Neulaganju prigovora na delegirani akt : Fond za europsku pomoć najugroženijima
191k
35k
Odluka Europskog parlamenta od 13. ožujka 2014. o neulaganju prigovora na delegiranu Uredbu Komisije o dopuni Uredbe (EU) br. 223/2014 od 11. ožujka 2014. Europskog parlamenta i Vijeća o Fondu za europsku pomoć najugroženijima (C(2014)1627 – 2014/2676(DEA))
– uzimajući u obzir delegiranu Uredbu Komisije (C(2014)1627),
– uzimajući u obzir pismo Komisije od 13. ožujka 2014. kojim od Europskog parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na delegiranu Uredbu,
– uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 18. ožujka 2014,
– uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 223/2014 (1), a posebno njezine članke 32. stavke 8. i 9., članak 34. stavke 7. i 8. i članak 62. stavak 4.,
– uzimajući u obzir članak 87.a stavak 6. Poslovnika,
– uzimajući u obzir činjenicu da nije bilo uloženih prigovora tijekom razdoblja utvrđenog u članku 87.a stavku 6. trećoj i četvrtoj alineji Poslovnika, koje je isteklo 3. travnja 2014.,
A. budući da je opetovano naglašavano koliko je nužno da Fond za europsku pomoć najugroženijima počne funkcionirati bez odgode;
1. izjavljuje da ne ulaže prigovor na delegiranu Uredbu Komisije;
2. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
Sanacija kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju banaka ***I
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi ujednačenih pravila i ujednačenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog mehanizma sanacije i jedinstvenog fonda za sanaciju banaka te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2013)0520 – C7-0223/2013 – 2013/0253(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0520),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0223/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje Švedskog parlamenta podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,
– uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 6. studenog 2013.(1),
– uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2013.(2),
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 27. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za pravna pitanja i Odbora za ustavna pitanja (A7-0478/2013),
2. prima na znanje izjavu Vijeća priloženu ovoj Rezoluciji
3. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
4. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010.
(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br.806/2014)
PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI
Izjava Vijeća
Potpisnici Međuvladinog sporazuma o prijenosu i objedinjavnaju doprinosa Jedinstvenom sanacijskom fondu spremni izjaviti svoju namjeru pravodobnog dovršenja procesa ratifikacije u skladu s vlastitim nacionalnim zahtjevima kako bi se Jedinstvenom sanscijskom mehanizmu omogućilo da bude potpuno operativan do 1. siječnja 2016.
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. svibnja 2012. o strategiji za jačanje prava osjetljivih skupina potrošača(1),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o mobilnosti i uključivanju osoba s invaliditetom i Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.(2),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2013. o novoj strategiji za Europsku politiku zaštite potrošača(3),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenog 2011. o reformi pravila o državnoj potpori EU-a za usluge od općeg gospodarskog interesa(4),
– uzimajući u obzir Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi),
– uzimajući u obzir Direktivu 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća,
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pristupu uslugama i njihovu pružanju(5),
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 13. rujna 2013. koji se odnosi na donošenje uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju mjera u vezi s europskim jedinstvenim tržištem elektroničkih komunikacija i ostvarenju „Povezanog kontinenta” te o izmjeni direktiva 2002/20/EZ, 2002/21/EZ i 2002/22/EZ i uredbi (EZ) br. 1211/2009 i (EU) br. 531/2012 (COM(2013)0627),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. studenog 2012. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Kako osigurati funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta” (COM(2012)0663),
– uzimajući u obzir Direktivu 2008/6/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o izmjeni Direktive 97/67/EZ u pogledu potpunog postizanja unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici,
– uzimajući u obzir Direktivu 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini),
– uzimajući u obzir Direktivu 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ,
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Prema europskoj povelji o pravima potrošača energenata” (COM(2007)0386),
– uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, u obliku u kojemu je člankom 6. Ugovora o Europskoj uniji uključena u Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njezin članak 8. (zaštita osobnih podataka), članak 11. (sloboda izražavanja i informiranja), članak 21. (nediskriminacija), članak 23. (ravnopravnost žena i muškaraca), članak 25. (prava starijih osoba), članak 26. (integracija osoba s invaliditetom), članak 34. (socijalna sigurnost i socijalna pomoć), članak 36. (pristup službama od općeg gospodarskog interesa), članak 37. (zaštita okoliša) i članak 38. (zaštita potrošača),
– uzimajući u obzir članak 12. Ugovora o Europskoj uniji,
– uzimajući u obzir članak 14. Ugovora o Europskoj uniji i priloženog mu protokola br. 26.,
– uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7-0163/2014),
A. budući da je poboljšanje informiranosti potrošača u vezi s komunalnim uslugama od posebne važnosti te da je potrebno osigurati da potrošači imaju pristup tim uslugama dok države članice imaju potrebnu fleksibilnost kako bi u obzir uzele osjetljive skupine potrošača;
B. budući da sektorsko zakonodavstvo postoji i da je već poboljšalo zaštitu potrošača, ali i da se države članice podsjeća da su u tom smislu još uvijek potrebne ispravna primjena i provedba;
C. budući da se u slučaju komunalnih usluga moraju poštovati nacionalne ovlasti i pravo lokalne vlasti na samoupravu te da sektorske odredbe čine odgovarajući pravni okvir za komunalne usluge;
Opći zahtjevi
1. naglašava da su neki aspekti osnovnih potrošačkih brava obuhvaćeni Direktivom 2011/83/EU i da su zajednička obilježja komunalnih usluga navedena u relevantnom sektorskom zakonodavstvu;
2. podsjeća države članice da je Direktivu o potrošačkim pravima trebalo prenijeti u nacionalna zakonodavstva do sredine prosinca 2013. i da će se ona primjenjivati na sve ugovore sklopljene nakon 13. lipnja 2014.;
3. ističe da je zaštita potrošača djelotvorna samo ako se potrošačka prava mogu provoditi; stoga poziva države članice da u potpunosti provedu odredbe Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi (2005/29/EZ), Direktive o zavaravajućem i usporednom oglašavanju (2006/114/EZ) i Direktive o pravima potrošača (2011/83/EU); u tom smislu naglašava važnost alternativnih sustava za rješavanje sporova kao učinkovitih, štedljivih mehanizama za rješavanje sukoba između i potrošača i pružatelja komunalnih usluga; stoga poziva države članice da provedu nedavno dogovorenu Direktivu o alternativnom rješavanju sporova (2013/11/EU) i Uredbu (EU) br. 524/2013 o rješavanju sporova putem interneta;
4. naglašava da podizanje svijesti potrošača o njihovim pravima igra ključnu ulogu u postizanju visoke razine zaštite potrošača, ali također naglašava temeljnu ulogu korisničke službe u ime pružatelja komunalnih usluga; naglašava da bi osobe odgovorne za odnose s klijentima trebale biti osposobljene i svjesne prava potrošača; stoga potiče pružatelje komunalnih usluga da sukladno tome osposobljavaju svoje zaposlenike i da osiguraju da svi potrošači u svakom trenutku imaju jednostavan pristup personaliziranoj pomoći;
5. naglašava potrebu da potrošači imaju pristup cjenovno pristupačnim i visokokvalitetnim komunalnim uslugama diljem EU-a, s obzirom na to da su one ključne za osiguravanje socijalne i teritorijalne kohezije uz istovremeno pružanje doprinosa europskoj gospodarskoj konkurentnosti;
6. podupire jake i neovisne organizacije za zaštitu potrošača u olakšavanju sveobuhvatne zaštite potrošača, ali naglašava važnost postizanja odgovarajuće ravnoteže između potreba potrošača i potreba pružatelja usluga;
7. ističe da bi se svim potrošačima trebalo olakšati pristup komunalnim uslugama, bez obzira na njihovu financijsku situaciju; smatra da države članice u posebnim okolnostima mogu ocijeniti da „osjetljive skupine potrošača” trebaju odgovarajuće mehanizme;
8. poziva Komisiju i države članice da obrate veću pozornost te da više ulože u informacije za potrošače i edukativne kampanje u pogledu komunalnih usluga koje usmjeravaju prave poruke prema pravom segmentu potrošača;
Energija
9. smatra da je otvoreno, transparentno i integrirano unutarnje energetsko tržište nužno za postizanje konkurentnih cijena energije, sigurnosti opskrbe, održivosti i učinkovitog opsežnog korištenja obnovljive energije te poziva države članice da na odgovarajući način prenesu, primijene i bolje prate treći paket mjera za unutarnje energetsko tržište; ističe potrebu za većom informiranosti potrošača, posebno kako bi se poboljšale ponuđene usluge te kako bi se omogućila usporedivost i transparentnost cijena te na taj način ostvarilo njihovo nediskriminirajuće određivanje;
10. naglašava ključnu važnost pravodobne, ispravne i potpune provedbe postojećeg zakonodavstva, uključujući regulatorni rad koji je zahtijevao treći paket mjera za unutarnje energetsko tržište, radi ostvarenja integriranog i konkurentnog europskoga unutarnjeg energetskog tržišta do 2014.;
11. pozdravlja rad radne skupine za osjetljive skupine potrošača u okviru energetskog foruma građana, kao i komunikaciju Komisije od 22. siječnja 2014. o cijenama i troškovima energije u Europi (COM(2014)0021) te priloženo izvješće, u kojima se analizira učinak i odnos između cijena i troškova energije u državama članicama; podsjeća na činjenicu da je zadaća država članica odgovoriti na različite čimbenike i situacije povezane s energijom i osjetljivim skupinama potrošača;
12. primjećuje da raskid ugovora o energiji često uključuje restriktivne uvjete i složene postupke, što otežava promjenu pružatelja usluga; poziva na ubrzanje i pojednostavljenje postupaka promjene pružatelja usluga; ističe da su postojeći kriteriji za ocjenjivanje paketa mjera za unutarnje tržište nadopunjeni u odgovarajućim direktivama o električnoj energiji i plinu trećeg paketa mjera za unutarnje energetsko tržište; ističe važnost redovitih izvješća Komisije o provedbi unutarnjeg energetskog tržišta;
13. naglašava da je važno da Komisija podnese zaključke o elektroničkom izdavanju računa jer je ono važno za upravljanje potrošačkim internetskim računima za energiju;
14. izražava žaljenje zbog toga što trenutačne cijene energenata ne uračunavaju nužno vanjske troškove, odnosno štetu nanesenu okolišu koja je povezana s dotičnim izvorom energije ili metodom proizvodnje, koji se dugoročno ipak mogu nametnuti cijelom društvu; u tom pogledu zalaže se za mjere za poticanje veće transparentnosti cijena za potrošače;
15. smatra da bi poduzeća trebala objavljivati informacije o cijenama, njihovim promjenama i promjenama ugovora na pregledan način; podsjeća države članice na činjenicu da ih treći paket mjera za unutarnje energetsko tržište već obvezuje na to; poziva države članice i predmetne poslovne subjekte da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi osigurali da potrošači imaju pristup jasnim, razumljivim i usporedivim informacijama o cijenama, uvjetima i načinima pravne zaštite;
16. podsjeća da treći paket mjera za unutarnje energetsko tržište podrazumijeva da države članice prije uvođenja pametnih brojila provedu analize troškova i koristi; ističe da pametne mreže potrošačima omogućuju praćenje i prilagodbu svoje energetske potrošnje, ali naglašava da neke od analiza troškova i koristi koje su provele države članice ne ukazuju na značajne uštede troškova za potrošače; ističe da se moraju poštovati i odredbe o potrošačima i odredbe o zaštiti podataka, kao i to da se odluka o korištenju pametnih mjerila mora prepustiti potrošaču;
Telekomunikacije
17. naglašava da je potrošački aspekt digitalnog jedinstvenog tržišta i sektora elektroničkih komunikacija od najveće važnosti i primjećuje značajna poboljšanja u zaštiti potrošača uvedena nakon primjene telekomunikacijskog paketa iz 2009. (direktive 2009/136/EZ i 2009/140/EZ); naglašava da Parlament trenutno predlaže važna ažuriranja i poboljšanja na području zaštite podataka i jačanja položaja potrošača; naglašava da je važno da svi potrošači imaju pristup visokokvalitetnim uslugama elektroničke komunikacije, kao i da se uspostave nove infrastrukture kako bi se smanjio digitalni jaz;
18. ponavlja svoje prijedloge čiji je cilj da se potrošačima olakša promjena pružatelja usluga elektroničke komunikacije bez dodatnih naknada osim stvarnog troška promjene, bez gubitka podataka i uz minimalne formalnosti, te da se potrošače potiče na promjenu; podržava i prijedloge za promicanje neovisnog informiranja o cijenama, naplaćivanju i kvaliteti usluge, uključujući brzine prijenosa podataka;
Poštanske usluge
19. primjećuje da potrošači u poštanskom sektoru dobivaju uslugu koja je usmjerenija na kvalitetu, a imaju koristi i od ušteda u obliku smanjenja troškova; naglašava da su veće mogućnosti dostave, bolja transparentnost, informiranost i cijene preduvjet za povećanje povjerenja potrošača u tržište dostave; primjećuje da se Direktivom 97/67/EZ, kako je izmijenjena direktivama 2002/39/EZ i 2008/6/EZ, osigurava da se poštanskim uslugama pruža univerzalna usluga; podsjeća Komisiju da u svom izvješću o provedbi ispita jesu li države članice ispunile to jamstvo; poziva Komisiju da potiče pružatelje poštanskih usluga na poboljšanje interoperabilnosti i ubrzavanje uvođenja pojednostavljenih postupaka čiji je cilj smanjenje troškova, poboljšanje dostupnosti i kvalitete usluga dostave;
20. naglašava važnost postojanja sveobuhvatne usluge dostave paketa u cijeloj Uniji; naglašava da je od ključne važnosti da su usluge dostavljanja paketa preko poštanskih usluga i privatnih operatera brze i pouzdane, posebno kako bi se odgovorilo na potrebe potrošača koji naručuju preko interneta; ponavlja prijedloge iz svoje rezolucije od 4. veljače 2014. o podjeli paketa(6) u vezi s potrebom pružanja pomoći u poboljšanju usluge i smanjenju troškova;
21. pozdravlja sve napore koje su operateri tržišta dostave već poduzeli radi boljeg ispunjavanja potreba mrežnih potrošača i trgovaca na malo, poput fleksibilne dostave ili mogućnosti povrata; istovremeno naglašava da su radi poboljšanja interoperabilnosti i kvalitete usluga i drugi poticaji dobrodošli;
Javni prijevoz
22. Primjećuje da su se posljednjih godina sektorskim mjerama povećala prava potrošača koji koriste usluge prometa;
23. naglašava da bi ciljna skupina trebali biti potrošači koji imaju pristup učinkovitom lokalnom javnom prijevozu, bez obzira na to žive li u područjima u kojima bi takva usluga bila manje isplativa; priznaje da su za to odgovorne države članice i poziva ih na poduzimanje odgovarajućih mjera;
24. podsjeća da će zbog starenja stanovništva usluge učinkovitog javnog prijevoza u budućnosti dobiti na značaju te da su one nužne i za postizanje klimatskih ciljeva u okviru strategije Europa 2020.; poziva na razvoj zajedničkih instrumenata za osiguravanje optimizirane multimodalnosti učinkovitih, visokokvalitetnih usluga javnog prijevoza kako bi se osigurali i slobodno kretanje osoba i konkurentnost takvih usluga
25. poziva na holistički pristup prema starijim osobama te osobama sa smanjenom pokretljivošću; smatra da je potrebno uzeti u obzir cijeli lanac javnog prijevoza, uključujući pristup čvorištima javnog prijevoza; želi razmotriti potrebu za dosljednim sustavom točki javnog prijevoza kako bi se pomoglo osobama sa smanjenom pokretljivošću;
o o o
26. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju tehničkih pravila za plovila unutarnje plovidbe i stavljanju izvan snage Direktive 2006/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2013)0622 – C7-0266/2013 – 2013/0302(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0622),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0266/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 21. siječnja 2014.(1),
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. siječnja 2014.(2),
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A7-0145/2014),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju tehničkih pravila za plovila unutarnje plovidbe i stavljanju izvan snage Direktive 2006/87/EZ
(1) Direktivom 2006/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(6) utvrđuju se usklađeni uvjeti za izdavanje tehničkih svjedodžbi za plovidbu plovila unutarnjim plovnim putovima širom mreže unutarnjih plovnih putova Unije.
(2) Tehnička pravila za plovila koja plove rijekom Rajnom utvrđuje Središnja komisija za plovidbu Rajnom (CCNR).
(3) Tehnička pravila utvrđena u prilozima Direktivi 2006/87/EZ najvećim dijelom uključuju odredbe sadržane u Pravilniku o inspekcijskim pregledima brodova koji plove Rajnom, u verziji koju je 2004. odobrio CCNR. Uvjeti i tehnička pravila za izdavanje svjedodžbi za unutarnju plovidbu, u skladu s člankom 22. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom, redovito se ažuriraju i smatra se da odražavaju postojeća tehnološka razvojna postignuća.
(4) Održavanjem dva različita skupa pravila, onih za svjedodžbe koje se izdajuS obzirom na različite pravne i vremenske okvire za postupke donošenja odluka, teško je očuvati jednakovrijednost svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu izdanih u skladu s Direktivom 2006/87/EZ i svjedodžbi izdanih u skladu s člankom 22. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom te onih za svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu, ne osigurava se. Stoga nije osigurana zakonska izvjesnost i, a to može imati nepovoljan učinak na sigurnost plovidbe. [Am. 1]
(5) Kako bi se postigla usklađenost na razini Unije te spriječilo narušavanje tržišnog natjecanja i neujednačenost razina sigurnosti, potrebno je primjenjivati i redovito ažurirati ista tehnička pravila za cjelokupnu mrežu unutarnjih plovnih putova Unije.
(6) S obzirom da je CCNR razvio veliko stručno znanje u postavljanju i ažuriranju tehničkih pravila za brodove unutarnje plovidbe, to znanje trebatrebalo bi u potpunosti upotrijebiti za unutarnje plovne putove u Uniji. Službe Komisije i CCNR 2013. su potpisali Administrativni sporazum kako bi ojačali svoju suradnju, osobito u pogledu razvoja tehničkih pravila u vezi s brodovima unutarnje plovidbe. Unutar toga okvira dogovoreno je da će se osnovati odbor (CESTE) za osmišljavanje tehničkih standarda na području unutarnje plovidbe na koje se Unija i CCNR mogu pozivati u svojim vlastitim odredbama. [Am. 2]
(7) Svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu kojima se potvrđuje potpuna usklađenost s tehničkim pravilima trebaju biti valjane na svim unutarnjim plovnim putovima Unije.
(8) Uvjete za izdavanje dopunskih svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu od strane država članica za plovidbu na plovnim putovima 1. i 2. zone (ušća rijeka) te za plovidbu na plovnim putovima 4. zone treba bolje uskladiti.
(9) U interesu sigurnosti potrebno je postići visoku razinu usklađenosti standarda, i to na takav način da ne dođe do smanjenja sigurnosnih standarda na unutarnjim plovnim putovima Unije. Državama članicama treba, međutim, dopustiti da, nakon savjetovanja s Komisijom, utvrde posebne odredbe o dodatnim ili umanjenim tehničkim pravilima za određene zone, pod uvjetom da te mjere budu ograničene na točno određena područja navedena u Prilozima III. i IV.
(10) Države članice trebale bi imati mogućnost odstupati od odredaba ove Direktive u pojedinim slučajevima koji se odnose na plovne putove koji nisu povezani s unutarnjim plovnim putovima drugih država članica ili na pojedina plovila koja djeluju isključivo unutar nacionalnih plovnih putova.
(11) Po odobrenju Komisije, državama članicama trebalo bi se dopustiti odstupanje od odredaba ove Direktive za pojedina plovila kako bi se omogućili alternativni pristupi, promicale inovacije ili spriječili nerazumni troškovi.
(12) Svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu treba trebalo bi se izdati plovilu koje je prošlo tehnički pregled izvršen prije puštanja plovila u plovidbu. Taj tehnički pregled koristi Tim tehničkim pregledom trebalo bi se koristiti za provjeru udovoljava li plovilo tehničkim pravilima utvrđenim u ovoj Direktivi. Nadležna tijela država članica trebaju imatiimat će pravo u bilo koje doba izvršiti dodatni pregled kako bi provjerili podudara li se fizičko stanje plovila sa svjedodžbom Unije za unutarnju plovidbu. [Am. 3]
(13) Potrebno je, u određenim vremenskim rokovima i u skladu s kategorijom plovila, odrediti razdoblje valjanosti svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu, za svaki pojedinačni slučaj.
(14) Potrebno je utvrditi detaljne odredbe o zamjeni, obnovi, produljenju valjanosti i izdavanju nove svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu, u određenim granicama, kako bi se održala visoka razina sigurnosti unutarnje plovidbe.
(15) Mjere utvrđene Direktivom 2009/100/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(7) trebaju ostati na snazi za plovila koja nisu obuhvaćena ovom Direktivom.
(16) Potrebno je primijeniti prijelazni režim za plovila u upotrebi koja, kada se podvrgnu prvom tehničkom pregledu u skladu s revidiranim tehničkim pravilima utvrđenim ovom Direktivom, još ne posjeduju svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu.
(17) Potrebno je izdati obvezujuće administrativne upute kako bi se donijela detaljna pravila o usklađenoj primjeni tehničkih zahtjeva.
(18) Potrebno je uzeti u obzir izmjene tehničkih pravila, radiKako bi se osigurala visoka razina sigurnosti i učinkovitosti unutarnje plovidbe i jednakovrijednostiočuvala jednakovrijednost svjedodžbi za unutarnju plovidbu, potrebno je kontinuirano ažurirati tehnička pravila definirana u prilozima ovoj Direktivi kako bi se uzeli u obzir znanstveni i tehnički napredak i tehnički standardi na području unutarnje plovidbe. Kako bi se to postiglo, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije treba setrebalo bi dodijeliti Komisiji, kako bi mogla donositi prilogeu pogledu prilagodbe priloga ovoj Direktivi u skladu sa znanstvenim i tehničkim napretkomznanstvenom i tehničkom napretku ili razvojnim postignućima u na ovome području koja i unapređivanju tehničkih standarda koji proizlaze iz rada međunarodnih organizacija, posebno onog CCNR-a. Posebno je važno da Komisija tijekom pripremnih radnji vrši na otvoren i transparentan način provodi odgovarajuće savjetovanje sa svim relevantnim dionicima, između ostalog i na stručnoj razini. Tijekom Prilikom pripreme i sastavljanja delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati istodobno da se relevantne dokumente istovremeno, pravovremeno i odgovarajuće podastiranje relevantnih dokumenataprikladno dostavi Europskom parlamentu i Vijeću. [Am. 4]
(18a) Komisija bi posebice trebala donositi delegirane akte kako bi uvela tehnička pravila za brodove s pogonom na ukapljeni prirodni plin (UPP) kako bi omogućila učinkovito i sigurno cirkuliranje takvih brodova u unutarnjim vodama. [Am. 5]
(19) Kako bi se omogućili alternativni pristupi, promicale inovacije, spriječili nerazumni troškovi, osigurao učinkovit postupak izdavanja svjedodžbi ili uzimale u obzir regionalne okolnosti, Komisiji treba dodijeliti provedbene ovlasti u pogledu odobravanja određenih odstupanja od tehničkih pravila za pojedina plovila, odobravanja klasifikacijskih društava i odobravanja dodatnih ili umanjenih tehničkih pravila za plovila koja djeluju u pojedinim zonama nepovezanim s unutarnjim plovnim putovima neke druge države članice. Te ovlasti treba izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(8).
(19a) Kako bi se osigurao odgovarajući okvir za usklađivanje i suradnju s međunarodnim organizacijama nadležnima za plovidbu unutarnjim plovnim putovima, osobito s CCNR-om i kako bi se osigurao razvoj jedinstvenih tehničkih standarda za unutarnju plovidbu na koje bi se Unija i međunarodne organizacije mogle pozivati, ova bi Direktiva trebala biti podložna pregledu, posebice u pogledu učinkovitosti mjera koje se njome uvode, kao i mehanizama za suradnju s međunarodnim organizacijama koje su nadležne za unutarnju plovidbu kako bi se postigao jedinstven skup tehničkih standarda. [Am. 6]
(20) Direktivu 2006/87/EZ treba stoga staviti izvan snage,
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
Članak 1.
Klasifikacija plovnih putova
Za potrebe ove Direktive, unutarnji plovni putovi Unije razvrstavaju se na sljedeći način:
(a) 1., 2., 3. i 4. zona:
i. 1. i 2. zona: plovni putovi navedeni u Prilogu I. poglavlju 1.;
ii. 3. zona: plovni putovi navedeni u Prilogu I. poglavlju 2.;
iii. 4. zona: plovni putovi navedeni u Prilogu I. poglavlju 3.
(b) R zona: oni plovni putovi navedeni u točki (a) za koje se svjedodžbe trebaju izdati u skladu s člankom 22. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom s obzirom na to da se taj članak formulira kada ova Direktiva stupi na snagu.
Članak 2.
Definicije i područje primjene
1. U smislu ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
(a) „plovilo”: brod ili plutajuće postrojenje;
(b) „brod”: brod unutarnje plovidbe ili morski brod;
(c) „tegljač”: brod posebno izgrađen za obavljanje tegljenja;
(d) „gurač”: brod posebno izgrađen za poriv potiskivanog sastava;
(e) „putnički brod”: izletnički brod ili brod s kabinama, izgrađen i opremljen za prijevoz više od 12 putnika;
(f) „plutajuće postrojenje”: plutajući objekt opremljen radnim uređajima, kao što su dizalice, jaružala, zabijači stupova ili dizala;
(g) „plovilo za rekreaciju”: brod, osim putničkog broda, namijenjen za sport i razonodu;
(h) „istisnina vode” : uronjeni obujam broda, u m³;
(i) „duljina (L)”: najveća duljina trupa broda u metrima, isključujući kormilo i tangun;
(j) „širina (B)”: najveća širina trupa u metrima, izmjerena na vanjskom rubu oplate boka (isključujući bočne kotače, bokobran i slično);
(k) „gaz (T)”: vertikalna udaljenost u metrima od najniže točke trupa ne uzimajući u obzir kobilicu ili druge fiksno pričvršćene dijelove do vodne linije maksimalnog gaza;
(l) „klasifikacijsko društvo”: klasifikacijsko društvo koje je odobreno u skladu s kriterijima i postupcima iz članka 9.;
(m) „svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu”: svjedodžba koju brodu unutarnje plovidbe izdaje nadležno tijelo, a kojom se potvrđuje usklađenost s tehničkim pravilima ove Direktive.
2. Ova se Direktiva primjenjuje na sljedeća plovila:
(a) plovila dužine (L) 20 metara ili više;
(b) plovila kojima je umnožak dužine (L), širine (B) i gaza (T) volumen od 100 m³ ili više.
3. Ova se Direktiva također primjenjuje na sljedeća plovila:
(a) tegljače i gurače namijenjene za tegljenje ili guranje plovila navedenih u stavku 1. ili plutajućih postrojenja, ili za pomicanje takvih plovila ili plutajućih postrojenja bočno;
(b) plovila namijenjena za prijevoz putnika koja uz posadu prevoze više od 12 putnika;
(c) plutajuća postrojenja.
4. Ova se Direktiva ne primjenjuje na sljedeća plovila:
(a) trajekte;
(b) ratne brodove;
(c) pomorske brodove, uključujući pomorske tegljače i gurače koji:
i. rade ili su smješteni na vodama s plimom i osekom;
ii. rade privremeno na unutarnjim plovnim putovima pod uvjetom da imaju:
— potvrdu kojom potvrđuju sukladnost s Međunarodnom konvencijom o zaštiti ljudskih života na moru (SOLAS) iz 1974. ili slično, potvrdu kojom se dokazuje sukladnost s Međunarodnom konvencijom o teretnim linijama iz 1966. ili slično te Međunarodnu potvrdu o sprečavanju naftnog zagađenja (IOPP) kojom se dokazuje sukladnost s Međunarodnom konvencijom o sprečavanju onečišćenja s brodova (MARPOL) iz 1973. ili
— u slučaju putničkih brodova koji nisu obuhvaćeni svim Konvencijama navedenim u prvoj alineji, potvrdu o sigurnosnim pravilima i standardima za putničke brodove izdanu u skladu s Direktivom 2009/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(9)ili
— u slučaju plovila za rekreaciju koja nisu obuhvaćena svim Konvencijama navedenim u prvoj alineji, potvrdu države čiju zastavu brod vije.
Članak 3.
Obveza posjedovanja svjedodžbe
1. Plovilo koje radi na unutarnjim plovnim putovima Unije navedenim u članku 1. mora posjedovati:
(a) kada radi na plovnom putu zone R:
— ili svjedodžbu izdanu u skladu s člankom 22. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom ili
— svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu kojom se potvrđuje potpuna sukladnost plovila, ne dovodeći u pitanje prijelazne odredbe Priloga II., s tehničkim pravilima kako su određena u Prilogu II., za koje je utvrđena ekvivalentnost s tehničkim pravilima iznesenim u primjeni Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom, prema primjenjivim pravilima i postupcima;
(b) kada radi na drugim plovnim putovima, svjedodžbu Unije za plovidbu unutarnjim plovnim putovima uključujući, kada je to potrebno, specifikacije navedene u članku 5.
2. Svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu sastavlja se prema obrascu navedenom u Prilogu V. dijelu I. te se izdaje u skladu s ovom Direktivom. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. kojima se taj obrazac mijenja, ako to bude neophodno radi uzimanja u obzir znanstvenog i tehničkog napretka, pojednostavljenja administrativnih zahtjeva ili uzimanja u obzir razvojnih postignuća u ovome području koja proizlaze iz rada međunarodnih organizacija, posebno onog CCNR-a.
Članak 4.
Dopunske svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu
1. Sva plovila koja posjeduju važeću svjedodžbu izdanu u skladu s člankom 22. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom mogu, sukladno odredbama članka 5. stavka 5. ove Direktive, ploviti plovnim putovima Unije sa samo ovom svjedodžbom.
2. Međutim, sva plovila koja posjeduju svjedodžbu iz stavka 1. trebaju imati i dopunsku svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu:
(a) kada plove plovnim putovima 3. i 4. zone, ako žele iskoristiti mogućnost smanjenja tehničkih pravila na tim plovnim putovima;
(b) kada plove plovnim putovima 1. i 2. zone ili, što se putničkih brodova tiče, kada plove plovnim putovima 3. zone koji nisu povezani s unutarnjim plovnim putovima druge države članice, ako je dotična država članica usvojila dodatna tehnička pravila za te plovne putove, u skladu s člankom 5. stavcima 1., 2. i 3.
3. Dopunske svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu sastavljaju se prema obrascu navedenom u Prilogu V. dijelu II. i izdaju ih nadležna tijela nakon pokazivanja svjedodžbe iz stavka 1. i pod uvjetima iznesenim od strane tijela nadležnih za predmetne plovne putove. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte kojima se taj obrazac mijenja, ako to bude neophodno radi uzimanja u obzir znanstvenog i tehničkog napretka, pojednostavljenja administrativnih zahtjeva ili uzimanja u obzir razvojnih postignuća u ovome području koja proizlaze iz rada međunarodnih organizacija, posebno onog CCNR-a.
Članak 5.
Dodatna ili umanjena tehnička pravila za pojedine zone
1. Države članice mogu, nakon savjetovanja s Komisijom, i kada je to moguće prema uvjetima iz Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom, usvojiti dodatna tehnička pravila uz ona iz Priloga II. za plovila koja plove plovnim putovima 1. i 2. zone unutar svog državnog područja.
2. U pogledu putničkih brodova koji plove vodnim putovima 3. zone unutar njezinog državnog područja, koji nisu povezani s unutarnjim plovnim putovima neke druge države članice, svaka država članica može zahtijevati dodatna tehnička pravila u odnosu na ona iz Priloga II. Države članice mogu donijeti takva nova, dodatna tehnička pravila u skladu s postupkom iz stavka 3. Dodatna pravila mogu obuhvatiti samo elemente navedene u Prilogu III.
3. Država članica obavješćuje Komisiju o predloženim dodatnim pravilima najmanje šest mjeseci prije predviđenog datuma njihova stupanja na snagu te o tome obavješćuje ostale države članice.
Komisija odobrava dodatna tehnička pravila putem provedbenih akata donesenih u skladu s postupkom savjetovanja iz članka 25. stavka 2.
4. Sukladnost s dodatnim pravilima navodi se u svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu iz članka 3. ili, u slučaju kada se primjenjuje članak 4. stavak 2., u dodatnoj svjedodžbi Unije za plovidbu unutarnjim plovnim putovima. Takav dokaz sukladnosti priznaje se na plovnim putovima Unije u odgovarajućim zonama.
5. Ako bi primjena prijelaznih odredaba navedenih u Prilogu II. poglavlju 24.a rezultirala smanjenjem postojećih nacionalnih sigurnosnih standarda, država članica ne mora primijeniti te prijelazne odredbe u pogledu putničkih brodova koji plove na njezinim unutarnjim plovnim putovima koji nisu povezani s unutarnjim plovnim putovima neke druge države članice. U tim okolnostima država članica može zahtijevati da plovila koja plove njezinim unutarnjim plovnim putovima koji nisu povezani s drugim plovnim putovima budu u potpunosti sukladna s tehničkim pravilima navedenim u Prilogu II. počevši od 30. prosinca 2008.
Država članica koja koristi mogućnost iz prvog podstavka obavješćuje Komisiju i druge države članice o svojoj odluci te dostavlja Komisiji pojedinosti o relevantnim nacionalnim standardima koji se primjenjuju na putničke brodove što plove njezinim unutarnjim plovnim putovima.
Sukladnost sa zahtjevima države članice za plovidbu njezinim unutarnjim plovnim putovima, koji nisu povezani s plovnim putovima drugih država članica, specificira se u svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu iz članka 3. ili, u slučaju kada se primjenjuje članak 4. stavak 2., u dopunskoj svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu.
6. Plovila koja plove samo na plovnim putovima 4. zone ispunjavaju uvjete za snižena pravila navedena u Prilogu II. za sve plovne putove u toj zoni. Udovoljavanje tim sniženim uvjetima navodi se u svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu iz članka 3.
7. Države članice mogu, nakon savjetovanja s Komisijom, dopustiti djelomičnu primjenu tehničkih pravila ili postaviti manje stroga tehnička pravila od onih iz Priloga II. za plovila koja plove samo na plovnim putovima 3. i 4. zone unutar njihovog državnog područja.
Manje stroga ili djelomična primjena tehničkih pravila može obuhvatiti samo elemente navedene u Prilogu IV. U slučajevima kada tehničke karakteristike plovila odgovaraju manje strogim tehničkim pravilima ili njihovoj djelomičnoj primjeni, to se navodi u svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu ili, kada se primjenjuje članak 4. stavak 2., u dopunskoj svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu.
Države članice obavješćuju Komisiju o manje strogim tehničkim pravilima ili djelomičnoj primjeni tehničkih pravila iz Priloga II. najmanje šest mjeseci prije njihova stupanja na snagu i o tome obavješćuju ostale države članice.
Članak 6.
Odstupanja
1. Države članice mogu odobriti odstupanja od cijele ili od dijelova ove Direktive za:
(a) plovila, tegljače, gurače i plutajuća postrojenja koji plove plovnim putovima koji nisu povezani unutarnjim plovnim putovima s plovnim putovima neke druge države članice;
(b) plovila čija nosivost ne prelazi 350 tona ili plovila nenamijenjena za prijevoz roba koja imaju istisninu manju od 100 m³, a koja su napravljena prije 1. siječnja 1950. i djeluju isključivo unutar nacionalnih plovnih putova.
2. Države članice mogu odobriti za plovidbu unutar njihovih nacionalnih plovnih putova odstupanja od jedne ili više odredaba ove Direktive za ograničena putovanja od lokalnog interesa ili unutar lučkih područja. Odstupanja i putovanja ili područja za koja važe navedena su u svjedodžbi plovila.
3. Države članice obavješćuju Komisiju o odstupanjima odobrenim u skladu sa stavcima 1. i 2. i o tome obavješćuju ostale države članice.
4. Bilo koja država članica koja, kao rezultat odstupanja odobrenih u skladu sa stavcima 1. i 2., nema plovilo podložno odredbama ove Direktive koje plovi na njezinim plovnim putovima, ne mora udovoljavati odredbama članaka 8., 9. i 11.
Članak 7.
Izdavanje svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu
1. Svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu izdaje se plovilu čija je kobilica položena od [datum prenošenja ove Direktive], nakon tehničkog pregleda prije puštanja u plovidbu izvršenog za provjeru udovoljava li plovilo tehničkim pravilima iz Priloga II.
2. Svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu izdaje se plovilima isključenim iz područja primjene Direktive Vijeća 82/714/EEZ(10), ali obuhvaćenim ovom Direktivom u skladu s člankom 2. stavcima 2. i 3., nakon tehničkog pregleda provedenog po isteku trenutačne svjedodžbe plovila, no ni u kojem slučaju nakon 30. prosinca 2018., kako bi se provjerilo udovoljava li plovilo tehničkim pravilima iz Priloga II.
Svako nepoštivanje tehničkih pravila iz Priloga II. navodi se u svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu. Ako nadležna tijela smatraju da ti nedostaci ne predstavljaju očitu opasnost, plovilo iz prvog podstavka ovoga članka može nastaviti ploviti dok se ti dijelovi ili područja plovila, koji nisu udovoljavali pravilima, ne zamijene ili promijene, nakon čega bi ti dijelovi i područja udovoljavali tehničkim pravilima iz Priloga II.
3. Očita opasnost u smislu ovog članka odnosi se prije svega na pravila koja se tiču ispravnosti konstrukcije broda, plovidbe ili mogućnosti manevriranja ili posebnih karakteristika plovila u skladu s tehničkim pravilima iz Priloga II. Izuzeća dozvoljena za tehnička pravila iz Priloga II. ne smatraju se nedostacima koji čine otvorenu opasnost.
Zamjena postojećih dijelova identičnim dijelovima ili dijelovima iste tehnologije i dizajna tijekom rutinskih popravaka i održavanja, ne smatra se zamjenom u smislu ovog članka.
4. Sukladnost plovila s dodatnim pravilima navedenim u članku 5. stavcima 1., 2. i 3. provjerava se, ako je to potrebno, tijekom tehničkih pregleda predviđenih u stavcima 1. i 2. ovog članka, ili tijekom tehničkog pregleda izvedenog na zahtjev vlasnika plovila.
Članak 8.
Nadležna tijela
1. Svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu mogu izdatiizdaju nadležna tijela država članica. [Am. 7]
2. Svaka država članica sastavlja popis kojim se naznačuje koja su njezina tijela nadležna za izdavanje svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu i o tome obavješćuje Komisiju i ostale države članice.
3. Nadležna tijela vode upisnik svih svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu koje izdaju u skladu s obrascem iz Priloga VI. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. kojima se taj obrazac mijenja, radi uzimanja u obzir znanstvenog i tehničkog napretka, pojednostavljenja administrativnih zahtjeva ili uzimanja u obzir razvojnih postignuća u ovome području koja proizlaze iz rada drugih međunarodnih organizacija, posebno onoga CCNR-a.
Članak 9.
Provođenje tehničkih pregleda
1. Tehničke preglede navedene u članku 7. provode nadležna tijela. Ta tijela ne moraju podvrgnuti cijela ili dijelove plovila tehničkom pregledu kada je iz važeće potvrde izdane od strane priznatog klasifikacijskog društva očito da plovilo zadovoljava, u potpunosti ili djelomično, tehnička pravila iz Priloga II.
2. Komisija donosi provedbene akte kojima se odobravaju klasifikacijska društva koja ispunjavaju kriterije navedene u Prilogu VII. ili povlači odobrenje, u skladu s postupkom utvrđenim u stavcima 3. i 4. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom savjetovanja iz članka 25. stavka 2.
3. Zahtjev za odobrenje Komisiji podnosi država članica u kojoj klasifikacijsko društvo ima sjedište ili podružnicu ovlaštenu za izdavanje potvrda da plovilo udovoljava pravilima iz Priloga II. u skladu s ovom Direktivom. Tom se zahtjevu prilažu sve informacije i dokumentacija potrebni za provjeru jesu li ispunjeni kriteriji za odobrenje.
Svaka država članica može zahtijevati održavanje sastanka ili dostavu dodatnih informacija ili dokumentacije.
4. Svaka država članica može podnijeti Komisiji zahtjev za povlačenjem odobrenja ako smatra da klasifikacijsko društvo više ne ispunjava kriterije iz Priloga VII. Zahtjevu za povlačenjem prilažu se dokumenti koji služe kao dokaz.
5. Do njihovog odobrenja u skladu s ovom Direktivom, klasifikacijska društva koja su priznata, odobrena i ovlaštena od države članice u skladu s Direktivom Vijeća 94/57/EZ(11) smatraju se odobrenima samo za brodove koji plove isključivo na plovnim putovima te države članice.
6. Komisija prvi put do ...(12) objavljuje i ažurira popis klasifikacijskih društava odobrenih u skladu s ovim člankom. [Am. 8]
7. Svaka država članica sastavlja popis kojim se naznačuje koja su njezina tijela nadležna za provođenje tehničkih pregleda i o tome obavješćuje Komisiju i ostale države članice.
8. Svaka država članica mora udovoljavati posebnim pravilima u pogledu inspekcijskih tijela i zahtjeva za inspekcijski pregled iz Priloga II.
Članak 10.
Valjanost svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu
1. Razdoblje valjanosti svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu koje se izdaju novoizgrađenim brodovima u skladu s odredbama ove Direktive određuje nadležno tijelo, u trajanju najviše:
(a) pet godina za putničke brodove;
(b) deset godina za sva ostala plovila.
Razdoblje valjanosti upisuje se u svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu.
2. Za brodove koji su već u upotrebi prije tehničkog inspekcijskog pregleda, nadležno tijelo određuje razdoblje valjanosti svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu za svaki slučaj posebno, u skladu s rezultatima pregleda. Međutim, valjanost ne smije prelaziti razdoblja navedena u stavku 1.
3. Svaka država članica može, u slučajevima navedenim u Prilogu II., izdati privremene svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu. Privremene svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu sastavljaju se prema obrascu navedenom u Prilogu V. dijelu III. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. kojima se taj obrazac mijenja, radi uzimanja u obzir znanstvenog i tehničkog napretka, pojednostavljenja administrativnih zahtjeva ili uzimanja u obzir razvojnih postignuća u ovome području koja proizlaze iz rada drugih međunarodnih organizacija, posebno onog CCNR-a.
Članak 11.
Zamjena svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu
Svaka država članica utvrđuje uvjete pod kojima se može zamijeniti valjana svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu koja je izgubljena ili oštećena.
Članak 12.
Obnova svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu
1. Svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu obnavlja se nakon isteka njezinog roka valjanosti u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 7.
2. Za obnovu svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu, na plovila se primjenjuju prijelazne odredbe iz Priloga II. poglavlja 24. i 24.a, pod tamo navedenim uvjetima.
Članak 13.
Produženje valjanosti svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu
Valjanost svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu može se iznimno produžiti bez tehničkog pregleda u skladu s Prilogom II., od strane tijela koje ju je izdalo ili obnovilo. Produženje se označuje u svjedodžbi.
Članak 14.
Izdavanje novih svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu
U slučaju većih promjena ili popravaka koji utječu na konstrukcijsku čvrstoću plovila, plovidbu ili mogućnost manevriranja ili na posebne karakteristike plovila u skladu s Prilogom II., to se plovilo prije bilo kakve daljnje plovidbe ponovno podvrgava tehničkom pregledu predviđenom u članku 7. Nakon tog pregleda izdaje se nova svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu s tehničkim karakteristikama plovila ili se izmjenjuje postojeća svjedodžba. Ako se svjedodžba izda u državi članici koja nije država koja je izdala ili obnovila prvobitnu svjedodžbu, nadležno tijelo koje je izdalo ili obnovilo svjedodžbu obavješćuje se o tome u roku od mjesec dana.
Članak 15.
Odbijanje izdavanja ili obnavljanja i opoziv svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu
1. Bilo kakva odluka o odbijanju izdavanja ili obnavljanja svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu mora biti utemeljena. Vlasnika plovila obavješćuje se o tome te ga se informira o žalbenom postupku i njegovim rokovima u predmetnoj državi članici.
2. Svaku važeću svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu može opozvati nadležno tijelo koje ju je izdalo ili obnovilo ako plovilo više ne udovoljava tehničkim uvjetima navedenim u toj svjedodžbi.
Članak 16.
Dodatni pregledi
1. Nadležna tijela države članice mogu bilo kada provjeriti posjeduje li plovilo važeću svjedodžbu prema uvjetima iz ove Direktive te udovoljava li zahtjevima navedenim u toj svjedodžbi ili predstavlja očitu opasnost za osobe na brodu, okoliš ili sigurnost plovidbe. Nadležna tijela poduzimaju potrebne mjere u skladu sa stavcima 2. do 5.
2. Ako nadležna tijela takvim inspekcijskim pregledom utvrde da se svjedodžba ne nalazi na plovilu ili da svjedodžba koja se nalazi na plovilu nije valjana, ili da plovilo ne ispunjava zahtjeve navedene u svjedodžbi, ali da ta nevaljanost ili neispunjavanje zahtjeva ne predstavljaju očitu opasnost, vlasnik plovila ili njegov predstavnik mora poduzeti sve potrebne mjere da ispravi tu situaciju. Tijelo koje je izdalo ili zadnje obnovilo svjedodžbu obavješćuje se u roku od sedam dana.
3. Ako tijela inspekcijskim pregledom utvrde da plovilo predstavlja očitu opasnost za osobe na brodu, okoliš ili sigurnost plovidbe, mogu spriječiti nastavak plovidbe plovila dok se ne poduzmu potrebne mjere za rješavanje situacije.
Također mogu propisati mjere koje će plovilu, prema potrebi po završetku prijevoza, omogućiti siguran nastavak plovidbe do mjesta gdje će se obaviti inspekcijski pregled ili popravak. Tijelo koje je izdalo ili zadnje obnovilo svjedodžbu obavješćuje se u roku od sedam dana.
4. Država članica koja je spriječila nastavak plovidbe broda ili je obavijestila vlasnika o namjeri da to učini ako se ne isprave utvrđeni nedostaci, o odluci koju je donijela ili koju namjerava donijeti obavješćuje nadležno tijelo države članice koje je izdalo ili zadnje obnovilo svjedodžbu u roku od sedam dana.
5. Svaka odluka o prekidu plovidbe plovila, donesena u provedbi ove Direktive, mora se detaljno obrazložiti. O tome se odmah obavješćuje dotična strana, koja se istodobno obavješćuje o žalbenim postupcima koji su joj na raspolaganju prema važećem zakonodavstvu u državama članicama i o njihovim vremenskim rokovima.
Članak 17.
Jedinstveni europski identifikacijski broj broda
Nadležno tijelo koje je izdalo svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu upisuje u tu svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu jedinstveni europski identifikacijski broj broda u skladu s Prilogom II. poglavljem 2.
Članak 18.
Jednakovrijednosti i odstupanja
1. Države članice mogu zatražiti od Komisije da donese provedbene akte kojima se dopuštaju odstupanja ili priznaje jednakovrijednost tehničkih specifikacija za pojedina plovila s obzirom na:
a) upotrebu ili postavljanje na plovilu drugih materijala, uređaja ili dijelova opreme ili primjenu drugih projektnih aspekata ili drugih rješenja nego što su ona uvrštena u Prilog II;
b) izdavanje svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu za potrebe probne plovidbe u ograničenom razdoblju , uključujući nove tehničke specifikacije koje odstupaju od zahtjeva iz Priloga II. dijela II., ako te specifikacije osiguravaju jednakovrijednu sigurnost;
c) primjenu, od strane inspekcijskih tijela, odstupanja u pogledu prostora koji se daju na korištenje osobama smanjene pokretljivosti na putničkim brodovima, ako se primjena specifičnih pravila iz Priloga II. poglavlja 15. smatra teško izvedivom ili iziskuje nerazumne troškove;
d) korištenje drugih sredstava za gašenje požara a ne onih navedenih u Prilogu II. poglavlju 10.;
e) korištenje ugrađenih protupožarnih sustava za zaštitu predmeta;
f) primjenu Priloga II. poglavlja 24. na plovila koja su nakon preinake duža od 110 m;
g) odstupanja od pravila utvrđenih u Prilogu II. poglavljima 24. i 24.a nakon isteka prijelaznih odredbi, ako je ta pravila teško tehnički primjenjivati ili ako bi njihova primjena mogla proizvesti nesrazmjerne troškove;
h) priznavanje standarda za sustave koji raspršuju manje količine vode od onih iz Priloga II. poglavlja 10.
Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom savjetovanja iz članka 25. stavka 2.
2. Nadležna tijela država članica upisuju jednakovrijednosti i odstupanja iz stavka 1. točaka (a) do (g) u svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu. O tome se obavješćuje Komisija i druge države članice.
3. Do donošenja provedbenih akata iz točke (a) stavka 1. , nadležna tijela mogu izdavati privremene svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu u skladu s člankom 10. stavkom 2.
U tom slučaju, nadležna tijela u roku od jednog mjeseca od izdavanja privremene svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu izvješćuju Komisiju i druge države članice o imenu i europskom identifikacijskom broju broda, vrsti odstupanja i državi u kojoj je plovilo upisano ili u kojoj mu je matična luka.
4. Komisija objavljuje upisnik opreme za radarsku navigaciju i pokazivača brzine okretaja odobrenih u skladu s Prilogom II.
Članak 19.
Priznavanje svjedodžbi o sposobnosti broda za plovidbu iz trećih zemalja
Unija vodi pregovore s trećim zemljama radi osiguranja međusobnog priznavanja svjedodžbi o sposobnosti broda za plovidbu između Unije i trećih zemalja.
Do zaključenja takvih sporazuma nadležna tijela države članice mogu priznati svjedodžbe o sposobnosti broda za plovidbu iz trećih zemalja, za plovidbu na plovnim putovima te države članice.
Izdavanje svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu plovilima iz trećih zemalja izvodi se u skladu s člankom 7. stavkom 1.
Članak 20.
Daljnja primjena Direktive 2009/100/EZ
Za plovila koja se nalaze izvan područja primjene članka 2. stavaka 2. i 3. ove Direktive, ali koja su obuhvaćena člankom 1. točkom (a) Direktive 2009/100/EZ, primjenjuju se odredbe te Direktive.
Članak 21.
Prijelazne odredbe o korištenju dokumenata
Dokumenti koji se nalaze izvan područja primjene ove Direktive, a izdala su ih nadležna tijela država članica u skladu s Direktivom 2006/87/EZ prije stupanja na snagu ove Direktive, ostaju na snazi do isteka njihove valjanosti.
Članak 22.
Prilagodba priloga
1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. koji se tiču prilagodbe Priloga I., II., III., IV. i VII znanstvenom i tehnološkom napretku ili razvojnim postignućima na ovom području koji proizlaze iz rada međunarodnih organizacija, posebno onog CCNR-a, kako bi se osiguralo da se dvije svjedodžbe iz članka 3. stavka 1. točke (a) izdaju na temelju tehničkih pravila koja jamče jednaku razinu sigurnosti, ili kako bi se uzeli u obzir slučajevi iz članka 5.
Komisija do 31. prosinca 2017. donosi delegirane akte u skladu s člankom 24. o uvođenju posebnih pravila za brodove s pogonom na ukapljeni prirodni plin (UPP) u članak 19.ba Priloga II. [Am. 9]
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. koji se tiču obvezujućih administrativnih uputa o detaljnoj primjeni tehničkih pravila utvrđenih u Prilogu II. kako bi se osiguralo usklađeno tumačenje tih pravila ili kako bi se uzele u obzir najbolje prakse razvijene na razini Unije ili proizašle iz rada međunarodnih organizacija, posebnog onog CCNR-a.
Donoseći takve delegirane akte, Komisija osigurava da tehnička pravila koja moraju biti zadovoljena za izdavanje svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu, priznate za plovidbu Rajnom, udovoljavaju razini sigurnosti jednakoj onoj potrebnoj za izdavanje svjedodžbe iz članka 22. Revidirane konvencije za plovidbu Rajnom.
2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. kako bi se ažurirala upućivanja u ovoj Direktivi na pojedine odredbe Priloga II, kako bi se uzele u obzir izmjene izvršene u tom Prilogu.
Članak 23.
Privremeni zahtjevi
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. kako bi se osigurala privremena tehnička pravila za plovila da bi se omogućila ispitivanja s ciljem poticanja inovacija i tehničkog napretka. Takvi su zahtjevi valjani najviše tri godine.
Članak 24.
Delegiranje
1. Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje delegiranih akata podložnih uvjetima iz ovoga članka.
2. Delegiranje ovlastiOvlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 3., 4., 8., 10., 22. i 23. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vremensko razdoblje od [datum stupanja Direktive na snagu] pet godina od ...(13). Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće ovom produljenju ne usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. [Am. 10]
3. Europski parlament i Vijeće mogu u svako doba opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 3., 4., 8., 10., 22. i 23. Odluka o opozivu označava prestanak delegiranja ovlasti navedene u toj odluci. Ona proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili od nekog kasnijeg dana koji je naveden u odluci. Ona ne utječe na valjanost nijednog delegiranog akta koji je već na snazi.
4. Čim donese delegiran akt, Komisija istodobno o tom obavješćuje Europski parlament i Vijeće.
5. DelegiranDelegirani akt donesen u skladu s člancima 3., 4., 8., 10., 22. i 23. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni ili Vijeće nemaju ne iznesu primjedbe u roku razdoblju od dva mjeseca nakon što ih Komisija obavijesti obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako su prije isteka tog razdoblja i Europski parlament i Vijeće mogu produžitiobavijestili Komisiju da neće iznositi prigovore. To se razdoblje produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća. [Am. 12]
Članak 25.
Odborski postupak
1. Komisiji pomaže Odbor uspostavljen u skladu s člankom 7. Direktive Vijeća 91/672/EEZ(14) (dalje u tekstu: Odbor). Taj Odbor treba biti odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.
2. Prilikom pozivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako mišljenje Odbora treba dobiti u pismenom postupku, njegov predsjednik može odlučiti prekinuti postupak bez rezultata unutar vremenskog razdoblja za dostavljanje mišljenja.
Članak 26.
Sankcije
Države članice određuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju potrebne mjere kako bi se osigurala njihova provedba. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.
Članak 26.a
Revizija
Prije ...(15) i svake tri godine nakon toga Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću kojim se ocjenjuje djelotvornost mjera uvedenih ovom Direktivom, osobito u pogledu usklađivanja tehničkih pravila i razvoja tehničkih standarda za unutarnju plovidbu. U izvješću se također daje ocjena mehanizama za suradnju s međunarodnim organizacijama koje su nadležne za unutarnju plovidbu. Izvješće je po potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlogom za dodatno usuglašavanje suradnje i usklađivanja pri uvođenju standarda na koje se može pozivati u pravnim aktima Unije. [Am. 13]
Članak 27.
Prenošenje
1. Države članice koje imaju unutarnje plovne putove navedene u članku 1. donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom s učinkom od 1. siječnja 2015. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.
Kada države članice donose takve odredbe, one prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.
2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Članak 28.
Stavljanje izvan snage
Direktiva 2006/87/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2015.
Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu.
Članak 29.
Stupanje na snagu
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 30.
Adresati
Ova je Direktiva upućena državama članicama koje imaju unutarnje plovne putove iz članka 1.
Sastavljeno u ...
Za Europski parlament Za Vijeće
Predsjednik Predsjednik
POPIS PRILOGA
Prilog I. Popis unutarnjih plovnih putova Unije geografski podijeljenih u 1., 2., 3. i 4. zonu
Prilog II. Minimalni tehnički zahtjevi za plovila na unutarnjim plovnim putovima 1., 2., 3. i 4. Zone
U Prilog II, sljedeće poglavlje ubacuje se:
POGLAVLJE 19.ba
POSEBNA PRAVILA KOJA SE PRIMJENJUJU NA BRODOVE S POGONOM NA UKAPLJENI PRIRODNI PLIN (UPP) (prazno) [Am. 14]
Prilog III. Područja mogućih dodatnih tehničkih zahtjeva za brodove na unutarnjim plovnim putovima 1. i 2. zone
Prilog IV. Područja mogućih smanjenih tehničkih zahtjeva za brodove na unutarnjim plovnim putovima 3. i 4. zone
Prilog V. Obrazac svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu
Prilog VI. Obrazac upisnika svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu
Prilog VII. Klasifikacijska društva
Prilozi nisu navedeni u potpunosti u ovom konsolidiranom tekstu. Molimo pogledajte prijedlog Komisije COM(2013)0622, Dio 2. i 3.
Direktiva 2006/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o utvrđivanju tehničkih pravila za plovila unutarnje plovidbe i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 82/714/EEZ (SL L 389, 30.12.2006., str. 1.).
Direktiva 2009/100/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o uzajamnom priznavanju svjedodžbi o sposobnosti za plovidbu plovila unutarnje plovidbe (SL L 259, 2.10.2009., str. 8.).
Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
Direktiva 2009/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o sigurnosnim pravilima i normama za putničke brodove (SL L 163, 25.6.2009., str. 1.).
Direktiva Vijeća 82/714/EEZ od 4. listopada 1982. o utvrđivanju tehničkih pravila za plovila unutarnje plovidbe (SL L 301, 28.10.1982., str. 1.), (Direktiva stavljena izvan snage Direktivom 2006/87/EZ).
Direktiva Vijeća 94/57/EZ od 22. studenoga 1994. o zajedničkim pravilima i normama organizacije za pregled i nadzor brodova te odgovarajuće djelatnosti pomorskih uprava (SL L 319, 12.12.1994., str. 20.).
Direktiva Vijeća 91/672/EEZ od 16. prosinca 1991. o uzajamnom priznavanju nacionalnih svjedodžbi zapovjednika za prijevoz putnika i robe unutarnjim vodnim putovima (SL L 373, 31.12.1991., str. 29.).
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima (COM(2013) 0796 – C7-0421/2013 – 2013/0410(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013) 0796),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 33. stavak 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0421/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda od 25. veljače 2014. (1),
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7-0241/2014),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;
2. zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju xx. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 515/97 o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o njihovoj suradnji s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima
(1) Kako bi se osiguralo da se Uredbom Vijeća (EZ) br. 515/97(4) obuhvate sva moguća kretanja robe u vezi s carinskim teritorijem Unije, primjereno je objasniti definiciju carinskog zakonodavstva u vezi s pojmovima ulaska i izlaska robe.
(2) S ciljem dodatnog poboljšanja upravnih i kaznenih postupaka za rješavanje nepravilnosti, potrebno je osigurati da se dokazi dobiveni uzajamnom pomoći mogu smatrati prihvatljivima u postupcima pred upravnim i sudskim tijelima države članice podnositelja zahtjeva.
(3) Komunikacija Komisije od 8. siječnja 2013. o upravljanju carinskim rizicima i sigurnosti lanca opskrbe uviđa hitnu potrebu za poboljšanjem kvalitete i dostupnosti podataka za upotrebu u analizi rizika prije dolaska robe na carinu, posebice za učinkovitim utvrđivanjem i ublažavanjem rizika sigurnosti i osiguranja na nacionalnoj razini i razini Unije, u sklopu Zajedničkog okvira za upravljanje rizikom utvrđenog člankom 13. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92(5). Objedinjavanje podataka o kretanjima kontejnera u analizi rizika prije dolaska robe na carinu znatno će poboljšati vidljivost lanca opskrbe te će uvelike unaprijediti kapacitet Unije i država članica da provjere usmjeravaju na pošiljke visokog rizika, olakšavajući tok zakonite trgovine.
(4) S ciljem povećanja jasnosti, ujednačenosti, učinkovitosti, dosljednosti i transparentnosti, potrebno je konkretnije definirati tijela koja bi trebala imati pristup registrima utvrđenima na temelju ove Uredbe (EZ) br. 515/97; u tu će se svrhu utvrditi jedinstvena referencija na nadležna tijela. [Am. 1]
(5) Podaci koji se odnose na kretanja kontejnera omogućuju utvrđivanje prijevare i trendova rizika s obzirom na robu koja je ušla na carinsko područje Unije i izašla iz njega. Takvi podaci služe za pružanje pomoći u sprečavanju, istraživanju i kaznenom gonjenju postupaka koji predstavljaju ili za koje se čini da predstavljaju povredu carinskog zakonodavstva te za pružanje pomoći nadležnim tijelima u upravljanju carinskim rizicima definiranima člankom 4. točkom 25. Uredbe (EEZ) br. 2913/92. Kako bi se prikupio i koristio čim potpuniji komplet podataka, istodobno izbjegavajući potencijalno negativne učinke na mala i srednja poduzeća u sektoru špedicije, nužno je da pružatelji usluga iz javnog i privatnog sektora aktivni u međunarodnom lancu opskrbe Komisiji predaju podatke o kretanju kontejnera sve dok prikupljaju takve podatke u elektroničkim formatima svojim sustavima za praćenje opreme ili dok imaju pristup takvim podacima.
