih u okviru službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti trebaju posjedovati stručnost, opremu, infrastrukturu i osoblje za izvršavanje takvih zadataka prema najvišim standardima. Kako bi se osigurali točni i pouzdani rezultati, ti laboratoriji trebaju biti ovlašteni za upotrebu ovih metoda u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 o „Općim zahtjevima za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija”. Akreditaciju dodjeljuje nacionalno akreditacijsko tijelo koje djeluje u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(14).

(42)  Akreditacija je najbolji instrument osiguranja vrhunskog djelovanja službenih laboratorija, ali je i složen i skup postupak koji bi nerazmjerno opteretio laboratorij u slučajevima kada je metoda laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja posebno jednostavna i ne zahtijeva posebne postupke ili opremu, kao kod otkrivanja trihinele inspekcijom, te u slučajevima kada se izvršene analize ili ispitivanja tiču isključivo kvalitete biljnog reproduktivnog materijala i, u određenim uvjetima, u slučajevima kada laboratorij samo izvršava analize, ispitivanja ili dijagnoze u okviru drugih službenih aktivnosti, a ne u okviru službenog nadzora.

(43)  Kako bi se osigurala fleksibilnost i proporcionalnost u pristupu, posebno za laboratorije za zdravlje životinja ili biljaka, treba predvidjeti usvajanje odstupanja da bi se određenim laboratorijima dopustilo da ne budu akreditirani za sve metode koje upotrebljavaju. Osim toga, akreditiranje laboratorija za sve metode koje kao službeni laboratorij treba upotrijebiti u nekim slučajevima možda neće biti odmah dostupno kada se trebaju upotrijebiti nove ili nedavno izmijenjene metode te u slučajevima novih rizika ili u hitnim situacijama. Stoga bi i određenim uvjetima službenim laboratorijima trebalo dozvoliti da izvršavaju analize, ispitivanja i dijagnoze za nadležna tijela prije nego što steknu relevantnu akreditaciju.

(44)  Službeni nadzor koji se provodi na životinjama i robi koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja od ključne je važnosti za osiguravanje sukladnosti sa zakonodavstvom primjenjivim unutar Unije i posebno s pravilima za zaštitu zdravlja ljudi, životinja i biljaka te okoliša u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja u cijeloj Uniji. Taj službeni nadzor treba po potrebi provoditi prije ili nakon puštanja životinja ili robe u slobodni promet u Uniji. Učestalost službenog nadzora treba odgovarati rizicima za zdravlje, dobrobit životinja i okoliš koji životinje i roba koji ulaze u Uniju mogu predstavljati, uzimajući u obzir povijest sukladnosti sa zahtjevima usvojenima u pravilima Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu, već provedeni nadzor tih životinja i robe u predmetnim trećim zemljama i jamstva treće zemlje da životinje i roba izvezeni u Uniju zadovoljavaju zahtjeve uređene zakonodavstvom Unije.

(45)  S obzirom na rizike koje predstavljaju određene životinje ili roba za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš, nad njima je potrebno provesti posebni službeni nadzor po ulasku u Uniju. Prema trenutnim pravilima Unije potrebno je provesti službeni nadzor na granicama Unije kako bi se provjerilo jesu li zadovoljeni standardi u vezi sa zdravljem ljudi i životinja te dobrobiti životinja koji su primjenjivi na životinje, proizvode životinjskog podrijetla, zametne proizvode i nusproizvode životinjskog podrijetla te jesu li biljke i proizvodi biljnog podrijetla sukladni s fitosanitarnim zahtjevima. Povećani nadzor po ulasku u Uniju provodi se i na određenoj robi kada to novi ili poznati rizici zahtijevaju. Ova bi uredba trebala obuhvatiti specifičnosti takvog nadzora koje trenutno uređuju odredbe Direktive Vijeća 97/78/EZ(15), Direktive Vijeća 91/496/EEZ(16), Direktive Vijeća 2000/29/EZ(17) i Uredbe Komisije (EZ) br. 669/2009(18).

(46)  Kako bi se povećala učinkovitost sustava službenog nadzora Unije, osiguralo optimalno dodjeljivanje resursa službenog nadzora dodijeljenih graničnoj kontroli te olakšala primjena zakonodavstva Unije o prehrambenom lancu, potrebno je uspostaviti zajednički integrirani sustav službenog nadzora na točkama granične kontrole koji će zamijeniti trenutne fragmentirane okvire nadzora, da bi se obradile sve pošiljke koje se s obzirom na potencijalni rizik moraju nadzirati pri ulasku u Uniju.

(47)  Službeni nadzor koji se provodi na točkama granične kontrole treba uključivati provjere dokumenata i identiteta svih pošiljaka te fizičke provjere, pri čemu učestalost ovisi o riziku koji predstavlja svaka pošiljka životinja ili robe.

(48)  Učestalost fizičkih provjera treba odrediti i izmijeniti na temelju rizika za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranih organizmima i sredstvima za zaštitu bilja. Ovaj bi pristup nadležnim tijelima trebao omogućiti da resurse za nadzor dodijele tamo gdje je rizik najveći. Učestalost provjera identiteta također treba biti smanjena ili ograničena na provjeru službenog žiga pošiljke kada je to opravdano smanjenim rizikom pošiljaka koje ulaze u Uniju. Pri provjeri identiteta i fizičkoj provjeri treba primijeniti pristup temeljen na riziku, uz potpunu upotrebu dostupnih skupova podataka i informacija te računalnih sustava za prikupljanje i upravljanje podacima.

(49)  U određenim slučajevima službeni nadzor koji obično provode nadležna tijela na točkama granične kontrole mogu provoditi i druga tijela na drugim kontrolnim točkama, pod uvjetom da se jamče visoke razine zaštite zdravlja ljudi, životinja i biljaka, dobrobiti životinja i zaštite okoliša u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja.

(50)  U svrhu organiziranja učinkovitog sustava službenog nadzora, pošiljke koja dolaze iz trećih zemalja koje zahtijevaju nadzor pri ulasku u Uniju trebaju imati zajednički zdravstveni ulazni dokument (CHED) koji se upotrebljava za prethodno obavješćivanje o dolasku pošiljaka na točku granične kontrole i za evidentiranje rezultata službenog nadzora i odluka koje nadležna tijela poduzimaju u vezi s pošiljkom na koje se dokument odnosi. Gospodarski subjekt isti dokument treba upotrijebiti za dobivanje odobrenja carinskih tijela nakon provođenja svih službenih nadzora.

(51)  Službeni nadzor životinja i robe koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja treba provoditi na točkama granične kontrole koje države članice određuju u skladu sa skupom minimalnih zahtjeva. Određivanje tih subjekata treba povući ili privremeno povući kada više nisu u skladu s tim zahtjevima ili kada njihove aktivnosti mogu predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranih organizmima i sredstvima za zaštitu bilja.

(52)  Kako bi se zajamčila jednaka primjena službenog nadzora pošiljaka koje dolaze iz trećih zemalja, potrebno je uspostaviti zajednička pravila kojima će se uređivati radnje koje nadležna tijela i gospodarski subjekti trebaju poduzimati u slučaju da sumnjaju u nesukladnost te u vezi s nesukladnim pošiljkama i pošiljkama koje mogu predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja.

(53)  Kako bi se izbjegle nedosljednosti i nepotrebno ponavljanje službenog nadzora, omogućilo pravovremeno identificiranje pošiljaka koje se podvrgavaju službenom nadzoru na točkama granične kontrole te zajamčilo da se nadzor učinkovito provodi, potrebno je osigurati suradnju i razmjenu informacija među nadležnim tijelima i drugim relevantnim tijelima koja obrađuju pošiljke koje dolaze iz trećih zemalja.

(54)  Od država članica trebalo bi zahtijevati da osiguraju stalnu dostupnost odgovarajućih financijskih sredstava za potrebno osoblje i opremu nadležnih tijela koja provode službeni nadzor i druge službene aktivnosti. Iako su gospodarski subjekti prvenstveno dužni osigurati da svoje aktivnosti izvršavaju u skladu s pravilima Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu, sustav vlastite kontrole koji uspostave u tu svrhu potrebno je nadopuniti namjenskim sustavom službenog nadzora kojim svaka država članica osigurava djelotvorni nadzor tržišta u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu. Takav je sustav po prirodi složen i za njega su potrebna velika sredstva te bi za njega trebalo osigurati stabilan priljev sredstava za službeni nadzor na razini koja će u danom trenutku odgovarati potrebama provedbe. Kako bi se smanjila ovisnost sustava službenog nadzora o javnim financijama, nadležna tijela trebala bi moći prikupljati naknade ili pristojbe za troškove za pokrivanje troškova koji nastaju pri provođenju službenog nadzora nad određenim gospodarskim subjektima i za određene aktivnosti za koje je prema zakonodavstvu Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu potrebna registracija ili odobrenje u skladu s pravilima Unije o higijeni hrane i hrane za životinje ili pravilima kojima se uređuje zdravlje bilja. Naknade ili pristojbe za troškove također bi se trebale prikupljati od gospodarskih subjekata kako bi se nadoknadili troškovi službenog nadzora koji se obavlja radi izdavanja službenog certifikata ili atesta te troškovi službenog nadzora koji provode nadležna tijela na točkama granične kontrole. [Am. 14]

(55)  Naknade trebaju pokriti troškove nadležnih tijela u provođenju službenog nadzora, ali ne smiju biti veće od njih. Takve je troškove potrebno izračunati na temelju svakog pojedinog službenog nadzora ili na temelju svih službenih nadzora koji se provode u određenom vremenskom razdoblju. Ako se naknade primjenjuju na temelju stvarnih troškova pojedinog službenog nadzora, gospodarski subjekti s dobrim rezultatima sukladnosti trebali bi ukupno imati manja davanja u odnosu na nesukladne subjekte jer bi trebali imati manji broj službenih nadzora. U svrhu promicanja sukladnosti sa zakonodavstvom Unije među svim gospodarskim subjektima, bez obzira na metodu (na temelju stvarnih troškova ili paušalno) koju svaka država članica odabere za izračun naknada, kada se izračunavaju na temelju ukupnih troškova nadležnih tijela kroz određeno vremensko razdoblje te se naplaćuju svim gospodarskim subjektima bez obzira jesu li podvrgnuti službenom nadzoru tijekom referentnog razdoblja, te je naknade potrebno izračunati tako da se nagrade subjekti s trajno dobrim rezultatima sukladnosti sa zakonodavstvom Unije o prehrambenom lancu.

(56)  Izravni ili neizravni povrat naknada koje nadležna tijela prikupe trebao bi biti zabranjen jer bi gospodarske subjekte koji ne dobiju povrat stavilo u nepovoljan položaj te potencijalno narušilo tržišno natjecanje. Međutim, kako bi se pružila potpora mikro poduzećima, njih bi trebalo izuzeti iz plaćanja naknada koje se prikupljaju u skladu s ovom Uredbom.

(57)  Financiranje službenog nadzora naknadama koje se prikupljaju od gospodarskih subjekata treba biti potpuno transparentno, kako bi građani i tvrtke mogli razumjeti metodu i podatke koji se upotrebljavaju za određivanje naknada te biti obaviješteni o upotrebi prihoda od naknada.

(58)  Pravila Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu uspostavljaju slučajeve kada stavljanje na tržište ili kretanje određenih životinja ili robe treba biti popraćeno službenim certifikatom koji potpisuje dužnosnik za potvrđivanje. Primjereno je uspostaviti zajednički skup pravila koja uređuju obveze nadležnih tijela i dužnosnika za potvrđivanje u vezi s izdavanjem službenih certifikata te značajke koje službeni certifikati trebaju imati kako bi osigurali pouzdanost.

(59)  U drugim slučajevima pravila iz područja primjene ove Uredbe određuju da gospodarski subjekti pod nadzorom službenih nadzornika nadležnih tijela ili sama nadležna tijela trebaju izdati službenu etiketu, službeni znak ili drugi službeni atest za stavljanje na tržište ili kretanje određenih životinja ili robe. Prikladno je utvrditi minimalni skup pravila koji će osigurati da se izdavanje službenih atesta izvršava u skladu s odgovarajućim jamstvima pouzdanosti.

(60)  Službeni nadzor i druge službene aktivnosti trebaju se temeljiti na analitičkim, ispitivačkim i dijagnostičkim metodama koje zadovoljavaju najviše znanstvene standarde i nude točne, pouzdane i usporedive rezultate u cijeloj Uniji. Stoga je potrebno neprekidno poboljšavati metode koje upotrebljavaju službeni laboratoriji, kao i kvalitetu i ujednačenost analitičkih, ispitivačkih i dijagnostičkih podataka koji tim metodama nastaju. U tu svrhu Komisiji treba omogućiti da odredi referentne laboratorije Europske unije i osloni se na njihovu stručnu pomoć u svim područjima prehrambenog lanca gdje postoji potreba za preciznim i pouzdanim analitičkim, ispitivačkim i dijagnostičkim rezultatima. Referentni laboratoriji Europske unije posebno trebaju osigurati da nacionalni referentni laboratoriji i službeni laboratoriji dobiju najnovije informacije o dostupnim metodama te organizirati ili aktivno sudjelovati u međulaboratorijskim usporedbenim ispitivanjima te ponuditi programe osposobljavanja za nacionalne referentne laboratorije ili službene laboratorije.

(60.a)  Uredbom (EZ) br. 1829/2003(19) i (EZ) br. 1831/2003(20) Europskog parlamenta i Vijeća dodjeljuju se referentnom laboratoriju Europske unije za genetički modificiranu hranu i hranu za životinje odnosno referentnom laboratoriju Europske unije za dodatke hrani za životinje posebni zadaci u okviru postupka za odobrenje genetički modificirane hrane ili hrane za životinje, ili dodataka hrani za životinje koji se posebno odnose na provjeru, ocjenjivanje i validaciju metode otkrivanja ili analize koju predlaže podnositelj zahtjeva. Iskustvo pokazuje da je poznavanje i stručno znanje pri provjeri, ocjenjivanju i validaciji metoda u kontekstu postupaka za odobrenje ključno kako bi se osigurao visokokvalitetan i napredan doprinos učinkovitosti službenog nadzora. Laboratoriji određeni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 i Uredbom (EZ) br. 1831/2003 trebali bi stoga djelovati kao referentni laboratoriji Europske unije za potrebe ove Uredbe. [Am. 16]

(61)  Za provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti na području dobrobiti životinja nadležna tijela trebala bi imati pristup ažuriranim, pouzdanim i dosljednim tehničkim podacima, rezultatima istraživanja, novim tehnikama i stručnom znanju koji su potrebni za ispravnu primjenu važećeg zakonodavstva Unije u tim područjima. U tu svrhu Komisiji bi trebalo omogućiti da odredi referentne centre Europske unije za dobrobit životinja i osloni se na njihovu stručnu pomoć. [Am. 17]

(62)  Kako bi se ostvarili ciljevi ove Uredbe i doprinijelo neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta čime se osigurava povjerenje potrošača u to tržište, trebalo bi učinkovito i dosljedno progoniti nepoštovanje zakonodavstva Unije o prehrambenom lancu, za koje su potrebne izvršne mjere u više od jedne države članice. Sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF) uspostavljen člankom 50. Uredbe (EZ) br. 178/2002 nadležnim tijelima već omogućuje brzu razmjenu i širenje informacija o ozbiljnim izravnim ili neizravnim rizicima za zdravlje ljudi u vezi s hranom ili hranom za životinje ili ozbiljnim rizicima za zdravlje ljudi ili životinja ili za okoliš u vezi s hranom za životinje, ili u slučaju prijevare s hranom, kako bi se omogućilo brzo poduzimanje mjera za suzbijanje tih rizika. Međutim, iako taj instrument omogućuje pravodobno djelovanje u svim državama članicama u vezi sa suzbijanjem određenih ozbiljnih rizika u cijelom prehrambenom lancu, ne može omogućiti djelotvornu prekograničnu pomoć i suradnju među nadležnim tijelima kako bi se osiguralo da se nepoštovanje zakonodavstva Unije o poljoprivredno prehrambenom lancu s prekograničnom dimenzijom djelotvorno progoni ne samo u državi članici gdje je kršenje prvo utvrđeno, već i u državi članici iz koje potječe. Administrativna pomoć i suradnja trebala bi posebno omogućiti nadležnim tijelima da razmjenjuju informacije, otkrivaju, istražuju i poduzimaju učinkovite i proporcionalne radnje za progon prekograničnih kršenja pravila o poljoprivredno-prehrambenom lancu. [Am. 18]

(63)  Potrebno je na odgovarajući način pratiti zahtjeve za administrativnom pomoći i sve obavijesti. Kako bi se olakšala administrativna pomoć i suradnja, od država članica trebalo bi zahtijevati da odrede jedno ili više tijela za vezu koja će pomagati i koordinirati komunikaciju između nadležnih tijela u različitim državama članicama. Kako bi se usmjerila i pojednostavnila suradnju među državama članicama, Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji uspostavljaju specifikacije tehničkih alata koji će se upotrebljavati, postupaka za komunikaciju među tijelima za vezu i standardni format za zahtjeve za pomoć, obavijesti i odgovore.

(64)  Od svake države članice trebalo bi zahtijevati da uspostavi i redovito ažurira višegodišnji nacionalni plan nadzora (MANCP) koji će obuhvaćati sva područja zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i sadržavati informacije o strukturi i organizaciji njenih sustava službenog nadzora. Takvi planovi predstavljaju instrument kojim svaka država članica treba osigurati da se službeni nadzor provodi učinkovito i na temelju rizika na cijelom teritoriju države i kroz cijeli poljoprivredno-prehrambeni lanac te u skladu s ovom Uredbom.

(65)  Kako bi se zajamčila dosljednost i potpunost višegodišnjih nacionalnih planova nadzora države članice trebaju odrediti jedno tijelo odgovorno za njihovu koordiniranu pripremu i primjenu. Radi promicanja dosljednog, jedinstvenog i integriranog pristupa službenom nadzoru, Komisiji treba dati ovlast da donese pravila u vezi s višegodišnjim nacionalni planovima nadzora koja bi trebala odrediti prioritete službenog nadzora, djelotvorne postupke nadzora, kriterije za kategoriziranje rizika i pokazatelje uspješnosti za ocjenjivanje planova.

(66)  Od država članica trebalo bi se zahtijevati podnošenje godišnjih izvješća Komisiji s podacima o aktivnostima nadzora i provedbi višegodišnjih nacionalnih planova nadzora. Kako bi se olakšalo prikupljanje i prijenos usporedivih podataka, daljnju upotrebu tih podataka u statistikama na razini cijele Unije i priprema izvješća Komisije o radu službenog nadzora u cijeloj Uniji, Komisiji bi trebalo omogućiti da donese provedbene akte u vezi s uspostavljanjem standardnih predložaka obrazaca za godišnja izvješća.

(67)  Stručnjacima Komisije trebalo bi omogućiti provođenje nadzora u državama članicama radi provjere primjene zakonodavstva Unije i funkcioniranja nacionalnih sustava nadzora te nadležnih tijela. Nadzor od strane Komisije također bi trebao služiti za istragu i prikupljanje podataka o praksama primjene ili problemima, hitnim slučajevima i novom razvoju događaja u državama članicama.

(68)  Životinje i roba iz trećih zemalja trebali bi ispunjavati iste zahtjeve koji se odnose na životinje i robu u Uniji ili zahtjeve prepoznate kao najmanje jednakovrijedne u vezi s ciljevima pravila Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu. Ovo je načelo utvrđeno u članku 11. Uredbe (EK) br. 178/2002 prema kojemu hrana i hrana za životinje uvezena u Uniju mora zadovoljavati relevantne zahtjeve propisa Unije o hrani ili zahtjeve koji se smatraju barem jednakovrijednima. Posebni zahtjevi za primjenu tog načela uređeni su pravilima Unije o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje, kojima se zabranjuje uvođenje u Uniju određenih štetnih organizama koji nisu prisutni (ili su prisutni u ograničenom opsegu) u Uniji, pravilima Unije kojima se utvrđuju zahtjevi za zdravlje životinja, koji dopuštaju ulazak životinja i određenih proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju samo iz trećih zemalja koje se nalaze na popisu određenom u tu svrhu te pravilima Unije o organizaciji službenog nadzora proizvoda životinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi, koja također uređuju uspostavljanje popisa trećih zemalja iz kojih takvi proizvodi mogu ući u Uniju. U vezi s biljnim reproduktivnim materijalom uspostavljen je sustav istovjetnosti prema kojem su treće zemlje iz kojih se biljni reproduktivni materijal smije uvoziti ovlaštene i popisane.

(69)  Kako bi se osiguralo da životinje i roba koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja zadovoljava sve zahtjeve utvrđene zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu ili zahtjeve koji se smatraju istovjetnima, uz zahtjeve uspostavljene pravilima Unije o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje, pravilima Unije koja utvrđuju zahtjeve za zdravlje životinja te pravilima Unije koja utvrđuju posebna higijenska pravila za hranu životinjskog podrijetla da bi se osiguralo da su zadovoljeni zahtjevi uređeni zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu u vezi s fitosanitarnim i veterinarskim pitanjima, Komisiji bi se trebalo omogućiti da uspostavi uvjete za ulazak životinja i robe u Uniju u mjeri koja je neophodna da bi se osiguralo da te životinje i roba zadovoljavaju sve relevantne zahtjeve zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu ili istovrsne zahtjeve. Takvi se uvjeti trebaju primjenjivati na životinje, robu ili kategorije životinja ili robe iz svih trećih zemalja ili iz određenih trećih zemalja i njihovih regija.

(70)  U posebnim slučajevima kada postoje dokazi da određene životinje ili roba koja dolazi iz trećih zemalja, skupine trećih zemalja ili njihovih regija predstavlja rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka ili za okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja ili postoje dokazi da postoji raširena ozbiljna nesukladnost sa zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu, Komisiji treba omogućiti da donese mjere za suzbijanje takvih rizika.

(71)  Djelotvornost i učinkovitost službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti, a u konačnici i sigurnost i zdravlje ljudi, životinja i biljaka te zaštita okoliša, također ovisi o dostupnosti osposobljenog osoblja nadzornim tijelima s odgovarajućim poznavanjem svih pitanja relevantnih za pravilnu primjenu zakonodavstva Unije. Komisija treba osigurati odgovarajuće, namjensko osposobljavanje radi promicanja jedinstvenog pristupa službenom nadzoru i drugim službenim aktivnostima koje provode nadležna tijela. Radi promicanja poznavanja zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i zahtjeva u trećim zemljama takvo osposobljavanje treba usmjeriti i prema nadležnim tijelima u trećim zemljama.

(72)  Radi promicanja razmjene iskustva i najboljih praksi među nadležnim tijelima, Komisiji također treba omogućiti da u suradnji s državama članicama organizira programe za razmjenu osoblja koje obavlja službeni nadzor ili druge službene aktivnosti.

(73)  Radi djelotvornog provođenja službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti važno je da se nadležnim tijelima u državama članicama, Komisiji i po potrebi gospodarskim subjektima omogući brza i učinkovita razmjena podataka i informacija u vezi sa službenim nadzorom ili njegovim rezultatima. U skladu sa zakonodavstvom Unije uspostavljeno je nekoliko informacijskih sustava kojima upravlja Komisija kako bi se omogućilo rukovanje i upravljanje tim podacima i informacijama putem računalnih i internetskih alata na razini Unije. Sustav namijenjen evidentiranju i praćenju rezultata službenog nadzora (sustav TRACES, Trade Control and Expert System), uspostavljen je Odlukom Komisije 2003/24/EZ(21) i trenutno se upotrebljava za upravljanje podacima i informacijama o životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla te službenom nadzoru nad njima. Taj sustav trebalo bi nadograditi i prilagoditi kako bi se omogućilo njegovo korištenje za svu robu za koju se zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu utvrđuju posebni zahtjevi ili modaliteti službenog nadzora. Postoje također namjenski računalni sustavi za brzu razmjenu informacija među državama članicama i s Komisijom o rizicima koji mogu nastati u prehrambenom lancu ili rizicima za zdravlje životinja i bilja. Člankom 50. Uredbe (EZ) br. 178/2002 uspostavljen je sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje, Uredbom (EU) ..../....(22) sustav za obavješćivanje i izvješćivanje o mjerama za bolesti s popisa i o prijevari s hranom, a člankom 97. Uredbe (EU) .... /...(23)+ sustav za obavješćivanje i izvješćivanje o prisutnosti štetnih organizama i obavješćivanje o nesukladnostima. Svi takvi sustavi trebali bi djelovati skladno i dosljedno kako bi se iskoristile sinergije između različitih sustava, izbjeglo udvostručavanje, pojednostavnio njihovo djelovanje i povećala učinkovitost. [Am. 19]

(74)  Radi podupiranja učinkovitijeg upravljanja službenim nadzorom, Komisija treba uspostaviti računalni informacijski sustav uz integriranje i nadogradnju, po potrebi, svih relevantnih postojećih informacijskih sustava, kako bi omogućila upotrebu naprednih komunikacijskih i certifikacijskih alata te najučinkovitiju upotrebu podataka i informacija koje se odnose na službeni nadzor. Da bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje zahtjeva za informacijama pri oblikovanju takvog računalnog sustava treba uzeti u obzir potrebu da se osigura, kada je to primjereno, kompatibilnost takvog računalnog sustava s drugim informacijskim sustavima javnih tijela preko kojih se relevantni podaci razmjenjuju ili čine dostupnima. Osim toga, treba propisati mogućnost upotrebe elektroničkog potpisa u smislu Direktive 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(24), u skladu s Digitalnim programom za Europu.

(74.a)  Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje i troškovi nadzora te kako bi se Uniji i njenim državama članicama omogućila učinkovita elektronička komunikacija u trgovinskim odnosima s trećim zemljama, potrebno je da pri razmjeni elektroničkih certifikata ili drugih elektroničkih podataka, Komisija i nadležna tijela država članica upotrebljavaju međunarodno standardiziran jezik, strukturu poruka i protokole razmjene koji se temelje na smjernicama za elektroničku certifikaciju u standardiziranom jeziku za označavanje (eXtensible Markup Language, format XML) koji je razvio konzorcij za Mrežu (World Wide Web, WC3) i sigurne mehanizme za razmjenu između nadležnih tijela kako to predviđa Centar UN-a za unapređivanje trgovine i elektroničkog poslovanja (UN/CEFACT). [Am. 20]

(75)  Nadležna tijela trebaju istražiti slučajeve sumnji u nesukladnost sa zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i po utvrđivanju nesukladnosti odrediti njeno podrijetlo i opseg, kao i odgovornosti gospodarskog subjekta. Također trebaju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da gospodarski subjekti isprave nepravilnosti te kako bi se spriječila daljnja nesukladnost.