(5.a) Informacije dobivene iz Komisijine procjene utjecaja od 25. studenog 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 515/97 u pogledu razmjera problema pokazuju da bi prijevare u vezi s lažnom izjavom o podrijetlu mogle iznositi godišnji gubitak od gotovo 100 milijuna EUR za EU27. Države članice zabilježile su 2011. 1905 slučajeva utvrđenih prijevara i drugih nepravilnosti u vezi s krivim opisom robe što je iznosilo štetu od 107,7 milijuna EUR. Ta brojka pokriva samo štetu koju su otkrile države članice i Komisija. Stvarni razmjer problema znatno je veći jer nema dostupnih informacija o procijenjenih 30 000 otkrivenih slučajeva moguće prijevare. [Am. 2]
(5.b) Unija ima odgovornost boriti se protiv carinske prijevare i stoga pridonijeti cilju unutarnjeg tržišta da se na njemu trguje sigurnim proizvodima s autentičnim certifikatima o podrijetlu kako bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača. [Am. 3]
(6) S obzirom na povećanje razmjera carinske prijevare, ključno je istovremeno povećati otkrivanje i sprječavanje na nacionalnoj razini i na razini Unije. Otkrivanje prijevare, utvrđivanje trendova rizika i provedba učinkovitih postupaka upravljanja rizikom uvelike ovise o identifikaciji i unakrsnoj analizi važnih operativnih kompleta podataka. Stoga je na razini Europske unije važno utvrditi registar koji sadržava podatke o uvozu, izvozu i provozu roba, uključujući provoz roba unutar država članica i izravni izvoz. U tu bi svrhu države članice trebale dopustiti sustavno repliciranje podataka o uvozu, izvozu i provozu robe iz sustava kojima upravlja Komisija te bi trebale Komisiji najranije moguće dostaviti podatke u vezi s provozom robe unutar države članice. Komisija bi svake godine trebala dostaviti Europskom parlamentu i izravnim izvozom. Vijeću rezultate dobivene iz tog registra. Do …(6) Komisija bi trebala izvršiti procjene kako bi se ocijenila izvedivost proširenja podataka sadržanih u registru uključenjem podataka o uvozu i provozu robe kopnom ili zrakom i potreba za proširenjem podataka sadržanih u registru uključenjem podataka o izvozu. [Am. 4]
(7) Za provedbu članka 18.b Uredbe (EZ) br. 515/97, Komisija je kreirala nekoliko tehničkih sustava koji omogućuju pružanje tehničke pomoći, osposobljavanja ili aktivnosti priopćivanja i drugih operativnih aktivnosti državama članicama. Ovi tehnički sustavi trebaju biti izričito navedeni u ovoj Uredbi te obuhvaćeni zahtjevima o zaštiti podataka.
(8) Uvođenje e-Carine 2011. godine, nakon čega isprave koje dokazuju uvoz i izvoz više ne čuvaju carinska tijela, nego gospodarski subjekti, uzrokovalo je kašnjenja u provođenju istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) u području carine jer je OLAF-u za pribavljanje ovih isprava potrebno posredništvo navedenih tijela. Nadalje, trogodišnji rok zastare, primjenjiv na carinske isprave u posjedu tijela, dodatno ograničava uspješno provođenje istraga. Kako bi se ubrzalo provođenje istraga u području carine, Komisija bi, u određenim okolnostima i nakon slanja obavijesti državama članicama, trebala imati pravo izravno zatražiti isprave koje dokazuju uvozne i izvozne deklaracije od dotičnih gospodarskih subjekata. Navedeni Dotični gospodarski subjekti trebali bi biti informirani o vrsti postupka koja se primjenjuje. Ti gospodarski subjekti trebali bi imati obvezu pravovremeno predati Komisiji zatražene isprave, nakon prethodne obavijesti Komisije državama članicama. [Am. 5].
(9) Kako bi se osigurala povjerljivost i veća sigurnost unesenih podataka, trebalo bi donijeti odredbu o ograničavanju pristupa unesenim podacima samo određenim korisnicima i samo u određene svrhe. [Am. 6]
(10) Kako bi se osigurala ažuriranost informacija te transparentnost i pravo subjekata podataka na informiranost koji su sadržani u Uredbi (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(7) i Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(8), trebalo bi uvesti mogućnost objave na internetu ažuriranih popisa nadležnih tijela kojima su države članice i odjeli Komisije dopustili pristup Carinskom informatičkom sustavu (CIS).
(11) Uredba (EZ) br. 45/2001 uređuje obradu osobnih podataka koju provode institucije, tijela, uredi i agencije Unije.
(12) Kako bi se unaprijedila ujednačenost nadgledanja zaštite podataka, Europski nadzornik za zaštitu podataka trebao bi blisko surađivati sa Zajedničkim nadzornim tijelom uspostavljenim Odlukom Vijeća 2009/917/PUP(9) s ciljem postizanja koordinacije revizija CIS-a.
(13) Odredbe kojima se uređuje pohrana podataka u CIS-u često rezultiraju neopravdanim gubitkom informacija; to je posljedica toga što države članice ne provode sustavno godišnje revizije zbog povezanog administrativnog opterećenja i nedostatka odgovarajućih resursa, posebice ljudskih resursa. Stoga je potrebno pojednostavniti postupak koji uređuje pohranu zadržavanje podataka u CIS-u ukidanjem obveze godišnjeg revidiranja podataka i određivanjem maksimalnog razdoblja zadržavanja u trajanju od 10 godina, što odgovara razdobljima utvrđenima za registre osnovane na temelju ove Uredbe. Ovo Međutim to se ne bi trebalo primjenjivati na rok zastare, kao što je utvrđeno u članku 221. stavku 3. (EEZ) br. 2913/92 Razdoblje zadržavanja potrebno zbog dugih postupaka obrade nepravilnosti i jer su ovi podaci potrebni za provođenje zajedničkih carinskih djelovanja i istraga. Nadalje, da bi se zaštitila pravila o zaštiti podataka, Europski nadzornik za zaštitu podataka trebao bi biti obaviješten o slučajevima kada su osobni podaci pohranjeni u CIS-u na razdoblje dulje od pet godina. [Am. 7]
(14) Kako bi se dodatno poboljšale mogućnosti analiziranja prijevare i olakšalo provođenje istraga, podaci koji se odnose na datoteke trenutačnih istraga pohranjene u Identifikacijsku bazu podataka carinske evidencije (FIDE) trebali bi biti anonimni godinu dana od zadnjeg pregleda i sačuvani u obliku u kojemu identifikacija subjekta podataka više nije moguća.
(15) S obzirom na to da ciljeve poboljšanja upravljanja carinskim rizicima definirane člankom 4. točkama 25. i 26. te člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.
(16) Pružatelji usluga iz javnog i privatnog sektora aktivni u međunarodnom lancu opskrbe koji su u trenutku stupanja ove Uredbe na snagu obvezani obvezama privatnih ugovora o dostavi podataka o kretanjima kontejnera trebali bi imati pravo okoristiti se odgođenom primjenom članka 18.c kako bi ponovno pregovarali svoje ugovore i osigurali da budući ugovori budu usklađeni s obvezom pružanja podataka Komisiji.
(17) Uredba (EZ) br. 515/97 Komisiji daje ovlasti provođenja nekih od odredaba te Uredbe; kao posljedica stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, ovlasti dane Komisiji tom Uredbom trebaju biti usklađene s člancima 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).
(18) Kako bi se dopunili određeni elementi Uredbe (EZ) br. 515/97 koji nisu ključni i posebice kako bi se kreirao jednostavan i strukturiran registar CSM-ova, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebala bi biti delegirana Komisiji s obzirom na događaje za koje treba prijaviti CMS-ove, minimalne podatke o kojima valja izvijestiti u CSM-ovima i učestalost izvješćivanja.
(19) Kako bi se dopunili određeni elementi Uredbe (EZ) br. 515/97 koji nisu ključni i posebice kako bi se specificirale informacije koje valja uključiti u CIS, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebala bi biti delegirana Komisiji s obzirom na određivanje radnji koje se odnose na primjenu poljoprivrednog zakonodavstva za koju treba uvesti informacije u središnju bazu podataka CIS-a.
(20) Osobito je važno da Komisija provede prikladna savjetovanja tijekom pripremnih radnji, uključujući i ona na stručnoj razini. Kada priprema i sastavlja delegirane akte, Komisija bi trebala osigurati istodoban, pravodoban i prikladan prijenos odgovarajućih isprava Europskom parlamentu i Vijeću.
(21) Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu Uredbe (EZ) 515/97, provedbene ovlasti trebale bi se dodijeliti Komisiji s obzirom na obrazac datuma i metodu prijenosa CSM-ova. Te ovlasti treba provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(10). Za donošenje provedbenih akata trebao bi se upotrebljavati postupak ispitivanja.
(22) Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu Uredbe (EZ) br. 515/97, provedbene ovlasti trebale bi se dodijeliti Komisiji s obzirom na posebne elemente koje valja uključiti u CIS pod svaku od kategorija navedenu u stavkama (a) do (h) članka 24. Te ovlasti treba provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011.. Za donošenje provedbenih akata trebao bi se upotrebljavati postupak ispitivanja. Posebni elementi koje valja uključiti u CIS temeljit će se na onima popisanima u Prilogu Uredbi Komisije (EZ) br. 696/98(11),
(23) Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka koji je donio mišljenje 11. ožujka 2014.
DONIJELI SU OVU UREDBU:
Članak 1.
Uredba (EZ) br. 515/97 mijenja se kako slijedi:
1. U članku 2. stavak 1. mijenja se kako slijedi:
(a) prva alineja zamjenjuje se sljedećom:"
„― ‚carinsko zakonodavstvo’ znači skup odredaba Unije i s njim povezane delegirane i provedbene akte kojima se uređuje ulaz, izlaz, uvoz, izvoz, provoz i prisutnost robe kojom se trguje između država članica i trećih zemalja te među državama članicama u slučaju robe koja nema status robe iz Unije u smislu članka 28. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ili robe koja je podložna dodatnim provjerama ili istraživanjima s ciljem dokazivanja njezina statusa robe Unije,”
"
(b) dodaje se sljedeća alineja:"
„― ‚pružatelji „javni ili privatni pružatelji usluga u javnom ili privatnom sektoru aktivni u međunarodnom lancu opskrbe’ znači vlasnici, pošiljatelji, primatelji, špediteri, nositelji, proizvođači i ostali uključeni posrednici ili osobe uključene u međunarodni lanac opskrbe.” [Am. 8]
"
2. Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:"
„Isprave, ovjereni prijepisi isprava, potvrde, svi instrumenti službeni akti i odluke koje proizlaze iz upravnih tijela, izvješća i svi obavještajni podaci koje su službenici primatelja zahtjeva dobili i koji su priopćeni podnositelju zahtjeva tijekom pomoći predviđene člancima 4. do 11. mogu se smatrati prihvatljivim dokazima u upravnim i sudskim postupcima države članice podnositelja zahtjeva jednako kao da su dobiveni u državi članici u kojoj se izvršavaju postupci.” [Am. 9]
"
(2.a) Umeće se sljedeći članak:"
„Članak 16.a
Isprave, ovjereni prijepisi isprava, potvrde, svi instrumenti ili odluke koje proizlaze iz upravnih tijela, izvješća i svi obavještajni podaci koje su službenici država članica dobili i koji su priopćeni drugoj državi članici tijekom pomoći predviđene člancima 13. do 15. mogu se smatrati prihvatljivim dokazima u upravnim i sudskim postupcima države članice koja prima podatke jednako kao da su dobiveni u državi članici u kojoj se izvršavaju postupci.” [Am. 10]
"
2.b U prvom podstavku članka 18. stavka 1 umeće se sljedeća alineja:"
„– kršenje carinskog zakonodavstva iznad praga koji je odredila Komisija.” [Am. 11]
"
2.c Završna rečenica prvog podstavka članka 18. stavka 1. zamjenjuje se sljedećim:"
„ona što je moguće prije, ali u svakom slučaju unutar najviše tri tjedna, Komisiji priopćuju, bilo na svoju vlastitu inicijativu ili kao odgovor na obrazloženi zahtjev Komisije, sve relevantne informacije, bilo u obliku dokumenata ili njihovih preslika ili izvadaka, potrebne za utvrđivanje činjenica kako bi Komisija mogla koordinirati mjere koje poduzimaju države članice.” [Am. 12]
"
2.d Članak 18. stavak 4. podstavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"
„4. Kada Komisija smatra da je u jednoj ili više država članica došlo do nepravilnosti, ona o tome obavješćuje dotičnu državu članicu ili države članice, a ta država članica ili te države članice prvom prilikom, ali najkasnije nakon tri tjedna od kada je primljena informacija, provode istragu kojoj mogu prisustvovati i službenici Komisije prema uvjetima utvrđenima u članku 9. stavku 2. i članku 11. ove Uredbe.ˮ [Am. 13]
"
3. Članak 18.a mijenja se kako slijedi:
(a) stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"
„1. Ne dovodeći u pitanje nadležnosti država članica, u svrhu upravljanja rizikom propisanim člankom 4. točkama 25. i 26. te člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 i u cilju pomaganja tijelima navedenima u članku 29. prilikom otkrivanja kretanja robe koja je predmet radnji u potencijalnom kršenju carinskog i poljoprivrednog zakonodavstva te prijevoznih sredstava, uključujući kontejnere, korištenih u tu svrhu, Komisija utvrđuje registar podataka dobivenih od pružatelja usluga u javnom ili privatnom sektoru koji su aktivni u međunarodnom lancu opskrbe i njime upravlja. Ta će tijela moći izravno pristupati tom registru. Ona osiguravaju da se informacije sadržane u tom registru koje se tiču interesa pružatelja usluga država članica koriste samo u svrhe ove Uredbe.” [Am. ¸14]
"
(b) Stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"
„2. U upravljanju tim registrom Komisija je ovlaštena:
(a)
pristupati sadržajima ili izdvajati i pohranjivati sadržaje podataka bilo kojim sredstvima ili u bilo kojem obliku i podacima se koristiti u svrhe upravnih ili sudskih postupaka u skladu sa zakonodavstvom primjenjivim na prava intelektualnog vlasništva. Komisija uspostavlja primjerene zaštite od proizvoljnog uplitanja javnih tijela, uključujući tehničke i organizacijske mjere i zahtjeve za transparentnošću prema subjektima podataka. Subjekti podataka imaju pravo pristupa i ispravka u vezi s podacima obrađenima u tu svrhu; [Am. 15]
(b)
uspoređivati i suprotstavljati podatke kojima se može pristupati ili koji se mogu izdvojiti iz registra, označavati ih, dopuniti ih drugim izvorima podataka i analizirati ih u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća*;
(c)
učiniti podatke iz ovog registra dostupnima svim tijelima navedenima u članku 29. tehnikama elektroničke obrade podataka.”
"
__________________________
* Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice te slobodnom protoku takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1).ˮ
(c) Dodaje se sljedeći točke 5. i 6.dodaju se stavak :"
„5. Europski nadzornik za zaštitu podataka nadgleda sukladnost ovog registra s Uredbom (EZ) br. 45/2001.
Komisija primjenjuje odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi zaštitila osobne podatke od slučajnog ili nezakonitog uništavanja, slučajnog gubitka ili neovlaštenog objavljivanja, promjene i pristupa ili bilo kojeg drugog neovlaštenog oblika obrade. [Am. 16]
6. Ne dovodeći u pitanje Uredbu 45/2001, Komisija može prenijeti, podložno sporazumu pružatelja usluga iz javnog i privatnog sektora aktivnih u međunarodnom lancu opskrbe podatke navedene u članku 18.a stavku 3. međunarodnim organizacijama i/ili institucijama/agencijama EU-a uključujući Svjetsku carinsku organizaciju, Međunarodnu pomorsku organizaciju, Međunarodnu organizaciju za civilno zrakoplovstvo te Međunarodnu udrugu zračnih prijevoznika, kao i Europol, koje pridonose zaštiti financijski interesa Unije i pravilnoj primjeni carinskog zakonodavstva s kojima je Komisija zaključila relevantni sporazum ili memorandum o razumijevanju. [Am. 17]
Podaci se prenose prema ovom stavku samo za opće potrebe ove Uredbe, također uključujući i zaštitu financijskih interesa Unije, i/ili za potrebu upravljanja rizikom, kako je utvrđeno člankom 4. točkama 25. i 26. te člankom 13. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92*. [Am. 18]
Sporazum ili memorandum o razumijevanju na temelju kojeg se može obaviti Prijenos podataka prema ovom stavkom uključuje, između ostalog, stavku poštuje načela zaštite podataka, kao što su mogućnost da se subjekti podataka koriste svojim pravom pristupa i ispravke te da traže upravni i sudski pravni lijek te neovisan nadzorni mehanizam kako bi se osiguralo poštivanje jamstava za zaštitu podataka. [Am. 19]
Podaci dobiveni od pružatelja usluga iz javnog i privatnog sektora aktivnih u međunarodnom lancu opskrbe čuvaju se samo onoliko vremena koliko je neophodno da bi se ostvarila svrha zbog koje su bili uključeni i ne smiju biti pohranjeni više od deset godina. Ako su osobni podaci pohranjeni na razdoblje dulje od pet godina, Europski nadzornik za zaštitu podataka mora biti obaviješten o tome.
Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 43. za izmjenu popisa međunarodnih organizacija i/ili institucija/agencija Unije koje pridonose zaštiti financijskih interesa Unije i pravilnoj primjeni carinskog zakonodavstva. [Am. 20]
Komisija se savjetuje s poslovnim predstavnicima o razvoju delegiranih akata iz ovog stavka. [Am. 21]
___________
* Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 302, 19.10.1992., str. 1). ”
"
4. Članak 18.b mijenja se kako slijedi:
(a) Stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"
„2. Komisija može davati osigurava stručnu, tehničku ili logističku pomoć, osposobljavanje ili aktivnosti priopćavanja ili druge operativne potpore učiniti dostupnima državi članici i za postizanje ciljeva ove Uredbe i za provođenje dužnosti država članica u okviru provedbe carinske suradnje navedenoj u članku 87. UFEU-aKomisija u tu svrhu utvrđuje odgovarajuće tehničke sustave.” [Am. 22]
"
(b) Dodaje se sljedeći stavak 3.:"
„3. Europski nadzornik za zaštitu podataka nadgleda sukladnost svih tehničkih sustava navedenih u ovom članku s Uredbom (EZ) br. 45/2001.” [Am. 23]
"
5. Umeću se sljedeći članci:"
„Članak 18.c
1. Pružatelji usluga iz javnog i privatnog sektora aktivni u međunarodnom lancu opskrbe navedeni u članku 18.a stavku 1.Pomorski prijevoznici koji pohranjuju podatke o kretanju i statusu kontejnera ili imaju pristup takvim podacima o tome izvješćuju Komisiju Porukama o statusu kontejnera („CSM-ovi”). [Am. 24]
2. Traženi CSM-ovi izvješćuju se u bilo kojoj od sljedećih situacija: za kontejnere određene za to da ih na carinski teritorij Unije dovedu brodom iz treće zemlje; [Am. 25]
(a)
kontejneri određeni za to da ih na carinski teritorij Unije dovedu vozilom iz treće zemlje; [Am. 25]
(b)
kontejneri koji vozilom odlaze iz carinskog teritorija Unije u treću zemlju. [Am. 26]
3. Traženi CSM-ovi izvješćuju o događajima navedenima u članku 18.f u mjeri u kojoj su poznati pružateljima usluga iz javnog i privatnog sektora aktivnim u međunarodnom lancu opskrbe koji izvješćuju i za koje su podaci stvoreni ili prikupljeni u elektroničkoj opremi za praćenje kontejnera. [Am. 27]
4. Komisija će osnovati registar navedenih CSM-ova, „Registar CSM-ova”, i njime upravljati. Registar CSM-ova dio je registra iz članka 18.a i ne sadrži osobne podatke. [Am. 28]
Članak 18.d
1. Ako je kontejner, uključujući kontejnere koji neće biti ispražnjeni u Uniji, namijenjen da brodom stigne na carinsko područje Unije iz treće zemlje, javni ili privatni pružatelji usluga koji podliježu obvezi iz članka 18.c stavka 1. dostavljaju CSM-ove za sve situacije koje se odvijaju od trenutka kada se prijavi da je kontejner prazan prije njegova pristizanja na carinsko područje Unije pa sve dok se ponovno ne prijavi da je kontejner prazan.
2. U slučajevima kada određeni CSM-ovi potrebni za utvrđivanje situacije praznog kontejnera nisu dostupni u elektroničkoj evidenciji ni u jednom trenutku, pružatelj dostavlja CSM-ove za situacije koje se odvijaju najmanje tri mjeseca prije fizičkog dolaska na carinsko područje Unije pa sve do jednog mjeseca nakon ulaska na carinsko područje Unije ili, do dolaska na odredište izvan carinskog područja Unije, ovisno o tome što je ranije.
Članak 18.e
1. Ako kontejner plovilom odlazi iz carinskog područja Unije prema trećoj zemlji, javni ili privatni pružatelji usluga koji podliježu obvezi iz članka 18.c stavka 1. dostavljaju CSM-ove za sve situacije koje se odvijaju od trenutka kada se prijavi da je kontejner u carinskom području Unije prazan pa sve dok se ne prijavi da je kontejner prazan izvan carinskog područja Unije.
2. U slučajevima kada određeni CSM-ovi potrebni za utvrđivanje situacije praznog kontejnera nisu dostupni u elektroničkoj evidenciji ni u jednom trenutku, pružatelj može dostaviti CSM-ove za situacije koje se odvijaju tijekom najmanje posljednja tri mjeseca nakon izlaska kontejnera iz carinskog područja Unije.
Članak 18.f
1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte na temelju članka 43. o utvrđivanju situacija u vezi sa statusom kontejnera za koje se dostavljaju CSM-ovi u skladu s člankom 18.c, minimalnih podatkovnih elemenata koje treba dostaviti u CSM-ovima te učestalosti podnošenja.
2. Komisija provedbenim aktima donosi odredbe o formatu podataka u CSM-ovima te o metodi prijenosa CSM-ova, te u vezi s obvezama se mogu odnositi na kontejnere dovezene u Uniju zbog preusmjeravanja. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja navedenim u članku 43.a stavku 2. [Am. 29]
2.a U skladu s člankom 18.a stavkom 1. Komisija provedbenim aktom uspostavlja sredstva s pomoću kojih će se postići sporazum pružatelja usluga prije prijenosa njihovih podnesenih CSM-ova drugim organizacijama ili tijelima. [Am. 30]
2.b Komisiju se potiče na blisko savjetovanje s predstavnicima industrije kontejnerskoga linijskog brodarstva u vezi s razvojem delegiranih i provedbenih akata iz ovog članka. Oni mogu biti pozvani da sudjeluju na relevantnim sastancima odbora i stručnih skupina koji se koriste za razvoj takvih akata. [Am. 31]
Članak 18.g
1. Komisija uspostavlja i upravlja registrom koji sadržava podatke o uvozu, izvozu i provozu robe, uključujući provoz unutar države članice, kako je utvrđeno u prilozima 37. i 38. Uredbi Komisije (EEZ) br. 2454/93 („Registar uvoza, izvoza i provoza”). Države članice ovlašćuju Komisiju da sustavno iznosi podatke koji se odnose na uvoz, izvoz i provoz iz izvora kojima upravlja Komisija na temelju Uredbe (EEZ) br. 2913/92. Države članice u najkraćem mogućem roku dostavljaju Komisiji podatke o provozu robe unutar države članice i o izravnom izvozu. Informacije pružene o fizičkim ili pravnim osobama koriste se isključivo u svrhe ove Uredbe. [Am. 32]
2. Registar se upotrebljava za pružanje pomoći u sprečavanju, istraživanju i kaznenom gonjenju postupaka koji predstavljaju, ili za koje se čini da predstavljaju, povrjeđivanje carinskog zakonodavstva te za potrebe upravljanja rizikom, uključujući carinski nadzor koji se temelji na riziku, kako je utvrđeno člankom 4. točkama 25. i 26. te člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EEZ) br. 2913/92.
3. Registar je dostupan isključivo odjelima Komisije i nacionalnim tijelima iz članka 29. Unutar Komisije i nacionalnih tijela samo su imenovani analitičari ovlašteni obrađivati osobne podatke sadržane u tom registru.
Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EZ) br. 45/2001, Komisija može prenijeti, podložno sporazumu države članice koja ih dostavlja, odabrane podatke dobivene u skladu s postupkom navedenim u stavku 1. međunarodnim organizacijama i/ili institucijama/agencijama EU-a koje uključujući Svjetsku carinsku organizaciju, Međunarodnu pomorsku organizaciju, Međunarodnu organizaciju za civilno zrakoplovstvo i Međunarodnu udrugu zračnih prijevoznika, kao i Europol, koji pridonose zaštiti financijskih interesa Unije i pravilnoj primjeni carinskog zakonodavstva i s kojima je Komisija zaključila relevantni sporazum ili memorandum o razumijevanju. [Am. 33]
Podaci se prenose u skladu s tim stavkom samo za opće potrebe ove Uredbe, uključujući i zaštitu financijskih interesa Unije, i/ili za potrebu upravljanja rizikom, kako je utvrđeno člankom 4. točkama 25. i 26. te člankom 13. stavkom 2 Uredbe (EEZ) br. 2913/92.
Sporazum ili memorandum o razumijevanju na temelju kojeg se može obaviti prijenos podataka u skladu s tim stavkom uključuje, između ostalog, načela zaštite podataka, kao što su mogućnost da se subjekti podataka koriste svojim pravom pristupa i ispravka te da traže upravni i sudski pravni lijek te neovisan nadzorni mehanizam kako bi se osiguralo postupanje po jamstvima za zaštitu podataka.
3.a Komisija jednom godišnje Europskom parlamentu i Vijeću predstavlja rezultate dobivene iz tog registra, na temelju članka 51.a. [Am. 34]
4. Uredba (EZ) br. 45/2001 primjenjuje se na obradu osobnih podataka koju provodi Komisija u kontekstu podataka uključenih u taj registar.[Am. 35]
Komisija se smatra voditeljem podataka u smislu članka 2.d Uredbe (EZ) br. 45/2001.
Registar uvoza, izvoza i provoza podliježe prethodnoj provjeri Europskog nadzornika za zaštitu podataka u skladu s člankom 27. Uredbe (EZ) br. 45/2001. [Am. 36]
Podaci sadržani u registru uvoza, izvoza i provoza čuvaju se samo onoliko vremena koliko je neophodno da bi se ostvarila svrha u koju su bili uključeni i ne smiju biti pohranjeni više od deset godina. Ako su osobni podaci pohranjeni na razdoblje dulje od pet godina, Europski nadzornik za zaštitu podataka mora o tome biti obaviješten.
5. Registar uvoza, izvoza i provoza ne uključuje posebne kategorije podataka u smislu članka 10. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 45/2001.
Komisija primjenjuje odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi zaštitila osobne podatke od slučajnog ili nezakonitog uništavanja, slučajnog gubitka ili neovlaštenog objavljivanja, promjene i pristupa ili bilo kojeg drugog neovlaštenog oblika obrade. [Am. 37]
Članak 18.h
1. Komisija može, slijedom zahtjeva države članice iz stavka 1.a ovog članka te u skladu s člankom 14. Uredbe (EEZ) br. 2913/92, dobiti izravno od gospodarskih subjekata popratne dokumente o uvoznim i izvoznimprovoznim deklaracijama i za koje su popratne dokumente stvorili ili prikupili gospodarski subjekti, s obzirom na istrage u vezi s provedbom carinskog zakonodavstva, kako je utvrđeno člankom 2. stavkom 1. ove Uredbe bilo izričitim odobrenjem države članice ili prešutnim odobrenjem iz članka 18.h stavka 1.b ove Uredbe Komisija obavještava sve države članice u kojima će se vjerojatno provoditi naknadne istražne radnje o zahtjevu usporedno sa zahtjevom u izradi. Komisija pruža državi članici u kojoj gospodarski subjekt ima poslovni nastan primjerak zahtjeva usporedno sa zahtjevom u izradi. Komisija u roku od tjedan dana od primitka odgovora pruža primjerke odgovora i popratnih dokumenata gospodarskog subjekta državi članici u kojoj gospodarski subjekt ima poslovni nastan. [Am. 38]
1.a Slijedom zahtjeva Komisije državi članici za popratne dokumente o uvoznim ili provoznim deklaracijama, država članica u skladu s člankom 14. Uredbe (EEZ) br. 2913/92, ima tri tjedna da napravi nešto od sljedećeg:
–
odgovori na zahtjev i pruži traženu dokumentaciju;
–
obavijesti Komisiju da je država članica zatražila dokumentaciju od gospodarskog subjekta;
–
zatraži, iz operativnih razloga, dodatna dva tjedna za ispunjavanje zahtjeva; ili
–
odbije zahtjev i obavijesti Komisiju da zahtjev nije bilo moguće ispuniti putem mogućih postupaka, na primjer jer gospodarski subjekt nije pružio zatražene informacije ili jer je sudska vlast države članice donijela odluku o odbijanju u skladu s člankom 3. ove Uredbe. [Am. 39]
1.b Ako država članica ne:
–
odgovori s traženim dokumentima;
–
obavijesti Komisiju da je država članica zatražila dokumente od gospodarskog subjekta;
–
zatraži, iz operativnih razloga, dodatna dva tjedna za ispunjavanje zahtjeva; ili
–
odbije zahtjev
unutar tog početnog razdoblja od tri tjedna, smatra se da je dala prešutno odobrenje Komisiji da zahtijeva popratne dokumente o uvoznim i provoznim deklaracijama izravno od gospodarskog subjekta. [Am. 40]
2. Unutar rokova u kojima su gospodarski subjekti obvezni čuvati relevantnu dokumentaciju, gospodarski subjekti dužni su na zahtjev dostaviti Komisiji informacije navedene u stavku 1. u roku od tri tjedna. [Am. 41]
________________
* Uredba Komisije (EEZ) br.2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 253, 11.10.1993., str. 1).”
"
5.a Članak 21. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"
„1. S nalazima i informacijama dobivenim tijekom misija Zajednice iz članka 20. ove Uredbe, a posebno s dokumentima koje predaju nadležna tijela dotičnih trećih zemalja, kao i s informacijama dobivenim tijekom upravne istrage, uključujući istragu služba Komisije, postupa se u skladu s člankom 45. ove Uredbe.” [Am. 42]
"
6. U članku 23. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"
„4. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 43. o utvrđivanju tih postupaka u vezi s primjenom poljoprivrednih odredaba koje zahtijevaju uvođenje informacija u CIS.”
"
7. U članku 25. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"
„1. Komisija provedbenim aktima donosi odredbe o stavkama koje treba uključiti u CIS u vezi sa svakom od kategorija iz članka 24. točaka od (a) do (h) u mjeri u kojoj je to potrebno za ostvarivanje cilja toga Sustava. Osobni podaci ne smiju se pojavljivati u kategorijama iz članka 24. točke (e). Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja navedenim u članku 43.a stavku 2.”
"
8. Članak 29. mijenja se kako slijedi:
(a) Stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"
„1. Pristup podacima koji su sadržani u CIS-u rezerviran je isključivo za nacionalna tijela koja imenuje svaka država članica i za odjele koje imenuje Komisija. Ta su nacionalna tijela carinska tijela, ali mogu uključivati i druga tijela koja su u skladu sa zakonom, propisima i postupanjima u predmetnoj državi članici nadležna za postupanje s ciljem navedenim u članku 23. stavku 2. [Am. 43]
Partner CIS-a koji pruža podatke ima pravo odlučiti koje od gore navedenih tijela može imati pristup podacima koje je uključio u CIS.”
"
(b) Stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"
„2. Svaka država članica Komisiji šalje popis svojih imenovanih nadležnih tijela koja imaju izravan pristup podacima CIS-a te za svako tijelo podatke o tome kojim podacima smije imati pristup i u koju svrhu.
Komisija o tome obavještava druge države članice. Ona također provjerava popis imenovanih nacionalnih tijela protiv nerazmjernih imenovanja i obavještava sve države članice o sličnim pojedinostima u vezi s odjelima Komisije ovlaštenima da imaju pristup CIS-u.
Popis nacionalnih tijela i odjela Komisije imenovanih na taj način objavljuje Komisija za informaciju u Službenom listu Europske unije, a sljedeća ažuriranja popisa Komisija objavljuje na internetu.”
"
9. U članku 30. stavku 3. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:"
„Popis tijela ili odjela imenovanih na taj način Komisija objavljuje na internetu.”
"
9.a U članku 30. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"
„4. Podaci dobiveni iz CIS-a mogu se, uz prethodno odobrenje države članice koja ih je uključila u sustav te podložno svim uvjetima koje ona nameće, priopćiti nacionalnim tijelima radi uporabe, osim one iz stavka 2., trećim zemljama i međunarodnim ili regionalnim organizacijama i/ili agencijama Unije koje pridonose zaštiti financijskih interesa Unije i ispravnoj primjeni carinskog zakonodavstva. Svaka država članica poduzima posebne mjere kako bi osigurala zaštitu takvih podataka kada se oni prenose ili pružaju odjelima izvan njezinoga državnog područja.
Odredbe iz prvoga stavka primjenjuju se mutatis mutandis na Komisiju ako je ona te podatke unijela u sustav.ˮ [Am. 44]
"
10. Naslov poglavlja 4. zamjenjuje se slijedećim:"
„Poglavlje 4.
Pohrana podataka”.
"
11. Članak 33. zamjenjuje se sljedećim:"
„Članak 33
„Podaci sadržani u CIS-u čuvaju se samo onoliko vremena koliko je neophodno da bi se ostvarila svrha u koju su bili uključeni i ne smiju biti pohranjeni više od deset godina. Ako su osobni podaci pohranjeni na razdoblje dulje od pet godina, Europski nadzornik za zaštitu podataka mora o tome biti obaviješten.” [Am. 45]
"
12. Članak 37. mijenja se kako slijedi:
(a) Stavak 3.a zamjenjuje se sljedećim:"
„3a. Ova Uredba detaljizira i nadopunjuje Uredbu (EZ) br. 45/2001.
Europski nadzornik za zaštitu podataka nadgleda sukladnost CIS-a s Uredbom (EZ) br. 45/2001.”
"
(b) Dodaje se sljedeći stavak 5.:"
„5. Europski nadzornik za zaštitu podataka surađuje sa Zajedničkim nadzornim tijelom, uspostavljenim na temelju Odluke Vijeća 2009/917/PUP*, svaki djelujući u okviru svojih nadležnosti, a u cilju osiguravanja usklađenog nadzora i revizije CIS-a.
__________
* Odluka Vijeća 2009/917/PUP od 30. studenoga 2009. o upotrebi informacijskih tehnologija u carinske svrhe (SL L 323, 10.12.2009., str. 20.). ”
"
13. Članak 38. mijenja se kako slijedi:
(a) U stavku 1. briše se točka (b).
(b) Stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"
„2. Posebice, i države članice i Komisija poduzimaju mjere:
(a)
sprečavanja pristupa neovlaštenim osobama instalacijama kojima se koristi za obradu podataka;
(b)
zaštite podataka i medija s podacima od čitanja, kopiranja, izmjene ili brisanja koje provode neovlaštene osobe;
(c)
sprečavanja neovlaštenog unosa podataka i svakog neovlaštenog pregledavanja, izmjene ili brisanja podataka;
(d)
sprečavanja pristupa neovlaštenim osobama podacima u CIS-u pomoću opreme za prijenos podataka;
(e)
jamčenja da, s obzirom na korištenje CIS-om, ovlaštene osobe imaju pravo pristupa samo onim podacima za koje su nadležne;
(f)
jamčenja da je moguće provjeriti i ustanoviti kojim se tijelima podaci mogu prenijeti opremom za prijenos podataka;
(g)
jamčenja da je moguće provjeriti i ustanoviti ex post facto koji su podaci bili uvršteni u CIS, kada i tko ih je uvrstio te nadgledati ispitivanje;
(h)
sprečavanja neovlaštenoga čitanja, kopiranja, izmjene ili brisanja podataka tijekom prijenosa podataka i transporta medija s podacima.”
"
(c) Stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"
„3. Komisija provjerava da su provedena pretraživanja bila odobrena i da su ih proveli ovlašteni korisnici. Provjerava se Razina provjere ovisi o opsegu područja koje treba provjeriti, težini prekršaja i očekivanom pogođenom iznosu prihoda, ali uvijek iznosi najmanje 1 % svih provedenih pretraživanja. Zapis takvih pretraživanja i provjera unosi se u sustav, a njega se koristi samo za gore navedene provjere. Briše se nakon šest mjeseci.” [Am. 46]
"
14. Članak 41.d mijenja se kako slijedi:
(a) stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"
„1. Rok pohrane podataka ovisi o zakonima, propisima i postupcima države članice koja pruža podatke. Država članica koja pruža podatke ocjenjuje potrebu za zadržavanjem podataka. Maksimalna i nekumulativna razdoblja koja se računaju od datuma unosa podataka u istražni dosje i koja se ne smiju premašiti jesu sljedeća: [Am. 47]
(a)
podaci koji se odnose na dosjee istraga u tijeku ne mogu se čuvati dulje od tri godine ako nije otkriveno nijedno djelo kojem se povređuje carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo; podaci se moraju prikazivati u anonimnom obliku prije isteka tog vremenskog roka ako je prošla jedna godina od posljednjeg opažanja;
(b)
podaci o upravnim ili kriminalističkim istragama u okviru kojih je otkriveno djelo kojim je povrijeđeno carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo, ali u tom pogledu nije donesena nijedna upravna odluka, izrečena presuda ili naložena novčana ili upravna kazna, ne mogu se čuvati dulje od šest godina;
(c)
podaci o upravnim ili kriminalističkim istragama na temelju kojih je donesena upravna odluka, izrečena presuda ili naložena novčana ili upravna kazna ne mogu se čuvati dulje od deset godina.”
"
(b) Stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"
„3. Komisija podatke anonimnima čini anonimnima ili ih briše čim istekne maksimalni rok čuvanja predviđen u stavku 1.” [Am. 48]
"
15. Članak 43. zamjenjuje se sljedećim:"
„1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom članku.
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 18.a stavka 6., članka 18.f stavka 1., članka 18.g stavka 3. i članka 23. stavka 4. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vremensko razdoblje od ...(12)[dd/mm/gggg] [umetnite datum stupanja na snagu ove Uredbe]. [Am. 49]
3. Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 18.a stavka 6., članka 18.f stavka 1., članka 18.g stavka 3. i članka 23. stavka 4. Europski parlament ili Vijeće mogu opozvati u bilo kojem trenutku. Odluka o opozivu ukida delegiranje ovlasti utvrđeno u toj odluci. Stupa na snagu sljedećeg dana nakon objave Odluke u Službenom listu Europske unije ili kasnije kako je ondje utvrđeno. Ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već stupili na snagu. [Am. 50]
4. Čim donese delegirani akt, Komisija istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.
5. Delegirani akt donesen na temelju članka 18.a stavka 6., članka 18.f stavka 1., članka 18.g stavka 3. i članka 23. stavka 4. stupa na snagu samo ako Europski parlament i Vijeće ne ulože prigovor u roku od dva mjeseca od obavijesti Europskom parlamentu i Vijeću o tom aktu ili ako su Europski parlament i Vijeće prije isteka tog roka obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok produžuje na dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.” [Am. 51]
"
16. Umeće se sljedeći članak:"
„Članak 43.a
1. Komisiji pomaže odbor. Taj odbor jest odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. Europskog parlamenta i Vijeća*.
2. Kada se poziva na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.
_________________
* Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.). ”
– potrebe proširenja podataka sadržanih u registru iz članka 18.a Uredbe (EZ) br. 515/97 uključenjem podataka o izvozu i
– izvedivosti proširenja podataka sadržanih u registru iz članka 18.a Uredbe (EZ) br. 515/97 uključenjem podataka o uvozu i provozu robe zrakom i kopnom. [Am. 52]
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Za javne i privatne pružatelje usluga koji su, u trenutku kada ova Uredba stupa na snagu, obvezani privatnim ugovorima koji ih sprečavaju u ispunjenju njihovih obveza utvrđenih u članku 18.c stavku 1. Uredbe (EZ) br. 515/97, ova Uredba proizvodi potrebni provedbeni i delegirani akti iz članka 18.f stavka 1. i članka 18.f stavka 2. Uredbe (EZ) br. 515/97 proizvode učinak jednu najranije godinu dana nakon stupanja na snagu. [Am. 53]
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Uredba Vijeća (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima (SL L 82, 22.3.1997., str.1).
Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str.2).
Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995 . o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31).
Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011. str. 13).
Uredba Komisije (EZ) br. 696/98 od 27. ožujka 1998. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 515/97 o uzajamnoj pomoći među upravnim tijelima država članica i o suradnji između potonjih i Komisije radi osiguravanja pravilne primjene zakona o carinskim i poljoprivrednim stvarima (SL L 96, 28.3.1998., str. 22).
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o izmijenjenom prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (kodificirani tekst) (COM(2013)0932 – C7-0006/2014 – 2010/0095(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2010)0179) i izmijenjeni prijedlog COM(2013)0932),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 114., 337. i 43. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0006/2014),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenja Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(1),
– uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 20. prosinca 1994. o ubrzanom načinu rada za službenu kodifikaciju zakonodavnih tekstova(2),
– uzimajući u obzir članke 86. i 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A7-0247/2014),
A. budući da se, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, ovaj prijedlog odnosi samo na kodifikaciju postojećih tekstova, bez njihovih suštinskih izmjena;
1. donosi sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (kodificirani tekst)
(1) Direktiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(5) doživjela je brojne značajne izmjene(6); budući da bi u interesu jasnoće i svrhovitosti spomenutu Direktivu trebalo kodificirati.
(2) Unutarnje tržište obuhvaća prostor bez unutarnjih granica u kojemu je osigurano slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala; budući da je stoga zabrana količinskog ograničenja kretanja robe kao i mjera koje imaju jednak učinak jedno od osnovnih načela Zajednice.
(3) S ciljem promicanja nesmetanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta trebalo bi osigurati najveću moguću transparentnost nacionalnih inicijativa za utvrđivanje tehničkih propisa.
(4) Prepreke trgovini koje proizlaze iz tehničkih propisa za proizvode mogu se dopustiti samo ako su nužne za zadovoljenje bitnih zahtjeva i kada su opravdane javnim interesom čije su glavno jamstvo.
(5) Bitno je da Komisija prije donošenja tehničkih odredaba ima na raspolaganju potrebne informacije; budući da se od država članica, u skladu s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj Uniji (UEU , zahtijeva da Komisiji olakšaju tu zadaću te je stoga trebaju obavijestiti o svojim projektima u području tehničkih propisa.
(6) Sve države članice također trebaju biti obaviještene o tehničkim propisima koje planiraju donijeti druge države članice.
(7) Cilj unutarnjega tržišta je stvoriti okruženje koje potiče konkurentnost poduzetnika; budući da je osiguravanje veće količine informacija jedan od načina da se poduzetnicima pomogne da bolje iskoriste prednosti tog tržišta; budući da je stoga potrebno predvidjeti redovitu objavu naslova priopćenih nacrta i utvrditi odredbe o povjerljivosti tih nacrta kako bi se gospodarskim subjektima omogućilo da ocijene utjecaj tehničkih propisa koje predlažu druge države članice.
(8) U interesu pravne sigurnosti primjereno je da države članice javno obznane donošenje nacionalnog tehničkog propisa u skladu sa službenim postupkom utvrđenim u ovoj Direktivi.
(9) Tehnički propisi za proizvode obuhvaćaju mjere čija je svrha osigurati pravilno funkcioniranje tržišta odnosno njegov daljnji razvoj, koje uključuju povećanje transparentnosti nacionalnih namjera i proširenje kriterija i uvjeta na temelju kojih se ocjenjuje potencijalni učinak predloženih propisa na tržište.
(10) Stoga je potrebno ocijeniti sve zahtjeve koji su utvrđeni za pojedini proizvod i uzeti u obzir trendove nacionalnih postupaka regulacije proizvoda.
(11) Zahtjevi koji se odnose na životni ciklus proizvoda nakon njegova stavljanja na tržište uključuju i zahtjeve različite od tehničkih specifikacija, koji bi mogli utjecati na slobodu kretanja proizvoda odnosno stvoriti prepreke pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta.
(12) Potrebno je pojasniti pojam de facto tehničkog propisa; budući da posebno odredbe kojima javna vlast upućuje na tehničke specifikacije i druge zahtjeve odnosno potiče na njihovo poštovanje, kao i odredbe o proizvodima koje se povezuju s javnom vlašću, u javnom interesu tim zahtjevima odnosno specifikacijama daju veću obvezujuću vrijednost od one koju bi oni inače imali na temelju svoga privatnog podrijetla.
(13) Komisiji i državama članicama također treba dati dovoljno vremena da predlože izmjene planirane mjere kako bi se uklonile odnosno smanjile prepreke slobodnom kretanju robe do kojih bi mogla dovesti ta mjera.
(14) Predmetna država članica kod utvrđivanja konačnog teksta predviđene mjere mora uzeti u obzir te izmjene.
(15) Unutarnjemu tržištu svojstveno je da Komisija donosi, odnosno predlaže donošenje obvezujućih akata Zajednice, posebno u slučajevima kada države članice ne mogu provesti načelo uzajamnog priznavanja; budući da je utvrđeno određeno privremeno razdoblje mirovanja kako bi se spriječilo da države članice uvođenjem nacionalnih mjera ugroze donošenje obvezujućih akata Zajednice za koje je nadležan Europski parlament i Vijeće odnosno Komisija u tom istom području.
(16) Predmetna država članica mora, na temelju općih obveza utvrđenih u članku 4. stavku 3. UFEU, odgoditi provedbu planirane mjere do isteka roka koji je potreban da se zajednički ispitaju predložene izmjene, odnosno da se izradi zakonodavnog akta ili donese obvezujući akt Komisije.
(17) Nakon što Vijeće donese stajalište u prvom čitanju o prijedlogu Komisije države članice trebale bi se suzdržati od donošenja tehničkih propisa kako bi Europskom parlamentu i Vijeću olakšale donošenje mjera Zajednice.
(18) Potrebno je uspostaviti stalni odbor čije članove imenuju države članice i koji ima zadaću surađivati u nastojanjima Komisije da se umanje negativni učinci na slobodno kretanje.
(19) Ova Direktiva ne smije utjecati na obveze država članica u pogledu rokova iz Priloga III. dijela B za prijenos direktiva u unutarnje pravo ,
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
Članak 1.
1. Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
a) „proizvod”, svaki industrijski i poljoprivredni proizvod, uključujući proizvode ribarstva ;
b) ‚usluga’, svaka usluga informacijskog društva, to jest svaka usluga koja se obično pruža uz naknadu, na daljinu, elektronskim sredstvima te na osobni zahtjev primatelja usluga.
Za potrebe ove definicije:
i. ‚na daljinu’ znači da se usluga pruža bez da su strane istodobno prisutne,
ii. ‚elektronskim sredstvima’ znači da se usluga na početku šalje i prima na odredištu pomoću elektroničke opreme za obradu (uključujući digitalnu kompresiju) i pohranu podataka te u potpunosti šalje, prenosi i prima telegrafski, radio vezom, optičkim sredstvima ili ostalim elektromagnetskim sredstvima,
iii. ‚na osobni zahvat primatelja usluga’ znači da se usluga pruža prijenosom podataka na osobni zahtjev.
Indikativna lista usluga koje ova definicija ne obuhvaća nalazi se u Prilogu I;
c) „tehnička specifikacija”, specifikacija sadržana u dokumentu kojim se utvrđuju svojstva koja mora imati određeni proizvod, kao što su razine kakvoće, radne značajke, sigurnost ili dimenzije, uključujući zahtjeve koji se odnose na naziv pod kojim se proizvod prodaje, terminologiju, simbole, ispitivanje i metode ispitivanja, pakiranje, obilježavanje i označivanje te postupke ocjene sukladnosti proizvoda.
Izraz „tehnička specifikacija” također obuhvaća proizvodne metode i postupke koji se koriste kod poljoprivrednih proizvoda iz članka 38. stavka 1. Ugovora, proizvoda namijenjenih prehrani ljudi i životinja te lijekova kako je definirano u članku 1. Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(7) kao i proizvodne metode i postupke koji se koriste kod drugih proizvoda, ako oni imaju učinak na svojstva tih proizvoda;
d) „ostali zahtjevi”, zahtjev za proizvod različit od tehničke specifikacije koji utječe na životni ciklus proizvoda nakon njegova stavljanja na tržište, a posebno je uveden radi zaštite potrošača odnosno okoliša, kao što su uvjeti uporabe, recikliranja, ponovne uporabe i odlaganja, ako ti uvjeti mogu značajno utjecati na sastav ili prirodu proizvoda, odnosno njegovu prodaju;
e) ‚propis o uslugama’, zahtjev opće naravi koji se odnosi na uspostavljanje i obavljanje uslužnih djelatnosti u okviru značenja iz točke (b), posebno odredbi koje se odnose na pružatelja usluga, usluge i primatelja usluga, isključujući sva pravila koja nisu izričito usmjerena na usluge definirane u toj točki.
Za potrebe ove definicije:
i. smatra se da se neki propis izričito odnosi na usluge informacijskog društva kada je, s obzirom na njegovo obrazloženje i praktični dio, specifičan cilj i svrha svih ili nekih njegovih pojedinačnih odredbi regulirati takve usluge na eksplicitan i ciljani način,
ii. neće se smatrati da je neki propis izričito usmjeren na usluge informacijskog društva ako na te usluge utječe samo posredno i uzgredno;
f) ‚tehnički propis’, tehničke specifikacije i ostali zahtjevi ili propisi koji se odnose na usluge, uključujući odgovarajuće administrativne odredbe pridržavanje kojih je obavezno, de jure ili de facto, kada je riječ o stavljanju na tržište, pružanju neke usluge, poslovnom nastanu nekog operatera usluga ili korištenju u nekoj državi članici ili najvećem dijelu iste, kao i zakonima i drugim propisima država članica, osim onih navedenih u članku 7. koji zabranjuju proizvodnju, uvoz, marketing ili korištenje nekog proizvoda ili zabranjuju pružanje ili korištenje neke usluge ili poslovni nastan kao operatera usluga.
De facto tehnički propisi uključuju:
i. zakone i druge propise neke države članice koji se odnose na tehničke specifikacije ili druge zahtjeve ili propise o uslugama ili na profesionalne kodekse ili kodekse prakse koji se sa svoje strane odnose na tehničke specifikacije ili druge zahtjeve ili propise o uslugama, pridržavanje kojih ostavlja dojam usklađenosti s obvezama što ih nameću gore spomenuti zakoni i drugi propisi,
ii. dobrovoljne sporazume u kojima je ugovorna stranka neko državno tijelo, a koji u općem interesu osiguravaju poštovanje tehničkih specifikacija ili drugih zahtjeva ili propisa koji se odnose na usluge, uz izuzeće specifikacija iz natječaja za javne nabave,
iii. tehničke specifikacije ili druge zahtjeve ili pravila o uslugama povezane s fiskalnim ili financijskim mjerama koje utječu na potrošnju proizvoda ili usluga kroz poticanje pridržavanja takvih tehničkih specifikacija ili drugih zahtjeva ili propisa o uslugama; nisu uključene tehničke specifikacije ili drugi zahtjevi ili propisi o uslugama povezani s nacionalnim sustavima socijalnog osiguranja.
Ovo uključuje tehničke propise koje nameću službe imenovane od strane država članica, a koji se nalazi na popisu uspostavljenom i ažuriranom prema potrebi od strane Komisije u okviru Odbora spomenutog u članku 2.
Isti postupak koristi se također za izmjenu te liste;
g) ‚nacrt tehničkog propisa’, tekst neke tehničke specifikacije ili drugog zahtjeva ili propisa o uslugama, uključujući administrativne odredbe, formulirane s ciljem njihova donošenja ili donošenja u obliku nekog tehničkog propisa, koji je u fazi pripreme tijekom koje se još uvijek mogu napraviti bitne izmjene.”
2. Ova se Direktiva ne odnosi na:
a) usluge radijskog emitiranja;
b) usluge televizijskog emitiranja obuhvaćene člankom 1. stavkom 1. točkom (e) Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća(8).
3. Ova se Direktiva ne primjenjuje na pravila koja se odnose na pitanja obuhvaćena zakonodavstvom Zajednice iz područja telekomunikacijskih usluga, kako su predviđene Direktivom 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(9).
4. Ova se Direktiva ne primjenjuje na pravila koja se odnose na pitanja obuhvaćena zakonodavstvom Zajednice iz područja financijskih usluga, kako se netaksativno navedene u popisu koji se nalazi u Prilogu II. ovoj Direktivi.
5. Uz izuzetak članka 5. stavka 3., ova se Direktiva ne primjenjuje na pravila koja donesu ili budu donesena za uređena tržišta u smislu Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(10) ili od strane ili u korist drugih tržišta ili tijela koja se bave klirinškim poslovima ili namirom na tim tržištima.
6. Ova se Direktiva ne primjenjuje na mjere koje države članice uvode na temelju Ugovora radi zaštite osoba, posebno radnika, prilikom uporabe proizvoda, ako te mjere ne utječu na proizvode.
Članak 2.
Uspostavlja se stalni odbor koji se sastoji od predstavnika država članica koji u svome radu mogu zatražiti pomoć stručnjaka odnosno savjetnika; predsjedatelj odbora je predstavnik Komisije.
Odbor izrađuje svoj poslovnik.
Članak 3.
1. Odbor se sastaje najmanje dvaput godišnje.
Odbor se sastaje u posebnom sastavu kako bi razmotrio pitanja koja se odnose na usluge informacijskog društva.
2. Komisija odboru podnosi izvješće o provedbi i primjeni postupaka utvrđenih u ovoj Direktivi i podnosi prijedloge s ciljem uklanjanja postojećih odnosno predvidljivih prepreka trgovini.
3. Odbor daje mišljenje o informacijama i prijedlozima iz stavka 2. i može u tom pogledu posebno predložiti da Komisija:
a) prema potrebi osigura da države članice u pitanju najprije između sebe odluče o odgovarajućim mjerama kako bi se izbjeglo stvaranje prepreka trgovini;
b) poduzme sve potrebne mjere;
c) odredi područja u kojima se usklađivanje čini nužnim te prema potrebi provede odgovarajuće usklađivanje.
4. Komisija se mora savjetovati s odborom:
a) prilikom odlučivanja o stvarnom sustavu koji će se primjenjivati na razmjenu informacija predviđenu ovom Direktivom kao i svim izmjenama tog sustava;
b) prilikom nadziranja primjene sustava uspostavljenog ovom Direktivom.
5. Komisija se može savjetovati s Odborom o svim prednacrtima tehničkih propisa koje primi.
6. Pitanja u vezi s provedbom ove Direktive mogu se dostaviti odboru na zahtjev predsjedatelja ili države članice.
7. Rad odbora kao i informacije koje mu se dostavljaju su povjerljive.
Međutim, odbor i nacionalne vlasti mogu, uz provedbu potrebnih mjera predostrožnosti, zatražiti stručno mišljenje fizičkih i pravnih osoba, uključujući osobe iz privatnog sektora.
8. Kada je riječ o propisima koji se odnose na usluge, Komisija i Odbor mogu se savjetovati s fizičkim ili pravnim osobama iz industrije ili iz akademske zajednice, a kada je to moguće i predstavničkim tijelima koja su sposobna dati stručno mišljenje o socijalnim i društvenim ciljevima i posljedicama bilo kojeg nacrta propisa koji se odnosi na usluge te uzeti u obzir njihov savjet kad god se to od njih traži.
Članak 4.
Države članice dostavljaju Komisiji u skladu s člankom 5. stavkom 1. sve zahtjeve dostavljene institucijama za normizaciju za pripremu tehničkih specifikacija ili norme za određene proizvode sa svrhom donošenja tehničkih propisa za takve proizvode kao nacrta tehničkih propisa i navode razloge za njihovo donošenje.
Članak 5.
1. Pridržavajući se članka 7., države članice Komisiji bez odlaganja dostavljaju sve nacrte tehničkih propisa, osim ako se njima u cijelosti prenosi tekst međunarodne ili europske norme, u kom su slučaju dovoljne informacije o toj normi; one Komisiji istodobno dostavljaju obrazloženje u kojemu navode razloge za donošenje tehničkog propisa, ako to već nije pojašnjeno u nacrtu.
Države članice, tamo gdje je to primjereno i ako to nisu ranije učinile, istodobno dostavljaju i tekst osnovnih zakonodavnih odnosno regulatornih odredaba koje se prvenstveno i izravno tiču dotičnih propisa, ako je poznavanje tog teksta potrebno za ocjenu implikacija nacrta tehničkog propisa.
Država članica ponovno dostavlja nacrt u skladu s gore navedenim uvjetima iz prvog i drugog podstavka ovog stavka svaki put kada unese izmjene kojima se značajno mijenja njegov opseg ili skraćuje prvobitni raspored provedbe odnosno utvrđuju dodatne specifikacije i zahtjevi ili postojeće specifikacije i zahtjevi čine restriktivnijima.
Ne dovodeći u pitanje odredbe iz Glave VIII Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća , ako se nacrtom posebno želi ograničiti prodaja odnosno uporaba kemijske tvari, pripravka ili proizvoda zbog javnog zdravlja odnosno zaštite potrošača ili okoliša, države članice također šalju sažetak svih relevantnih podataka o toj tvari, pripravku odnosno proizvodu te poznatim i raspoloživim nadomjescima odnosno upute na te podatke, ako su te informacije raspoložive, te priopćuju očekivane učinke mjere na javno zdravlje, zaštitu potrošača i okoliša, zajedno s analizom rizika koja se prema potrebi obavlja u skladu s općim načelima ocjene rizika kemijskih tvari, kako je navedeno u relevantnom dijelu Odjeljka II.3 Priloga XV Uredbe (EZ) br. 1907/2006(11).
Komisija o nacrtu i svim dokumentima koji su joj dostavljeni bez odlaganja obavješćuje ostale države članice; ona nacrt može uputiti i odboru iz članka 2. radi dobivanja njegova mišljenja te prema potrebi i odboru koji je nadležan za predmetno područje.
Kada su u pitanju tehničke specifikacije ili drugi zahtjevi ili pravila o uslugama iz treće točke drugog podstavka točke (f) stavka 1. članka 1., Komisija i države članice mogu dostaviti svoje podrobne primjedbe i mišljenja samo u vezi s aspektom mjere koji bi mogao ometati trgovinu, ali ne i u vezi s fiskalnim odnosno financijskim aspektima mjere.
2. Komisija i države članice svoje primjedbe dostavljaju državi članici koja je poslala nacrt tehničkog propisa; ta država članica ih prilikom izrade tehničkog propisa uzima u obzir u najvećoj mogućoj mjeri.
3. Države članice Komisiji bez odlaganja dostavljaju konačan tekst tehničkog propisa.
4. Informacije koje se dostavljaju na temelju ovog članka nisu povjerljive, osim ako država članica koja ih je dostavila to izričito zahtijeva. Svi se takvi zahtjevi obrazlažu.
U tom slučaju odbor iz članka 2. i državna tijela mogu zatražiti stručni savjet fizičkih i pravnih osoba iz privatnog sektora nakon što provedu odgovarajuće mjere predostrožnosti.
5. Ako je nacrt tehničkog propisa sastavni dio mjera koje se Komisiji dostavljaju u fazi nacrta na temelju nekog drugog akta Zajednice, države članice informacije iz stavka 1. mogu dostaviti na temelju tog drugog akta, ali pritom moraju formalno naznačiti da se informacije dostavljaju i za potrebe ove Direktive.
Ako se Komisija ne očituje o nacrtu tehničkog propisa na temelju ove Direktive, to ne dovodi u pitanje odluke koje bi se mogle donijeti na temelju drugih akata Zajednice.
Članak 6.
1. Države članice odgađaju usvajanje nacrta tehničkog propisa do isteka roka od tri mjeseca od dana kada je Komisija primila informacije iz članka 5. stavka 1.
2. Države članice odgađaju:
— za 4 mjeseca donošenje nacrta tehničkog propisa u obliku dobrovoljnog sporazuma u smislu druge točke drugog podstavka točke (f) stavka 1. članka 1,
— ne dovodeći u pitanje stavke 3., 4. i 5., za šest mjeseci donošenje bilo kojeg drugog nacrta tehničkog propisa (osim nacrta propisa o uslugama),
od datuma kada Komisija primi priopćenje spomenuto u članku 5. stavku 1. ako Komisija ili druga država članica u roku od tri mjeseca od tog datuma dostavi detaljno mišljenje o tome da bi predviđena mjera mogla stvoriti prepreke slobodnom kretanju robe u okviru unutarnjeg tržišta,
— ne dovodeći u pitanje stavke 4. i 5., za četiri mjeseca od donošenja bilo kojeg nacrta pravila o uslugama, od datuma kada Komisija primi priopćenje spomenuto u članku 5. stavku 1. ako Komisija ili druga država članica u roku od tri mjeseca od tog datuma dostavi detaljno mišljenje o tomu da bi predviđena mjera mogla stvoriti prepreke slobodnom kretanju usluga ili slobodi poslovnog nastana operatera usluga u okviru unutarnjeg tržišta.
Što se nacrta propisa o uslugama tiče, podrobna mišljenja Komisije ili država članica ne smiju utjecati na mjere kulturne politike, posebno u audiovizualnoj sferi, koje bi države članice mogle usvojiti u skladu s pravom Zajednice, uzimajući u obzir svoje lingvističke razlike, specifične nacionalne i regionalne karakteristike te kulturnu baštinu.
Država članica o kojoj je riječ podnosi izvješće Komisiji o postupku koji predlaže kako bi se takva podrobna mišljenja prihvatila. Komisija daje svoj komentar na tu reakciju.
U odnosu na propise koji se odnose na usluge, ta država članica, kada je to primjereno, navodi razloge zbog kojih se takva podrobna mišljenja ne mogu uzeti u obzir.
3. Uz izuzetak nacrta propisa o uslugama, države članice odgađaju donošenje nacrta tehničkog propisa za dvanaest mjeseci od datuma kada Komisija primi priopćenje navedeno u članku 5. stavku 1. ako u roku od tri mjeseca od toga datuma Komisija najavi svoju namjeru da predloži i usvoji neku direktivu, propis ili odluku o tom pitanju u skladu s člankom 288. UFEU.;
4. Države članice odgađaju usvajanje nacrta tehničkog propisa do isteka roka od 12 mjeseci od datuma kada je Komisija primila informacije iz članka 5. stavka 1. ako u roku od tri mjeseca od toga datuma Komisija obznani da se nacrt tehničkog propisa odnosi na pitanje koje je obuhvaćeno prijedlogom direktive, uredbe ili odluke, koji je podnijela Europskom parlamentu i Vijeću u skladu s člankom 288. UFEU.
5. Ako Vijeće zauzme stajalište u prvom čitanju u razdoblju mirovanja iz stavaka 3. i 4., taj se rok, podložno stavku 6., produžuje na 18 mjeseci.
6. Obveze iz stavaka 3., 4. i 5. prestaju:
a) kada Komisija obavijesti države članice da je odustala od prijedloga za donošenje obvezujućeg akta Zajednice odnosno donošenja takvog akta;
b) kada Komisija obavijesti države članice da je povukla nacrt odnosno prijedlog;
c) kada Komisija ili Europski parlament i Vijeće donese obvezujući akt Zajednice.
7. Stavci od 1. do 5. ne primjenjuju se u slučajevima kada je:
a) neka država članica zbog hitnih razloga nastalih zbog ozbiljnih i nepredvidljivih okolnosti koje se odnose na zaštitu javnog zdravlja i sigurnosti, zaštitu životinja ili očuvanje biljaka, ili na propise o uslugama kao i zbog državne politike, posebno zaštite maloljetnika, obavezna pripremiti tehničke propise u vrlo kratkom vremenu kako bi ih odmah donijela i uvela bez mogućnosti ikakvih konzultacija, ili
b) neka država članica zbog hitnih razloga nastalih zbog ozbiljnih okolnosti koje se odnose na zaštitu sigurnosti i integriteta financijskog sustava, posebno zaštitu deponenata, investitora i osiguranih osoba, obavezna odmah donijeti i provesti pravila o financijskim uslugama.
U priopćenju navedenom u točki 5., ta država članica navodi razloge hitnosti mjera koje je poduzela. Komisija, što je prije moguć,e daje svoje mišljenje o ovom priopćenju. Poduzima odgovarajuće korake u slučajevima kada se ovaj postupak nepravilno koristi. Komisija redovito obavješćuje Europski parlament.
Članak 7.
1. Članci 5. i 6. ne primjenjuju se na zakone i druge propise država članica te dobrovoljne sporazume na osnovi kojih države članice:
a) poštuje obvezujuće akte Zajednice rezultat čega je donošenje tehničkih specifikacija ili propisa koji se odnose na usluge;
b) ispunjava obveze koje nastaju na temelju međunarodnih sporazuma i čiji rezultat je donošenje zajedničkih tehničkih specifikacija ili pravila koja se odnose na usluge u Zajednici;
c) koriste zaštitne klauzule predviđene obvezujućim aktima Zajednice;
d) primjenjuju članak 12. stavak 1. Direktive 2001/95/EZ/ Europskog parlamenta i Vijeća(12) ,
e) isključivo provode odluke Suda Europske Unije ;
f) ograničiti se na izmjene nekog tehničkog propisa u smislu točke (f) stavka 1. članka 1., u skladu sa zahtjevom Komisije, radi uklanjanja neke prepreke trgovini ili, kada je riječ o pravilima koja se odnose na usluge, slobodnom kretanju usluga ili slobodi poslovnog nastana operatera usluga.
2. Članak 6. ne primjenjuje se na zakone i druge propise država članica kojima se zabranjuje proizvodnja ako oni ne sprečavaju slobodno kretanje proizvoda.
3. Stavci od 3. do 6. članka 6. ne odnose se na dobrovoljne sporazume navedene u drugoj točci drugog podstavka točke (f) stavka 1. članka 1.
4. Članak 6. ne odnosi se na tehničke specifikacije ili druge zahtjeve ili pravila koja se odnose na usluge spomenute u trećoj točci drugog podstavka točke (f) stavka 1. članka 1. (ii).
Članak 8.
Komisija svake dvije godine podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o rezultatima primjene ove Direktive.
Komisija objavljuje godišnje statističke podatke o primljenim obavijestima u Službenom listu Europske unije.
Članak 9.
Kada države članice donose tehnički propis, taj propis prilikom njegove službene objave sadrži uputu na ovu Direktivu ili se uz njega navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.
Članak 10.
Direktiva 98/34/EZ, izmijenjena aktima navedenim u Prilogu III. dijelu A se stavlja izvan snage, ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s rokovima za prijenos navedenih direktiva koji su utvrđeni u Prilogu III. dijelu B Direktive koja je stavljena izvan snage i u u Prilogu III. dijelu B ove Direktive.
Upućivanja na direktive i odluke stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom utvrđenom u Prilogu IV.
Članak 11.
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.
Članak 12.
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
Sastavljeno u,
Za Europski parlament Za Vijeće
Predsjednik/Predsjednica Predsjednik/Predsjednica
PRILOG I
Indikativna lista usluga koje nisu obuhvaćene člankom 1. točkom (b) drugim podstavkom
1. Usluge koje se ne pružaju ‚na daljinu’
Usluge koje se pružaju u fizičkoj prisutnosti pružatelja i primatelja, čak i kada se koriste elektroničke naprave:
(a) medicinski pregledi ili tretmani u liječničkoj ordinaciji kod kojih se koristi elektronička oprema u fizičkoj prisutnosti pacijenta;
(b) konzultiranje elektroničkog kataloga u nekom dućanu u prisutnosti kupca;
(c) rezervacija avionskih karata u putničkoj agenciji kada je kupac fizički prisutan, pomoću mreže računala;
(d) elektroničke igre na raspolaganju u video-igraonici kada je korisnik fizički prisutan.
2. Usluge koje se ne pružaju ‚elektroničkim sredstvima’
– usluge čiji sadržaj je materijalan čak i kada se pružaju putem elektroničkih naprava:
(a) automati za izdavanje gotovine ili karata (novčanice, željezničke karte);
(b) pristup cestovnim mrežama, parkiralištima automobila itd., naplate za korištenje, čak i kada se elektroničke naprave nalaze na ulazu/izlazu koje kontrolira pristup i/ili osiguravaju točno plaćanje,
– samostalne (off-line) usluge: distribucija CD romova ili programska podrška (softver) na disketama,
– usluge koje se ne pružaju putem sustava elektronske obrade/inventure:
(a) usluge glasovne telefonij,
(b) usluge telefaksa/teleksa,
(c) usluge koje se pružaju glasovnom telefonijom ili faksom,
(d) liječničke konzultacije telefonom/telefaksom,
(e) konzultacije odvjetnika telefonom/telefaksom,
(f) neposredni marketing telefonom/telefaksom.
3. Usluge koje se ne pružaju ‚na osobni zahtjev primatelja usluga’
Usluge koje se pružaju prijenosom podataka bez da simultani primitak osobno traži neograničeni broj individualnih primatelja (transmisija s jedne točke na više točaka):
Indikativna lista financijskih usluga obuhvaćenih člankom 1. stavkom 4.
– Investicijske usluge
– Poslovi osiguranja i reosiguranja
– Bankovne usluge
– Poslovi povezani s mirovinskim fondovima
– Usluge povezane s trgovanjem budućnicama ili opcijama
Takve usluge posebno uključuju:
(a) investicijske usluge spomenute u Prilogu Direktivi 2004/39/EZ; usluge poduzeća koja se bave zajedničkim ulaganjima;
(b) usluge obuhvaćene aktivnostima koje podliježu međusobnom priznavanju, navedene u Prilogu I. Direktivi 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća(13);
(c) poslovi osiguranja i reosiguranja navedeni u Direktivi 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(14).
______________
PRILOG III
Dio A
Direktive s listom naknadnih izmjena koje su stavljene izvan snage
(predviđeno člankom 10.)
Direktiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća
(SL L 204, 21.7.1998., str. 37.)
Direktiva 98/48/CE Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 217, 5.8.1998., str. 18.)
Prilog II, dio 1, glava H Pristupnog ugovora 2004
(SL L 236, 23.9.2003., str. 68.)
Isključivo samo upućivanje na točku 2. Direktive 98/34/EZ
Direktiva 2006/96/EZ Vijeća
(SL L 363, 20.12.2006., str. 81.)
Isključivo samo upućivanje na članak 1. Direktive 98/34/EZ
Uredba (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća
(SL L 316, 14.11.2012., str. 12.)
Isključivo članak 26. stavak 2.
Dio B
Rokovi za prijenos u unutarnje pravo
(predviđeno člankom 10.)
Direktiva
Rokovi za prenošenje
98/34/EZ
-
98/48/EZ
5. kolovoz 1999.
2006/96/EZ
1. siječanj 2007.
_____________
PRILOG IV
KORELACIJSKA TABLICA
Direktiva 98/34/EZ
Ova Direktiva
Članak 1., prvi podstavak, uvodna rečenica
Članak 1., stavak 1., uvodna rečenica
Članak 1., prvi podstavak, točka (1)
Članak 1., stavak 1., točka (a)
Članak 1., prvi podstavak, točka (2), prvi podstavak
Članak 1., stavak 1., točka (b), prvi podstavak
Članak 1., prvi podstavak, točka (2), drugi podstavak, prva alineja
Članak 1., stavak 1., točka (b), drugi podstavak, točka (i)
Članak 1., prvi podstavak, točka (2), drugi podstavak, druga alineja
Članak 1., stavak 1., točka (b), drugi podstavak, točka (ii)
Članak 1., prvi podstavak, točka (2), drugi podstavak, treća alineja
Članak 1., stavak 1., točka (b), drugi podstavak, točka (iii)
Članak 1., prvi podstavak, točka (2), treći podstavak
Članak 1., stavak 1., točka (b), treći podstavak
Članak 1., prvi podstavak, točka (2), četvrti podstavak, uvodna rečenica
Članak 1., stavak 2., uvodna rečenica
Članak 1., prvi podstavak, točka (2), četvrti podstavak, prva alineja
Članak 1., stavak 2., točka (a)
Članak 1., prvi podstavak, točka (2), četvrti podstavak, druga alineja
Članak 1., stavak 2., točka (b)
Članak 1., prvi podstavak, točka (3)
Članak 1., stavak 1., točka (c)
Članak 1., prvi podstavak, točka (4)
Članak 1., stavak 1., točka (d)
Članak 1., prvi podstavak, točka (5), prvi podstavak
Članak 1., stavak 1., točka (e), prvi podstavak
Članak 1., prvi podstavak, točka (5), drugi podstavak
Članak 1., stavak 3.
Članak 1., prvi podstavak, točka (5), treći podstavak
Članak 1., stavak 4.
Članak 1., prvi podstavak, točka (5), četvrti podstavak
Članak 1., stavak 5.
Članak 1., prvi podstavak, točka (5), peti podstavak, uvodna rečenica
Članak 1., stavak 1., točka (e), drugi podstavak, uvodna rečenica
Članak 1., prvi podstavak, točka (5), peti podstavak, prva alineja
Članak 1., stavak 1., točka (e), drugi podstavak, točka (i)
Članak 1., prvi podstavak, točka (5), peti podstavak, druga alineja
Članak 1., stavak 1., točka (e), drugi podstavak, točka (ii)
Članak 1., prvi podstavak, točka (11), prvi podstavak
Članak 1., stavak 1., točka (f), prvi podstavak
Članak 1., prvi podstavak, točka (11), drugi podstavak, uvodna rečenica
Članak 1., stavak 1., točka (f), drugi podstavak, uvodna rečenica
Članak 1., prvi podstavak, točka (11), drugi podstavak, prva alineja
Članak 1., stavak 1., točka (f), drugi podstavak, točka (i)
Članak 1., prvi podstavak, točka (11), drugi podstavak, druga alineja
Članak 1., stavak 1., točka (f), drugi podstavak, točka (ii)
Članak 1., prvi podstavak, točka (11), drugi podstavak, treća alineja
Članak 1., stavak 1., točka (f), drugi podstavak, točka (iii)
Članak 1., prvi podstavak, točka (11), treći podstavak
Članak 1., stavak 1., točka (f), treći podstavak
Članak 1., prvi podstavak, točka (11), četvrti podstavak
Članak 1., stavak 1., točka (f), četvrti podstavak
Članak 1., prvi podstavak, točka (12)
Članak 1., stavak 1., točka (g)
Članak 1., drugi podstavak
Članak 1., stavak 6.
Članak 5.
Članak 2.
Članak 6., stavak 1. i 2.
Članak 3., stavak 1. i 2.
Članak 6., stavak 3., uvodna rečenica
Članak 3., stavak 3., uvodna rečenica
Članak 6., stavak 3., druga alineja
Članak 3., stavak 3., točka (a)
Članak 6., stavak 3., treća alineja
Članak 3., stavak 3., točka (b)
Članak 6., stavak 3., četvrta alineja
Članak 3., stavak 3., točka (c)
Članak 6., stavak 4., uvodna rečenica
Članak 3., stavak 4., uvodna rečenica
Članak 6., stavak 4., točka (c)
Članak 3., stavak 4., točka (a)
Članak 6., stavak 4., točka (d).,
Članak 3., stavak 4., točka (b)
Članak 6., stavak.5. do 8.
Članak 3., stavak.5. do 8.
Članak 7.
Članak 4.
Članak 8.
Članak 5.
Članak 9., stavak 1. do 5.
Članak 6., stavak 1. do 5.
Članak 9., stavak 6., uvodna rečenica
Članak 6., stavak 6., uvodna rečenica
Članak 9., stavak 6., prva alineja
Članak 6., stavak 6., točka (a)
Članak 9., stavak 6., druga alineja
Članak 6., stavak 6., točka (b)
Članak 9., stavak 6., treća alineja
Članak 6., stavak 6., točka (c)
Članak 9., stavak 7., prvi podstavak, uvodna rečenica
Članak 6., stavak 7., prvi podstavak, uvodna rečenica
Članak 9., stavak 7., prvi podstavak, prva alineja
Članak 6., stavak 7., prvi podstavak, točka (a)
Članak 9., stavak 7., prvi podstavak, druga alineja
Direktiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih normi i propisa te pravila o uslugama informacijskog društva (SL 204, 21.7.1998., str. 37).
Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001., str. 67).
Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (SL L 95, 15.4.2010., str. 1).
Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva)(SL L 108, 24.4.2002., str. 33).
Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, 30.4.2004., str. 1).
Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1).
Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipanj 2013. o pristupu aktivnostima kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru kreditnih institucija i investicijskih društava, koja izmjenjuje Direktivu 2002/87/EZ i stavlja izvan snage direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338).
Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (preinačeno) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1).
Pristupanje Hrvatske Konvenciji iz 1990. o ukidanju dvostrukog oporezivanja *
334k
44k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o preporuci za Odluku Vijeća o pristupanju Hrvatske Konvenciji od 23. srpnja 1990. o ukidanju dvostrukog oporezivanja u vezi s usklađivanjem dobiti povezanih poduzeća (COM(2013)0586 – C7-0381/2013 – 2013/0308(CNS))
– uzimajući u obzir preporuku Komisije Vijeću (COM(2013)0586),
– uzimajući u obzir članak 3. stavak 4. i 5. Akta o pristupanju Hrvatske, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0381/2013),
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0214/2014),
1. odobrava izmijenjenu preporuku Komisije;
2. poziva Vijeće da obavijesti Parlament ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;
3. poziva Vijeće da, prilikom donošenja odluke o datumu stupanja na snagu Konvencije od 23. srpnja 1990. o ukidanju dvostrukog oporezivanja u vezi s usklađivanjem dobiti povezanih poduzeća, u obzir uzme zabrinutost Parlamenta u vezi s potrebom smanjenja poreznog opterećenja poreznih obveznika na najmanju moguću mjeru;
4. traži od Vijeća da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava znatno izmijeniti preporuku Komisije;
5. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i nacionalnim parlamentima Hrvatske i drugih država članica.
Tekst koji je predložila Komisija
Izmjena
Amandman 1 Prijedlog Odluke Članak 3.
Arbitražna konvencija, kako je izmijenjena Protokolom od 25. svibnja 1999., Konvencijama od 21. prosinca 1995. i 8. prosinca 2004., Odlukom 2008/492/EZ te ovom Odlukom, stupa na snagu na XXX[datum] između Hrvatske i svake od ostalih država članica Europske unije.
Arbitražna konvencija, kako je izmijenjena Protokolom od 25. svibnja 1999., Konvencijama od 21. prosinca 1995. i 8. prosinca 2004., Odlukom 2008/492/EZ te ovom Odlukom, stupa na snagu na …* između Hrvatske i svake od ostalih država članica Europske unije.
______________
* Dan nakon objavljivanja Odluke u Službenom listu Europske unije.
Uspostava zajedničkog poduzeća Shift2Rail *
584k
256k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o uspostavi zajedničkog poduzeća Shift2Rail (COM(2013)0922 – C7-0034/2014 – 2013/0445(NLE))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0922),
– uzimajući u obzir članke 187. i 188. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0034/2014),
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0259/2014),
1. prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;
2. poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
3. poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;
4. traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;
5. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.
Tekst koji je predložila Komisija
Izmjena
Amandman 1 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 3.
(3) Uredbom (EU) br. …/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od … 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. za razdoblje od 2014. do 2020. („Okvirni program Obzor 2020.”)12želi se povećati učinak napora u pogledu istraživanja i inovacija povezivanjem sredstava EU-a i privatnog sektora u javno-privatna partnerstva (JPP) u područjima u kojima istraživanje i inovacije mogu doprinijeti ciljevima Unije u pogledu konkurentnosti u širem smislu i pomoći u suočavanju s društvenim izazovima. Uključenost Unije u ta partnerstva može biti u obliku financijskih doprinosa zajedničkim poduzećima osnovanima na temelju članka 187. Ugovora.
(3) Cilj Uredbe (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća12 („Okvirni program Obzor 2020.”) postizanje je većeg učinka na istraživanje i inovacije povezivanjem financiranja u okviru okvirnog programa Obzor 2020. i sredstava privatnog sektora u javno-privatnim partnerstvima u ključnim područjima u kojima istraživanje i inovacije mogu pridonijeti širim ciljevima Unije u pogledu konkurentnosti, pojačati privatna ulaganja te pomoći rješavanju društvenih izazova. Ta bi se partnerstva trebala temeljiti na dugoročnoj obvezi, uključujući uravnotežen doprinos svih partnera, biti odgovorna za postizanje svojih ciljeva te u skladu sa strateškim ciljevima Unije koji se odnose na istraživanje, razvoj i inovacije. Upravljanje tim partnerstvima i njihovo djelovanje trebalo bi biti otvoreno, transparentno, djelotvorno i učinkovito te bi trebalo omogućiti sudjelovanje brojnim dionicima aktivnima u svojim specifičnim područjima na temelju dugoročne obveze. Uključenost Unije u tim partnerstvima može biti u obliku financijskih doprinosa zajedničkim poduzećima osnovanima na temelju članka 187. Ugovora u skladu s Odlukom br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća12a („Sedmi okvirni program”).
__________________
__________________
12 SL … [Okvirni program Obzor 2020.]
12 Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 104.).
12a Odluka br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) (SL L 412, 30.12.2006.., str. 1.).
Amandman 2 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 4.
(4) U skladu s Odlukom Vijeća (EU) br. …/2013. od … 2013. o osnivanju posebnog programa za provedbu Obzora 2020. (2014. – 2020.)13 moguće je pružiti podršku zajedničkim poduzećima osnovanima u okviru Okvirnog programa Obzor 2020. pod uvjetima utvrđenima u toj Odluci.
(4) U skladu s Uredbom (EU) br. 1291/2013. i Odlukom Vijeća 2013/743/EU13 moguće je pružiti podršku zajedničkim poduzećima osnovanima u okviru Okvirnog programa Obzor 2020. pod uvjetima utvrđenima u toj Odluci.
__________________
__________________
13 SL … [Posebni program Obzor 2020.]
13 Odluka Vijeća 2013/743/EU od 3. prosinca 2013. o osnivanju Posebnog programa za provedbu Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage odluka 2006/971/EZ, 2006/972/EZ, 2006/973/EZ, 2006/974/EZ i 2006/975/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 965.).
Amandman 3 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 7.
(7) Zajedničko poduzeće Shfit2Rail (u daljnjem tekstu: „zajedničko poduzeće S2R”) trebalo bi biti javno-privatno partnerstvo usmjereno poticanju i boljoj koordinaciji ulaganja Unije u istraživanje i inovacije u željezničkom sektoru u cilju ubrzavanja i olakšavanja prelaska na integriranije, učinkovitije, održivije i privlačnije željezničko tržište EU-a u skladu s poslovnim potrebama željezničkog sektora i općim ciljem postizanja jedinstvenog europskog željezničkog prostora. Točnije, zajedničko poduzeće S2R trebalo bi doprinijeti posebnim ciljevima utvrđenima Bijelom knjigom iz 2011. i Četvrtim željezničkim paketom, uključujući bolju učinkovitost željezničkog sektora u korist javne blagajne, znatno proširenje ili modernizaciju kapaciteta željezničke mreže kako bi se željeznici omogućilo da bude uspješan konkurent i da preuzme znatno veći udjel putničkog i teretnog prometa, poboljšanje kvalitete usluga željezničkog prijevoza odgovaranjem na potrebe putnika i špeditera, uklanjanje tehničkih prepreka koje ometaju interoperabilnost sektora te smanjenje negativnih vanjskih učinaka povezanih sa željezničkim sektorom. Napredak zajedničkog poduzeća S2R u smjeru tih ciljeva treba mjeriti u usporedbi s ključnim pokazateljima učinka.
(7) Zajedničko poduzeće Shfit2Rail (u daljnjem tekstu: „zajedničko poduzeće S2R”) trebalo bi biti javno-privatno partnerstvo usmjereno poticanju i boljoj koordinaciji ulaganja Unije u istraživanje i inovacije u željezničkom sektoru, uz istodobno stvaranje novih prilika za zapošljavanje, u cilju ubrzavanja i olakšavanja prelaska na integriranije, korisnicima pristupačnije, učinkovitije, održivije i privlačnije željezničko tržište EU-a u skladu s poslovnim potrebama željezničkog sektora i općim ciljem postizanja jedinstvenog europskog željezničkog prostora. Točnije, zajedničko poduzeće S2R trebalo bi doprinijeti posebnim ciljevima utvrđenima Bijelom knjigom iz 2011. i Četvrtim željezničkim paketom, uključujući bolju učinkovitost željezničkog sektora u korist javne blagajne, znatno proširenje ili modernizaciju kapaciteta željezničke mreže kako bi se željeznici omogućilo da bude uspješan konkurent i da preuzme znatno veći udjel putničkog i teretnog prometa, poboljšanje kvalitete usluga željezničkog prijevoza odgovaranjem na potrebe putnika i špeditera, uklanjanje tehničkih prepreka koje ometaju interoperabilnost sektora te smanjenje negativnih vanjskih učinaka povezanih sa željezničkim sektorom. Napredak zajedničkog poduzeća S2R u smjeru tih ciljeva treba mjeriti u usporedbi s ključnim pokazateljima učinka.
(7a) Zajedničko poduzeće S2R trebalo bi poslovati na otvoren i transparentan način pružajući pravodobno sve važne informacije odgovarajućim tijelima i promičući svoje aktivnosti, uključujući mjere informiranja i širenja široj javnosti. Poslovnici tijela zajedničkog poduzeća S2R trebali bi biti javno dostupni.
(11a) Program Obzor 2020. trebao bi doprinijeti premošćivanju jaza u području istraživanja i inovacija unutar Unije poticanjem sinergija s europskim strukturnim i investicijskim fondovima (ESIF).. Stoga bi zajedničko poduzeće S2R trebalo nastojati razviti blisku interakciju s ESIF-om koji posebno može pomoći jačanju lokalnih, regionalnih i nacionalnih istraživačkih i inovacijskih sposobnosti na području zajedničkog poduzeća S2R i poduprijeti napore u vezi s pametnom specijalizacijom.
Amandman 6 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 12.
(12) Kako bi se ti ciljevi ostvarili, zajedničko poduzeće S2R trebalo bi pružiti financijsku podršku, uglavnom u obliku bespovratnih poticaja članovima i najprimjerenijim mjerama poput nabave ili dodjele bespovratnih sredstava nakon poziva za podnošenje prijedloga.
(12) Kako bi se ti ciljevi ostvarili te zajamčilo pošteno sudjelovanje drugih poduzeća (posebice malih i srednjih poduzeća) i drugih ulagatelja te podržala modernizacija integriranog europskog željezničkog sektora, zajedničko poduzeće S2R trebalo bi otvorenim i transparentnim mjerama pružiti doprinos EU-a, uglavnom u obliku bespovratnih poticaja članovima, poput nabave ili dodjele bespovratnih sredstava nakon otvorenog i transparentnog poziva za podnošenje prijedloga.
(12a) Kako bi se ostvario opći cilj Okvirnog programa Obzor 2020. u pogledu postizanja jednostavnijeg i usklađenijeg europskog okruženja za financiranje istraživanja i inovacija, zajednička poduzeća trebala bi uspostaviti jednostavne modele upravljanja i izbjegavati skupove pravila koji se razlikuju od onih Okvirnog programa Obzor 2020.
Amandman 8 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 13.
(13) Zajedničko poduzeće S2R trebalo bi poslovati transparentno tako da dostavlja sve relevantne dostupne informacije svojim odgovarajućim tijelima te promiče svoje aktivnosti na jednak način.
(13) Zajedničko poduzeće S2R trebalo bi poslovati otvoreno i transparentno te uspostaviti mehanizam savjetovanja sa svim zainteresiranim sudionicima koji se koriste robama i uslugama željezničkog sektora tako da dostavlja sve relevantne dostupne informacije svojim odgovarajućim tijelima te promiče svoje aktivnosti na jednak način.
(13a) Zajedničko poduzeće S2R također bi se trebalo koristiti elektroničkim sredstvima kojima upravlja Komisija kako bi se osigurala otvorenost i transparentnost te kako bi se olakšalo sudjelovanje. Stoga bi i pozive za dostavu prijedloga zajedničkog poduzeća S2R trebalo objaviti na jedinstvenom portalu za sudionike, kao i putem drugih elektroničkih sredstava širenja Obzora 2020. kojima upravlja Komisija. Nadalje, relevantne podatke o, između ostaloga, prijedlozima, podnositeljima zahtjeva, bespovratnim sredstvima i sudionicima zajedničko poduzeće S2R trebalo bi, u odgovarajućem formatu i učestalošću koja odgovara Komisijinim obvezama izvješćivanja, staviti na raspolaganje za uključivanje u elektroničke sustave Obzora 2020. za izvješćivanje i širenje kojima upravlja Komisija.
(14a) Ne dovodeći u pitanje privremeno ocjenjivanje navedeno u članku 11. i u skladu s člankom 32. Uredbe (EU) br. 1291/2013 i kao dio privremenog ocjenjivanja u okviru programa Obzor 2020., zajednička poduzeća kao poseban instrument financiranja Okvirnog programa Obzor 2020. trebala bi biti podvrgnuta dubinskoj procjeni koja uključuje, između ostalog, analizu otvorenosti, transparentnosti i učinkovitosti javno-privatnih partnerstava na temelju članka 187. UFEU-a;
Amandman 11 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 16.
(16) Sudjelovanje u neizravnim aktivnostima koje financira zajedničko poduzeće S2R treba biti u skladu s Uredbom (EU) br. … /2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od … 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje i širenje rezultata u „Okvirnom programu za istraživanje i inovacije (2014. – 2020.) – Obzor 2020”16
(16) Sudjelovanje u neizravnim mjerama koje financira zajedničko poduzeće S2R treba biti u skladu s Uredbom (EU) br. 1290/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća16. Zajedničko poduzeće S2R trebalo bi, nadalje, na temelju odgovarajućih mjera koje je donijela Komisija osigurati dosljednu primjenu tih pravila.
__________________
__________________
16 SL … [Pravila za sudjelovanje u Obzoru 2020.]
16 Uredba (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1906/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 81.).
(16a) Zajedničko poduzeće S2R trebalo bi pri klasifikaciji tehnoloških istraživanja, razvoja proizvoda i demonstracijskih aktivnosti uzeti u obzir definicije OECD-a u vezi s razinom tehnološke spremnosti.
(20a) Imajući u vidu ukupni cilj Okvirnog programa Obzor 2020. glede postizanja većeg pojednostavljenja i usklađenosti, svi pozivi na podnošenje prijedloga u okviru zajedničkog poduzeća S2R trebali bi uzimati u obzir trajanje Okvirnog programa Obzor 2020.
Amandman 14 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 21.
(21) U skladu s člankom 287. stavkom 1. Ugovora, osnivačkim aktom tijela, ureda ili agencija koje osniva Unija, može se Revizorskom sudu onemogućiti ispitivanje računovodstvene evidencije svih prihoda i rashoda tih tijela, ureda ili agencija. U skladu s člankom 60. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, financijska izvješća tijela iz članka 209. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 mora provjeriti neovisno revizorsko tijelo koje, među ostalim, daje mišljenje o pouzdanosti financijskih izvješća te zakonitosti i pravilnosti osnovnih transakcija.
(21) S obzirom na posebnu narav i trenutačni status zajedničkih poduzeća te kako bi se osigurao kontinuitet sa Sedmim okvirnim programom, zajednička poduzeća trebala bi i dalje podlijegati zasebnoj razrješnici. Izuzećem iz članka 60. stavka 7. i članka 209. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, razrješnicu za izvršenje proračuna zajedničkog poduzeća S2R trebao bi stoga davati Europski parlament prema preporuci Vijeća. Stoga se zahtjevi za izvještavanje iz članka 60. stavka 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 ne bi trebali primjenjivati na doprinos Unije zajedničkom poduzeću S2R, ali bi se trebali uskladiti, koliko je moguće, s onima koji su predviđeni za tijela sukladno članku 208. navedene Uredbe. Reviziju financijskih izvješća i zakonitosti i pravilnosti osnovnih transakcija trebao bi provesti Revizorski sud.
(23a) S obzirom na važnost neprestanih inovacija za konkurentnost prometnog sektora Unije te na broj zajedničkih poduzeća na tom području, trebalo bi pravodobno izraditi analizu primjerenosti napora zajedničkog istraživanja na području prometa, posebice s obzirom na privremeno ocjenjivanje Okvirnog programa Obzor 2020.
1. Radi koordinacije ulaganja Unije u istraživanje i inovacije u europskom željezničkom sektoru i upravljanja njima osniva se zajedničko poduzeće u smislu članka 187. Ugovora („zajedničko poduzeće Shift2Rail” ili „zajedničko poduzeće S2R”) do 31. prosinca 2024.
1. Radi koordinacije ulaganja Unije u istraživanje i inovacije u europskom željezničkom sektoru i upravljanja njima osniva se zajedničko poduzeće u smislu članka 187. Ugovora („zajedničko poduzeće Shift2Rail” ili „zajedničko poduzeće S2R”) do 31. prosinca 2024. Kako bi se u obzir uzelo trajanje Okvirnog programa Obzor 2020., pozivi na podnošenje prijedloga u okviru zajedničkog poduzeća S2R pokreću se najkasnije do 31. prosinca 2020. U opravdanim slučajevima pozive za dostavu prijedloga može se objaviti do 31. prosinca 2021.
Amandman 17 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka b
(b) doprinos postizanju jedinstvenog europskog željezničkog prostora, bržem i jeftinijem prelasku na privlačniji, konkurentan, učinkovit i održiv europski željeznički sustav te modalnom prelasku s cestovnog i zračnog na željeznički prijevoz s pomoću obuhvatnog i koordiniranog pristupa ispunjavanju potreba u pogledu istraživanja i inovacija željezničkog sustava i njegovih korisnika. Taj pristup obuhvaća željeznička vozila, infrastruktura i upravljanje prometom za tržišne segmente teretnog i dugolinijskog, regionalnog, lokalnog i gradskog prometa te intermodalne veze između željezničkog i ostalih vrsta prijevoza, čime se putnicima pružaju cjelovita rješenja njihovih potreba za putovanjem i prijevozom željeznicom – od podrške pri transakcijama do pomoći tijekom putovanja;
(b) doprinos postizanju jedinstvenog europskog željezničkog prostora, bržem i jeftinijem prelasku na privlačniji, pristupačan (uključujući i za osobe sa smanjenom pokretljivošću), konkurentan, učinkovit i održiv europski željeznički sustav te modalnom prelasku s cestovnog i zračnog na željeznički prijevoz te razvoju snažnog i konkurentnog europskog sektora željezničke industrije s pomoću obuhvatnog i koordiniranog pristupa ispunjavanju potreba u pogledu istraživanja i inovacija željezničkog sustava i njegovih korisnika. Taj pristup obuhvaća željeznička vozila, infrastruktura i upravljanje prometom za tržišne segmente teretnog i dugolinijskog, regionalnog, lokalnog i gradskog prometa te intermodalne veze između željezničkog i ostalih vrsta prijevoza, čime se putnicima pružaju cjelovita rješenja njihovih potreba za putovanjem i prijevozom željeznicom – od podrške pri transakcijama do pomoći tijekom putovanja;
Amandman 18 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka d
(d) djelovanje kao središnja referentna točka u pogledu aktivnosti istraživanja i inovacija povezanih sa željeznicom koje se financiraju na razini EU-a koordiniranjem projekata i dostavljanjem relevantnih informacija svim dionicima;
(d) središnja uloga u pogledu mjera istraživanja i inovacija povezanih sa željeznicom koje se financiraju na razini EU-a koordiniranjem projekata i dostavljanjem relevantnih informacija svim dionicima;
Amandman 19 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka e
(e) aktivno promicanje sudjelovanja i bliskog uključivanja svih relevantnih dionika cjelokupnog željezničkog vrijednosnog lanca i izvan željezničke industrije, osobito proizvođača željezničke opreme (željezničkih vozila i upravljačkih sustava vlakova) i njihovog opskrbnog lanca, upravitelja infrastrukture, željezničkih prijevoznika (u putničkom i teretnom prometu), društava za lizing željezničkih vozila, agencija za certifikaciju, predstavnika radnika, udruženja profesionalaca, udruženja korisnika (u putničkom i teretnom prometu) te relevantnih znanstvenih institucija ili relevantne znanstvene zajednice. Potiče se uključivanje malih i srednjih poduzeća kako je definirano Preporukom Komisije 2003/361/EC20.
(e) aktivno promicanje sudjelovanja i bliskog uključivanja svih relevantnih dionika cjelokupnog željezničkog vrijednosnog lanca i izvan željezničke industrije, osobito proizvođača željezničke opreme (željezničkih vozila i upravljačkih sustava vlakova te sustava upravljanja prometom) i njihovog opskrbnog lanca, upravitelja infrastrukture, željezničkih prijevoznika (u putničkom i teretnom prometu), društava za leasing željezničkih vozila, agencija za certifikaciju, udruženja profesionalaca, udruženja korisnika (u putničkom i teretnom prometu) te relevantnih znanstvenih institucija ili relevantne znanstvene zajednice. Potiče se uključivanje malih i srednjih poduzeća kako je definirano Preporukom Komisije 2003/361/EC20.
__________________
__________________
20 Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).
20 Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).
Amandman 20 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. – točka ea (nova)
(ea) provoditi mjere koje promiču sudjelovanje malih i srednjih poduzetnika, sveučilišta i istraživačkih centara. U tom se smislu trebaju prepoznati i rješavati prepreke koje onemogućuju sudjelovanje novih sudionika u zajedničkom poduzeću S2R;
(eb) težiti postizanju komplementarnosti i bliskih sinergija s europskim strukturnim i investicijskim fondovima kako bi se pomoglo zatvoriti rascjep u sektoru istraživanja i inovacija u Europi. Ako je moguće, promicati interoperabilnost između Okvirnog programa Obzor 2020. i navedenih fondova te poticati zajedničko ili kombinirano financiranje. U tom će smislu mjere biti usmjerene ka potpunom iskorištavanju potencijala kvalificiranog kadra u Europi, tako poboljšavajući gospodarski i društveni utjecaj istraživanja i inovacija te će se one razlikovati, ali istovremeno nadopunjavati politike i mjere europskih strukturnih i investicijskih fondova.
1. Maksimalni financijski doprinos Unije inicijativi Shift2Rail iznosi 450 milijuna EUR, uključujući doprinose Europskog udruženja slobodne trgovine, isplaćeno odobrenim sredstvima općeg proračuna Unije koja su dodijeljena Posebnom programu Obzor 2020. kojim se provodi Okvirni program Obzor 2020. u skladu s odgovarajućim odredbama članka 58. stavka 1. točke (c) podtočke (iv.) i članaka 60. i 61. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 za tijela iz članka 209. te Uredbe. Taj iznos uključuje:
1. Maksimalni financijski doprinos Unije inicijativi Shift2Rail iznosi 450 milijuna EUR, uključujući doprinose država članica Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA), isplaćeno odobrenim sredstvima općeg proračuna Unije koja su dodijeljena Posebnom programu Obzor 2020. kojim se provodi Okvirni program Obzor 2020. u skladu s odgovarajućim odredbama članka 58. stavka 1. točke (c) podtočke (iv.) i članaka 60. i 61. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 za tijela iz članka 209. te Uredbe. Taj iznos uključuje:
2. Iz ostalih instrumenata Unije mogu se dodijeliti dodatna sredstva kao dopuna doprinosu iz stavka 1. radi potpore aktivnostima za primjenu zrelih ishoda zajedničkog poduzeća S2R.
2. Iz ostalih instrumenata Unije mogu se dodijeliti dodatna sredstva kao dopuna doprinosu iz stavka 1. radi potpore mjerama za primjenu zrelih inovativnih ishoda zajedničkog poduzeća S2R.
Amandman 24 Prijedlog Uredbe Članak 3. – stavak 4. – točka d i da (nova)
(d) dogovori u pogledu pružanja potrebnih podataka kako bi se osiguralo da Komisija može sastaviti svoju politiku u području istraživanja i inovacija te ispuniti svoje obveze širenja i izvješćivanja;
(d) dogovori u pogledu pružanja potrebnih podataka kako bi se osiguralo da Komisija može ispuniti svoje obveze širenja i izvješćivanja; uključujući na jedinstvenom portalu za sudionike, kao i putem drugih elektroničkih sredstava širenja Obzora 2020. kojima upravlja Komisija;
(da) odredbe za objavljivanje poziva za dostavu prijedloga zajedničkog poduzeća S2R također na jedinstvenom portalu za sudionike, kao i putem drugih elektroničkih sredstava širenja Obzora 2020. kojima upravlja Komisija.
4. U svrhu vrednovanja doprinosa u naravi iz stavka 2. točke (b) i članka 15. stavka 3. točke (b) Statuta iz Priloga I., troškovi se utvrđuju u skladu s uobičajenom praksom troškovnog računovodstva predmetnih subjekata, u skladu s mjerodavnim računovodstvenim standardima države u kojoj subjekt ima poslovni nastan i u skladu s mjerodavnim međunarodnim računovodstvenim standardima / međunarodnim standardima financijskog izvješćivanja. Troškove potvrđuje neovisni vanjski revizor kojeg imenuje predmetni subjekt. Zajedničko poduzeće S2R potvrđuje vrednovanje doprinosa. U slučaju preostalih nejasnoća zajedničko poduzeće S2R može izvršiti reviziju vrednovanja kako je navedeno u članku 20. Statuta.
4. U svrhu vrednovanja doprinosa iz stavka 2. točke (b) i članka 15. stavka 3. točke (b) Statuta iz Priloga I., troškovi se utvrđuju u skladu s uobičajenom praksom troškovnog računovodstva predmetnih subjekata, u skladu s mjerodavnim računovodstvenim standardima države u kojoj subjekt ima poslovni nastan i u skladu s mjerodavnim međunarodnim računovodstvenim standardima / međunarodnim standardima financijskog izvješćivanja. Troškove potvrđuje neovisni vanjski revizor kojeg imenuje predmetni subjekt. Zajedničko poduzeće S2R može potvrditi metodu vrednovanja u slučaju svake nesigurnosti koja proizlazi iz dobivanja ovlaštenja. U svrhe ove Uredbe, zajedničko poduzeće S2R niti bilo koje tijelo Unije ne vrši reviziju troškova dodatnih aktivnosti.
6. Nastavno na stavak 5., Komisija može okončati, proporcionalno smanjiti ili suspendirati financijski doprinos Unije zajedničkom poduzeću S2R ili pokrenuti postupak likvidacije iz članka 23. stavka 2. Statuta iz Priloga I. ako ti članovi ili njihovi povezani subjekti ne daju doprinose, daju samo djelomične doprinose ili naknadne doprinose iz stavka 2.
6. Nastavno na stavak 5., Komisija može okončati, proporcionalno smanjiti ili suspendirati financijski doprinos Unije zajedničkom poduzeću S2R ili pokrenuti postupak likvidacije iz članka 23. stavka 2. Statuta iz Priloga I. ako ti članovi ili njihovi povezani subjekti ne daju doprinose, daju samo djelomične doprinose ili naknadne doprinose iz stavka 2. Odlukom Komisije ne ugrožava se povrat prihvatljivih troškova članova ili zajedničkog poduzeća S2R koji su već nastali ili preuzeti do trenutka priopćenja zajedničkom poduzeću o spomenutoj odluci.
Zajedničko poduzeće S2R donosi svoja posebna financijska pravila u skladu s člankom 209. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbe (EU) br. … [Delegirana uredba o Oglednoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 209. Financijske uredbe].
Ne dovodeći u pitanje članak 12. zajedničko poduzeće S2R donosi svoja posebna financijska pravila u skladu s člankom 209. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbom (EU) br. … [Delegirana uredba o Oglednoj financijskoj uredbi za tijela javno-privatnog partnerstva].
Upravni odbor u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju donosi odluku na temelju članka 2. stavka 1. Pravilnika o osoblju i članka 6. Uvjeta zapošljavanja ostalih službenika kojom se relevantne ovlasti tijela za imenovanje delegiraju izvršnom direktoru i definiraju uvjeti pod kojima se delegiranje ovlasti može suspendirati.
Upravni odbor u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju donosi odluku na temelju članka 2. stavka 1. Pravilnika o osoblju i članka 6. Uvjeta zapošljavanja ostalih službenika kojom se relevantne ovlasti tijela za imenovanje delegiraju izvršnom direktoru i definiraju uvjeti pod kojima se delegiranje ovlasti može suspendirati. Izvršni direktor daje povratno izvješće upravnom odboru o delegiranim ovlastima i ovlašten je dalje prenijeti te ovlasti.
2. U slučaju izvanugovorne odgovornosti, zajedničko poduzeće S2R, u skladu s općim načelima koja su zajednička svim pravima država članica, nadoknađuje svu štetu koju je prouzročilo njegovo osoblje tijekom izvršavanja svojih dužnosti.
2. U slučaju izvanugovorne odgovornosti, zajedničko poduzeće S2R, u skladu s općim načelima koja su zajednička svim pravima država članica, nadoknađuje svu štetu koju je prouzročilo njegovo osoblje ili članovi upravnog odbora tijekom izvršavanja svojih dužnosti.
1. Komisija do 31. prosinca 2017. provodi privremeno vrednovanje zajedničkog poduzeća S2R. Komisija dostavlja zaključke tog vrednovanja i svoja zapažanja Europskom parlamentu i Vijeću do 30. lipnja 2018.
1. Komisija do 30. lipnja 2017. uz pomoć neovisnih stručnjaka provodi privremeno vrednovanje zajedničkog poduzeća S2R, uključujući ocjenjivanje uključenosti malih i srednjih poduzeća i otvorenosti njima, kao i administrativnog funkcioniranja zajedničkog poduzeća S2R s posebnim naglaskom na suočavanje s administrativnim izazovima ili opterećenjima. Komisija sastavlja izvješće o tom vrednovanju koje sadržava zaključke tog vrednovanja i zapažanja Komisije. Komisija to izvješće dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću do 31. prosinca 2017. Rezultati privremenog vrednovanja poduzeća S2R uzimaju se u obzir kod temeljite procjene i privremenog vrednovanja iz članka 32. Uredbe (EU) br. 1291/2013.
1. Razrješnica za izvršenje proračuna u pogledu doprinosa Unije zajedničkom poduzeću S2R dio je razrješnice koju Europski parlament preporukom Vijeća daje Komisiji u skladu s postupkom predviđenim člankom 319. Ugovora.
1. Odstupajući od članka 60. stavka 7. i članka 209. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, razrješnicu za izvršenje proračuna zajedničkog poduzeća S2R daje Europski parlament preporukom Vijeća u skladu s postupkom predviđenim financijskim pravilima zajedničkog poduzeća S2R.
2. Zajedničko poduzeće S2R u potpunosti surađuje s institucijama uključenima u postupak davanja razrješnice te, prema potrebi, dostavlja sve potrebne dodatne podatke. U tom se smislu od njega može zatražiti da bude zastupljeno na sastancima s odgovarajućim institucijama ili tijelima i da pomaže dužnosniku Komisije za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti.
1. Ne dovodeći u pitanje članak 19. stavak 4. Statuta iz Priloga I., zajedničko poduzeće S2R osoblju Komisije, ostalim osobama koje ono ili ona ovlasti i Revizorskom sudu odobrava pristup svojim lokacijama i prostorima te informacijama, uključujući informacije u elektroničkom obliku koji su potrebne za provedbu revizija.
1. Zajedničko poduzeće S2R osoblju Komisije, ostalim osobama koje ono ili ona ovlasti i Revizorskom sudu odobrava pristup svojim lokacijama i prostorima te informacijama, uključujući informacije u elektroničkom obliku koji su potrebne za provedbu revizija.
5a. Osoblje zajedničkog poduzeća, izvršni direktor i članovi upravnog odbora bez odlaganja obavještavaju Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) o svakom slučaju prijevare o kojem su stekli saznanja pri izvršavanju svojih dužnosti ili ovlasti bez snošenja bilo kakve odgovornosti u tom pogledu.
Kako bi se ostvario opći cilj Okvirnog programa Obzor 2020. u pogledu postizanja jednostavnijeg i usklađenijeg europskog okruženja za financiranje istraživanja i inovacija, zajednička poduzeća izbjegavaju skupove pravila koji se razlikuju od onih Okvirnog programa Obzora 2020.
1. „Pridruženi član” je pravni subjekt ili grupacija ili konzorcij pravnih subjekata s poslovnim nastanom u državi članici ili zemlji pridruženoj Okvirnom programu Obzor 2020. koji je odabran u skladu s postupkom utvrđenim člankom 4. stavkom 2., koji ispunjuje uvjete utvrđene člankom 4. stavcima 3. i 4. i koji je prihvatio postojeći Statut potpisivanjem izjave o suglasnosti ;
1. „Pridruženi član” znači pravni subjekt ili grupacija ili konzorcij pravnih subjekata s poslovnim nastanom u državi članici ili zemlji pridruženoj Okvirnom programu Obzor 2020. koji je odabran u skladu s postupkom utvrđenim člankom 4. stavkom 2., koji ispunjuje uvjete utvrđene člankom 4. stavcima 3. i 4. i koji je prihvatio postojeći Statut potpisivanjem izjave o suglasnosti nakon odluke tijela odgovornog za upravljanje njime;
2. „Ostali član osnivač” odnosi se na prinosnike navedene u Prilogu II. koji su se pojedinačno obvezali na vlastiti doprinos u iznosu od najmanje 30 milijuna EUR tijekom trajanja zajedničkog poduzeća S2R te prihvatili postojeći Statut potpisivanjem izjave o suglasnosti;
2. „Ostali član osnivač” odnosi se na pojedinačne pravne subjekte koji su se, na temelju zajedničke vizije, pojedinačno obvezali na vlastiti doprinos u iznosu od najmanje 30 milijuna EUR tijekom trajanja zajedničkog poduzeća S2R te prihvatili postojeći Statut potpisivanjem izjave o suglasnosti nakon odluke tijela odgovornog za upravljanje njime. Članovi osnivači navedeni su u Prilogu II.;
Amandman 38 Prijedlog Uredbe Prilog I. – klauzula 1. – stavak 3. – uvodni dio
3. „Programi inovacija” ili „PI” odnosi se na tematska područja oko kojih je strukturiran glavni plan S2R-a iz stavka 4. Programi inovacija biraju se zbog svojeg kapaciteta da se s pomoću njih najbolje ostvare koristi u pogledu učinka za jedno operativno okruženje ili više njih te odražava pristup željezničkom sustavu. Neovisno o odluci upravnog odbora o izmjeni ove strukture, glavnim planom S2R-a treba predvidjeti uspostavu najmanje pet sljedećih programa inovacija:
3. „Programi inovacija” ili „PI” odnosi se na tematska područja oko kojih je strukturiran glavni plan S2R-a iz stavka 4. Programi inovacija biraju se zbog svojeg kapaciteta da se s pomoću njih najbolje ostvare koristi u pogledu učinka za jedno operativno okruženje ili više njih te odražava pristup željezničkom sustavu te pristup usmjeren prema kupcu. Njihovo utvrđivanje omogućuje i razvoj i ispitivanje pionirskih inovativnih ideja. Neovisno o odluci upravnog odbora o izmjeni ove strukture, glavnim planom S2R-a treba predvidjeti uspostavu najmanje pet sljedećih programa inovacija:
Amandman 39 Prijedlog Uredbe Prilog I. – klauzula 1. – stavak 3. – točka a
(a) ekonomični i pouzdani vlakovi velikog kapaciteta;
(a) ekonomični i pouzdani vlakovi, uključujući vlakove velikog kapaciteta i brze vlakove;
Amandman 40 Prijedlog Uredbe Prilog I. – klauzula 1. – stavak 3. – točka c
(c) ekonomični i pouzdana infrastruktura velikog kapaciteta;
(c) ekonomična, održiva i pouzdana infrastruktura velikog kapaciteta;
Amandman 41 Prijedlog Uredbe Prilog I. – klauzula 2. – točka h
(h) prikupljanje zahtjeva korisnika i definiranje standarda interoperabilnosti na temelju kojih bi se ulaganja u istraživanje i razvoj u pronalaženje operativnih i tržišnih rješenja;
(h) prikupljanje zahtjeva korisnika i definiranje specifikacija i tehničkih standarda interoperabilnosti na temelju kojih bi se ulaganja u istraživanje i razvoj usmjeravala u pronalaženje operativnih i tržišnih rješenja;
Amandman 42 Prijedlog Uredbe Prilog I. – klauzula 2. – točka j
(j) ostvarivanje i razvijanje bliske i dugoročne suradnje među Unijom, željezničkom proizvođačkom industrijom i ostalim dionicima potrebne za razvoj pionirskih inovacija i osiguranje snažnog tržišnog uzleta inovativnih rješenja, uključujući zajednicu željezničkih prijevoznika i ostalih dionika iz željezničkog sektora te sudionika izvan tradicionalnog željezničkog sektora;
(j) ostvarivanje i razvijanje bliske i dugoročne suradnje među Unijom, željezničkom proizvođačkom industrijom i ostalim dionicima potrebne za razvoj pionirskih inovacija i osiguranje snažnog tržišnog uzleta inovativnih rješenja, uključujući organizacije koje predstavljaju korisnike, zajednicu željezničkih prijevoznika i ostalih privatnih i javnih dionika iz željezničkog sektora, uključujući i regionalnu razinu, te sudionika izvan tradicionalnog željezničkog sektora;
Amandman 44 Prijedlog Uredbe Prilog I. – klauzula 2. – točka ka (nova)
(ka) povezivanje sa širokim rasponom dionika, uključujući istraživačke organizacije i sveučilišta;
2.a Ako član zajedničkog poduzeća S2R ne ispuni svoje obveze u pogledu vlastitoga dogovorenog financijskog doprinosa, izvršni direktor o tome sastavlja izvješće i određuje razuman rok za ispravljanje propusta. Ako se situacija ne riješi unutar tog roka, izvršni direktor saziva sastanak upravnog odbora kako bi se odlučilo da li članu koji nije ispunio svoje obveze treba ukinuti članstvo ili treba poduzeti bilo kakvu drugu mjeru sve dok ne ispuni obveze. Upravni odbor može za početak obustaviti glasačko pravo svim članovima koji krše vlastite obveze, nakon što se te članove saslušalo i nakon što im je dana prilika da dovedu stvari u red.
2. Pridruženi članovi zajedničkog poduzeća S2R biraju se otvorenim, nediskriminirajućim i natjecateljskim pozivom za prijavu. Prvi poziv za prijavu pridruženih članova objavljuje se najkasnije u roku od tri mjeseca nakon uspostave zajedničkog poduzeća S2R. Svi dodatni pozivi za prijavu zasnivaju se na potrebi za ključnim sposobnostima za provedbu glavnog plana S2R-a. Svi pozivi objavljuju se na web-mjestu S2R-a te se o njima obavješćuje putem skupine predstavnika država i ostalim kanalima kako bi se osiguralo najšire moguće sudjelovanje u interesu ostvarivanja ciljeva glavnog plana S2R-a. Zajedničko poduzeće S2R potiče sudjelovanje malih i srednjih poduzeća i sudionika cjelokupnog željezničkog vrijednosnog lanca te izvan tradicionalnog željezničkog sektora.
2. Pridruženi članovi zajedničkog poduzeća S2R biraju se otvorenim, nediskriminirajućim i natjecateljskim pozivom za prijavu koji objavljuje Komisija te podliježu transparentnoj procjeni upravnog odbora. Taj postupak procjene i odabira uzima u obzir, među ostalim, važnost i moguću dodanu vrijednost podnositelja zahtjeva za ostvarivanje ciljeva zajedničkog poduzeća S2R, financijsku stabilnost podnositelja zahtjeva i sve potencijalne sukobe interesa u odnosu na ciljeve zajedničkog poduzeća S2R.
2.a Uzimajući u obzir rezultate ocjenjivanja, Komisija donosi konačnu odluku o odabiru pridruženih članova s ciljem da se zajamči geografska ravnoteža, kao i uravnoteženo sudjelovanje malih i srednjih poduzeća, istraživačke zajednice i sudionika iz cjelokupnog željezničkog vrijednosnog lanca, uključujući izvan tradicionalnog željezničkog sektora.
5. Svaki član može otkazati svoje članstvo u zajedničkom poduzeću S2R. Otkaz stupa na snagu i postaje neopozivim šest mjeseci od obavijesti ostalim članovima. Od tog trenutka bivši član oslobađa se svih obveza osim onih koje je zajedničko poduzeće S2R odobrilo ili preuzelo prije otkazivanja članstva.
5. Svaki član može otkazati svoje članstvo u zajedničkom poduzeću S2R. Otkaz stupa na snagu i postaje neopozivim šest mjeseci od obavijesti ostalim članovima. Od tog trenutka bivši član oslobađa se svih obveza osim onih koje je zajedničko poduzeće S2R odobrilo ili preuzelo prije otkazivanja članstva. U takvim slučajevima otvara se račun u svrhu podmirenja financijskih obveza između člana koji istupa iz članstva i zajedničkog poduzeća S2R.
6. Članstvo u zajedničkom poduzeću S2R ne može se prenijeti na treću stranu bez prethodne jednoglasne suglasnosti upravnog odbora.
6. Članstvo u zajedničkom poduzeću S2R ne može se prenijeti na treću stranu bez prethodne jednoglasne suglasnosti upravnog odbora. Komisija je obaviještena o toj suglasnosti i ima pravo prigovora.
+
Amandman 50 Prijedlog Uredbe Prilog I. – klauzula 6. – točka c
(c) najmanje jednog predstavnika pridruženih članova po programu inovacija iz članka 1. stavka 3. Te će predstavnike određivati upravni odbor zajedničkog poduzeća S2R u cilju osiguranja uravnotežene zastupljenosti sudionika iz cjelokupnog željezničkog vrijednosnog lanca te izvan tradicionalnog željezničkog sektora.
(c) najmanje jednog predstavnika pridruženih članova po programu inovacija iz članka 1. stavka 3. Pridruženi član koji kao pojedinačni pravni subjekt ispunjava kriterije navedene u klauzuli 1. stavku 2. [znači vlastiti doprinos od barem 30 milijuna] te doprinosi postizanju ciljeva iz članka 2. stavka 2. točaka (a), (b) i (c) predstavljen je u upravnom odboru. Druge predstavnike određuje upravni odbor zajedničkog poduzeća S2R u cilju osiguranja uravnotežene zastupljenosti sudionika, u smislu teritorijalne zastupljenosti i jamčenja zastupljenosti cjelokupnog željezničkog vrijednosnog lanca te izvan tradicionalnog željezničkog sektora. Najmanje dvoje od njih trebali bi biti predstavnici željezničkih prijevoznika.
Predstavnik Europske agencije za željeznice i predsjednik ili potpredsjednik skupine predstavnika država sudjeluju na sjednicama upravnog odbora kao promatrači.
Predstavnik Europske agencije za željeznice sudjeluje na sjednicama upravnog odbora kao promatrač.
Predsjednik ili potpredsjednik skupine predstavnika država ima pravo biti nazočan sjednicama upravnog odbora kao promatrač i sudjelovati u njegovim raspravama, ali nema glasačko pravo.
Predsjednik znanstvenog odbora, kada se god raspravlja o pitanjima u okviru nadležnosti tog odbora, ima pravo biti nazočan sjednicama upravnog odbora kao promatrač i sudjelovati u njegovim raspravama, ali nema glasačko pravo.
Komisija u okviru svoje uloge u upravnom odboru nastoji osigurati koordinaciju između djelatnosti zajedničkog poduzeća S2R i odgovarajućih djelatnosti Okvirnog programa Obzora 2020. u cilju promicanja sinergija kod utvrđivanja prioriteta obuhvaćenih zajedničkim istraživanjem.
Amandman 55 Prijedlog Uredbe Prilog I. – klauzula 8. – stavak 1. – točka ca (nova)
(ca) odlučuje o konačnom sastavu upravnog odbora, posebice odabirom predstavnika pridruženih članova, osim onih koji ispunjavaju kriterije iz klauzule 1. stavka 2.; Konačna odluka trebala bi osigurati uravnoteženo sudjelovanje malih i srednjih poduzeća i sudionika cjelokupnoga željezničkog vrijednosnog lanca, uključujući i izvan tradicionalnoga željezničkog sektora;
Amandman 56 Prijedlog Uredbe Prilog I. – klauzula 8. – stavak 1. – točka na (nova)
(na) osigurava transparentnost izbora svih sporazuma o podugovaranju koji mogu biti uspostavljeni u okviru ove Uredbe
1. Izvršnog direktora imenuje upravni odbor na temelju popisa kandidata koje je predložila Komisija nakon otvorenog i transparentnog postupka odabira.
1. Izvršnog direktora imenuje upravni odbor na temelju postignuća i dokumentiranih administrativnih i upravljačkih vještina, kao i relevantnih kompetencija i iskustva, s popisa kandidata koji predlaže Komisija nakon javnog i transparentnog natječaja nakon objave poziva za iskazivanje interesa u Službenom listu Europske unije i drugdje. Europski parlament ima pravo prigovora.
Prije imenovanja, kandidat kojeg je izabrao upravni odbor odgovara na pitanja članova Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za proračunski nadzor Europskog parlamenta.
Amandman 58 Prijedlog Uredbe Prilog I. – klauzula 10. – stavak 4. – točka ga (nova)
(ga) redovito izvješćuje skupinu predstavnika država i znanstveni odbor o svim pitanjima vezanima uz njihovu savjetodavnu ulogu;
Amandman 59 Prijedlog Uredbe Prilog I. – klauzula 11. – uvodni dio
Europska agencija za željeznice ima u upravnom odboru status promatrača te doprinosi definiciji provedbe glavnog plana S2R-a, osobito obavljanjem sljedećih savjetodavnih zadaća:
Europska agencija za željeznice doprinosi definiciji provedbe glavnog plana S2R-a, osobito obavljanjem sljedećih savjetodavnih zadaća:
Amandman 60 Prijedlog Uredbe Prilog I. – klauzula 11. – točka a
(a) predlaganje mogućih izmjena glavnog plana S2R-a i godišnjih planova rada, osobito kako bi se osiguralo obuhvaćanje potreba za istraživanjem koje se odnose na ostvarivanje jedinstvenog europskog željezničkog prostora;
(a) predlaganje mogućih izmjena glavnog plana S2R-a i godišnjih planova rada, osobito kako bi se osiguralo obuhvaćanje potreba za istraživanjem koje se odnose na ostvarivanje jedinstvenog europskog željezničkog prostora te utvrdila njihova relevantnost za ciljeve iz članka 2. stavka 2.;
Amandman 61 Prijedlog Uredbe Prilog I. – klauzula 11. – točka b
(b) predlaganje tehničkih standarda za aktivnosti istraživanja, razvoja i vrednovanja nakon savjetovanja s dionicima iz članka 2. stavka 1. točke (e) ove Uredbe u cilju jamstva interoperabilnosti i sigurnosti rezultata
(b) predlaganje smjernica za aktivnosti istraživanja i razvoja koje dovode do tehničkih standarda nakon savjetovanja s dionicima iz članka 2. stavka 1. točke (e) ove Uredbe u cilju jamstva interoperabilnosti i sigurnosti rezultata;
Amandman 62 Prijedlog Uredbe Prilog I. – klauzula 13. – stavak 5. – točka a
(a) statusa relevantnih nacionalnih i regionalnih programa istraživanja i inovacija i određivanjem mogućih područja suradnje, uključujući uvođenje odgovarajućih tehnologija;
(a) statusa relevantnih nacionalnih i regionalnih programa istraživanja i inovacija i određivanja mogućih područja suradnje, uključujući uvođenje odgovarajućih tehnologija radi ostvarivanja koristi od sinergija;
5.a Skupina predstavnika država redovno prima informacije, između ostalog, o sudjelovanju u aktivnostima koje financira zajedničko poduzeće S2R, o ishodu svakog poziva na podnošenje prijava i provedbe projekta, o sinergijama s ostalim relevantnim programima Unije te izvršenju proračuna S2R.
6. Skupina predstavnika država može dati, vlastitom inicijativom, preporuke zajedničkom poduzeću S2R o tehničkim, upravljačkim i financijskim pitanjima, osobito kada su to pitanja nacionalnog ili regionalnog interesa. Zajedničko poduzeće S2R obavješćuje skupinu predstavnika o daljnjim postupcima u pogledu tih preporuka.
6. Skupina predstavnika država može dati, vlastitom inicijativom, preporuke upravnom odboru o tehničkim, upravljačkim i financijskim pitanjima, osobito kada su to pitanja nacionalnog ili regionalnog interesa. Upravni odbor obavješćuje skupinu predstavnika o daljnjim postupcima u pogledu tih preporuka.