(76)  Provjera sukladnosti sa zakonodavstvom o poljoprivredno-prehrambenom lancu kroz službeni nadzor od ključne je važnosti kako bi se osiguralo da se ciljevi tog zakonodavstva djelotvorno ostvaruju u cijeloj Uniji. Nedostaci u sustavima nadzora države članice mogu znatno omesti ostvarivanje tih ciljeva i dovesti do pojave rizika za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, dobrobit životinja te okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, bez obzira na sudjelovanje ili odgovornost gospodarskih ili drugih subjekata, ili dovesti do ozbiljne raširene nesukladnosti s pravilima prehrambenog lanca. Komisiji stoga treba omogućiti da reagira na ozbiljne pogreške u sustavu nadzora države članice donošenjem mjera usmjerenih na zaustavljanje širenja ili otklanjanje tih rizika iz poljoprivredno-prehrambenog lanca do potrebnih radnji koje treba poduzeti dotična država članica kako bi ispravila nedostatak u sustavu nadzora.

(77)  Povrede pravila trebale bi podlijegati djelotvornim, odvraćajućim i razmjernim sankcijama na nacionalnoj razini u cijeloj Uniji. Da bi novčane kazne važeće za međunarodne povrede bile dovoljno odvraćajuće, trebale bi biti toliko visoke da bi vjerojatno nadoknadile barem dvostruko veće od ekonomske koristi koju bi prekršitelj prekršajem ostvario. Od država članica također bi trebalo zahtijevati da primjenjuju odgovarajuće kaznene i/ili administrativne sankcije, ili oboje, kad gospodarski subjekti ne surađuju tijekom službenog nadzora. [Am. 21]

(77.a)  Trebalo bi uzeti u obzir posebne potrebe zemalja u razvoju, posebno najmanje razvijenih zemalja, kojima bi trebalo pružiti podršku pri organizaciji službenog nadzora kako bi mogle ispuniti uvjete za uvoz životinja i robe u Uniji. [Am. 22]

(78)  Ova Uredba obuhvaća područja koja su već obuhvaćena određenim aktima koji su već na snazi. Kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje i uspostavio dosljedan zakonodavni okvir, sljedeći akti trebaju biti stavljeni izvan snage i zamijenjeni ovom Uredbom: Direktiva Vijeća 89/608/EEZ (25); Direktiva Vijeća 89/662/EEZ (26); Direktiva Vijeća 90/425/EEC (27); Direktiva Vijeća 91/496/EEZ; Odluka Vijeća 92/438/EEZ (28); Direktiva Vijeća 96/23/EZ; Direktiva Vijeća 96/93/EZ (29); Direktiva Vijeća 97/78/EZ i Uredba (EZ) br. 882/2004. i Uredba (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. godine o utvrđivanju posebnih pravila za organizaciju službenog nadzora proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih za prehranu ljudi(30). [Am. 23]

(79)  Kako bi se osigurala dosljednost izmjene je potrebno primijeniti na sljedeće akte: Uredbu (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (31); Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2005 (32); Uredbu (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (33); Uredbu Vijeća (EZ) br. 834/2007 (34); Uredbe (EZ) br. 1069/2009; Uredbu Vijeća (EZ) br. 1099/2009 (35); Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (36); Uredbu (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (37); Direktivu Vijeća 98/58/EZ (38); Direktivu 1999/74/EZ (39); Uredbu (EZ) br. 1829/2003; Uredbu (EZ) br. 1831/2003; Direktivu Vijeća 2007/43/EZ (40); Direktivu Vijeća 2008/119/EZ (41); Direktivu Vijeća 2008/120/EZ (42); Direktivu 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (43). [Am. 24]

(80)  Uredba (EU) br. [.…]/...(44)2013 donosi okvir za financiranje radnji i mjera od strane Unije u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu u područjima u višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje od 2014. do 2020. godine. Cilj nekih od tih akata i mjera je poboljšati provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti u Uniji. Uredbu (EU) br. [.…]/...(45)+2013 potrebno je izmijeniti kako bi se u obzir uzele promjene koje ova Uredba donosi u Uredbi (EZ) br. 882/2004.

(81)  Kako bi se izmijenile upute na europske norme i kako bi Prilozi II i III ove Uredbe u obzir uzeli zakonodavne, tehničke i znanstvene trendove te kako bi se ova Uredba dopunila posebnim pravilima o službenom nadzoru i drugim službenim aktivnostima u područjima koja obuhvaća, uključujući, između ostaloga, pravila o kvalifikacijama i osposobljavanju osoblja, dodatnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela, slučajevima kada nije potrebno akreditiranje laboratorija, određenim izuzećima od obaveze službenog nadzora na granicama, kriterijima za određivanje učestalosti provjera identiteta i fizičkih provjera, uspostavljanju uvjeta koje određene životinje i roba koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja moraju zadovoljavati, dodatnim zahtjevima i zadacima referentnih laboratorija i centara Europske Unije, dodatnim zahtjevima za nacionalne referentne laboratorije, kriterijima za kategoriziranje rizika i pokazatelje uspješnosti višegodišnjih nacionalnih planova nadzora te planove hitnih mjera za hranu i hranu za životinje usvojene na temelju članka 55. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Od osobite je važnosti da Komisija u svom pripremnom radu provede odgovarajuća savjetovanja uključujući savjetovanja na razini stručnjaka. Kod pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravodobno i prikladno dostavljanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(82)  Komisiji treba dodijeliti provedbene ovlasti kako bi se osigurali jednaki uvjeti za primjenu ove Uredbe u vezi s imenovanjem referentnih laboratorija i centara Europske unije za biljni reproduktivni materijal i dobrobit životinja donošenje programa nadzora koji Komisija provodi u državama članicama te provođenje pojačanog službenog nadzora u slučaju kršenja pravila poljoprivredno-prehrambenog lanca koji zahtijeva koordiniranu pomoć i naknadno praćenje od strane Komisije.

(83)  Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za primjenu ove Uredbe, uključujući, između ostalog, pravila i modalitete u vezi revizije, formata certifikata i drugih dokumenata, uspostavljanja računalnih sustava upravljanja informacijama, suradnje između gospodarskih subjekata i nadležnih tijela, carinskih i drugih tijela, metoda uzorkovanja i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja, kao i njihove potvrde i tumačenja, sljedivosti, popisivanja proizvoda i robe koja podliježe nadzoru, kao i popisivanja država ili regija koje mogu izvoziti određene životinje i robu u Uniju, prethodnog obavješćivanja o pošiljkama, razmjeni informacija, točkama granične kontrole, izolacije i karantene, odobravanja nadzora prije izvoza koji provode treće zemlje, mjera ograničavanja rizika ili zaustavljanja proširene ozbiljne nesukladnosti u vezi s određenim životinjama ili robom koja dolazi iz trećih zemalja ili njihovih regija, prepoznavanja trećih zemalja ili regija koje nude jamstva istovrsna onima koja se primjenjuju u Uniji te njihovo stavljanje izvan snage, aktivnosti osposobljavanja i programa razmjene osoblja među državama članicama, Komisiji treba dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (46).

(84)  S obzirom na to da cilje ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države člčanice, odnosno osigurati usklađeni pristup u vezi s provođenjem službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti kojima se osigurava promjena pravila Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu, nego se zbog njegonog učinka, složenosti, prekograničnog i međunarodnog karaktera om na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Glava I.

Predmet, područje primjene i definicije

Članak 1.

Sadržaj i područje primjene

1.  Ovom se Uredbom utvrđuju pravila za:

(a)  provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti od strane nadležnih tijela država članica;

(b)  financiranje službenog nadzora;

(c)  administrativnu pomoć i suradnju među državama članicama radi pravilne primjene pravila iz stavka 2.;

(d)  nadzor koji Komisija provodi u državama članicama i trećim zemljama;

(e)  donošenje uvjeta koje moraju zadovoljiti životinje i roba koji ulaze u Uniju iz trećih zemalja;

(f)  uspostavljanje računalnog informacijskog sustava za upravljanje informacijama i podacima u vezi sa službenim nadzorom.

2.  Ova se Uredba primjenjuje na službeni nadzor kojim se provjerava sukladnost sa sljedećim pravilima, bilo da su uspostavljena na razini Unije ili od strane država članica za primjenu zakonodavstva Unije u navedenim područjima:

(a)  pravila o hrani i sigurnosti hrane, kvaliteti hrane i zdravstvenoj ispravnosti hrane u bilo kojoj fazi proizvodnje, obradi i distribuciji hrane, uključujući pravila kojima se jamče poštene prakse u trgovini i zaštita potrošačkih interesa i podataka te pravila o proizvodnji i upotrebi materijala i proizvoda koji su namijenjeni kontaktu s hranom;

(b)  pravila o namjernom otpuštanju genetski modificiranih organizama u okoliš i njihovoj kontroliranoj upotrebi;

(c)  pravila o hrani za životinje i sigurnosti hrane za životinje u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije te upotrebu hrane za životinje, uključujući pravila kojima se jamče poštene prakse u trgovini te zaštita zdravlja potrošača, potrošačkih interesa i podataka;

(d)  pravila o zahtjevima u vezi sa zdravljem životinja;

(e)  pravila kojima je cilj spriječiti i umanjiti rizike za zdravlje ljudi i životinja koji proizlaze iz nusproizvoda životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda;

(ea)  s pravilima za sprečavanje i čim veće smanjivanje antimikrobne otpornosti kod životinja i ljudi te u okolišu;

(f)  pravila o zahtjevima za dobrobit životinja;

(g)  pravila o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje;

(h)  pravila o proizvodnji koja je namijenjena stavljanju na tržište te stavljanju na tržište biljnog reproduktivnog materijala;

(i)  pravila kojima se uređuju zahtjevi za stavljanje na tržište i upotrebu sredstava za zaštitu bilja i održivu upotrebu pesticida;

(j)  pravila o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda;

(k)  pravila o upotrebi i označavanju zaštićenih oznaka podrijetla, zaštićenih geografskih oznaka i zajamčenih tradicionalnih posebnosti.

(ka)  s pravilima o nadzoru određenih tvari i njihovih ostataka u živim životinjama i životinjskim proizvodima. [Am. 25,26 i 27]

3.  Ova se uredba također primjenjuje na provođenje službenog nadzora kojim se provjerava sukladnost sa zahtjevima koji su uređeni pravilima iz stavka 2. koji su primjenjivi na životinje i robu:

(a)  koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja;

(b)  koja se izvozi u treće zemlje.

4.  Ova se Uredba ne primjenjuje na službeni nadzor za provjeru sukladnosti s:

(a)  Uredbom (EK) br. 1234/2007 u područjima koja su različita od onih iz dijela II. glave II. poglavlja I. te Uredbe. No ova se Uredba primjenjuje na službeni nadzor zaštićenih oznaka podrijetla i zaštićenih geografskih oznaka za vino; [Am. 28]

(b)  Direktivom 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća (47),

(ba)  Direktivom 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(48). [Am. 29]

5.  Članci 3., 4., 5. i 7., članak 11. stavak 2. i 3., članak14., članci 30. do 33., članci 36. do 41., članak 76., glave III. i IV. te članci 129. i 136. ove Uredbe također se primjenjuju na druge službene aktivnosti koje provode nadležna tijela u skladu s ovom Uredbom ili pravilima iz stavka 2. ovog članka.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1.)  „službeni nadzor” znači svaki oblik nadzora, uključujući također provjeru zahtjeva u pogledu životinja i robe iz trećih zemalja namijenjenih za izvoz u treće zemlje, koji nadležna tijela provode za provjeru sukladnosti s: [Am. 30]

(a)  ovom Uredbom;

(b)  pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(2.)  „druge službene aktivnosti” znači sve aktivnosti osim službenog nadzora koje nadležna tijela provode u skladu s:

(a)  ovom Uredbom;

(b)  pravilima iz članka 1. stavka 2. , osim točke (g), za osiguravanje primjene tih pravila; [Am. 31]

(3.)  „propisi o hrani” ima značenje propisi o hrani prema definiciji iz članka 3. točke 1.Uredbe (EZ) br. 178/2002;

(4.)  „propisi o hrani za životinje” znači zakoni, propisi i administrativne odredbe o hrani općenito i sigurnosti hrane posebno, na razini Unije ili nacionalnoj razini; njima su obuhvaćene sve faze proizvodnje, prerade i distribucije hrane za životinje kao i upotreba hrane za životinje;

(5.)  „nadležna tijela” znači:

(a)  središnja tijela države članice odgovorna za organiziranje i provedbu službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti, kao npr. izdavanja certifikata i atesta, imenovanja laboratorija, razmjene informacija u smislu suradnje javnih tijela te odlučivanja o mjerama za rješavanje kršenja pravila ove Uredbe i pravila iz članka 1. stavka 2.; [Am. 32]

(b)  sva druga tijela kojima je ta odgovornost dodijeljena;

(c)  po potrebi, odgovarajuća tijela trećih zemalja;

(6.)  „životinje” znači životinje prema definiciji iz točke 1. članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. .../....(49)uz iznimku „kućnih ljubimaca”; [Am. 33]

(7.)  „roba” znači svaka roba za koju vrijedi jedno ili više pravila iz članka 1. stavka 2., ne uključujući životinje;

(8.)  „hrana” znači hrana prema definiciji iz članka 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

(9.)  „hrana za životinje” znači hrana za životinje prema definiciji iz točke 4. članka 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

(10.)  „nusproizvodi životinjskog podrijetla” znači nusproizvodi životinjskog podrijetla prema definiciji iz točke 1. članka 3. Uredbe (EZ) br. 1069/2009;

(11.)  „izvedeni proizvodi” znači izvedeni proizvodi prema definiciji iz točke 2. članka 3. Uredbe (EZ) br. 1069/2009;

(12.)  „štetni organizmi” znači štetni organizmi prema definiciji iz članka 1. stavka 1. Uredbe (EU) br. .../...(50);

(13.)  „bilje” znači bilje prema definiciji iz točke 1. članka 2. Uredbe (EU) br. .../... (51);

14.  „biljni reproduktivni materijal” znači biljni reproduktivni materijal prema definiciji iz točke 2. članka 3. Uredbe (EU) br. XXX/XXXX [broj, datum, naziv te u fusnoti uputu na Službeni list za Uredbu o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reproduktivnog materijala]; [Am. 34]

(15.)  „sredstva za zaštitu bilja” znači sredstva za zaštitu bilja iz članka 2. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1107/2009; za potrebe ove Uredbe „sredstvima za zaštitu bilja“ smatraju se i aktivne tvari iz članka 2. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 te druge tvari ili pripravci iz članka 2. stavka 3. te Uredbe; [Am. 35]

16.  „strane vrste” znači vrste, podvrste ili niže taksonomske kategorije koje su uvedene izvan svog prošlog ili trenutnog prirodnog područja rasprostranjenosti i uključuju sve dijelove, gamete, sjeme, jajašca ili reproduktivni materijal tih vrsta, kao i sve hibride, sorte ili pasmine koje mogu preživjeti i razmnožavati se; [Am. 36]

(17.)  „proizvodi životinjskog podrijetla” znači proizvodi životinjskog podrijetla prema definiciji iz točke 8.1 Priloga I. Uredbi (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (52);

(18.)  „zametni proizvodi” znači zametni proizvodi prema definiciji iz točke 25. članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. ..../....(53);

(19.)  „biljna sredstva” znači biljna sredstva prema definiciji iz točke 2. članka 2. Uredbe (EU) br. .../...(54);

(20.)  „drugi predmeti” znači drugi predmeti prema definiciji iz točke 4. članka 2. Uredbe (EU) br. .../... (55);

(21.)  „procjena rizika” znači procjena rizika prema definiciji iz točke 11. članka 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

(22.)  „dužnosnik za potvrđivanje” znači:

(a)  svaki dužnosnik nadležnih tijela ovlašten za potpisivanje službenih certifikata tih tijela;

(b)  kada je to uređeno pravilima iz članka 1. stavka 2. – svaka druga osoba koju je nadležno tijelo ovlastilo za potpisivanje službenih certifikata;

(23.)  „službeni certifikat” znači svaki papirnati ili elektronički dokument koji potpiše dužnosnik za potvrđivanje i koji osigurava jamstvo sukladnosti s jednim ili više zahtjeva koji su uređeni pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(24.)  „nesukladnost” znači nesukladnost s:

(a)  ovom Uredbom;

(b)  pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(25.)  „službeni atest” znači svaka naljepnica, oznaka ili drugi oblik ovjere koji izdaju gospodarski subjekti pod namjenskim službenim nadzorom nadležnih organia ili sami nadzorni organi i koji osigurava jamstvo sukladnosti s jednim ili više zahtjeva koji su uređeni pravilima iz članka 1. stavka 2.;[Am. 37]

(26.)  „gospodarski subjekt” znači svaka fizička i pravna osoba na koju se odnosi jedna ili više obveza iz pravila iz članka 1. stavka 2., osim nadležnih tijela i drugih tijela koja su odgovorna za službeni nadzor i druge službene aktivnosti;

(27.)  „pošiljka” znači skupina životinja ili količina robe iste vrste, razreda ili opisa koju pokriva isti službeni certifikat, službeni atest ili bilo koji drugi dokument, koja se prevozi istim prijevoznim sredstvom i ima isto podrijetlo; može se sastojati od jedne ili više serija;

(28.)  „inspekcijski pregled” znači oblik službenog nadzora koji uključuje pregled:

(a)  životinja ili robe;

(b)   aktivnosti koje nadziru gospodarski subjekti iz područja primjene pravila iz članka 1. stavka 2. te opreme, prijevoznih sredstava, tvari, materijala, sredstava za zaštitu bilja i mjera predostrožnosti koji se upotrebljavaju za obavljanje tih aktivnosti; [Am. 38]

(c)  mjesta na kojima gospodarski subjekti izvršavaju svoje aktivnosti;

(ca)  dokumentacijom iz točaka (a), (b) i (c); [Am. 39]

(29.)  „točka granične kontrole” znači nadzorni centar i pripadajući objekti koje je država članica odredila za provođenje službenog nadzora iz članka 45. stavka 1.; [Am. 40]

(30.)  „revizija” znači sustavno i neovisno preispitivanje kojim se treba utvrditi jesu li radnje i s njima povezani rezultati u skladu s planiranim mjerama, provode li se te mjere djelotvorno i jesu li prikladne za ostvarenje ciljeva;

(31.)  „ocjena” znači klasifikacija gospodarskih subjekata prema ocjeni njihove sukladnosti s kriterijima ocjenjivanja;

(32.)  „službeni veterinar” znači veterinar kojega imenuju nadležna tijela i koji ima odgovarajuće kvalifikacije za provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti u skladu s:

(a)  ovom Uredbom;

(b)  pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(33.)  „opasnost” znači svako sredstvo ili uvjet koji može imati štetni utjecaj na zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš;

(34.)  „tvari sa specifičnim rizikom” znači tkiva prema definiciji iz točke g članka 3. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 999/2001;

(35.)  „duga vožnja” znači vožnja prema definiciji iz točke (m) članka 2. Uredbe (EZ) br. 1/2005;

(36.)  „izlazna točka” znači točka granične kontrole ili bilo koje drugo mjesto koje je država članica odredila kao mjesto na kojem životinje iz područja primjene Uredbe (EZ) br. 1/2005 napuštaju carinsko područje Unije;

(37.)  „oprema za upotrebu pesticida” znači svaki uređaj prema definiciji iz točke 4. članka 3. Direktive 2009/128/EZ;

(38.)  „delegirano tijelo“ znači neovisna treća strana kojoj su nadležna tijela dodijelila posebne zadatke u vezi sa službenim nadzorom i drugim službenim aktivnostima; [Am. 43]

(39.)  „nadzorno tijelo za ekološku proizvodnju” znači organizacija javne uprave države članice na koju su nadležna tijela u cjelini ili dijelom prenijela svoje nadležnosti za nadzor i certifikaciju u sektoru ekološke proizvodnje, u vezi s Uredbom (EZ) br. 834/2007, uključujući po potrebi odgovarajuće tijelo treće zemlje ili tijelo koje djeluje u trećoj zemlji; [Am. 44]

(40.)  „postupci za provjeru nadzora” znači uspostavljeni mehanizmi i radnje koje nadležna tijela izvršavaju kako bi se osigurala dosljednost i djelotvornost službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti;

(41.)  „pregled usklađenosti” znači oblik službenog nadzora pri kojem se provodi planirani niz promatranja ili mjerenja kako bi se dobio pregled stanja usklađenosti ove Uredbe i pravila iz članka 1. stavka 2.;

(42.)  „ciljani pregled usklađenosti” znači oblik službenog nadzora koji uključuje praćenje jednog ili više gospodarskih subjekata i njihovih aktivnosti;

(43.)  „sustav nadzora” znači sustav koji uključuje nadležna tijela i resurse, strukture, dogovore i postupke uspostavljene u državi članici kako bi se osiguralo da se službeni nadzor provodi u skladu s ovom Uredbom i pravilima iz članaka 15. do 24.;

(44.)  „istovjetnost” ili „istovjetno” znači sustavi koji su uglavnom isti i služe za postizanje istih ciljeva; [Am. 45]

(a)  sposobnost različitih sustava ili mjera da postignu iste ciljeve; [Am. 46]

(b)  različiti sustavi ili mjere sposobne postići iste ciljeve; [Am. 47]

(45.)  „ulazak u Uniju” znači unos životinja i robe u jedno od područja navedenih u Prilogu I.;

(46.)  „provjera dokumentacije” znači provjera službenih certifikata, službenih atesta i ostalih dokumenata, uključujući komercijalne dokumente, koji moraju pratiti pošiljku u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2., članka 54. stavka 1. ili primjenom akata donesenih u skladu s člankom 75. stavkom 3., člankom125. stavkom 4., člankom 127. stavkom 1. i člankom 128. stavkom 1.;

(47.)  „provjera identiteta” znači vizualni inspekcijski pregled kojim se provjerava odgovaraju li sadržaj i oznake pošiljke, uključujući oznake na životinjama, plombe i prijevozno sredstvo, informacijama navedenima u službenim certifikatima, atestima i drugim pratećim dokumentima;

(48.)  „fizička provjera”znači provjera životinja ili robe i po potrebi provjera pakiranja, prijevoznog sredstva, oznaka i temperature, uzorkovanje za analizu, ispitivanja ili dijagnosticiranje te sve druge provjere potrebne kako bi se provjerila sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(49.)  „pretovar” znači kretanje robe ili životinja koji podliježu službenom nadzoru iz članka 45. stavka 1. koja dolazi pomorskim ili zračnim prijevozom iz treće zemlje te se s plovila ili zrakoplova pod carinskim nadzorom prenosi na drugo plovilo ili zrakoplov u istoj luci ili zračnoj luci radi pripreme za daljnje putovanje; [Am. 48]

(50.)  „tranzit” znači kretanje iz jedne treće države u drugu treću državu s prijevozom pod carinskim nadzorom kroz jedan od teritorija navedenih u Prilogu I. ili iz jednog od teritorija navedenih u Prilogu I. u drugi teritorij naveden u Prilogu I. s prijevozom kroz teritorij treće države;

(51.)   „carinski nadzor” znači radnja definirana u članku 4. stavku 13. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92(56);

(52.)  „carinska kontrola” znači carinska kontrola definirana u članku 4. stavku 14. Uredbe (EEZ) br. 2913/92;

(53.)  „službeno zadržavanje” znači postupak kojim nadležna tijela osiguravaju da se životinje i roba koji podliježu službenom nadzoru ne premještaju i da se na njih ne primjenjuju neovlaštene izmjene dok se ne donese odluka o njihovu odredištu; to obuhvaća skladištenje od strane gospodarskih subjekata u skladu s uputama i pod nadzorom nadležnih tijela; [Am. 49]

(54.)  „dodatni službeni nadzor” znači nadzor koji izvorno nije bio predviđen i koji je naložen na temelju saznanja iz prethodnog službenog nadzora ili drugih službenih aktivnosti;

(55.)  „službeno potvrđivanje” znači postupak kojim nadležna tijela izdaju potvrdu o sukladnosti s jednim ili više zahtjeva uređenih pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(56.)  „plan nadzora” znači opis koji utvrđuju nadležna tijela i sadrži informacije o strukturi i organizaciji sustava službenog nadzora i njegovog provođenja te detaljni plan službenog nadzora koji će se provoditi u svakom od područja iz članka 1. stavka 2. tijekom određenog vremenskog razdoblja;

(57.)  „dnevnik vožnje” znači dokument određen u točkama 1. do 5. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1/2005.

(57.a)  „službeni pomoćnik” znači osoba koja je u skladu s Prilogom III. ovoj Uredbi kvalificirana za djelovanje u tom svojstvu, koju je imenovalo nadležno tijelo i koja radi pod nadzorom i odgovornošću službenog veterinara. [Am. 50]

GLAVA II.

Službeni nadzor i druge službene aktivnosti u državama članicama

Poglavlje I.

Nadležna tijela

Članak 3.

Imenovanje nadležnih tijela

1.  Za svako područje koje je uređeno pravilima iz članka 1. stavka 2. države članice imaju nadležno tijelo ili tijela koja su odgovorna za planiranje, organiziranje i po potrebi provođenje službenog nadzora. [Am. 51]

2.  Ako za isto područje država članica raspolaže s više od jednog nadležnog tijela, na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, ili ako su nadležna tijela imenovana u skladu sa stavkom 1. ovlaštena za prijenos određenih dužnosti službenog nadzora na druga javna tijela, mora se osigurati da se: [Am. 52]

(a)  uspostave postupci kojima se osigurava učinkovita i djelotvorna koordinacija među svim uključenim tijelima te dosljednost i djelotvornost službenog nadzora ili drugih službenih aktivnosti na cijelom svom teritoriju; [Am. 53]

(b)  imenuje jedno tijelo koje je odgovorno za koordinaciju suradnje i kontakte s Komisijom i drugim državama članicama u vezi sa službenim nadzorom i drugim službenim aktivnostima koje se provode u svakom od sektora koji definira država članica tako da se obuhvate sva područja iz članka 1. stavka 2. [Am. 54]

3.  Nadležna tijela koja su odgovorna za provjeravanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j) mogu prenijeti posebne zadatke službenog nadzora na jedno ili više nadzornih tijela za ekološku proizvodnju. U takvim slučajevima svakom od njih dodjeljuju šifru. [Am. 55]

4.  Države članice izvješćuju Komisiju i druge države članice o bilo kakvim promjenama u podacima za kontakt:

(a)  nadležnih tijela koja su imenovana u skladu sa stavkom 1.;

(b)  pojedinačnih tijela koja su imenovana u skladu s točkom (b) stavka 2.;

(c)  nadzornih tijela za ekološke proizvode iz stavka 3.;

(d)  delegiranih tijela iz članka 25. stavka 1.

Informacije iz prvog podstavka također su javno dostupne.

5.  Države članice mogu prenijeti nadležnim tijelima iz stavka 1. odgovornost za provođenje nadzora za provjeru sukladnosti ili za primjenu pravila, uključujući ona koja se tiču posebnih rizika koji mogu nastati zbog prisutnosti stranih vrsta u Uniji, osim onih iz članka 1. stavka 2. [Am. 56]

6.  S pomoću provedbenih akata Komisija može odrediti načine na koje će se informacije iz stavka 4. staviti na raspolaganje javnosti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 141. stavka 2. Načini na koji se informacije iz stavka 4. stavljaju na raspolaganje javnosti u svakom slučaju uključuju objavljivanje na internetu.. [Am. 57]

Članak 4.

Opće obveze nadležnih tijela

1.  Nadležna tijela:

(a)  imaju uspostavljene postupke kako bi osigurala djelotvornost i prikladnost službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti;

(b)  imaju uspostavljene mehanizme kako bi osigurala nepristranost, neovisnost, kvalitetu, dosljednost i jedinstvo ciljeva službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti na svim razinama; ni u kojem slučaju ne bi trebala biti povezana s gospodarskim subjektima koje nadziru ili ovisna o njima;

(c)  imaju uspostavljene postupke kako bi osigurali da je osoblje koje provodi službeni nadzor i druge službene aktivnosti nepristrano, da nije u sukobu interesa te da nema nedopustive veze s pomoću kojih ostvaruje ekonomsku korist ili koje bi mogle ugroziti njegovu nepristranost;

(d)  imaju odgovarajuće laboratorijske kapacitete za analizu, ispitivanje i dijagnosticiranje ili pristup istima;

(e)  raspolažu dovoljnim brojem neovisnog, odgovarajuće kvalificiranog i iskusnog osoblja (u pogledu zahtjeva za nadzor na temelju članka 1. stavaka 1. i 2.) ili imaju pristup takvom osoblju tako da se službeni nadzor i druge službene aktivnosti mogu provoditi potpuno, učinkovito i djelotvorno;

(f)  raspolažu s prikladnim i propisno održavanim objektima i opremom kako bi osigurala da osoblje može učinkovito i djelotvorno provoditi službeni nadzor i druge službene aktivnosti;

(g)  imaju pravne ovlasti za provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti te poduzimanje radnji uređenih ovom Uredbom i pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(h)  imaju uspostavljene pravne postupke kako bi osigurala da osoblje ima pristup prostorijama i dokumentaciji gospodarskih subjekata kako bi moglo propisno obaviti svoje zadatke;

(i)  imaju planove hitnih mjera i spremni su ih provoditi u slučaju nužde, po potrebi u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2.

2.  Osoblje koje provodi službeni nadzor i ostale službene aktivnosti:

(-a)  službeno je osoblje zaposleno pri nadležnim tijelima ili neovisnom javnom tijelu koje je nadležno tijelo ovlastilo za provedbu službenog nadzora ili drugih službenih aktivnosti.

(a)  za svoje područje nadležnosti dobiva odgovarajuće osposobljavanje koje im omogućuje stručno izvršavanje svojih dužnosti te dosljedno provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti;

(b)  se dalje obrazuje na svom području nadležnosti i da prema potrebi dobiva redovitu dodatnu izobrazbu;

(c)  dobiva osposobljavanje za predmete određene u poglavlju I. Priloga II. te obveza nadležnih tijela u skladu s ovom Uredbom.

Nadležna tijela razvijaju i provode programe osposobljavanja kako bi osigurala da osoblje koje provodi službeni nadzor i ostale službene aktivnosti dobije osposobljavanje iz točaka (a), (b) i (c).

3.  Kako bi se osiguralo da osoblje nadležnih tijela iz stavka 1. točke (e) i stavka 2. posjeduje potrebne kvalifikacije, vještine i znanje, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 139. u vezi s pravilima za posebne zahtjeve u vezi s kvalifikacijama i osposobljavanjem takvog osoblja, uz poštovanje znanstvenog i tehničkog znanja koje je potrebno za provođenje službenog nadzora i drugih aktivnosti u svakom od područja iz članka 1. stavka 2.

4.  Kad je, u okviru aktivnosti koje provodi nadležno tijelo, više jedinica nadležno za provođenje službenog nadzora ili drugih službenih aktivnosti, među različitim jedinicama osigurava se učinkovita i djelotvorna koordinacija i suradnja. [Am. 58 i 341]

Članak 5.

Revizije nadležnih tijela

1.  Nadležna tijela provode unutarnje revizije i poduzimaju odgovarajuće mjere u odnosu na njihove rezultate kako bi se osigurala sukladnost s ovom Uredbom.

Revizije:

(a)  su predmet neovisnog pregleda;

(b)  se provode transparentno.

2.  Na obrazloženi zahtjev nadležna tijela stavljaju na raspolaganje Komisiji rezultate revizija iz stavka 1. [Am. 59]

3.  Komisija može pomoću provedbenih akata utvrditi pravila za provođenje revizija iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 6.

Odluke nadležnih tijela u vezi s fizičkim i pravnim osobama

U skladu s nacionalnim zakonima fizičke i pravne osobe imaju pravo žalbe na odluke koje nadležna tijela donose u vezi s njima u skladu s člankom 53., člankom 64. stavkom 3. i 5., člankom 65., člankom 134. stavkom 2. i člankom 135. stavkom 1. i 2.

Članak 7.

Obveze osoblja nadležnih tijela u vezi s povjerljivošću podataka

1.  Nadležna tijela od članova svog osoblja zahtijevaju da ne otkrivaju podatke, osim u okviru nadležnog tijela, do kojih su došli pri izvršavanju svojih dužnosti u okviru službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti za koje zbog njihove prirode vrijedi obveza čuvanja poslovne tajne.

2.  Ako ne postoji viši javni interes za otkrivanje podataka, ili se otkrivanje zahtijeva drugim zakonodavstvom Unije, informacije za koje vrijedi obveza čuvanja poslovne tajne iz stavka 1. obuhvaćaju informacije čije bi otkrivanje štetilo:

(a)  svrsi inspekcijskih pregleda, istraga ili revizija;

(b)  zaštiti komercijalnih interesa fizičke ili pravne osobe;

(c)  sudskim postupcima koji su u tijeku i pravnom savjetovanju;

(ca)  postupku donošenja odluka nadležnih tijela.

2.a  Pri utvrđivanju postoji li viši javni interes za otkrivanje, nadležna tijela uzimaju u obzir, među ostalim, sljedeće elemente:

(a)  moguće rizike za zdravlje ljudi, životinja i bilja ili za okoliš;

(b)  vrstu, ozbiljnost i opseg takvih rizika kako bi osigurala da je objavljivanje razmjerno u danim okolnostima;

3.  Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2. nadležna tijela objavljuju informacije o rezultatima službenog nadzora u vezi s pojedinim gospodarskim subjektima ili ih na neki drugi način stavljaju na raspolaganje javnosti ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

(a)  gospodarskom subjektu na kojeg se službeni nadzor odnosi mora se omogućiti da prije objavljivanja komentira informacije koje nadležno tijelo namjerava objaviti;

(b)  u informacijama, koje su objavljene ili su na drugi način stavljene na raspolaganje javnosti, uzimaju se u obzir primjedbe dotičnog gospodarskog subjekta ili se objavljuju ili otkrivaju istodobno i zajedno s tim primjedbama.

3.a  Nadležna tijela osiguravaju da su sve informacije koje se objavljuju ili stavljaju na raspolaganje javnosti u skladu s ovim člankom točne te da se ako se u naknadno dokaže da nisu točne, na primjeren način isprave. [Am. 60]

Poglavlje II.

Službeni nadzor

Članak 8.

Opća pravila o službenom nadzoru

1.  Nadležna tijela redovito provode službeni nadzor nad svim poduzećima na temelju rizika te dovoljno učestalo, uzimajući u obzir: [Am. 61]

(a)  utvrđene rizike povezane s:

(i)  životinjama i robom;

(ii)  aktivnosti i mjere predostrožnosti koje nadziru gospodarski subjekti; [Am. 62]

(iii)  mjestom izvršavanja aktivnosti ili operacija gospodarskih subjekata;

(iv)  upotrebu proizvoda, postupaka, materijala, dodataka hrani za životinje ili tvari koje mogu utjecati na sigurnost i zdravstvenu ispravnost hrane, sigurnost hrane za životinje, zdravlje životinja ili dobrobit životinja, zdravlje bilja ili u slučaju genetički modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja, mogu biti štetne za okoliš; [Am. 63]

(iva)  mogućnost da će potrošači biti dovedeni u zabludu u pogledu vrste, kvalitete ili tvari proizvoda i/ili mogućnost da će potrošači pretrpjeti financijski gubitak kao rezultat dobivanja obmanjujućih podataka od gospodarskog subjekta. [Am. 64]

(ivb)  zahtjeve u pogledu postupaka u skladu s člankom 1. stavkom 2. točkom (j); [Am. 65]

(b)  dosadašnje rezultate službenog nadzora poduzeća i njihovu sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2.; [Am. 66]

(c)  pouzdanost i rezultate vlastitog nadzora koji provode gospodarski subjekti ili treća strana na njihov zahtjev u svrhu utvrđivanja sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. Prijenos informacija o tom vlastitom nadzoru upotrebljava se što je moguće više tako da se opterećenje za gospodarske subjekte svede na najmanju moguću mjeru; [Am. 67]

(ca)  očekivanja potrošača u pogledu vrste, kvalitete i sastava hrane i robe; [Am. 68]

(d)  sve informacije koje mogu ukazati na nesukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2.

(da)  privatne programe za osiguranje kvalitete koje uspostavljaju gospodarski subjekti, a certificiraju i revidiraju neovisna i priznata certifikacijska tijela. [Am. 69]

2.  Nadležna tijela provode službeni nadzor redovito i dovoljno učestalo kako bi utvrdila moguća hotimična kršenja pravila iz članka 1. stavka 2., radi provjere sukladnosti sa zahtjevima i kriterijima za postupak u skladu s člankom 1. stavkom 2. točkom (j), uzimajući u obzir, uz kriterije iz stavka 1., informacije u vezi s takvim mogućim hotimičnim kršenjima koje se razmjenjuju kroz mehanizme upravne pomoći iz glave IV. i sve druge informacije koje ukazuju na mogućnost takvog kršenja. [Am. 70]

2.a  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. radi utvrđivanja jedinstvene najmanje učestalosti za obavljanje nadzora iz stavaka 1. i 2. Po potrebi, takva najmanja učestalost, utemeljena na riziku, određuje se na različit način za svaki proizvod, postupak ili aktivnost koji podliježu službenom nadzoru u skladu s ovom Uredbom. [Am. 71]

3.  Službeni nadzor proveden prije stavljanja na tržište ili kretanja određenih životinja i robe u svrhu izdavanja službenih certifikata ili atesta koji su potrebni u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. kao uvjet za stavljanje na tržište ili kretanje životinja ili robe provodi se u skladu s:

(a)  pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(b)  delegiranim aktima koje je donijela Komisija u skladu s člancima 15. do 24.

4.  Službeni nadzor provodi se bez prethodnog upozorenja, osim u sljedećim slučajevima:

(a)  gospodarskog subjekta je potrebno ranije obavijestiti; [Am. 72]

(b)  takav je službeni nadzor zatražio gospodarski subjekt. Takav najavljeni nadzor ne zamijenjuje standardni nadzor bez prethodnog upozorenja. [Am. 73]

(ba)  provode se revizije za provjeru zahtjeva u skladu s člankom 1. stavkom 2. točkom (j). [Am. 74]

5.  Službeni nadzor provodi se tako da se administrativno opterećenje i ometanje poslovanja za gospodarske subjekte svedu na nužnu najmanju moguću mjeru, a da to ne utječe negativno na kvalitetu nadzora; u tu svrhu ako isti gospodarski subjekt tijekom istog razdoblja podliježe različitim službenim nadzorima, nadležno tijelo ih objedinjuje. Ako se na gospodarske subjekte primjenjuju različiti službeni nadzori, države članice osiguravaju koordinirani pristup radi kombiniranja postojećih mjera nadzora. [Am. 75]

6.  Nadležna tijela provode službeni nadzor jednako pažljivo bez obzira na to jesu li životinje i roba:

(a)  dostupni na tržištu Unije, bilo da dolaze iz države članice u kojoj se provodi službeni nadzor ili iz druge države članice;

(b)  predviđene za izvoz iz Unije;

(c)  ili ulaze u Uniju iz trećih zemalja.

7.  U mjeri u kojoj je potrebno za organiziranje službenog nadzora, odredišne države članice od gospodarskih subjekata kojima se životinje ili roba dostavljaju iz druge države članice zahtijevaju da prijave dolazak takvih životinja ili robe. [Am. 76]

Članak 9.

Osobe, postupci, aktivnosti, metode i tehnike koji podliježu službenom nadzoru [Am. 77]

U mjeri koja je potrebna za utvrđivanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. nadležna tijela provode službeni nadzor:

(a)  životinja i robe u svim fazama proizvodnje, prerade, stavljanja na tržište i distribucije; [Am. 78]

(b)   tvari, materijala ili drugih predmeta koji mogu utjecati na značajke ili zdravlje životinja i robe u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije; [Am. 79]

(c)  gospodarskih subjekata te aktivnosti i djelatnosti koje nadziru, njihovih prostorija, obradivih površina, usjeva i postupaka, skladištenja, prijevoza i upotrebe robe te držanja životinja. [Am. 80]

(ca)  cjelokupne dokumentacije (i u elektroničkom obliku) u vezi s primarnom djelatnošću ili prijevozom. [Am. 81]

Članak 10.

Transparentnost službenog nadzora

1.  Nadležna tijela provode službeni nadzor uz visoku razinu transparentnosti i relevantne informacije u vezi s organiziranjem i provođenjem službenog nadzora čine javno dostupnima.

Također osiguravaju redovito, barem godišnje, objavljivanje informacija o:

(a)  vrsti, broju i konačnom ishodu službenog nadzora;

(b)  vrsti i broju utvrđenih nesukladnosti;

(c)  vrsti i broju slučajeva u kojima su nadležna tijela poduzela mjere u skladu s člankom 135.;

(d)  vrsti i broju slučajeva u kojima su određene kazne iz članka 136. [Am. 82]

2.  Kako bi se osigurala ujednačena primjena pravila iz stavka 1. ovog članka, Komisija provedbenim aktima utvrđuje i po potrebi ažurira državama članicama osigurava odgovarajuće smjernice, uključujući prijedlog za standardizirani oblik izvještavanja, što u kojem će se informacije iz tog stavka objaviti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2. svakom slučaju uključuje objavu tih smjernica na internetu. [Am. 83]

3.  Nadležna tijela imaju pravo objavljivati ili na drugi način činiti dostupnim javnosti informacije o ocjeni pojedinih gospodarskih subjekata na temelju rezultata službenog posljednja četiri službena nadzora ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

(a)  kriteriji ocjenjivanja su objektivni, transparentni i javno dostupni;

(b)  uspostavljeni su odgovarajući mehanizmi kako bi se osigurala dosljednost i transparentnost postupka ocjenjivanja.

(ba)  kod negativnih rezultata bez odgode se provodi naknadni nadzor. [Am. 84]

3a.  Kako bi se omogućila usporedivost sustava ocjenjivanja među državama članicama, Komisija je ovlaštena delegiranim aktima i nakon savjetovanja s dionicima utvrditi smjernice za utvrđivanje objektivnih kriterija za uspostavu sustava ocjenjivanja koje se stavljaju na raspolaganje državama članicama da bi se njima mogle služiti na dobrovoljnoj osnovi. [Am. 85]

Članak 11.

Dokumentirani nadzorni postupci i postupci za provjeravanje nadzora

1.  Nadležna tijela provode službeni nadzor u skladu s dokumentiranim postupcima.

Ti postupci obuhvaćaju predmetna područja za nadzorne postupke određene u poglavlju II. Priloga II. i sadrže detaljne upute za osoblje koje provodi službeni nadzor.

2.  Nadležna tijela imaju uspostavljene postupke za provjeravanje dosljednosti i djelotvornosti službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti koje provode.

3.  Nadležna tijela:

(a)  poduzimaju popravne radnje u svim slučajevima kada se postupcima iz stavka 2. utvrde nedostaci u dosljednosti i djelotvornosti službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti;

(b)  po potrebi ažuriraju dokumentirane postupke iz stavka 1.

Članak 12.

Izvještaji o službenim kontrolama Pohranjivanje i izvješća o službenom nadzoru [Am. 86]

1.  Nadležna tijela sastavljaju izvješća pohranjuju i dokumentiraju podatke o svakom službenom nadzoru koji provode. su provela. Ona sastavljaju izvješće o provedenom nadzoru prilikom kojeg je utvrđeno kršenje ove Uredbe ili propisima iz članka 1. stavka 2. [Am. 87]

Ta izvješća sadrže:

(a)  opis svrhe službenog nadzora;

(b)  primijenjene metode nadzora;

(c)  rezultate službenog nadzora;

(d)  po potrebi radnje koje službena tijela zahtijevaju od gospodarskog subjekta kao rezultat službenog nadzora.

2.  Nadležna tijela gospodarskom subjektu nad kojim se provodi službeni nadzor pružaju primjerak izvješća uz stavka 1.

3.  Kada službeni nadzor zahtijeva stalnu ili redovitu prisutnost osoblja ili predstavnika nadležnih tijela u prostorijama gospodarskog subjekta, izvješća iz stavka 1. sastavljaju se toliko često da nadležna tijela i gospodarski subjekt mogu biti:

(a)  redovito obaviješteni o razini sukladnosti;

(b)  odmah obaviješteni o svim nedostacima ili nesukladnostima koje se utvrde pri službenom nadzoru.

3a.  Rezultati službenih nadzora na točkama granične kontrole pohranjuju se prema članku 54. stavku 2.b u zajednički zdravstveni ulazni dokument. [Am. 88]

Članak 13.

Službeni nadzor, metode i tehnike

1.  Nadležna tijela provode službeni nadzor nadzornim metodama i tehnikama koje po potrebi uključuju pregled usklađenosti, ciljani pregled usklađenosti, provjeru, inspekcijske preglede, revizije, uzorkovanje, analizu, dijagnozu i ispitivanje.

2.  Službeni nadzor po potrebi uključuje sljedeće: [Am. 89]

(a)  pregled sustava nadzora koje su uspostavili gospodarski subjekti i dobivenih rezultata;

(b)  inspekcijski pregled:

(i)  objekata primarnih proizvođača sirovina i drugih tvrtki, uključujući njihovo okruženje, poslovne prostorije, opremu, postrojenja i strojeve, prijevoz i njihove životinje i robu;

(ii)  sirovina, sastojaka, pomoćnih sredstava u obradi i drugih proizvoda koji se upotrebljavaju za pripremu i proizvodnju robe ili za hranjenje ili liječenje životinja;

(iia)  materijale koji dolaze u dodir s hranom; [Am. 90]

(iii)  poluprerađenih proizvoda;

(iv)  proizvoda i postupaka za čišćenje i održavanje te sredstava za zaštitu bilja;

(v)  označavanja, prezentacije i oglašavanja;

(c)  nadzor higijenskih uvjeta u prostorijama gospodarskog subjekta;

(d)  ocjenu postupaka dobre proizvodne prakse, dobre higijenske prakse, dobre poljoprivredne prakse te analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka (HACCP);

(e)   pregled dokumenata, sljedive evidencije i drugih zapisa koji mogu biti relevantni za ocjenjivanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2.; [Am. 91]

(f)  razgovore s gospodarskim subjektima i njihovim osobljem;

(g)  očitavanje vrijednosti koje su zabilježili instrumenti gospodarskih subjekata;

(h)  nadzor koji se provodi s instrumentima nadležnih tijela kako bi se provjerila mjerenja koja su izvršili gospodarski subjekti;

(i)  sve druge aktivnosti potrebne za utvrđivanje nesukladnosti.

2a.  Kod posebnih pravila za provođenje službenog nadzora uvijek se uzimaju u obzir ne samo mogući rizici za zdravlje nego i očekivanja potrošača u vezi sa sastavom hrane i vjerojatnost prijevarnih postupaka. [Am. 326]

Članak 14.

Obveze gospodarskih subjekata

1.  U mjeri u kojoj je to neophodno za provođenje službenog nadzora ili drugih službenih aktivnosti, gospodarski subjekti na zahtjev nadležnih tijela osoblju nadležnih tijela i u slučaju delegiranja određenih zadataka osoblju na ovlaštenim pozicijama u pogledu službenih nadzora u skladu s člankom 25., omogućuju pristup svojim: [Am. 92]

(a)  prostorijama;

(b)  računalnim sustavima za upravljanje informacijama;

(c)  životinjama i robi;

(d)  odgovarajućim dokumentima i svim ostalim relevantnim informacijama, uključujući rezultate mogućih vlastitih ispitivanja, koje su relevantne za izvršavanje takvog nadzora ili aktivnosti i vrstu nadzora iz članka 13. stavka 2. Svaki gospodarski subjekt mora biti u stanju navesti najmanje svaki subjekt koji ga opskrbljuje i sve subjekte kojima je on dobavljač. [Am. 93]

2.  Tijekom službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti gospodarski subjekti pomažu osoblju nadležnih tijela i opunomoćenim tijelima u skladu s člankom 25., u obavljanju njihovih zadataka nadzora. Gospodarski subjekti besplatno stavljaju na raspolaganje nadležnim tijelima dostatnu količinu uzoraka . [Am. 94]

3.  Gospodarski subjekt koji je odgovoran za pošiljku:

(a)  u potpunosti surađuje s nadzornim tijelima kako bi se osiguralo učinkovito provođenje službenog nadzora ili drugih službenih aktivnosti;

(b)  čini dostupnima bez odgađanja sve zatražene informacije u vezi s pošiljkom na papiru ili u elektroničkom obliku. [Am. 95]

4.  Komisija putem provedbenih akata može utvrditi pravila:

(a)  uspostavljanja utvrđivanja modaliteta za pristup nadležnih tijela i opunomoćenih tijela u skladu s člankom 25 računalnim sustavima za upravljanje informacijama iz stavka 1. točke (b); [Am. 96]

(b)  suradnje između gospodarskih subjekata i nadležnih tijela kako je navedeno u stavku 3.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 15.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupanju nadležnih tijela u vezi s proizvodnjom proizvoda životinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi

-1.  Službeni nadzor koji se provodi radi provjere sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. u odnosu na proizvode životinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi uvijek uključuje provjeru sukladnosti s Uredbama (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (57), (EZ) br. 853/2004 i (EZ) br. 1069/2009, kako je primjereno, i po potrebi barem sljedećim stavkama:

(a)  projektiranjem i održavanjem prostora i opreme;

(b)  osobnom higijenom;

(c)  postupcima koji se temelje na sustavu HACCP;

(d)  postupcima unutarnjeg nadzora;

(e)  provjerom sukladnosti osoblja s primjenjivim zahtjevima;

(f)  provjerom evidencije i pratećih dokumenata hrane, hrani za životinje i svih tvari ili materijala koji ulaze i izlaze iz objekta;

(g)  uzimanjem u obzir svih dokaza o prisutnosti prijevara.

1.  Službeni nadzor proizvodnje iz stavka 1. koji se odnosi na proizvodnju mesa uključuje:

(a)  provjeru zdravstvenog stanja i dobrobiti životinja prije klanja od strane koju vrši službeni veterinar ili službeni pomoćnik koji radi pod odgovornošću službenog veterinara ili pod njegovom nadležnošću veterinara,

(b)  službeni nadzor od strane veterinara ili službenog pomoćnika koji radi pod njegovom nadležnošću odgovornošću službenog veterinar u klaonicama, rasjekaonicama i pogonima za preradu i objektima za preradu divljači kako bi se provjerila sukladnost sa zahtjevima koji se primjenjuju na:

(i)  higijenu pri proizvodnji mesa;

(ii)  prisutnost ostataka veterinarskih lijekova u proizvodima životinjskog ili biljnog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi;

(iii)  preradu i zbrinjavanje nusproizvoda životinjskog podrijetla i tvari sa specifičnim rizikom;

(iv)  zdravlje i dobrobit životinja.

1a.  Za potrebe službenog nadzora iz stavka 2.:

(a)  barem jedan službeni veterinar prisutan je tijekom pregleda prije i poslije klanja ili, u slučaju objekata za obradu divljači, tijekom pregleda nakon odstrela;

(b)  u rasjekavaonicama pri obradi mesa prisutan je službeni veterinar ili službeni pomoćnik, onoliko često koliko je potrebno za postizanje ciljeva ove Uredbe.

1b.  Nakon službenog nadzora iz stavka 2., službeni veterinar provodi aktivnosti i mjere u skladu s člankom 135. glede životinja, njihove dobrobiti i odredišta mesa ili se one provode pod njegovom odgovornošću.

2.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora proizvoda životinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi i životinja koje su namijenjene proizvodnji takvih proizvoda kako bi se provjerila sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (a), (c), (d) i (e) koja se primjenjuju na te proizvode i životinje te za postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora. Ti delegirani akti utvrđuju pravila o:

(a)  posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u stavku 1. i člancima 4., 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima11., 12. i 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.;

(b)  jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., posebne opasnosti i rizike u vezi sa svakim proizvodom životinjskog podrijetla i različite postupke rukovanja tim proizvodom;

(c)  slučajevima i uvjetima u kojima primjereno kvalificirano i osposobljeno osoblje klaonice, zaposleno pod nadzorom službenog veterinara u jedinici koja je izdvojena i neovisna od proizvodnih jedinica pogona, može sudjelovati pomagati u službenom nadzoru te obliku veterinaru prilikom provođenja službenog nadzora iz stavka 2. vezano uz proizvodnju mesa peradi i dvojezubaca te oblikovanju i primjeni ispitivanja za ocjenjivanje njihovog učinkovitosti njihova rada;

(d)  slučajevima kada nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere uz one predviđene tim stavkom;

(e)  kriterijima za određivanje kada na temelju analize rizika, uvjeta i učestalosti službenih pregleda koje vrši službeni veterinar ne mora biti prisutan u klaonicama s niskim kapacitetom poizvodnje i objektima za preradu divljači tijekom službenog nadzora iz stavka 1.. poštujući minimalne zahtjeve utvrđene u stavku 1.a točki (a).