1. Za obavljanje zadaća predviđenih člankom 2. upravni odbor zajedničkog poduzeća može uspostaviti ograničeni broj radnih skupina za provođenje aktivnosti koje im delegira upravni odbor. Te se skupine sastoje od stručnjaka te djeluju transparentno.
1. Za obavljanje zadaća predviđenih člankom 2. upravni odbor zajedničkog poduzeća može uspostaviti ograničeni broj radnih skupina za provođenje aktivnosti koje im delegira upravni odbor. Te se skupine sastoje od stručnjaka s relevantnom stručnošću uključujući iz istraživačkih organizacija, malih i srednjih poduzeća te željezničkih prijevoznika te djeluju transparentno.
Amandman 66 Prijedlog Uredbe Prilog I. – klauzula 15. – stavak 3. – točka b
(b) doprinosima u naravi ostalih članova ili njihovih povezanih subjekata koji se sastoje od troškova nastalih pri provedbi neizravnih aktivnosti, umanjenih za doprinos zajedničkog poduzeća S2R i sve druge doprinose Unije tim troškovima.
(b) doprinosima u naravi ili novcu ostalih članova i njihovih povezanih subjekata koji se sastoje od troškova nastalih pri provedbi neizravnih aktivnosti, umanjenih za doprinos zajedničkog poduzeća S2R i sve druge doprinose Unije tim troškovima.
1. Izvršni direktor upravnom odboru podnosi godišnje izvješće o izvršavanju svojih zadaća u skladu s financijskim pravilima zajedničkog poduzeća S2R.
1. Izvršni direktor upravnom odboru podnosi godišnje izvješće o izvršavanju svojih zadaća u skladu s financijskim pravilima zajedničkog poduzeća S2R.
2. Izvršni direktor do 15. veljače svake godine podnosi upravnom odboru na odobrenje godišnje izvješće o radu u pogledu napretka koji je zajedničko poduzeće S2R postiglo u prethodnoj kalendarskoj godini, osobito u vezi s godišnjim planom rada. U izvješću se, među ostalim, navode informacije o:
2. U roku od dva mjeseca od zaključivanja svake financijske godine izvršni direktor podnosi upravnom odboru na odobrenje godišnje izvješće o radu u pogledu napretka koji je zajedničko poduzeće S2R postiglo u prethodnoj kalendarskoj godini, osobito u vezi s godišnjim planom rada. U izvješću se, među ostalim, navode informacije o:
(a) istraživanjima, inovacijama i ostalim provedenim aktivnostima i o odgovarajućim rashodima;
(a) istraživanjima, inovacijama i ostalim provedenim aktivnostima i o odgovarajućim rashodima;
(b) aktivnostima o kojima se podnosi izvješće, uključujući raščlanjivanje u skladu s vrstom sudionika, uključujući mala i srednja poduzeća, i zemljom;
(b) aktivnostima o kojima se podnosi izvješće, uključujući raščlanjivanje u skladu s vrstom sudionika, uključujući mala i srednja poduzeća, i zemljom;
(c) djelovanjima odabranima za financiranje uz raščlanjivanje u skladu s vrstom sudionika, uključujući mala i srednja poduzeća, i zemljom te navođenje doprinosa zajedničkog poduzeća S2R pojedinačnim sudionicima i mjerama.
(c) djelovanjima odabranima za financiranje uz raščlanjivanje u skladu s vrstom sudionika, uključujući mala i srednja poduzeća, i zemljom te navođenje doprinosa zajedničkog poduzeća S2R pojedinačnim sudionicima i mjerama.
Nakon što upravni odbor odobri godišnje izvješće o radu, ono se dostavlja skupini predstavnika država te se objavljuje.
Nakon što upravni odbor odobri godišnje izvješće o radu, ono se dostavlja skupini predstavnika država te se objavljuje.
3. Zajedničko poduzeće S2R podnosi godišnje izvješće Komisiji u skladu s člankom 60. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.
3. Do 1. ožujka iduće financijske godine voditelj računovodstva zajedničkog poduzeća S2R šalje privremeno izvješće voditelju računovodstva Komisije i Revizorskom sudu.
4. Financijska izvješća zajedničkog poduzeća S2R provjerava neovisno revizorsko tijelo u skladu s člankom 60. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.
Financijska izvješća zajedničkog poduzeća S2R ne podliježu provjerama Revizorskog suda.
Do 31. ožujka iduće financijske godine zajedničko poduzeće S2R Europskom parlamentu, Vijeću i Revizorskom sudu šalje izvješće o proračunskom i financijskom upravljanju.
Po primitku zapažanja Revizorskog suda o privremenim izvještajima zajedničkog poduzeća S2R u skladu s člankom 148. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, voditelj računovodstva sastavlja konačne poslovne knjige zajedničkog poduzeća S2R te ih izvršni direktor podnosi upravnom odboru radi davanja mišljenja.
Upravni odbor dostavlja mišljenje o konačnim poslovnim knjigama zajedničkog poduzeća S2R.
Izvršni direktor do 1. srpnja nakon svake financijske godine konačne poslovne knjige, zajedno s mišljenjem upravnog odbora, šalje Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu.
Konačna poslovne knjige objavljuju se u Službenom listu Europske unije do 15. studenoga sljedeće godine.
Izvršni direktor do 30. rujna Revizorskom sudu šalje odgovor na njegova zapažanja iz godišnjeg izvješća. Izvršni direktor također dostavlja taj odgovor upravnom odboru.
Izvršni direktor Europskom parlamentu, na njegov zahtjev, podnosi sve podatke potrebne za nesmetanu primjenu postupka davanja razrješnice za predmetnu financijsku godinu u skladu s člankom 165. stavkom 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.
Zahtjev za zaštitu zastupničkog imuniteta Alexandera Mirskog
204k
46k
Odluka Europskog parlamenta od 15 travnja 2014. o zahtjevu za zaštitu imuniteta i povlastica Alexandera Mirskog (2014/2026(IMM))
– uzimajući u obzir zahtjev Alexandera Mirskog od 14. veljače 2014., najavljen na plenarnoj sjednici 24. veljače 2014., za zaštitu imuniteta i povlastica u vezi s parničnim postupkom koji se odvija pred Građanskim odjelom Senata Vrhovnog suda Republike Latvije (dalje u tekstu: Vrhovni sud) (ref. C17129611),
– uzimajući u obzir članak 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,
– uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010. i 6. rujna 2011.(1),
– uzimajući u obzir doslovno izvješće s plenarne sjednice održane 4. travnja 2011.,
– uzimajući u obzir članak 5. stavak 2. te članke 6.a i 7. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A7‑0273/2014),
A. budući da je zastupnik u Europskom parlamentu Alexander Mirsky zatražio zaštitu svog zastupničkog imuniteta u odnosu na parnični postupak koji se odvija pred Vrhovnim sudom Republike Latvije; budući da se navedeni postupak vodi u vezi s odlukom Građanskog odjela Okružnog suda u Rigi (dalje u tekstu: Okružni sud u Rigi) kojom se od Alexandera Mirskog traži da povuče izjavu danu 4. travnja 2011. u govoru u Europskom parlamentu i da navodno oštećenim tužiteljima plati 1000 LVL na ime naknade neimovinske štete;
B. budući da prema članku 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu ne mogu biti podvrgnuti nikakvom obliku ispitivanja, zadržavanja ili sudskog postupka zbog izraženih mišljenja ili glasanja pri obnašanju svojih dužnosti;
C. budući da izvršavajući svoje ovlasti u vezi s povlasticama i imunitetima, Parlament postupa tako da očuva svoj integritet kao demokratska zakonodavna skupština i osigura nezavisnost zastupnika u obnašanju dužnosti;
D. budući da je Sud pojasnio da je u suštini svrha članka 8. Protokola, u svjetlu cilja zaštite slobode govora i neovisnosti zastupnika u Europskom parlamentu te u svjetlu teksta tog članka koji izričito upućuje na glasanje i izražena mišljenja zastupnika, ta da se primjenjuje na izjave zastupnika upravo u prostorima Europskog parlamenta(2);
E. budući da imunitet iz članka 8. Protokola, s obzirom na to da se njime želi zaštiti sloboda govora i neovisnost zastupnika u Europskom parlamentu, treba smatrati apsolutnim imunitetom koji isključuje bilo kakav sudski postupak zbog izraženog mišljenja ili glasanja pri obnašanju parlamentarnih dužnosti(3);
F. budući da imunitet u odnosu na pravne postupke koji uživaju zastupnici u Europskom parlamentu uključuje i imunitet za parnične postupke;
G. budući da se zahtjev Alexandera Mirskog odnosi na pravni postupak koji je protiv njega pokrenut zbog izjava danih u jednominutnom govoru na plenarnoj sjednici 4. travnja 2011.; budući da je Alexander Mirsky u trenutku davanja predmetnih izjava nepobitno bio zastupnik u Europskom parlamentu;
H. budući da je Gradski sud u Jūrmali ispravno utvrdio da Alexander Mirsky uživa imunitet dodijeljen zastupnicima u Europskom parlamentu člankom 8. Protokola i da je stoga odbacio zahtjev tužitelja; budući da je, nasuprot tome, Okružni sud u Rigi u potpunosti zanemario primjenu te odredbe; budući da je nacionalni sud dužan primjenjivati primarno zakonodavstvo EU-a;
I. budući da pravni postupak protiv Alexandera Mirskog pred Vrhovnim sudom Republike Latvije još uvijek traje i da pravomoćna presuda može biti u njegovu korist; budući da bi, međutim, u slučaju da Vrhovni sud potvrdi presudu Okružnog suda u Rigi, to značilo da latvijske vlasti krše primarno zakonodavstvo EU-a;
J. budući da se presudom Okružnog suda u Rigi zapravo krše povlastice i imuniteti Alexandera Mirskog; budući da se okolnostima predmetnog slučaja upravo ograničava izražavanje mišljenja u obnašanju parlamentarnih dužnosti;
1. odlučuje zaštititi imunitet i povlastice Alexandera Mirskog;
2. poziva Komisiju da intervenira kod latvijskih vlasti radi primjene primarnog zakonodavstva EU-a, točnije, članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, odnosno da po potrebi na osnovi članka 258. Ugovora o funkcioniranju Europske unije pokrene postupak za utvrđivanje povrede zakonodavstva Unije;
3. nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Republike Latvije i Alexanderu Mirskom.
Predmet 101/63, Wagner protiv Fohrmanna i Kriera [1964.], ECR 195; predmet 149/85, Wybot protiv Faurea i drugih [1986.], ECR 2391; predmet T-345/05, Mote protiv Parlamenta [2008.], ECR II-2849, spojeni predmeti C-200/07 i C-201/07, Marra protiv De Gregorija i Clementea [2008.], ECR I-7929; predmet T-42/06, Gollnisch protiv Parlamenta [2010.], ECR II-1135 te predmet C-163/10, Patriciello [2011.], ECR I-07565.
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2012/007 IT/VDC Technologies iz Italije) (COM(2014)0119 – C7-0089/2014 – 2014/2025(BUD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0119 – C7‑0089/2014),
– uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1927/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o osnivanju Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji(1), (Uredba o EGF-u),
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje od 2014. do 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,
– uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,
– uzimajući u obzir postupak trijaloga iz točke 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,
– uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A7-0261/2014),
A. budući da je Europska unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima pogođenima posljedicama velikih strukturnih promjena u svjetskim trgovinskim tokovima te kako bi im se pomoglo pri ponovnom uključivanju na tržište rada;
B. budući da bi financijska pomoć Unije otpuštenim radnicima trebala biti dinamična i stavljena na raspolaganje što brže i učinkovitije, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji EGF-a;
C. budući da je Italija predala zahtjev EGF/2012/007 IT/VDC Technologies za financijski doprinos EGF-a, nakon 1164 otkaza u društvu VDC Technologies SpA i kod jednog dobavljača s 1146 radnika kojima su namijenjene mjere koje sufinancira EGF tijekom referentnog razdoblja od 26. veljače 2012. do 25. lipnja 2012.;
D. budući da zahtjev ispunjava kriterije prihvatljivosti utvrđene Uredbom o EGF-u;
1. slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 2. točke (a) Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Italija stoga ima pravo na financijski doprinos u skladu s tom Uredbom;
2. primjećuje da su talijanske vlasti predale zahtjev za financijski doprinos EGF-a 31. kolovoza 2012. i žali što je Europska komisija svoju procjenu učinila dostupnom tek 5. ožujka 2014.; žali zbog dugog trajanja razdoblja ocjenjivanja od 19 mjeseci i smatra da je to kašnjenje proturječno cilju Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji kojim se nastoji osigurati brza pomoć otpuštenim radnicima;
3. smatra da su otkazi u društvu VDC Technologies SpA i kod jednog dobavljača (proizvodnja televizora, monitora i ekrana te klimatizacijskih jedinica) povezani s velikim strukturnim promjenama u tokovima svjetske trgovine nastalima zbog globalizacije, upućujući na ozbiljne ekonomske smetnje u sektoru proizvodnje električne opreme zbog pojačane konkurencije iz trećih zemalja, posebno Kine;
4. primjećuje da se pri reformiranju trgovinske politike EU-a, u pogledu liberalizacije i instrumenata za zaštitu trgovine, valja osloniti na spoznaje iz brojnih zahtjeva za mobilizaciju EGF-a koji se temelje na kriteriju globalizacije u danom sektoru;
5. napominje da 1164 otkaza o kojima je riječ, zajedno s 54 otkaza iz istog razloga prije i poslije četveromjesečnog referentnog razdoblja, imaju izrazito negativan učinak na tržište rada i gospodarsko stanje u pogođenom području u regiji treće razine NUTS-a ITI45 Frosinone u regiji druge razine NUTS-a ITI4 Lacij;
6. pozdravlja činjenicu da su talijanska nadležna tijela, radi pružanja brze pomoći radnicima, odlučila pokrenuti provedbu personaliziranih usluga za pogođene radnike 30. studenog 2012., devet mjeseci prije podnošenja zahtjeva EGF-u i mnogo prije konačne odluke o odobravanju sredstava EGF-a za predloženi usklađeni paket;
7. napominje da usklađeni paket personaliziranih usluga koji će se sufinancirati obuhvaća mjere za ponovno uključivanje 1146 otpuštenih radnika na tržište rada, kao što su profesionalno usmjeravanje/procjena vještina, osposobljavanje, usluge za pojedince, potpora za poduzetništvo, dodatak za zapošljavanje, naknada za sudjelovanje;
8. pozdravlja činjenicu da su se talijanska nadležna tijela savjetovala sa socijalnim partnerima, uključujući sindikate (CGIL, USB, CISAL, CISL, UIL, UGL), o mjerama za ponovno uključivanje otpuštenih radnika na tržište rada te da će se tijekom raznih razdoblja provedbe EGF-a te u pristupu EGF-u primjenjivati politika jednakosti žena i muškaraca i načelo nediskriminacije;
9. ističe da paket sadrži razne oblike financijskih naknada: naknadu za radnike koji žive s osobama kojima je potrebna skrb, naknadu za mobilnost i naknadu za sudjelovanje; ističe relativno visoki iznos poticaja za zapošljavanje (6 000 EUR po radniku), ali pozdravlja činjenicu da se poticaj isplaćuje samo ako se radnicima ponudi ugovor o radu na neodređeno ili ugovor o radu na određeno vrijeme od 24 mjeseca;
10. pozdravlja savjetovanje sa socijalnim partnerima (sindikati CGIL USB, CISAL, CISL, UIL, UGL) u vezi s usklađenim paketom prilagođenih usluga i aktiviranje lokalne mreže za podršku u koju su se uključili razni lokalni partneri, te to što će se tijekom različitih faza primjene EGF-a i u pristupu EGF-u provoditi politika ravnopravnosti žena i muškaraca, kao i načelo nediskriminacije;
11. podsjeća na važnost povećanja mogućnosti zapošljavanja svih radnika prilagođenim programima osposobljavanja i priznavanjem sposobnosti i vještina koje je radnik usvojio tijekom profesionalne karijere; očekuje da se osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu prilagodi potrebama otpuštenih radnika, ali i stvarnom poslovnom okruženju;
12. pozdravlja činjenicu da se predviđa osposobljavanje za sve radnike kojima je paket EGF-a namijenjen; međutim, žali što prijedlog Komisije ne opisuje područja i sektore za koje će se osposobljavanje nuditi;
13. primjećuje da informacije o usklađenom paketu personaliziranih usluga koji se treba financirati iz EGF-a sadrže informacije o komplementarnosti s mjerama koje se financiraju iz strukturnih fondova; naglašava da su talijanske vlasti potvrdile da prihvatljive aktivnosti ne primaju pomoć iz drugih financijskih instrumenata Unije; ponavlja poziv Komisiji da predstavi usporednu procjenu tih podataka u svojim godišnjim izvješćima kako bi se osiguralo potpuno poštovanje postojećih odredbi te kako bi se zajamčilo da Unija neće dvostruko financirati usluge;
14. naglašava da se u skladu s člankom 6. Uredbe o EGF-u osigurava potpora EGF-a otpuštenim radnicima kako bi ponovno dobili stalno zaposlenje; nadalje naglašava da se sredstvima EGF-a mogu sufinancirati samo aktivne mjere na tržištu rada koje vode trajnom, dugoročnom zaposlenju; ponavlja da pomoć EGF-a ne smije zamijeniti aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima nadležna društva, ni mjere za restrukturiranje društava ili sektora;
15. pozdravlja sporazum koji su postigli Europski parlament i Vijeće u vezi s novom Uredbom o EGF-u za razdoblje od 2014. do 2020., i to kad je riječ o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju fonda u slučaju krize, o povećanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri postupanju sa zahtjevima za mobilizaciju EGF-a u Komisiji te kad to čine Europski parlament i Vijeće skraćenjem vremena za procjenu i odobrenje, o proširenju popisa prihvatljivih mjera i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;
16. odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;
17. nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;
18. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.
PRILOG:
ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2012/007 IT/VDC Technologies iz Italije)
(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci 2014/254/EU
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2012/004 ES/Grupo Santana iz Španjolske) (COM(2014)0116 – C7-0101/2014 – 2014/2027(BUD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0116 – C7‑0101/2014),
– uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1927/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o osnivanju Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji(1) (Uredba o EGF-u),
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,
– uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3)(MIS od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,
– uzimajući u obzir postupak trijaloga iz točke 13. MIS-a od 2. prosinca 2013.,
– uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A7‑0260/2014),
A. budući da je Europska unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u svjetskim trgovinskim tokovima te kako bi im se pomoglo pri reintegraciji na tržište rada;
B. budući da bi financijska pomoć Unije otpuštenim radnicima trebala biti dinamična i stavljena na raspolaganje što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji EGF-a;
C. budući da je Španjolska podnijela zahtjev EGF/2012/004 ES/Grupo Santana(4) za financijski doprinos EGF-a nakon 330 otpuštanja u društvu Grupo Santana i njegovih 15 dobavljača i daljnjih proizvođača, pri čemu su mjere sufinancirane od strane EGF-a namijenjene za 285 radnika u referentnom razdoblju od 15. studenog 2011. do 15. ožujka 2012.,
D. budući da zahtjev ispunjava kriterije prihvatljivosti utvrđene Uredbom o EGF-u;
1. slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 2. točke (c) Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Španjolska stoga ima pravo na financijski doprinos u skladu s tom Uredbom;
2. uzima na znanje pojašnjenja Komisije da su 330 otpuštanja unutar referentnog razdoblja i dodatnih 689 otpuštanja povezana s istim postupkom kolektivnog otpuštanja, čime se, uz vrlo osjetljivu gospodarsku i socijalnu situaciju u regiji, ispunjavaju uvjeti za izniman slučaj u skladu s člankom 2. točkom c Uredbe o EGF-u;
3. primjećuje da su španjolske vlasti podnijele zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a 16. svibnja 2012. te žali što je Europska komisija svoju ocjenu objavila tek 5. ožujka 2014.; žali zbog dugog trajanja razdoblja ocjenjivanja od 22 mjeseca i smatra da je to kašnjenje proturječno cilju Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji kojim se nastoji osigurati brza pomoć otpuštenim radnicima;
4. smatra da su otpuštanja u društvu Grupo Santana i njegovih 15 dobavljača te daljnjih proizvođača povezana s velikim strukturnim promjenama u svjetskim trgovinskim tokovima zbog globalizacije, što se odnosi na smanjenje udjela EU-a u svjetskoj proizvodnji motornih vozila te na brzi porast u azijskim tržištima iz kojih su proizvođači EU-a u manjoj mogućnosti izvući korist;
5. primjećuje da je tih 330 otpuštanja zajedno sa 689 otpuštanja uslijed istog uzroka prije i nakon četveromjesečnog referentnog razdoblja imalo znatan negativan utjecaj na zaposlenost i gospodarstvo na lokalnoj razini i razini NUTS III te se time pogoršalo otprije slabo gospodarsko stanje na pogođenom području;
6. primjećuje da je riječ o još jednom zahtjevu za pomoć iz EGF-a u pogledu otpuštanja u automobilskom sektoru te da je za taj sektor pristiglo najviše zahtjeva za pomoć iz EGF-a, njih 17, koji su podneseni bilo zbog krize bilo zbog globalizacije; ističe da se u tom novom zahtjevu koji se odnosi na automobilsku industriju očituje potreba za industrijskom strategijom Unije te se njime pokazuje na koji se način EGF-om pomaže radnicima u okviru procesa restrukturiranja;
7. pozdravlja činjenicu da se regija Andaluzija, u kojoj je stopa nezaposlenosti mnogo veća od nacionalnog prosjeka i prosjeka Unije, ponovno koristi pomoći iz EGF-a; ukazuje na činjenicu da se sredstvima iz EGF-a već pomoglo radnicima poduzeća Delphi smještenog u Andaluziji (zahtjev EGF/2008/002 ES/Delphi);
8. pozdravlja činjenicu da su španjolske vlasti, radi brze pomoći radnicima, odlučile pokrenuti provedbu personaliziranih usluga za pogođene radnike 1. kolovoza 2011., deset mjeseci prije podnošenja zahtjeva za EGF i dugo prije konačne odluke o odobravanju sredstava EGF-a za predloženi usklađeni paket;
9. primjećuje da se usklađenim paketom personaliziranih usluga za koji se traži sufinanciranje obuhvaćaju mjere za reintegraciju 285 otpuštenih radnika u zaposlenje, kao što su strukovno osposobljavanje na radnom mjestu, savjetovanje za poslovne projekte, aktivna pomoć pri traženju posla i usklađivanje vještina i poslova;
10. pozdravlja činjenicu da ponuđeno osposobljavanje traje prilično dugo i da će se nadopuniti aktivnostima na radnom mjestu; pozdravlja činjenicu da će osposobljavanje biti prilagođeno potrebama za vještinama i kvalifikacijama poduzeća koja nastaju u poslovnom parku, što je dio mjera osiguranih uz mjere financiranja iz EGF-a;
11. u tom kontekstu pozdravlja činjenicu da je grad Linares, teško pogođen zatvaranjem društva Santana (i njegovih dobavljača), koji je bio najveći poslodavac u gradu, usvojio globalni i sveobuhvatni pristup koji se očituje u strategiji obnove poslovnog parka društva Grupo Santana ne bi li tako privukao nove ulagače; smatra da će se zahvaljujući tomu što je grad Linares odlučio poboljšati uvjete za poduzeća pojačati učinak mjera EGF-a u pogledu radnika;
12. pozdravlja činjenicu da se grad Linares o paketu mjera savjetovao sa socijalnim partnerima (sindikatima MCA-UGT Andalucía and Federación de la industria de CCOO-Andalucía) i da oni nadziru provedbu tih mjera, te da će se tijekom različitih faza primjene EGF-a i u pristupu Fondu provoditi politika ravnopravnosti žena i muškaraca, kao i načelo nediskriminacije;
13. podsjeća na važnost povećanja mogućnosti zapošljavanja svih radnika prilagođenim programima osposobljavanja i priznavanjem sposobnosti i vještina koje je radnik usvojio tijekom profesionalne karijere; očekuje da se osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu prilagodi potrebama otpuštenih radnika, ali i stvarnom poslovnom okruženju;
14. ističe da će se iz EGF-a osigurati „plaća za osposobljavanje”, koja će iznositi 150 % minimalne španjolske plaće; pozdravlja međutim činjenicu da je Komisija potvrdila da se tom plaćom neće nadomjestiti naknada za nezaposlene osobe te će se ona osigurati povrh te naknade, koja se isplaćuje u skladu s nacionalnim zakonodavstvom; u tom kontekstu naglašava da će se novom uredbom o EGF-u za razdoblje 2014. – 2020. ograničiti financijske naknade na najviše 35 % ukupnih troškova mjera te sukladno tomu naknade koje će se osigurati usklađenim paketom za ovu vrstu zahtjeva neće doseći toliko visok iznos u okviru nove uredbe;
15. pozdravlja inicijative španjolskih regionalnih tijela i lokalnih tijela grada Linaresa da se uloži u industrijske objekte i promociju obnovljenog industrijskog područja kako bi se privukla nova poduzeća i diversificirala industrijska struktura umjesto usredotočenosti na automobilski sektor; naglašava da za te napore nije podnesen zahtjev za sufinanciranje EGF-a te se oni financiraju iz regionalnih i lokalnih proračuna uz ozbiljna ograničenja nakon gubitka poreznih prihoda zbog zatvaranja pogona;
16. primjećuje da informacije o usklađenom paketu personaliziranih usluga koji se treba financirati iz EGF-a sadrže informacije o komplementarnosti s mjerama koje se financiraju iz strukturnih fondova; naglašava da su španjolske vlasti potvrdile da prihvatljive mjere ne primaju pomoć od drugih financijskih instrumenata Unije; ponavlja poziv Komisiji da predstavi usporednu procjenu tih podataka u svojim godišnjim izvješćima kako bi se osiguralo potpuno poštovanje postojećih uredbi te kako bi se zajamčilo da Unija neće dvostruko financirati usluge;
17. naglašava da se u skladu s člankom 6. Uredbe o EGF-u osigurava potpora EGF-a otpuštenim radnicima kako bi ponovno dobili stalno zaposlenje; nadalje naglašava da se sredstvima EGF-a mogu sufinancirati samo aktivne mjere na tržištu rada koje vode trajnom, dugoročnom zaposlenju; ponavlja da pomoć EGF-a ne smije zamijeniti aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima nadležna poduzeća, niti mjere za restrukturiranje poduzeća ili sektora;
18. pozdravlja dogovor koji su postigli Europski parlament i Vijeće u vezi s novom Uredbom o EGF-u za razdoblje od 2014. do 2020. da se ponovno uvedu kriteriji za mobilizaciju fonda u slučaju krize, da se poveća financijski doprinos Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, da se poveća učinkovitost pri postupanju sa zahtjevima za mobilizaciju EGF-a u Komisiji te u Europskom parlamentu i Vijeću skraćenjem vremena za procjenu i odobrenje, da se proširi popis prihvatljivih mjera i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih i da se financiraju poticaji za osnivanje vlastitih poduzeća;
19. odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;
20. nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;
21. nalaže svojem predsjedniku, da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.
PRILOG
ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2012/004 ES/Grupo Santana iz Španjolske)
Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci 2014/253/EU)
Santana Motor S.A.U.; Santana Motor Andalucía S.L.U. i Santana Militar S.L.U.
Sustavi depozitnih jamstava ***II
261k
36k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima osiguranja depozita [preinaka] (05199/1/2014 – C7-0094/2014 – 2010/0207(COD))
– uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (05199/1/2014 – C7‑0094/2014),
– uzimajući u obzir obrazložena mišljenja danskog parlamenta, oba doma njemačkog parlamenta i švedskog parlamenta, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se tvrdi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,
– uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 16. veljače 2011.(1),
– uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju(2) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2010)0368),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 72. Poslovnika,
– uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje u Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0216/2014),
1. prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;
2. utvrđuje da je akt prihvaćen u skladu sa stajalištem Vijeća;
3. nalaže svojem predsjedniku da u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniraju Europske unije potpiše akt s predsjednikom Vijeća;
4. nalaže glavnom tajniku da, nakon što se provjeri da su svi postupci propisno dovršeni i u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća, potpiše akt te dogovori njegovu objavu u Službenom listu Europske unije;
5. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja. 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva (COM(2013)0018 – C7-0022/2013 – 2013/0012(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0018),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0022/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 22. svibnja 2013.(1),
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 4. srpnja 2013.(2),
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0444/2013),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 96/53/EZ od 25. srpnja 1996. o utvrđivanju najvećih dopuštenih dimenzija u unutarnjem i međunarodnom prometu te najveće dopuštene mase u međunarodnom prometu za određena cestovna vozila koja prometuju unutar Zajednice (COM(2013)0195 – C7-0102/2013 – 2013/0105(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0195),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0102/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013.(1),
– nakon savjetovanja s Odborom regija,
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A7-0256/2014),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 96/53/EZo utvrđivanju najvećih dopuštenih dimenzija u unutarnjem i međunarodnom prometu te najveće dopuštene mase u međunarodnom prometu za određena cestovna vozila koja prometuju unutar Zajednice
P7_TC1-COD(2013)0105
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora(2),
nakon savjetovanja s Odborom regija,
djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),
budući da:
(1) U Bijeloj knjizi „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima”, objavljenoj 2011 naglašava se potreba smanjenja emisija stakleničkih plinova, posebno emisija ugljikova dioksida (CO2) do 2050. za 60 % u usporedbi s razinama iz 1990 , a do 2020. za 20 %. [Am. 1]
(1a) S obzirom na to da trenutačno nije uspostavljena politika za rješavanje problema rasta emisija CO2 iz kamiona, Komisija bi trebala razmotriti uvođenje standarda učinkovitosti potrošnje goriva za kamione i time proširiti svoj zakonodavni pristup u odnosu na aute i kombije. [Am. 2]
(2) U tom je kontekstu u Bijeloj knjizi predložena izmjena Direktive Vijeća 96/53/EZ(4) s ciljem smanjenja potrošnje energije i emisija stakleničkih plinova, kako bi se zakonodavstvo prilagodilo tehnološkom razvoju i promjenjivim potrebama tržišta te pojednostavio intermodalni prijevoz.
(3) Tehnološki napredak uključuje mogućnost priključivanja sklopivih aerodinamičnih naprava ili naprava na uvlačenje na stražnji dio vozila, uglavnom prikolica ili poluprikolica, ali koje onda prelaze najveću dopuštenu dužinu u skladu s Direktivom 96/53/EZ. Ta se oprema može ugraditi čim ta Direktiva stupi na snagu, s obzirom na to da su proizvodi već dostupni na tržištu i već su u uporabi na drugim kontinentima. . Isto vrijedi za energetski apsorbirajuće aerodinamičke naprave i branike podvozja koji se postavljaju bočno u području kotača i u stražnjem dijelu ispod prikolica, poluprikolica i vozila. Oni mogu uvelike poboljšati energetsku učinkovitost vozila te također znatno smanjiti rizik od ozljeda za ostale sudionike u prometu. Ovom Direktivom također bi se trebale potaknuti i olakšati inovacije u oblikovanju vozila i prijevoznih jedinica. [Am. 3]
(3a) Komisija bi trebala razviti pristup za smanjivanje praznog hoda u teretnom cestovnom prijevozu u okviru mjera koje se odnose na „mase i dimenzije”, kao i minimalne mjere za usklađivanje za cestovnu kabotažu kako bi se izbjegle dampinške prakse. Nadalje, revizija Direktive 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(5) (Direktive o eurovinjeti) također treba biti upotrijebljena kako bi se pokazao napredak u procjenjivanju vanjskih troškova i kako bi se propisala internalizacija vanjskih troškova za teška teretna vozila. Komisija bi prije 1. siječnja 2015. trebala iznijeti prijedlog izmjene Direktive o eurovinjeti. [Am. 4]
(4) Teška teretna vozila odgovorna su za otprilike 26 % emisija CO2 u cestovnom prijevozu u Europi, a njihova učinkovitost potrošnje goriva gotovo da se nije poboljšala u posljednjih 20 godina. Poboljšana aerodinamika kabina motornih vozila omogućila bi također znatna poboljšanjaznatna poboljšanja energetske učinkovitosti vozila, zajedno s napravama spomenutima u gore navedenoj uvodnoj izjavi 3. . i hitno je potrebna kako bi se smanjile emisije vozila u sektoru teretnog cestovnog prijevoza. Međutim, poboljšanje nije moguće postići u okviru trenutačnih najvećih dopuštenih dužina utvrđenih Direktivom 96/53/EZ bez smanjenja nosivosti vozila i ugrožavanja ekonomske ravnoteže tog sektora. Stoga je potrebno uvesti izuzeće iz najveće dopuštene dužine. Sva takva izuzeća ne smiju se upotrebljavati za povećanje nosivosti vozila. [Am. 5]
(5) U svojim političkim smjernicama o sigurnosti cestovnog prometa za razdoblje 2011. ‒ 2020. Komisija je utvrdila mjere za povećanje sigurnosti vozila i bolju zaštitu nezaštićenih sudionika u prometu. Važnost vidljivosti za vozače motornih vozila također je istaknuta u izvješću Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi Direktive 2007/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(6) . Nova konstrukcija kabina također će doprinijeti unapređenju sigurnosti cestovnog prometa smanjenjem mrtvog kuta u vozačevom vidnom polju, uključujući vidno polje ispod vjetrobranskog stakla i bočno, čime će se spasiti životi mnogih nezaštićenih sudionika u prometu poput pješaka i biciklista. Nova konstrukcija kabine trebala bi stoga nakon odgovarajućeg prijelaznog razdoblja postati obvezna. Nova konstrukcija također bi mogla trebala uključivati strukture za apsorpciju energije u slučaju sudara. Potencijalnim povećanjem prostora kabine također bi se poboljšala udobnost i sigurnost vozača. [Am. 6]
(6) AerodinamičnePrije stavljanja na tržište aerodinamičke naprave i njihova ugradnja u vozila moraju se testirati prije stavljanja na tržišteu skladu s postupkom testiranja za mjerenje aerodinamičkih performansi koji izrađuje Komisija. U tu svrhu države članice izdaju certifikate koje će priznavati druge države članice. Komisija bi trebala izraditi detaljne tehničke smjernice o primjeni i uvjetima za certifikate. [Am. 7]
(6a) U Bijeloj knjizi o prometu predviđa se da bi 30°% cestovnog tereta koji se prevozi na udaljenosti veće od 300 km trebalo do 2030. prijeći na drugi način prijevoza kao što je željeznički ili vodeni prijevoz, a do 2050. više od 50°% prometa, čemu bi trebali doprinijeti učinkoviti i zeleni koridori za teretni promet. Za postizanje tog cilja bit će potrebno razviti odgovarajuću infrastrukturu. Europski parlament odobrio je taj cilj u svojoj rezoluciji od 15. prosinca 2011. o Planu za realizaciju jedinstvenog europskog prometnog prostora – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima. [Am. 8](7)
(6b) Revizija Direktive 96/53/EZ pružit će mogućnost za poboljšanje sigurnosti i udobnosti vozača uzimajući u obzir uvjete utvrđene Direktivom Vijeća 89/391/EEZ(8)(Direktiva o okviru zaštite zdravlja i sigurnosti na radu) kako bi se ispunili ciljevi Bijele knjige o prometu objavljene 2011. [Am. 9]
(7) Duža vozila smiju se upotrebljavati u prekograničnom prometu ako dvije države članice o kojima je riječ to već dopuštaju i ako su ispunjeni uvjeti za izuzeće u skladu s člankom 4. stavcima 3., 4. i 5. Direktive. Europska komisija već je dala smjernice za primjenu članka 4. Direktive. Prijevozne djelatnosti iz članka 4. stavka 4. ne utječu znatno na međunarodno tržišno natjecanje ako je njihovo prekogranično obavljanje ograničeno na dvije države članice u kojima je to moguće zbog postojeće infrastrukture i zadovoljenih zahtjeva sigurnosti cestovnog prometa. Na taj se način uspostavlja ravnoteža između prava država članica da u skladu s načelom supsidijarnosti odlučuju o prometnim rješenjima koja su prilagođena njihovim posebnim okolnostima te potrebe da te mjere ne naruše unutarnje tržište. Odredbe članka 4. stavka 4. objašnjene su u vezi s time.[Am. 10]
(8) Uporaba alternativnih pogona koji ne rade na fosilna goriva i stoga ne zagađuju okoliš ili ga zagađuju manje, kao na primjer električni ili hibridni pogon za teška teretna vozila ili autobuse (uglavnom u gradskim ili prigradskim područjima), dovodi do dodatne mase vozila koja se ne bi smjela uzimati u obzir pri izračunu nosivosti vozila kako ne bi nastale ekonomske posljedice za sektor cestovnog prometa. Vozilima opremljenima tehnologijom za manju emisiju ugljičnog diokisda trebalo bi dopustiti prekoračenje najveće dopuštene mase do jedne tone, ovisno o masi potrebnoj za tu tehnologiju. Međutim dodatnom masom ne smije se povećati nosivost vozila. Načelo tehnološke neutralnosti treba se poštovati. [Am. 11]
(9) U Bijeloj knjizi o prometu također se naglašava da treba pratiti kretanja u intermodalnom prijevozu, pogotovo na području kontejnerskog prijevoza u kojem se sve više upotrebljavaju 13,7 metarski kontejneri. Oni se prevoze željeznicom ili unutarnjim plovnim putovima. No cestovnim dionicama intermodalnih putova danas se može koristiti ako obje države članice i prijevoznici slijede složene administrativne postupke ili ako ti kontejneri imaju patentirane užlijebljene rubove, s čime su povezani visoki troškovi. Povećanjem dužine vozila koja ih prevoze za 15 cm mogli bi se ukloniti ti administrativni postupci za prijevoznike te bi se mogao olakšati intermodalni prijevoz, ne dovodeći u pitanje infrastrukturu i druge sudionike u cestovnom prometu te bez rizika za njih. Tih 15 cm malo je povećanje u odnosu na dužinu zglobnog kamiona (16,50 m) i kao takvo ne predstavlja dodatni rizik za sigurnost cestovnog prometa. Međutim, u političkoj smjernici Bijele knjige o prometu to je povećanje dopušteno samo za intermodalni prijevoz u kojem cestovna dionica ne prelazi 300 km za prijevoz koji uključuje dionicu željezničkog, riječnog ili morskog prijevoza. Ta se udaljenost smatra dovoljno velikom za povezivanje industrijske ili poslovne lokacije s teretnim terminalom ili riječnom lukom. Za povezivanje morske luke i potporu razvoju morskih autocesta moguća je veća udaljenost za kratki pomorski prijevoz unutar Europe. [Am. 12]
(10) Kako bi se dalje promicao intermodalni prijevoz i uzela u obzir masa 13,7-metarskih kontejnera u neopterećenom stanju, odredba kojom se dopušta prometovanje 44-tonskih skupova vozila s 5 ili 6 osovina koji prevoze 12-metarske kontejnere u intermodalnom prijevozu trebala bi se proširiti na skupove vozila koji prevoze 13,7-metarske kontejnere.
(11) Od donošenja Direktive 96/53/EZ prosječna težina putnika autobusa i njihove prtljage znatno se povećala, što je, s obzirom na ograničenja težine koja Direktiva nameće, dovelo do postupnog smanjenja broja putnika koji se prevoze. Potreba promicanja javnog prijevoza pred privatnim prijevozom u interesu bolje energetske učinkovitosti znači da je potrebno ponovno uspostaviti prethodni broj putnika autobusa, vodeći računa i o povećanju njihove težine i težine njihove prtljage. To se može učiniti povećanjem najveće dopuštene mase za autobuse s dvije osovine u granicama koje svejedno osiguravaju da ne dolazi do oštećenja infrastrukture zbog brže erozije.
(12) Tijela odgovorna za provedbu zahtjeva u vezi s cestovnim prometom primjećuju velik broj povreda, katkad ozbiljnih, pogotovo u vezi s masom vozila za prijevoz. Ta situacija proizlazi iz nedovoljnog broja pregleda izvedenih u skladu s Direktivom 96/53/EZ ili iz njihove neučinkovitosti. Nadalje, postupci i pravila za preglede razlikuju se među državama članicama, što stvara pravnu nesigurnost za vozače vozila koja se upotrebljavaju za prometovanje u više država članica Unije. Nadalje, prijevoznici koji ne poštuju odgovarajuća pravila imaju znatnu konkurentsku prednost pred konkurentima koji poštuju pravila i pred drugim načinima prijevoza. Ta situacija stvara zapreku urednom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i predstavlja rizik za sigurnost cestovnog prometa. Stoga je važno da države članice povećaju učestalost i učinkovitost izvedenih pregleda, bilo ručnih pregleda bilo predselekcije za ručne preglede, temeljenih na sustavu stupnjevanja rizika. [Am. 13]
(13) Danas su dostupna jednostavna mobilna ili fiksna tehnološka rješenja koja inspektorima omogućuju napraviti predselekciju vozila za koja postoji sumnja da su prekršila propise, a da ih pritom ne moraju zaustavljati, što manje šteti protoku prometa, manje je zahtjevno i omogućuje optimalne sigurnosne uvjete. Neke se naprave mogu ugraditi u teška teretna vozila i dati vozaču mogućnost provjere je li njegovo vozilo u skladu sa zakonom. Te naprave u vozilima mogu također slati svoje podatke inspektorima ili automatskom sustavu za kontrolu na cesti uz pomoć mikrovalnog komunikacijskog sučelja, bez potrebe zaustavljanja vozila. U postupku predselekcije trebao bi postojati najniži prag od jednog vaganja na prijeđenih 2 000 kilometara kako bi se osigurala učinkovitost pregleda na cesti na teritoriju Unije jer bi to omogućilo da se svako vozilo provjeri u statističkom prosjeku svaka tri dana.
(14) Opažanje velikog broja kršenja odredbi Direktive 96/53/EZ može se u velikoj mjeri pripisati činjenici da kazne za kršenje tih pravila, koje su propisane zakonodavstvom država članica, nemaju odvraćajući učinak ili uopće nisu uspostavljene. Tu slabu točku dodatno oslabljuje širok raspon upravnih kazni koje se primjenjuju u različitim državama članicama. Kako bi se te slabosti otklonile, razine i kategorije upravnih kazni za kršenje Direktive 96/53/EZ trebalo bi uskladiti na razini Unije. Te kazne trebale bi biti učinkovite, proporcionalne, odvraćajuće, i nediskriminirajuće. [Am. 14]
(15) Inspekcijska tijela u državama članicama moraju moći razmjenjivati informacije kako bi provjere težine vozila ili skupa vozila postale učinkovitije na međunarodnoj razini te kako bi olakšala neometani rad tih provjera, posebice utvrđivanja prekršitelja, opisa prekršaja i primijenjenih kazni te radi dobroga glasa dotičnog poduzeća. Kontaktna točka određena u skladu s člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (9) mogla bi poslužiti kao instrument za tu razmjenu informacija.
(16) Europski parlament i Vijeće trebaju biti redovito obaviješteni o kontrolama cestovnog prometa koje izvode države članice. Te informacije, koje države članice pružaju preko svojih pojedinačnih kontaktnih točaka, omogućit će Komisiji da zajamči da prijevoznici poštuju ovu Direktivu i utvrdi je li potrebno razviti dodatne prisilne mjere. [Am. 15]
(16a) Komisija bi trebala preispitati Prilog I. Direktivi 96/53/EZ i izvijestiti o njegovoj primjeni, uzimajući u obzir, među ostalim, učinke na međunarodno tržišno natjecanje, raspodjelu načina prijevoza, troškove prilagodbe infrastrukture i ekološke i sigurnosne ciljeve Europske unije utvrđene u Bijeloj knjizi o prometu iz 2011. godine. [Am. 16]
(17) Komisija treba biti ovlaštena donositi delegirane akte, u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kako bi se utvrdili uvjeti uvedeni za nove aerodinamične naprave i branike podvozja koji se stavljaju bočno i na stražnji dio vozila ili za konstrukciju novih motornih vozila s ciljem revizije europskog postupka homologacije iz Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(10) u okviru propisa UNECE-a, kao i za tehničke specifikacije kako bi se osigurala potpuna interoperabilnost uređaja za vaganje u vozilu i smjernice za postupke vaganja vozila u prometu. Osobito je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada obavi odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija osigurava da se odgovarajući dokumenti istodobno, pravodobno i primjereno dostave Europskom parlamentu i Vijeću. U tim savjetovanjima trebale bi sudjelovati zainteresirane strane kao što su proizvođači, vozači, udruge za cestovnu sigurnost, prometna tijela i centri za osposobljavanje. Komiisija objavljuje izvješće o rezultatima savjetovanja. Zainteresirane strane trebale bi imati dovoljno vremena za usklađivanje s tim uvjetima. [Am. 17]
(18) S obzirom na to da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri postići ciljeve ove Direktive, nego se oni mogu, zbog opsega i učinaka ove Direktive, bolje postići na razini Unije, Unija može poduzeti potrebne mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz istog članka, ovom se Direktivom ne prekoračuje ono što je nužno za postizanje tog cilja.
(19) Direktivu 96/53/EZ stoga treba izmijeniti na odgovarajući način,
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
Članak 1.
Direktiva 96/53/EZ mijenja se kako slijedi:
(1) Upućivanje na Direktivu Vijeća 70/156/EEC zamijenjuje se s upućivanjem na Direktivu 2007/46/EZ.
(2) Sljedeće definicije dodaju se prvom podstavku članka 2.:
– „vozilo na hibridni pogon”tehnologija s niskim udjelom ugljika” znači tehnologija koja ne ovisi u potpunosti o fosilnim naftnim izvorima u opskrbi vozila energijom i koja znatno doprinosi dekarbonizaciji prometnog sustava. Izvorima su obuhvaćeni:vozilo u smislu značenja Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila(11), koje je opremljeno jednim električnim pogonskim motorom ili više njih koji nisu stalno priključeni na mrežu te jednim pogonskim motorom s unutarnjim sagorijevanjem ili više njih;
– električna energija,
– vodik,
– sintetička goriva,
− napredna biogoriva,
– prirodni plin, uključujući biometan, u plinovitom stanju (stlačeni prirodni plin – CNG) i tekućem stanju (ukapljeni prirodni plin – LNG) i
‒ otpadna toplina. [Am. 18]
– „električno vozilo” znači vozilo u smislu značenja Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007.o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila(12), koje je opremljeno jednim električnim pogonskim motorom ili više njih koji nisu stalno priključeni na mrežu;[Am. 19]
– „intermodalna prijevozna utovarna jedinica” znači jedinica koja pripada jednoj od sljedećih kategorija: kontejneru, izmjenjivom sanduku ili poluprikolici; [Am. 20 Ova izmjena primjenjuje se u cijelom zakonodavnom tekstu]
(2) članak 4. mijenja se kako slijedi:
(a) Riječ „nacionalni” briše se iz stavka 1. točaka (a) i (b).[Am. 21]
(b) Prva rečenica drugog podstavka članka 4. stavka 4. zamjenjuje se sljedećom:"
„Smatra se da prijevozne djelatnosti ne utječu znatno na međunarodno tržišno natjecanje u prometnom sektoru ako se obavljaju na državnom području države članice ili, za prekogranične djelatnosti, samo između dviju susjednih država članica koje su usvojile mjere u okviru primjene ovog stavka i ako je ispunjen jedan od uvjeta iz točaka (a) i (b):” [Am. 22]
"
(3) Članak 4. stavak 6 se briše., .
(4) Članak 5. mijenja se kako slijedi:
(a) Riječi „Ne dovodeći u pitanje članak 4. stavak 6.:” brišu se.
(b) Točka (b) se briše.
(5) Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:"
„Članak 8.
1. S ciljem poboljšanja aerodinamičnosti vozila ili skupova vozila, vozila ili skupovi vozila opremljeni napravama koje ispunjavaju uvjete navedene u nastavku smiju premašiti najviše dopuštene duljine utvrđene u točki 1.1 Priloga I. za najviše 500 mm. Jedina svrha premašivanja je povećanje aerodinamičnosti vozila napravama koje se priključuju na stražnji dio vozila ili skupova vozila. [Am. 23]
2. Zahtjevi u vezi s radnim karakteristikama i sigurnošću koje naprave navedene u prvom stavku moraju ispuniti jesu sljedeći:
— znatno poboljšanje aerodinamičnosti vozila,
u pogledu sigurnosti cestovnog prometa i sigurnosti intermodalnog prijevoza, posebno:
(i) siguran priključak naprava na način koji smanjujekojim se jamči da ne postoji rizik od njihova odvajanja tijekom vremena [Am. 24]
(ii) dnevne i noćne oznake u skladu s pravilima homologacije o postavljanju uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, učinkovite i pri lošim vremenskim uvjetima, koje drugim sudionicima u prometu omogućuju vidljivost vanjskih kontura vozila [Am. 25]
(iii) dizajn koji ograničava rizik za druga vozila i njihove putnike u slučaju sudara,
(iv) naprava ne povećava znatno rizik od prevrtanja zbog bočnih udara vjetra;
(iva) dizajn koji ne utječe na vozačevu sposobnost viđenja stražnjeg dijela vozila, [Am. 26]
integraciju u postojeće mreže, posebno
(i) održavanje sposobnosti manevriranja vozila ili skupova vozila na gradskim i međugradskim cestovnim infrastrukturama,
ii. uključivanje prikolica i poluprikolica u željezničke, riječne i pomorske jedinice tijekom intermodalnih prijevoznih djelatnosti,
iii. te se naprave mogu lako sklopiti, uvući ili ukloniti te naprave.[Am. 27]
Premašivanjem najvećih dopuštenih dužina ne povećava se kapacitet nosivost vozila ili skupova vozila. [Am. 28]
3. Prije nego što se stave na tržište, dodatne aerodinamičke naprave i njihovo postavljanje na vozila moraju odobriti države članice kojeu okviru Direktive 2007/46/EZ. Europskog parlamenta i Vijeća*. Države članice u tu svrhu izdaju certifikat kojim se potvrđuje sukladnost sa zahtjevima iz gore navedenog stavka 2. i navodi da naprava znatno pridonosi poboljšanju aerodinamičnosti. Certifikati izdani u jednoj državi članici priznaju se u drugim državama članicama. [Am. 29]
4. Komisija je u skladu s člankom 16. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se dopunjuju zahtjevi iz stavka 2. U njima se utvrđuju tehničke karakteristike, najniže razine radnih karakteristika, ograničenja u vezi s konstrukcijom vozila i postupci za izdavanje ispitnog certifikata iz stavka 3. Delegirani akti prvi se put donose najkasnije dvije godine nakon objave ove Direktive. [Am. 30]
Pri izvršavanju svojih ovlasti Komisija jamči povezanost s pravnim aktima Unije o homologaciji. [Am. 31]
5. Do donošenja delegiranih akata, vozila ili skupovi vozila opremljeni aerodinamičnim napravama na stražnjoj strani, koji ispunjavaju zahtjeve iz stavka 2. i koji su ispitani u skladu sa stavkom 3., mogu prometovati ako njihova dužina ne premašuje dužinu iz Priloga I. točke 1.1. za više od dva metra. Ta se prijelazna mjera primjenjuje od datuma stupanja na snagu ove Direktive.[Am. 32]
___________________
* Direktiva 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 263, 9.10.2007., str. 1). ˮ
"
(6) Članak 8. stavak (a) briše se.
(7) Članak 9. zamjenjuje se sljedećim:"
„Članak 9.
1. S ciljem poboljšanja aerodinamičnosti i sigurnosti cestovnog prometa vozila ili skupova vozila, vozila ili skupovi vozila koji zadovoljavaju kriterije iz dolje navedenog stavka 2. mogu premašiti najveće dopuštene dužine navedene u točki 1.1. Priloga I. Glavna svrha tih premašivanja je omogućiti izradu traktorskih kabina kojima se povećava aerodinamičnost vozila ili skupova vozila i povećava sigurnost cestovnog prometa za nezaštićene sudionike u prometu te za vozila pri sudaru u stražnji dio vozila. [Am. 33]
2. Zahtjevi u vezi s radnim karakteristikama i sigurnošću koje kabine navedene u prvom stavku moraju ispuniti su sljedeći:
– poboljšana aerodinamičnost vozila,
– povećana sigurnost prometa na cestama i sigurnost intermodalnog prijevoza, pogotovo kako bi se osiguralo da prednji dio kabine
(i) osiguravapoboljšava izravnu vidljivost kako bi se vozaču boljuomogučila bolja vidljivost nezaštićenih sudionika u prometu, posebno smanjenjem mrtvih točala ispod vjetrobranskog stakla i oko cijele kabine te, prema potrebi, ugrađivanjem dodatne opreme kao što su ogledala i sustavi kamera, [Am. 34]
(ii) smanjuje štetu u slučaju sudara s drugim vozilimai poboljšava apsorpciju energije postavljanjem sustava za upravljanje prometnim nesrećama koji apsorbira energiju,, [Am. 35]
(iia) poboljšava zaštitu pješaka prilagodbom prednje konstrukcije kako bi se rizik pregaženja u slučaju sudara s nezaštićenim sudionicima u prometu sveo na najmanju moguću mjeru poticanjem bočnog skretanja nezaštićenih sudionika, [Am. 36]
– sposobnost manevriranja vozila ili skupova vozila na infrastrukturi te bez ograničenja uporabe vozila na intermodalnim terminalima,
– udobnost i sigurnost vozača radi poboljšanja uvjeta na radnom mjestu. [Am. 37]
Premašivanjem najvećih dopuštenih dužina ne povećava se nosivost vozila ili skupova vozila.
(2a) S ciljem poboljšanja sigurnosti i udobnosti vozača i, naposljetku, kako bi se osiguralo poboljšanje sigurnosti cestovnog prometa za vozila iz područja primjene ove Direktive, uvjeti sigurnosti i udobnosti iz članka 9. stavka 2. koje vozačke kabine trebaju zadovoljiti jesu sljedeći:
— zadovoljavanje uvjeta utvrđenih u Direktivi 89/391/EEZ* o okviru zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, kojom se uspostavlja hijerarhija mjera za sprečavanje koje su namijenjene uklanjanju izvora trešnje cijeloga tijela i mišićno-koštanih poremećaja;
— opremanje vozačke kabine sigurnosnim značajkama, od kojih je prva siguran izlaz iz kabine u slučaju požara;
— prilagodba uvjetima sigurnosti i udobnosti za vozačka sjedala i ležajeve povećanjem veličine vozačke kabine uzimajući u obzir izvanredne situacije. [Am. 38]
3. Prije nego što se nove konstrukcije motornih vozila stave na tržište, države članice ispituju njihovu aerodinamičnost i sigurnostu okviru Direktive 2007/46/EZ i u tu svrhu izdaju certifikat kojim se potvrđuje usklađenost sa zahtjevima iz stavka 2. Ispitivanje aerodinamičnosti tih vozila usklađeno je s odgovarajućim pravilima za mjerenje aerodinamičnosti koja je pripremila Komisija. Certifikati o ispitivanju izdani u jednoj državi članici priznaju se u drugim državama članicama. [Am. 39]
3a. Nova vozila kategorije N2 i N3 i skupovi vozila upotrebljavaju kabine koje zadovoljavaju sigurnosne zahtjeve iz članka 9. stavka 2.od[sedam godina od stupanja na snagu ove Direktive. [Am. 40]
4. Komisija je u skladu s člankom 16. te u skladu s postojećim propisima UNECE-a ovlaštena donositi delegirane akte kojima se dopunjuju zahtjevi iz stavka 2. koje nove traktorske kabine moraju ispunjavati. U njima se utvrđuju tehničke karakteristike, najniže razine sigurnosnih i aerodinamičkih karakteristika, ograničenja u vezi s konstrukcijom vozila i postupci za izdavanje ispitnog certifikata iz stavka 3. Delegirani akti prvi se put donose najkasnije dvije godine nakon objave ove Direktive. [Am. 41]
__________________
* Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12, lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (SL L 183, 26.9.1989., str. 1). ˮ
"
(8) U članku 10., riječi „od datuma iz članka 11.” zamjenjuju se riječima „17. rujna 1997.”.
(9) Članak 10.a zamjenjuje se sljedećim:"
„Članak 10.a
Najveće dopuštene mase vozila na hibridni pogon ili isključivo električni pogonopremljenih tehnologijama s niskim udjelom ugljika navedene su u Prilogu I. točki 2.3.4.2.3.1.[Am. 42]
Međutim, vozila na hibridni ili električni pogonopremljena tehnologijama s niskim udjelom ugljika moraju biti u skladu s ograničenjima utvrđenima u Prilogu I. točki 3.: najveća dopuštena masa osovineˮ. [Am. 43]
"
(10) Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:"
„Članak 11.
Najveće dopuštene dimenzije utvrđene u Prilogu I. točkama 1.1. i 1.6. mogu se prekoračiti za 15 cm u slučaju vozila ili skupova vozila koji prevoze 13,7-metarske kontejnere ili izmjenjive sanduke ako je cestovni prijevoz kontejnera ili izmjenjivog sanduka dio intermodalnekombinirane prijevozne djelatnosti. [Am. 44]
U smislu ovog članka i točke 2.2.2. podtočke (c) Priloga I., intermodalna prijevozna djelatnost uključuje barem željeznički, riječni ili pomorski prijevoz. Također uključuje cestovnu dionicu u svom početnom ili završnom dijelu. Svaka od tih cestovnih dionica kraća je od 300 km na državnom području Europske unije ili se proteže do najbližih terminala između kojih postoje redovne linije. Prijevozna djelatnost također se smatra intermodalnim prijevozom ako uključuje pomorski promet na kratke udaljenosti unutar Europe, bez obzira na početni ili završni dio cestovnog prijevoza. Početni i završni cestovni dio prijevozne djelatnosti koja uključuje pomorski promet na kratke udaljenosti unutar Europe obuhvaća kretanje od točke utovara robe do najbliže odgovarajuće morske luke za početnu dionicu i/ili, po potrebi, između najbliže odgovarajuće morske luke i točke istovara robe za završnu dionicu.Komisija do 2017. prema potrebi donosi zakonodavni prijedlog za izmjenu Direktive Vijeća 92/106/EEZ*, a posebno postojeće definicije kombiniranog prijevoza, kako bi se uzeo u obzir razvoj kontejnerizacije i radi omogućivanja razvoja učinkovita intermodalnog prijevoza. [Am. 45]
__________________
* Direktiva Vijeća 92/106/EEZ od 7. prosinca 1992. o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza robe između država članica (SL L 368, 17.12.1992., str. 38.) ˮ
"
(11) Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:"
„Članak 12.
1. Države članice uspostavljaju sustav za predselekciju, usmjeravanje i izvršavanje kontrole vozila ili skupova vozila u prometu, kako bi se zajamčilo poštovanje zahtjeva ove Direktive. [Am. 46
Države članice jamče da se informacije o broju i ozbiljnosti kršenja ove Direktive koja počini pojedino poduzeće unose u sustav stupnjevanja rizika uspostavljen prema članku 9. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća*2006/22/EZ.[Am. 47]
Pri utvrđivanju koja će vozila biti podvrgnuta kontrolama države članice mogu ponajprije odabrati vozila kojima upravljaju poduzeća s visokorizičnim profilom iz Direktive 2006/22/EZ. Vozila za kontrole mogu se odabrati i nasumce. [Am. 48]
2. Nakon isteka razdoblja od dvije godine od stupanja na snagu ove Direktive, države članice mjere masu vozila ili skupova vozila koja prometuju. Svrha tih mjera predselekcije jest povećati učinkovitost kontrola i identificirati vozila koja su vjerojatno prekršila propise i koja bi trebalo ručno kontrolirati. Te se mjere mogu poduzeti uz pomoć automatiziranih sustava postavljenih na infrastrukturi ili sustava u vozilu koji su postavljeni u skladu sa stavkom 6. Automatizirani sustavi moraju omogućiti identifikaciju vozila za koja se sumnja da su prekoračila najveću dopuštenu masu. Budući da se ti automatizirani sustavi trebaju koristiti samo u svrhe predselekcije, a ne za utvrđivanje prekršaja, ne moraju ih odobriti države članice. Sustavi u vozilu mogu se integrirati s digitalnim tahografima postavljenima u vozilima u skladu s Uredbom EU Europskog parlamenta i Vijeća 165/2014. [Am. 49]
3. Države članice poduzimaju određen broj predselekcijskih mjera koje odgovaraju barem jednom vaganju na prosječno 2 000 prijeđenih kilometara godišnje.
4. Države članice osiguravaju da nadležna tijela razmjenjuju informacije koje su potrebne da te kontrole postanu učinkovitije na razini EU-a i kako bi se olakšalo njihovo odvijanje, posebno putem nacionalne kontaktne točke odgovorne za razmjenu informacija s drugim državama članicama. Potrebne informacije uključuju posebno identitet počinitelja, opis počinjenih prekršaja i propisanih kazni te ugled dotičnog poduzeća. Kontaktna točka određena je u skladu s člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EZ) br.1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća***.
5. Vozila za koja se nakon postupka predselekcije provedenog sukladno stavku 2. sumnja da su prekomjerne mase, podliježu najmanje jednoj od sljedećih mjera:
(i) kontroli na cesti uz uporabu odobrenih uređaja za mjerenje nakon presretanja vozila,
(ii) dostavljanju obavijesti prijevoznom poduzeću o sumnji na preopterećenje vozila,
(iii) kontroli prostorija prijevoznog poduzeća, posebno u slučaju opetovanog kršenja nakon dostavljanja obavijesti iz točke ii.