Kada u slučaju rizika koji se ne mogu djelotvorno riješiti bez zajedničkih specifikacija za službeni nadzor ili postupke nadležnih tijela, nakon tog službenog nadzora to zahtijevaju imperativni razlozi hitnosti, na delegirane akte usvojene na temelju ovog stavka primjenjuje se postupak predviđen člankom 140.

3.  Pri usvajanju delegiranih akata utvrđenih stavkom 2. Komisija uzima u obzir:

(a)  iskustvo koje su nadležna tijela i prehrambeni gospodarski subjekti stekli u primjeni postupaka iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 852/2004

(b)  znanstveni i tehnološki napredak;

(c)  očekivanja potrošača u vezi sa sastavom hrane i promjene u prehrambenim navikama;

(d)  rizike za zdravlje ljudi i životinja povezane s mesom i drugim proizvodima životinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi.

(da)  sve dokaze o prisutnosti prijevara.

4.  Ako to ne sprječava ostvarivanje ciljeva u vezi sa zdravljem ljudi i životinja u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (a), (c), (d) i (e), koja se primjenjuju na proizvode životinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi te životinje koje su namijenjene proizvodnji takvih proizvoda, Komisija pri donošenju delegiranih akata iz stavka 2. također uzima u obzir sljedeće elemente:

(a)  potrebu da se olakša primjena delegiranih akata u malim tvrtkama delegirani akti budu razmjerni naravi i veličini malih poduzeća te da osiguraju učinkovitu primjenu; [Am. 97]

(b)  potrebu da se omogući trajna upotreba tradicionalnih metoda u svim fazama proizvodnje, obrade ili distribucije hrane;

(c)  potrebe prehrambenih tvrtki u regijama za koje vrijede posebna geografska ograničenja.

Članak 16.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi s ostacima određenih tvari u hrani i hrani za životinje

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. zakonodavne prijedloge u vezi s pravilima o službenom nadzoru koji se provodi kako bi se provjerila sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (a) koja se primjenjuju na određene tvari čija upotreba na usjevima ili životinjama ili za proizvodnju ili obradu hrane i hrane za životinje može dovesti do ostataka tih tvari u hrani ili hrani za životinje te postupaka nadležnih tijela nakon službenog nadzora. U tim se delegiranim aktima zakonodavnim prijedlozima uzima u obzir potreba da se osigura najmanja moguća razina službenog nadzora kako bi se spriječila upotreba tih tvari koja je u suprotnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (a) te se utvrđuju pravila o: [Am. 327]

(a)  jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., posebne opasnosti i rizike u vezi s nedozvoljenim tvarima te neovlaštenoj upotrebi dozvoljenih tvari;

(b)  posebnim dodatnim kriterijima i posebnim dodatnim sadržajem uz one utvrđene u članku 108. za pripremu relevantnih dijelova višegodišnjeg nacionalnog plana nadzora iz članka 107. stavka 1.;

(c)  slučajevima u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku.

Članak 17.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi sa životinjama, proizvodima životinjskog podrijetla, zametnim proizvodima, nusproizvodima životinjskog podrijetla i izvedenim proizvodima [Am. 98]

1.  Službeni nadzor životinja uključuje:

(a)  preispitivanje mjera za zaštitu od bioloških i kemijskih opasnosti po zdravlje ljudi i životinja;

(b)  preispitivanje mjera za zaštitu životinja, ne dovodeći u pitanje članak 18.;

(c)  preispitivanje mjera za suzbijanje ili iskorjenjivanje zaraznih bolesti. [Am. 99]

2.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. zakonodavne prijedloge u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, zametnih proizvoda, nusproizvoda životinjskog podrijetla i izvedenih proizvoda kako bi provjerila sukladnost s pravilima Unije iz članka 1. stavka 2. točaka (d) i (e) te postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora. Takvim se delegiranim aktima zakonodavnim prijedlozima uzimaju u obzir rizici za zdravlje životinja vezani uz životinje, proizvode životinjskog podrijetla i zametne proizvode te rizici za zdravlje ljudi i životinja vezani uz nusproizvode životinjskog podrijetla i izvedene proizvode te se utvrđuju pravila o: [Am. 100]

(a)  posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u člancima 4., 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima 11., i 12. i 13., te u članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.; [Am. 101]

(b)  jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., potrebu za otklanjanjem specifičnih opasnosti i rizika za zdravlje životinja provođenjem službenog nadzora kako bi se provjerila sukladnost s mjerama sprječavanja i suzbijanja bolesti koje su utvrđene u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (d);

(c)  slučajevima u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku.

Članak 18.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi sa zahtjevima za dobrobit životinja

1.  Osim općih pravila o službenom nadzoru predviđenih člankom 8., službeni nadzor za provjeru sukladnosti s pravilima kojima se uređuju zahtjevi za dobrobit životinja u slučaju njihova prijevoza uključuje: [Am. 102]

(a)  pri dugim vožnjama među državama članicama i trećim zemljama provođenje službenog nadzora prije utovara kako bi se provjerilo jesu li životinje prikladne za prijevoz;

(b)  pri dugim vožnjama domaćih kopitara koji nisu registrirani kopitari i domaće životinje iz vrsta goveda, ovaca, koza i svinja među državama članicama i trećim zemljama:

(i)  službeni nadzor dnevnika vožnje za provjeru je li dnevnik vožnje realan i ukazuje li na sukladnost s Uredbom (EZ) br. 1/2005;

(ii)  službeni nadzor za provjeru ima li prijevoznik koji je naveden u dnevniku vožnje valjano odobrenje, certifikat za prijevozna sredstva za dugu vožnju te certifikate o osposobljenosti vozača i pomoćnog osoblja;

(c)  na točkama granične kontrole iz članka 57. stavka 1. i na izlaznim točkama:

(i)  službeni nadzor prikladnosti životinja koje se prevoze i prijevoznih sredstava radi provjere sukladnosti s Poglavljem II. i po potrebi Poglavljem VI. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1/2005; [Am. 103]

(ii)  službeni nadzor za provjeru jesu radi provjere poštuju li prijevoznici sukladni s primjenjivim međunarodnim sporazumima primjenjive međunarodne sporazume, uključujući Europsku konvenciju o zaštiti životinja tijekom međunarodnog prijevoza, i imaju li valjanja odobrenja i certifikate o osposobljenosti vozača i pomoćnog osoblja; [Am. 104]

(iii)  službeni nadzor za provjeru jesu li se domaći kopitari i domaće životinje iz vrsta goveda, ovaca, koza i svinja prevozili ili će se prevoziti u dugim vožnjama.

(iiia)  ako se službenim nadzorom iz točke (c) (i) ovog stavka utvrdi da životinje, po mišljenju nadležnog tijela, nisu sposobne za prijevoz, one se istovaruju, napajaju, hrane i odmaraju i po potrebi im se pruža veterinarska pomoć sve dok ne budu sposobne nastaviti putovanje; [Am. 105]

(ca)  u slučaju duge vožnje između država članica i trećih zemalja, službeni nadzor proveden nasumično ili ciljano u bilo kojoj fazi duge vožnje kako bi se provjerilo da je navedeno vrijeme vožnje stvarno i da je vožnja u skladu s Uredbom (EZ) br. 1/2005, a posebno da su vrijeme provedeno na putu i razdoblja odmora u skladu s ograničenjima iz Poglavlja V. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1/2005; [Am. 106]

2.  Kada se u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (f) zahtijeva ispunjavanje određenih neizmjerljivih normi dobrobiti životinja ili donošenje određenih praksi pridržavanje kojih se ne može djelotvorno provjeriti isključivo upotrebom metoda i tehnika iz članka 13., provođenje službenog nadzora za provjeru sukladnosti s tim pravilima može obuhvaćati upotrebu posebnih pokazatelja dobrobiti životinja u slučajevima i pod uvjetima koji se donose u skladu sa stavkom 3. točkom (f).

3.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte zakonodavne prijedloge u skladu s člankom 139. u vezi s pravilima za provođenje službenog nadzora za provjeru sukladnosti s pravilima Unije iz članka 1. stavka 2. točke (f). U tim se delegiranim aktima zakonodavnim prijedlozima uzima u obzir rizik za dobrobit životinja u vezi s poljoprivrednim aktivnostima i prijevozom, klanjem i usmrćivanjem životinja te se utvrđuju pravila o: [Am. 107]

(a)  posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u stavku 1. i članku 4., člancima 8. i 9., članku 10. stavku 1., te člancima 11. do 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.; [Am. 108]

(b)  jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., rizik povezan s različitim životinjskim vrstama i prijevoznim sredstvima te potrebu za sprječavanjem nesukladnih praksi te ograničavanjem patnje životinja;

(c)  slučajevima u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku;

(d)  provjeri zahtjeva u vezi s dobrobiti životinja na točkama granične kontrole i izlaznim točkama te minimalne zahtjeve koji su primjenjivi za te izlazne točke;

(e)  posebnim kriterijima i uvjetima za aktiviranje mehanizama upravne pomoći iz Glave IV.;

(f)  slučajevima i uvjetima kada službeni nadzor za provjeru sukladnosti sa zahtjevima u vezi s dobrobiti životinja može uključivati uključuje upotrebu posebnih pokazatelja dobrobiti životinja koji se temelje na mjerljivim kriterijima za ocjenjivanje radne uspješnosti na temelju znanstvenih i tehničkih dokaza. [Am. 109]

Članak 19.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi s biljnim zdravstvom

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. zakonodavne prijedloge u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora biljaka, biljnih proizvoda i drugih predmeta kako bi se provjerila sukladnost s pravilima Unije iz članka 1. stavka 2. točke (g) koji se primjenjuje na takvu robu te postupaka nadležnih tijela nakon tog službenog nadzora. U tim se delegiranim aktima zakonodavnim prijedlozima uzimaju u obzir rizici povezani s biljkama, biljnim proizvodima i drugim predmetima u vezi s posebnim organizmima koji su štetni za bilje ili gospodarskim subjektima te se utvrđuju pravila o: [Am. 328]

(a)  posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u članku 4., člancima 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima 11.do 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.;

(b)  jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora uvođenja i kretanja unutar Unije određenih biljaka, biljni proizvoda i drugih predmeta na koje se odnose pravila iz članka 1. stavka 2. točke (g) te jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., posebne opasnosti i rizike za biljno zdravstvo u vezi s posebnim biljkama, biljnim proizvodima i drugim predmetima određenog podrijetla;

(c)  jednakoj učestalosti službenog nadzora koji nadležna tijela provode nad gospodarskim subjektima koji su ovlašteni izdavati biljne putovnice u skladu s člankom 79. stavkom 1. Uredbe (EU) br. .../...(58) uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., činjenicu jesu li ti gospodarski subjekti proveli plan upravljanja fitosanitarnim rizikom iz članka 86. Uredbe (EU) br. .../... (59) za biljke, biljne proizvode i druge predmete koje proizvode;

(d)  slučajevima u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku.

Članak 20.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi s biljnim reproduktivnim materijalom

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora biljaka, biljnog reproduktivnog materijala kako bi se provjerila sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (h) koji se primjenjuje na takvu robu te postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora. Ti delegirani akti utvrđuju pravila o:

(a)  posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u člancima 4., 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima 11., 12. i 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.;

(b)  jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., rizike povezane sa zdravljem, identitetom, kvalitetom i sljedivošću određenih kategorija biljnog reproduktivnog materijala ili specifičnih rodova ili vrsta.

(c)  posebnim kriterijima i uvjetima za aktiviranje mehanizama upravne pomoći iz Glave IV.;

(d)  slučajevima u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku. [Am. 110]

Članak 21.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi s genetski modificiranim organizmima i genetski modificiranom hranom i hranom za životinje

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. zakonodavne prijedloge u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora genetski modificirane hrane i hrane za životinje za provjeravanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (a), (b) i (c) te postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora. U tim se delegiranim aktima zakonodavnim prijedlozima uzima u obzir potreba da se osigura najmanja moguća razina službenog nadzora kako bi se spriječilo kršenje tih pravila te se utvrđuju pravila o: [Am. 111]

(a)  posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u članku 4., člancima 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima 11.do 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.;

(b)  jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora nad:

(i)  prisutnosti na tržištu genetski modificiranih organizama i genetski modificirane hrane i hrane za životinje koja nije odobrena u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (60) ili Uredbom (EZ) br. 1829/2003;

(ii)  uzgojem genetski modificiranih organizama i ispravnom primjenom plana praćenja iz članka 13. stavka 2. točke (e) Direktive 2001/18/EZ te članka 5. stavka 5. i članka 17. stavka 5. Uredbe (EZ) 1829/2003, uključujući minimalne mjere za praćenje i nadzor mogućih učinaka na zdravlje, zdravlje životinja i okoliš; [Am. 112]

(iii)  kontroliranoj upotrebi genetski modificiranih mikroorganizama;

(iiia)  minimalne mjere koje se odnose na nadzor i izvještavanje namijenjene sprječavanju nenamjerne prisutnosti genetski modificiranih organizama u skladu s člankom 26.a Direktive 2001/18/EZ [Am. 113]

(c)  okolnosti u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim slučajevima nesukladnosti trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku.

Članak 22.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi sa sredstvima za zaštitu bilja

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte zakonodavne prijedloge u skladu s člankom 139. u vezi s pravilima za provođenje službenog nadzora za provjeru sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (i). [Am. 114]

U tim se delegiranim aktima zakonodavnim prijedlozima uzimaju u obzir rizici koje sredstva za zaštitu bilja mogu predstavljati za zdravlje ljudi i životinja ili za okoliš te se utvrđuju pravila o: [Am. 115]

(a)  posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u članku 4., člancima 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima 11.do 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.;

(b)  jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora u vezi s proizvodnjom, stavljanjem na tržište, ulaskom u Uniju, označavanjem, pakiranjem, prijevozom, skladištenjem, usporednom trgovinom i upotrebom sredstava za zaštitu bilja, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., potrebu da se osigura sigurno sigurna i održiva upotreba sredstava za zaštitu bilja te suzbije nezakonita trgovina takvim proizvodima; [Am. 116]

(c)  jednakim posebnim zahtjevima za provođenje inspekcijskog pregleda upotrebe pesticida i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog nadzora;

(ca)  jednakim posebnim zahtjevima za uspostavu registra ili baze podataka o proizvodnji, pakiranju i skladišnim kapacitetima; [Am. 117]

(d)  slučajevima kada nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere uz one predviđene tim stavkom;

(e)  oblikovanju sustava ovjeravanja kako bi se nadležnim tijelima pomoglo pri inspekcijskom pregledu opreme za upotrebu pesticida;

(f)  prikupljanju informacija, praćenju i izvješćivanju u vezi sa sumnjom u trovanje sredstvima za zaštitu bilja;

(g)  prikupljanju informacija te praćenju i izvješćivanju o krivotvorenim sredstvima za zaštitu bilja i nezakonitoj trgovini sredstvima za zaštitu bilja.

Članak 23.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi s ekološkim proizvodima i zaštićenim oznakama podrijetla, zaštićenim geografskim oznakama i zajamčenim tradicionalnim posebnostima

1.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora za provjeravanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (j) i (k) te postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora.

2.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u vezi skladu s člankom 27. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 834/2007 za provjeravanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j), te postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora. Tim delegiranim aktima iz stavka 1. utvrđuju se pravila o: [Am. 118]

(a)  posebnim odgovornostima i zadacima gospodarskih subjekata, nadležnih tijela, delegiranih tijela kako bi se osiguralo poštivanje odredaba Uredbe (EZ) br. 834/2007, uz one koji su navedeni u članku 4., člancima 8. i 9., članku 10. stavku 1., članacima11. do 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36. i uz članke 25., 29., 30. i 32. za odobravanje i nadzor delegiranih tijela; [Am. 119]

(b)  dodatnim zahtjevima uz one iz članka 8. stavka 1. za ocjenu rizika te za određivanje učestalosti službenog nadzora i po potrebi uzorkovanja, uzimajući u obzir rizik pojave nesukladnosti;

(c)  najmanjoj učestalosti službenog nadzora gospodarskih subjekata kako je definirano u članku 2. točki (d) Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 te slučajevima i uvjetima u kojima se određeni gospodarski subjekti izuzimaju iz određenog službenog nadzora;

(d)  dodatnim metodama i tehnikama službenog nadzora uz one iz članka 13. i članka 33. stavaka 1. do 5. te posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora kojim se osigurava sljedivost ekoloških proizvoda u svim fazama proizvodnje, pripreme i distribucije te sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j);

(e)  dodatnim kriterijima uz one navedene u članku 135. stavku 1. drugom podstavku i članku 30. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 834/2007 u vezi s potrebnim mjerama u slučaju pojave nesukladnosti te dodatnim mjerama uz one navedene u članku 135. stavku 2.;

(f)  dodatnim zahtjevima uz one iz članka 4. stavka 1. točke (f) u vezi s objektima i opremom koja je potrebna za provođenje službenog nadzora te dodatnim uvjetima i obvezama uz one iz članaka 25. do 30. i članka 32. za delegiranje zadataka službenog nadzora;

(g)  dodatnim obvezama u vezi s izvješćivanjem uz one iz članaka 12. i 31. za nadležna tijela, nadzorna tijela za ekološke proizvode i delegirana tijela odgovorna za službeni nadzor;

(h)  posebnim kriterijima i uvjetima za aktiviranje mehanizama upravne pomoći iz Glave IV.

3.  U vezi s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j) delegiranim aktima iz stavka 1. utvrđuju se pravila o:

(a)  dodatnim zahtjevima, metodama i tehnikama uz one iz članaka 11. i 13. za provođenje službenog nadzora kako bi se provjerila sukladnost sa specifikacijama proizvoda i zahtjevima za označavanje;

(b)  dodatnim metodama i tehnikama uz one iz članka 13. za provođenje službenog nadzora kojima se osigurava sljedivost proizvoda iz područja primjene pravila iz članka 1. stavka 2. točke (k) u svim fazama proizvodnje, pripreme i distribucije te sukladnost s tim pravilima;

(c)  posebnim dodatnim kriterijima i posebnim dodatnim sadržajem uz one utvrđene u članku 108. za pripremu relevantnih dijelova višegodišnjeg nacionalnog plana nadzora iz članka 107. stavka 1. te posebnom dodatnom sadržaju izvješća iz članka 112.;

(d)  posebnim kriterijima i uvjetima za aktiviranje mehanizama upravne pomoći iz glave IV.;

(e)  posebnim mjerama koje treba poduzeti uz one iz članka 135. stavka 2. u slučaju nesukladnosti i ozbiljne ili ponavljajuće nesukladnosti.

4.  Delegirani akti iz stavaka 2. i 3. po potrebi odstupaju od odredbi ove Uredbe iz navedenih stavaka. [Am. 120]

Članak 24.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u slučajevima novoutvrđenih rizika u vezi s hranom i hranom za životinje

1.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. zakonodavne prijedloge u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora nad određenim kategorijama hrane i hrane za životinje kako bi se provjerila sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (a) do (e) te postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora. Ti se delegirani akti zakonodavni prijedlozi odnose na novoutvrđene rizike koje hrana ili hrana za životinje mogu predstavljati za zdravlje ljudi ili životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja za okoliš, ili sve takve rizike koji proizlaze iz novih obrazaca proizvodnje ili upotrebe hrane i hrane za životinje ili rizike koji se ne mogu djelotvorno riješiti bez zajedničkih specifikacija za službeni nadzor te za postupke nadležnih tijela nakon službenog nadzora te utvrđuju pravila o: [Am. 121]

(a)  posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u članku 4., člancima 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima 11.do i 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.;

(b)  jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., posebne opasnosti i rizike u vezi sa svakom kategorijom hrane i hrane za životinje i različite postupke rukovanja;

(c)  slučajevima u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku.

2.  Kada u slučaju ozbiljnih rizika za zdravlje ljudi i životinja ili za okoliš to zahtijevaju imperativni razlozi hitnosti, na delegirane akte usvojene na temelju stavka 1. primjenjuje se postupak predviđen člankom 140.

Članak 24.a

Posebne odredbe o službenom nadzoru i mjerama nadležnih tijela u vezi s tvarima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom.

Komisija može biti ovlaštena donositi provedbene akte u skladu s člankom 139. o pravilima vršenja službenog nadzora i mjerama koje poduzimaju nadležna tijela u vezi s tvarima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom. [Am. 122]

Poglavlje III.

Delegiranje posebnih zadataka nadležnih tijela

Članak 25.

Delegiranje posebnih zadataka službenog nadzora od strane nadležnih tijela

1.  Nadležna tijela određene zadatke službenog nadzora mogu delegirati na jedno ili više delegiranih tijela ili fizičkih osoba u skladu s uvjetima iz članaka 26. i 27. Nadležna tijela na fizičke osobe ne delegiraju određene zadatke službenog nadzora koji se odnose na službeni nadzor koji se obavlja radi provjere sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j). [Am. 123]

2.  Nadležna tijela ne delegiraju odluku u vezi s mjerama iz članka 135. stavka 1. točke (b) te članka 135. stavaka 2. i 3.

Prvi se podstavak ne odnosi na mjere koje treba poduzeti u skladu s člankom 135. ili pravilima iz članka 23. stavka 2. točke (e) nakon provođenja službenog nadzora za provjeravanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j). [Am. 124]

3.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o uspostavljanju posebnih zadataka službenog nadzora koji se ne smiju delegirati kako bi se očuvala neovisnost ili osnovne funkcije nadležnih tijela.

4.  Kada nadležna tijela delegiraju posebne zadatke službenog nadzora za provjeravanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j) na jedno ili više delegiranih tijela, svakom delegiranom tijelu i dodjeljuju šifru i imenuju tijela odgovorna za odobravanje delegiranih tijela i nadzor nad njima.

Članak 26.

Uvjeti za delegiranje posebnih zadataka službenog nadzora na delegirana tijela

Delegiranje posebnih zadataka na delegirano tijelo iz članka 25. stavka 1. obavlja se u pisanom obliku i uz sljedeće uvjete:

(a)  delegiranje sadrži precizan opis:

(i)  posebnih zadataka službenog nadzora koje delegirano tijelo može izvršavati;

(ii)  uvjeta pod kojima može izvršavati te zadatke;

(b)  delegirano tijelo:

(i)  posjeduje stručnost, opremu i infrastrukturu potrebnu za izvršavanje posebnih zadataka službenog nadzora koji su mu delegirani;

(ii)  raspolaže dovoljnim brojem odgovarajuće kvalificiranog i iskusnog osoblja;

(iii)  je nepristrano, neovisno, nije ga izravno ili neizravno zaposlio gospodarski subjekt nad kojim izvršava aktivnosti nadzora i ni na koji način nije u sukobu interesa s obzirom na izvršavanje posebnih zadataka službenog nadzora koji su mu delegirani; [Am. 125]

(iv)  djeluje i ovlašteno je u skladu s normom EN ISO/IEC 17020 „Zahtjevi za rad različitih vrsta tijela koja provode inspekciju” ili drugom normom ako je relevantnija za te delegirane zadatke;

(iva)  ima dostatne ovlasti za vršenje službenog nadzora koji mu je povjeren; [Am. 126]

(c)  uspostavljeni su postupci kojima se osigurava učinkovita i djelotvorna koordinacija između nadležnih tijela koja delegiraju i delegiranih tijela.

Članak 27.

Uvjeti za delegiranje posebnih zadataka službenog nadzora na fizičke osobe

Nadležna tijela određene zadatke službenog nadzora mogu delegirati na jednu ili više fizičkih osoba ako to dopuštaju pravila iz članaka 15. do 24. Takvo se delegiranje obavlja pisanim putem.

Članak 26. odnosi se na delegiranje posebnih zadataka službenog nadzora na fizičke osobe, uz iznimku točke (b) podtočaka (ii) i (iv).

Članak 28.

Obveze delegiranog tijela i fizičke osobe na koje se prenose posebni zadaci službenog nadzora

Delegirana tijela ili fizičke osobe na koje su preneseni posebni zadaci službenog nadzora u skladu s člankom 25. točkom 1.:

(a)  obavješćuju o rezultatima službenog nadzora koji su proveli nadležna tijela koja su delegirala posebne zadatke službenog nadzora redovito i kada to nadležna tijela zahtijevaju;

(b)  odmah obavješćuju nadležna tijela koja su delegirala posebne zadatke službenog nadzora uvijek kada rezultati službenog nadzora ukazuju na nesukladnost ili vjerojatnu nesukladnost.

Članak 29.

Obveze nadležnih tijela koja delegiraju posebne zadatke službenog nadzora

Nadležna tijela koja posebne zadatke službenog nadzora prenose na delegirana tijela ili fizičke osobe u skladu s člankom 25. stavkom 1.:

(a)  po potrebi periodično i nenajavljeno organiziraju revizije i inspekcijske preglede tih tijela ili osoba; [Am. 127]

(b)  u potpunosti ili dijelom i bez odgode povlače delegiranje kada:

(i)  po reviziji ili inspekcijskom pregledu iz točke (a) postoje dokazi da navedena delegirana tijela ili fizičke osobe pravilno ne izvršavaju posebne zadatke službenog nadzora koji su im delegirani;

(ii)  delegirano tijelo ili fizička osoba ne uspijeva poduzeti odgovarajuću i pravovremenu radnju kako bi se otklonili nedostaci utvrđeni tijekom revizije i inspekcijskog pregleda iz točke (a).

(iia)  pokazalo se da je neovisnost ili nepristranost delegiranih tijela ili fizičkih osoba dovedena u pitanje [Am. 128]

Članak 30.

Uvjeti za delegiranje posebnih zadataka vezanih uz druge službene aktivnosti

1.  Nadležna tijela mogu delegirati posebne zadatke vezane uz druge službene aktivnosti na jedno ili više delegiranih tijela ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  pravila iz članka 1. stavka 2. ne zabranjuju takvo delegiranje;

(b)  ispunjeni su uvjeti utvrđeni u članku 26. s iznimkom točke (b) podtočke (iv).

2.  Nadležna tijela mogu delegirati posebne zadatke vezane uz druge službene aktivnosti na jednu ili više fizičkih osoba ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  pravila iz članka 1. stavka 2. dopuštaju takvo delegiranje;

(b)  ispunjeni su uvjeti utvrđeni u članku 26. s iznimkom točke (b) podtočaka (ii) i (iv).

Članak 31.

Obveze delegiranog tijela i fizičke osobe na koje se prenose posebni zadaci vezani uz druge službene aktivnosti

Delegirano tijelo ili fizička osoba na koje su posebni zadaci vezani uz druge službene aktivnosti preneseni u skladu s člankom 30.:

(a)  o rezultatima drugih službenih aktivnosti koje su proveli obavješćuju nadležna tijela koja su delegirala posebne zadatke vezane uz druge službene aktivnosti redovito i kada to nadležna tijela zahtijevaju;

(b)  odmah obavješćuju nadležna tijela koja su delegirala posebne zadatke službenog vezane uz druge službene aktivnosti uvijek kada rezultati drugih službenih aktivnosti ukazuju na nesukladnost ili vjerojatnu nesukladnost.

Članak 32.

Obveze nadležnih tijela koja delegiraju posebne zadatke vezane uz druge službene aktivnosti

Nadležna tijela koja posebne zadatke vezane uz druge službene aktivnosti prenose na delegirana tijela ili fizičke osobe u skladu s člankom 30.:

(a)  po potrebi organiziraju revizije i inspekcijske preglede tih tijela ili osoba; [Am. 129]

(b)  u potpunosti ili dijelom i bez odgode povlače delegiranje kada:

(i)  po reviziji ili inspekcijskom pregledu iz točke (a) postoje dokazi da navedena delegirana tijela ili fizičke osobe ne izvršavaju pravilno posebne zadatke vezane uz druge službene aktivnosti koje su im delegirane;

(ii)  delegirana tijela ili fizičke osobe ne uspijevaju poduzeti odgovarajuću i pravovremenu radnju kako bi se otklonili nedostaci utvrđeni tijekom revizije i inspekcijskog pregleda iz točke (a).

Poglavlje IV.

Uzorkovanje, analize, ispitivanja i dijagnoze

Članak 33.

Metode uzorkovanja, analiza, ispitivanja i dijagnoza

1.  Metode koje se upotrebljavaju za uzorkovanje i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnoze tijekom službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti sukladne su s pravilima Unije kojima se utvrđuju metode ili kriteriji za ocjenjivanje radne uspješnosti za te metode.

2.  Ako pravila Unije iz stavka 1. ne postoje, u okviru službenog nadzora službeni laboratoriji upotrebljavaju primjenjuju najnovije metode za svoje posebne analitičke, ispitivačke i dijagnostičke potrebe, uzimajući u obzir sljedećim redoslijedom: [Am. 130]

(a)  najnovije dostupne metode koje su u skladu s relevantnim međunarodno priznatim pravilima ili protokolima, uključujući one koje prihvaća Europski odbor za standardizaciju (CEN);

(b)  ako ne postoje pravila ili protokoli iz točke (a), relevantne metode koje su razvili ili ih preporučuju referentni laboratoriji Europske unije te su potvrđene u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima;

(c)  ako ne postoje pravila ili protokoli iz točke (a), ni metode iz točke (b), metode koje su u skladu s relevantnim pravilima uspostavljenima na nacionalnoj razini;

(d)  ako ne postoje pravila ili protokoli iz točke (a), metode iz točke (b), ni nacionalna pravila iz točke (c), relevantne metode koje su razvili ili ih preporučuju nacionalni referentni laboratoriji te su potvrđene u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima; ili

(e)  ako ne postoje pravila ili protokoli iz točke (a), metode iz točke (b), nacionalna pravila iz točke (c), ni metode iz točke (d), relevantne metode koje su potvrđene u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima.

3.  U okviru pregleda usklađenosti, ciljanog pregleda usklađenosti i drugih službenih aktivnosti, sve metode iz Odstupajući od stavka 2. mogu se upotrebljavati ako ne postoje pravila Unije iz stavka 1., u okviru aktivnosti pregleda, ciljanog pregleda i drugih službenih aktivnosti, mogu se upotrebljavati sve metode iz stavka 2. Isto se pravilo primjenjuje na ostale službene aktivnosti. [Am. 131]

4.  Kada Ako su hitno potrebne laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnoze, u iznimnim slučajevima zbog razvoja izvanredne situacije, i ne postoji nijedna metoda iz stavaka 1. i 2., relevantni nacionalni referentni laboratorij ili, ako takav nacionalni referentni laboratorij ne postoji, bilo koji drugi laboratorij imenovan određen u skladu s člankom 36. stavkom 1. do potvrde odgovarajuće metode u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima može upotrebljavati druge metode koje nisu navedene u stavcima 1. i 2. ovog članka. [Am. 132]

5.  Kada je to moguće, metode koje se upotrebljavaju u laboratorijskim analizama određuju se prema odgovarajućim kriterijima predviđenima u Prilogu III.

6.  Uzimanje, rukovanje i označavanje uzoraka obavlja se tako da se jamči njihova pravna, znanstvena i tehnička valjanost. Količina uzetog uzorka mora biti takva da po potrebi omogućuje dobivanje drugog stručnog mišljenja, ako gospodarski subjekt to zahtijeva u skladu s člankom 34. [Am. 133]

6a.  Za proizvode životinjskog podrijetla moraju se razviti i obavezno utvrditi metode kojima je cilj utvrditi i slijediti rasplodni materijal kloniranih životinja kao i potomke kloniranih životinja i proizvode nastale od takvih životinja. [Am. 134]

7.  Komisija putem provedbenih akata može, ako to nije već drugačije uređeno, utvrditi pravila o: [Am. 135]

(a)  metodama koje će se upotrebljavati za uzorkovanje i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnoze;

(b)  kriterijima za ocjenjivanje radne uspješnosti, analitičkim, ispitivačkim ili dijagnostičkim parametrima, mjernoj nesigurnosti i postupcima potvrđivanja tih metoda;

(c)  interpretiranju analitičkih, ispitivačkih i dijagnostičkih rezultata.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 34.

Drugo stručno mišljenje

1.  Nadležna tijela osiguravaju da gospodarski subjekti čije životinje ili roba se uzorkuje, analizira, ispituje ili dijagnosticira u okviru službenog nadzora imaju pravo zatražiti drugo stručno mišljenje, ako je to relevantno i tehnički izvedivo. Trošak tog stručnog mišljenja snosi gospodarski subjekt. [Am. 136]

Takvo pravo:

(a)  gospodarskom subjektu uvijek omogućuje da zatraži pregled dokumenata uzorkovanja, analize, ispitivanja ili dijagnoze od strane drugog stručnjaka kojeg je imenovao referentni laboratorij, ili ako to nije moguće, neki drugi jednakovrijedan službeni laboratorij; [Am. 137]

(b)  kada je to relevantno i tehnički izvedivo, posebno s obzirom na prevalenciju i raširenost opasnosti za životinje i robu, kvarljivost uzoraka ili robe te količinu raspoloživog supstrata, gospodarskom subjektu omogućuje da zatraži, a nadležno tijelo obvezuje da osigura: [Am. 138]

(i)  uzimanje dovoljnog broj uzoraka koji se dijele na tri dijela za prvu analizu i, po potrebi, za drugo stručno mišljenje na zahtjev subjekta, zatim još jednu konačnu analizu ako postoji nepodudarnost između prethodne dvije analize; ili [Am. 139]

(ii)  kada nije moguće uzeti dovoljan broj uzoraka kako je navedeno u točki (i), provođenje druge neovisne analize, ispitivanja ili dijagnoze uzorka.

1a.  Rukovanje uzorcima i njihovo označavanje vrši se tako da se zajamči njihova pravna i tehnička valjanost. [Am. 140]

2.  Molba gospodarskog subjekta za drugo stručno mišljenje u skladu sa stavkom 1. ne utječe na obvezu nadležnih tijela da brzo djeluju kako bi uklonili ili obuzdali rizike za zdravlje ljudi, životinja i biljaka ili dobrobit životinja ili za okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. i ovom Uredbom.

3.  Komisija provedbenim aktima može utvrditi postupke jednake primjene pravila iz stavka 1. i predstavljanja i rukovanja molbama za drugo stručno mišljenje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 35.

Uzorkovanje životinja i robe koja se prodaje preko sredstava za komuniciranje na daljinu

1.  U slučaju životinja i robe koja se prodaje preko sredstava za komuniciranje na daljinu za potrebe službenog nadzora mogu se upotrijebiti uzorci koje su nadležna tijela naručila od gospodarskih subjekata bez otkrivanja svog identiteta.

2.  Kad nadležna tijela dobiju uzorke, poduzimaju sve korake kako bi osigurala da gospodarski subjekti od kojih su ti uzorci naručeni u skladu sa stavkom 1.: [Am. 141]

(a)  budu informirani da su takvi uzorci uzeti u okviru službenog nadzora i po potrebi se analiziraju ili ispituju u svrhu takvog službenog nadzora; i

(b)  kada se uzorci iz stavka 1. analiziraju ili ispituju, imaju pravo zatražiti drugo stručno mišljenje, kako je navedeno u članku 34. stavku 1.

Članak 36.

Imenovanje službenih laboratorija

1.  Nadležna tijela imenuju službene laboratorije za izvršavanje laboratorijskih analiza, ispitivanja i dijagnoza na uzorcima koji se uzimaju tijekom službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti u državama članicama na čijem teritoriju nadležna tijela djeluju ili u drugim državama članicama.

2.  Nadležna tijela mogu kao službeni laboratorij imenovati laboratorij koji se nalazi u drugoj državi članici ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

(a)  uspostavljeni su odgovarajući postupci u okviru kojih mogu provoditi revizije i inspekcijske preglede iz članka 38. stavka 1. ili provođenje takvih revizija i inspekcijskih pregleda prenijeti na nadležna tijela države članice u kojoj se laboratorij nalazi;

(b)  taj su laboratorij nadležna tijela države članice u kojoj se nalazi već imenovala kao službeni laboratorij.

3.  Imenovanje se obavlja u pisanom obliku i uključuje detaljni opis:

(a)  zadataka koje laboratorij izvršava kao službeni laboratorij;

(b)  uvjeta prema kojima izvršava te zadatke;

(c)  postupaka koji su potrebni kako bi se osigurala učinkovita i djelotvorna koordinacija i suradnja između laboratorija i nadležnih tijela.

4.  Nadležna tijela kao službeni laboratorij mogu imenovati samo laboratorij koji:

(a)  posjeduje stručnost, opremu i infrastrukturu potrebnu za izvršavanje analiza, ispitivanja ili dijagnoza na uzorcima;

(b)  raspolaže dovoljnim brojem odgovarajuće kvalificiranog, osposobljenog i iskusnog osoblja;

(c)  je neovisan, nepristran i nije u sukobu interesa s obzirom na izvršavanje svojih zadataka kao službenog laboratorija službeni laboratorij; [Am. 142]

(d)  može pravovremeno isporučiti rezultate analize, ispitivanja ili dijagnoze uzoraka koji su uzeti tijekom službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti;

(e)  djeluje u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 o „Općim zahtjevima za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija” te ga je u skladu s tom normom ocijenilo i ovlastilo nacionalno akreditacijsko tijelo koje djeluje u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008. [Am. 143]

5.  Opseg ocjenjivanja i akreditiranja službenih laboratorija iz stavka 4. točke (e): [Am. 144]

(a)  obuhvaća sve metode laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja koje laboratorije treba upotrebljavati za analize, ispitivanja ili dijagnoze kada djeluje kao službeni laboratorij;

(b)  može se sastojati od jedne ili više metoda laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja, ili skupina metoda;

(c)  može se definirati fleksibilno, kako bi opseg akreditiranja obuhvaćao prilagođene verzije metoda koje je službeni laboratorij koristio kada je dobio akreditaciju ili nove metode na temelju potvrđivanja samog laboratorija, bez posebnog ocjenjivanja od strane nacionalnog akreditacijskog tijela prije upotrebe tih prilagođenih ili novih metoda.

Kada službeni laboratorij imenovan u Uniji u skladu sa stavkom 1. posjeduje stručnost, opremu, infrastrukturu i osoblje potrebno za obavljanje novih ili posebno neuobičajenih laboratorijskih analiza, ispitivanja ili dijagnoza, nadležna tijela od laboratorija ili dijagnostičkog centra koji ne ispunjava zahtjeve iz stavaka 3. i 4. ovog članka mogu zatražiti da obave takve analize, ispitivanja i dijagnoze.

Članak 37.

Obveze službenih laboratorija

1.  Službeni laboratoriji odmah obavješćuju nadležna tijela kada rezultati analize, ispitivanja ili dijagnoze obavljene na uzorcima ukazuju na nesukladnost ili vjerojatnu nesukladnost gospodarskog subjekta.

2.  Službeni laboratoriji na zahtjev referentnog laboratorija Europske unije ili nacionalnog referentnog laboratorija sudjeluju u međulaboratorijskim usporedbenim ispitivanjima koji se organiziraju za analize, ispitivanja ili dijagnoze koje obavljaju kao službeni laboratoriji.

3.  Službeni laboratoriji čine javno dostupnim popis metoda koje se koriste za analize, ispitivanja ili dijagnoze koje obavljaju u okviru službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti.

Članak 38.

Revizije i inspekcijski pregledi službenih laboratorija

1.  Nadležna tijela organiziraju revizije ili inspekcijske preglede službenih laboratorija koje su imenovali u skladu s člankom 36. stavkom 1.:

(a)  redovito;

(b)  uvijek kada smatraju da je potrebna revizija ili inspekcijski pregled.

2.  Nadležna tijela odmah povlače imenovanje službenog laboratorija u potpunosti ili za određene zadatke kada službeni laboratorij ne poduzme odgovarajuće i pravovremene korektivne mjere nakon što rezultati revizije ili inspekcijskog pregleda iz stavka 1. otkriju bilo što od sljedećeg:

(a)  službeni laboratorij više ne ispunjava uvjete iz članka 36. stavka 4. i 5.;

(b)  ne ispunjava obveze iz članka 37.;

(c)  nije dovoljno uspješan u međulaboratorijskim usporedbenim ispitivanjima iz članka 37. stavka 2.

Članak 39.

Odstupanja od uvjeta obaveznog ocjenjivanja i akreditiranja za određene službene laboratorije [Am. 145]

1.  Odstupanjem od točke (e) članka 36. stavka 4. nadležna tijela mogu imenovati sljedeće službene laboratorije bez obzira ispunjavaju li uvjete iz te točke:

(a)  laboratorije:

(i)  čija je jedina aktivnost otkrivanje trihinele u mesu;

(ii)  koji za otkrivanje trihinele upotrebljavaju samo metode iz članka 6. Uredbe Komisije (EZ) br. 2075/2005 (61);

(iii)  koji otkrivanje trihinele u mesu obavljaju pod nadzorom nadležnih tijela ili službenog laboratorija koji je imenovan u skladu s člankom 36. stavkom 1. te ocijenjen i akreditiran u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 o „Općim zahtjevima za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija” za upotrebu metoda iz točke (a), podtočke (ii) ovog stavka; [Am. 146]

(b)  laboratorije koji obavljaju analize ili ispitivanja za provjeravanje sukladnost s pravilima o biljnom reproduktivnom materijalu iz članka 1. stavka 2. točke (h); [Am. 147]

(c)  laboratorije koji samo obavljaju analize, ispitivanja ili dijagnoze u okviru drugih službenih aktivnosti, pod uvjetom da:

(i)  upotrebljavaju samo metode laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja iz članka 33. stavka 1. i članka 33. stavka 2. točaka (a), (b) i (c);

(ii)  obavljaju analize, ispitivanja ili dijagnoze pod nadzorom nadležnih tijela ili nacionalnih referentnih laboratorija u vezi s metodama koje upotrebljavaju;

(iii)  redovito sudjeluju u međulaboratorijskim usporednim ispitivanjima koja organiziraju referentni nacionalni laboratoriji u vezi s metodama koje upotrebljavaju;

(iv)  imaju uspostavljen sustav osiguravanja kvalitete kako bi se osigurali točni i pouzdani rezultati metoda laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja koji se upotrebljavaju.

2.  Kada metode koje upotrebljavaju laboratoriji iz stavka 1. točke (c) zahtijevaju potvrdu rezultata laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnoze, potvrdnu laboratorijsku analizu, ispitivanje ili dijagnozu obavlja službeni laboratorij koji ispunjava zahtjeve iz članka 36. stavka 4 točke (e).

3.  Službeni laboratoriji imenovani u skladu sa stavkom 1. točkama (a) i (c) nalaze se u državama članicama na čijem se teritoriju nalaze i nadležna tijela koja su ih imenovala.

Članak 40.

Ovlasti za donošenje odstupanja od uvjeta obaveznog ocjenjivanja i akreditiranja svih metoda laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnoze koje upotrebljavaju službeni laboratoriji [Am. 148]

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o slučajevima i uvjetima u kojima nadležna tijela u skladu s člankom 36. stavkom 1. mogu kao službene laboratorije imenovati laboratorije koji ne ispunjavaju uvjete iz članka 36. stavka 4. točke (e) u vezi sa svim metodama koje upotrebljavaju, pod uvjetom da ti laboratoriji ispunjavanju sljedeće uvjete:

(a)  djeluju te su ocijenjeni i akreditirani u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 za upotrebu jedne ili više metoda koje su slične i reprezentativne za druge metode koje upotrebljavaju;

(b)  redovito i znatno upotrebljavaju metode za koje su dobili akreditaciju iz točke (a).

Članak 41.

Privremena odstupanja od uvjeta obaveznog ocjenjivanja i akreditiranja službenih laboratorija za službene laboratorije [Am. 149]

1.  Odstupajući od članka 36. stavka 5. točke (a), nadležna tijela u skladu s člankom 36. stavkom 1. postojeći službeni laboratorij mogu privremeno imenovati kao službeni laboratorij za upotrebu metode laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja za koje nije dobio akreditaciju iz članka 36. stavka 4. točke (e):

(a)  kada se upotreba te metode po novome zahtijeva prema pravilima Unije;

(b)  kada promjene metode koja se upotrebljava zahtijevaju novu akreditaciju ili proširenje opsega akreditacije koju je službeni laboratorij dobio;

(c)  u slučajevima kada potreba za upotrebom metode proizlazi iz hitne situacije ili novog rizika za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja; ili

(ca)  ako procjena tijela za akreditaciju i odluka istog tijela još nisu dostupne. [Am. 150]

2.  Privremeno imenovanje iz stavka 1. podliježe sljedećim uvjetima:

(a)  službeni laboratorij već je akreditiran u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 za upotrebu metode koja je slična onoj koja nije obuhvaćena opsegom te akreditacije;

(b)  u službenom laboratoriju postoji sustav osiguravanja kvalitete kako bi se osigurali točni i pouzdani rezultati upotrebe metode koja nije u opsegu postojeće akreditacije;

(c)  analize, ispitivanja i dijagnoze po toj metodi obavljaju se pod nadzorom nadležnih tijela ili nacionalnih referentnih laboratorija.

3.  Privremeno imenovanje iz stavka 1. nije dulje od jedne godine i može se obnoviti za dodatnu godinu dana.

4.  Službeni laboratoriji imenovani u skladu sa stavkom 1. ovog članka nalaze se u državama članicama na čijem se teritoriju nalaze i nadležna tijela koja su ih imenovala.

Članak 41.a

Službeni nadzor životinja i robe uvezene u Uniju obavlja se u skladu s mogućim rizicima i može se izvršiti na graničnim točkama kontrole u skladu s odjeljkom 2. ovog poglavlja kako bi se ispitalo poštovanje važećih propisa o određenim životinjama ili robama ili se može obaviti na nekom prikladnom mjestu u skladu s odjeljkom I. ovog poglavlja. [Am. 151]

Poglavlje V.

Službeni nadzor životinja i robe koja ulazi u Uniju

Odjeljak I.

Životinje i roba koja ne podliježe posebnom službenom nadzoru na granicama

Članak 42.

Službeni nadzor životinja i robe koja ne podliježe posebnom službenom nadzoru na granicama

1.  Nadležna tijela redovito provode službeni nadzor životinja i robe koja ulazi u Uniju kako bi utvrdila sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2.

Službeni nadzor životinja i robe na koje nije primjenjiv članak 45. provodi se dovoljno učestalo uzimajući u obzir:

(a)  rizike za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, dobrobit životinja i okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja povezane s različitim vrstama životinja i robe;

(aa)  vjerojatnost prijevara koje bi mogle obmanuti potrošače u smislu njihovih očekivanja u vezi s naravi, kvalitetom i sastavom hrane i robe; [Am. 152]

(b)  povijest sukladnosti sa zahtjevima koji su utvrđeni pravilima iz članka 1. stavka 2. koja su primjenjiva na navedene životinje i robu:

(i)  treće države i utvrđivanja podrijetla;

(ii)  izvoznika;

(iii)  gospodarskog subjekta koji je odgovoran za pošiljku;

(c)  nadzor koji je već proveden nad navedenim životinjama i robom;

(d)  jamstva u vezi s podrijetlom koja nadležna tijela treće države daju u vezi sa sukladnosti životinja i robe sa zahtjevima koji su utvrđeni pravilima iz članka 1. stavka 2. ili sa zahtjevima koji su priznati kao barem jednakovrijedni tim zahtjevima.

2.  Službeni nadzor iz stavka 1. provodi se na odgovarajućem mjestu unutar carinskog područja Unije, uključujući:

(a)  točku ulaska u Uniju;

(b)  točku granične kontrole;

(c)  točku puštanja u slobodni promet u Uniji;

(d)  skladišta i prostorije gospodarskog subjekta koji je odgovoran za pošiljku.

3.  Nadležna tijela na točkama granične kontrole i drugim točkama ulaska u Uniju provode službeni nadzor nad sljedećim kada imaju razloga smatrati da njihov ulazak u Uniju može predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja:

(a)  prijevoznim sredstvima, čak i kada su prazna;

(b)  ambalažom.

4.  Nadležna tijela također mogu provoditi službeni nadzor nad robom koja se stavlja u jedan od carinskih postupaka koji su utvrđeni u članku 4. stavku 16. točkama (a) do (g) Uredbe (EEZ) br. 2913/92.

Članak 43.

Vrste službenog nadzora životinja i robe koja ne podliježe posebnom službenom nadzoru na granicama

1.  Službeni nadzor iz članka 42. stavka 1.:

(a)  uvijek uključuje provjeru dokumenata;

(b)  uključuje identitet i fizičke provjere ovisno o riziku za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranih organizmima i sredstvima za zaštitu bilja.

2.  Nadležna tijela obavljaju fizičke provjere iz stavka 1. točke (b) u odgovarajućim uvjetima koji omogućuju pravilno provođenje istraga.

3.  Kada provjere dokumenata i identiteta te fizičke provjere iz stavka 1. pokažu da životinje i roba nisu u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2., primjenjuju se članak 64. stavci 1., 3., 4. i 5., članci 65.do 67., članak 69. stavci 1. i 2. te članak 70. stavci 1. i 2.

4.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o slučajevima i uvjetima u kojima nadležna tijela mogu zatražiti od gospodarskih subjekata da najave dolazak određene robe koja ulazi u Uniju.

Članak 44.

Uzorci životinja i robe koji ne podliježu posebnom službenom nadzoru na granicama

1.  Kada se uzimaju uzorci životinja i robe, nadležna tijela:

(a)  obavješćuju carinska tijela i odnosne gospodarske subjekte;

(b)  odlučuju mogu li se životinje ili roba pustiti prije nego što rezultati analize, ispitivanja ili dijagnoze koja se izvršava na uzorcima budu dostupni, pod uvjetom da je osigurana sljedivost životinja ili robe.

2.  Komisija putem provedbenih akata:

(a)  uspostavlja potrebne mehanizme kako bi se osigurala sljedivost životinja i robe iz stavka 1. točke (b);

(b)  utvrđuje dokumente koji moraju pratiti životinje ili robu iz stavka 1. kada nadležna tijela uzimaju uzorke.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Odjeljak II.

Službeni nadzor životinja i robe na točkama granične kontrole

Članak 45.

Životinje i roba podložna službenom nadzoru na točkama granične kontrole

1.  Nadležna tijela za utvrđivanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. na točkama granične kontrole provode službeni nadzor prvog dolaska u Uniju svake pošiljke koja sadrži sljedeće kategorije životinja i robe koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja:

(a)  životinje;

(b)   proizvode životinjskog podrijetla, hranu koja sadrži proizvode životinjskog podrijetla, zametne proizvode i nusproizvode životinjskog podrijetla; [Am. 153]

(c)  biljke, biljne proizvode i druge predmete i materijale koji mogu sadržavati ili širiti organizme štetne za bilje kako je navedeno na popisima koji su utvrđeni u skladu s člankom 68. stavkom 1. i člankom 69. stavkom 1. Uredbe (EU) br. .../....(62);

(d)  robu podrijetlom iz određenih trećih zemalja za koje je Komisija provedbenim aktima iz stavka 2. točke (b) odlučila da je potrebno privremeno povećati službeni nadzor nad njihovim ulaskom u Uniju zbog poznatog ili novog rizika ili dokaza o mogućoj raširenoj ozbiljnoj nesukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(e)  životinje i robu koja je podložna hitnim mjerama iz akata koji su doneseni u skladu s člankom 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002, člankom 249. Uredbe (EU) br. ..../....(63) ili člankom 27. stavkom 1., člankom 29. stavkom 1., člankom 40. stavkom 2., člankom 41. stavkom 2., člankom 47. stavkom 1., člankom 49. stavkom 2. i člankom 50. stavkom 2. Uredbe (EU) br. ..../....(64)+ prema kojima je pošiljke takvih životinja i robe koje su identificirane pomoću njihovih šifri uz kombinirane nomenklature potrebno podvrgnuti službenom nadzoru pri njihovom ulasku u Uniju;

(f)  životinje i robu za čiji su ulazak u Uniju utvrđeni uvjeti ili mjere putem akata koji su doneseni u skladu s člankom 125., odnosno 127., ili u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. prema kojima je potrebno utvrditi sukladnost s tim uvjetima ili mjerama pri ulasku životinja ili robe u Uniju.