6. U skladu sa stavkom 1., države članice potiču opremanjenova vozila kategorija N2 i N3skupova vozila opremaju se sustavimanapravama za vaganje u vozilu (ukupna masa i osovinsko opterećenje) kojimakako bi se u svakom trenutku omogućiloomogućuje slanje podataka o masi iz vozila u kretanju tijelu koje provodi kontrole na cesti ili je zaduženo za uređenje prijevoza robe od [pet godina od stupanja na snagu ove Direktive]. Slanje podataka provodi se s pomoću sučelja koje je utvrđeno normama CEN DSRC****EN 12253, EN 12795, EN 12834, EN 13372 i ISO 14906. Informacije su dostupne i vozaču. [Am. 50]
7. Komisija je u skladu s člankom 16. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:
dodatnih tehničkih specifikacija kako bi se osigurala potpuna interoperabilnost opreme za vaganje u vozilu na razini Unije navedene gore u stavku 6., tako da nadležna tijela svih država članica mogu komunicirati na isti način s vozilima i skupovima vozila registriranima u bilo kojoj državi članici i, prema potrebi, razmjenjivati dobivene informacije s nadležnim tijelima drugih država članica.
postupaka predselekcijskih provjera iz stavka 2. ovog članka, tehničkih specifikacija, zahtjeva za preciznošću i uputa za uporabu opreme korištene za te predselekcijske provjere. Ti su postupci, specifikacije i upute za uporabu namijenjeni za osiguravanje provedbe provjera na jednak način u svim državama članicama, osiguravajući time jednako postupanje prema svim prijevoznicima na cijelom teritoriju Unije.
− zajedničke postupke i specifikacije za postizanje dostatnu razinu pouzdanosti, čime se omogućuje uporaba sustava u vozilu za provođenje odredaba ove Direktive, a posebno članka 13. [Am. 51]
7a. Komisija procjenjuje jesu li sustavi u vozilu, kada su povezani s digitalnim tahografom, korisni za provedbu ostalog zakonodavstva u vezi s cestovnim prometom. Komisija prema potrebi iznosi zakonodavne prijedloge.[Am. 52]
_______________________
* Direktiva 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o minimalnim uvjetima za provedbu Uredbi Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i (EEZ) br. 3821/85 o socijalnom zakonodavstvu koje se odnosi na aktivnosti cestovnog prijevoza i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 88/599/EEZ (SL l 102, 11.4.2006., str. 35).
** Uredba (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (SL L 60. 28.2.2014., str.1.).
*** Uredba (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ (SL L 300, 14.11.2009., str. 51).
**** DSRC komunikacijski sustav kratkog dometa putem satelita"
"
(12) Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:"
„Članak 13.
1. Povrede ove Direktive podijeljene su u različite kategorije prema svojoj ozbiljnosti.
2. Za prekoračenje najveće dopuštene mase iz točaka 2., 3., 4.1. i 4.3. Priloga I. za manje od 25 % prijevoznom poduzeću šalje se pisano upozorenje koje može dovesti do kazne ako je ona predviđena nacionalnim zakonodavstvom; [Am. 53]
3. Prekoračenje najveće dopuštene mase iz točaka 2., 3.,4.1. i 4.3. Priloga I. za 25 do 1510 % smatra se lakšim prekršajem u smislu ove Direktive te dovodi do novčane kazne. Kontrolna tijela mogu također radi istovara onemogućiti daljnje kretanje vozila dok ne postigne najveću dopuštenu masu; [Am. 54]
4. Prekoračenje najveće dopuštene mase iz točaka 2., 3., 4.1. i 4.3. Priloga I. za 10 do 2015 % smatra se teškim prekršajem u smislu ove Direktive. Takvo prekoračenje dovodi do novčane kazne i trenutačnog zaustavljanja vozila radi istovara dok vozilo ne postigne najveću dopuštenu masu. [Am. 55]
5. Prekoračenje najveće dopuštene mase iz točaka 2., 3., 4.1. i 4.3. Priloga I. za više od 1520 % smatra se teškim prekršajem u smislu ove Direktive zbog povećanog rizika za ostale sudionike u prometu. Takvo prekoračenje dovodi do kazne i trenutačnog zaustavljanja vozila radi istovara dok vozilo ne postigne najveću dopuštenu masu. Postupak koji dovodi do gubitka dobrog ugleda prijevoznog poduzeća provodi se u skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 1071/2009(13), [Am. 56]
6. Za prekoračenje najveće dopuštene dužine ,visine ili širine za manje od 12 % najvećih dopuštenih dimenzija iz točke 1. Priloga I., prijevoznom poduzeću šalje se pisano upozorenje koje može dovesti do kazne ako je ona predviđena nacionalnim zakonodavstvom. [Am. 57]
7. Prekoračenje najveće dopuštene duljine,visine ili širine bilo tereta na vozilu ili samog vozila za 1 do 10 %2 do 20 % najvećih dopuštenih dimenzija iz točke 1. Priloga I. dovodi do novčane kazne za prijevoznika. Kontrolna tijela onemogućuju daljnje kretanje vozila do istovara ako je do prekoračenja dužine ili širine došlo zbog tereta ili dok prijevozno poduzeće ne dobije posebnu dozvolu u skladu s člankom 4. stavkom 3.;[Am. 58]
8. Prekoračenje najveće dopuštene dužine,visine ili širine tereta na vozilu ilibilo samog vozila za više od 210 % najvećih dopuštenih dimenzija iz točke 1. Priloga I. smatra se teškim prekršajem u smislu ove Direktive zbog povećanog rizika za ostale sudionike u prometu. Takvo prekoračenje dovodi do novčane kazne, za prijevoznika, a nadzorne vlasti trenutačno onemogućuju daljnje kretanje vozila do istovara ako je do prekoračenja duljine ili širine došlo zbog tereta ili dok prijevozno poduzeće ne dobije posebnu dozvolu u skladu s člankom 4. stavkom 3. Postupak koji dovodi do gubitka dobrog ugleda prijevoznog poduzeća provodi se u skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 1071/2009.[Am. 59]
9. Kazne iz stavaka 3., 4., 5., 7. i 8. učinkovite su, razmjerne i odvraćajuće."
"
(13) Dodaje se sljedeći članak :"
„Članak 14.
Pri prijevozu kontejnera otpremnik prije utovara daje cestovnom prijevozniku kojemu je povjerio prijevoz kontejnera pisanu izjavu u kojoj navodi bruto masu kontejnera koji se prevozi. Ta se izjava također može poslati u elektroničkom obliku. Bez obzira na njegov oblik, dokument u kojem se navodi bruto masa kontejnera potpisuje osoba koju je za to ovlastio otpremnik. Ako je informacija o bruto masi kontejnera manjkava ili netočna, otpremnik snosi jednaku odgovornost kao i cestovni prijevoznik u slučaju prekoračenja najveće dopuštene mase vozila. [Am. 60]
U intermodalnim prijevoznim djelatnostima informacija o bruto masi utovarenog kontejnera daje se sljedećoj strani koja preuzima kontejner. [Am. 61]“
"
(14) Dodaje se sljedeći članak:"
„Članak 15.
Države članice svake dvije godine u prvom kvartalu kalendarske godine šalju Komisiji izvješće o kontrolama provedenim u prethodne dvije kalendarske godine, rezultatima tih kontrola te o kaznama propisanim za prekršitelje. Komisija izrađuje analizu tih izvješća te je u drugom kvartalu kalendarske godine šalje Europskom parlamentu i Vijeću."
"
15) Dodaje se sljedeći članak :"
„Članak 16.
1. Ovlast usvajanja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 8. stavka 4., članka 9. stavka 5. i članka 12. stavka 7. dodjeljuje se Komisiji na neodređenorazdobljeod pet godina od [datum stupanja na snagu ove Direktive]. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produženju ne usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. [Am. 62]
3. Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 8. stavka 4., članka 9. stavka 5. i članka 12. stavka 7. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti iz te odluke. Poništenje proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. Ono ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 8. stavkom 4., člankom 9. stavkom 5. i člankom 12. stavkom 7. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće na njega ne ulože nikakav prigovor u roku od dva mjeseca od primanja obavijesti o tom aktu ili ako prije isteka toga razdoblja i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da ne namjeravaju uložiti nikakav prigovor. Taj se rok može produljiti za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća."
"
(15.a) Dodaje se sljedeći članak "
„Članak 16.a
Komisija do 2016. izvršava reviziju Priloga I. Direktivi 96/53/EZ te Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o njegovoj provedbi. Na temelju tog izvješća Komisija prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog propisno popraćen procjenom utjecaja. To izvješće sastavlja se najmanje šest mjeseci prije zakonodavnog prijedloga." [Am. 63]
"
(15.b) Dodaje se sljedeći članak "
„Članak 16.b..
Komisija do 1. siječnja 2016. završava reviziju ove Direktive i, prema potrebi, na temelju te revizije i procjene učinka, do 1. siječnja 2017. podnosi Europskom parlamentu i Vijeću prijedlog za propisivanje sigurnosnih zahtjeva utvrđenih u članku 9. stavku 2. za sva nova vozila kategorije M2 i M3." [Am. 64]
"
(16) Prilog I. mijenja se kako slijedi:
(-a) Sljedeća se alineja dodaje točki 1.1.: "
„-natovarena vozila za prijevoz vozila: 20,75 m” [Am. 65]
"
(a) Točka 1.2. podtočka (b) zamjenjuje se sljedećim :"
„(b) nadogradnje klimatiziranih vozila ili vozila koja prevoze klimatizirane intermodalne prijevozne jedinice: 2,60 m”
"
(aa) Točka 1.4. zamjenjuje se sljedećom:"
„1.4 troosovinsko motorno vozilo s dvo- ili troosovinskom poluprikolicom, koje u intermodalnom prijevozu prevozi jednu ili više intermodalnih prijevoznih jedinica, uz ukupnu najveću dužinu od 12,1 ili 13,7 metara: 44 tone. Zbog komadne prirode gotovih vozila, kao što su novi auti utovareni na specijalizirana vozila za prijevoz, takva natovarena vozila za prijevoz mogu premašiti dimenzije iz točke 1.1. u mjeri u kojoj im to dopuštaju nacionalni propisi i infrastruktura i sve dok ta vozila za prijevoz vozila poštuju u cijelosti gore navedene točke kada su prazna.” [Am. 66]
"
(b) Točka 2.2.2. podtočka (c) zamjenjuje se sljedećim:"
„(c) dvoosovinsko ili troosovinsko motorno vozilo s poluprikolicom s dvije ili tri osovine, kojom se u intermodalnom prijevozu prevozi jedna ili više intermodalnih prijevoznih utovarnih jedinica, uz ukupnu najveću duljinu od 13,7 metara: 44 tone. ”[Am. 70]
"
(c) Točka 2.3.1. zamjenjuje se sljedećim:"
„(a) dvoosovinska motorna vozila osim autobusa: 18 tona”
„dvoosovinska motorna vozila osim autobusa, na hibridni ili električni pogon: 19 tona” [Am. 67]
„(b) dvoosovinski autobusi: 1919.5 tona” [Am. 68]
"
(ca) Dodaje se sljedeća točka:"
„2.3.4. Vozila opemljena tehnologijom s niskim udjelom ugljika:
Najveća dopuštena masa je ona navedena u točkama 2.3.1., 2.3.2. 2.3.3.ili 2.4., uvećana za dodatnu masu potrebnu za tehnologiju s niskim udjelom ugljika, koja ne prelazi jednu tonu. Dodatna masa navodi se u službenim registracijskim dokumentima motornog vozila koje izdaje država članica u kojoj je vozilo registrirano. U slučaju da ta informacija nedostaje, primjenjuju se vrijednosti iz točaka 2.3.1., 2.3.2., 2.3.3. ili 2.4.“ [Am. 69]
"
Članak 2.
1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije 18 mjeseci od datuma objave u Službenom listu Europske Unije. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih propisa.
Kada države članice donesu te propise, one prilikom njihove službene objave sadrže upućivanje na ovu Direktivu ili se uz nju navodi takva upućivanje. Države članice određuju načine upućivanja.
2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredbi nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Članak 3.
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Direktiva Vijeća 96/53/EZ od 25. srpnja 1996. o utvrđivanju najvećih dopuštenih dimenzija u unutarnjem i međunarodnom prometu te najveće dopuštene mase u međunarodnom prometu za određena cestovna vozila koja prometuju unutar Zajednice (SL L 235., 17.9.1996., str. 59).
Direktiva 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 1999. o naknadama koje se naplaćuju za korištenje određenih infrastruktura za teška teretna vozila (SL L 187, 20.7.1999., str. 42.).
Direktiva 2007/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o naknadnom postavljanju zrcala na teška teretna vozila registrirana u Zajednici (SL L 184, 14.7.2007., str. 25.).
Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (SL L 183, 26.9.1989., str. 1.).
Uredba (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ (SL L 300, 14.11.2009., str. 51.).
Direktiva 2007/46/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 263, 9.10.2007., str. 1.).
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni direktiva Vijeća 77/91/EEZ i 82/891/EZ, direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ i 2011/35/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (COM(2012)0280 – C7-0136/2012 – 2012/0150(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0280),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0136/2012),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 29. studenog 2012.(1),
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 12. prosinca 2012.(2),
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 20. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za pravna pitanja (A7-0196/2013),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća
P7_TC1-COD ( 2012)/0150
(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/59/EU)
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni i dopuni Direktive 2009/65/EZ o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) u odnosu na funkcije depozitara, politike primitaka i kazne (COM(2012)0350 – C7-0178/2012 – 2012/0168(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0350),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 53. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0178/2012),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 11. siječnja(1),
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 19. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0125/2013),
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2009/65/EZ o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) u pogledu poslova depozitara, politika nagrađivanja i sankcija
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usporedivosti naknada vezanih uz račune za obavljanje platnog prometa, prebacivanje računa za obavljanje platnog prometa i pristup računima za obavljanje platnog prometa s osnovnim svojstvima (COM(2013)0266 – C7-0125/2013 – 2013/0139(COD))
— uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0266),
— uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojim je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0125/2013),
— uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
— uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 19. studenoga 2013.(1)
— uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. rujna 2013.(2),
— uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 4. travnja 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
— uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
— uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za pravne poslove (A7-0398/2013),
2. zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stav Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o usporedivosti naknada povezanih s računima za plaćanje, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu računima za plaćanje s osnovnim uslugama
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o dokumentima s ključnim informacijama za investicijske proizvode (COM(2012)0352 – C7-0179/2012 – 2012/0169(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0352),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0179/2012),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 11. prosinca 2012.(1),
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. studenog 2012.(2),
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 4. travnja 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7‑0368/2013),
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi )
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o nacrtu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Protokola o Statutu Suda Europske unije povećanjem broja sudaca Općeg suda (02074/2011 – C7-0126/2012 – 2011/0901B(COD))
– uzimajući u obzir zahtjev Suda podnesen Europskom parlamentu i Vijeću (02074/2011),
– uzimajući u obzir prvi stavak članka 254. i drugi stavak članka 281. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na osnovu kojih je nacrt akta podnesen Parlamentu (C7-0126/2012),
– uzimajući u obzir članak 294. stavke 3. i 15. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Komisije (COM(2011)0596),
– uzimajući u obzir dopis Suda od 8. svibnja 2012.,
– uzimajući u obzir dopis Komisije od 30. svibnja 2012.,
– uzimajući u obzir stavke 2. i 3. svoje zakonodavne Rezolucije od 5. srpnja 2012. o nacrtu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Protokola o Statutu Suda Europske unije i njegov Prilog I.(1),
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A7‑0252/2013),
1. Usvaja kao svoje stajalište u prvom čitanju tekst usvojen 12. prosinca 2013.(2);
2. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Sudu, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Protokola o Statutu Suda Europske unije povećanjem broja sudaca Općeg suda [Am. 1]
(5) kao rezultat postupnog proširenja nadležnosti od osnivanja Suda, broj predmeta pred Općim sudom stalno raste;
(6) broj predmeta pred Općim sudom godinama postojano raste, što je s vremenom dovelo do povećanja broja predmeta o kojima taj sud rješava i do produženja trajanja postupaka;
(7) produženje trajanja postupaka nije prihvatljivo s točke gledišta strana u sporu, posebno u svjetlu uvjeta iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda;
(8) stanje u kojem se Opći sud našao ima strukturne uzroke povezane s povećanjem broja i vrste zakonodavnih i regulatornih akata institucija, tijela, ureda i agencija Europske unije te s opsegom i složenošću predmeta pred Općim sudom, posebno onih koji se odnose na tržišno natjecanje i državne potpore;
(9) zbog toga bi trebalo poduzeti odgovarajuće mjere za poboljšanje stanja, a mogućnost povećanja broja sudaca Općeg suda, što je predviđeno Ugovorima, jedna je od mjera da se količina predmeta o kojima se trenutačno rješava i pretjerano trajanje postupaka pred Općim sudom smanje u kratkom roku;
(9a) tim mjerama bi također trebalo osigurati trajno rješenje pitanja država članica porijekla sudaca budući da se sadašnje rješenje, po kojem se iz svake države članice imenuje po jedan sudac, ne može primijeniti u slučaju kad je broj sudaca veći od broja država članica;
(9b) na osnovi članka 19. stavka 2. Ugovora o Europskoj uniji, Opći sud uključuje najmanje jednog suca iz svake države članice. Kako to već osigurava odgovarajuću zemljopisnu ravnotežu i zastupljenost nacionalnih pravnih sustava, dodatne suce trebalo bi imenovati isključivo na temelju profesionalnih i osobnih razloga, vodeći računa o njihovom poznavanju pravnih sustava Europske unije i država članica. Unatoč tome, iz iste države članice smjela bi biti najviše dva suca,
▌
DONIJELI SU OVU UREDBU:
Članak 1.
Protokol br. 3 o Statutu Suda Europske unije mijenja se kako slijedi:
▌
(6a.) Prvi stavak članka 47. zamjenjuje se sljedećim:"
„Članak 9.a, članci 14. i 15., članak 17. stavci prvi, drugi, četvrti i peti i članak 18. primjenjuju se na Opći sud i njegove članove“.
"
(7.) ▌Članak 48. ▌zamjenjuje se sljedećim:"
„Opći sud sastoji se od po jednog suca iz svake države članice i 12 dodatnih sudaca. Iz iste države članice mogu biti najviše dva suca.
Svi suci imaju isti status i ista prava i obveze.
Kada se svake tri godine provodi djelomična zamjena sudaca, naizmjence se izmjenjuje polovica sudaca ako je broj sudaca paran, a ako je broj sudaca neparan naizmjence se izmjenjuje paran i neparan broj sudaca, pri čemu ovaj posljednji odgovara parnom broju sudaca minus jedan. “
"
(7a). Umeće se sljedeći članak:"
„Članak 48.a
Za suce koje imenuju države članice pravo imenovanja ima vlada dotične države članice.“
"
(7b). Umeće se sljedeći članak:"
„Članak 48.b
1. Dodatni suci imenuju se bez obzira na državu članicu porijekla kandidata.
2. U postupku imenovanja jednog ili više 12 dodatnih sudaca, prijave mogu podnositi sve države članice. Osim toga, sudac koji se povlači s dužnosti iz Općeg suda može sam sebe kandidirati pisanim podneskom upućenim predsjedniku odbora iz članka 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
3. Tijekom postupka imenovanja jednog ili više 12 dodatnih sudaca, odbor iz članka 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije daje mišljenje o prikladnosti kandidata za obavljanje dužnosti suca Općeg suda. Odbor tom mišljenju prilaže popis kandidata s najprikladnijom visokom razinom iskustva sastavljen prema redoslijedu prikladnosti. Popis sadrži imena najmanje dvostrukog broja kandidata u odnosu na broj sudaca koji treba imenovati suglasnošću vlada država članica, pod uvjetom da postoji dovoljan broj prikladnih kandidata. “
"
▌
▌
Članak 3.
1. Ova Uredba stupa na snagu prvog dana u mjesecu nakon objave ▌ u Službenom listu Europske unije.
2. Dvanaest dodatnih sudaca imenovanih na temelju ove Uredbe, a nakon njezina stupanja na snagu, preuzimaju dužnost odmah nakon polaganja prisege.
Mandat šestorice tih sudaca, odabranih ždrijebom, traje šest godina od prve djelomične izmjene sastava Općeg suda nakon stupanja na snagu ove Uredbe. Mandat ostale šestorice sudaca traje šest godina od druge djelomične izmjene sastava Općeg suda nakon stupanja na snagu ove Uredbe.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju interoperabilnog sustava eCall (ePoziv) u cijeloj Europskoj uniji (COM(2013)0315 – C7-0173/2013 – 2013/0166(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0315),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0173/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. rujna 2013.(1),
– nakon savjetovanja s Odborom regija,
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 19. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam te mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7-0482/2013),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Odluke br. .../2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju interoperabilne usluge e-poziva (eCall) na području cijele Europske unije
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama za smanjivanje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velike brzine (COM(2013)0147 – C7-0082/2013 – 2013/0080(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013) 0147),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0082/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
— –uzimajući u obzir obrazložena mišljenja nizozemskog Zastupničkog doma, rumunjskog Zastupničkog doma, švedskog Parlamenta i Zastupničkog doma Ujedinjene Kraljevine, podnesena u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u kojem se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. srpnja 2013.(1),
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 3. srpnja 2013(2),
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 28. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0455/2013),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 718/1999 o politici Zajednice u odnosu na kapacitet flote s ciljem promicanja prijevoza unutarnjim plovnim putovima (COM(2013)0621 – C7-0265/2013 – 2013/0303(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0621),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0265/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 21. siječnja 2014.(1),
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. siječnja 2014.(2),
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 7. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0142/2014),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 718/1999 o politici Zajednice u odnosu na kapacitet flote s ciljem promicanja prijevoza unutarnjim plovnim putovima
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju i promotivnim mjerama za poljoprivredne proizvode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama (COM(2013)0812 – C7-0416/2013 – 2013/0398(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0812),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 42. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0416/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– nakon savjetovanja s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom,
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 2. travnja 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A7-0217/2014),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;
2. zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku/svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama informiranja i promocije u vezi s poljoprivrednim proizvodima koje se provode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 3/2008
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Europske unije u Programu istraživanja i razvoja u području aktivnog i potpomognutog života, koji poduzima više država članica (COM(2013)0500 – C7-0219/2013 – 2013/0233(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0500),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 185. i 188. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0219/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013.(1),
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0076/2014),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Odluke br. .../2014 /EU Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u Programu istraživanja i razvoja u području aktivnog i potpomognutog života, koji zajednički poduzima više država članica
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u programu za istraživanje i razvoj koji je zajednički poduzelo nekoliko država članica s ciljem podupiranja malih i srednjih poduzeća koja provode istraživanja (COM(2013)0493 – C7-0220/2013 – 2013/0232(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0493),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 185. i drugi stavak članka 188. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0220/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013.(1),
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0077/2014),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Odluke br…./2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u Programu za istraživanje i razvoj koji zajednički poduzima više država članica s ciljem podupiranja malih i srednjih poduzeća koja se bave istraživanjem i razvojem
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Europske unije u Europskom programu za istraživanje i inovacije u području mjeriteljstva koji zajednički poduzima nekoliko država članica (COM(2013)0497 – C7-0221/2013 – 2013/0242(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0497),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 185. i članak 188. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0221/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013.(1),
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0063/2014),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Odluke br…./2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u Europskom programu za istraživanje i inovacije u području mjeriteljstva (EMPIR) koji zajednički poduzima više država članica
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u drugom Programu partnerstva europskih zemalja i zemalja u razvoju u području kliničkih studija koji zajednički poduzima više država članica (COM(2013)0498 – C7-0222/2013 – 2013/0243(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0498),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 185. i drugi paragraf članka 188. ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0222/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013.(1),
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0064/2014),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Odluke br…./2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u drugom Programu partnerstva europskih zemalja i zemalja u razvoju u području kliničkih studija (EDCTP2) koji zajednički poduzima više država članica
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o stvaranju europskog naloga za zamrzavanje računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima (COM(2011)0445 – C7-0211/2011 – 2011/0204(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0445),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i točke (a), (e) i (f) članka 81. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0211/2011),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 26. travnja 2012.(1)
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 6. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7‑0227/2013),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća . o uspostavi postupka za europski nalog za blokadu računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ o otkrivanju nefinancijskih i drugih podataka od strane velikih trgovačkih društava i grupa (COM(2013)0207 – C7-0103/2013 – 2013/0110(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0207),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 50. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0103/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje estonskog Parlamenta, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013.,(1)
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7‑0006/2014),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive (EU) br. …./2014 Europskog parlamenta i Vijeća. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva (COM(2010)0378 – C7-0179/2010 – 2010/0209(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Parlamentu i Vijeću (COM(2010)0378),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i točke (a) i (b) članka 79. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7–0179/2010),
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 4. svibnja 2011.(1),
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. ožujka 2011.(2),
– uzimajući u obzir to što se predstavnik Vijeća pismom od 27. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članke 55. i 37. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0170/2014),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;
2. prihvaća zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;
3. prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;
4. poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
5. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15.svibnja. 2014 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva
(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/66/EU)
PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI
JOINT STATEMENT BY PARLIAMENT, THE COUNCIL AND THE COMMISSION
This Directive establishes an autonomous mobility scheme providing for specific rules, adopted on the basis of points (a) and (b) of Article 79(2) TFEU, regarding the conditions of entry, stay and freedom of movement of a third-country national for the purpose of work as an intra-corporate transferee in Member States other than the one that issued the intra-corporate transferee permit, which are to be considered as a lex specialis with respect to the Schengen acquis.
Parliament and the Council take note of the Commission's intention to examine whether any action needs to be taken in order to enhance legal certainty as regards the interaction between the two legal regimes, and in particular to examine the need for updating the Schengen Handbook.
COMMISSION STATEMENTS
1) Statement on the definition of specialist:
The Commission considers that the definition of "specialist" in point (f) of Article 3 of this Directive is in line with the equivalent definition (“person possessing uncommon knowledge”) used in the EU’s schedule of specific commitments of the WTO’s General Agreement on Trade in Services (GATS). The use of the word “specialised” instead of “uncommon” does not entail any change or extension of the GATS definition and is only adapted to the language now in use.
2) Statement on the bilateral agreements referred to in points (c) and (d) of Article 18(2):
The Commission will monitor the implementation of points (c) and (d) of Article 18(2) of this Directive in order to assess the possible impact of the bilateral agreements referred to in that Article on the treatment of intra-corporate transferees and on the application of Regulation (EU) No 1231/2010 and take, where necessary, any appropriate measure.
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o zajedničkom poduzeću „Clean Sky 2” (COM(2013)0505 – C7-0255/2013 – 2013/0244(NLE))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0505),
– uzimajući u obzir članak 187. i članak 188. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0255/2013),
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7‑0083/2014),
1. prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;
2. poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
3. poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;
4. traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;
5. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe Vijeća (EU) br.…./2014 o osnivanju Zajedničkog poduzeća „Clean Sky 2”
P7_TC1-NLE(2013)0244
(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi Vijeća (EU) br. 558/2014.)
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15.travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o zajedničkom poduzeću za bioindustriju (COM(2013)0496 – C7-0257/2013 – 2013/0241(NLE))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0496),
– uzimajući u obzir članak 187. i članak 188. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0257/2013),
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za regionalni razvoj (A7-0092/2014),
1. prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;
2. poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
3. poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;
4. traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;
5. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe Vijeća (EU) br. .../2014. o osnivanju zajedničkog poduzeća za bioindustriju
P7_TC1-NLE(2013)0241
(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi Vijeća (EU) br. 560/2014.)
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 219/2007 o uspostavljanju zajedničkog poduzeća za razvoj nove generacije Europskog sustava upravljanja zračnim prometom (SESAR) u vezi s produženjem trajanja zajedničkog poduzeća do 2024. (COM(2013)0503 – C7-0254/2013 – 2013/0237(NLE))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0503),
– uzimajući u obzir članke 187. i 188. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0254/2013),
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za promet i turizam (A7‑0062/2014),
1. prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;
2. poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
3. poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;
4. traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;
5. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe Vijeća (EU) br. …/2014. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 219/2007 o uspostavljanju zajedničkog poduzeća za razvoj nove generacije Europskog sustava upravljanja zračnim prometom (SESAR) vezano za produženje trajanja zajedničkog poduzeća do 2024.
P7_TC1-NLE(2013)0237
(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi Vijeća (EU) br. 721/2014.)
Zajedničko poduzeće za inicijativu za inovativne lijekove 2 *
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o Zajedničkom poduzeću za inicijativu za inovativne lijekove 2 (COM(2013)0495 – C7-0259/2013 – 2013/0240(NLE))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0495),
– uzimajući u obzir članak 187. i prvi stavak članka 188. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0259/2013),
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7‑0105/2014),
1. prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;
2. poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
3. poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;
4. traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;
5. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe Vijeća (EU) br. …/2014. o osnivanju zajedničkog poduzeća za inicijativu za inovativne lijekove 2
P7_TC1-NLE(2013)0240
(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi Vijeća (EU) br. 557/2014)
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o zajedničkom poduzeću ECSEL (COM(2013)0501 – C7-0258/2013 – 2013/0234(NLE))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0501),
– uzimajući u obzir članak 187. i članak 188. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i skladu s kojima se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7–0258/2013),
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za proračunski nadzor (A7‑0074/2014),
1. prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;
2. poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
3. poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;
4. traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;
5. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe Vijeća (EU) br. .../2014 o osnivanju zajedničkog poduzeća ECSEL
P7_TC1-NLE(2013)0234
(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi Vijeća (EU) br. 561/2014)
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o zajedničkom poduzeću za gorive ćelije i vodik 2 (COM(2013)0506 – C7-0256/2013 – 2013/0245(NLE))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0506),
– uzimajući u obzir članak 187. i članak 188. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0256/2013),
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0094/2014),
1. prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;
2. poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
3. poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;
4. traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;
5. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe Vijeća (EU) br. .../2014. o osnivanju Zajedničkog poduzeća za gorivne članke i vodik 2
P7_TC1-NLE(2013)0245
(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi Vijeća (EU) br. 559/2014)
Međuinstitucionalni sporazum o registru transparentnosti
– uzimajući u obzir sjednicu Predsjedništva Parlamenta od 13. siječnja 2014. na kojoj su odobrene preporuke koje je 12. prosinca 2013. donijela međuinstitucijska radna skupina na visokoj razini za reviziju registra transparentnosti,
– uzimajući u obzir nacrt međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta i Europske komisije o registru transparentnosti za organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u stvaranju i provedbi politike EU-a (dalje u tekstu „izmijenjeni sporazum”),
– uzimajući u obzir članak 11. stavke 1. i 2. Ugovora o Europskoj uniji,
– uzimajući u obzir članak 295. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir odluku od 11. svibnja 2011. o sklapanju međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta i Komisije o zajedničkom registru transparentnosti,(1)
– uzimajući u obzir međuinstitucionalni sporazum od 23. lipnja 2011. između Europskog parlamenta i Europske komisije o uvođenju registra transparentnosti za organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u stvaranju i provedbi politike EU-a (dalje u tekstu „Sporazum od 23. lipnja 2011.”),(2)
– uzimajući u obzir članak 127. stavak 1. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A7‑0258/2014),
A. budući da u članku 11. stavku 2. UEU-a stoji: „Institucije održavaju otvoren, transparentan i redovit dijalog s predstavničkim udrugama i civilnim društvom”;
B. budući da je za transparentnost tog dijaloga potrebno dobro funkcioniranje zajedničkog registra organizacija i osoba koje nastoje utjecati na postupke stvaranja i provedbe politike EU-a;
C. budući da su u rezoluciji Parlamenta od 8. svibnja 2008. o razvoju okvira za aktivnosti zastupnika interesnih skupina (lobista) u institucijama Europske unije(3) utvrđena načela na temelju kojih je Parlament započeo pregovore s Komisijom o zajedničkom registru transparentnosti;
D. budući da se navedenom odlukom od 11. svibnja 2011. potvrđuju pravila i okvir o registru transparentnosti za organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u stvaranju i provedbi politike EU-a;
E. budući da neregulirano i netransparentno lobiranje predstavlja znatnu prijetnju oblikovanju politike i javnom interesu
1. žali zbog činjenice što prijedlog izmjene Sporazuma od 23. lipnja 2011. neće rezultirati uvođenjem obveznog registra transparentnosti; stoga ponavlja svoj zahtjev za obvezan upis u registar u vezi s provođenjem aktivnosti lobiranja u institucijama Europske unije, kako je već navedeno u spomenutoj rezoluciji od 8. svibnja 2008. i odluci od 11. svibnja 2011.;
2. smatra da predložena izmjena Sporazuma od 23. lipnja 2011. u ovom trenutku predstavlja samo djelomični korak naprijed;
3. poziva Komisiju da do kraja 2016. podnese zakonodavni prijedlog za uvođenje obveznog registra na temelju članka 352. UFEU-a;
4. traži od Komisije da u okviru svih budućih prijedloga sveobuhvatne reforme Ugovora podnese prijedlog bilo izmjene članka 298. UFEU-a bilo prikladne posebne pravne osnove kojom se omogućuje uvođenje obveznog registra u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom;
5. smatra da bi buduće revizije registra transparentnosti trebale biti što transparentnije i uključivije, da bi u njih trebao biti u potpunosti uključen njegov nadležni odbor i da bi se njima trebalo omogućiti snažno sudjelovanje civilnog društva;
6. čvrsto zahtijeva da sljedeća revizija registra transparentnosti bude popraćena javnim savjetovanjem;
7. smatra da bi u svakom slučaju daljnju procjenu registra transparentnosti trebalo dovršiti najkasnije do kraja 2017.;
8. prepoznaje ulogu Vijeća od uvođenja registra transparentnosti i pozdravlja činjenicu da se Vijeće, kao promatrač, uključilo u postupak revizije Sporazuma od 23. lipnja 2011.; međutim, kako bi se osigurala transparentnost u svim stadijima postupka donošenja zakona na razini Unije, ponavlja svoj poziv Vijeću da se pridruži registru transparentnosti što je prije moguće;
9. pozdravlja poboljšanje detaljnih pravila o podacima koji se dostavljaju u skladu s izmijenjenim sporazumom, koji bi se trebao primjenjivati na način da se ustraje u otkrivanju identiteta svih klijenata koje zastupaju organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u postupcima stvaranja i provedbe politike Europske unije te jasnim povezivanjem svih aktivnosti obuhvaćenih registrom s dotičnim klijentima;
10. smatra da kod tumačenja „neprimjerenog ponašanja” u smislu točke (b) Kodeksa ponašanja priloženog izmijenjenom sporazumu, osim opće prihvaćenih načela opisanih u Kodeksu, osobito u njegovim točkama (c), (f) ili (g), taj izraz uključuje:
11. smatra da bi se Kodeks ponašanja priložen Sporazumu od 23. lipnja 2011. i Kodeks ponašanja zastupnika u Europskom parlamentu u vezi s financijskim interesima i sukobom interesa trebali izmijeniti kako zastupnici ne bi sklapali nikakve sporazume niti stupali u ugovorne odnose s vanjskim tijelom radi financiranja ili izravnog zapošljavanja suradnika zastupnika;
12. pozdravlja jasnije definicije kojima se opisuju iznimke u vezi s aktivnostima odvjetničkih društava od područja primjene;
13. očekuje da će takve jasnije definicije doprinijeti daljnjem upisivanju u registar i dovesti do boljeg razumijevanja značenja obuhvaćenih aktivnosti odvjetničkih društava kako bi ona mogla iskoristiti poticajne mjere registra transparentnosti te na transparentan način sudjelovati u postupku donošenja odluka;
14. čvrsto zahtijeva da odvjetnička društva upisana u registar transparentnosti navedu sve klijente u čije ime provode obuhvaćene aktivnosti;
15. poziva Europsku komisiju na podjednako ambiciozno djelovanje kad je riječ o uvođenju poticajnih mjera za one koji se upisuju u registar radi intenzivnijeg sudjelovanja u registru transparentnosti; smatra da bi te poticajne mjere mogle obuhvaćati:
16. pozdravlja nedavne odluke odvjetničkih komora Bruxellesa i Pariza kojima se utvrđuju razlike između pravosudnih aktivnosti odvjetnika i drugih aktivnosti koje ulaze u područje primjene registra transparentnosti; nadalje, poziva Vijeće odvjetničkih komora Europe da potakne svoje članove na usvajanje sličnih mjera;
17. prima na znanje da u nekim državama članicama postoje zakonske odredbe o pravilima kojima se uređuje obavljanje profesionalne djelatnosti, kojima se posebice odvjetnička društva objektivno gledajući sprečava u tome da se upišu u registar transparentnosti i time otkriju informacije o svojim klijentima potrebne za upis u registar; no također zamjećuje znatan rizik da se te zakonske odredbe također mogu zlorabiti kako bi se izbjeglo objavljivanje informacija koje su potrebne radi ispravnog upisa u registar; u tom pogledu pozdravlja vidljivu spremnost strukovnih organizacija na partnersku suradnju kojom u interesu profesije žele osigurati da se takvo uskraćivanje informacija ograniči isključivo na slučajeve koji su zakonodavstvom objektivno dopušteni; poziva Komisiju i predsjednika Europskog parlamenta da na temelju te spremnosti osiguraju konkretne rezultate koji će se što prije uključiti u izmijenjeni sporazum;
18. pozdravlja namjeru Predsjedništva da uvede znatan broj poticajnih mjera kako bi unaprijedilo sudjelovanje u registru transparentnosti;
19. s ciljem potpune primjene tih mjera, poziva Predsjedništvo da razmotri sljedeće konkretne prijedloge kako bi ih uključilo u svoje relevantne odluke:
20. od Predsjedništva zatijeva standardizirani obrazac kako bi izvjestitelji dobrovoljno mogli objavljivati „zakonodavni otisak”. Zakonodavni otisak obrazac je koji se prilaže izvješćima koja su sastavili zastupnici a u kojem se navode svi lobisti s kojima su se izvjestitelji zaduženi za dotični predmet sastali u postupku sastavljanja izvješća, a što je značajno utjecalo na samo izvješće;
21. traži od bivših zastupnika u Europskom parlamentu da se pridržavaju mjerodavnih odredbi(4) pri provedbi aktivnosti koje ulaze u područje primjene registra transparentnosti; smatra da se bivši zastupnici pri provedbi takvih aktivnosti ne bi smjeli koristiti zastupničkom propusnicom kako bi ušli u prostore Europskog parlamenta; od Predsjedništva zahtijeva da Konferenciji predsjednika iznese prijedlog o prikladnim mjerama za sprečavanje zloupotrebe povlastica na koje bivši zastupnici imaju pravo;
22. traži od zajedničkog tajništva registra transparentnosti da u redovitim razmacima dostavi izvješće o funkcioniranju sustava poticaja, s krajnjim ciljem uvođenja obveznog registra;
23. naglašava da neregistriranim organizacijama ili osobama podobnim za registraciju i od kojih se očekuje da se registriraju, čak i ako je izostanak njihovog upisa u registar samo privremen, neće biti dostupni novi poticaji i prednosti povezane s upisom;
24. pozdravlja i podupire ulogu izvaninstitucijskih subjekata u praćenju transparentnosti institucija Europske unije;
25. smatra da treba ojačati strukturu i ljudske resurse zajedničkog tajništva registra transparentnosti kako bi se provele nove odredbe iz izmijenjenog sporazuma, riješili postupci za upozorenja i istragu i rješavanje pritužbi te poboljšali postupci za provjeru pouzdanosti informacija koje dostave podnositelji zahtjeva za upis u registar;
26. očekuje da će godišnje izvješće o vođenju zajedničkog registra transparentnosti sadržavati analizu ostvarenog napretka u pogledu obuhvaćenosti i kvalitete unosa;
27. potiče Komisiju da pri obnašanju funkcije koordiniranja registra transparentnosti pomno nadzire pravilnu primjenu izmijenjenog sporazuma;
28. odobrava izmijenjeni sporazum u nastavku i odlučuje ga priložiti svojem Poslovniku;
29. nalaže svojem predsjedniku da zajedno s predsjednikom Europske komisije potpiše izmijenjeni sporazum te da ga da na objavu u Službenom listu Europske unije;
30. nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku, uključujući i njezin prilog, radi obavijesti proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima država članica.
PRILOG
SPORAZUM EUROPSKOG PARLAMENTA I EUROPSKE KOMISIJE O REGISTRU TRANSPARENTNOSTI ZA ORGANIZACIJE I SAMOZAPOSLENE OSOBE KOJE SUDJELUJU U OBLIKOVANJU I PROVEDBI POLITIKE EU-A
Europski parlament i Europska komisija (u daljnjem tekstu „strane”),
uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, posebno njegov članak 11. stavke 1. i 2., Ugovor o funkcioniranju Europske unije, posebno njegov članak 295. i Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (u daljnjem tekstu „Ugovori”),
budući da stvaratelji europske politike ne djeluju odvojeno od civilnog društva, nego održavaju otvoreni, transparentni i redoviti dijalog s predstavničkim udrugama i civilnim društvom;
budući da su strane pregledale zajednički „registar transparentnosti” (u daljnjem tekstu „registar”) osnovan sporazumom između Europskog parlamenta i Europske komisije od 23. lipnja 2011. o osnivanju registra transparentnosti za organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u oblikovanju i provedbi politike Europske unije(5) u skladu sa stavkom 30. tog sporazuma.
SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:
I. Načela registra
1. Osnivanje i rad registra ne utječe i ne dovodi u pitanje ciljeve Europskog parlamenta izražene u njegovoj rezoluciji od 8. svibnja 2008. o razvoju okvira za aktivnosti zastupnika interesa (lobista) u institucijama Europske unije(6) te u njegovoj odluci od 11. svibnja 2011. o zaključivanju međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta i Komisije o zajedničkom registru transparentnosti(7).
2. Pri radu registra poštuju se opća načela prava Unije, uključujući načela proporcionalnosti i nediskriminacije.
3. Pri radu registra poštuje se pravo zastupnika u Europskom parlamentu na obnašanje njihove parlamentarne dužnosti bez ograničenja.
4. Rad registra ne zadire u ovlasti ili nadležnosti strana niti utječe na njihove organizacijske ovlasti.
5. Strane nastoje slično postupati prema svim subjektima koji se bave sličnim aktivnostima i osigurati ravnopravno postupanje pri upisu organizacija i samozaposlenih osoba koje sudjeluju u oblikovanju i provedbi politike Unije.
II. Struktura registra
6. Struktura registra sadrži sljedeće:
(a) odredbe o području primjene registra, aktivnostima koje registar obuhvaća, definicijama, poticajima i izuzećima;
(b) kategorije koje podliježu upisu (Prilog 1.);
(c) podatke koji se traže od osoba koje se upisuju, uključujući obveze koje se odnose na otkrivanje financijskih podataka (Prilog 2.);
(d) kodeks ponašanja (Prilog 3.);
(e) mehanizme upozorenja, pritužbi i mjera koje se primjenjuju u slučaju nepridržavanja Kodeksa ponašanja, uključujući postupak rješavanja upozorenja te postupak istrage i postupanja po pritužbi (Prilog 4.);
(f) smjernice za primjenu s praktičnim informacijama za registrirane.
III. Područje primjene registra
Obuhvaćene aktivnosti
7. Područje primjene registra obuhvaća sve aktivnosti osim onih koje nisu navedene u stavcima 10. do 12., koje se obavljaju radi izravnog ili neizravnog utjecanja na oblikovanje ili provedbu politike te na postupke odlučivanja institucija EU-a, bez obzira na mjesto njihova provođenja i korišteni kanal ili način komunikacije, na primjer uporabu vanjskih usluga, medija, ugovora sa stručnim posrednicima, trustova mozgova, platforma, foruma, kampanja i lokalnih inicijativa.
Za potrebe ovog sporazuma „izravno utjecanje” znači utjecanje putem izravnog kontakta ili komunikacije s institucijama EU-a ili druga radnja nastavno na takve aktivnosti, a „neizravno utjecanje” znači utjecanje putem posrednih prijenosnika utjecaja, poput medija, javnog mišljenja, konferencija ili društvenih događaja, koji ciljaju na institucije EU-a.
Te aktivnosti posebice uključuju:
– održavanje kontakta sa zastupnicima i njihovim pomoćnicima, dužnosnicima ili drugim osobljem institucija EU-a;
– pripremu, slanje i dostavljanje pisama, informativnog materijala ili dokumenata za raspravu i zauzimanje stajališta;
– organizaciju događaja, susreta, promotivnih aktivnosti, konferencija ili društvenih događaja te slanje pozivnica zastupnicima i njihovim pomoćnicima, dužnosnicima ili drugom osoblju institucija EU-a; i
– dobrovoljne doprinose i sudjelovanje na službenim savjetovanjima ili saslušanjima o predviđenim zakonodavnim aktima ili drugim pravnim aktima EU-a i sudjelovanje na drugim otvorenim savjetovanjima.
8. Očekuje se upis u registar svih organizacija i samozaposlenih osoba, bez obzira na njihov pravni status, koje se bave aktivnostima iz područja primjene registra neovisno o tome jesu li one u tijeku ili su u fazi pripreme.
Svaka aktivnost obuhvaćena registrom koju na temelju ugovora obavlja posrednik koji pruža pravne i druge stručne savjete čini posrednika i njegovog klijenta podobnim za upis u registar. Takvi posrednici prijavljuju sve klijente s takvim ugovorima kao i prihod po klijentu za aktivnosti zastupanja iz Priloga 2. točke II.C.2.B. Ova obveza ne oslobađa klijente od dužnosti upisa u registar i dužnosti da u procjenu vlastitih troškova uključe troškove svih aktivnosti koje je izveo posrednik na temelju ugovora .
Aktivnosti koje nisu obuhvaćene
9. Organizacija je podobna za upis u registar samo ako provodi aktivnosti obuhvaćene registrom koje imaju za posljedicu izravnu ili neizravnu komunikaciju s institucijama EU-a. Organizacija koju se smatra nepodobnom može se brisati iz registra.
10. Aktivnosti u vezi s pružanjem pravnih i drugih stručnih savjeta nisu obuhvaćene registrom u sljedećim slučajevima:
– uključuju savjetovanje i kontakte s javnim tijelima kako bi se klijentu bolje objasnio opća pravna situacija ili njegov posebni pravni položaj ili kako bi ga savjetovali o prikladnosti ili dopuštenosti pravnih ili upravnih radnji u okviru postojećeg zakonskog i regulatornog okruženja;
– sastoje se od savjeta pruženih klijentima kako bi im pomogli osigurati usklađenost njihovih aktivnosti s relevantnim pravom;
– sastoje se od analiza i istraživanja pripremljenih za klijente o potencijalnom učinku bilo koje zakonodavne ili regulatorne promjene u vezi s njihovim pravnim položajem ili područjem aktivnosti;
– uključuju zastupanje u okviru postupka mirenja ili posredovanja kako bi se izbjegao spor pred sudskim ili upravnim tijelom; ili
– ako se odnose na ostvarivanje temeljnog prava klijenta na pravedno suđenje, uključujući pravo na obranu u upravnom postupku, kao što je postupak koji vode odvjetnici ili drugi stručnjaci koji u njemu sudjeluju.
Ako su društvo i njegovi savjetnici uključeni u svojstvu strana u poseban pravni ili upravni predmet ili postupak, svaka aktivnost koja je s time izravno povezana i kojom se kao takvom ne nastoji promijeniti postojeći pravni okvir nije obuhvaćena registrom. Ovaj se stavak odnosi na sve sektore poslovanja u Europskoj uniji.
No sljedeće aktivnosti vezane za pružanje pravnih i drugih stručnih savjeta obuhvaćene su registrom kada im je svrha utjecati na institucije EU-a, njihove članove i njihove pomoćnike ili njihove dužnosnike ili ostalo osoblje:
– pružanje potpore zastupanjem ili posredovanjem ili pružanje materijala za zagovaranje, uključujući argumentaciju i izradu nacrta; i
– pružanje taktičkih ili strateških savjeta, uključujući i pokretanje pitanja čiji opseg i vrijeme postavljanja ima namjeru utjecati na institucije EU-a, članove i njihove pomoćnike, dužnosnike institucija ili ostalo osoblje.
11. Aktivnosti socijalnih partnera kao sudionika socijalnog dijaloga (sindikati, udruge poslodavaca itd.) kada djeluju u skladu s ulogom koja im je dodijeljena Ugovorima nisu obuhvaćeni registrom. Ovaj se stavak uz nužne izmjene odnosi na svaki subjekt koji na temelju Ugovora ima posebnu institucionalnu ulogu;
12. Aktivnosti kojima se odgovara na izravne i pojedinačne zahtjeve institucija EU-a ili članova Europskog parlamenta, kao što su ad hoc ili redovni zahtjevi za činjenice, podatke ili stručna znanja, nisu obuhvaćeni registrom.
Posebne odredbe
13. Registar se ne primjenjuje na crkve i vjerske zajednice. Međutim, očekuje se upis u registar njihovih predstavništava ili pravnih subjekata, ureda i mreža osnovanih kako bi zastupale crkve i vjerske zajednice u odnosima s institucijama EU-a te njihove udruge.
14. Registar se ne primjenjuje na političke stranke. Međutim, očekuje se upis u registar svih organizacija koje one osnuju ili podupiru, a bave se aktivnostima obuhvaćenim registrom .
15. Registar se ne primjenjuje na službe vlada država članica, vlade trećih zemalja, međunarodne međuvladine organizacije i njihove diplomatske misije.
16. Ne očekuje se upis u registar regionalnih javnih tijela i njihovih predstavništava, ali mogu to učiniti ako to žele. Očekuje se upis bilo koje udruge ili mreže osnovane kako bi kolektivno zastupala regije.
17. Očekuje se upis u registar svih javnih vlasti ispod nacionalne razine osim onih iz stavka 16., kao što su lokalne i općinske vlasti ili gradovi ili njihova predstavništva, udruge ili mreže.
18. Očekuje se upis u registar mreža, platformi ili drugih oblika zajedničke aktivnosti bez pravnog statusa ili pravne osobnosti, ali koji de facto čine izvor organiziranog utjecaja i bave se aktivnostima obuhvaćenim registrom. Članovi takvih oblika zajedničke aktivnosti određuju predstavnika za rad u svojstvu osobe za kontakt odgovorne za održavanje kontakta sa „Zajedničkim tajništvom registra transparentnosti (ZTRS)”.
19. Aktivnosti koje treba uzeti u obzir u procjenjivanju podobnosti za upis u registar aktivnosti su one koje se (izravno ili neizravno) odnose na sve institucije, agencije i tijela Unije, kao i njihove članove i njihove pomoćnike, dužnosnike i ostalo osoblje. Takve aktivnosti ne uključuju aktivnosti koje su usmjerene na države članice, a osobito ne uključuju aktivnosti usmjerene na njihova stalna predstavništva u Europskoj uniji.
20. Mreže, savezi, udruge ili platforme na europskoj razini potiču se na stvaranje zajedničkih i transparentnih smjernica za svoje članove utvrđujući aktivnosti obuhvaćene registrom . Očekuje se da objave te smjernice .
IV. Pravila koja se primjenjuju na osobe koje se upisuju u registar
21. Upisom u registar dotične organizacije i osobe:
— pristaju da podaci koje daju radi upisa u registar budu javni;
— obvezuju se da će djelovati u skladu s kodeksom ponašanja utvrđenim u Prilogu 3. i da će po potrebi dostaviti tekst svih profesionalnih kodeksa ponašanja kojima su obvezane(8);
— jamče da su podaci koje su dale radi upisa u registar točni i pristaju surađivati s administrativnim zahtjevima za dodatnim informacijama i ažuriranjima;
— pristaju da se po svim upozorenjima ili pritužbama u vezi s njima postupa na osnovi pravila kodeksa ponašanja utvrđenih u Prilogu 3.;
— pristaju da se na njih primjenjuju sve mjere u slučaju kršenja kodeksa ponašanja iz Priloga 3. i prihvaćaju da se na njih mogu primijeniti mjere predviđene Prilogom 4. u slučaju nepridržavanja pravila kodeksa ponašanja;
— primaju na znanje činjenicu da strane moraju otkriti prepisku i druge dokumente koji se odnose na aktivnosti osoba upisanih u registar, na zahtjev i u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(9) .
V. Provedba
22. Glavni tajnici Europskog parlamenta i Europske komisije odgovorni su za nadziranje sustava i svih glavnih operativnih aspekata i zajedničkim dogovorom poduzimaju mjere nužne za provedbu ovog sporazuma.
23. Premda se registar vodi zajednički, strane su slobodne nezavisno upotrebljavati registar za vlastite posebne namjene.
24. Radi provedbe sustava, službe Europskog parlamenta i Europske komisije održavaju zajedničku operativnu strukturu osmišljenu kao „Zajedničko tajništvo registra transparentnosti” (ZTRS). ZTRS čini skupina dužnosnika Europskog parlamenta i Europske komisije na osnovi dogovora koji su usuglasile nadležne službe. Aktivnosti ZTRS-a koordinira načelnik odjela u Glavnom tajništvu Komisije. Zadaće ZTRS-a uključuju stvaranje smjernica za provedbu, unutar granica ovog sporazuma, kako bi se olakšalo da osobe upisane u registar dosljedno tumače pravila, i olakšao nadzor nad kvalitetom sadržaja registra. Tajništvo se koristi dostupnim administrativnim resursima za provođenje provjera kvalitete sadržaja registra, pri čemu se međutim podrazumijeva da su registrirane osobe u konačnici odgovorni za informacije koje su dali.
25. Strane provode odgovarajuće projekte osposobljavanja i unutarnje komunikacije kako bi se njihovi članovi i osoblje upoznali s registrom i s postupcima upozorenja i pritužbe.
26. Strane poduzimaju sve odgovarajuće mjere prema van kako bi podigle razinu obaviještenosti o registru i promicale njegovu upotrebu.
27. Niz osnovnih statističkih podataka dobivenih iz baze podataka registra objavljuje se redovito na internetskoj stranici registra transparentnosti Europa i dostupni su uz pomoć tražilice prilagođene korisniku. Javni sadržaj te baze podataka dostupan je na zahtjev u elektroničkim, računalno čitljivim formatima.
28. Glavni tajnici Europskog parlamenta i Europske komisije podnose svoja godišnja izvješća o radu registra nadležnom potpredsjedniku Europskog parlamenta i Europske komisije. Godišnje izvješće sadrži podatke o registru, njegovu sadržaju i razvoju te se svake godine objavljuje za prethodnu kalendarsku godinu.
VI. Mjere koje se primjenjuju na osobe upisane u registar koje ispunjavaju uvjete prihvatljivosti
29. Propusnice za pristup prostorijama Europskog parlamenta izdavat će se pojedincima koji predstavljaju ili rade za organizacije na koje se primjenjuje registar samo ako su te organizacije ili osobe upisane u registar. Međutim, upisom u registar ne stječe se automatski pravo na tu propusnicu. Izdavanje i kontrola dugoročnih propusnica za pristup prostorijama Europskog parlamenta i dalje je unutarnji postupak Parlamenta pod njegovom vlastitom odgovornošću.
30. Strane nude poticaje u okviru svoje upravne vlasti kako bi potaknule upis unutar okvira uspostavljenog ovim sporazumom.
Poticaji koje Europski parlament nudi osobama upisanima u registar mogu uključivati:
— daljnje olakšavanje pristupa njegovim prostorijama, zastupnicima i njihovim pomoćnicima, njegovim dužnosnicima i ostalom osoblju;
— odobrenje za organiziranje ili zajedničko održavanje događaja u njegovim prostorijama;
— lakše priopćavanje informacija, uključujući posebne popise za slanje poruka e-pošte;
— sudjelovanje u svojstvu govornika na saslušanjima pred parlamentarnim odborima;
— pokroviteljstvo Europskog parlamenta.
Poticaji koje Europska komisija nudi osobama upisanima u registar mogu uključivati:
— mjere koje se tiču priopćavanja informacija osobama upisanima u registar prilikom pokretanja javnih savjetovanja;
— mjere o stručnim skupinama i drugim savjetodavnim tijelima;
— posebne popise za slanje poruka e-pošte;
— pokroviteljstvo Europske komisije.
Strane obavještavaju osobe koje su upisane u registar o posebnim poticajima koje su im dostupne.
VII. Mjere u slučaju nepridržavanja Kodeksa ponašanja
31. Svaka osoba može podnijeti upozorenje i pritužbu ispunjavanjem standardnog obrasca za kontakt dostupnog na internetskoj stranici registra o mogućem nepridržavanju kodeksa ponašanja utvrđenom u Prilogu 3. S upozorenjima i žalbama posupa se u skladu s postupcima utvrđenima u Prilogu 4.
32. Mehanizam upozoravanja je alat kojim se nadopunjuju provjere kvalitete koje provodi ZTRS u skladu sa stavkom 24. Svaka osoba može podnijeti upozorenje na činjenične pogreške u vezi s informacijama koje pružaju osobe upisane u registar. Upozorenja se također mogu uložiti na nepodobne upise.
33. Bilo koja osoba može podnijeti formalnu pritužbu ako, osim činjeničnih pogrešaka, postoji sumnja na nepridržavanje kodeksa ponašanja od strane osobe koja je upisana u registar. Pritužbe se moraju potkrijepiti činjenicama koje se tiču sumnje u nepridržavanje Kodeksa ponašanja.
ZTRS istražuje sumnje u nepridržavanje vodeći računa o načelima proporcionalnosti i dobrog upravljanja. Namjerno nepridržavanje kodeksa ponašanja od strane osoba upisanih u registar ili njihovih predstavnika ima za posljedicu primjenu mjera utvrđenih u Prilogu 4.
34. U slučaju kada ZTRS u okviru postupaka iz stavaka 31. do 33. utvrdi opetovanu nesuradnju, neprimjerno ponašanje ili ozbiljno kršenje kodeksa ponašanja, dotična osoba upisana u registar uklanja se iz njega na razdoblje od godine dana ili dvije godine te će se ta mjera javno navesti u registru kao što je utvrđeno u Prilogu 4.
VIII. Sudjelovanje drugih institucija i tijela
35. Europsko vijeće i Vijeće pozvani su pridružiti se registru. Druge institucije, tijela i agencije EU-a i same se potiču na uporabu okvira uspostavljenog ovim sporazumom kao referentnim instrumentom za svoje odnose s organizacijama i samozaposlenim osobama koje sudjeluju u oblikovanju i provedbi politike EU-a.
IX. Završne odredbe
36. Ovim se sporazumom zamjenjuje sporazum između Europskog parlamenta i Europske komisije od 23. lipnja 2011. čiji učinci prestaju važiti na dan početka primjene ovog sporazuma.
37. Registar se preispituje 2017.
38. Ovaj sporazum stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije. Primjenjuje se od... (10)ili od 1. siječnja 2015., ovisno o tome koji od ta dva datuma nastupi ranije.
Očekuje se da subjekti koji su na datum primjene ovog sporazuma već upisani izmijene svoj upis u roku od tri mjeseca nakon toga datuma kako bi upis zadovoljavao nove zahtjeve koji proizlaze iz ovog sporazuma.
Sastavljeno u
Za Europski parlament Za Europsku komisiju
Predsjednik Potpredsjednik
Prilog 1.
„Registar transparentnosti”
Organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u oblikovanju i provedbi politike EU-a
Kategorije
Značajke/napomene
I - Pružatelji usluga savjetovanja/odvjetnička društva/samozaposleni savjetnici
Potkategorija
Pružatelji usluga savjetovanja
Poduzeća koja se u ime klijenata bave djelatnostima vezanima uz zagovaranje, lobiranje, promicanje, javna pitanja i odnose s tijelima javne vlasti.
Potkategorija
Odvjetnički uredi
Poduzeća koja se u ime klijenata bave djelatnostima vezanima uz zagovaranje, lobiranje, promicanje, javna pitanja i odnose s tijelima javne vlasti.
Potkategorija
Samozaposleni savjetnici
Samozaposleni savjetnici ili odvjetnici koji se u ime klijenata bave djelatnostima vezanima uz zagovaranje, lobiranje, promicanje, javna pitanja i odnose s tijelima javne vlasti. Ova je potkategorija namijenjena upisu subjekata koji uključuju samo jednu osobu.
II - Interni lobisti i trgovinska/poslovna/strukovna udruženja
Potkategorija
Poduzeća i skupine poduzeća
Poduzeća ili skupine poduzeća (s pravnim statusom ili bez njega) koje se interno, za svoj račun, bave djelatnostima vezanima uz zagovaranje, lobiranje, promicanje, javne poslove i odnose s tijelima javnih vlasti.
Potkategorija
Trgovinska i strukovna udruženja
Organizacije (koje same ostvaruju ili ne ostvaruju profit) koje zastupaju poduzeća ili mješovite skupine i platforme koje ostvaruju profit.
Potkategorija
Sindikati i stručna udruženja
Zastupanje interesa radnika, zaposlenika, zanata ili zanimanja.
Potkategorija
Ostale organizacije uključujući:
— subjekte koji organiziraju događaje (profitni i neprofitni);
— medije vezane za interese ili subjekte usmjerene na istraživanja povezana s privatnim interesima koji ostvaruju profit;
— ad-hoc koalicije i privremene strukture (s članovima koji ostvaruju profit).
III - Nevladine organizacije
Potkategorija
Nevladine organizacije, platforme, mreže, ad-hoc koalicije i privremene strukture i druge slične organizacije.
Neprofitne organizacije (s pravnim statusom ili bez njega), koje su nezavisne od tijela javnih vlasti ili trgovinskih organizacija. Uključuje zaklade, dobrotvorne udruge itd.
Bilo koji takav subjekt čiji članovi ostvaruju profit mora se upisati u II. kategoriju.
IV - Trustovi mozgova, istraživanje i akademske ustanove
Potkategorija
Trustovi mozgova i istraživačke ustanove
Specijalizirani trustovi mozgova i istraživačke ustanove koje se bave aktivnostima i politikom Europske unije.
Potkategorija
Akademske ustanove
Ustanove čiji je glavni cilj obrazovanje, ali koje se bave aktivnostima i politikom Europske unije.
V - Organizacije koje zastupaju crkve i vjerske zajednice
Potkategorija
Organizacije koje zastupaju crkve i vjerske zajednice
Pravni subjekti, uredi, mreže ili udruge osnovane radi zastupanja.
VI - Organizacije koje zastupaju lokalna, regionalna i općinska tijela, druge javne ili javno-privatne subjekte itd.
Potkategorija
Regionalne strukture
Ne očekuje se upis samih regija i njihovih predstavništava, ali mogu to učiniti ako to žele. Očekuje se upis nacionalnih udruženja ili mreža osnovanih kako bi kolektivno zastupala regije.