2.  Komisija putem provedbenih akata:

(a)  utvrđuje popise s pojedinostima o životinjama i robi koja pripada kategoriji iz stavka 1. točaka (a) i (b) te šiframa iz kombinirane nomenklature;

(b)  utvrđuje popis robe koja pripada kategoriji iz stavka 1. točke (d) uz navođenje njenih šifri iz kombinirane nomenklature te ga po potrebi ažurira u vezi s rizicima koji su navedeni u toj točki.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

3.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o izmjenama kategorija pošiljki iz stavka 1. kako bi uključila druge proizvode koji bi mogli povećati rizike za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka ili za okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja.

4.  Ako akti kojima se utvrđuju mjere ili uvjeti iz stavka 1. točaka (d), (e) i (f) ne navode drugačije, ovaj je članak primjenjiv i na pošiljke kategorija životinja i robe iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) kada nisu komercijalne prirode.

Članak 46.

Životinje i roba izuzeta iz službenog nadzora na točkama granične kontrole

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o pravilima kojima se utvrđuju slučajevi i uvjeti u kojima se sljedeće kategorije životinja i robe izuzimaju iz članka 45.:

(a)  roba koja se šalje kao komercijalni ili trgovački uzorak ili kao izlošci koji nisu namijenjeni prodaji; [Am. 154]

(b)  životinje i roba za znanstvene namjene; [Am. 155]

(c)  roba u prijevoznim sredstvima u međunarodnom prometu koja nije istovarena, a namijenjena je za opskrbu posade i putnika;

(d)  roba koja čini dio osobne prtljage putnika, a namijenjena je za njihovu osobnu potrošnju;

(e)  male pošiljke robe koje se šalju fizičkim osobama i nisu namijenjene za prodaju;

(f)  kućni ljubimci prema definiciji iz točke 10. članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. XXX/XXXX [broj Uredbe o zdravlju životinja]; [Am. 156]

(g)  termički obrađena roba koja ne prelazi količine koje će se odrediti tim delegiranim aktima;

(h)  sve druge kategorije životinja ili robe za koje nije potreban nadzor na točkama granične kontrole s obzirom na rizik koji predstavljaju.

Članak 47.

Službeni nadzor na točkama granične kontrole

1.  Nadležna tijela provode službeni nadzor nad pošiljkama koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. po dolasku pošiljke na točku granične kontrole. Takav službeni nadzor obuhvaća provjeru dokumenata i identiteta te fizičku provjeru.

2.  Sve pošiljke koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. podliježu provjeri dokumenata i identiteta.

3.  Učestalost fizičkih provjera koje se obavljaju nad pošiljkama koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. ovisi o riziku koji svaka životinja, roba ili kategorija životinja ili robe predstavlja za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u slučaju genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja.

4.  Fizičke provjere za provjeravanje sukladnosti sa zahtjevima u vezi s biljnim zdravstvom koji su utvrđeni pravilima iz članka 1. stavka 2. obavlja ili nadzire osoblje koje posjeduje propisne veterinarske ili fitosanitarne kvalifikacije koje su u tu svrhu imenovala nadležna tijela.

Kada se takve provjere provode nad životinjama ili proizvodima životinjskog podrijetla, provodi ih kvalificirani službeni veterinar ili se provode pod njegovim nadzorom. kojemu može pomagati posebno obučeno pomoćno osoblje, pri čemu je veterinar i dalje odgovoran za provedeni nadzor. [Am. 157]

5.  Nadležna tijela na točkama granične kontrole sistematično provode službeni nadzor nad pošiljkama životinja koje se prevoze i nad prijevoznim sredstvima kako bi se provjerila sukladnost sa zahtjevima u vezi s dobrobiti životinja koji su utvrđeni pravilima iz članka 1. stavka 2. Nadležna tijela uspostavljaju postupke kojima se daje prioritet službenom nadzoru nad životinjama koje se prevoze te smanjuje kašnjenje takvog nadzora.

6.  Komisija putem provedbenih akata može utvrditi modalitete predstavljanja pošiljki koje sadrže kategorije robe iz članka 45. stavka 1., podjedinica koje čine pojedinačnu pošiljku i najveći broj takvih podjedinica u svakoj pošiljci, uzimajući u obzir potrebu da se jamči brzo i učinkovito rukovanje pošiljkama i službeni nadzor koji obavljaju nadležna tijela.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 48.

Certifikati i dokumenti koji prate pošiljke i razdvojene pošiljke

1.  Izvorni službeni certifikati ili dokumenti, ili njihove elektroničke verzije, koji prema pravilima iz članka 1. stavka 2. moraju pratiti pošiljke koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. te se daju nadležnim tijelima na točki granične kontrole, koja ih tamo i čuvaju.

2.  Nadležna tijela na točki granične kontrole gospodarskom subjektu koji je odgovoran za pošiljku izdaju ovjereni primjerak službenih certifikata ili dokumenata iz stavka 1. u elektroničkom obliku ili, ako je pošiljka razdvojena, pojedinačno ovjerene primjerke takvih certifikata ili dokumenata u pisanom ili elektroničkom obliku.

3.  Pošiljke se ne razdvajaju dok se ne provede službeni nadzor i dok se zajednički zdravstveni ulazni dokument (CHED) iz članka 54. ne ispuni u skladu s člankom 54. stavkom 4. i člankom 55. stavkom 1.

Članak 49.

Posebna pravila za službeni nadzor na točkama granične kontrole

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o pravilima kojima se utvrđuje sljedeće:

(a)  slučajevi i uvjeti u kojima nadležna tijela na točki granične kontrole mogu odobriti daljnji prijevoz pošiljki koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. do konačnog odredišta dok se ne dobiju rezultati fizičke provjere, ako je takva provjera potrebna;

(b)  vremenska ograničenja i modaliteti za izvršavanje provjera dokumenata i identiteta te fizičkih provjera pretovarenih pošiljki koje sadrže kategorije robe iz članka 45. stavka 1.;

(c)  slučajevi i uvjeti u kojima se provjere identiteta i fizičke provjere pretovarenih pošiljki i životinja koje stižu zračnim ili morskim putem i nastavljaju putovanje istim prijevoznim sredstvom mogu izvršavati na točki granične kontrole koja nije točka prvog ulaska u Uniju;

(d)  slučajevi i uvjeti u kojima se tranzit pošiljki koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. može odobriti te na njima provesti posebni službeni nadzor na točkama granične kontrole; uključujući slučajeve i uvjete njihovog skladištenja u posebno odobrenim slobodnim ili carinskim skladištima.

Članak 50.

Pojedinosti provjera dokumenata i identiteta te fizičkih provjera

Kako bi osigurala jednaku provedbu pravila utvrđenih u člancima 47., 48. i 49., Komisija putem provedbenih akata utvrđuje pojedinosti postupaka koje je potrebno izvršiti tijekom provjera dokumenata i identiteta te fizičkih provjera iz navedenih pravila i nakon tih provjera, da bi se osiguralo učinkovito provođenje tog službenog nadzora. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 51.

Službeni nadzor koji se ne provodi na točkama granične kontrole prvog ulaska

1.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte Nadležna tijela mogu izvršavati provjere identiteta i fizičke provjere pošiljaka koje sadrže životinje i robe iz članka 45. stavka 1. koje u Uniju ulaze iz trećih zemalja na točkama kontrole koje nisu točke granične kontrole pod uvjetom da te kontrolne točke ispunjavaju zahtjeve iz članka 62. stavka 3. i provedbenih akata koji su usvojeni u skladu s člankom 139. o pravilima kojima se utvrđuju slučajevi i uvjeti u kojima: 62. stavkom 4. [Am. 158]

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o pravilima kojima se utvrđuju slučajevi i uvjeti u kojima:

(a)  nadležna tijela mogu izvršavati provjere identiteta i fizičke provjere pošiljaka koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. na točkama granične kontrole pod uvjetom da te kontrolne točke ispunjavaju zahtjeve iz članka 62. stavka 3. i provedbenih akata koji su usvojeni u skladu s člankom 62. stavkom 4.; [Am. 159]

(b)  se fizička provjera pošiljaka na kojima je već obavljena provjera dokumenata i identiteta na točki granične kontrole prvog ulaska može izvršiti na drugoj točki granične kontrole u drugoj državi članici;

(c)  nadležna tijela mogu prenijeti na carinska tijela ili druga javna tijela posebne zadatke nadzora vezano uz:

(i)  pošiljke iz članka 63. stavka 2.;

(ii)  osobnu prtljagu putnika;

(iii)  naručenu robu koja se kupuje male pošiljke koje se šalju privatnim osobama ili koje su kupljene na daljinu (telefonski, poštom ili putem interneta). [Am. 160]

(iiia)  kućni ljubimci koji ispunjavaju uvjete utvrđene člankom 5. Uredbe (EU) br. 576/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(65). [Am. 161]

2.  Članak 54. stavak 2. točka (b), članak 55. stavak 2. točka (a) i članci 57. i 58., članci 60. i 61., članak 62. stavci 3. i 4. primjenjivi su na kontrolne točke iz stavka 1. točke (a).

Članak 52.

Učestalost provjera identiteta i fizičkih provjera

1.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o pravilima kojima se utvrđuju kategorije životinja i robe te uvjeti u kojima se odstupanjem od članka 47. stavka 2. i uzimajući u obzir smanjeni rizik, provjere identiteta pošiljaka koje sadrže životinje i robu iz članka 45. stavka 1.:

(a)  se izvršavaju rjeđe;

(b)  su ograničene na provjeravanje službene plombe pošiljke, ako je takva plomba prisutna.

2.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o pravilima kojima se utvrđuju:

(a)  kriteriji i postupci za određivanje i mijenjanje minimalnih učestalosti fizičkih provjera pošiljaka koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) te njihovog prilagođavanja stupnju rizika koji je povezan s tim kategorijama, uzimajući u obzir: [Am. 162]

(i)  informacije koje je Komisija prikupila u skladu s člankom 124. stavkom 1.;

(ii)  rezultat nadzora koji su proveli stručnjaci Komisije u skladu s člankom 115. stavkom 1.;

(iii)  dosadašnje rezultate gospodarskih subjekata u vezi sa sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(iv)  podatke i informacije prikupljene putem sustava za upravljanje informacijama iz članka 130.;

(v)  dostupne znanstvene ocjene; te

(vi)  sve druge informacije u vezi s rizikom koji se povezuje s kategorijama životinja i robe.

(b)  uvjeti u kojima države članice mogu povećati učestalost fizičkih provjera utvrđenih u skladu s točkom (a) kako bi se u obzir uzeli lokalni čimbenici rizika;

(c)  postupci osiguravanja da se minimalna učestalost fizičkih provjera koja je utvrđena u skladu s točkom (a) primjenjuje pravovremeno i jednako. [Am. 163]

3.  Komisija putem provedbenih akata utvrđuje sljedeća pravila o:

(a)  minimalne učestalosti fizičkih provjera za kategorije robe iz članka 45. stavka 1. točke (d); [Am. 164]

(b)  minimalne učestalosti fizičkih provjera za kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. točaka (e) i (f) ako to nije već utvrđeno u aktima iz navedenih točaka. [Am. 165]

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 53.

Odluke o pošiljkama

1.  Nadležna tijela nakon provođenja službenog nadzora donose odluku o svakoj pošiljci koja sadrži kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1., u kojoj navodi je li pošiljka sukladna s pravilima iz članka 1. stavka 2. te po potrebi s primjenjivim carinskim postupkom.

2.  Odluke nakon fizičke provjere za provjeravanje sukladnosti sa zahtjevima za zdravlje i dobrobit životinja ili zahtjevima za biljno zdravstvo donosi osoblje koje posjeduje odgovarajuće veterinarske ili fitosanitarne kvalifikacije te su ga za tu namjenu imenovala nadležna tijela.

Odluke o pošiljkama životinja i proizvoda životinjskog podrijetla donosi ili nadzire službeni veterinar kojem može pomagati posebno obučeno pomoćno osoblje, no veterinar je i dalje odgovoran za provedeni nadzor. [Am. 166]

2a.  Odluke o pošiljkama životinja i proizvoda životinjskog porijekla bilježe se u zajednički zdravstveni ulazni dokument . [Am. 167]

Članak 54.

Upotreba zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta od strane gospodarskog subjekta i nadležnih tijela

1.  Za svaku pošiljku koja sadrži kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. gospodarski subjekt koji je odgovoran za pošiljku ispunjava zajednički zdravstveni ulazni dokument u kojem navodi informacije potrebne za trenutačnu i potpunu identifikaciju pošiljke i njenog odredišta.

2.  Zajednički zdravstveni ulazni dokument upotrebljavaju:

(a)  gospodarski subjekti koji su odgovorni za pošiljke koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. kako bi nadležna tijela točke granične kontrole unaprijed obavijestili o dolasku tih pošiljaka;

(b)  nadležna tijela točke granične kontrole za:

(i)  evidentiranje rezultata provedenog službenog nadzora i svih odluka koje su donesene na tom temelju, uključujući odluku o odbijanju pošiljke;

(ii)  informacije iz točke (i) šalju preko sustava TRACES ili elektroničkom razmjenom sa sustavom TRACES. [Am. 168]

2a.  gospodarski subjekti i nadležna tijela iz stavka 2. mogu se također koristiti i nacionalnim informacijskim sustavom za unošenje podataka u sustav TRACES. [Am. 169]

3.  Prije ulaska pošiljke u Uniju gospodarski subjekti u skladu sa stavkom 2. točkom (a) unaprijed obavješćuju nadležna tijela na točkama granične kontrole ispunjavanjem i unošenjem relevantnog dijela zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta u sustav TRACES.

4.  Nadležna tijela na točki granične kontrole dovršavaju bilježe odluku o pošiljci u zajednički zdravstveni ulazni dokument čim je proveden sav službeni nadzor koji se zahtijeva člankom 47. stavkom 1.

(a)  se provedu svi službeni nadzori iz članka 47. stavka 1.;

(b)  su dostupni rezultati fizičkih provjera, kada su takve provjere potrebne;

(c)  se donese odluka o pošiljci u skladu s člankom 53. i upiše u zajednički zdravstveni ulazni dokument. [Am. 170]

Članak 55.

Upotreba zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta od strane carinskih tijela

1.  Za stavljanje pošiljaka koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. pod nadzor ili kontrolu carinskih tijela, uključujući ulazak ili rukovanje u slobodnim zonama ili carinskim skladištima, gospodarski subjekt carinskim tijelima mora predati zajednički zdravstveni ulazni dokument ili njegovu elektroničku verziju, koji je pravilno dovršen od strane nadležnih tijela na točki granične kontrole.

2.  Carinska tijela:

(a)  ne dozvoljavaju stavljanje pošiljke u carinski postupak koji je različit od onoga koji su naznačila nadležna tijela točke granične kontrole;

(b)  dozvoljavaju puštanje pošiljke u slobodni promet tek nakon predavanja propisno dovršenog zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta kojim se potvrđuje da je pošiljka u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2.

3.  Kada se izrađuje carinska deklaracija za pošiljku koja sadrži kategorije životinja ili robe iz članka 45. stavka 1., a zajednički zdravstveni ulazni dokument nije prisutan, carinska tijela zadržavaju pošiljku i odmah obavješćuju nadležna tijela točke granične kontrole. Nadležna tijela poduzimaju potrebne mjere u skladu s člankom 64. stavkom 5.

Članak 56.

Format, rokovi i posebna pravila za upotrebu zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta

1.  Komisija putem provedbenih akata utvrđuje pravila o:

(a)  formatu zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta i uputama za njegovo predavanje i upotrebu;

(b)  minimalnom roku za prethodnu obavijest o pošiljkama od strane gospodarskih subjekata kako je utvrđeno u točki (a) članka 54. stavka 2. kako bi se nadležnim tijelima točke granične kontrole omogućilo provođenje službenog nadzora pravovremeno i djelotvorno.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

2.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139 o pravilima kojima se utvrđuju slučajevi i uvjeti u kojima zajednički zdravstveni ulazni dokument treba pratiti pošiljke koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. do odredišta. Primjerak zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta u svakom slučaju priložen je uz pošiljke koje sadrže kategorije životinja ili robe iz članka 45. stavka 1. sve do odredišta. [Am. 171]

Članak 57.

Određivanje točaka granične kontrole

1.  Države članice imenuju točke granične kontrole za provođenje službenog nadzora nad jednom ili više kategorija životinja i robe iz članka 45. stavka 1.

2.  Države članice obavješćuju Komisiju najmanje tri mjeseca prije određivanja točke granične kontrole. Ta obavijest uključuje sve informacije koje Komisija treba da provjeri ispunjava li predložena točka granične kontrole minimalne zahtjeve utvrđene u članku 62.

3.  U roku od tri mjeseca od primanja obavijesti iz stavka 2. Komisija obavješćuje državu članicu:

(a)  je li određivanje predložene točke granične kontrole ovisno o povoljnom ishodu nadzora koji provode stručnjaci Komisije u skladu s člankom 115. kako bi provjerili sukladnost s minimalnim zahtjevima utvrđenima u članku 62.;

(b)  o datumu takvog nadzora.

4.  Država članica odgađa određivanje točke granične kontrole dok je Komisija ne obavijesti o povoljnom ishodu nadzora.

Članak 58.

Popisivanje točaka granične kontrole

1.  Svaka država članica na internetu objavljuje ažurne popise točaka granične kontrole na svom teritoriju, uz navođenje sljedećih informacija o svakoj točki granične kontrole:

(a)  podataka za kontakt i radnom vremenu;

(b)  točne lokacije i radi li se o lučnoj, zrakoplovnoj, željezničkoj ili cestovnoj ulaznoj točki;

(c)  kategorija životinja i robe iz članka 45. stavka 1. koje su u njenom opsegu djelovanja;

(d)  opreme i prostorija koje su dostupne za provođenje službenog nadzora nad svakom kategorijom životinja i robe za koju je određena;

(e)  godišnjoj količini obrađenih životinja i robe za svaku kategoriju životinja i robe iz članka 45. stavka 1. za koju je određena.

2.  Komisija putem provedbenih akata utvrđuje format, kategorije, kratice za oznake i druge informacije koje će države članice upotrebljavati na popisima točaka granične kontrole.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 59.

Povlačenje odobrenja i ponovno određivanje postojećih subjekata granične kontrole

1.  Odobrenje točaka granične kontrole u skladu s člankom 6. Direktive 97/78/EZ i člankom 6. Direktive 91/496/EEZ te određivanje točaka ulaska u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 669/2009 i člankom 13. točkom (c) stavkom 4. Direktive 2000/29/EZ se povlači.

2.  Države članice u skladu s člankom 57. stavkom 1. mogu kao točke granične kontrole ponovno odrediti točke granične kontrole, određene točke ulaska i točke ulaska iz stavka 1. pod uvjetom da su ispunjeni minimalni zahtjevi iz članka 62.

3.  Članak 57. stavci 2. i 3. ne primjenjuju se na ponovno određivanje iz stavka 2.

Članak 60.

Povlačenje odobrenja za točke granične kontrole

1.  Kada točke granične kontrole više ne ispunjavaju zahtjeve iz članka 62. države članice:

(a)  povlače odobrenje iz članka 57. stavka 1. za sve ili za određene kategorije životinja i robe za koju su točke granične kontrole određene;

(b)  uklanjaju ih s popisa iz članka 58. stavka 1. za kategorija životinja i robe za koju je odobrenje povučeno.

2.  Države članice obavješćuju Komisiju i druge države članice o povlačenju odobrenja za točku granične kontrole kako je utvrđeno u stavku 1. te razlozima takvog povlačenja.

3.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o slučajevima i uvjetima u kojima se točke granične kontrole za koje je odobrenje povučeno samo djelomično u skladu sa stavkom 1. točkom (a) mogu ponovno odrediti odstupanjem od članka 57.

Članak 61.

Suspenzija odobrenja za točke granične kontrole

1.  Država članica odmah suspendira odobrenje za točku granične kontrole i naređuje zaustavljanje njenih aktivnosti za sve ili za određene kategorije životinja i robe za koju je odobrenje izdano u slučajevima kada takve aktivnosti mogu uzrokovati rizik za zdravlje ljudi ili životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja. [Am. 172]

2.  Države članice odmah obavješćuju Komisiju i druge države članice o svakoj suspenziji odobrenja za točku granične kontrole i razlozima takve suspenzije.

3.  Države članice navode suspenziju odobrenja za točku granične kontrole u popisima iz članka 58. stavka 1.

4.  Države članice ukidaju suspenziju iz stavka 1. čim:

(a)  nadležna tijela utvrde da rizik iz stavka 1. više ne postoji;

(b)  obavijeste Komisiju i druge države članice o informacijama na temelju kojih je suspenzija ukinuta.

5.  Komisija putem provedbenih akata može utvrditi postupke za razmjenu informacija i komuniciranje iz stavka 2. i stavka 4. točke (b).

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 62.

Minimalni zahtjevi za točke granične kontrole

1.  Točke granične kontrole su u neposrednoj blizini točke ulaska u Uniju i na mjestu koje je propisno opremljeno da ga carinska tijela mogu odrediti u skladu s člankom 38. stavkom 1. Uredbe (EEZ) br. 2913/92. [Am. 173]

2.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o slučajevima i uvjetima u kojima točka granične kontrole može biti na određenoj udaljenosti od točke ulaska u Uniju, u skladu s posebnim geografskim ograničenjima.

3.  Točke granične kontrole imaju:

(a)  dovoljan broj odgovarajuće kvalificiranog osoblja;

(b)  prostorije prikladne za prirodu i količinu kategorija životinja i robe kojom se rukuje;

(c)  opremu i prostorije koje omogućuju provođenje službenog nadzora nad svakom kategorijom životinja i robe za koju je točka granične kontrole određena;

(d)  uspostavljene postupke kojima se po potrebi jamči pristup drugoj opremi, prostorijama i uslugama koje su potrebne za postupanje u skladu s člancima 63., 64. i 65. u slučajevima sumnje, nesukladnih pošiljaka ili pošiljaka koje predstavljaju rizik;

(e)  planove mjera u slučajevima izvanrednih okolnosti kojima se osigurava neometano provođenje službenog nadzora i djelotvorno postupanje u skladu s člancima 63, 64 i 65. u slučajevima nepredvidivih i neočekivanih uvjeta ili događaja;

(f)  tehnologiju i opremu koja je potrebna za učinkoviti rad sustava TRACES te po potrebi računalne sustave za upravljanje informacijama koji su potrebni za rukovanje i razmjenu podataka i informacija;

(g)  pristup uslugama službenih laboratorija koji mogu osigurati analitičke, ispitivačke i dijagnostičke rezultate u odgovarajućim rokovima te su opremljeni informatičkim alatima kojima rezultate analiza, ispitivanja ili dijagnoza koje se izvršavaju po potrebi mogu unositi u sustav TRACES;

(h)  odgovarajuće postupke za pravilno rukovanje različitim kategorijama životinja i robe te za sprječavanje rizika koji mogu nastati uslijed križnih onečišćenja;

(i)  postupke za ispunjavanje relevantnih standarda biološke sigurnosti kako bi se spriječilo širenje bolesti u Uniju.

4.  Komisija putem izvedbenih akata može detaljnije odrediti zahtjeve koji su utvrđeni u stavku 3. kako bi se obuhvatile posebne značajke i logističke potrebe u vezi s provođenjem službenog nadzora te postupanje u skladu s člankom 64. stavcima 3. i 5. te člankom 65. u vezi s različitim kategorijama životinja i robe iz članka 45. stavka 1.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Odjeljak III.

Postupanje u slučaju sumnje u nesukladnost i nesukladnost životinja i robe iz trećih zemalja

Članak 63.

Sumnja u nesukladnost i pojačavanje službenog nadzora

1.  U slučaju sumnje u nesukladnost pošiljki koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. s pravilima iz članka 1. stavka 2. nadležna tijela provode službeni nadzor ili delegiraju tu odgovornost na druga nadležna tijela kako bi potvrdila ili uklonila tu sumnju. [Am. 174]

2.  Pošiljke životinja i robe za koje gospodarski subjekti nisu prijavili da sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. podliježu službenom nadzoru od strane nadležnih tijela kada imaju razloga vjerovati da su takve kategorije životinja ili robe prisutne u pošiljci.

3.  Nadležna tijela pošiljke iz stavaka 1. i 2. službeno zadržavaju dok ne dobiju rezultate službenog nadzora koji je predviđen u tim stavcima.

Po potrebi te se pošiljke izoliraju ili stavljaju u karantenu, a životinjama se pruža zaštita, hrana, voda i liječenje do primanja rezultata službenog nadzora.

4.  Kada nadležna tijela imaju razloga sumnjati u nedozvoljeno ponašanje gospodarskog subjekta ili na temelju službenog nadzora smatraju da su pravila iz članka 1. stavka 2. ozbiljno ili opetovano prekršena, po potrebi uz mjere iz članka 64. stavka 3. pojačavaju službeni nadzor nad pošiljkama istog podrijetla ili namjene. [Am. 175]

5.  Nadležna tijela putem sustava TRACES obavješćuju Komisiju i države članice o svojoj odluci o provođenju službenog nadzora u skladu sa stavkom 4., uz navođenje navodnog nedozvoljenog ponašanja ili ozbiljnog ili opetovanog kršenja.

6.  Komisija putem provedbenih akata uspostavlja postupke za koordiniranu provedbu pojačanog službenog nadzora iz stavaka 4. i 5. od strane nadležnih tijela.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 64.