Potkategorija
Ostala podnacionalna javna tijela
Očekuje se upis svih drugih javnih vlasti ispod nacionalne razine, kao što su gradovi, lokalne i općinske vlasti ili njihovih predstavništava te nacionalnih udruženja ili mreža.
Potkategorija
Transnacionalna udruženja i mreže javne regionalne vlasti ili ostale javne vlasti ispod nacionalne razine
Potkategorija
Drugi javni ili javno-privatni subjekti, stvoreni zakonom u svrhu djelovanja u interesu javnosti
Obuhvaća druge organizacije s javnim ili mješovitim (javno-privatnim) statusom.
Prilog 2.
Podaci koje dostavljaju osobe koje se upisuju u registar
I. OPĆI I OSNOVNI PODACI
a) ime(na) organizacije, adresa sjedišta te, po potrebi, adresa u Bruxellesu, Luxembourgu ili Strasbourgu ako je primjenjivo, broj telefona, adresa e-pošte, internetska stranica;
b) ime osobe koja je pravno odgovorna za organizaciju i ime direktora organizacije ili njezina izvršnog direktora ili, akoj e primjenjivo, glavne osobe za kontakt za aktivnosti obuhvaćene registrom (tj. voditelja europskih poslova.); imena osoba kojima je odobren pristup prostorijama Europskog parlamenta(11);
c) broj osoba (članova, članova osoblja itd.) uključenih u aktivnosti obuhvaćene registrom i broj osoba koje se koriste propusnicom za pristup prostorijama Europskog parlamenta te količina vremena koju svaka osoba u skladu sa sljedećim postocima stalne aktivnosti na takve aktivnosti potroši: 25%, 50%, 75% ili 100 %;
d) ciljevi/ovlasti – područja interesa – aktivnosti – zemlje u kojima se aktivnosti obavljaju – povezanost s mrežama – opći podaci na koje se primjenjuje registar;
e) članstvo i, po potrebi, broj članova (osoba i organizacija).
II. POSEBNE INFORMACIJE
A. AKTIVNOSTI OBUHVAĆENE REGISTROM
Posebni se podaci pružaju o glavnim zakonodavnim prijedlozima ili politikama usmjerenim na aktivnosti osobe upisane u registar, a koji su obuhvaćeni registrom. Može se upućivati na druge posebne aktivnosti kao što su događaji ili objave.
B. VEZE S INSTITUCIJAMA EU-A
a) Članstvo u skupinama visoke razine, savjetodavnim odborima, stručnim skupinama, drugim strukturama i platformama koje podupire EU itd.
b) Članstvo u Europskom parlamentu ili sudjelovanje u njegovim međuklubovima ili forumima o gospodarskim djelatnostima itd.
C. FINANCIJSKI PODACI VEZANI ZA AKTIVNOSTI OBUHVAĆENE REGISTROM
1. Sve osobe upisane u registar pružaju:
a) Procjenu godišnjih troškova vezanih za aktivnosti obuhvaćene registrom. Financijski podaci pokrivaju cijelo godišnje financijsko poslovanje i odnose se na zadnju zaključenu financijsku godinu od dana upisa u registar ili godišnje obnove podataka o upisu u registar.
b) Iznos i izvor financijskih sredstava dobivenih od institucija EU-a tijekom posljednje zaključene financijske godine od datuma upisa u registar ili obnove podataka o upisu u registar. Ti će podaci odgovarati podacima koje pruža Europski sustav financijske transparentnosti(12).
a) Promet za koji su zaslužne aktivnosti obuhvaćene registrom u skladu sa sljedećom tablicom:
Godišnji promet djelatnosti zastupanja u €
0 – 99 999
100 000– 499 999
500 000 – 1 000 000
> 1 000 000
b) Popis svih klijenata u čije se ime provode aktivnosti obuhvaćene registrom. Prihodi od klijenata za aktivnosti predstavljanja popisuju se u skladu sa sljedećom tablicom:
Godišnja zarada djelatnosti zastupanja po klijentu u €
0 – 9 999
10 000 – 24 999
25 000 – 49 999
50 000 – 99 999
100 000 – 199 999
200 000 – 299 999
300 000 – 399 999
400 000 – 499 999
500 000 – 599 999
600 000 – 699 999
700 000 – 799 999
800 000 – 899 999
900 000 – 1 000 000
> 1 000 000
c) Također se očekuje upis klijenata. Izjava o financijskim interesima koju o svojim klijentima daju profesionalni pružatelji usluga savjetovanja, odvjetnički uredi i samozaposleni savjetnici (popis i tablica) ne oslobađa dotične klijente obveze da te ugovorene djelatnosti uključe u svoje izjave kako ne bi došlo do preniske procjene njihovih prijavljenih financijskih izdataka.
3. Interni lobisti i trgovinska/poslovna/strukovna udruženja (kategorija II Priloga 1.) dodatno navode:
promet za koji su zaslužne aktivnosti obuhvaćene registrom, uključujući iznose manje od 10 000 EUR.
4. Nevladine organizacije – trustovi mozgova, istraživačke i akademske ustanove – organizacije koje zastupaju crkve i vjerske zajednice – organizacije koje zastupaju lokalne, regionalne i općinske vlasti, ostali javni ili javno-privatni subjekti itd. (kategorije III. do VI. Priloga 1.) dodatno pružaju:
a) ukupni proračun organizacije
b) specifikaciju glavnih iznosa i izvora financija.
Prilog 3.
Kodeks ponašanja
Strane smatraju da bi se svi zastupnici interesa koji s njima komuniciraju, bilo samo jednokratno ili češće i bez obzira na to jesu li upisani u registar ili ne, trebali ponašati u skladu s ovim kodeksom ponašanja.
U okviru svojih odnosa s institucijama Europske unije te s njihovim članovima, dužnosnicima i ostalim osobljem, zastupnici interesa:
(a) uvijek navode svoje ime i po potrebi identifikacijski broj registracije i subjekt ili subjekte koje zastupaju ili za koje rade; navode interese, ciljeve ili krajnje ciljeve koje promiču i, po potrebi, točno navode klijente ili članove koje zastupaju;
(b) ne dobivaju niti pokušavaju dobiti informacije ili odluke na nepošten način ili pribjegavajući nepotrebnom pritisku ili neprimjerenom ponašanju;
(c) u odnosima s trećim stranama ne pozivaju se na svoj službeni odnos s Europskom unijom ili s bilo kojom od njezinih institucija, a značenje upisa u registar ne predstavljaju lažno na način koji bi mogao dovesti u zabludu treću stranu ili dužnosnike ili drugo osoblje Unije, niti koriste logotipove institucija EU-a bez izričite dozvole;
(d) pri upisu u registar, a zatim i u okviru svojih aktivnosti na koje se primjenjuje registar, osiguravaju da su, prema svojim saznanjima, podaci koje pružaju potpuni, ažurirani i ne navode na pogrešne zaključke; slažu se da su sve navedene informacije podložne reviziji te da će surađivati s administrativnim zahtjevima za dodatnim informacijama i ažuriranjima;
(e) trećim stranama ne prodaju primjerke dokumenata dobivenih od institucija EU-a;
(f) u načelu poštuju provedbu i izbjegavaju ometanje primjene svih pravila, kodeksa i praksi dobrog upravljanja koje određuju institucije EU-a;
(g) članove institucija Europske unije, dužnosnike ili ostalo osoblje Europske unije, ili pomoćnike ili pripravnike tih članova ne potiču na kršenje pravila i normi ponašanja kojima podliježu;
(h) pri zapošljavanju bivših dužnosnika ili ostalog osoblja EU-a ili pomoćnika ili pripravnika članova institucija EU-a poštuju obvezu ovih zaposlenika da se pridržavaju pravila i zahtjeva u vezi s povjerljivosti kojima podliježu;
(i) prije stupanja u ugovorne veze s bilo kojom osobom iz pratnje dodijeljene zastupniku ili zastupnicima u Europskom parlamentu ili njezina zapošljavanja dobivaju pristanak tih zastupnika;
(j) pridržavaju se svih propisa o pravima i odgovornostima bivših članova Parlamenta i Komisije;
(k) sve koje zastupaju obavještavaju o svojim obvezama prema institucijama Unije.
Kako bi dobile osobnu neprenosivu propusnicu za pristup prostorijama Parlamenta, osobe koje su upisane u registar pri Europskom parlamentu:
(l) u zgradama Parlamenta cijelo vrijeme nose propusnicu na vidljivom mjestu;
(m) strogo se pridržavaju važećeg Poslovnika Parlamenta;
(n) prihvaćaju da je bilo koja odluka o zahtjevu za pristup Europskom parlamentu isključivo pravo Parlamenta, a ne automatska posljedica pristupanja registru.
Prilog 4.
Postupci upozorenja te istrage i postupanja po pritužbi
I. UPOZORENJA
Svatko može uložiti upozorenje ZTRS-u u vezi s informacijama sadržanima u registru i nevažećim upisima ispunjavanjem standardnog obrasca dostupnog na internetskim stranicama registra.
Upozorenja koja se odnose na podatke sadržane u registru smatrat će se pritužbama zbog kršenja točke (d) kodeksa ponašanja iz Priloga 3(13). Dotična osoba upisana u registar morat će ažurirati podatke ili dostaviti objašnjenje ZTRS-u o razlogu zbog kojega podatke nije potrebno ažurirati. Ako dotična osoba upisana u registar ne surađuje, mogu se primijeniti mjere iz tablice mjera (redovi 2. – 4.) s kraja ovog Priloga.
II. PRITUŽBE
Prva faza: Podnošenje pritužbe
1. Svatko može podnijeti pritužbu ZTRS-u ispunjavanjem standardnog obrasca dostupnog na internetskoj stranici registra. Taj obrazac sadržava sljedeće informacije:
(a) osobu upisanu u registar koja je predmet pritužbe;
(b) ime i kontaktne podatke podnositelja pritužbe;
(c) pojedinosti o navodnom kršenju kodeksa ponašanja, uključujući dokumente ili druge materijale koji podupiru pritužbu, naznaku o tome je li prouzročena bilo kakva šteta podnositelju pritužbe i razloge za sumnju u namjerno nepridržavanje.
Ne razmatraju se anonimne pritužbe.
2. Podnositelj pritužbe navodi odredbe kodeksa ponašanja za koje tvrdi da su prekršene. Utvrdi li ZTRS iz same pritužbe da je kršenje za koje je podnesena pritužba od početka očito nenamjerno, ta se pritužba može rekategorizirati u „upozorenje“.
3. Kodeks ponašanja se primjenjuje isključivo na odnose između zastupnika interesa i institucija EU-a te se ne može upotrebljavati za reguliranje odnosa između trećih strana ili osoba upisanih u registar.
Druga faza: Dopuštenost
4. Po zaprimanju pritužbe ZTRS:
(a) potvrđuje zaprimanje pritužbe podnositelju pritužbe unutar 5 radnih dana;
(b) utvrđuje spada li pritužba u opseg djelovanja registra, kao što je opisano u Kodeksu ponašanja u Prilogu 3. i gore navedenoj prvoj fazi;
(c) provjerava dokaze podnesene za utvrđivanje osnovanosti pritužbe, bez obzira na to je li riječ o dokumentima, ostalim materijalima ili osobnim iskazima; načelno bi se svi dokazi trebali pribaviti od osobe upisane u registar u vezi koje se podnosi pritužba, iz isprave koju je izdala treća strana ili iz javno dostupnih izvora. Sami vrijednosni sudovi koje iznese podnositelj pritužbe ne mogu se smatrati dokazom;
(d) na temelju analize iz točaka (b) i (c) odlučuje o dopuštenosti pritužbe.
5. Ako se pritužba ocijeni nedopuštenom, podnositelja pritužbe ZTRS o tome obavješćuje pisanim putem, uz obrazloženje svoje odluke.
6. Ako se pritužba ocijeni dopuštenom, ZTRS obavještava podnositelja pritužbe i osobu upisanu u registar protiv koje se podnosi pritužba o odluci i postupku koji slijedi kako je utvrđeno niže u tekstu.
Treća faza: Rješavanje dopuštene pritužbe – ispitivanje i privremene mjere
7. Dotičnu osoba upisanu u registar ZTRS obavještava o sadržaju pritužbe i navodno prekršenoj odredbi/odredbama i poziva je da unutar 20 radnih dana podnese svoje stajalište kao odgovor na pritužbu. U prilogu odgovoru, u istome roku osoba upisana u registar može podnijeti memorandum zastupničke profesionalne organizacije, osobito za regulirane profesije ili organizacije koje podliježu profesionalnom kodeksu ponašanja.
8. Nepoštivanje roka iz stavka 7. dovodi do privremene suspenzije iz registra osobe upisane u registar sve do obnove suradnje.
9. Sve informacije prikupljene tijekom istrage pregledava ZTRS, koji može odlučiti saslušati osobu upisanu u registar u vezi s kojom se podnosi pritužba, podnositelja pritužbe ili oboje.
10. Dokaže li se pregledom materijala da je pritužba neutemeljena, ZTRS obavještava obje strane o takvoj odluci, navodeći pritom razloge iz kojih je tako odlučio.
11. Ako se utvrdi osnovanost pritužbe, upisanu osobu privremeno se isključuje iz registra u očekivanju poduzimanja koraka radi rješavanja problema (vidi dolje četvrtu fazu) i protiv nje se može donijeti više dodatnih mjera u rasponu od brisanju iz registra i po potrebi ukidanja svakog prava na pristup prostorijama Europskog parlamenta u skladu s unutarnjim postupcima te institucije (vidi petu fazu i redove 2. – 4. u dolje navedenoj tablici mjera), posebice u slučajevima nesuradnje.
12. Ako se potvrdi osnovanost pritužbe i utvrde se problematična pitanja, ZTRS u suradnji s dotičnom osobom upisanom u registar poduzima sve korake potrebne za rješavanje problema.
13. Ako dotična osoba upisana u registar surađuje, za svaki pojedinačni slučaj ZTRS dodjeljuje razuman vremenski rok za rješavanje pritužbe.
14. Ako je uočeno moguće rješenje problema i osoba upisana u registar surađuje u provedbi tog rješenja, upis te osobe upisane u registar ponovo se aktivira i pritužba se zaključuje. ZTRS obavještava osobu upisanu u registar i podnositelja pritužbe o takvoj odluci navodeći razloge za nju.
15. Ako je utvrđeno moguće rješenje problema, a osoba upisana u registar ne surađuje u provedbi tog rješenja, ta se osoba briše iz registra (vidi 2. i 3. red dolje navedene tablice mjera). ZTRS obavještava osobu upisanu u registar i podnositelja pritužbe o takvoj odluci navodeći razloge za nju.
16. Ako moguće rješavanje tog problema zahtijeva odluku treće strane, uključujući tijelo u pojedinoj državi članici, konačna odluka ZTRS-a suspendira se do trenutka donošenja takve odluke.
17. Ako osoba upisana u registar ne surađuje unutar 40 radnih dana od obavijesti o pritužbi u skladu sa stavkom 7., primjenjuju se mjere u slučaju nepridržavanja (vidi stavke 19. do 22. pete faze i redove 2. – 4. dolje navedene tablice mjera).
Peta faza: Rješavanje dopuštene pritužbe – mjere koje se provode u slučaju nepridržavanja kodeksa ponašanja
18. U slučaju da dotična osoba upisana u registar odmah provede ispravke, podnositelj pritužbe i osoba upisana u registar primaju od ZTRS-a pisanu potvrdu činjenica i njihovih ispravaka (vidi 1. red dolje navedene tablice mjera).
19. Nereagiranje osobe upisane u registar u roku od 40 dana utvrđenom u stavku 17. dovodi do brisanja iz registra (vidi 2. red dolje navedene tablice mjera) i gubitka pristupa svim poticajima povezanima s upisom u registar.
20. Ako je uočeno neprimjereno ponašanje, osoba upisana u registar briše se iz registra (vidi 3. red dolje navedene tablice mjera) i gubi pristup svim poticajima vezanima za upis.
21. U slučajevima iz stavaka 19. i 20. osoba upisana u registar može se ponovno upisati u registar ako su uklonjeni razlozi koji su doveli do njezina brisanja iz registra.
22. Ako je uočeno opetovana i namjerna nesuradnja ili neprimjereno ponašanje, ili ozbiljno nepridržavanje (vidi 4. red dolje navedene tablice mjera), ZTRS usvaja odluku o zabrani ponovnog upisa za razdoblje od jedne ili dvije godine, ovisno o težini slučaja.
23. ZTRS obavještava dotičnu osobu upisanu u registar i podnositelja pritužbe o svakoj mjeri donesenoj u skladu sa stavcima 18. do 22. ili redovima 1. – 4. dolje navedene tablice mjera.
24. Ako mjera koju donese ZTRS rezultira dugoročnim brisanjem iz registra (vidi 4. red dolje navedene tablice mjera), dotična osoba upisana u registar može, unutar 20 radnih dana od obavijesti, glavnim tajnicima Europskog parlamenta i Europske komisije predati obrazloženi zahtjev za ponovnim razmatranjem te mjere.
25. Nakon isteka roka od 20 dana ili nakon što su glavni tajnici donijeli konačnu odluku, obavještavaju se relevantni potpredsjednici Europskog parlamenta i Europske komisije te se mjera javno navodi u registru.
26. Ako odluka o zabrani ponovnog upisa na određeno vrijeme uključuje ukidanje mogućnosti zahtijevanja dozvole pristupa Europskom parlamentu kao zastupniku interesa, glavni tajnik Europskog parlamenta predaje prijedlog Kolegiju kvestora, kojim ga poziva da odobri ukidanje dozvole pristupa dotične osobe ili osoba za to vremensko razdoblje.
27. ZTRS u svojim odlukama o mjerama koje se primjenjuju u skladu s ovim Prilogom poštuje načela proporcionalnosti i dobrog upravljanja. Njegove aktivnosti koordinira načelnik odjela u Glavnom tajništvu Europske komisije, a one ulaze u nadležnost glavnih tajnika Europskog parlamenta i Europske komisije, koji se o tim aktivnostima pravodobno obavještavaju.
Tablica raspoloživih mjera u slučaju nepridržavanja Kodeksa ponašanja
Vrsta nepridržavanja (brojevi se odnose na gore navedene stavke)
Mjera
Objava mjere u registru
Formalna odluka o ukidanju prethodno odobrenog prava na pristup prostorijama Europskog parlamenta
1
Nepridržavanje, odmah ispravljeno (18.)
Pisana obavijest u kojoj se navode činjenice i njihovo ispravljanje.
Ne
Ne
2
Nesuradnja sa ZTRS-om (19. i 21.)
Brisanje iz registra, deaktivacija dozvole za pristup prostorijama Europskog parlamenta te
ukidanje drugih poticaja
Ne
Ne
3
Neprimjereno ponašanje (20. i 21.)
Brisanje iz registra, deaktivacija dozvole za pristup prostorijama Europskog parlamenta te ukidanje drugih poticaja
Ne
Ne
4
Opetovana i namjerna nesuradnja ili opetovano neprimjereno ponašanje (22.) i/ili ozbiljno nepridržavanje.
a) Brisanje iz registra na jednu godinu i formalno ukidanje prava na pristup Parlamentu (kao ovlaštenom predstavniku interesnih skupina);
b) Brisanje iz registra na dvije godine i formalno ukidanje prava na pristup Parlamentu (kao ovlaštenom predstavniku interesnih skupina);
Da, odlukom glavnih tajnika Europskog parlamenta i Europske komisije.
Profesionalni kodeks ponašanja u skladu s kojim je dotična osoba upisana u registar obvezana može nametati obveze koje su strože od zahtjeva iz Kodeksa ponašanja utvrđenih u Prilogu 3.
Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskoga parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31. 5. 2001., str. 43.).
Osobe upisane u registar mogu zatražiti pravo na pristup prostorijama Europskog parlamenta na kraju postupka upisivanja. Imena pojedinaca koji dobiju propusnice za pristup prostorijama Europskog parlamenta unose se u registar. Međutim, upisom u registar ne stječe se automatski pravo na tu propusnicu.
Točkom (d) od zastupnika interesa zahtijeva se da u okviru svojih odnosa s institucijama Europske unije i s njihovim članovima, dužnosnicima i ostalim osobljem, „pri upisu u registar, a zatim i u okviru svojih aktivnosti na koje se primjenjuje registar, osiguraju da su, prema svojim saznanjima, podaci koje pružaju potpuni, ažurirani i ne navode na pogrešne zaključke“ i da „se slažu da su sve navedene informacije podložne reviziji te da pristaju na suradnju s administrativnim zahtjevima za dodatnim informacijama i ažuriranjima;”.
Trostrani socijalni samit za rast i zapošljavanje
426k
76k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o Trostranom socijalnom samitu za rast i zapošljavanje (COM(2013)0740 – 2013/0361(APP))
– uzimajući u obzir prijedlog Odluke Vijeća (COM(2013)0740),
– uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. Poslovnika,
– uzimajući u obzir privremeno izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0136/2014),
1. zahtijeva da Vijeće uzme u obzir sljedeće promjene:
Prijedlog Odluke Vijeća trebao bi biti izmijenjen kako slijedi:
Tekst koji je predložila Komisija
Izmjena
Promjena 1 Prijedlog Odluke Vijeća Uvodna izjava 8.
(8) U svojim zaključcima od 28. lipnja 2013. godine, Europsko vijeće primilo je na znanje da se socijalne dimenzije Ekonomske i monetarne unije trebaju učvrstiti i naglasiti u kontekstu ključne uloge socijalnih partnera i socijalnog dijaloga. U skladu s tim, Komisija se u svome priopćenju (COM(2013)690) od 2. listopada 2013. o socijalnim dimenzijama Ekonomske i monetarne unije bavi pitanjem promicanja socijalnog dijaloga na nacionalnoj razini te razini EU-a, a najavila je i prijedlog revidiranja Odluke Vijeća iz 2003. godine.
(8) U svojim zaključcima od 28. lipnja 2013. godine, Europsko vijeće primilo je na znanje da se socijalne dimenzije Ekonomske i monetarne unije trebaju učvrstiti i naglasiti u kontekstu ključne uloge socijalnih partnera i socijalnog dijaloga. U skladu s tim, Komisija se u svome priopćenju (COM(2013)690) od 2. listopada 2013. o socijalnim dimenzijama Ekonomske i monetarne unije bavi pitanjem promicanja socijalnog dijaloga na nacionalnoj razini te razini EU-a, a najavila je i prijedlog revidiranja Odluke Vijeća iz 2003. godine te je ukazala na Trostrani socijalni samit kao na ključnu priliku za uključenje socijalnih partnera u postupak Europskog semestra.
Promjena 2 Prijedlog Odluke Vijeća Uvodna izjava 9.a (nova)
(9a) U deklaraciji europskih socijalnih partnera o uključenosti socijalnih partnera u europsko gospodarsko upravljanje koja je usvojena 24. listopada 2013. socijalni partneri EU-a ponovno su poduprli Trostrani socijalni samit za rast i zapošljavanje te zatražili dosljedan postupak savjetovanja sa socijalnim partnerima u kontekstu Europskog semestra.
Promjena 3 Prijedlog Odluke Vijeća Članak 1.
Zadatak Trostranog socijalnog samita za rast i zapošljavanje je, u skladu s Ugovorom te u odnosu na ovlasti institucija i tijela Unije, osigurati neprekinuto usklađivanje među Vijećem, Komisijom i socijalnim partnerima. Omogućuje socijalnim partnerima na europskoj razini da, u kontekstu svojeg socijalnog dijaloga, pridonose raznim komponentama strategije Unije za rast i stvaranje radnih mjesta. Radi toga, Samit se oslanja na rad i rasprave među Vijećem, Komisijom i socijalnim partnerima u različitim forumima za usklađivanje o gospodarskim i socijalnim pitanjima i pitanjima zapošljavanja.
Zadatak Trostranog socijalnog samita za rast i zapošljavanje je, u skladu s Ugovorom te u odnosu na ovlasti institucija i tijela Unije, osigurati neprekinuto usklađivanje među Vijećem, Komisijom i socijalnim partnerima, kao i koordinaciju njihovih strategija za visokokvalitetno i održivo zapošljavanje. Omogućit će socijalnim partnerima na europskoj razini da, u kontekstu svojeg socijalnog dijaloga i svoje stručnosti, pridonose raznim komponentama strategije Unije za rast i stvaranje radnih mjesta. Radi toga, Samit se oslanja na rad i rasprave među Vijećem, Komisijom i socijalnim partnerima u različitim forumima za usklađivanje o gospodarskim i socijalnim pitanjima i pitanjima zapošljavanja.
Promjena 4 Prijedlog Odluke Vijeća Članak 2. – stavak 1.
1. Samit se sastoji od predsjednika Europskog vijeća, predsjedništva Vijeća, dva sljedeća predsjedništva, Komisije i socijalnih partnera na najvišoj razini predstavništva. Prisutni su i ministri tih triju predsjedništava i član Komisije odgovoran za zapošljavanje i socijalnu skrb. Ovisno o dnevnom redu, ostali ministri tih triju predsjedništava i ostali Povjerenici mogu također biti pozvani da sudjeluju u radu Samita.
1. Samit se sastoji od predsjednika Europskog vijeća, predsjedništva Vijeća i dva sljedeća predsjedništva, Komisije i socijalnih partnera na najvišoj razini predstavništva. Prisutni su i ministri tih triju predsjedništava i član Komisije odgovoran za zapošljavanje i socijalnu skrb. Ovisno o dnevnom redu, ostali ministri tih triju predsjedništava, ostali povjerenici i predsjednik Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja Europskog parlamenta mogu također biti pozvani da sudjeluju u radu Samita. .
Promjena 5 Prijedlog Odluke Vijeća Članak 2. – stavak 3. – podstavak 1.
Svako se izaslanstvo sastoji od predstavnika europskih međuindustrijskih organizacija koje zastupaju opće interese ili specifičnije interese nadzornog i rukovodećeg osoblja te malih i srednjih poduzetnika na europskoj razini.
Svako se izaslanstvo sastoji od predstavnika europskih međuindustrijskih organizacija koje zastupaju opće interese ili specifičnije interese nadzornog i rukovodećeg osoblja te mikro, malih i srednjih poduzetnika na europskoj razini.
Promjena 6 Prijedlog Odluke Vijeća Članak 2. – stavak 3. – podstavak 2.
Tehničku koordinaciju za izaslanstvo radnika osigurava Europska konfederacija sindikata (ETUC), a za izaslanstvo poslodavaca Konfederacija europske poslovne zajednice (BUSINESSEUROPE). ETUC i BUSINESSEUROPE osiguravaju da mišljenja izražena u doprinosima specifičnih i sektorskih organizacija budu u potpunosti uzeta u obzir te, gdje je to primjereno, da uključuju predstavnike nekih od tih organizacija u svoja izaslanstva.
Tehničku koordinaciju za izaslanstvo radnika osigurava Europska konfederacija sindikata (ETUC), a za izaslanstvo poslodavaca Konfederacija europske poslovne zajednice (BUSINESSEUROPE). ETUC I BUSINESSEUROPE osiguravaju da mišljenja specifičnih i sektorskih organizacija budu u potpunosti uzeta u obzir u njihovim doprinosima te, gdje je to primjereno, da uključuju predstavnike nekih od tih organizacija koji su ovlašteni govoriti u svojim izaslanstvima.
Promjena 7 Prijedlog Odluke Vijeća Članak 3. – stavak 1.
1. Dnevni red Samita utvrđuju zajednički Vijeće, Komisija i međuindustrijske organizacije radnika i poslodavaca koje sudjeluju u radu Samita. Radi toga, pripremni sastanci održavaju se među službama Vijeća, Komisije te ETUC-a i organizacije BUSINESSEUROPE.
1. Dnevni red Samita utvrđuju zajednički i na temelju jednakog partnerstva Vijeće, Komisija i međuindustrijske organizacije radnika i poslodavaca koji sudjeluju u radu Samita. Radi toga, pripremni sastanci održavaju se među službama Vijeća, Komisije te ETUC-a i organizacije BUSINESSEUROPE.
Promjena 8 Prijedlog Odluke Vijeća Članak 3. – stavak 2.
2. Pitanja na dnevnom redu raspravljaju se na sastancima Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i potrošačka pitanja.
2. Pitanja na dnevnom redu raspravljaju se na sastancima Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i potrošačka pitanja, temeljena prema potrebi na doprinosu svih svojih pripremnih tijela.
Promjena 9 Prijedlog Odluke Vijeća Članak 4. – stavak 1.
1. Samit se sastaje najmanje dvaput godišnje. Sastanci se održavaju prije odgovarajućih proljetnih i jesenskih sjednica Europskog vijeća.
1. Samit se sastaje najmanje dvaput godišnje. Sastanci se održavaju prije odgovarajućih proljetnih i jesenskih sjednica Europskog vijeća, a ishod Samita predstavlja se sljedećem Europskom vijeću radi donošenja odluka.
Promjena 10 Prijedlog Odluke Vijeća Članak 5.
2.nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
Zajednički predsjednici sastavljaju sažetak rasprava sa Samita kako bi se informiralo odgovarajuće konfiguracije Vijeća i opću javnost.
Zajednički predsjednici sastavljaju sažetak rasprava sa Samita kako bi se informiralo odgovarajuće konfiguracije Vijeća, Europski parlament i opću javnost.
Pregovori o Višegodišnjem financijskom okviru 2014. – 2020.: pouke koje treba izvući i put naprijed
340k
90k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o pregovorima o Višegodišnjem financijskom okviru 2014. – 2020.: pouke koje treba izvući i smjernice za budućnost (2014/2005(INI))
— uzimajući u obzir prijedlog Uredbe vijeća o uspostavljanju višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2014. – 2020. (COM(2011)0398) izmijenjen 6. srpnja 2012. (COM(2012)0388) i nacrt Međuinstitucionalnog sporazuma (MIS) između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o suradnji u proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (COM(2011)0403),
— uzimajući u obzir svoju suglasnost za Uredbu o VFO-u(1) od 19. studenog 2013. u skladu s člankom 312. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i svoje odobrenje za zaključenje MIS-a(2) od istoga datuma,
— uzimajući u obzir VFO i MIS, kako su usvojeni 2. prosinca 2013. i objavljeni u Službenom listu 20. prosinca 2013.,
— uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. lipnja 2011. o „Ulaganju u budućnost: novi višegodišnji financijski okvir (VFO) za konkurentniju, održiviju i uključivu Europu”(3),
— uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2012. s ciljem postizanja pozitivnog ishoda postupka odobrenja višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2014. – 2020.(4),
— uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. ožujka 2013. o zaključcima Europskog vijeća od 7. i 8. veljače u vezi s Višegodišnjim financijskim okvirom(5),
— uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 3. srpnja 2013. o političkom dogovoru o Višegodišnjem financijskom okviru 2014. ‒ 2020.(6),
— uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. prosinca 2013. o odnosima između Europskog parlamenta i institucija koje predstavljaju nacionalne vlade(7),
— uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,
— uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i mišljenja Odbora za ustavna pitanja, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za regionalni razvoj i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7‑0254/2014),
A. budući da je dogovor o VFO-u za razdoblje 2014. – 2020. bio ishod dugih i teških pregovora koji su trajali dvije i pol godine; budući da se konačan politički dogovor mogao postići samo na najvišoj političkoj razini između triju predsjednika (Parlamenta, predsjedništva Vijeća i Komisije) u skladu s člankom 324. UFEU-a;
B. budući da ukupna razina sljedećeg VFO-a (960 milijardi EUR u obvezama i 908 milijardi EUR u plaćanjima prema cijenama za 2011.), prema odluci Europskog vijeća koju je na kraju podržao Parlament, predstavlja smanjenje od 3,5 % u obvezama i 3,7 % u plaćanjima u odnosu na financijski okvir za razdoblje 2007. – 2013., unatoč sve većim nadležnostima EU-a nakon potpisivanja Ugovora iz Lisabona i proširenja Unije na 28 država članica; budući da ta razina ne zadovoljava političke ciljeve i obveze EU-a, osobito u odnosu na strategiju Europa 2020.;
C. budući da će godišnji proračun EU-a i dalje činiti oko 1 % BND-a EU-a sljedećih godina, što je razina koja je postignuta već ranih 1990-ih i osjetno je ispod gornje granice za vlastita sredstva od 1,29 % BND-a EU-a za obveze i 1,23 % BND-a EU-a za plaćanja, kako je odlučeno 1992. i ponovno potvrđeno 2010.;
D. budući da se Parlament, politički suočen s nemogućnosti izmjene ukupnih iznosa VFO-a o kojima je odlučivalo Europsko vijeće, usmjerio na poboljšanje provedbe VFO-a uspješnim pregovorima o uključivanju niza ključnih novih odredbi kojima će se doprinijeti tome da novi financijski okvir i novi godišnji proračun EU-a budu funkcionalniji, dosljedniji, transparentniji i bolje prilagođeni potrebama građana EU-a i tome da se gornje granice VFO-a u potpunosti iskoriste; budući da se te odredbe posebice odnose na nove dogovore u vezi s revizijom VFO-a, fleksibilnošću, cjelovitošću i transparentnošću proračuna EU-a, uz daljnji angažman u reformiranju financiranja proračuna EU-a (Zajednička izjava o vlastitim sredstvima);
E. budući da je, u skladu s vodećim načelom da „ništa nije dogovoreno dok sve nije dogovoreno”, Parlament dao suglasnost za novu Uredbom o VFO-u i odobrio novi MIS 19. studenog 2013., nakon što je Vijeće ispunilo uvjete izložene u rezoluciji Parlamenta od 3. srpnja 2013., uključujući prihvaćanje dodatnih 11,2 milijardi EUR u plaćanjima za 2013.;
F. budući da Vijeće nije ostvarilo napredak u vezi s prijeko potrebnom reformom trenutačnog sustava za financiranje proračuna EU-a unatoč ambicioznim prijedlozima koje je predstavila Komisija i čiji je cilj bilo ne samo da se prevlada zastoj koji je uzrokovan nedostatkom pravog sustava vlastitih sredstava, nego i da sustav financiranja proračuna EU-a bude jednostavniji, pošteniji i transparentniji za građane EU-a;
G. budući da se trajanje VFO-a u skladu s dogovorom o VFO-u za razdoblje 2014. – 2020. i dalje ne poklapa s mandatom Parlamenta i Komisije, čiji novi mandati započinju 2014.;
H. budući da mogućnosti izmjene postupaka odlučivanja za VFO i odluka o vlastitim sredstvima, koje su omogućene Ugovorom iz Lisabona, nisu iskorištene;
1. iskreno žali zbog činjenice da se i u postupku koji je vodio do dogovora o VFO-u za razdoblje 2014. – 2020. i u političkim raspravama u vezi s tim pregovorima pokazalo da očito nedostaje zajednička vizija u pogledu proračuna i prioriteta EU-a, da postoje različiti pristupi među institucijama EU-a i da nisu ispunjena očekivanja u vezi s ojačanom ulogom i ovlastima Parlamenta u skladu s Ugovorom iz Lisabona; smatra zbog toga da je od najveće važnosti da se iz ovog izvješća izvuku nužne političke i institucionalne pouke koje mogu poslužiti kao temelj za pripremu budućih pregovora, posebice u vezi s revizijom VFO-a nakon izbora, koje Komisija treba pokrenuti najkasnije prije kraja 2016.;
Političke napomene
2. primjećuje da je zbog fiskalne konsolidacije s kojom se države članice trenutačno suočavaju ambiciozniji dogovor o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2014. – 2020. neostvariv; međutim, duboko žali što nije odgovarajuće prepoznata uloga proračuna EU-a kao važnog i zajedničkog političkog instrumenta za prevladavanje trenutačne gospodarske i socijalne krize; podsjeća da je proračun EU-a uglavnom namijenjen za ulaganja te da nudi jedinstven okvir za suradnju i jačanje nacionalnih napora za poticanje rasta, jačanje konkurentnosti i otvaranje radnih mjesta u cijelome EU-u;
3. izrazito je zabrinut zbog toga što su proračunske rasprave u Vijeću godinama zatrovane logikom „pravednih dobiti”, umjesto da se vode logikom europske dodane vrijednosti; smatra da, iako su te rasprave postojale prije uvođenja sredstava na temelju BND-a, stanje se ozbiljno intenziviralo zbog trenutnog sustava financiranja EU-a, u kojem 74 % prihoda proizlazi iz nacionalnih doprinosa utemeljenih na BND-u umjesto iz stvarnih vlastitih sredstava, kao što je to predviđeno Ugovorom iz Rima i svim sljedećim ugovorima EU-a; smatra da se takvim sustavom stavlja nerazmjerno velik naglasak na neto bilance između država članica i da se takvim sustavom dovelo do sve češćeg uvođenja složenih i netransparentnih rabata i drugih mehanizama korekcije za financiranje proračuna EU-a;
4. vjeruje da je ta logika također prevladala u pogledu načina na koji je Europsko vijeće postiglo dogovor o VFO-u 8. veljače 2013.; smatra da je vrijedno žaljenja što se to ogledalo u činjenici da se o nacionalnim alokacijama, osobito iz dvaju velikih područja rashoda u proračunu EU-a, poljoprivrede i kohezijske politike, odlučivalo u tom trenutku; posebno osuđuje povećani broj posebnih alokacija i „darova” dodijeljenih tijekom pregovora između čelnika država i vlada, koji se ne temelje na objektivnim i provjerljivim kriterijima, nego odražavaju pregovaračku moć država članica koje pokušavaju osigurati svoje nacionalne interese i u najvećoj mogućoj mjeri povećati svoje neto povrate; osuđuje nedostatak transparentnosti u postizanju tog dogovora te nespremnosti Vijeća i Komisije da Parlamentu ustupe sve važne dokumente; naglašava da bi europska dodana vrijednost trebala prevladati nad nacionalnim interesima;
5. odlučno odbacuje tu ograničenu računovodstvenu viziju proračuna EU-a kojom se zanemaruje europska dodana vrijednost, protivi načelima solidarnosti EU-a i podcjenjuje trenutačna i potencijalna uloga proračuna EU-a u jačanju gospodarskog upravljanja; naglašava da je proračun EU-a prije svega investicijski proračun sa snažnim učinkom poluge koji omogućuje ostvarivanje brojnih projekata koje bi inače bilo teško ili nemoguće provesti, te da je on katalizator rasta, konkurentnosti i stvaranja radnih mjesta u cijeloj Uniji te snažan pokretač reformi; zbog toga duboko žali što se čini da neke države članice zanemaruju nacionalne doprinose proračunu EU-a kao običan trošak koji valja smanjiti na najmanju moguću mjeru;
6. primjećuje da je Europsko vijeće zauzelo pristup „odozgo prema dolje” pri odlučivanju o ukupnom obujmu VFO-a za razdoblje 2014. – 2020., čime se pokazuje zabrinjavajući nerazmjer između političkih obveza EU-a koje Europsko vijeće preuzima i njegove nevoljkosti da primjereno financira te obveze; nasuprot tome, vjeruje da bi se ta odluka trebala temeljiti na procesu koji se kreće odozdo prema gore i da bi trebala proizlaziti iz iscrpne procjene financijskih potreba i političkih ciljeva EU-a kako su navedeni u višegodišnjim programima i politikama EU-a koje je definiralo zakonodavno tijelo;
7. stoga je uvjeren da bi svakoj odluci o financijskom okviru kao njezin temelj trebala prethoditi istinska politička rasprava o ulozi, funkciji i dodanoj vrijednosti proračuna EU-a i o njegovoj sukladnosti s političkom strategijom koju je usvojila Unija i operativnim prioritetima ciljevima koji su zadani Uniji; smatra da bi radi premošćivanja jaza između različitih vizija o tome što se proračunom EU-a zastupa i što se može postići, ta rasprava trebala biti pravodobno organizirana i da bi trebala uključivati tri institucije EU-a i sve nacionalne parlamente, ali i da bi u njoj trebale sudjelovati i najviše političke razine država članica;
8. nadalje, uvjeren je da se opipljiv napredak može postići jedino slijedeći dubinsku reformu financiranja proračuna EU-a koja bi trebala poštovati slovo i duh Ugovora i kojom bi se trebalo vratiti sustavu istinskih, jasnih, jednostavnih i pravednih vlastitih sredstava; naglašava da će uvođenje jednog ili više novih vlastitih sredstava smanjiti udio doprinosa proračunu EU-a temeljenih na BND-a te, u skladu s time, smanjiti opterećenje državnih blagajni; ponovno izražava svoju snažnu predanost svim procesima koji vode do reforme sustava vlastitih sredstava, koji je trenutačno složen, nejasan i neučinkovit; žali što je konačni dogovor Vijeća o sustavu vlastitih sredstava još složeniji od prethodnoga jer uvodi nove rabate i iznimke;
Institucionalne napomene
9. podsjeća da je Parlament bio prva institucija EU-a koja je predstavila svoju viziju VFO-a za razdoblje 2014. – 2020. te ukazala na potrebu za reformom financiranja proračuna EU-a u izvješću svog posebnog Odbora za političke izazove u lipnju 2011.; smatra da je Parlament zahvaljujući ranoj pripremi postigao konsenzus o političkim prioritetima i ostao ujedinjen tijekom cijelog postupka pregovora koji je uslijedio; smatra nadalje da su tim izvješćem dane smjernice za Komisiju u izradi nacrta njezinih prijedloga o VFO-u i vlastitim sredstvima te cijeni redovan politički dijalog koji je uspostavljen između dviju institucija u svim fazama pripreme tog izvješća; smatra da bi se ova praksa trebala nadalje razvijati u strukturiraniji dijalog između dviju institucija prije predstavljanja bilo kakvog prijedloga o VFO-u;
10. podsjeća da je Vijeće na temelju članka 312. UFEU-a jednoglasno usvojilo Uredbu o VFO-u nakon što je dobilo suglasnost Parlamenta, dok navedene tri institucije EU-a „poduzimaju sve potrebne mjere za olakšavanje usvajanja Uredbe”; stoga primjećuje da se Ugovorom ne nalažu nikakvi konkretni postupci za uključivanje Parlamenta u pregovore o VFO-u te da su ti oblici suradnje naknadno određeni u praksi nizom ad hoc dogovora na političkoj razini na inicijativu Parlamenta;
11. smatra da je vrijedno žaljenja što prije dogovora Europskog vijeća o VFO-u 8. veljače 2013. nisu održani nikakvi smisleni pregovori između Parlamenta i Vijeća; smatra da se brojnim sastancima održanim između njegove pregovaračke skupine i predsjedništava Vijeća na marginama relevantnih sjednica Vijeća za opće poslove te sudjelovanjem te pregovaračke skupine na neslužbenim sastancima Vijeća na kojima se raspravljalo o VFO-u tek u manjoj mjeri potaknulo dijeljenje informacija između Vijeća i Parlamenta; uviđa stoga potrebu da Parlament nadogradi stečeno iskustvo i da se koristi svim raspoloživim sredstvima da ojača svoj utjecaj na duh, raspored i sadržaj pregovora s Vijećem radeći na tome da Vijeće snažnije uzima u obzir argumente i stajališta Parlamenta;
12. žali zbog toga što su, unatoč jakim prigovorima Parlamenta, sve „pregovaračke kutije” koje su predstavila različita predsjedništva Vijeća te, konačno, dogovor Europskog vijeća o VFO-u 8. veljače 2013. sadržavali znatan broj zakonodavnih elemenata o kojima se trebalo odlučiti redovnim zakonodavnim postupkom; ističe da bi se pravno nužna jednoglasnost u Vijeću za Uredbu o VFO-u mogla postići jedino prejudiciranjem određenih velikih političkih promjena u sektorskim politikama EU-a, čime bi se, u očitoj suprotnosti s Ugovorima, narušile ovlasti Parlamenta na temelju suodlučivanja, posebice pravo na izmjene na istoj razini kao Vijeće;
13. primjećuje da su pravi pregovori o Uredbi o VFO-u i MIS-u pokrenuti tek u svibnju 2013., a pregovarači Vijeća nisu imali službeni pregovarački mandat, nego su dogovor o VFO-u Europskog vijeća smatrali jedinom referentnom točkom i nisu omogućili prostor ni za kakvu raspravu; ističe da je takav stav doveo ne samo do nepotrebnoga gubitka vremena, nego i do neprihvatljivog pokušaja Vijeća da isključi određene teme iz pregovora, čime se Parlament prisilio na borbu, uključujući na najvišoj političkoj razini, da se uključi u pregovore o svakom članku Uredbe o VFO-u i MIS-a;
14. podsjeća da, u skladu s Ugovorom, Europsko vijeće ne obnaša zakonodavne funkcije; stoga ustraje na tome da zaključke Europskog vijeća valja uzeti kao upute za pregovore za Vijeće te da one ni u kojem slučaju ne predstavljaju strogo dogovorene stavke o kojima se ne može pregovarati s Parlamentom; poziva da se u zaključke Europskog vijeća uključi standardna formula koja upućuje na odredbe članka 15. stavka 1. UFEU-a;
15. duboko žali zbog činjenice da su pregovori o višegodišnjim programima EU-a bili obilježeni istim problemom, osobito u poljoprivredi i kohezijskoj politici; primjećuje da je Vijeće u više navrata odbilo čak i spomenuti aspekte tih pravnih osnova povezane s VFO-om; naglašava znatan napor i vrijeme koji su Parlamentu bili potrebni kako bi osigurao da se sve točke pravnih osnova o kojima se odlučuje suodlučivanjem između Vijeća i Parlamenta zadrže na pregovaračkom stolu; sa zadovoljstvom primjećuje da su pregovarači Parlamenta u konačnici bili uspješni u osporavanju nekih dijelova dogovora Europskog vijeća;
16. primjećuje da Parlament u konačnici nije osporio iznose VFO-a (ukupna razina i raspodjela po stavkama) o kojima je odlučilo Europsko vijeće, čime je uvažio osobito težak gospodarski i financijski kontekst u vrijeme donošenja te odluke; međutim, naglašava da se to ni u kojem slučaju ne bi trebalo shvatiti kao presedan te ponovno izražava stajalište da su iznosi VFO-a te svi drugi dijelovi mjerodavnog političkog dogovora Europskog vijeća podložni pregovorima s Parlamentom;
17. ističe potrebu za znatnim poboljšanjem načina pregovaranja o VFO-u u budućnosti kako bi se izbjegli zastoji i uštedjelo vrijedno vrijeme i resursi tijekom pregovora; smatra da bi se ti načini trebali formalizirati u obliku sporazuma na najvišoj političkoj razini, pri čemu bi se trebalo voditi računa o nedostacima nedavnih pregovora i u potpunosti zaštititi ulogu i ovlasti Parlamenta kako su navedeni u Ugovoru o EU-u; smatra da bi taj postupak u konačnici trebalo ugraditi u sam MIS, kao što je slučaj s proračunskim postupkom;
18. upućuje na golemu količinu razmijenjenih informacija i koordinacije potrebnih unutar Parlamenta radi osiguranja dosljednosti u usporednim pregovorima o VFO-u i zakonodavnim osnovama za više od 60 višegodišnjih programa; naglašava da je iznimno važno činiti razliku među pitanjima koja treba donijeti suodlučivanjem i zadržati ih u najvećoj mogućoj mjeri u nadležnosti odgovarajućih odbora; predlaže da bi u sljedećim pregovorima o VFO-u Europski parlament trebao pristupiti zakonodavnim prijedlozima usporedno i konačno ih usvojiti kao paket, primjenjujući u najvećoj mogućoj mjeri načelo da ništa nije dogovoreno dok sve nije dogovoreno;
19. uvjeren je da pravilo o jednoglasnosti u Vijeću podrazumijeva da sporazum predstavlja najmanji zajednički nazivnik, koji se temelji na potrebi za izbjegavanjem veta pojedine države članice; ističe da bi prijelaz prema glasovanju kvalificiranom većinom za Uredbu o VFO-u bio u skladu ne samo s redovnim zakonodavnim postupkom, koji se upotrebljava za usvajanje gotovo svih višegodišnjih programa EU-a, nego i s godišnjim postupkom za donošenje proračuna EU-a;
20. primjećuje da bi Europsko vijeće moglo iskoristiti opću klauzulu paserelu (članak 48. stavak 7. UEU-a) za prijelaz prema glasovanju kvalificiranom većinom i redovnom zakonodavnom postupku za vlastita sredstva i odlučivanje o VFO-u; nadalje, podsjeća da je člankom 312. stavkom 2. UFEU-a u svakom slučaju dopušteno usvajanje glasovanja kvalificiranom većinom za VFO; poziva Europsko vijeće na korištenje objema paserelama za njihove namijenjene svrhe kako bi se pojednostavilo donošenje odluka u Vijeću i ograničilo prevladavanje politika nacionalnih pravednih dobiti (juste retour) pred zauzimanjem za zajedničke interese cijele Unije;
Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.: smjernice za budućnost
21. objavljuje svoju namjeru da u godišnjem postupku donošenja proračuna osigura cjelovitu uporabu svih novih odredbi koje su uspješno uvrštene u Uredbu o VFO-u i MIS; očekuje da Vijeće neće pokušati nametnuti ograničena tumačenja tih odredbi, osobito u pogledu prirode i područja primjene svih posebnih instrumenata, nego da će se ponijeti odgovorno i odobriti nužna sredstva za ispunjavanje i svojih prethodnih obveza i nepredviđenih rashoda čak i ako to rezultira potrebom da se premaši godišnja gornja granica VFO-a; podsjeća u tom kontekstu da su gornje granice za VFO 2014. – 2020. postavljene mnogo niže od gornjih granica vlastitih sredstava;
22. stavlja poseban naglasak na nova pravila o fleksibilnosti kojima bi se trebala omogućiti najveća moguća uporaba gornjih granica VFO-a za obveze i plaćanja; ističe da se više ne može održavati praksa prethodnih financijskih okvira prema kojoj je godišnji proračun EU-a ostajao daleko ispod gornjih granica VFO-a, osobito u pogledu odobrenih sredstava za plaćanja;
23. naglašava u tom kontekstu da su nagomilane nepodmirene obveze dosegnule kritičnu razinu koja bi proračun EU-a mogla odvesti u strukturni manjak, čime bi se prekršile odredbe Ugovora (članci 310. i 323. UFEU-a); duboko je zabrinut da iznos neplaćenih računa na kraju godine neprestano raste od 2011. (samo za kohezijsku politiku na kraju 2013. bio je u visini 23,4 milijardi EUR), što će uzrokovati velik pritisak na gornje granice za plaćanja VFO-a 2014. – 2020; naglašava potrebu da se točno odrede gornje granice za godišnja plaćanja VFO-a uzimajući na odgovarajući način u obzir između ostalog dinamiku kohezijske politike, uključujući vremenski raspored za programiranje, provedbu, konačno zatvaranje programa i opoziv odobrenih sredstava;
24. naglašava da je svrha gornje granice za obveze poduprijeti ulaganja u rast i zapošljavanje u Europi, a posebno zapošljavanje mladih; podsjeća na to da je taj instrument bio inicijativa Europskog parlamenta;
25. podsjeća da Komisija koja će preuzeti mandat nakon europskih izbora 2014. treba do kraja 2016. pokrenuti obvezan pregled i reviziju VFO-a za razdoblje 2014. – 2020.; ističe činjenicu da je ta klauzula o poslijeizbornom pregledu/reviziji VFO-a bila jedan od ključnih zahtjeva Parlamenta u pregovorima o VFO-u, što se temeljilo na potrebi da se sljedećem sazivu Komisije i Parlamenta omogući da preispita političke prioritete EU-a, čime bi se VFO-u dao obnovljeni demokratski legitimitet; naglašava da su zbog gospodarske krize razine ulaganja u Europi znatno pale u razdoblju od 2008. do 2012. i podsjeća na to da će, prema nekim procjenama(8), to koštati kontinent 540 milijardi EUR izgubljenog povrata ulaganja do 2020.;
26. imajući u vidu poslijeizborni pregled/reviziju VFO-a, naglašava potrebu da sljedeći saziv Parlamenta pravodobno razmotri svoje političke prioritete, tj. da utvrdi područja za koje se smatra da će biti potrebno više ulaganja u drugoj polovici VFO-a 2014. – 2020.; u tu svrhu poziva sljedeću Komisiju i Parlament da pažljivo ocijene ostvarenje ciljeva strategije Europa 2020., posebno u smislu zapošljavanja i savladavanja gospodarske krize, kao i uspješnost programa EU-a, poput Obzora 2020., kako bi se težište dalo područjima za koja sredstva EU-a daju dokazanu dodanu vrijednost i za koja će dodatna financijska sredstva biti potrebna;
27. poziva na reviziju VFO-a u sredini razdoblja radi pripreme za moguće smanjenje u razdoblju za koje se dogovara sljedeći VFO kako bi se osigurali daljnji ponovni pregovori tijekom mandata Parlamenta i Komisije, čime bi se zajamčio puni demokratski legimitet redovnih odluka o financijskim perspektivama Unije, istovremeno poduzimajući mjere za osiguravanje stabilnosti za cikluse programiranja i predvidljivost ulaganja; iskreno vjeruje da bi petogodišnji ciklus VFO-a poboljšao demokratski legitimitet, unaprijedio određivanje prioriteta proračunskih sredstava te bi se mogao smatrati preduvjetom daljnje političke rasprave;
28. ističe da bi Komisija u svojim prijedlozima za reviziju VFO-a trebala pažljivo voditi računa o posljednjim makroekonomskim predviđanjima te da bi ti prijedlozi trebali uključivati iscrpnu procjenu djelovanja svih posebnih instrumenata, posebice ukupne razlike do gornje granice obveza i plaćanja; podsjeća da se tim procesom neće smanjiti prethodno dodijeljene nacionalne omotnice, uključujući udio ESF-a u tim nacionalnim omotnicama; u tom kontekstu očekuje od Komisije da Parlamentu i Vijeću dostavi jednake i dosljedne podatke o iznosima i procjenama kako bi se izbjegli nesporazumi u pregovorima u pogledu temelja rasprave;
29. naglašava potrebu da se potakne široka i otvorena rasprava o rezultatima koji su postignuti programima financiranja EU-a, a posebno procjena u kojoj mjeri ti programi doprinose ostvarivanju ciljeva Europe 2020.;
30. naglašava da inovativni financijski instrumenti, poput europskih projektnih obveznica, mogu imati vrlo važnu ulogu u poticanju toliko potrebnih ulaganja ako se pravilno izrade; u tom pogledu potiče Komisiju da predstojeću procjenu optimalno iskoristi i u kontekstu pregleda i revizije VFO-a 2014. – 2020.;
31. pozdravlja Zajedničku izjavu triju institucija dogovorenu u okviru pregovora o VFO-u prema kojoj će godišnji proračunski postupci prema potrebi uključiti rodno osjetljive elemente, uzimajući u obzir načine na koje ukupni financijski okvir Unije doprinosi povećanoj rodnoj ravnopravnosti (i osigurava načelo rodne osviještenosti); ističe da bi ta načela trebalo uključiti u Komisijin prijedlog o reviziji VFO-a;
32. ponavlja svoju namjeru da obveznu reviziju VFO-a učini ključnim zahtjevom za ustoličenje sljedećeg saziva Komisije; stoga poziva sljedeći saziv Europskog parlamenta da izbor predloženog kandidata za predsjednika Komisije uvjetuje snažnim i nedvosmislenim zalaganjem za provedbu klauzule o poslijeizbornom pregledu/reviziji i predanošću istinskom i dubokom političkom dijalogu o sadržaju te klauzule;
33. primjećuje da se za sljedeći krug pregovora primjenjuju članci 70. i 70.a Poslovnika Parlamenta (međuinstitucionalni pregovori u zakonodavnim postupcima) ; preporučuje da se početkom sljedećeg mandata Parlamenta odbor nadležan za Poslovnik pozove da razmotri usklađivanje tih članaka s člankom 75. (VFO), člankom 75.c (financijski trijalog) i člankom 81. stavkom 3. (postupak suglasnosti) u cilju sastavljanja jedinstvenog dosljednog članka namijenjenog posebnim zakonodavnim postupcima iz članaka 311. i 312. UFEU-a u vezi s određivanjem mandata, provedbom trijaloga (uključujući ulogu predsjednika) i provjerom na plenarnoj sjednici;
34. smatra da bi prilikom sljedeće revizije Ugovora Konvencija trebala predložiti sustav pravog suodlučivanja između Vijeća i Parlamenta o donošenju VFO-a i odluka o vlastitim sredstvima;
35. snažno vjeruje da Skupina na visokoj razini za vlastita sredstva predstavlja jedinstvenu priliku za prevladavanje zastoja koji je nastao u pogledu reforme trenutačnog sustava vlastitih sredstava; očekuje da će ta skupina znatno doprinijeti razumijevanju nedostataka trenutačnog sustava i koristi koje mogu proizaći iz dubinske i sveobuhvatne reforme te uvođenja novih i istinskih vlastitih sredstava, čime se može znatno smanjiti udio doprinosa na temelju BND-a proračunu EU-a;
36. podsjeća da Skupina na visokoj razini ima ovlast za ispitivanje svih aspekata reforme sustava vlastitih sredstava; snažno je predan intenzivnom radu u svim fazama tog procesa i njegovom uspješnom zaključivanju putem sudjelovanja svojih triju predstavnika; računa na jednako „vlasništvo” Vijeća nad tim procesom i njegovu jednaku predanost; ističe potrebu za podizanjem svijesti o pitanjima o kojima je riječ i među nacionalnim parlamentima; naglašava da bi nalazi i zaključci Skupine na visokoj razini trebali biti pravodobno spremni za razmatranje tijekom pregleda/revizije VFO-a 2016. kako bi se utro put funkcioniranju mogućih reformi do sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira;
37. izražava svoje čvrsto uvjerenje da se svaka nova fiskalna mogućnost ili proračun koji se razvijaju posebno za države članice eurozone čije fiskalne funkcije ne pokriva VFO moraju razviti unutar okvira Unije te da se pomoću postojećih institucija trebaju podvrgnuti odgovarajućem demokratskom nadzoru i odgovornosti;
o o o
38. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim parlamentima.
Govor predsjedavatelja Vijeća guvernera EIB-a tijekom Europskog međuparlamentarnog tjedna 2014., 21. siječnja 2014.
Poboljšanje mobilnosti radnika unaprjeđivanjem stjecanja i očuvanja prava na dopunsku mirovinu ***II
261k
37k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o minimalnim zahtjevima za poboljšanje mobilnosti radnika između država članica unaprjeđivanjem stjecanja i očuvanja prava na dopunsku mirovinu (17612/1/2013 – C7-0059/2014 – 2005/0214(COD))
– uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (17612/1/2013 – C7‑0059/2014),
– uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju(1) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2005)0507),
– uzimajući u obzir izmijenjeni prijedlog Komisije (COM(2007)0603),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 72. Poslovnika,
– uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje u Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7‑0188/2014),
1. odobrava stajalište Vijeća u prvom čitanju;
2. izjavljuje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;
3. nalaže svojem predsjedniku da u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniraju Europske unije potpiše akt s predsjednikom Vijeća;
4. nalaže glavnom tajniku da potpiše akt nakon što se provjeri da su svi postupci propisno dovršeni i da u dogovoru s glavnim tajnikom Vijećate dogovori njegovu objavu u Službenom listu Europske unije;
5. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Zakon o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja, biljnom reproduktivnom materijalu i sredstvima za zaštitu bilja ***I
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o službenom nadzoru i ostalim službenim aktivnostima koje se provode kako bi se osigurala primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i biljnom reproduktivnom materijalu, sredstvima za zaštitu bilja te o izmjenama uredbi (EZ) br. 999/2001, 1829/2003, 1831/2003, 1/2005, 396/2005, 834/2007, 1099/2009, 1069/2009, 1107/2009, uredbi (EU) br. 1151/2012, [….]/2013 i direktiva 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ, 2008/120/EZ i 2009/128/EZ (Uredba o službenom nadzoru) (COM(2013)0265 – C7-0123/2013 – 2013/0140(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0265),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 43. stavak 2., članak 114. i članak 168. stavak 4. točku (b), Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0123/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje luksemburške Nacionalne skupštine, u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojem se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti;
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. listopada 2013.(1),
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 29. studenog 2013.(2),
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A7-0162/2014),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o službenom nadzoru i ostalim službenim aktivnostima koje se provode kako bi se osigurala primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, biljnom zdravstvu sredstvima za zaštitu bilja te izmjenama Uredbi (EZ) br. 999/2001, 1829/2003, 1831/2003, 1/2005, 396/2005, 834/2007, 1099/2009, 1069/2009, 1107/2009, Uredbi (EU) br. 1151/2012, …./2013(3) i Direktiva 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ, 2008/120/EZ i 2009/128/EZ (Uredba o službenom nadzoru) [Am. 1]
(1) Ugovorom o funkcioniranju Europske unije se utvrđuje da se u određivanju i provedbi svih politika i djelatnosti Zajednice osigurava visoki stupanj zaštite zdravlja ljudi. Taj bi se cilj, između ostalog, trebao postići mjerama iz veterinarskog i fitosanitarnog područja čiji je neposredni cilj zaštita zdravlja ljudi.
(2) Prema Ugovoru Unija je dužna doprinijeti postizanju visoke razine zaštite potrošača mjerama koje donosi u kontekstu uspostave unutarnjeg tržišta.