Mjere u slučajevima nesukladnih pošiljaka koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja

1.  Nadležna tijela službeno zadržavaju sve Kad nadležno tijelo kao rezultat službenog nadzora provedenog na točkama granične kontrole u skladu s člankom 45. utvrdi da pošiljke životinja ili robe koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja koje nisu sukladne s pravilima iz sa zahtjevima na temelju članka 1. stavka 2., ono sastavlja izvješće ili odluku: „Nesukladna pošiljka“ ili „negativan nadzor“ što se bilježi u zajednički zdravstveni ulazni dokument. Nadalje, nadležna tijela službeno zadržavaju navedenu pošiljku životinja ili robe te zabranjuju njihov njezin ulazak u Uniju. [Am. 176]

Po potrebi sve se takve pošiljke ili dio njih izoliraju ili stavljaju u karantenu, a životinje koje se u njoj nalaze čuvaju se i liječe u odgovarajućim uvjetima dok se ne donese daljnja odluka. Treba također imati na umu posebne zahtjeve u vezi s ostalom robom. [Am. 177]

2.  Komisija putem provedbenih akata utvrđuje modalitete za izolaciju i stavljanje u karantenu iz stavka 1. drugog podstavka.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

3.  Ako je to moguće,Nadležna tijela saslušaju gospodarskog subjekta koji je odgovoran za pošiljku. Nadležno tijelo to može propustiti učiniti ako je potrebna trenutna odluka jer bi odgađanje takve odluke bilo opasno ili u je to u javnom interesu. Nadležna tijela bez odgode mu naređuju gospodarskom subjektu da: [Am. 178]

(a)  uništi pošiljku ili dio pošiljke po potrebi, humano u slučaju živih životinja, u skladu s pravilima iz članka člankom 1. stavka stavkom 2. uništiti; ili [Am. 179]

(b)  ponovno otpremi pošiljku izvan Unije u potpunosti ili djelomično, u skladu s člankom 70. stavcima 1. i 2., poslati na mjesto izvan Unije; ili [Am. 180]

(c)  pošiljku u potpunosti ili djelomično posebno obrade obraditi, u skladu s člankom 69. stavcima 1. i 2., ili poduzmu poduzeti bilo koju drugu mjeru kako bi se osigurala sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. te po potrebi pošiljku odredi u namijeniti za svrhu koja je drugačija od izvorno predviđene. [Am. 181]

4.  Nadležna tijela o svakoj odluci o zabrani ulaska pošiljke u skladu sa stavkom 1. i bilo kojoj naredbi izdanoj u skladu sa stavcima 3. i 5. te stavkom 65. odmah obavješćuju:

(a)  Komisiju;

(b)  nadležna tijela drugih država članica;

(c)  carinska tijela;

(d)  nadležna tijela trećih država podrijetla;

(e)  gospodarskog subjekta koji je odgovoran za pošiljku.

Ta se obavijest šalje putem računalnog sustava za upravljanje informacijama iz članka 130. stavka 1.

5.  Ako se pošiljka koja sadrži kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. ne preda na službeni nadzor iz tog članka ili se ne preda u skladu sa zahtjevima koji su utvrđeni u člancima 48. stavcima 1. i 3. i članku 54. stavcima 1., 2. i 3. ili s pravilima koja su donesena u skladu s člankom 46., člankom 47. stavkom 6., člankom 49., člankom 51. stavkom 1. i člankom 56., nadležna tijela naređuju zadržavanje ili opoziv pošiljke te njeno službeno zadržavanje bez odgode.

Stavci 1., 3. i 4. ovog članka primjenjuju se na takve pošiljke.

Članak 65.

Mjere koje treba poduzeti u vezi sa životinjama i robom koja ulazi u Uniju slučajevima pokušaja unošenja u Uniju nesukladnih pošiljaka iz trećih zemalja i predstavlja koje predstavljaju rizik [Am. 182]

Kada službeni nadzor ukaže da pošiljka životinja ili robe predstavlja rizik za zdravlje ljudi ili životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, takva se pošiljka izolira ili stavlja u karantenu, a životinje iz nje se čuvaju i liječe u odgovarajućim uvjetima do donošenja daljnje odluke. [Am. 183]

Nadležna tijela službeno zadržavaju navedenu pošiljku te bez odgode:

(a)  naređuju nalažu gospodarskom subjektu da po potrebi uništi pošiljku, po potrebi humano u slučaju živih životinja, u skladu s pravilima iz članka 1. stavka člankom 1. stavkom 2. te poduzme sve mjere koje su potrebne kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš; ili [Am. 184]

(b)  pošiljku predaju na posebnu obradu u skladu s člankom 69. stavcima 1. i 2.

Članak 66.

Daljnje postupanje po odlukama u vezi s nesukladnim pošiljkama koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja

1.  Nadležna tijela:

(a)  poništavaju službene certifikate i druge dokumente koji prate pošiljke nad kojima se već provode mjere u skladu s člankom 64. stavcima 3. i 5. te člankom 65.;

(b)  surađuju u skladu s glavom IV. kako bi poduzela dodatne mjere koje su potrebne da bi se spriječilo ponovno uvođenje u Uniju pošiljki kojima je ulazak odbijen u skladu s člankom 64. stavkom 1.

2.  Nadležna tijela u državi članici u kojoj se službeni nadzor službena kontrola provodi nadziru primjenu mjera koje su određene u skladu s člankom 64. stavcima 3. i 5. te člankom 65. kako bi se osiguralo da pošiljka ne šteti zdravlju ljudi, životinja ili biljaka, dobrobiti životinja ili okolišu, dok se te mjere primjenjuju ili dok se čeka primjena tih mjera. [Am. 185]

Po potrebi takva se primjena provodi pod nadzorom nadležnih tijela druge države članice.

Članak 67.

Neprovođenje mjera koje su gospodarskom subjektu naložila nadležna tijela

1.  Gospodarski subjekt provodi sve mjere koje nadležna tijela nalože u skladu s člankom 64. stavcima 3. i 5. te člankom 65. bez odgode, a u slučaju proizvoda i najkasnije u roku od šezdeset dana od dana kada nadležna tijela obavijeste gospodarskog subjekta gospodarski subjekt o svojoj odluci u skladu s člankom 64. stavkom 4. [Am. 186]

2.  Ako po isteku roka od šezdeset dana gospodarski subjekt ne poduzme nikakve radnje, nadležna tijela također nalažu:

(a)  da se pošiljka uništi ili da se nad njom provede neka druga odgovarajuća mjera;

(b)  u slučajevima iz članka 65. da se pošiljka uništi u odgovarajućim objektima koji se nalaze što bliže točki granične kontrole te da se poduzmu sve mjere koje su potrebne kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja i okoliš.

3.  Nadležna tijela mogu produljiti rok iz stavaka 1. i 2. ovog članka za toliko vremena koliko je potrebno da se dobiju rezultati drugog stručnog mišljenja iz članka 34. pod uvjetom da to nema negativnih učinaka na zdravlje ljudi, životinja i biljaka, dobrobit životinja i okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja.

Članak 68.

Usklađenost primjene članaka 64. i 65.

Komisija putem provedbenih akata utvrđuje pravila o osiguranju usklađenosti odluka i mjera te naloga koje nadležna tijela izdaju u skladu s člancima 64. i 65. na svim točkama granične kontrole iz članka 57. stavka 1. i kontrolnim točkama iz članka 51. stavka 1. točke (a), u obliku uputa koje nadležna tijela moraju poštovati pri rješavanju uobičajenih ili opetovanih situacije nesukladnosti ili rizika.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 69.

Posebna obrada pošiljaka

1.  Posebna obrada pošiljaka iz članka 64. stavka 3. točke (c) i članka 65. točke (b) po potrebi može uključivati:

(a)  obradu ili preradu, po potrebi uključujući dekontaminaciju, ali ne i razrjeđivanje, tako da pošiljka ispunjava zahtjeve pravila iz članka 1. stavka 2. ili zahtjeve treće države ponovne otpreme;

(b)  sve druge načine obrade primjerene za sigurnu prehranu životinja ili ljudi ili za druge namjene.

2.  Posebna obrada iz stavka 1.:

(a)  izvršava se djelotvorno i osigurava otklanjanje svih rizika za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranih organizmima i sredstvima za zaštitu bilja;

(b)  dokumentira se i izvršava pod nadzorom nadležnih tijela;

(c)  ispunjava zahtjeve utvrđene u pravilima iz članka 1. stavka 2.

3.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. u vezi sa zahtjevima i uvjetima u kojima se izvršava posebna obrada iz stavka 1.

Ako ne postoje pravila usvojena putem delegiranih akata, takva posebna obrada izvršava se u skladu s nacionalnim pravilima.

Članak 70.

Ponovna otprema pošiljaka

1.  Nadležna tijela omogućuju ponovnu otpremu pošiljaka ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  odredište je dogovoreno s gospodarskim subjektom koji je odgovoran za pošiljku;

(b)  gospodarski subjekt koji je odgovoran za pošiljku je o razlozima i okolnostima odbijanja ulaska navedene pošiljke životinja ili robe u Uniju prvo obavijestio nadležna tijela treće države podrijetla ili treće zemlje odredišta, ako su različite;

(c)  ako treća zemlja odredišta nije treća zemlja podrijetla, nadležna tijela treće zemlje odredišta su obavijestila nadležna tijela države članice da su spremna prihvatiti pošiljku;

(d)  u slučaju pošiljaka životinja ponovna otprema je u skladu sa zahtjevima za dobrobit životinja.

2.  Uvjeti stavka 1. točaka (b) i (c) ne primjenjuju se na pošiljke koje sadrže kategorije robe iz članka 45. stavka 1. točke (c).

3.  Komisija putem provedbenih akata određuje postupke za razmjenu informacija i obavijesti iz stavka 1.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

3a.  Države članice koje primaju uvoz, odobren slijedom kontrola provedenih prije izvoza, moraju redovito provjeravati je li uvoz u skladu sa zahtjevima Unije. [Am. 187]

Članak 71.

Odobravanje nadzora prije izvoza koji provode treće zemlje

1.  Komisija putem provedbenih akata odobrava posebni nadzor prije izvoza koji treća zemlja provodi nad pošiljkama životinja i robe prije izvoza u Uniju kako bi se provjerilo zadovoljavaju li izvezene pošiljke zahtjeve pravila iz članka 1. stavka 2. Odobrenje se primjenjuje samo na pošiljke s podrijetlom iz navedene treće zemlje i može se izdati za jednu ili više kategorija životinja ili robe.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

2.  U odobrenju iz stavka 1. navodi se:

(a)  najveća učestalost službenog nadzora koji provode službena tijela država članica pri ulasku pošiljaka u Uniju, ako nema razloga za sumnju u nesukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. ili nedozvoljeno ponašanje;

(b)  službeni certifikat koji mora pratiti pošiljke koje ulaze u Uniju;

(c)  primjer takvih certifikata;

(d)  nadležna tijela treće zemlje koja su odgovorna za provođenje nadzora prije izvoza;

(e)  po potrebi, sva delegirana tijela na koja nadležna tijela mogu prenijeti određene zadatke. Takvo delegiranje može se odobriti samo ako zadovoljava kriterije članaka 25. do 32. ili istovrsne uvjete.

3.  Odobrenje iz stavka 1. može se izdati trećoj državi samo ako dostupni dokazi i po potrebi nadzor Komisije koji je proveden u skladu s člankom 119. pokazuju da sustav službenog nadzora treće države može osigurati:

(a)  da pošiljke životinja ili robe koje se izvoze u Uniju ispunjavaju zahtjeve pravila iz članka 1. stavka 2. ili istovrsne zahtjeve;

(b)  da nadzor koji je proveden u trećoj zemlji prije otpreme u Uniju dovoljno djelotvoran da zamijeni ili smanji učestalost provjera dokumenata i identiteta te fizičkih provjera koje su utvrđene u pravilima iz članka 1. stavka 2.

4.  Nadležna tijela ili delegirano tijelo navedeno u odobrenju:

(a)  odgovorni su za kontakte s Unijom;

(b)  osiguravaju da službeni certifikati iz stavka 2. točke (b) prate svaku pošiljku koja se nadzire.

5.  Komisija putem provedbenih akata uspostavlja detaljna pravila i kriterije za odobravanje nadzora prije izvoza koji provode treće zemlje u skladu sa stavkom 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 72.

Nesukladnost i povlačenje odobrenja nadzora prije izvoza koji provode treće zemlje

1.  Kada službeni nadzor pošiljaka koje sadrže kategorije životinja i robe za koje je odobren posebni nadzor prije izvoza u skladu s člankom 71. stavkom 1. otkrije ozbiljnu i opetovanu nesukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2., države članice odmah:

(a)  putem sustava TRACES obavješćuju obavještavaju Komisiju i druge države članice te dotične gospodarske subjekte, a to podrazumijeva i mjere koje treba primijeniti, te traže administrativnu pomoć u skladu s postupcima koji su uspostavljeni u glavi IV.; [Am. 188]

(b)  povećava broj službenih nadzora pošiljki iz relevantnih trećih zemalja i, po potrebi, za omogućivanje pravilnog analitičkog pregleda situacije, zadržava opravdan broj uzoraka u primjerenim uvjetima skladištenja.

2.  Komisija može, putem provedbenih akata, povući odobrenje predviđeno člankom 71. stavkom 1. kada se nakon službenih nadzora na koje upućuje stavak 1., zahtjevi utvrđeni člankom 71. stavcima 3. i 4. pokaže da više nisu zadovoljeni.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 73.

Suradnja tijela koja se odnosi na pošiljke koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja

1.  Nadležna tijela, carinska tijela i druga tijela država članica blisko surađuju kako bi osigurala provođenje službenih nadzora pošiljaka životinja i roba koje ulaze u Uniju u skladu s zahtjevima iz ove Uredbe.

U tu svrhu, nadležna tijela, carinska tijela i druga tijela:

(a)  jamče uzajamni pristup informacijama koje su relevantne za organizaciju i provođenje vlastitih aktivnosti u vezi sa životinjama i robama koje ulaze u Uniju;

(b)  osiguravaju pravovremenu razmjenu takvih informacija, uključujući sredstva za elektronički prijenos.

1a.  Carinska tijela puštaju samo one pošiljke sa životinjama i robom iz članka 45. za koje je nadležno tijelo na točki granične kontrole provelo službenu kontrolu iz članka 47. i donijelo odluku evidentiranu u zajedničkom zdravstvenom ulaznom dokumentu. [Am. 189]

2.  Komisija, putem provedbenih akata, donosi jednoobrazna pravila o mjerama suradnje koje nadležna tijela, carinska tijela i druga tijela na koje upućuje stavak 1. moraju uspostaviti kako bi osigurali:

(a)  pristup nadležnih tijela informacijama koje su potrebne za neposrednu i potpunu identifikaciju pošiljki životinja i roba koje ulaze u Uniju i podložne su službenim nadzorima na postajama graničnog nadzora u skladu s člankom 45. stavkom 1.;

(b)  uzajamno ažuriranje, razmjenom informacija ili sinkronizacijom relevantnih baza podataka, informacija o pošiljkama životinja i roba koje ulaze u Uniju, a koje su prikupila nadležna tijela, carinska tijela i druga tijela;

(c)  brzo priopćavanje odluka koje su ta tijela donijela na temelju informacija na koje upućuje točka (a) i točka (b).

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 74.

Suradnja tijela koja se odnosi na pošiljke koje nisu podložne posebnim nadzorima na granicama

1.  U slučaju pošiljaka životinja i roba, osim onih koje su podložne nadzoru na ulasku u Uniju, kako je propisano člankom 45. stavkom 1., a za koje je podnesena carinska deklaracija za puštanje u slobodan promet u skladu s člankom 4. stavkom 17. i člancima 59. do 83. Uredbe (EZ) br. 2913/92, primjenjuju se stavci 2., 3. i 4.

2.  Carinska tijela obustavljaju puštanje pošiljke u slobodan promet kada smatraju da pošiljka može predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, rizik za dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik za okoliš, te o takvim obustavama odmah obavještavaju nadležna tijela.

3.  Pošiljka čije je puštanje u slobodan promet obustavljeno sukladno stavku 2. pušta se u slobodan promet ukoliko, u roku od tri radna dana od obustave, nadležna tijela ne zatraže od carinskih tijela da nastave s obustavom ili ne obavijeste carinska tijela da ne postoji rizik.

4.  Kada nadležna tijela smatraju da postoji rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, rizik za dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik za okoliš:

(a)  nalažu carinskim tijelima da ne puste pošiljku u slobodni promet te da sljedeću izjavu uvrste u komercijalnu fakturu koja se prilaže uz pošiljku i uz bilo koje druge relevantne popratne dokumente:"

„Proizvod predstavlja rizik - puštanje u slobodan promet nije odobreno - Uredba (EU) br. .../....(66)“;

"

(b)  ne dopušta se ni jedan drugi carinski postupak bez suglasnosti nadležnih tijela;

(c)  primjenjuju se članak 64. stavci 1., 3., 4. i 5., članci 65. do 67., članak 69. stavci 1. i 2. i članak 70. stavci 1. i 2.

5.  U slučaju pošiljaka životinja i roba, osim onih koje su podložne nadzoru na ulasku u Uniju, kako je propisano člankom 45. stavkom 1., a za koje nije podnesena carinska deklaracija za puštanje u slobodan promet, carinska tijela, kada smatraju da pošiljka može predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, rizik za dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik za okoliš, prenosi sve relevantne informacije carinskim tijelima u državama članicama koje su krajnja odredišta.

Članak 75.

Pravila o posebnim službenim nadzorima i mjerama koje se poduzimaju nakon provođenja takvih nadzora

1.  Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. u vezi s pravilima za provođenje posebnih službenih nadzora i donošenje mjera u slučaju nesukladnosti, kako bi pojasnila specifičnosti sljedećih kategorija životinja i roba ili načina i sredstava njihovog prijevoza:

(a)  pošiljke svježih proizvoda ribarstva koji se iskrcavaju izravno u lukama koje su imenovale države članice u skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 (67) sa ribarskih plovila koja plove pod zastavom treće zemlje;

(b)  pošiljke divljači s kožom i krznom;

(c)  pošiljke u kategoriji roba iz članka 45. stavka 1. točke (b) koje su isporučene plovilima koja napuštaju Uniju, s ili bez pohranjivanja u za to posebno predviđenim slobodnim ili carinskim skladištima, a namijenjene su opskrbi brodova ili potrošnji od strane posade i putnika;

(d)  drvena ambalaža; [Am. 190]

(e)  hrana i hrana za životinje, a koja je namijenjena za hranidbu tih životinja;

(f)  životinje i robe naručene putem prodaje na daljinu i isporučene iz treće zemlje na adresu u Uniji, kao i zahtjevi za obavještavanje koji su potrebni kako bi se omogućilo pravilno provođenje službenih nadzora;

(g)  biljni proizvodi koji zbog svog sljedećeg odredišta mogu dovesti do opasnosti širenja infektivnih ili zaraznih bolesti životinja;

(h)  pošiljke kategorija životinja i roba iz članka 45. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) podrijetlom iz Unije i na povratku u nju, nakon što im je odbijen ulazak u treću zemlju;

(i)  rasute robe koje ulaze u Uniju iz treće zemlje, bez obzira na to potječu li sve iz te treće zemlje;

(j)  pošiljke roba iz članka 45. stavka 1. koje dolaze s teritorija Hrvatske i provoze se preko teritorija Bosne i Hercegovine kod Neuma („neumski koridor“) prije ponovnog ulaska na teritorij Hrvatske preko ulaznih mjesta na Kleku ili Zatonu Doli;

(k)  životinje i robe koje su izuzete od odredbi članka 45. u skladu s člankom 46.

2.  Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. u vezi s uvjetima za praćenje prijevoza i prispijeća pošiljki određenih životinja i roba, od postaje graničnog nadzora na ulasku do objekta u mjestu odredišta u Uniji ili postaje graničnog nadzora na izlasku.

3.  Komisija može, putem provedbenih akata, utvrditi pravila u vezi s:

(a)  modelom službenih certifikata i pravila za izdavanje takvih certifikata;

(b)  formatom popratnih dokumenata za kategorije životinja ili roba iz stavka 1.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Poglavlje VI.

Financiranje službenih nadzora i drugih službenih aktivnosti

Članak 76.

Opća pravila

1.  Države članice omogućuju nadležnim tijelima raspolaganje odgovarajućim financijskim sredstvima kako bi osigurali osoblje te drugim sredstvima koju su potrebna za provođenje službenih nadzora i drugih službenih aktivnosti. U tu svrhu prikupljaju naknade ili pristojbe ili osiguravaju sredstva iz općeg oporezivanja.

2.  Osim naknada naplaćenih u skladu s člankom 77. države članice mogu naplaćivati naknade za pokrivanje troškova nastalih prilikom provođenja službenih nadzora, osim onih iz članka 77. stavaka 1. i 2.

3.  Ovo se poglavlje također primjenjuje u slučaju prenošenja posebnih zadataka službenih nadzora u skladu s člankom 25.

4.  Države članice se savjetuju s dotičnim subjektima o metodama koje se upotrebljavaju za obračun naknada predviđenih člankom 77. ili pristojbi. [Am. 191]

Članak 77.

Obvezne naknade ili pristojbe

1.  Kako bi osigurali da nadležna tijela raspolažu sa odgovarajućim sredstvima za provođenje službenih nadzora, nadležna tijela naplaćuju mogu naplaćivati naknade za pokrivanje nekih ili svih troškova koji nastaju u vezi sa:

(a)  službenim nadzorima koji se provode kako bi provjerili poštuju li sljedeći subjekti pravila iz članka 1. stavka 2.:

(i)  subjekti u poslovanju s hranom kako je utvrđeno u članku 3. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002 koji su registrirani ili odobreni, odnosno, registrirani i odobreni, u skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 852/2004;

(ii)  subjekti u poslovanju s hranom za životinje kako je utvrđeno u članku 3. stavku 6. Uredbe (EZ) br. 178/2002 koji su registrirani ili odobreni u skladu s člankom 9. i člankom 10. Uredbe (EZ) br. 183/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (68);

(iii)  profesionalni subjekti kako je utvrđeno u članku 2. točki 7. Uredbe (EZ) br. .../....(69);

(iv)  profesionalni subjekti kako je utvrđeno u članku 3. točki 6. Uredbe (EZ) br. XXX/XXXX [broj Uredbe o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reprodukcijskog materijala];

(b)  službenim nadzorima koji se provode u vezi s izdavanjem službenih certifikata ili zbog nadgledanja izdavanja službenih atesta;

(c)  službenim nadzorima koji se provode radi provjere zadovoljavanja uvjeta:

(i)  za dobivanje i zadržavanje odobrenja kako je predviđeno člankom 6. Uredbe (EZ) br. 852/2004 ili člancima 9. i 10. Uredbe (EZ) br. 183/2005;

(ii)  za dobivanje i zadržavanje odobrenja iz članaka 84., 92. i 93. Uredbe (EZ) br. .../.... (70);

(iii)  za dobivanje i zadržavanje odobrenja iz članaka 25. Uredbe (EZ) br. XXX/XXXX [broj Uredbe o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reprodukcijskog materijala];

(d)  službenim nadzorima koje provode nadležna tijela na postajama graničnog nadzora ili mjestima nadzora iz članak 51. stavka 1. točke (a).

2.  Za potrebe stavka 1. službeni nadzori iz točke (a) tog stavka uključuju službene nadzore koji se provode radi provjere sukladnosti s mjerama koje je donijela Komisija u skladu s člankom 137. ove Uredbe, člankom 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002, člankom 27. stavkom 1., člankom 29. stavkom 1., člankom 40. stavkom 2., člankom 41. stavkom 2., člankom 47. stavkom 1., člankom 49. stavkom 2. i člankom 50. stavkom 2. Uredbe (EU) br. .../....(71), člankom 41. i člankom 144. Uredbe (EZ) br. XXX/XXXX [broj Uredbe o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reprodukcijskog materijala] i Dijelom VI. Uredbe (EU) br. .../....(72)+, osim ako odluka kojom se uspostavljaju te mjere ne nalaže drugačije.

3.  Za potrebe stavka 1.:

(a)  službeni nadzori iz točke (a) tog stavka ne uključuju službene nadzore koji se provode radi provjere poštivanja privremenih ograničenja, zahtjeva ili drugih mjera za nadzor bolesti koje su donijela nadležna tijela u skladu s člankom 55. stavkom 1., članckom 56., člancima 61. i 62. člancima 64. i 65., člankom 68. stavkom 1. i člankom 69. i pravilima koja su donesena u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 67. i člankom 68. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. .../....(73) i člankom 16. Uredbe (EZ) br. .../....(74)+;

(aa)  službeni nadzor iz točke (a) tog stavka ne uključuje nadzor koji se obavlja na razini primarne proizvodnje kako je definirana člankom 3. stavkom 17. Uredbe 178/2002, uključujući nadzor prerade na poljoprivrednim gospodarstvima. To uključuje nadzor za provjeru sukladnosti s propisanim zahtjevima za upravljanje u području javnog zdravlja, zdravlja životinja, zdravlja bilja i dobrobiti životinja u skladu s člankom 93. Uredbe (EZ) br. 1306/2013; [Am. 192, 343,314 i 316]

(b)  službeni nadzori iz točaka (a) i (b) tog stavka ne uključuju službene nadzore koji se provode radi provjere sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (j) i (k).

Članak 78.

Troškovi

1.  Nadležna tijela naplaćuju naknade su kod izračuna naknada ili pristojbi ovlaštena u skladu s člankom 77. zbog nadoknađivanja sljedećih troškova uvažavati sljedeće kriterije:

(a)  plaća djelatnika, uključujući pomoćno osoblje koje sudjeluje u provođenju , ako ona odgovara stvarnim troškovima službenih nadzora, troškova u skladu s točkom (b) članka 79. stavka 1., osim njihovog socijalnog i mirovinskog osiguranja;

(b)  troška objekata i opreme, uključujući troškove održavanja i osiguranja;

(c)  troškova potrošnog materijala, usluga i alata;

(d)  troška osposobljavanja osoblja iz točke (a), uz izuzetak osposobljavanja koje je potrebno za stjecanje kvalifikacije koja je uvjet prilikom zapošljavanja od strane nadležnih tijela;

(e)  putnih troškova osoblja za obavljanje službenih nadzora iz točke (a) i troškove povezane te troškova povezanih s dnevnicama izračunatih u skladu s člankom 79. stavkom 2.;

(f)  troškova uzorkovanja i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnostike.

2.  Ako nadležna tijela koja naplaćuju obavezne naknade ili pristojbe u skladu s člankom 77. provode i druge aktivnosti, prilikom obračunavanja naknade obračuna obaveznih naknada ili pristojbi uzima se u obzir samo dio elemenata troška kontrola iz stavka 1. ovoga članka, a koji nastaje tijekom službenih nadzora iz članka 77. stavka 1. [Am. 193]

Članak 79.

Izračun obaveznih naknada ili pristojbi

1.  Naknade ili pristojbe koje se naplaćuju u skladu s člankom 77.:

(a)  utvrđuju se u paušalnom iznosu na temelju ukupnih troškova službenih nadzora koje nadležna tijela provode u određenom razdoblju i primjenjuju se na sve subjekte, neovisno o tome provodi li se službeni nadzor tijekom referentnog razdoblja u odnosu na svaki od subjekata koji su podložni plaćanju; kod utvrđivanja visine naknada koje se naplaćuju za svaki sektor, djelatnost i kategoriju subjekata, nadležna tijela uzimaju u obzir učinak koji vrsta i opseg djelatnosti u pitanju i relevantni činitelji rizika imaju u raspodjeli ukupnih troškova tih službenih nadzora; ili

(b)  se obračunavaju na temelju stvarnih troškova svakog pojedinog službenog nadzora i primjenjuju se na subjekte koji su podložni takvom službenom nadzoru; takva pristojba ne smije premašiti stvarne troškove provedenih službenih nadzora i može biti djelomično ili u potpunosti iskazana kao funkcija vremena koje je osoblje nadležnih tijela odradilo tijekom provođenja službenih nadzora.

2.  Putni troškovi na iz članka 78. stavka 1. točke (e) uzimaju se obzir prilikom obračunavanja obračuna naknada ili pristojbi iz članka 77. stavka 1. bez diskriminacije među subjektima na osnovu udaljenosti njihovih prostorija od lokacije nadležnih tijela.

3.  Kada se naknade ili pristojbe obračunavaju u skladu sa stavkom 1. točkom (a), naknade ili pristojbe koje naplaćuju nadležna tijela u skladu s člankom 77. ne smiju premašiti ukupne troškove nastale prilikom provođenja službenih nadzora tijekom razdoblja iz stavka 1. točke (a). [Am. 194]

Članak 80.

Smanjenje naknada ili pristojbi za subjekte koji dosljedno poštivaju pravila

Kada se naknade ili pristojbe utvrđuju u skladu s člankom 79. stavkom 1. točkom (a), visina naknade ili pristojbe koja se primjenjuje na svaki od subjekata određuje se uzimajući u obzir evidenciju o subjektovom poštivanju poštovanju pravila iz članka 1. stavka 2., kako je i ustanovljeno tijekom službenih nadzora kontrola, tako da su naknade za subjekte koji dosljedno poštivaju poštuju pravila niže od onih koje se primjenjuju na ostale subjekte. [Am. 195]

Članak 81.

Primjena naknada naknade ili pristojbi

1.  Subjekti primaju potvrdu o plaćanju naknade ili pristojbe predviđene člankom 77. stavkom 1.

2.  Naknade ili pristojbe naplaćene u skladu s člankom 77. stavkom 1. točkom (d) plaća subjekt odgovoran za pošiljku ili njegov zastupnik. [Am. 196]

Članak 82.

Povrat naknada i izuzeće za mikro poduzeća

1.  Nema izravnog ili neizravnog povrata naknade predviđenih člankom 77., osim ako nisu nepropisno naplaćene.

2.  Poduzeća koja zapošljavaju manje od 10 ljudi i čiji godišnji prihod ili godišnja ukupna bilanca ne prelazi 2 milijuna EUR izuzimaju se od plaćanja naknada predviđenih člankom 77.

3.  Troškovi iz članaka 77., 78. i 79. ne uključuju troškove nastale pri provođenju službenih nadzora u poduzećima iz stavka 2.

Države članice mogu od plaćanja naknada i doprinosa za troškove iz članka 77. izuzeti mala i srednja poduzeća koja ispunjavaju određene objektivne i nediskriminirajuće kriterije [Am. 197, 315 i 348]

Članak 83.

Transparentnost

1.  Nadležna tijela osiguravaju najvišu razinu transparentnosti:

(a)  metoda i podataka koji se upotrebljavaju za utvrđivanje naknada ili pristojbi predviđenih člankom 77. stavkom 1.;

(b)  upotrebe uporabe sredstava prikupljenih naplaćivanjem takvih naknada, uključujući broj provedenih kontrola;

(c)  uvođenja mjera kojima se osigurava učinkovitu i štedljivu upotrebu sredstava prikupljenih naplaćivanjem takvih naknada ili pristojbi.

2.  Svako nadležno tijelo daje na uvid javnosti sljedeće informacije za svako referentno razdoblje:

(a)  troškove nadležnog tijela za koje naknada dospijeva u skladu s člankom 77. stavkom 1. navodeći stavke takvih troškova prema djelatnosti iz članka 77. stavka 1. i prema elementima troška iz članka 78. stavka 1.;

(b)  iznos naknada ili pristojbi predviđenih člankom 77. stavkom 1. koje se primjenjuju na svaku od kategorija subjekata i na svaku od kategorija službenih nadzora kontrola;

(c)  metodu koja se upotrebljava za utvrđivanje naknada ili pristojbi predviđenih člankom 77. stavkom 1. uključujući podatke i procjene koje se upotrebljavaju za utvrđivanje paušalnog iznosa naknada ili pristojbi iz točke (a) članka 79. stavka 1. točke (a);

(d)  kada se primjenjuje članak 79. stavak 1. točka (a), metodu koja se upotrebljava za usklađivanje visine naknada ili pristojbi u skladu s člankom 80.;

(e)  ukupni iznos naknada ili pristojbi koji odgovara izuzeću iz članka 82. stavka 2. [Am. 198]

Članak 84.

Troškovi koji nastaju pri dodatnim službenim nadzorima i provedbenim mjerama proizlaze iz dodatnih službenih nadzora i provedbenih mjera

Nadležna tijela naplaćuju naknade ili pristojbe radi pokrivanja dodatnih troškova koji su nastali pri: [Am. 199]

(a)  dodatnim službenim nadzorima:

(i)  koji su postali nužni nakon otkrivanja nesukladnosti tijekom službenog nadzora koji je proveden u skladu s ovom Uredbom;

(ii)  koji se provode radi procjene opsega i učinka nesukladnosti ili zbog provjere otklanjanja nesukladnosti;

(b)  službenim nadzorima koji se provode na zahtjev subjekta;

(c)  korektivnim mjerama koje poduzimaju nadležna tijela ili treća strana na zahtjev nadležnih tijela, kada subjekt nije proveo korektivne mjere kako su naredila nadležna tijela u skladu s člankom 135. u svrhu otklanjanja nesukladnosti;

(d)  službenim nadzorima i mjerama koje provode nadležna tijela u skladu s člancima 64. do 67., člancima 69. i 70. te korektivnim mjerama koje provode treće strane na zahtjev nadležnih tijela u slučajevima kada subjekt nije proveo korektivne mjere kako su naredila nadležna tijela u skladu s člankom 64. stavcima 3. i 5., člankom 65. i člankom 67.

Poglavlje VII.

Službeno potvrđivanje

Članak 85.

Opći zahtjevi u vezi sa službenim potvrđivanjem

1.  U skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. službeno potvrđivanje ima oblik:

(a)  službenog certifikata; ili

(b)  službenog atesta.

(ba)  službene potvrde o zdravlju. [Am. 200]

2.  Kada nadležna tijela prenose posebne zadatke u vezi s izdavanjem službenih certifikata ili službenih atesta ili u vezi s službenim nadzorom iz članak 90. stavak 1. takvo se prenošenje usklađuje s članancima 25. do 32.

Članak 86.

Službeni certifikati

1.  Kada pravila iz članak 1. stavak 2. nalažu izdavanje službenog certifikata, primjenjuju se članci 87., 88. i 89.

2.  Članci 87. do 89. primjenjuju se i na službene certifikate koji su potrebni u svrhu izvoza pošiljaka životinja i roba u treće zemlje.

2a.  u pogledu izdavanja službenog certifikata za proizvode iz članka 1. stavka 2. točke (j), osim pridržavanja članka 85. stavka 2., delegirano tijelo djeluje i ovlašteno je u skladu s normom EN ISO/IEC 17065: 2012. [Am. 201]

Članak 87.

Potpisivanje i izdavanje službenih certifikata

1.   Službene certifikate izdaju nadležna ili delegirana tijela u skladu s člancima 25. do 32. [Am. 202]

2.  Nadležna tijela imenuju dužnosnike za potvrđivanje koji su ovlašteni za potpisivanje službenih certifikata. Dužnosnici za potvrđivanje:

(a)  nisu u sukobu interesa u odnosu na predmet certificiranja i djeluju neovisno i nepristrano; [Am. 203]

(b)  dobivaju odgovarajuću izobrazbu o pravilima, poštivanje kojih je predmet ovjeravanja u službenom certifikatu te o odredbama ovog poglavlja.

3.  Službene certifikate potpisuje dužnosnik za potvrđivanje te iste izdaje na temelju sljedećih osnova:

(a)  izravno saznanje dužnosnika za potvrđivanje o činjenicama i podacima relevantnim za potvrđivanje, a do kojeg je došao:

(i)  putem službenih nadzora; ili

(ii)  pribavljanjem drugog službenog certifikata koji je izdalo nadležno tijelo;

(b)  činjenice i podaci relevantni za potvrđivanje koji su poznati drugoj osobi koju su u tu svrhu ovlastila nadležna tijela i pod čijom nadzorom djeluje, uz uvjet da dužnosnik za potvrđivanje može provjeriti točnost takvih činjenica i podataka;

(c)  činjenice i podaci relevantni za potvrđivanje koji su dobiveni putem sustava samonadzora subjekta, a koje su nadopunili i potvrdili rezultati redovnih službenih nadzora, kada dužnosnik za potvrđivanje smatra da su time ispunjeni uvjeti za izdavanje službenog certifikata.

4.  Službene certifikate potpisuje dužnosnik za potvrđivanje i izdaje ih samo na temelju stavka 3. točke (a) kada pravila iz članka 1. stavka 2. tako nalažu.

Članak 88.

Jamstva pouzdanosti za službene certifikate

1.  Službeni certifikati:

(a)  se ne potpisuju od strane dužnosnika za potvrđivanje ako nisu ispunjeni ili su nepotpuni;

(b)  su sastavljeni na jednom od službenih jezika institucija Unije koji poznaje dužnosnik za potvrđivanje i, kada je to potrebno, na jednom od službenih jezika države članice odredišta;

(c)  su vjerodostojni i točni;

(d)  omogućuju identifikaciju osobe koja ih je potpisala i datuma izdavanja; [Am. 204]

(e)  omogućuju jednostavnu provjeru povezanosti između certifikata, tijela koje ga izdaje i pošiljke, skupine ili pojedinačne životinje ili robe obuhvaćene certifikatom. [Am. 205]

2.  Nadležna tijela poduzimaju sve potrebne mjere za sprječavanje i kažnjavanje izdavanja lažnih ili obmanjujućih službenih certifikata ili zloupotrebe službenih certifikata. Takve mjere uključuju prema potrebi:

(a)  privremenu suspenziju dužnosnika za potvrđivanje s njegovih dužnosti;

(b)  opoziv ovlaštenja za potpisivanje službenih certifikata;

(c)  sve druge potrebne mjere kojima se sprječava ponavljanje prekršaja iz prve rečenice ovog stavka.

Članak 89.

Provedbene ovlasti za službene certifikate

Komisija može, putem provedbenih akata, utvrditi pravila za jednoobraznu primjenu članaka 87. i 88. u vezi s:

(a)  modelom službenih certifikata i pravila za izdavanje takvih certifikata;

(b)  mehanizmima te zakonskim i tehničkim mjerama kojima se osigurava izdavanje točnih i pouzdanih službenih certifikata i sprječava rizik od prijevare;

(c)  postupcima koje treba slijediti u slučaju opoziva službenih certifikata te za izradu zamjenskih certifikata;

(d)  pravilima za izradu ovjerenih preslika službenih certifikata;

(e)  formatima popratnih dokumenata životinja i roba nakon provođenja službenih nadzora;

(f)  pravilima za izdavanje elektroničkih certifikata i pravilima za upotrebu elektroničkih potpisa.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 90.

Službeni atesti

1.  Kada pravila iz članka 1. stavka 2. nalažu da službene ateste izdaje subjekt pod službenim nadzorom nadležnih tijela ili sama nadležna tijela, primjenjuju se stavci 2., 3. i 4. ovoga članka.

2.  Službeni atesti:

(a)  su vjerodostojni i točni;

(b)  su sastavljeni na jednom od službenih jezika institucija Unije; ili na jednom od službenih jezika države članice [Am. 206]

(c)  kada se odnose na pošiljku ili skupinu, omogućuju provjeru povezanosti između službenog atesta i te pošiljke ili skupine.

3.  Nadležna tijela osiguravaju da osoblje koje provodi službene nadzore nadgledanja postupka potvrđivanja ili u slučaju kada službene potvrde izdaju nadležna tijela, osoblje uključeno u izdavanje tih službenih potvrda:

(a)  bude neovisno, nepristrano i ne bude u sukobu interesa u odnosu na predmet ovjeravanja u službenim atestima; [Am. 207]

(b)  dobije odgovarajuću izobrazbu o:

(i)  pravilima, sukladnost sa kojima je predmet ovjeravanja u službenim atestima;

(ii)  pravilima utvrđenima ovom Uredbom.

4.  Nadležna tijela provode redovite službene nadzore kako bi provjerila:

(a)  pridržavaju li se subjekti koji izdaju ateste uvjeta utvrđenih pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(b)  izdaje li se atest na temelju relevantnih, točnih i provjerljivih činjenica i podatka.

Glava III.

Referentni laboratoriji i centri

Članak 91.

Imenovanje referentnih laboratorija Europske unije

1.  Komisija može, putem provedbenih akata, imenovati imenuje referentne laboratorije Europske unije za područja koja su uređena pravilima iz članka 1. stavka 2. kada učinkovitost službenih nadzora ovisi o kvaliteti, jednoobraznosti ujednačenosti i pouzdanosti: [Am. 208]

(a)  analitičkih, ispitnih i dijagnostičkih metoda koje se upotrebljavaju u službenim laboratorijima imenovanim u skladu s člankom 36. stavkom 1.;

(b)  o rezultatima analiza, ispitivanja i dijagnostike koji se vrše u tim službenim laboratorijima.

2.  Imenovanja predviđena stavkom 1.:

(a)  slijede postupak javnog odabira;

(b)  redovito se razmatraju. revidiraju svakih pet godina. [Am. 209]

(ba)  obavljaju samo za laboratorije koji imaju pismo potpore tijela nadležnog za predmetno područje. [Am. 317]

2a.  Komisija može, kad to smatra primjerenim, odrediti više od jednog referentnog laboratorija za istu bolest i na taj način poticati rotaciju nacionalnih laboratorija koji ispunjavaju uvjete iz stavka 3. ovog članka. [Am. 210]

3.  Referentni laboratoriji Europske unije:

(a)  posluju u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 o „Općim zahtjevima za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija” te ih u skladu s tom normom procjenjuju i akreditiraju nacionalna akreditacijska tijela koja posluju u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008;

(b)  neovisni su, nepristrani i nisu u sukobu interesa u vezi s izvršavanjem svojih zadataka kao referentni laboratoriji Europske unije; [Am. 211]

(c)  raspolažu s osobljem koje ima odgovarajuću kvalifikaciju i osposobljeno je za analitičke, ispitne i dijagnostičke tehnike koje se primjenjuju u području njihove struke te pomoćnim osobljem, kada je to potrebno;

(d)  posjeduju ili imaju pristup infrastrukturi, opremi i proizvodima potrebnim za izvršavanje zadataka koji su im dodijeljeni;

(e)  osiguravaju da njihovo osoblje dobro poznaje međunarodne norme i prakse te da u svom radu vode računa o najnovijim dostignućima u istraživanju na nacionalnoj i međunarodnoj razini i razini Unije;

(f)  su opremljeni za izvršavanje zadataka u izvanrednim situacijama;

(g)  kada je to potrebno, opremljeni su u skladu sa relevantnim biosigurnosnim normama;

(ga)  surađuju po potrebi s istraživačkim centrima Europske unije i službama Komisije pri razvoju visokih standarda analitičkih, ispitivačkih i dijagnostičkih metoda; [Am. 212]

(gb)  može primiti financijski doprinos Unije u skladu s Odlukom Vijeća 90/424/EEZ;(75) [Am. 213]

(gc)  osigurati da njihovo osoblje poštuje povjerljivost određenih poslova, rezultata ili komunikacije; [Am. 214]

3a.  Odstupajući od stavaka 1. i 2. ovog članka, referentne laboratorije iz članka 32. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i članka 21. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 čine referentni laboratoriji Europske unije sa zadaćama i odgovornostima iz članka 92. ove Uredbe za:

(a)  GMO te genetski modificiranu hranu i hranu za životinje;

(b)  aditive hrani za životinje. [Am. 215]

Članak 92.

Odgovornosti i zadaci referentnih laboratorija Europske unije

1.  Referentni laboratoriji Europske unije doprinose unapređenju i usklađivanju analitičkih, ispitnih i dijagnostičkih metoda koje upotrebljavaju službeni laboratoriji imenovani u skladu s člankom 36. stavkom 1. te podataka koji se dobivaju primjenom analitičkih, ispitnih i dijagnostičkih metoda.

2.  Referentni laboratoriji Europske unije su odgovorni, u skladu sa godišnjim ili višegodišnjim radnim programima koje je odobrila Komisija, za sljedeće zadatke:

(a)  osiguravanje nacionalnim referentnim laboratorijima podataka o analitičkim, ispitnim i dijagnostičkim metodama, uključujući referentne metode;

(aa)  besplatno osigurati referentni materijal za neograničenu upotrebu, u odnosu na zdravlje životinja, sojeve i serume, nacionalnim referentnim laboratorijima kako bi se olakšala prilagodba i usklađivanje metoda analize, testiranja i dijagnostike; [Am. 216]

(b)  koordiniranje primjene metoda iz točke (a) od strane nacionalnih referentnih laboratorija i, prema potrebi, od strane drugih službenih laboratorija, a osobito, organiziranjem redovitih međulaboratorijskih usporedbenih ispitivanja i osiguravanjem odgovarajućeg praćenja takvih usporedbenih ispitivanja u skladu, kada je to moguće, s međunarodno prihvaćenim protokolima; nadležna tijela obavještavaju o praćenju i rezultatima tih međulaboratorijskih usporedbenih ispitivanja; [Am. 217]

(c)  koordiniranje praktičnih mjera potrebnih za primjenu novih analitičkih, ispitnih i dijagnostičkih metoda za laboratorije te obavješćivanje nacionalnih referentnih laboratorija o napretku na ovom području;

(d)   besplatno provođenje programa osposobljavanja za osoblje iz nacionalnih referentnih laboratorija i, ako je potrebno, osiguravanje programa osposobljavanja za osoblje drugih službenih laboratorija, kao i stručnjaka iz trećih zemalja; [Am. 218]

(e)  pružanje znanstvene i tehničke podrške Komisiji unutar dosega njihove misije;

(f)  pružanje informacija nacionalnim referentnim laboratorijima o relevantnim nacionalnim i međunarodnim znanstvenim istraživanjima te onima na razini Unije;

(g)  suradnju sa laboratorijima u trećim zemljama te s Europskom agencijom za sigurnost hrane, Europskom agencijom za lijekove i Europskim centrom za prevenciju i nadzor bolesti, unutar dosega njihove misije;

(h)  aktivno pomaganje u dijagnosticiranju pojave bolesti koje se prenose hranom, zoonoza ili bolesti životinja u državama članicama ili štetnika bilja, postavljanjem potvrdne dijagnoze, karakterizacijom i provođenjem taksonomskog ili epizoološkog istraživanja patogenih izolata ili uzoraka štetnika; [Am. 219]

(i)  koordiniranje ili provođenje ispitivanja radi provjere kvalitete dijagnostičkih reagensa koji se upotrebljavaju za dijagnosticiranje bolesti životinja, zoonoza ili bolesti koje se prenose hranom;

(j)  kada je to relevantno za područje njihove nadležnosti, ustanovljavaju i održavaju:

(i)  referentne kolekcije štetnika bilja ili referentnih sojeva patogenih uzročnika; [Am. 220]

(ii)  referentne kolekcije materijala koji dolaze u neposredan dodir s hranom, a koji se upotrebljavaju za usmjeravanje analitičke opreme i dostavljanje tih uzoraka nacionalnim referentnim laboratorijima;

(iii)  ažurirani popis raspoloživih referentnih tvari i reagensa te proizvođača i dobavljača takvih tvari i reagensa.

2a.  Primjenjuju se stavci 1. i 2. ovog članka, ne dovodeći u pitanje članak 32. podstavak 1. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i pravila donesena na temelju članka 32. stavaka 4. i 5. navedene Uredbe te članak 21. podstavak 1. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 i pravila donesena na temelju članka 21. stavaka 3. i 4. navedene Uredbe. [Am. 221]

3.  Referentni laboratoriji Europske unije objavljuju popis nacionalnih referentnih laboratorija koje su imenovale države članice u skladu s člankom 98. stavkom 1.

Članak 92.a

1.  Komisija, putem delegiranih akata, imenuje referentni laboratorij Europske unije za izvornost hrane.

2.  Države članice mogu imenovati nacionalne referentne laboratorije kao dio mreže laboratorija koji rade unutar Unije. [Am. 222]

Članak 93.

Imenovanje referentnih centara Europske unije za biljni reprodukcijski materijal

1.  Komisija može, putem provedbenih akata, imenovati referentne centre Europske unije koji podupiru aktivnosti Komisije, država članica i Europske agencije za biljnu raznolikost (EPVA) u vezi s primjenom pravila iz članka 1. stavka 2. točke (h).

2.  Imenovanja predviđena stavkom 1.:

(a)  slijede postupak javnog odabira;

(b)  redovito se razmatraju.

3.  Referentni centri Europske unije za biljni reprodukcijski materijal:

(a)  posjeduju visoku razinu znanstvenog i tehničkog stručnog znanja u području inspekcije, uzorkovanja i ispitivanja biljnog reprodukcijskog materijala;

(b)  raspolažu osobljem koje ima odgovarajuću kvalifikaciju i osposobljeno je u područjima iz točke (a) te pomoćnim osobljem, kada je potrebno;

(c)  posjeduju ili imaju pristup infrastrukturi, opremi i proizvodima potrebnim za izvršavanje zadataka koji su im dodijeljeni;

(d)  osiguravaju da njihovo osoblje dobro poznaje međunarodne norme i prakse u područjima navedenim u točki (a), te da u svom radu vode računa o najnovijim dostignućima u istraživanju na nacionalnoj i međunarodnoj razini i razini Unije. [Am. 223]

Članak 94.

Odgovornosti i zadaci referentnih centara Europske unije za biljni reprodukcijski materijal

Referentni centri Europske unije imenovani u skladu s člankom 93. stavkom 1. odgovorni su, u skladu s godišnjim ili višegodišnjim radnim programima koje je odobrila Komisija, za sljedeće zadatke:

(a)  osiguravanje znanstvenog i tehničkog stručnog znanja, unutar dosega njihove misije, za:

(i)  terenske inspekcije, uzorkovanje i ispitivanje koje se provodi radi certificiranja biljnog reprodukcijskog materijala;

(ii)  ispitivanja nakon certificiranja biljnog reprodukcijskog materijala;

(iii)  ispitivanja biljnog reprodukcijskog materijala u kategorijama standardnog materijala;

(b)  organiziranje usporedbenih ispitivanja i terenskih pokusa na biljnom reprodukcijskom materijalu;

(c)  provođenje programa osposobljavanja za osoblje nadležnih tijela i stručnjaka iz trećih zemalja;

(d)  doprinošenje razvoju ispitnih protokola u svrhu certificiranja i nakon certificiranja biljnog reprodukcijskog materijala, kao i pokazatelja uspješnosti u certificiranju biljnog reprodukcijskog materijala;

(e)  širenje rezultata istraživanja i tehničkih inovacija u područjima unutar dosega njihove misije. [Am. 224]

Članak 95.

Imenovanje referentnih centara Europske unije za dobrobit životinja

1.  Komisija može, putem provedbenih akata, imenovati imenuje referentne centre Europske unije koji podupiru aktivnosti Komisije i država članica u vezi s primjenom pravila iz članka 1. stavka 2. točke (f). [Am. 225]

2.  Imenovanja predviđena stavkom 1.:

(a)  slijede postupak javnog odabira;

(b)  redovito se razmatraju.

3.  Referentni centri Europske unije za dobrobit životinja:

(a)  imaju osoblje koje je propisno osposobljeno i visoku razinu znanstvenog i tehničkog stručnog znanja u području ljudsko-životinjskih odnosa, ponašanja životinja, fiziologije životinja, zdravlja i prehrane životinja u vezi s dobrobiti životinja, te aspektima dobrobiti životinja u vezi s upotrebom životinja u gospodarske i znanstvene svrhe, uzimajući u obzir etničke aspekte; [Am. 226]

(b)  raspolažu osobljem koje ima odgovarajuću kvalifikaciju i osposobljeno je za područja iz točke (a) i u području etičke problematike koja se odnosi na životinje te s pomoćnim osobljem, kada je potrebno; [Am. 227]

(c)  posjeduju ili imaju pristup infrastrukturi, opremi i proizvodima potrebnim za izvršavanje zadataka koji su im dodijeljeni;

(d)  osiguravaju da njihovo osoblje dobro poznaje međunarodne norme i prakse u područjima navedenim u točki (a), te da u svom radu vode računa o najnovijim dostignućima u istraživanju na nacionalnoj i međunarodnoj razini i razini Unije.

Članak 96.

Odgovornosti i zadaci referentnih centara Europske unije za dobrobit životinja

Referentni centri Europske unije imenovani u skladu s člankom 95. stavkom 1. odgovorni su, u skladu s godišnjim ili višegodišnjim radnim programima koje je odobrila Komisija, za sljedeće zadatke:

(a)  osiguravanje znanstvenog i tehničkog stručnog znanja unutar dosega njihove misije nacionalnim znanstvenim mrežama za pomoć ili tijelima na koja upućuje članak 20. Uredbe (EZ) br. 1099/2009;

(b)  osiguravanje znanstvenog i tehničkog stručnog znanja za razvoj i primjenu pokazatelja dobrobiti životinja iz članka 18. stavka 3. točke (f);

(ba)  koordiniranje mreže institucija s priznatim znanjem o dobrobiti životinja koja bi mogla pomoći nadležnim tijelima i dionicima u provedbi važećeg zakonodavstva Unije. [Am. 228]

(c)  razvijanje ili koordiniranje razvoja doprinos razvoju i koordiniranju metoda za procjenu raz