(3) Zakonodavstvo Unije omogućuje skup usklađenih pravila kako bi se osiguralo da je hrana i hrana za životinje sigurna i zdravstveno ispravna te da se aktivnosti koje mogu utjecati na sigurnost prehrambenog lanca ili zaštitu interesa potrošača u vezi s hranom i informacijama o hrani provode u skladu sa specifičnim zahtjevima. Pravila Unije također osiguravaju visoku razinu zdravlja ljudi i životinja i biljaka te dobrobiti životinja u cijelom prehrambenom lancu te svim područjima djelatnosti gdje je glavni cilj sprječavanje mogućeg širenja bolesti životinja koje su u nekim slučajevima prenosive na ljude ili organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode, te osiguravaju zaštitu okoliša od rizika koji mogu nastati zbog genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja. Pravila Unije također jamče identitet i kvalitetu biljnog reproduktivnog materijala. Pravilna primjena tih pravila, u daljnjem tekstu „zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu”, pridonosi funkcioniranju unutarnjeg tržišta. [Am. 2]
(4) Osnovna pravila Unije u vezi s propisima o hrani i hrani za životinje propisana su Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (7). Osim ovih pravila, detaljniji propisi o hrani i hrani za životinje obuhvaćaju različita područja kao što su prehrana životinja, uključujući ljekovitu hranu za životinje, higijenu hrane i hrane za životinje, zoonoze, nusproizvode životinjskog podrijetla, ostatke lijekova za veterinarsku upotrebu, zagađivače, nadzor i suzbijanje bolesti životinja s učinkom na ljudsko zdravlje,označavanje hrane i hrane za životinje, sredstva za zaštitu bilja, aditive u hrani i hrani za životinje, vitamine, mineralne soli, elemente u tragovima i ostale aditive, materijale koji dolaze u dodir s hranom, zahtjeve u vezi s kvalitetom i sastavom, vodu za piće, ionizaciju, nove vrste hrane i genetski modificirane organizme.
(5) Cilj zakonodavstva Unije o zdravlju životinja jest osigurati visoke standarde zdravlja ljudi i životinja u Uniji i racionalan razvoj poljoprivrede i akvakulture te povećati produktivnost. To je zakonodavstvo potrebno kako bi se pridonijelo uspostavljanju unutarnjeg tržišta životinja i životinjskih proizvoda te kako bi se spriječilo širenje zaraznih bolesti koje se tiču Unije. Obuhvaća područja kao što je trgovina unutar Unije, ulazak u Uniju, iskorjenjivanje bolesti, veterinarski nadzor i obavješćivanje o bolestima, te pridonosi sigurnosti hrane i hrane za životinje.
(6) U članku 13. Sporazuma životinje su priznate kao svjesna bića. Prema zakonodavstvu Unije o dobrobiti životinja vlasnici životinja, držatelji životinja i relevantna tijela dužni su poštovati zahtjeve za dobrobit životinja koji jamče humani tretman i izbjegavanje nepotrebne boli i patnje. Takva se pravila temelje na znanstvenim dokazima i mogu neizravno poboljšati kvalitetu i sigurnost hrane i hrane za životinje.
(7) Zakonodavstvo Unije o biljnom zdravstvu regulira ulazak, nastanak i širenje štetnih organizama koji ne postoje ili nisu rašireni u Uniji. Njegov je cilj zaštititi zdravlje nasada u Uniji te javnih i privatnih zelenih površina i šuma, uz istovremenu zaštitu bioraznolikosti i okoliša u Uniji i jamčenje kvalitete i sigurnosti hrane i hrane za životinje biljnog podrijetla.
(8) Zakonodavstvo Unije o biljnom reproduktivnom materijalu regulira proizvodnju namijenjenu prodaji i stavljanje na tržište biljnog reproduktivnog materijala poljoprivrednih, biljnih, šumskih, voćnih i ukrasnih vrsta te vinske loze. Cilj tih pravila jest osigurati identitet, zdravlje i kvalitetu biljnog reproduktivnog materijala za njegove korisnike te produktivnost, raznovrsnost, zdravlje i kvalitetu poljoprivredno-prehrambenog lanca, kao i pridonijeti zaštiti bioraznolikosti i okoliša.[Am. 3]
(9) Zakonodavstvo Unije o organskoj proizvodnji i označavanju organskih proizvoda pruža osnovu za održivi razvoj organske proizvodnje te nastoji pridonijeti zaštiti prirodnih resursa, bioraznolikosti i dobrobiti životinja te razvoju ruralnih područja.
(10) Zakonodavstvo Unije o politikama kvalitete poljoprivrednih proizvoda i namirnica određuje proizvode i namirnice koji se uzgajaju i proizvode u skladu s točnim specifikacijama uz poticanje raznovrsne poljoprivredne proizvodnje, zaštitu naziva proizvoda i informiranje potrošača o posebnom karakteru poljoprivrednih proizvoda i namirnica.
(11) Zakonodavstvo Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu temelji se na načelu da su gospodarski subjekti u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije unutar tvrtki koje su pod njihovim nadzorom dužni osigurati ispunjavanje zahtjeva postavljenih zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu koji su relevantni za njihove aktivnosti.
(12) Za primjenu zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu odgovorne su države članice čija nadležna tijela organiziranjem službenog nadzora nadziru i provjeravaju djelotvorno ispunjavanje i primjenu zahtjeva Unije.
(13) Uredbom (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(8) utvrđuje se jedinstveni zakonodavni okvir za organiziranje službenog nadzora. Taj je okvir znatno poboljšao učinkovitost službenog nadzora, primjenu zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i razinu zaštite od rizika za zdravlje ljudi, životinja i bilja te dobrobiti životinja u Uniji, kao i razinu zaštite okoliša od rizika koji mogu nastati od genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja. Također je pružio konsolidirani pravni okvir za podupiranje integriranog pristupa provođenju službenog nadzora kroz cijeli poljoprivredno-prehrambeni lanac.
(14) U zakonodavstvu Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu postoji niz odredaba čija primjena nije uređena Uredbom (EZ) br. 882/2004 ili je njom uređena samo dijelom. Posebna pravila službenog nadzora održavala su se osobito u zakonodavstvu Unije o biljnom reproduktivnom materijalu i Uredbi (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. godine kojom se utvrđuju zdravstvena pravila u vezi s nusproizvodima životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda koji nisu namijenjeni ljudskoj konzumaciji, stavljajući izvan snage Uredbu (EZ) br. 1774/2002(9). Biljno zdravstvo uglavnom nije obuhvaćeno Uredbom (EZ) br. 882/2004 jer su određena pravila o službenom nadzoru propisana u Direktivi Vijeća 2000/29/EZ od 8. svibnja 2000. godine o zaštitnim mjerama protiv uvođenja u Zajednicu organizama štetnih za biljke ili biljne proizvode te njihova širenja unutar Zajednice(10).[Am. 4]
(15) Direktiva Vijeća 96/23/EZ(11) također donosi vrlo detaljan skup pravila kojima se između ostalog određuje minimalna učestalost službenog nadzora i posebne mjere koje će se usvojiti u slučaju nesukladnosti.
(16) Kako bi se racionalizirao i pojednostavnio cjelokupni zakonodavni okvir te istodobno postigla bolja regulacija, pravila primjenjiva na službeni nadzor u posebnim područjima trebalo bi integrirati u jedinstveni zakonodavni okvir za službeni nadzor trebalo bi snažnije integrirati ako u pogledu nadzornih djelatnosti slijede isti cilj. U tu svrhu Uredbu (EZ) br. 882/2004 i ostale akte koji trenutno uređuju službeni nadzor u posebnim područjima treba staviti izvan snage i zamijeniti ih ovom Uredbom. [Am. 5]
(17) Cilj ove Uredbe trebao bi biti uspostavljanje usklađenog okvira Unije za organiziranje službenog nadzora i ostalih aktivnosti u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu; uzimajući u obzir pravila o službenim nadzorima propisana Uredbom (EZ) br. 882/2004 i relevantnim sektorskim zakonodavstvom te iskustvom njihove primjene.
(18) Za provjeru sukladnosti pravila o zajedničkoj organizaciji tržišta poljoprivrednih proizvoda (ratarskih kultura, vina, maslinovog ulja, voća i povrća, hmelja, mlijeka i mliječnih proizvoda, junetine i teletine, ovčetine i kozetine te meda) već postoji dobro organizirani sustav nadzora. Stoga se ova Uredba ne bi trebala odnositi na provjeru sukladnosti s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007(12)osim dijela II. glave II. poglavlja I. te Uredbe. [Am. 6]
(19) Određene definicije trenutno određene Uredbom (EZ) br. 882/2004 trebalo bi prilagoditi kako bi se u obzir uzelo šire područje primjene ove Uredbe, kako bi ih se povezalo s onima određenima u ostalim aktima Unije te kako bi se pojasnilo ili, po potrebi, zamijenilo terminologiju s različitim značenjem u različitim sektorima.
(20) Prema zakonodavstvu Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu nadležnim tijelima zemalja članica povjeravaju se posebni zadaci koje trebaju izvršiti posebno za zaštitu zdravlja životinja i biljaka te dobrobiti životinja te za zaštitu okoliša u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja te kako bi se osigurao identitet i visoka kvaliteta biljnog reproduktivnog materijala. To su zadaci od javnog interesa koje nadležna tijela država članica trebaju izvršavati u svrhu eliminiranja, kontroliranja ili smanjivanja mogućih rizika za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, ili rizika za okoliš. Te aktivnosti, koje uključuju odobravanje proizvoda, istraživanje, nadzor i praćenje u epidemiološke svrhe te iskorjenjivanje i obuzdavanje bolesti, kao i druge zadatke za kontroliranje bolesti, uređene su istim sektorskim pravilima koja se primjenjuju kroz službeni nadzor. [Am. 7]
(21) Države članice trebaju imenovati nadležna tijela u svim područjima koja su u području primjene ove Uredbe. Iako su države članice najprimjerenije za donošenje odluke o tome koje nadležno tijelo imenovati za koje područje te na kojoj upravnoj razini, također treba imenovati jedno tijelo koje će u svakom području osiguravati koordiniranu komunikaciju s nadležnim tijelima drugih država članica i s Komisijom.
(22) Državama članicama treba omogućiti da na nadležna tijela prenesu odgovornost za službeni nadzor u vezi s pravilima Unije, uključujući pravila koja se tiču stranih vrsta koje svojim invazivnim karakterom mogu naštetiti poljoprivrednoj proizvodnji ili okolišu, osim onih koja nisu u području primjene ove Uredbe.
(23) Za provođenje službenog nadzora radi provjere pravilne primjene zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i drugih službenih aktivnosti koje su povjerene tijelima država članica zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu države članice trebale bi imenovati nadležna javna tijela koja djeluju u javnom interesu te osiguravaju kvalitetu, dosljednost i djelotvornost službenog nadzora. Imenovano nadležno tijelo ili imenovana nadležna tijela, trebala bi biti financijski i materijalno pravilno opremljena te bi države članice trebale moći zajamčiti njihovu nepristranost i profesionalnost osiguravajući njihovu neovisnost od svih subjekata koji posluju u poljoprivredno-prehrambenom lancu. [Am. 8]
(24) Za pravilnu primjenu unutar područja primjene ove Uredbe potrebno je odgovarajuće poznavanje takvih pravila i pravila ove Uredbe. Stoga je važno da se osoblje koje provodi službeni nadzor i ostale službene aktivnosti redovito educira o primjenjivom zakonodavstvu u svom području nadležnosti, kao i obvezama koje proizlaze iz ove Uredbe.
(24.a) Revizije koje obavljaju nadležna tijela ili koje se obavljaju na zahtjev nadležnih tijela kako bi se osiguralo poštovanje odredaba ove Uredbe, mogu se temeljiti na međunarodnim standardima ako zahtjevi tih standarda odgovaraju zahtjevima ove Uredbe. [Am. 9]
(25) Gospodarski subjekti trebali bi imati pravo žalbe na odluke koje donose nadležna tijela. Nadležna tijela moraju o tom pravu obavijestiti gospodarske subjekte. [Am. 10]
(26) Nadležna tijela trebaju osigurati da osoblje odgovorno za službeni nadzor, osim u slučajevima interne obveze izvještavanja, ne otkriva informacije stečene tijekom takvog nadzora kada su te informacije obuhvaćene profesionalnom tajnom. Ako ne postoji viši interes koji opravdava takvo otkrivanje, čuvanje profesionalne tajne trebalo bi se odnositi na informacije koje bi ugrozile svrhu inspekcija, istraga ili revizija, zaštitu poslovnih interesa i zaštitu sudskih postupaka i pravnih savjeta. U slučaju sumnje da postoji rizik za zdravlje ljudi ili životinja, ili da postoji drugo teško kršenje propisa o hrani, nadležna tijela trebala bi poduzeti primjerene korake za informiranje javnosti. Mjere koje se poduzimaju trebale bi biti proporcionalne s razmjerom kršenja, posebno pri navođenju naziva proizvoda ili naziva dotičnih poduzeća. Nadležna tijela mogu objaviti činjenice o rezultatima službenog nadzora koji se odnose na pojedine gospodarske subjekate kad je gospodarskom subjektu na kojeg se nadzor odnosi omogućeno davanje primjedbi na nadzor prije otkrivanja i te su primjedbe uzete u obzir te su objavljene istodobno i zajedno s informacijama koje objavljuju nadležna tijela. Potreba za poštovanjem profesionalne tajne ne dovodi u pitanje obvezu obavješćivanja javnosti kada postoji osnovana sumnja da hrana ili hrana za životinje može predstavljati rizik za zdravlje u skladu s člankom 10. Uredbe (EZ) br. 178/2002. Ova Uredba ne bi smjela utjecati na obvezu nadležnih tijela da obavijeste javnost u slučajevima kad postoji osnovana sumnja da hrana ili hrana za životinje može predstavljati rizik za zdravlje ljudi ili životinja u skladu s člankom 10. Uredbe (EZ) br. 178/2002 te na pravo pojedinaca na zaštitu osobnih podataka kako je predviđeno u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(13) . [Am. 11]
(27) Nadležna tijela trebaju redovito provoditi službeni nadzor u svim sektorima i u vezi sa svim gospodarskim subjektima, aktivnostima, životinjama i robama koje uređuje zakonodavstvo Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu. Nadležna tijela trebaju odrediti učestalost službenog nadzora uzimajući u obzir potrebu za prilagođavanjem nadzora očekivanom riziku i razini sukladnosti u različitim situacijama. Međutim, u nekim slučajevima zakonodavstvo Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu zahtijeva provođenje službenog nadzora bez obzira na razinu rizika ili očekivanu nesukladnost zbog izdavanja službenog certifikata ili atesta koji je preduvjet za stavljanje u prodaju ili kretanje životinja ili robe. U takvim je slučajevima učestalost službenog nadzora zadana potrebama za certificiranjem ili atestiranjem.
(28) Kako bi se očuvala djelotvornost službenog nadzora pri provjeri sukladnosti, prije provođenja nadzora ne bi se smjela izdavati upozorenja, osim kada to zahtijeva priroda aktivnosti službenog nadzora, posebno u slučaju revizije.
(29) Službeni nadzor treba biti temeljit i djelotvoran te osigurati pravilnu primjenu zakonodavstva Unije. Budući da službeni nadzor gospodarskim subjektima može predstavljati teret, nadležna tijela pri organiziranju i provođenju aktivnosti službenog nadzora trebala bi uzeti u obzir njihove interese i navedeni teret ograničiti na ono što je neophodno za provođenje učinkovitog i djelotvornog službenog nadzora.
(29.a) Službeni nadzor trebale bi izvršavati osobe koje nisu ni u kakvom sukobu interesa, posebno one koje izravno ili preko supružnika ne obavljaju gospodarsku aktivnost koja podliježe propisanom službenom nadzoru. [Am. 12]
(30) Nadležna tijela države članice trebaju provoditi službeni nadzor uz istu razinu brige bez obzira jesu li pravila koja se provode primjenjiva na aktivnosti koje se tiču teritorija te države članice ili na aktivnosti koje utječu na sukladnost sa zakonodavstvom Unije o životinjama i robi koja će se premještati ili stavljati na tržište u drugoj državi članici ili izvoziti izvan Unije. U slučaju izvoza od nadležnih tijela u skladu sa zakonodavstvom Unije može se zahtijevati da provjere sukladnost životinja i robe sa zahtjevima propisanima od strane treće države kojoj su te životinje ili roba namijenjeni.
(31) Kako bi se osiguralo da se pravila Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu pravilno primjenjuju, nadležna tijela trebaju biti ovlaštena za provođenje službenog nadzora u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije životinja i robe na koju se ta pravila odnose. Kako bi se osiguralo temeljito i djelotvorno provođenje službenog nadzora, nadležna tijela također trebaju biti ovlaštena za provođenje službenog nadzora u svim fazama proizvodnje i distribucije robe, tvari, materijala ili predmeta koji nisu uređeni pravilima o poljoprivredno-prehrambenom lancu (na primjer, lijekovi za veterinarsku upotrebu) ako je to neophodno da bi se potpuno istražilo moguće kršenje tih pravila te utvrdio uzrok tih kršenja.
(32) Nadležna tijela djeluju u interesu gospodarskih subjekata i javnosti tako da odgovarajućim izvršnim radnjama dosljedno čuvaju i štite visoke standarde zaštite koji su uspostavljeni zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu te osiguravaju da je sukladnost tih pravila utvrđena službenim nadzorom u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu. Nadležna tijela bi stoga trebala odgovarati gospodarskim subjektima i javnosti za učinkovitost i djelotvornost službenog nadzora koji provode. Trebaju osigurati pristup informacijama koje se tiču organizacije i provedbe službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti te redovito objavljivati informacije u vezi sa službenim nadzorom i njegovim rezultatima. Nadležna tijela također bi u skladu s određenim uvjetima trebala biti ovlaštena za objavljivanje ili stavljanje na raspolaganje informacija o ocjenama pojedinih gospodarskih subjekata na temelju rezultata službenog nadzora.
(33) Iznimno je važno da nadležna tijela osiguraju i provjere djelotvornost i dosljednost službenog nadzora koji provode. U tu bi svrhu trebali djelovati na temelju pismenih dokumentiranih postupaka i osoblju koje provodi službeni nadzor osigurati detaljne informacije i upute. Također trebaju imati prikladne postupke i mehanizme za neprekidno provjeravanje djelotvornosti i dosljednosti vlastitog djelovanja te poduzeti popravne radnje kada se utvrde nedostaci.
(34) Radi lakšeg utvrđivanja nesukladnosti i usmjeravanja popravnih radnji od strane gospodarskog subjekta, rezultat službenog nadzora u kojem se ustanovi kršenje važećih propisa potrebno je zabilježiti u izvješću. Primjerak tog izvješća trebao bi se poslati i gospodarskom subjektu. Kad je za službeni nadzor potrebna stalna ili redovita prisutnost osoblja nadležnih tijela radi praćenja aktivnosti gospodarskog subjekta, sastavljanje izvješća o svakoj pojedinoj inspekciji ili posjetu gospodarskom subjektu bilo bi nerazmjerno. U takvim slučajevima izvješća bi trebalo pripremati toliko često da su nadležna tijela i gospodarski subjekt redovito informirani o razini sukladnosti i bez odgode obaviješteni o svim utvrđenim nedostacima. Nadalje, u svrhu smanjenja administrativnog opterećenja trebalo bi biti dovoljno da se rezultati službenog nadzora na točkama granične kontrole zabilježe u zajedničkom zdravstvenom ulaznom dokumentu. [Am. 13]
(35) Gospodarski subjekti trebaju potpuno surađivati s nadležnim i delegiranim tijelima kako bi im se osiguralo neometano provođenje službenog nadzora i omogućilo izvršavanje ostalih službenih aktivnosti.
(36) Ovom se Uredbom uspostavlja jedinstveni zakonodavni okvir za organiziranje službenog nadzora radi provjere sukladnosti s pravilima o poljoprivredno-prehrambenom lancu u svim područjima koja ta pravila obuhvaćaju. U nekima od tih područja zakonodavstvo Unije utvrđuje detaljne zahtjeve kojih se treba pridržavati koji zahtijevaju posebne vještine i načine provođenja službenog nadzora. Kako bi se izbjegle različite prakse primjene koje bi mogle prouzročiti neujednačenu zaštitu zdravlja ljudi, životinja i biljaka, dobrobiti životinja te okoliša u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, poremetiti funkcioniranje unutarnjeg tržišta životinja i robe na području primjene ove Uredbe te narušiti tržišno natjecanje, Komisija treba biti u mogućnosti nadopuniti pravila utvrđena ovom Uredbom usvajanjem posebnih pravila službenog nadzora koja će zadovoljavati potrebe nadzora u tim područjima.
Spomenuta pravila trebaju utvrditi posebne zahtjeve za provođenje službenog nadzora i minimalnu učestalost takvog nadzora, specifične ili dodatne mjere uređene ovom Uredbom koje nadležna tijela trebaju poduzimati u vezi s nesukladnošću, posebne odgovornosti i zadatke nadležnih tijela uz one koje su uređene Uredbom te posebne kriterije za pokretanje mehanizama administrativne pomoći uređene ovom Uredbom. U nekim slučajevima takva dodatna pravila mogu postati neophodna za osiguravanje detaljnijeg okvira za provođenje službenog nadzora u vezi s hranom i hranom za životinje, kada se pojave nove informacije o rizicima za zdravlje ljudi ili životinja ili za okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, ukazujući da u nedostatku zajedničkih specifikacija za provođenje službenih nadzora u svim državama članicama nadzor ne bi donio očekivanu razinu zaštite od tih rizika, na način kako je uređeno zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu.
(37) Nadležnim tijelima treba omogućiti da neke od svojih zadataka delegiraju na druga tijela. Potrebno je utvrditi odgovarajuće uvjete koji bi jamčili očuvanje nepristranosti, kvalitete i dosljednosti službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti. Delegirano tijelo posebno treba biti ovlašteno u skladu s ISO standardom za provođenje inspekcija.
(38) Kako bi se osigurala pouzdanost i dosljednost službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti u cijeloj Uniji, metode koje se upotrebljavaju za uzorkovanje i laboratorijske analize, ispitivanje i dijagnosticiranje trebaju zadovoljavati najnovije znanstvene standarde i posebne analitičke, ispitivačke i dijagnostičke potrebe danog laboratorija te ponuditi točne i pouzdane analitičke, ispitivačke i dijagnostičke rezultate. Ako je dostupno više metoda iz različitih izvora, kao što su Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO), Europska i mediteranska organizacija za zaštitu bilja (EPPO), Međunarodna konvencija o zaštiti bilja (IPPC), Svjetska organizacija za zdravlje životinja (OIE), Europska unija i nacionalni referentni laboratoriji ili nacionalna pravila, potrebno je uspostaviti jasna pravila za odabir metode koja će se upotrebljavati.
(39) Gospodarski subjekti na čijim se životinjama ili robi provodi uzorkovanje, analiziranje, testiranje ili dijagnosticiranje u kontekstu službenog nadzora trebaju imati pravo zatražiti drugo stručno mišljenje, što treba uključivati uzimanje drugog uzorka u svrhu druge analize, ispitivanja ili dijagnoze, ako takvo drugo uzorkovanje nije tehnički neizvedivo ili nerelevantno. To bi posebno bio slučaj kada je prevalencija opasnosti u životinji ili robi posebno niska ili je njena distribucija posebno rijetka ili neredovita. Iz tog razloga IPPC odbija upotrebu drugih uzoraka za ocjenjivanje prisutnosti karantenskih organizama u biljkama ili biljnim sredstvima.
(40) U svrhu provođenja službenog nadzora trgovine koja se odvija na internetu ili preko drugih sredstava trgovine na daljinu, nadležnim tijelima treba omogućiti pribavljanje uzoraka putem anonimnih narudžbi (poznato i kao tajno kupovanje) koje je potom moguće analizirati, ispitati ili podvrgnuti provjeri sukladnosti. Nadležna tijela trebaju poduzeti sve korake kako bi zaštitila prava gospodarskih subjekata na drugo stručno mišljenje.
(41) Laboratoriji koje su nadležna tijela odredila za provođenje analiza, ispitivanja i dijagnosticiranja uzoraka uzetih u okviru službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti trebaju posjedovati stručnost, opremu, infrastrukturu i osoblje za izvršavanje takvih zadataka prema najvišim standardima. Kako bi se osigurali točni i pouzdani rezultati, ti laboratoriji trebaju biti ovlašteni za upotrebu ovih metoda u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 o „Općim zahtjevima za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija”. Akreditaciju dodjeljuje nacionalno akreditacijsko tijelo koje djeluje u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(14).
(42) Akreditacija je najbolji instrument osiguranja vrhunskog djelovanja službenih laboratorija, ali je i složen i skup postupak koji bi nerazmjerno opteretio laboratorij u slučajevima kada je metoda laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja posebno jednostavna i ne zahtijeva posebne postupke ili opremu, kao kod otkrivanja trihinele inspekcijom, te u slučajevima kada se izvršene analize ili ispitivanja tiču isključivo kvalitete biljnog reproduktivnog materijala i, u određenim uvjetima, u slučajevima kada laboratorij samo izvršava analize, ispitivanja ili dijagnoze u okviru drugih službenih aktivnosti, a ne u okviru službenog nadzora.
(43) Kako bi se osigurala fleksibilnost i proporcionalnost u pristupu, posebno za laboratorije za zdravlje životinja ili biljaka, treba predvidjeti usvajanje odstupanja da bi se određenim laboratorijima dopustilo da ne budu akreditirani za sve metode koje upotrebljavaju. Osim toga, akreditiranje laboratorija za sve metode koje kao službeni laboratorij treba upotrijebiti u nekim slučajevima možda neće biti odmah dostupno kada se trebaju upotrijebiti nove ili nedavno izmijenjene metode te u slučajevima novih rizika ili u hitnim situacijama. Stoga bi i određenim uvjetima službenim laboratorijima trebalo dozvoliti da izvršavaju analize, ispitivanja i dijagnoze za nadležna tijela prije nego što steknu relevantnu akreditaciju.
(44) Službeni nadzor koji se provodi na životinjama i robi koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja od ključne je važnosti za osiguravanje sukladnosti sa zakonodavstvom primjenjivim unutar Unije i posebno s pravilima za zaštitu zdravlja ljudi, životinja i biljaka te okoliša u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja u cijeloj Uniji. Taj službeni nadzor treba po potrebi provoditi prije ili nakon puštanja životinja ili robe u slobodni promet u Uniji. Učestalost službenog nadzora treba odgovarati rizicima za zdravlje, dobrobit životinja i okoliš koji životinje i roba koji ulaze u Uniju mogu predstavljati, uzimajući u obzir povijest sukladnosti sa zahtjevima usvojenima u pravilima Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu, već provedeni nadzor tih životinja i robe u predmetnim trećim zemljama i jamstva treće zemlje da životinje i roba izvezeni u Uniju zadovoljavaju zahtjeve uređene zakonodavstvom Unije.
(45) S obzirom na rizike koje predstavljaju određene životinje ili roba za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš, nad njima je potrebno provesti posebni službeni nadzor po ulasku u Uniju. Prema trenutnim pravilima Unije potrebno je provesti službeni nadzor na granicama Unije kako bi se provjerilo jesu li zadovoljeni standardi u vezi sa zdravljem ljudi i životinja te dobrobiti životinja koji su primjenjivi na životinje, proizvode životinjskog podrijetla, zametne proizvode i nusproizvode životinjskog podrijetla te jesu li biljke i proizvodi biljnog podrijetla sukladni s fitosanitarnim zahtjevima. Povećani nadzor po ulasku u Uniju provodi se i na određenoj robi kada to novi ili poznati rizici zahtijevaju. Ova bi uredba trebala obuhvatiti specifičnosti takvog nadzora koje trenutno uređuju odredbe Direktive Vijeća 97/78/EZ(15), Direktive Vijeća 91/496/EEZ(16), Direktive Vijeća 2000/29/EZ(17) i Uredbe Komisije (EZ) br. 669/2009(18).
(46) Kako bi se povećala učinkovitost sustava službenog nadzora Unije, osiguralo optimalno dodjeljivanje resursa službenog nadzora dodijeljenih graničnoj kontroli te olakšala primjena zakonodavstva Unije o prehrambenom lancu, potrebno je uspostaviti zajednički integrirani sustav službenog nadzora na točkama granične kontrole koji će zamijeniti trenutne fragmentirane okvire nadzora, da bi se obradile sve pošiljke koje se s obzirom na potencijalni rizik moraju nadzirati pri ulasku u Uniju.
(47) Službeni nadzor koji se provodi na točkama granične kontrole treba uključivati provjere dokumenata i identiteta svih pošiljaka te fizičke provjere, pri čemu učestalost ovisi o riziku koji predstavlja svaka pošiljka životinja ili robe.
(48) Učestalost fizičkih provjera treba odrediti i izmijeniti na temelju rizika za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranih organizmima i sredstvima za zaštitu bilja. Ovaj bi pristup nadležnim tijelima trebao omogućiti da resurse za nadzor dodijele tamo gdje je rizik najveći. Učestalost provjera identiteta također treba biti smanjena ili ograničena na provjeru službenog žiga pošiljke kada je to opravdano smanjenim rizikom pošiljaka koje ulaze u Uniju. Pri provjeri identiteta i fizičkoj provjeri treba primijeniti pristup temeljen na riziku, uz potpunu upotrebu dostupnih skupova podataka i informacija te računalnih sustava za prikupljanje i upravljanje podacima.
(49) U određenim slučajevima službeni nadzor koji obično provode nadležna tijela na točkama granične kontrole mogu provoditi i druga tijela na drugim kontrolnim točkama, pod uvjetom da se jamče visoke razine zaštite zdravlja ljudi, životinja i biljaka, dobrobiti životinja i zaštite okoliša u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja.
(50) U svrhu organiziranja učinkovitog sustava službenog nadzora, pošiljke koja dolaze iz trećih zemalja koje zahtijevaju nadzor pri ulasku u Uniju trebaju imati zajednički zdravstveni ulazni dokument (CHED) koji se upotrebljava za prethodno obavješćivanje o dolasku pošiljaka na točku granične kontrole i za evidentiranje rezultata službenog nadzora i odluka koje nadležna tijela poduzimaju u vezi s pošiljkom na koje se dokument odnosi. Gospodarski subjekt isti dokument treba upotrijebiti za dobivanje odobrenja carinskih tijela nakon provođenja svih službenih nadzora.
(51) Službeni nadzor životinja i robe koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja treba provoditi na točkama granične kontrole koje države članice određuju u skladu sa skupom minimalnih zahtjeva. Određivanje tih subjekata treba povući ili privremeno povući kada više nisu u skladu s tim zahtjevima ili kada njihove aktivnosti mogu predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranih organizmima i sredstvima za zaštitu bilja.
(52) Kako bi se zajamčila jednaka primjena službenog nadzora pošiljaka koje dolaze iz trećih zemalja, potrebno je uspostaviti zajednička pravila kojima će se uređivati radnje koje nadležna tijela i gospodarski subjekti trebaju poduzimati u slučaju da sumnjaju u nesukladnost te u vezi s nesukladnim pošiljkama i pošiljkama koje mogu predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja.
(53) Kako bi se izbjegle nedosljednosti i nepotrebno ponavljanje službenog nadzora, omogućilo pravovremeno identificiranje pošiljaka koje se podvrgavaju službenom nadzoru na točkama granične kontrole te zajamčilo da se nadzor učinkovito provodi, potrebno je osigurati suradnju i razmjenu informacija među nadležnim tijelima i drugim relevantnim tijelima koja obrađuju pošiljke koje dolaze iz trećih zemalja.
(54) Od država članica trebalo bi zahtijevati da osiguraju stalnu dostupnost odgovarajućih financijskih sredstava za potrebno osoblje i opremu nadležnih tijela koja provode službeni nadzor i druge službene aktivnosti. Iako su gospodarski subjekti prvenstveno dužni osigurati da svoje aktivnosti izvršavaju u skladu s pravilima Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu, sustav vlastite kontrole koji uspostave u tu svrhu potrebno je nadopuniti namjenskim sustavom službenog nadzora kojim svaka država članica osigurava djelotvorni nadzor tržišta u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu. Takav je sustav po prirodi složen i za njega su potrebna velika sredstva te bi za njega trebalo osigurati stabilan priljev sredstava za službeni nadzor na razini koja će u danom trenutku odgovarati potrebama provedbe. Kako bi se smanjila ovisnost sustava službenog nadzora o javnim financijama, nadležna tijela trebala bi moći prikupljati naknade ili pristojbe za troškove za pokrivanje troškova koji nastaju pri provođenju službenog nadzora nad određenim gospodarskim subjektima i za određene aktivnosti za koje je prema zakonodavstvu Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu potrebna registracija ili odobrenje u skladu s pravilima Unije o higijeni hrane i hrane za životinje ili pravilima kojima se uređuje zdravlje bilja. Naknade ili pristojbe za troškove također bi se trebale prikupljati od gospodarskih subjekata kako bi se nadoknadili troškovi službenog nadzora koji se obavlja radi izdavanja službenog certifikata ili atesta te troškovi službenog nadzora koji provode nadležna tijela na točkama granične kontrole. [Am. 14]
(55) Naknade trebaju pokriti troškove nadležnih tijela u provođenju službenog nadzora, ali ne smiju biti veće od njih. Takve je troškove potrebno izračunati na temelju svakog pojedinog službenog nadzora ili na temelju svih službenih nadzora koji se provode u određenom vremenskom razdoblju. Ako se naknade primjenjuju na temelju stvarnih troškova pojedinog službenog nadzora, gospodarski subjekti s dobrim rezultatima sukladnosti trebali bi ukupno imati manja davanja u odnosu na nesukladne subjekte jer bi trebali imati manji broj službenih nadzora. U svrhu promicanja sukladnosti sa zakonodavstvom Unije među svim gospodarskim subjektima, bez obzira na metodu (na temelju stvarnih troškova ili paušalno) koju svaka država članica odabere za izračun naknada, kada se izračunavaju na temelju ukupnih troškova nadležnih tijela kroz određeno vremensko razdoblje te se naplaćuju svim gospodarskim subjektima bez obzira jesu li podvrgnuti službenom nadzoru tijekom referentnog razdoblja, te je naknade potrebno izračunati tako da se nagrade subjekti s trajno dobrim rezultatima sukladnosti sa zakonodavstvom Unije o prehrambenom lancu.
(56) Izravni ili neizravni povrat naknada koje nadležna tijela prikupe trebao bi biti zabranjen jer bi gospodarske subjekte koji ne dobiju povrat stavilo u nepovoljan položaj te potencijalno narušilo tržišno natjecanje. Međutim, kako bi se pružila potpora mikro poduzećima, njih bi trebalo izuzeti iz plaćanja naknada koje se prikupljaju u skladu s ovom Uredbom.
(57) Financiranje službenog nadzora naknadama koje se prikupljaju od gospodarskih subjekata treba biti potpuno transparentno, kako bi građani i tvrtke mogli razumjeti metodu i podatke koji se upotrebljavaju za određivanje naknada te biti obaviješteni o upotrebi prihoda od naknada.
(58) Pravila Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu uspostavljaju slučajeve kada stavljanje na tržište ili kretanje određenih životinja ili robe treba biti popraćeno službenim certifikatom koji potpisuje dužnosnik za potvrđivanje. Primjereno je uspostaviti zajednički skup pravila koja uređuju obveze nadležnih tijela i dužnosnika za potvrđivanje u vezi s izdavanjem službenih certifikata te značajke koje službeni certifikati trebaju imati kako bi osigurali pouzdanost.
(59) U drugim slučajevima pravila iz područja primjene ove Uredbe određuju da gospodarski subjekti pod nadzorom službenih nadzornika nadležnih tijela ili sama nadležna tijela trebaju izdati službenu etiketu, službeni znak ili drugi službeni atest za stavljanje na tržište ili kretanje određenih životinja ili robe. Prikladno je utvrditi minimalni skup pravila koji će osigurati da se izdavanje službenih atesta izvršava u skladu s odgovarajućim jamstvima pouzdanosti.
(60) Službeni nadzor i druge službene aktivnosti trebaju se temeljiti na analitičkim, ispitivačkim i dijagnostičkim metodama koje zadovoljavaju najviše znanstvene standarde i nude točne, pouzdane i usporedive rezultate u cijeloj Uniji. Stoga je potrebno neprekidno poboljšavati metode koje upotrebljavaju službeni laboratoriji, kao i kvalitetu i ujednačenost analitičkih, ispitivačkih i dijagnostičkih podataka koji tim metodama nastaju. U tu svrhu Komisiji treba omogućiti da odredi referentne laboratorije Europske unije i osloni se na njihovu stručnu pomoć u svim područjima prehrambenog lanca gdje postoji potreba za preciznim i pouzdanim analitičkim, ispitivačkim i dijagnostičkim rezultatima. Referentni laboratoriji Europske unije posebno trebaju osigurati da nacionalni referentni laboratoriji i službeni laboratoriji dobiju najnovije informacije o dostupnim metodama te organizirati ili aktivno sudjelovati u međulaboratorijskim usporedbenim ispitivanjima te ponuditi programe osposobljavanja za nacionalne referentne laboratorije ili službene laboratorije.
(60.a) Uredbom (EZ) br. 1829/2003(19) i (EZ) br. 1831/2003(20) Europskog parlamenta i Vijeća dodjeljuju se referentnom laboratoriju Europske unije za genetički modificiranu hranu i hranu za životinje odnosno referentnom laboratoriju Europske unije za dodatke hrani za životinje posebni zadaci u okviru postupka za odobrenje genetički modificirane hrane ili hrane za životinje, ili dodataka hrani za životinje koji se posebno odnose na provjeru, ocjenjivanje i validaciju metode otkrivanja ili analize koju predlaže podnositelj zahtjeva. Iskustvo pokazuje da je poznavanje i stručno znanje pri provjeri, ocjenjivanju i validaciji metoda u kontekstu postupaka za odobrenje ključno kako bi se osigurao visokokvalitetan i napredan doprinos učinkovitosti službenog nadzora. Laboratoriji određeni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 i Uredbom (EZ) br. 1831/2003 trebali bi stoga djelovati kao referentni laboratoriji Europske unije za potrebe ove Uredbe. [Am. 16]
(61) Za provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti na području dobrobiti životinja nadležna tijela trebala bi imati pristup ažuriranim, pouzdanim i dosljednim tehničkim podacima, rezultatima istraživanja, novim tehnikama i stručnom znanju koji su potrebni za ispravnu primjenu važećeg zakonodavstva Unije u tim područjima. U tu svrhu Komisiji bi trebalo omogućiti da odredi referentne centre Europske unije za dobrobit životinja i osloni se na njihovu stručnu pomoć. [Am. 17]
(62) Kako bi se ostvarili ciljevi ove Uredbe i doprinijelo neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta čime se osigurava povjerenje potrošača u to tržište, trebalo bi učinkovito i dosljedno progoniti nepoštovanje zakonodavstva Unije o prehrambenom lancu, za koje su potrebne izvršne mjere u više od jedne države članice. Sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF) uspostavljen člankom 50. Uredbe (EZ) br. 178/2002 nadležnim tijelima već omogućuje brzu razmjenu i širenje informacija o ozbiljnim izravnim ili neizravnim rizicima za zdravlje ljudi u vezi s hranom ili hranom za životinje ili ozbiljnim rizicima za zdravlje ljudi ili životinja ili za okoliš u vezi s hranom za životinje, ili u slučaju prijevare s hranom, kako bi se omogućilo brzo poduzimanje mjera za suzbijanje tih rizika. Međutim, iako taj instrument omogućuje pravodobno djelovanje u svim državama članicama u vezi sa suzbijanjem određenih ozbiljnih rizika u cijelom prehrambenom lancu, ne može omogućiti djelotvornu prekograničnu pomoć i suradnju među nadležnim tijelima kako bi se osiguralo da se nepoštovanje zakonodavstva Unije o poljoprivredno prehrambenom lancu s prekograničnom dimenzijom djelotvorno progoni ne samo u državi članici gdje je kršenje prvo utvrđeno, već i u državi članici iz koje potječe. Administrativna pomoć i suradnja trebala bi posebno omogućiti nadležnim tijelima da razmjenjuju informacije, otkrivaju, istražuju i poduzimaju učinkovite i proporcionalne radnje za progon prekograničnih kršenja pravila o poljoprivredno-prehrambenom lancu. [Am. 18]
(63) Potrebno je na odgovarajući način pratiti zahtjeve za administrativnom pomoći i sve obavijesti. Kako bi se olakšala administrativna pomoć i suradnja, od država članica trebalo bi zahtijevati da odrede jedno ili više tijela za vezu koja će pomagati i koordinirati komunikaciju između nadležnih tijela u različitim državama članicama. Kako bi se usmjerila i pojednostavnila suradnju među državama članicama, Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji uspostavljaju specifikacije tehničkih alata koji će se upotrebljavati, postupaka za komunikaciju među tijelima za vezu i standardni format za zahtjeve za pomoć, obavijesti i odgovore.
(64) Od svake države članice trebalo bi zahtijevati da uspostavi i redovito ažurira višegodišnji nacionalni plan nadzora (MANCP) koji će obuhvaćati sva područja zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i sadržavati informacije o strukturi i organizaciji njenih sustava službenog nadzora. Takvi planovi predstavljaju instrument kojim svaka država članica treba osigurati da se službeni nadzor provodi učinkovito i na temelju rizika na cijelom teritoriju države i kroz cijeli poljoprivredno-prehrambeni lanac te u skladu s ovom Uredbom.
(65) Kako bi se zajamčila dosljednost i potpunost višegodišnjih nacionalnih planova nadzora države članice trebaju odrediti jedno tijelo odgovorno za njihovu koordiniranu pripremu i primjenu. Radi promicanja dosljednog, jedinstvenog i integriranog pristupa službenom nadzoru, Komisiji treba dati ovlast da donese pravila u vezi s višegodišnjim nacionalni planovima nadzora koja bi trebala odrediti prioritete službenog nadzora, djelotvorne postupke nadzora, kriterije za kategoriziranje rizika i pokazatelje uspješnosti za ocjenjivanje planova.
(66) Od država članica trebalo bi se zahtijevati podnošenje godišnjih izvješća Komisiji s podacima o aktivnostima nadzora i provedbi višegodišnjih nacionalnih planova nadzora. Kako bi se olakšalo prikupljanje i prijenos usporedivih podataka, daljnju upotrebu tih podataka u statistikama na razini cijele Unije i priprema izvješća Komisije o radu službenog nadzora u cijeloj Uniji, Komisiji bi trebalo omogućiti da donese provedbene akte u vezi s uspostavljanjem standardnih predložaka obrazaca za godišnja izvješća.
(67) Stručnjacima Komisije trebalo bi omogućiti provođenje nadzora u državama članicama radi provjere primjene zakonodavstva Unije i funkcioniranja nacionalnih sustava nadzora te nadležnih tijela. Nadzor od strane Komisije također bi trebao služiti za istragu i prikupljanje podataka o praksama primjene ili problemima, hitnim slučajevima i novom razvoju događaja u državama članicama.
(68) Životinje i roba iz trećih zemalja trebali bi ispunjavati iste zahtjeve koji se odnose na životinje i robu u Uniji ili zahtjeve prepoznate kao najmanje jednakovrijedne u vezi s ciljevima pravila Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu. Ovo je načelo utvrđeno u članku 11. Uredbe (EK) br. 178/2002 prema kojemu hrana i hrana za životinje uvezena u Uniju mora zadovoljavati relevantne zahtjeve propisa Unije o hrani ili zahtjeve koji se smatraju barem jednakovrijednima. Posebni zahtjevi za primjenu tog načela uređeni su pravilima Unije o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje, kojima se zabranjuje uvođenje u Uniju određenih štetnih organizama koji nisu prisutni (ili su prisutni u ograničenom opsegu) u Uniji, pravilima Unije kojima se utvrđuju zahtjevi za zdravlje životinja, koji dopuštaju ulazak životinja i određenih proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju samo iz trećih zemalja koje se nalaze na popisu određenom u tu svrhu te pravilima Unije o organizaciji službenog nadzora proizvoda životinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi, koja također uređuju uspostavljanje popisa trećih zemalja iz kojih takvi proizvodi mogu ući u Uniju. U vezi s biljnim reproduktivnim materijalom uspostavljen je sustav istovjetnosti prema kojem su treće zemlje iz kojih se biljni reproduktivni materijal smije uvoziti ovlaštene i popisane.
(69) Kako bi se osiguralo da životinje i roba koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja zadovoljava sve zahtjeve utvrđene zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu ili zahtjeve koji se smatraju istovjetnima, uz zahtjeve uspostavljene pravilima Unije o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje, pravilima Unije koja utvrđuju zahtjeve za zdravlje životinja te pravilima Unije koja utvrđuju posebna higijenska pravila za hranu životinjskog podrijetla da bi se osiguralo da su zadovoljeni zahtjevi uređeni zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu u vezi s fitosanitarnim i veterinarskim pitanjima, Komisiji bi se trebalo omogućiti da uspostavi uvjete za ulazak životinja i robe u Uniju u mjeri koja je neophodna da bi se osiguralo da te životinje i roba zadovoljavaju sve relevantne zahtjeve zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu ili istovrsne zahtjeve. Takvi se uvjeti trebaju primjenjivati na životinje, robu ili kategorije životinja ili robe iz svih trećih zemalja ili iz određenih trećih zemalja i njihovih regija.
(70) U posebnim slučajevima kada postoje dokazi da određene životinje ili roba koja dolazi iz trećih zemalja, skupine trećih zemalja ili njihovih regija predstavlja rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka ili za okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja ili postoje dokazi da postoji raširena ozbiljna nesukladnost sa zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu, Komisiji treba omogućiti da donese mjere za suzbijanje takvih rizika.
(71) Djelotvornost i učinkovitost službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti, a u konačnici i sigurnost i zdravlje ljudi, životinja i biljaka te zaštita okoliša, također ovisi o dostupnosti osposobljenog osoblja nadzornim tijelima s odgovarajućim poznavanjem svih pitanja relevantnih za pravilnu primjenu zakonodavstva Unije. Komisija treba osigurati odgovarajuće, namjensko osposobljavanje radi promicanja jedinstvenog pristupa službenom nadzoru i drugim službenim aktivnostima koje provode nadležna tijela. Radi promicanja poznavanja zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i zahtjeva u trećim zemljama takvo osposobljavanje treba usmjeriti i prema nadležnim tijelima u trećim zemljama.
(72) Radi promicanja razmjene iskustva i najboljih praksi među nadležnim tijelima, Komisiji također treba omogućiti da u suradnji s državama članicama organizira programe za razmjenu osoblja koje obavlja službeni nadzor ili druge službene aktivnosti.
(73) Radi djelotvornog provođenja službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti važno je da se nadležnim tijelima u državama članicama, Komisiji i po potrebi gospodarskim subjektima omogući brza i učinkovita razmjena podataka i informacija u vezi sa službenim nadzorom ili njegovim rezultatima. U skladu sa zakonodavstvom Unije uspostavljeno je nekoliko informacijskih sustava kojima upravlja Komisija kako bi se omogućilo rukovanje i upravljanje tim podacima i informacijama putem računalnih i internetskih alata na razini Unije. Sustav namijenjen evidentiranju i praćenju rezultata službenog nadzora (sustav TRACES, Trade Control and Expert System), uspostavljen je Odlukom Komisije 2003/24/EZ(21) i trenutno se upotrebljava za upravljanje podacima i informacijama o životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla te službenom nadzoru nad njima. Taj sustav trebalo bi nadograditi i prilagoditi kako bi se omogućilo njegovo korištenje za svu robu za koju se zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu utvrđuju posebni zahtjevi ili modaliteti službenog nadzora. Postoje također namjenski računalni sustavi za brzu razmjenu informacija među državama članicama i s Komisijom o rizicima koji mogu nastati u prehrambenom lancu ili rizicima za zdravlje životinja i bilja. Člankom 50. Uredbe (EZ) br. 178/2002 uspostavljen je sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje, Uredbom (EU) ..../....(22) sustav za obavješćivanje i izvješćivanje o mjerama za bolesti s popisa i o prijevari s hranom, a člankom 97. Uredbe (EU) .... /...(23)+ sustav za obavješćivanje i izvješćivanje o prisutnosti štetnih organizama i obavješćivanje o nesukladnostima. Svi takvi sustavi trebali bi djelovati skladno i dosljedno kako bi se iskoristile sinergije između različitih sustava, izbjeglo udvostručavanje, pojednostavnio njihovo djelovanje i povećala učinkovitost. [Am. 19]
(74) Radi podupiranja učinkovitijeg upravljanja službenim nadzorom, Komisija treba uspostaviti računalni informacijski sustav uz integriranje i nadogradnju, po potrebi, svih relevantnih postojećih informacijskih sustava, kako bi omogućila upotrebu naprednih komunikacijskih i certifikacijskih alata te najučinkovitiju upotrebu podataka i informacija koje se odnose na službeni nadzor. Da bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje zahtjeva za informacijama pri oblikovanju takvog računalnog sustava treba uzeti u obzir potrebu da se osigura, kada je to primjereno, kompatibilnost takvog računalnog sustava s drugim informacijskim sustavima javnih tijela preko kojih se relevantni podaci razmjenjuju ili čine dostupnima. Osim toga, treba propisati mogućnost upotrebe elektroničkog potpisa u smislu Direktive 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(24), u skladu s Digitalnim programom za Europu.
(74.a) Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje i troškovi nadzora te kako bi se Uniji i njenim državama članicama omogućila učinkovita elektronička komunikacija u trgovinskim odnosima s trećim zemljama, potrebno je da pri razmjeni elektroničkih certifikata ili drugih elektroničkih podataka, Komisija i nadležna tijela država članica upotrebljavaju međunarodno standardiziran jezik, strukturu poruka i protokole razmjene koji se temelje na smjernicama za elektroničku certifikaciju u standardiziranom jeziku za označavanje (eXtensible Markup Language, format XML) koji je razvio konzorcij za Mrežu (World Wide Web, WC3) i sigurne mehanizme za razmjenu između nadležnih tijela kako to predviđa Centar UN-a za unapređivanje trgovine i elektroničkog poslovanja (UN/CEFACT). [Am. 20]
(75) Nadležna tijela trebaju istražiti slučajeve sumnji u nesukladnost sa zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i po utvrđivanju nesukladnosti odrediti njeno podrijetlo i opseg, kao i odgovornosti gospodarskog subjekta. Također trebaju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da gospodarski subjekti isprave nepravilnosti te kako bi se spriječila daljnja nesukladnost.
(76) Provjera sukladnosti sa zakonodavstvom o poljoprivredno-prehrambenom lancu kroz službeni nadzor od ključne je važnosti kako bi se osiguralo da se ciljevi tog zakonodavstva djelotvorno ostvaruju u cijeloj Uniji. Nedostaci u sustavima nadzora države članice mogu znatno omesti ostvarivanje tih ciljeva i dovesti do pojave rizika za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, dobrobit životinja te okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, bez obzira na sudjelovanje ili odgovornost gospodarskih ili drugih subjekata, ili dovesti do ozbiljne raširene nesukladnosti s pravilima prehrambenog lanca. Komisiji stoga treba omogućiti da reagira na ozbiljne pogreške u sustavu nadzora države članice donošenjem mjera usmjerenih na zaustavljanje širenja ili otklanjanje tih rizika iz poljoprivredno-prehrambenog lanca do potrebnih radnji koje treba poduzeti dotična država članica kako bi ispravila nedostatak u sustavu nadzora.
(77) Povrede pravila trebale bi podlijegati djelotvornim, odvraćajućim i razmjernim sankcijama na nacionalnoj razini u cijeloj Uniji. Da bi novčane kazne važeće za međunarodne povrede bile dovoljno odvraćajuće, trebale bi biti toliko visoke da bi vjerojatno nadoknadile barem dvostruko veće od ekonomske koristi koju bi prekršitelj prekršajem ostvario. Od država članica također bi trebalo zahtijevati da primjenjuju odgovarajuće kaznene i/ili administrativne sankcije, ili oboje, kad gospodarski subjekti ne surađuju tijekom službenog nadzora. [Am. 21]
(77.a) Trebalo bi uzeti u obzir posebne potrebe zemalja u razvoju, posebno najmanje razvijenih zemalja, kojima bi trebalo pružiti podršku pri organizaciji službenog nadzora kako bi mogle ispuniti uvjete za uvoz životinja i robe u Uniji. [Am. 22]
(78) Ova Uredba obuhvaća područja koja su već obuhvaćena određenim aktima koji su već na snazi. Kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje i uspostavio dosljedan zakonodavni okvir, sljedeći akti trebaju biti stavljeni izvan snage i zamijenjeni ovom Uredbom: Direktiva Vijeća 89/608/EEZ (25); Direktiva Vijeća 89/662/EEZ (26); Direktiva Vijeća 90/425/EEC (27); Direktiva Vijeća 91/496/EEZ; Odluka Vijeća 92/438/EEZ (28); Direktiva Vijeća 96/23/EZ; Direktiva Vijeća 96/93/EZ (29); Direktiva Vijeća 97/78/EZ i Uredba (EZ) br. 882/2004. i Uredba (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. godine o utvrđivanju posebnih pravila za organizaciju službenog nadzora proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih za prehranu ljudi(30). [Am. 23]
(79) Kako bi se osigurala dosljednost izmjene je potrebno primijeniti na sljedeće akte: Uredbu (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (31); Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2005 (32); Uredbu (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (33); Uredbu Vijeća (EZ) br. 834/2007 (34); Uredbe (EZ) br. 1069/2009; Uredbu Vijeća (EZ) br. 1099/2009 (35); Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (36); Uredbu (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (37); Direktivu Vijeća 98/58/EZ (38); Direktivu 1999/74/EZ (39); Uredbu (EZ) br. 1829/2003; Uredbu (EZ) br. 1831/2003; Direktivu Vijeća 2007/43/EZ (40); Direktivu Vijeća 2008/119/EZ (41); Direktivu Vijeća 2008/120/EZ (42); Direktivu 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (43). [Am. 24]
(80) Uredba (EU) br. [.…]/...(44)2013 donosi okvir za financiranje radnji i mjera od strane Unije u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu u područjima u višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje od 2014. do 2020. godine. Cilj nekih od tih akata i mjera je poboljšati provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti u Uniji. Uredbu (EU) br. [.…]/...(45)+2013 potrebno je izmijeniti kako bi se u obzir uzele promjene koje ova Uredba donosi u Uredbi (EZ) br. 882/2004.
(81) Kako bi se izmijenile upute na europske norme i kako bi Prilozi II i III ove Uredbe u obzir uzeli zakonodavne, tehničke i znanstvene trendove te kako bi se ova Uredba dopunila posebnim pravilima o službenom nadzoru i drugim službenim aktivnostima u područjima koja obuhvaća, uključujući, između ostaloga, pravila o kvalifikacijama i osposobljavanju osoblja, dodatnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela, slučajevima kada nije potrebno akreditiranje laboratorija, određenim izuzećima od obaveze službenog nadzora na granicama, kriterijima za određivanje učestalosti provjera identiteta i fizičkih provjera, uspostavljanju uvjeta koje određene životinje i roba koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja moraju zadovoljavati, dodatnim zahtjevima i zadacima referentnih laboratorija i centara Europske Unije, dodatnim zahtjevima za nacionalne referentne laboratorije, kriterijima za kategoriziranje rizika i pokazatelje uspješnosti višegodišnjih nacionalnih planova nadzora te planove hitnih mjera za hranu i hranu za životinje usvojene na temelju članka 55. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Od osobite je važnosti da Komisija u svom pripremnom radu provede odgovarajuća savjetovanja uključujući savjetovanja na razini stručnjaka. Kod pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravodobno i prikladno dostavljanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.
(82) Komisiji treba dodijeliti provedbene ovlasti kako bi se osigurali jednaki uvjeti za primjenu ove Uredbe u vezi s imenovanjem referentnih laboratorija i centara Europske unije za biljni reproduktivni materijal i dobrobit životinja donošenje programa nadzora koji Komisija provodi u državama članicama te provođenje pojačanog službenog nadzora u slučaju kršenja pravila poljoprivredno-prehrambenog lanca koji zahtijeva koordiniranu pomoć i naknadno praćenje od strane Komisije.
(83) Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za primjenu ove Uredbe, uključujući, između ostalog, pravila i modalitete u vezi revizije, formata certifikata i drugih dokumenata, uspostavljanja računalnih sustava upravljanja informacijama, suradnje između gospodarskih subjekata i nadležnih tijela, carinskih i drugih tijela, metoda uzorkovanja i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja, kao i njihove potvrde i tumačenja, sljedivosti, popisivanja proizvoda i robe koja podliježe nadzoru, kao i popisivanja država ili regija koje mogu izvoziti određene životinje i robu u Uniju, prethodnog obavješćivanja o pošiljkama, razmjeni informacija, točkama granične kontrole, izolacije i karantene, odobravanja nadzora prije izvoza koji provode treće zemlje, mjera ograničavanja rizika ili zaustavljanja proširene ozbiljne nesukladnosti u vezi s određenim životinjama ili robom koja dolazi iz trećih zemalja ili njihovih regija, prepoznavanja trećih zemalja ili regija koje nude jamstva istovrsna onima koja se primjenjuju u Uniji te njihovo stavljanje izvan snage, aktivnosti osposobljavanja i programa razmjene osoblja među državama članicama, Komisiji treba dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (46).
(84) S obzirom na to da cilje ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države člčanice, odnosno osigurati usklađeni pristup u vezi s provođenjem službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti kojima se osigurava promjena pravila Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu, nego se zbog njegonog učinka, složenosti, prekograničnog i međunarodnog karaktera om na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,
DONIJELI SU OVU UREDBU:
Glava I.
Predmet, područje primjene i definicije
Članak 1.
Sadržaj i područje primjene
1. Ovom se Uredbom utvrđuju pravila za:
(a) provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti od strane nadležnih tijela država članica;
(b) financiranje službenog nadzora;
(c) administrativnu pomoć i suradnju među državama članicama radi pravilne primjene pravila iz stavka 2.;
(d) nadzor koji Komisija provodi u državama članicama i trećim zemljama;
(e) donošenje uvjeta koje moraju zadovoljiti životinje i roba koji ulaze u Uniju iz trećih zemalja;
(f) uspostavljanje računalnog informacijskog sustava za upravljanje informacijama i podacima u vezi sa službenim nadzorom.
2. Ova se Uredba primjenjuje na službeni nadzor kojim se provjerava sukladnost sa sljedećim pravilima, bilo da su uspostavljena na razini Unije ili od strane država članica za primjenu zakonodavstva Unije u navedenim područjima:
(a) pravila o hrani i sigurnosti hrane, kvaliteti hrane i zdravstvenoj ispravnosti hrane u bilo kojoj fazi proizvodnje, obradi i distribuciji hrane, uključujući pravila kojima se jamče poštene prakse u trgovini i zaštita potrošačkih interesa i podataka te pravila o proizvodnji i upotrebi materijala i proizvoda koji su namijenjeni kontaktu s hranom;
(b) pravila o namjernom otpuštanju genetski modificiranih organizama u okoliš i njihovoj kontroliranoj upotrebi;
(c) pravila o hrani za životinje i sigurnosti hrane za životinje u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije te upotrebu hrane za životinje, uključujući pravila kojima se jamče poštene prakse u trgovini te zaštita zdravlja potrošača, potrošačkih interesa i podataka;
(d) pravila o zahtjevima u vezi sa zdravljem životinja;
(e) pravila kojima je cilj spriječiti i umanjiti rizike za zdravlje ljudi i životinja koji proizlaze iz nusproizvoda životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda;
(ea) s pravilima za sprečavanje i čim veće smanjivanje antimikrobne otpornosti kod životinja i ljudi te u okolišu;
(f) pravila o zahtjevima za dobrobit životinja;
(g) pravila o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje;
(h) pravila o proizvodnji koja je namijenjena stavljanju na tržište te stavljanju na tržište biljnog reproduktivnog materijala;
(i) pravila kojima se uređuju zahtjevi za stavljanje na tržište i upotrebu sredstava za zaštitu bilja i održivu upotrebu pesticida;
(j) pravila o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda;
(k) pravila o upotrebi i označavanju zaštićenih oznaka podrijetla, zaštićenih geografskih oznaka i zajamčenih tradicionalnih posebnosti.
(ka) s pravilima o nadzoru određenih tvari i njihovih ostataka u živim životinjama i životinjskim proizvodima. [Am. 25,26 i 27]
3. Ova se uredba također primjenjuje na provođenje službenog nadzora kojim se provjerava sukladnost sa zahtjevima koji su uređeni pravilima iz stavka 2. koji su primjenjivi na životinje i robu:
(a) koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja;
(b) koja se izvozi u treće zemlje.
4. Ova se Uredba ne primjenjuje na službeni nadzor za provjeru sukladnosti s:
(a) Uredbom (EK) br. 1234/2007 u područjima koja su različita od onih iz dijela II. glave II. poglavlja I. te Uredbe. No ova se Uredba primjenjuje na službeni nadzor zaštićenih oznaka podrijetla i zaštićenih geografskih oznaka za vino; [Am. 28]
(b) Direktivom 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća (47),
(ba) Direktivom 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(48). [Am. 29]
5. Članci 3., 4., 5. i 7., članak 11. stavak 2. i 3., članak14., članci 30. do 33., članci 36. do 41., članak 76., glave III. i IV. te članci 129. i 136. ove Uredbe također se primjenjuju na druge službene aktivnosti koje provode nadležna tijela u skladu s ovom Uredbom ili pravilima iz stavka 2. ovog članka.
Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
(1.) „službeni nadzor” znači svaki oblik nadzora, uključujući također provjeru zahtjeva u pogledu životinja i robe iz trećih zemalja namijenjenih za izvoz u treće zemlje, koji nadležna tijela provode za provjeru sukladnosti s: [Am. 30]
(a) ovom Uredbom;
(b) pravilima iz članka 1. stavka 2.;
(2.) „druge službene aktivnosti” znači sve aktivnosti osim službenog nadzora koje nadležna tijela provode u skladu s:
(a) ovom Uredbom;
(b) pravilima iz članka 1. stavka 2. , osim točke (g), za osiguravanje primjene tih pravila; [Am. 31]
(3.) „propisi o hrani” ima značenje propisi o hrani prema definiciji iz članka 3. točke 1.Uredbe (EZ) br. 178/2002;
(4.) „propisi o hrani za životinje” znači zakoni, propisi i administrativne odredbe o hrani općenito i sigurnosti hrane posebno, na razini Unije ili nacionalnoj razini; njima su obuhvaćene sve faze proizvodnje, prerade i distribucije hrane za životinje kao i upotreba hrane za životinje;
(5.) „nadležna tijela” znači:
(a) središnja tijela države članice odgovorna za organiziranje i provedbu službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti, kao npr. izdavanja certifikata i atesta, imenovanja laboratorija, razmjene informacija u smislu suradnje javnih tijela te odlučivanja o mjerama za rješavanje kršenja pravilaove Uredbe i pravila iz članka 1. stavka 2.; [Am. 32]
(b) sva druga tijela kojima je ta odgovornost dodijeljena;
(c) po potrebi, odgovarajuća tijela trećih zemalja;
(6.) „životinje” znači životinje prema definiciji iz točke 1. članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. .../....(49)uz iznimku „kućnih ljubimaca”; [Am. 33]
(7.) „roba” znači svaka roba za koju vrijedi jedno ili više pravila iz članka 1. stavka 2., ne uključujući životinje;
(8.) „hrana” znači hrana prema definiciji iz članka 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
(9.) „hrana za životinje” znači hrana za životinje prema definiciji iz točke 4. članka 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
(10.) „nusproizvodi životinjskog podrijetla” znači nusproizvodi životinjskog podrijetla prema definiciji iz točke 1. članka 3. Uredbe (EZ) br. 1069/2009;
(11.) „izvedeni proizvodi” znači izvedeni proizvodi prema definiciji iz točke 2. članka 3. Uredbe (EZ) br. 1069/2009;
(12.) „štetni organizmi” znači štetni organizmi prema definiciji iz članka 1. stavka 1. Uredbe (EU) br. .../...(50);
(13.) „bilje” znači bilje prema definiciji iz točke 1. članka 2. Uredbe (EU) br. .../... (51);
14. „biljni reproduktivni materijal” znači biljni reproduktivni materijal prema definiciji iz točke 2. članka 3. Uredbe (EU) br. XXX/XXXX [broj, datum, naziv te u fusnoti uputu na Službeni list za Uredbu o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reproduktivnog materijala]; [Am. 34]
(15.) „sredstva za zaštitu bilja” znači sredstva za zaštitu bilja iz članka 2. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1107/2009; za potrebe ove Uredbe „sredstvima za zaštitu bilja“ smatraju se i aktivne tvari iz članka 2. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 te druge tvari ili pripravci iz članka 2. stavka 3. te Uredbe; [Am. 35]
16. „strane vrste” znači vrste, podvrste ili niže taksonomske kategorije koje su uvedene izvan svog prošlog ili trenutnog prirodnog područja rasprostranjenosti i uključuju sve dijelove, gamete, sjeme, jajašca ili reproduktivni materijal tih vrsta, kao i sve hibride, sorte ili pasmine koje mogu preživjeti i razmnožavati se; [Am. 36]
(17.) „proizvodi životinjskog podrijetla” znači proizvodi životinjskog podrijetla prema definiciji iz točke 8.1 Priloga I. Uredbi (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (52);
(18.) „zametni proizvodi” znači zametni proizvodi prema definiciji iz točke 25. članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. ..../....(53);
(19.) „biljna sredstva” znači biljna sredstva prema definiciji iz točke 2. članka 2. Uredbe (EU) br. .../...(54);
(20.) „drugi predmeti” znači drugi predmeti prema definiciji iz točke 4. članka 2. Uredbe (EU) br. .../... (55);
(21.) „procjena rizika” znači procjena rizika prema definiciji iz točke 11. članka 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
(22.) „dužnosnik za potvrđivanje” znači:
(a) svaki dužnosnik nadležnih tijela ovlašten za potpisivanje službenih certifikata tih tijela;
(b) kada je to uređeno pravilima iz članka 1. stavka 2. – svaka druga osoba koju je nadležno tijelo ovlastilo za potpisivanje službenih certifikata;
(23.) „službeni certifikat” znači svaki papirnati ili elektronički dokument koji potpiše dužnosnik za potvrđivanje i koji osigurava jamstvo sukladnosti s jednim ili više zahtjeva koji su uređeni pravilima iz članka 1. stavka 2.;
(24.) „nesukladnost” znači nesukladnost s:
(a) ovom Uredbom;
(b) pravilima iz članka 1. stavka 2.;
(25.) „službeni atest” znači svaka naljepnica, oznaka ili drugi oblik ovjere koji izdaju gospodarski subjekti pod namjenskim službenim nadzorom nadležnih organia ili sami nadzorni organi i koji osigurava jamstvo sukladnosti s jednim ili više zahtjeva koji su uređeni pravilima iz članka 1. stavka 2.;[Am. 37]
(26.) „gospodarski subjekt” znači svaka fizička i pravna osoba na koju se odnosi jedna ili više obveza iz pravila iz članka 1. stavka 2., osim nadležnih tijela i drugih tijela koja su odgovorna za službeni nadzor i druge službene aktivnosti;
(27.) „pošiljka” znači skupina životinja ili količina robe iste vrste, razreda ili opisa koju pokriva isti službeni certifikat, službeni atest ili bilo koji drugi dokument, koja se prevozi istim prijevoznim sredstvom i ima isto podrijetlo; može se sastojati od jedne ili više serija;
(28.) „inspekcijski pregled” znači oblik službenog nadzora koji uključuje pregled:
(a) životinja ili robe;
(b) aktivnosti koje nadziru gospodarski subjekti iz područja primjene pravila iz članka 1. stavka 2. te opreme, prijevoznih sredstava, tvari, materijala, sredstava za zaštitu bilja imjera predostrožnosti koji se upotrebljavaju za obavljanje tih aktivnosti; [Am. 38]
(c) mjesta na kojima gospodarski subjekti izvršavaju svoje aktivnosti;
(ca) dokumentacijom iz točaka (a), (b) i (c); [Am. 39]
(29.) „točka granične kontrole” znači nadzorni centar i pripadajući objekti koje je država članica odredila za provođenje službenog nadzora iz članka 45. stavka 1.; [Am. 40]
(30.) „revizija” znači sustavno i neovisno preispitivanje kojim se treba utvrditi jesu li radnje i s njima povezani rezultati u skladu s planiranim mjerama, provode li se te mjere djelotvorno i jesu li prikladne za ostvarenje ciljeva;
(31.) „ocjena” znači klasifikacija gospodarskih subjekata prema ocjeni njihove sukladnosti s kriterijima ocjenjivanja;
(32.) „službeni veterinar” znači veterinar kojega imenuju nadležna tijela i koji ima odgovarajuće kvalifikacije za provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti u skladu s:
(a) ovom Uredbom;
(b) pravilima iz članka 1. stavka 2.;
(33.) „opasnost” znači svako sredstvo ili uvjet koji može imati štetni utjecaj na zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš;
(34.) „tvari sa specifičnim rizikom” znači tkiva prema definiciji iz točke g članka 3. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 999/2001;
(35.) „duga vožnja” znači vožnja prema definiciji iz točke (m) članka 2. Uredbe (EZ) br. 1/2005;
(36.) „izlazna točka” znači točka granične kontrole ili bilo koje drugo mjesto koje je država članica odredila kao mjesto na kojem životinje iz područja primjene Uredbe (EZ) br. 1/2005 napuštaju carinsko područje Unije;
(37.) „oprema za upotrebu pesticida” znači svaki uređaj prema definiciji iz točke 4. članka 3. Direktive 2009/128/EZ;
(38.) „delegirano tijelo“ znači neovisna treća strana kojoj su nadležna tijela dodijelila posebne zadatke u vezi sa službenim nadzorom i drugim službenim aktivnostima; [Am. 43]
(39.) „nadzorno tijelo za ekološku proizvodnju” znači organizacija javne uprave države članice na koju su nadležna tijela u cjelini ili dijelom prenijela svoje nadležnosti za nadzori certifikaciju u sektoru ekološke proizvodnje, u vezi s Uredbom (EZ) br. 834/2007, uključujući po potrebi odgovarajuće tijelo treće zemlje ili tijelo koje djeluje u trećoj zemlji; [Am. 44]
(40.) „postupci za provjeru nadzora” znači uspostavljeni mehanizmi i radnje koje nadležna tijela izvršavaju kako bi se osigurala dosljednost i djelotvornost službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti;
(41.) „pregled usklađenosti” znači oblik službenog nadzora pri kojem se provodi planirani niz promatranja ili mjerenja kako bi se dobio pregled stanja usklađenosti ove Uredbe i pravila iz članka 1. stavka 2.;
(42.) „ciljani pregled usklađenosti” znači oblik službenog nadzora koji uključuje praćenje jednog ili više gospodarskih subjekata i njihovih aktivnosti;
(43.) „sustav nadzora” znači sustav koji uključuje nadležna tijela i resurse, strukture, dogovore i postupke uspostavljene u državi članici kako bi se osiguralo da se službeni nadzor provodi u skladu s ovom Uredbom i pravilima iz članaka 15. do 24.;
(44.) „istovjetnost” ili „istovjetno” znači sustavi koji su uglavnom isti i služe za postizanje istih ciljeva; [Am. 45]
(a) sposobnost različitih sustava ili mjera da postignu iste ciljeve; [Am. 46]
(b) različiti sustavi ili mjere sposobne postići iste ciljeve; [Am. 47]
(45.) „ulazak u Uniju” znači unos životinja i robe u jedno od područja navedenih u Prilogu I.;
(46.) „provjera dokumentacije” znači provjera službenih certifikata, službenih atesta i ostalih dokumenata, uključujući komercijalne dokumente, koji moraju pratiti pošiljku u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2., članka 54. stavka 1. ili primjenom akata donesenih u skladu s člankom 75. stavkom 3., člankom125. stavkom 4., člankom 127. stavkom 1. i člankom 128. stavkom 1.;
(47.) „provjera identiteta” znači vizualni inspekcijski pregled kojim se provjerava odgovaraju li sadržaj i oznake pošiljke, uključujući oznake na životinjama, plombe i prijevozno sredstvo, informacijama navedenima u službenim certifikatima, atestima i drugim pratećim dokumentima;
(48.) „fizička provjera”znači provjera životinja ili robe i po potrebi provjera pakiranja, prijevoznog sredstva, oznaka i temperature, uzorkovanje za analizu, ispitivanja ili dijagnosticiranje te sve druge provjere potrebne kako bi se provjerila sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2.;
(49.) „pretovar” znači kretanje robe ili životinja koji podliježu službenom nadzoru iz članka 45. stavka 1. koja dolazi pomorskim ili zračnim prijevozom iz treće zemlje te se s plovila ili zrakoplova pod carinskim nadzorom prenosi na drugo plovilo ili zrakoplov u istoj luci ili zračnoj luci radi pripreme za daljnje putovanje; [Am. 48]
(50.) „tranzit” znači kretanje iz jedne treće države u drugu treću državu s prijevozom pod carinskim nadzorom kroz jedan od teritorija navedenih u Prilogu I. ili iz jednog od teritorija navedenih u Prilogu I. u drugi teritorij naveden u Prilogu I. s prijevozom kroz teritorij treće države;
(51.) „carinski nadzor” znači radnja definirana u članku 4. stavku 13. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92(56);
(52.) „carinska kontrola” znači carinska kontrola definirana u članku 4. stavku 14. Uredbe (EEZ) br. 2913/92;
(53.) „službeno zadržavanje” znači postupak kojim nadležna tijela osiguravaju da se životinje i roba koji podliježu službenom nadzoru ne premještaju i da se na njih ne primjenjuju neovlaštene izmjene dok se ne donese odluka o njihovu odredištu; to obuhvaća skladištenje od strane gospodarskih subjekata u skladu s uputama i pod nadzorom nadležnih tijela; [Am. 49]
(54.) „dodatni službeni nadzor” znači nadzor koji izvorno nije bio predviđen i koji je naložen na temelju saznanja iz prethodnog službenog nadzora ili drugih službenih aktivnosti;
(55.) „službeno potvrđivanje” znači postupak kojim nadležna tijela izdaju potvrdu o sukladnosti s jednim ili više zahtjeva uređenih pravilima iz članka 1. stavka 2.;
(56.) „plan nadzora” znači opis koji utvrđuju nadležna tijela i sadrži informacije o strukturi i organizaciji sustava službenog nadzora i njegovog provođenja te detaljni plan službenog nadzora koji će se provoditi u svakom od područja iz članka 1. stavka 2. tijekom određenog vremenskog razdoblja;
(57.) „dnevnik vožnje” znači dokument određen u točkama 1. do 5. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1/2005.
(57.a) „službeni pomoćnik” znači osoba koja je u skladu s Prilogom III. ovoj Uredbi kvalificirana za djelovanje u tom svojstvu, koju je imenovalo nadležno tijelo i koja radi pod nadzorom i odgovornošću službenog veterinara. [Am. 50]
GLAVA II.
Službeni nadzor i druge službene aktivnosti u državama članicama
Poglavlje I.
Nadležna tijela
Članak 3.
Imenovanje nadležnih tijela
1. Za svako područje koje je uređeno pravilima iz članka 1. stavka 2. države članice imaju nadležno tijelo ili tijela koja su odgovorna za planiranje, organiziranje i po potrebi provođenje službenog nadzora. [Am. 51]
2. Ako za isto područje država članica raspolaže s više od jednog nadležnog tijela, na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, ili ako su nadležna tijela imenovana u skladu sa stavkom 1. ovlaštena za prijenos određenih dužnosti službenog nadzora na druga javna tijela, mora se osigurati da se: [Am. 52]
(a) uspostave postupci kojima se osigurava učinkovita i djelotvorna koordinacija među svim uključenim tijelima te dosljednost i djelotvornost službenog nadzora ili drugih službenih aktivnosti na cijelom svom teritoriju; [Am. 53]
(b) imenuje jedno tijelo koje je odgovorno za koordinaciju suradnje i kontakte s Komisijom i drugim državama članicama u vezi sa službenim nadzorom i drugim službenim aktivnostima koje se provode u svakom od sektora koji definira država članica tako da se obuhvate sva područja iz članka 1. stavka 2. [Am. 54]
3. Nadležna tijela koja su odgovorna za provjeravanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j) mogu prenijeti posebne zadatke službenog nadzora na jedno ili više nadzornih tijela za ekološku proizvodnju. U takvim slučajevima svakom od njih dodjeljuju šifru. [Am. 55]
4. Države članice izvješćuju Komisiju i druge države članice o bilo kakvim promjenama u podacima za kontakt:
(a) nadležnih tijela koja su imenovana u skladu sa stavkom 1.;
(b) pojedinačnih tijela koja su imenovana u skladu s točkom (b) stavka 2.;
(c) nadzornih tijela za ekološke proizvode iz stavka 3.;
(d) delegiranih tijela iz članka 25. stavka 1.
Informacije iz prvog podstavka također su javno dostupne.
5. Države članice mogu prenijeti nadležnim tijelima iz stavka 1. odgovornost za provođenje nadzora za provjeru sukladnosti ili za primjenu pravila, uključujući ona koja se tiču posebnih rizika koji mogu nastati zbog prisutnosti stranih vrsta u Uniji, osim onih iz članka 1. stavka 2. [Am. 56]
6. S pomoću provedbenih akata Komisija može odrediti načine na koje će se informacije iz stavka 4. staviti na raspolaganje javnosti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 141. stavka 2. Načini na koji se informacije iz stavka 4. stavljaju na raspolaganje javnosti u svakom slučaju uključuju objavljivanje na internetu.. [Am. 57]
Članak 4.
Opće obveze nadležnih tijela
1. Nadležna tijela:
(a) imaju uspostavljene postupke kako bi osigurala djelotvornost i prikladnost službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti;
(b) imaju uspostavljene mehanizme kako bi osigurala nepristranost, neovisnost, kvalitetu, dosljednost i jedinstvo ciljeva službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti na svim razinama; ni u kojem slučaju ne bi trebala biti povezana s gospodarskim subjektima koje nadziru ili ovisna o njima;
(c) imaju uspostavljene postupke kako bi osigurali da je osoblje koje provodi službeni nadzor i druge službene aktivnosti nepristrano, da nije u sukobu interesa te da nema nedopustive veze s pomoću kojih ostvaruje ekonomsku korist ili koje bi mogle ugroziti njegovu nepristranost;
(d) imaju odgovarajuće laboratorijske kapacitete za analizu, ispitivanje i dijagnosticiranje ili pristup istima;
(e) raspolažu dovoljnim brojem neovisnog, odgovarajuće kvalificiranog i iskusnog osoblja(u pogledu zahtjeva za nadzor na temelju članka 1. stavaka 1. i 2.) ili imaju pristup takvom osoblju tako da se službeni nadzor i druge službene aktivnosti mogu provoditi potpuno, učinkovito i djelotvorno;
(f) raspolažu s prikladnim i propisno održavanim objektima i opremom kako bi osigurala da osoblje može učinkovito i djelotvorno provoditi službeni nadzor i druge službene aktivnosti;
(g) imaju pravne ovlasti za provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti te poduzimanje radnji uređenih ovom Uredbom i pravilima iz članka 1. stavka 2.;
(h) imaju uspostavljene pravne postupke kako bi osigurala da osoblje ima pristup prostorijama i dokumentaciji gospodarskih subjekata kako bi moglo propisno obaviti svoje zadatke;
(i) imaju planove hitnih mjera i spremni su ih provoditi u slučaju nužde, po potrebi u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2.
2. Osoblje koje provodi službeni nadzor i ostale službene aktivnosti:
(-a) službeno je osoblje zaposleno pri nadležnim tijelima ili neovisnom javnom tijelu koje je nadležno tijelo ovlastilo za provedbu službenog nadzora ili drugih službenih aktivnosti.
(a) za svoje područje nadležnosti dobiva odgovarajuće osposobljavanje koje im omogućuje stručno izvršavanje svojih dužnosti te dosljedno provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti;
(b) se dalje obrazuje na svom području nadležnosti i da prema potrebi dobiva redovitu dodatnu izobrazbu;
(c) dobiva osposobljavanje za predmete određene u poglavlju I. Priloga II. te obveza nadležnih tijela u skladu s ovom Uredbom.
Nadležna tijela razvijaju i provode programe osposobljavanja kako bi osigurala da osoblje koje provodi službeni nadzor i ostale službene aktivnosti dobije osposobljavanje iz točaka (a), (b) i (c).
3. Kako bi se osiguralo da osoblje nadležnih tijela iz stavka 1. točke (e) i stavka 2. posjeduje potrebne kvalifikacije, vještine i znanje, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 139. u vezi s pravilima za posebne zahtjeve u vezi s kvalifikacijama i osposobljavanjem takvog osoblja, uz poštovanje znanstvenog i tehničkog znanja koje je potrebno za provođenje službenog nadzora i drugih aktivnosti u svakom od područja iz članka 1. stavka 2.
4. Kad je, u okviru aktivnosti koje provodi nadležno tijelo, više jedinica nadležno za provođenje službenog nadzora ili drugih službenih aktivnosti, među različitim jedinicama osigurava se učinkovita i djelotvorna koordinacija i suradnja. [Am. 58 i 341]
Članak 5.
Revizije nadležnih tijela
1. Nadležna tijela provode unutarnje revizije i poduzimaju odgovarajuće mjere u odnosu na njihove rezultate kako bi se osigurala sukladnost s ovom Uredbom.
Revizije:
(a) su predmet neovisnog pregleda;
(b) se provode transparentno.
2. Na obrazloženi zahtjev nadležna tijela stavljaju na raspolaganje Komisiji rezultate revizija iz stavka 1. [Am. 59]
3. Komisija može pomoću provedbenih akata utvrditi pravila za provođenje revizija iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Članak 6.
Odluke nadležnih tijela u vezi s fizičkim i pravnim osobama
U skladu s nacionalnim zakonima fizičke i pravne osobe imaju pravo žalbe na odluke koje nadležna tijela donose u vezi s njima u skladu s člankom 53., člankom 64. stavkom 3. i 5., člankom 65., člankom 134. stavkom 2. i člankom 135. stavkom 1. i 2.
Članak 7.
Obveze osoblja nadležnih tijela u vezi s povjerljivošću podataka
1. Nadležna tijela od članova svog osoblja zahtijevaju da ne otkrivaju podatke, osim u okviru nadležnog tijela, do kojih su došli pri izvršavanju svojih dužnosti u okviru službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti za koje zbog njihove prirode vrijedi obveza čuvanja poslovne tajne.
2. Ako ne postoji viši javni interes za otkrivanje podataka, ili se otkrivanje zahtijeva drugim zakonodavstvom Unije, informacije za koje vrijedi obveza čuvanja poslovne tajne iz stavka 1. obuhvaćaju informacije čije bi otkrivanje štetilo:
(a) svrsi inspekcijskih pregleda, istraga ili revizija;
(b) zaštiti komercijalnih interesa fizičke ili pravne osobe;
(c) sudskim postupcima koji su u tijeku i pravnom savjetovanju;
(ca) postupku donošenja odluka nadležnih tijela.
2.a Pri utvrđivanju postoji li viši javni interes za otkrivanje, nadležna tijela uzimaju u obzir, među ostalim, sljedeće elemente:
(a) moguće rizike za zdravlje ljudi, životinja i bilja ili za okoliš;
(b) vrstu, ozbiljnost i opseg takvih rizika kako bi osigurala da je objavljivanje razmjerno u danim okolnostima;
3. Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2. nadležna tijela objavljuju informacije o rezultatima službenog nadzora u vezi s pojedinim gospodarskim subjektima ili ih na neki drugi način stavljaju na raspolaganje javnosti ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:
(a) gospodarskom subjektu na kojeg se službeni nadzor odnosi mora se omogućiti da prije objavljivanja komentira informacije koje nadležno tijelo namjerava objaviti;
(b) u informacijama, koje su objavljene ili su na drugi način stavljene na raspolaganje javnosti, uzimaju se u obzir primjedbe dotičnog gospodarskog subjekta ili se objavljuju ili otkrivaju istodobno i zajedno s tim primjedbama.
3.a Nadležna tijela osiguravaju da su sve informacije koje se objavljuju ili stavljaju na raspolaganje javnosti u skladu s ovim člankom točne te da se ako se u naknadno dokaže da nisu točne, na primjeren način isprave. [Am. 60]
Poglavlje II.
Službeni nadzor
Članak 8.
Opća pravila o službenom nadzoru
1. Nadležna tijela redovito provode službeni nadzor nad svim poduzećima na temelju rizika te dovoljno učestalo, uzimajući u obzir: [Am. 61]
(a) utvrđene rizike povezane s:
(i) životinjama i robom;
(ii) aktivnosti i mjere predostrožnosti koje nadziru gospodarski subjekti; [Am. 62]
(iii) mjestom izvršavanja aktivnosti ili operacija gospodarskih subjekata;
(iv) upotrebu proizvoda, postupaka, materijala, dodataka hrani za životinje ili tvari koje mogu utjecati na sigurnosti zdravstvenu ispravnost hrane, sigurnost hrane za životinje, zdravlje životinja ili dobrobit životinja, zdravlje bilja ili u slučaju genetički modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja, mogu biti štetne za okoliš; [Am. 63]
(iva) mogućnost da će potrošači biti dovedeni u zabludu u pogledu vrste, kvalitete ili tvari proizvoda i/ili mogućnost da će potrošači pretrpjeti financijski gubitak kao rezultat dobivanja obmanjujućih podataka od gospodarskog subjekta. [Am. 64]
(ivb) zahtjeve u pogledu postupaka u skladu s člankom 1. stavkom 2. točkom (j); [Am. 65]
(b) dosadašnje rezultate službenog nadzora poduzeća i njihovu sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2.; [Am. 66]
(c) pouzdanost i rezultate vlastitog nadzora koji provode gospodarski subjekti ili treća strana na njihov zahtjev u svrhu utvrđivanja sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. Prijenos informacija o tom vlastitom nadzoru upotrebljava se što je moguće više tako da se opterećenje za gospodarske subjekte svede na najmanju moguću mjeru; [Am. 67]
(ca) očekivanja potrošača u pogledu vrste, kvalitete i sastava hrane i robe; [Am. 68]
(d) sve informacije koje mogu ukazati na nesukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2.
(da) privatne programe za osiguranje kvalitete koje uspostavljaju gospodarski subjekti, a certificiraju i revidiraju neovisna i priznata certifikacijska tijela. [Am. 69]
2. Nadležna tijela provode službeni nadzor redovito i dovoljno učestalo kako bi utvrdila moguća hotimična kršenja pravila iz članka 1. stavka 2., radi provjere sukladnosti sa zahtjevima i kriterijima za postupak u skladu s člankom 1. stavkom 2. točkom (j), uzimajući u obzir, uz kriterije iz stavka 1., informacije u vezi s takvim mogućim hotimičnim kršenjima koje se razmjenjuju kroz mehanizme upravne pomoći iz glave IV. i sve druge informacije koje ukazuju na mogućnost takvog kršenja. [Am. 70]
2.a Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. radi utvrđivanja jedinstvene najmanje učestalosti za obavljanje nadzora iz stavaka 1. i 2. Po potrebi, takva najmanja učestalost, utemeljena na riziku, određuje se na različit način za svaki proizvod, postupak ili aktivnost koji podliježu službenom nadzoru u skladu s ovom Uredbom. [Am. 71]
3. Službeni nadzor proveden prije stavljanja na tržište ili kretanja određenih životinja i robe u svrhu izdavanja službenih certifikata ili atesta koji su potrebni u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. kao uvjet za stavljanje na tržište ili kretanje životinja ili robe provodi se u skladu s:
(a) pravilima iz članka 1. stavka 2.;
(b) delegiranim aktima koje je donijela Komisija u skladu s člancima 15. do 24.
4. Službeni nadzor provodi se bez prethodnog upozorenja, osim u sljedećim slučajevima:
(a) gospodarskog subjekta je potrebno ranije obavijestiti; [Am. 72]
(b) takav je službeni nadzor zatražio gospodarski subjekt. Takav najavljeni nadzor ne zamijenjuje standardni nadzor bez prethodnog upozorenja. [Am. 73]
(ba) provode se revizije za provjeru zahtjeva u skladu s člankom 1. stavkom 2. točkom (j). [Am. 74]
5. Službeni nadzor provodi se tako da se administrativno opterećenje i ometanje poslovanja za gospodarske subjekte svedu na nužnu najmanju moguću mjeru, a da to ne utječe negativno na kvalitetu nadzora; u tu svrhu ako isti gospodarski subjekt tijekom istog razdoblja podliježe različitim službenim nadzorima, nadležno tijelo ih objedinjuje. Ako se na gospodarske subjekte primjenjuju različiti službeni nadzori, države članice osiguravaju koordinirani pristup radi kombiniranja postojećih mjera nadzora. [Am. 75]
6. Nadležna tijela provode službeni nadzor jednako pažljivo bez obzira na to jesu li životinje i roba:
(a) dostupni na tržištu Unije, bilo da dolaze iz države članice u kojoj se provodi službeni nadzor ili iz druge države članice;
(b) predviđene za izvoz iz Unije;
(c) ili ulaze u Uniju iz trećih zemalja.
7. U mjeri u kojoj je potrebno za organiziranje službenog nadzora, odredišne države članice od gospodarskih subjekata kojima se životinje ili roba dostavljaju iz druge države članice zahtijevaju da prijave dolazak takvih životinja ili robe. [Am. 76]
Članak 9.
Osobe, postupci, aktivnosti, metode i tehnike koji podliježu službenom nadzoru [Am. 77]
U mjeri koja je potrebna za utvrđivanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. nadležna tijela provode službeni nadzor:
(a) životinja i robe u svim fazama proizvodnje, prerade, stavljanja na tržište i distribucije; [Am. 78]
(b) tvari, materijala ili drugih predmeta koji mogu utjecati na značajke ili zdravlje životinja i robe u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije; [Am. 79]
(c) gospodarskih subjekata te aktivnosti i djelatnosti koje nadziru, njihovih prostorija, obradivih površina, usjeva i postupaka, skladištenja, prijevoza i upotrebe robe te držanja životinja. [Am. 80]
(ca) cjelokupne dokumentacije (i u elektroničkom obliku) u vezi s primarnom djelatnošću ili prijevozom. [Am. 81]
Članak 10.
Transparentnost službenog nadzora
1. Nadležna tijela provode službeni nadzor uz visoku razinu transparentnosti i relevantne informacije u vezi s organiziranjem i provođenjem službenog nadzora čine javno dostupnima.
Također osiguravaju redovito, barem godišnje, objavljivanje informacija o:
(a) vrsti, broju i konačnom ishodu službenog nadzora;
(b) vrsti i broju utvrđenih nesukladnosti;
(c) vrsti i broju slučajeva u kojima su nadležna tijela poduzela mjere u skladu s člankom 135.;
(d) vrsti i broju slučajeva u kojima su određene kazne iz članka 136. [Am. 82]
2. Kako bi se osigurala ujednačena primjena pravila iz stavka 1. ovog članka, Komisija provedbenim aktima utvrđuje i po potrebi ažurira državama članicama osigurava odgovarajuće smjernice, uključujući prijedlog za standardizirani oblik izvještavanja, što u kojem će se informacije iz tog stavka objaviti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2. svakom slučaju uključuje objavu tih smjernica na internetu. [Am. 83]
3. Nadležna tijela imaju pravo objavljivati ili na drugi način činiti dostupnim javnosti informacije o ocjeni pojedinih gospodarskih subjekata na temelju rezultata službenog posljednja četiri službena nadzora ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:
(a) kriteriji ocjenjivanja su objektivni, transparentni i javno dostupni;
(b) uspostavljeni su odgovarajući mehanizmi kako bi se osigurala dosljednost i transparentnost postupka ocjenjivanja.
(ba) kod negativnih rezultata bez odgode se provodi naknadni nadzor. [Am. 84]
3a. Kako bi se omogućila usporedivost sustava ocjenjivanja među državama članicama, Komisija je ovlaštena delegiranim aktima i nakon savjetovanja s dionicima utvrditi smjernice za utvrđivanje objektivnih kriterija za uspostavu sustava ocjenjivanja koje se stavljaju na raspolaganje državama članicama da bi se njima mogle služiti na dobrovoljnoj osnovi. [Am. 85]
Članak 11.
Dokumentirani nadzorni postupci i postupci za provjeravanje nadzora
1. Nadležna tijela provode službeni nadzor u skladu s dokumentiranim postupcima.
Ti postupci obuhvaćaju predmetna područja za nadzorne postupke određene u poglavlju II. Priloga II. i sadrže detaljne upute za osoblje koje provodi službeni nadzor.
2. Nadležna tijela imaju uspostavljene postupke za provjeravanje dosljednosti i djelotvornosti službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti koje provode.
3. Nadležna tijela:
(a) poduzimaju popravne radnje u svim slučajevima kada se postupcima iz stavka 2. utvrde nedostaci u dosljednosti i djelotvornosti službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti;
(b) po potrebi ažuriraju dokumentirane postupke iz stavka 1.
Članak 12.
Izvještaji o službenim kontrolama Pohranjivanje i izvješća o službenom nadzoru [Am. 86]
1. Nadležna tijela sastavljaju izvješća pohranjuju i dokumentiraju podatke o svakom službenom nadzoru koji provode. su provela. Ona sastavljaju izvješće o provedenom nadzoru prilikom kojeg je utvrđeno kršenje ove Uredbe ili propisima iz članka 1. stavka 2. [Am. 87]
Ta izvješća sadrže:
(a) opis svrhe službenog nadzora;
(b) primijenjene metode nadzora;
(c) rezultate službenog nadzora;
(d) po potrebi radnje koje službena tijela zahtijevaju od gospodarskog subjekta kao rezultat službenog nadzora.
2. Nadležna tijela gospodarskom subjektu nad kojim se provodi službeni nadzor pružaju primjerak izvješća uz stavka 1.
3. Kada službeni nadzor zahtijeva stalnu ili redovitu prisutnost osoblja ili predstavnika nadležnih tijela u prostorijama gospodarskog subjekta, izvješća iz stavka 1. sastavljaju se toliko često da nadležna tijela i gospodarski subjekt mogu biti:
(a) redovito obaviješteni o razini sukladnosti;
(b) odmah obaviješteni o svim nedostacima ili nesukladnostima koje se utvrde pri službenom nadzoru.
3a. Rezultati službenih nadzora na točkama granične kontrole pohranjuju se prema članku 54. stavku 2.b u zajednički zdravstveni ulazni dokument. [Am. 88]
Članak 13.
Službeni nadzor, metode i tehnike
1. Nadležna tijela provode službeni nadzor nadzornim metodama i tehnikama koje po potrebi uključuju pregled usklađenosti, ciljani pregled usklađenosti, provjeru, inspekcijske preglede, revizije, uzorkovanje, analizu, dijagnozu i ispitivanje.
2. Službeni nadzor po potrebi uključuje sljedeće: [Am. 89]
(a) pregled sustava nadzora koje su uspostavili gospodarski subjekti i dobivenih rezultata;
(b) inspekcijski pregled:
(i) objekata primarnih proizvođača sirovina i drugih tvrtki, uključujući njihovo okruženje, poslovne prostorije, opremu, postrojenja i strojeve, prijevoz i njihove životinje i robu;
(ii) sirovina, sastojaka, pomoćnih sredstava u obradi i drugih proizvoda koji se upotrebljavaju za pripremu i proizvodnju robe ili za hranjenje ili liječenje životinja;
(iia) materijale koji dolaze u dodir s hranom; [Am. 90]
(iii) poluprerađenih proizvoda;
(iv) proizvoda i postupaka za čišćenje i održavanje te sredstava za zaštitu bilja;
(v) označavanja, prezentacije i oglašavanja;
(c) nadzor higijenskih uvjeta u prostorijama gospodarskog subjekta;
(d) ocjenu postupaka dobre proizvodne prakse, dobre higijenske prakse, dobre poljoprivredne prakse te analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka (HACCP);
(e) pregled dokumenata, sljedive evidencije i drugih zapisa koji mogu biti relevantni za ocjenjivanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2.; [Am. 91]
(f) razgovore s gospodarskim subjektima i njihovim osobljem;
(g) očitavanje vrijednosti koje su zabilježili instrumenti gospodarskih subjekata;
(h) nadzor koji se provodi s instrumentima nadležnih tijela kako bi se provjerila mjerenja koja su izvršili gospodarski subjekti;
(i) sve druge aktivnosti potrebne za utvrđivanje nesukladnosti.
2a. Kod posebnih pravila za provođenje službenog nadzora uvijek se uzimaju u obzir ne samo mogući rizici za zdravlje nego i očekivanja potrošača u vezi sa sastavom hrane i vjerojatnost prijevarnih postupaka. [Am. 326]
Članak 14.
Obveze gospodarskih subjekata
1. U mjeri u kojoj je to neophodno za provođenje službenog nadzora ili drugih službenih aktivnosti, gospodarski subjekti na zahtjev nadležnih tijela osoblju nadležnih tijela i u slučaju delegiranja određenih zadataka osoblju na ovlaštenim pozicijama u pogledu službenih nadzora u skladu s člankom 25., omogućuju pristup svojim: [Am. 92]
(a) prostorijama;
(b) računalnim sustavima za upravljanje informacijama;
(c) životinjama i robi;
(d) odgovarajućim dokumentima i svim ostalim relevantnim informacijama, uključujući rezultate mogućih vlastitih ispitivanja, koje su relevantne za izvršavanje takvog nadzora ili aktivnosti i vrstu nadzora iz članka 13. stavka 2. Svaki gospodarski subjekt mora biti u stanju navesti najmanje svaki subjekt koji ga opskrbljuje i sve subjekte kojima je on dobavljač. [Am. 93]
2. Tijekom službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti gospodarski subjekti pomažu osoblju nadležnih tijela i opunomoćenim tijelima u skladu s člankom 25., u obavljanju njihovih zadataka nadzora. Gospodarski subjekti besplatno stavljaju na raspolaganje nadležnim tijelima dostatnu količinu uzoraka . [Am. 94]
3. Gospodarski subjekt koji je odgovoran za pošiljku:
(a) u potpunosti surađuje s nadzornim tijelima kako bi se osiguralo učinkovito provođenje službenog nadzora ili drugih službenih aktivnosti;
(b) čini dostupnima bez odgađanja sve zatražene informacije u vezi s pošiljkom na papiru ili u elektroničkom obliku. [Am. 95]
4. Komisija putem provedbenih akata može utvrditi pravila:
(a) uspostavljanja utvrđivanja modaliteta za pristup nadležnih tijela i opunomoćenih tijela u skladu s člankom 25 računalnim sustavima za upravljanje informacijama iz stavka 1. točke (b); [Am. 96]
(b) suradnje između gospodarskih subjekata i nadležnih tijela kako je navedeno u stavku 3.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Članak 15.
Posebna pravila o službenom nadzoru i postupanju nadležnih tijela u vezi s proizvodnjom proizvoda životinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi
-1. Službeni nadzor koji se provodi radi provjere sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. u odnosu na proizvode životinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi uvijek uključuje provjeru sukladnosti s Uredbama (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(57), (EZ) br. 853/2004 i (EZ) br. 1069/2009, kako je primjereno, i po potrebi barem sljedećim stavkama:
(a) projektiranjem i održavanjem prostora i opreme;
(b) osobnom higijenom;
(c) postupcima koji se temelje na sustavu HACCP;
(d) postupcima unutarnjeg nadzora;
(e) provjerom sukladnosti osoblja s primjenjivim zahtjevima;
(f) provjerom evidencije i pratećih dokumenata hrane, hrani za životinje i svih tvari ili materijala koji ulaze i izlaze iz objekta;
(g) uzimanjem u obzir svih dokaza o prisutnosti prijevara.
1. Službeni nadzor proizvodnje iz stavka 1. koji se odnosi na proizvodnju mesa uključuje:
(a) provjeru zdravstvenog stanja i dobrobiti životinja prije klanja od strane koju vrši službeni veterinar ili službeni pomoćnik koji radi pod odgovornošću službenog veterinara ili pod njegovom nadležnošću veterinara,
(b) službeni nadzor od strane veterinara ili službenog pomoćnika koji radi pod njegovom nadležnošćuodgovornošću službenog veterinar u klaonicama, rasjekaonicama i pogonima za preradu i objektima za preradu divljači kako bi se provjerila sukladnost sa zahtjevima koji se primjenjuju na:
(i) higijenu pri proizvodnji mesa;
(ii) prisutnost ostataka veterinarskih lijekova u proizvodima životinjskog ili biljnog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi;
(iii) preradu i zbrinjavanje nusproizvoda životinjskog podrijetla i tvari sa specifičnim rizikom;
(iv) zdravlje i dobrobit životinja.
1a. Za potrebe službenog nadzora iz stavka 2.:
(a) barem jedan službeni veterinar prisutan je tijekom pregleda prije i poslije klanja ili, u slučaju objekata za obradu divljači, tijekom pregleda nakon odstrela;
(b) u rasjekavaonicama pri obradi mesa prisutan je službeni veterinar ili službeni pomoćnik, onoliko često koliko je potrebno za postizanje ciljeva ove Uredbe.
1b. Nakon službenog nadzora iz stavka 2., službeni veterinar provodi aktivnosti i mjere u skladu s člankom 135. glede životinja, njihove dobrobiti i odredišta mesa ili se one provode pod njegovom odgovornošću.
2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora proizvoda životinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi i životinja koje su namijenjene proizvodnji takvih proizvoda kako bi se provjerila sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (a), (c), (d) i (e) koja se primjenjuju na te proizvode i životinje te za postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora. Ti delegirani akti utvrđuju pravila o:
(a) posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u stavku 1. i člancima 4., 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima11., 12. i 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.;
(b) jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., posebne opasnosti i rizike u vezi sa svakim proizvodom životinjskog podrijetla i različite postupke rukovanja tim proizvodom;
(c) slučajevima i uvjetima u kojima primjereno kvalificirano i osposobljeno osoblje klaonice, zaposleno pod nadzorom službenog veterinara u jedinici koja je izdvojena i neovisna od proizvodnih jedinica pogona, može sudjelovati pomagatiu službenom nadzoru te obliku veterinaru prilikom provođenja službenog nadzora iz stavka 2. vezano uz proizvodnju mesa peradi i dvojezubaca te oblikovanju i primjeni ispitivanja za ocjenjivanje njihovog učinkovitosti njihova rada;
(d) slučajevima kada nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere uz one predviđene tim stavkom;
(e) kriterijima za određivanje kada na temelju analize rizika, uvjeta i učestalosti službenih pregleda koje vrši službeni veterinar ne mora biti prisutan u klaonicama s niskim kapacitetom poizvodnje i objektima za preradu divljači tijekom službenog nadzora iz stavka 1.. poštujući minimalne zahtjeve utvrđene u stavku1.a točki (a).
Kada u slučaju rizika koji se ne mogu djelotvorno riješiti bez zajedničkih specifikacija za službeni nadzor ili postupke nadležnih tijela, nakon tog službenog nadzora to zahtijevaju imperativni razlozi hitnosti, na delegirane akte usvojene na temelju ovog stavka primjenjuje se postupak predviđen člankom 140.
3. Pri usvajanju delegiranih akata utvrđenih stavkom 2. Komisija uzima u obzir:
(a) iskustvo koje su nadležna tijela i prehrambeni gospodarski subjekti stekli u primjeni postupaka iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 852/2004
(b) znanstveni i tehnološki napredak;
(c) očekivanja potrošača u vezi sa sastavom hrane i promjene u prehrambenim navikama;
(d) rizike za zdravlje ljudi i životinja povezane s mesom i drugim proizvodima životinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi.
(da) sve dokaze o prisutnosti prijevara.
4. Ako to ne sprječava ostvarivanje ciljeva u vezi sa zdravljem ljudi i životinja u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (a), (c), (d) i (e), koja se primjenjuju na proizvode životinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi te životinje koje su namijenjene proizvodnji takvih proizvoda, Komisija pri donošenju delegiranih akata iz stavka 2. također uzima u obzir sljedeće elemente:
(a) potrebu da se olakša primjena delegiranih akata u malim tvrtkama delegirani akti budu razmjerni naravi i veličini malih poduzeća te da osiguraju učinkovitu primjenu; [Am. 97]
(b) potrebu da se omogući trajna upotreba tradicionalnih metoda u svim fazama proizvodnje, obrade ili distribucije hrane;
(c) potrebe prehrambenih tvrtki u regijama za koje vrijede posebna geografska ograničenja.
Članak 16.
Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi s ostacima određenih tvari u hrani i hrani za životinje
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139.zakonodavne prijedloge u vezi s pravilima o službenom nadzoru koji se provodi kako bi se provjerila sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (a) koja se primjenjuju na određene tvari čija upotreba na usjevima ili životinjama ili za proizvodnju ili obradu hrane i hrane za životinje može dovesti do ostataka tih tvari u hrani ili hrani za životinje te postupaka nadležnih tijela nakon službenog nadzora. U tim se delegiranim aktima zakonodavnim prijedlozima uzima u obzir potreba da se osigura najmanja moguća razina službenog nadzora kako bi se spriječila upotreba tih tvari koja je u suprotnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (a) te se utvrđuju pravila o: [Am. 327]
(a) jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., posebne opasnosti i rizike u vezi s nedozvoljenim tvarima te neovlaštenoj upotrebi dozvoljenih tvari;
(b) posebnim dodatnim kriterijima i posebnim dodatnim sadržajem uz one utvrđene u članku 108. za pripremu relevantnih dijelova višegodišnjeg nacionalnog plana nadzora iz članka 107. stavka 1.;
(c) slučajevima u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku.
Članak 17.
Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi sa životinjama, proizvodima životinjskog podrijetla, zametnim proizvodima, nusproizvodima životinjskog podrijetla i izvedenim proizvodima [Am. 98]
1. Službeni nadzor životinja uključuje:
(a) preispitivanje mjera za zaštitu od bioloških i kemijskih opasnosti po zdravlje ljudi i životinja;
(b) preispitivanje mjera za zaštitu životinja, ne dovodeći u pitanje članak 18.;
(c) preispitivanje mjera za suzbijanje ili iskorjenjivanje zaraznih bolesti. [Am. 99]
2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. zakonodavne prijedloge u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, zametnih proizvoda, nusproizvoda životinjskog podrijetla i izvedenih proizvoda kako bi provjerila sukladnost s pravilima Unije iz članka 1. stavka 2. točaka (d) i (e) te postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora. Takvim se delegiranim aktima zakonodavnim prijedlozima uzimaju u obzir rizici za zdravlje životinja vezani uz životinje, proizvode životinjskog podrijetla i zametne proizvode te rizici za zdravlje ljudi i životinja vezani uz nusproizvode životinjskog podrijetla i izvedene proizvode te se utvrđuju pravila o: [Am. 100]
(a) posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u člancima 4., 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima 11., i 12. i 13., te u članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.; [Am. 101]
(b) jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., potrebu za otklanjanjem specifičnih opasnosti i rizika za zdravlje životinja provođenjem službenog nadzora kako bi se provjerila sukladnost s mjerama sprječavanja i suzbijanja bolesti koje su utvrđene u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (d);
(c) slučajevima u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku.
Članak 18.
Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi sa zahtjevima za dobrobit životinja
1. Osim općih pravila o službenom nadzoru predviđenih člankom 8., službeni nadzor za provjeru sukladnosti s pravilima kojima se uređuju zahtjevi za dobrobit životinja u slučaju njihova prijevoza uključuje: [Am. 102]
(a) pri dugim vožnjama među državama članicama i trećim zemljama provođenje službenog nadzora prije utovara kako bi se provjerilo jesu li životinje prikladne za prijevoz;
(b) pri dugim vožnjama domaćih kopitara koji nisu registrirani kopitari i domaće životinje iz vrsta goveda, ovaca, koza i svinja među državama članicama i trećim zemljama:
(i) službeni nadzor dnevnika vožnje za provjeru je li dnevnik vožnje realan i ukazuje li na sukladnost s Uredbom (EZ) br. 1/2005;
(ii) službeni nadzor za provjeru ima li prijevoznik koji je naveden u dnevniku vožnje valjano odobrenje, certifikat za prijevozna sredstva za dugu vožnju te certifikate o osposobljenosti vozača i pomoćnog osoblja;
(c) na točkama granične kontrole iz članka 57. stavka 1. i na izlaznim točkama:
(i) službeni nadzor prikladnosti životinja koje se prevoze i prijevoznih sredstava radi provjere sukladnosti s Poglavljem II. i po potrebi Poglavljem VI. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1/2005; [Am. 103]
(ii) službeni nadzor za provjeru jesu radi provjere poštuju li prijevoznici sukladni s primjenjivim međunarodnim sporazumima primjenjive međunarodne sporazume, uključujući Europsku konvenciju o zaštiti životinja tijekom međunarodnog prijevoza, i imaju li valjanja odobrenja i certifikate o osposobljenosti vozača i pomoćnog osoblja; [Am. 104]
(iii) službeni nadzor za provjeru jesu li se domaći kopitari i domaće životinje iz vrsta goveda, ovaca, koza i svinja prevozili ili će se prevoziti u dugim vožnjama.
(iiia) ako se službenim nadzorom iz točke (c) (i) ovog stavka utvrdi da životinje, po mišljenju nadležnog tijela, nisu sposobne za prijevoz, one se istovaruju, napajaju, hrane i odmaraju i po potrebi im se pruža veterinarska pomoć sve dok ne budu sposobne nastaviti putovanje; [Am. 105]
(ca) u slučaju duge vožnje između država članica i trećih zemalja, službeni nadzor proveden nasumično ili ciljano u bilo kojoj fazi duge vožnje kako bi se provjerilo da je navedeno vrijeme vožnje stvarno i da je vožnja u skladu s Uredbom (EZ) br. 1/2005, a posebno da su vrijeme provedeno na putu i razdoblja odmora u skladu s ograničenjima iz Poglavlja V. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1/2005; [Am. 106]
2. Kada se u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (f) zahtijeva ispunjavanje određenih neizmjerljivih normi dobrobiti životinja ili donošenje određenih praksi pridržavanje kojih se ne može djelotvorno provjeriti isključivo upotrebom metoda i tehnika iz članka 13., provođenje službenog nadzora za provjeru sukladnosti s tim pravilima može obuhvaćati upotrebu posebnih pokazatelja dobrobiti životinja u slučajevima i pod uvjetima koji se donose u skladu sa stavkom 3. točkom (f).
3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane aktezakonodavne prijedloge u skladu s člankom 139. u vezi s pravilima za provođenje službenog nadzora za provjeru sukladnosti s pravilima Unije iz članka 1. stavka 2. točke (f). U tim se delegiranim aktimazakonodavnim prijedlozima uzima u obzir rizik za dobrobit životinja u vezi s poljoprivrednim aktivnostima i prijevozom, klanjem i usmrćivanjem životinja te se utvrđuju pravila o: [Am. 107]
(a) posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u stavku 1. i članku 4., člancima 8. i 9., članku 10. stavku 1., te člancima 11. do 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.; [Am. 108]
(b) jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., rizik povezan s različitim životinjskim vrstama i prijevoznim sredstvima te potrebu za sprječavanjem nesukladnih praksi te ograničavanjem patnje životinja;
(c) slučajevima u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku;
(d) provjeri zahtjeva u vezi s dobrobiti životinja na točkama granične kontrole i izlaznim točkama te minimalne zahtjeve koji su primjenjivi za te izlazne točke;
(e) posebnim kriterijima i uvjetima za aktiviranje mehanizama upravne pomoći iz Glave IV.;
(f) slučajevima i uvjetima kada službeni nadzor za provjeru sukladnosti sa zahtjevima u vezi s dobrobiti životinja može uključivatiuključuje upotrebu posebnih pokazatelja dobrobiti životinja koji se temelje na mjerljivim kriterijima za ocjenjivanje radne uspješnosti na temelju znanstvenih i tehničkih dokaza. [Am. 109]
Članak 19.
Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi s biljnim zdravstvom
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139.zakonodavne prijedloge u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora biljaka, biljnih proizvoda i drugih predmeta kako bi se provjerila sukladnost s pravilima Unije iz članka 1. stavka 2. točke (g) koji se primjenjuje na takvu robu te postupaka nadležnih tijela nakon tog službenog nadzora. U tim se delegiranim aktima zakonodavnim prijedlozima uzimaju u obzir rizici povezani s biljkama, biljnim proizvodima i drugim predmetima u vezi s posebnim organizmima koji su štetni za bilje ili gospodarskim subjektima te se utvrđuju pravila o: [Am. 328]
(a) posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u članku 4., člancima 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima 11.do 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.;
(b) jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora uvođenja i kretanja unutar Unije određenih biljaka, biljni proizvoda i drugih predmeta na koje se odnose pravila iz članka 1. stavka 2. točke (g) te jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., posebne opasnosti i rizike za biljno zdravstvo u vezi s posebnim biljkama, biljnim proizvodima i drugim predmetima određenog podrijetla;
(c) jednakoj učestalosti službenog nadzora koji nadležna tijela provode nad gospodarskim subjektima koji su ovlašteni izdavati biljne putovnice u skladu s člankom 79. stavkom 1. Uredbe (EU) br. .../...(58) uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., činjenicu jesu li ti gospodarski subjekti proveli plan upravljanja fitosanitarnim rizikom iz članka 86. Uredbe (EU) br. .../... (59) za biljke, biljne proizvode i druge predmete koje proizvode;
(d) slučajevima u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku.
Članak 20.
Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi s biljnim reproduktivnim materijalom
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora biljaka, biljnog reproduktivnog materijala kako bi se provjerila sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (h) koji se primjenjuje na takvu robu te postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora. Ti delegirani akti utvrđuju pravila o:
(a) posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u člancima 4., 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima 11., 12. i 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.;
(b) jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., rizike povezane sa zdravljem, identitetom, kvalitetom i sljedivošću određenih kategorija biljnog reproduktivnog materijala ili specifičnih rodova ili vrsta.
(c) posebnim kriterijima i uvjetima za aktiviranje mehanizama upravne pomoći iz Glave IV.;
(d) slučajevima u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku. [Am. 110]
Članak 21.
Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi s genetski modificiranim organizmima i genetski modificiranom hranom i hranom za životinje
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. zakonodavne prijedloge u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora genetski modificirane hrane i hrane za životinje za provjeravanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (a), (b) i (c) te postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora. U tim se delegiranim aktimazakonodavnim prijedlozima uzima u obzir potreba da se osigura najmanja moguća razina službenog nadzora kako bi se spriječilo kršenje tih pravila te se utvrđuju pravila o: [Am. 111]
(a) posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u članku 4., člancima 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima 11.do 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.;
(b) jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora nad:
(i) prisutnosti na tržištu genetski modificiranih organizama i genetski modificirane hrane i hrane za životinje koja nije odobrena u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (60) ili Uredbom (EZ) br. 1829/2003;
(ii) uzgojem genetski modificiranih organizama i ispravnom primjenom plana praćenja iz članka 13. stavka 2. točke (e) Direktive 2001/18/EZ te članka 5. stavka 5. i članka 17. stavka 5. Uredbe (EZ) 1829/2003, uključujući minimalne mjere za praćenje i nadzor mogućih učinaka na zdravlje, zdravlje životinja i okoliš; [Am. 112]
(iii) kontroliranoj upotrebi genetski modificiranih mikroorganizama;
(iiia) minimalne mjere koje se odnose na nadzor i izvještavanje namijenjene sprječavanju nenamjerne prisutnosti genetski modificiranih organizama u skladu s člankom 26.a Direktive 2001/18/EZ [Am. 113]
(c) okolnosti u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim slučajevima nesukladnosti trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku.
Članak 22.
Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi sa sredstvima za zaštitu bilja
Komisija je ovlaštena donositi delegirane aktezakonodavne prijedloge u skladu s člankom 139. u vezi s pravilima za provođenje službenog nadzora za provjeru sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (i). [Am. 114]
U tim se delegiranim aktima zakonodavnim prijedlozima uzimaju u obzir rizici koje sredstva za zaštitu bilja mogu predstavljati za zdravlje ljudi i životinja ili za okoliš te se utvrđuju pravila o: [Am. 115]
(a) posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u članku 4., člancima 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima 11.do 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.;
(b) jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora u vezi s proizvodnjom, stavljanjem na tržište, ulaskom u Uniju, označavanjem, pakiranjem, prijevozom, skladištenjem, usporednom trgovinom i upotrebom sredstava za zaštitu bilja, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., potrebu da se osigura sigurno sigurna i održiva upotreba sredstava za zaštitu bilja te suzbije nezakonita trgovina takvim proizvodima; [Am. 116]
(c) jednakim posebnim zahtjevima za provođenje inspekcijskog pregleda upotrebe pesticida i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog nadzora;
(ca) jednakim posebnim zahtjevima za uspostavu registra ili baze podataka o proizvodnji, pakiranju i skladišnim kapacitetima; [Am. 117]
(d) slučajevima kada nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere uz one predviđene tim stavkom;
(e) oblikovanju sustava ovjeravanja kako bi se nadležnim tijelima pomoglo pri inspekcijskom pregledu opreme za upotrebu pesticida;
(f) prikupljanju informacija, praćenju i izvješćivanju u vezi sa sumnjom u trovanje sredstvima za zaštitu bilja;
(g) prikupljanju informacija te praćenju i izvješćivanju o krivotvorenim sredstvima za zaštitu bilja i nezakonitoj trgovini sredstvima za zaštitu bilja.
Članak 23.
Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi s ekološkim proizvodima i zaštićenim oznakama podrijetla, zaštićenim geografskim oznakama i zajamčenim tradicionalnim posebnostima
1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora za provjeravanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (j) i (k) te postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora.
2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u vezi skladu s člankom 27. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 834/2007 za provjeravanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j), te postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora. Tim delegiranim aktima iz stavka 1. utvrđuju se pravila o: [Am. 118]
(a) posebnim odgovornostima i zadacima gospodarskih subjekata, nadležnih tijela, delegiranih tijela kako bi se osiguralo poštivanje odredaba Uredbe (EZ) br. 834/2007, uz one koji su navedeni u članku 4., člancima 8. i 9., članku 10. stavku 1., članacima11. do 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36. i uz članke 25., 29., 30. i 32. za odobravanje i nadzor delegiranih tijela; [Am. 119]
(b) dodatnim zahtjevima uz one iz članka 8. stavka 1. za ocjenu rizika te za određivanje učestalosti službenog nadzora i po potrebi uzorkovanja, uzimajući u obzir rizik pojave nesukladnosti;
(c) najmanjoj učestalosti službenog nadzora gospodarskih subjekata kako je definirano u članku 2. točki (d) Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 te slučajevima i uvjetima u kojima se određeni gospodarski subjekti izuzimaju iz određenog službenog nadzora;
(d) dodatnim metodama i tehnikama službenog nadzora uz one iz članka 13. i članka 33. stavaka 1. do 5. te posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora kojim se osigurava sljedivost ekoloških proizvoda u svim fazama proizvodnje, pripreme i distribucije te sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j);
(e) dodatnim kriterijima uz one navedene u članku 135. stavku 1. drugom podstavku i članku 30. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 834/2007 u vezi s potrebnim mjerama u slučaju pojave nesukladnosti te dodatnim mjerama uz one navedene u članku 135. stavku 2.;
(f) dodatnim zahtjevima uz one iz članka 4. stavka 1. točke (f) u vezi s objektima i opremom koja je potrebna za provođenje službenog nadzora te dodatnim uvjetima i obvezama uz one iz članaka 25. do 30. i članka 32. za delegiranje zadataka službenog nadzora;
(g) dodatnim obvezama u vezi s izvješćivanjem uz one iz članaka 12. i 31. za nadležna tijela, nadzorna tijela za ekološke proizvode i delegirana tijela odgovorna za službeni nadzor;
(h) posebnim kriterijima i uvjetima za aktiviranje mehanizama upravne pomoći iz Glave IV.
3. U vezi s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j) delegiranim aktima iz stavka 1. utvrđuju se pravila o:
(a) dodatnim zahtjevima, metodama i tehnikama uz one iz članaka 11. i 13. za provođenje službenog nadzora kako bi se provjerila sukladnost sa specifikacijama proizvoda i zahtjevima za označavanje;
(b) dodatnim metodama i tehnikama uz one iz članka 13. za provođenje službenog nadzora kojima se osigurava sljedivost proizvoda iz područja primjene pravila iz članka 1. stavka 2. točke (k) u svim fazama proizvodnje, pripreme i distribucije te sukladnost s tim pravilima;
(c) posebnim dodatnim kriterijima i posebnim dodatnim sadržajem uz one utvrđene u članku 108. za pripremu relevantnih dijelova višegodišnjeg nacionalnog plana nadzora iz članka 107. stavka 1. te posebnom dodatnom sadržaju izvješća iz članka 112.;
(d) posebnim kriterijima i uvjetima za aktiviranje mehanizama upravne pomoći iz glave IV.;
(e) posebnim mjerama koje treba poduzeti uz one iz članka 135. stavka 2. u slučaju nesukladnosti i ozbiljne ili ponavljajuće nesukladnosti.
4. Delegirani akti iz stavaka 2. i 3. po potrebi odstupaju od odredbi ove Uredbe iz navedenih stavaka. [Am. 120]
Članak 24.
Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u slučajevima novoutvrđenih rizika u vezi s hranom i hranom za životinje
1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. zakonodavne prijedloge u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora nad određenim kategorijama hrane i hrane za životinje kako bi se provjerila sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (a) do (e) te postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora. Ti se delegirani akti zakonodavni prijedlozi odnose na novoutvrđene rizike koje hrana ili hrana za životinje mogu predstavljati za zdravlje ljudi ili životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja za okoliš, ili sve takve rizike koji proizlaze iz novih obrazaca proizvodnje ili upotrebe hrane i hrane za životinje ili rizike koji se ne mogu djelotvorno riješiti bez zajedničkih specifikacija za službeni nadzor te za postupke nadležnih tijela nakon službenog nadzora te utvrđuju pravila o: [Am. 121]
(a) posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u članku 4., člancima 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima 11.do i 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.;
(b) jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., posebne opasnosti i rizike u vezi sa svakom kategorijom hrane i hrane za životinje i različite postupke rukovanja;
(c) slučajevima u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku.
2. Kada u slučaju ozbiljnih rizika za zdravlje ljudi i životinja ili za okoliš to zahtijevaju imperativni razlozi hitnosti, na delegirane akte usvojene na temelju stavka 1. primjenjuje se postupak predviđen člankom 140.
Članak 24.a
Posebne odredbe o službenom nadzoru i mjerama nadležnih tijela u vezi s tvarima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom.
Komisija može biti ovlaštena donositi provedbene akte u skladu s člankom 139. o pravilima vršenja službenog nadzora i mjerama koje poduzimaju nadležna tijela u vezi s tvarima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom. [Am. 122]
Poglavlje III.
Delegiranje posebnih zadataka nadležnih tijela
Članak 25.
Delegiranje posebnih zadataka službenog nadzora od strane nadležnih tijela
1. Nadležna tijela određene zadatke službenog nadzora mogu delegirati na jedno ili više delegiranih tijela ili fizičkih osoba u skladu s uvjetima iz članaka 26. i 27. Nadležna tijela na fizičke osobe ne delegiraju određene zadatke službenog nadzora koji se odnose na službeni nadzor koji se obavlja radi provjere sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j). [Am. 123]
2. Nadležna tijela ne delegiraju odluku u vezi s mjerama iz članka 135. stavka 1. točke (b) te članka 135. stavaka 2. i 3.
Prvi se podstavak ne odnosi na mjere koje treba poduzeti u skladu s člankom 135. ili pravilima iz članka 23. stavka 2. točke (e) nakon provođenja službenog nadzora za provjeravanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j). [Am. 124]
3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o uspostavljanju posebnih zadataka službenog nadzora koji se ne smiju delegirati kako bi se očuvala neovisnost ili osnovne funkcije nadležnih tijela.
4. Kada nadležna tijela delegiraju posebne zadatke službenog nadzora za provjeravanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j) na jedno ili više delegiranih tijela, svakom delegiranom tijelu i dodjeljuju šifru i imenuju tijela odgovorna za odobravanje delegiranih tijela i nadzor nad njima.
Članak 26.
Uvjeti za delegiranje posebnih zadataka službenog nadzora na delegirana tijela
Delegiranje posebnih zadataka na delegirano tijelo iz članka 25. stavka 1. obavlja se u pisanom obliku i uz sljedeće uvjete:
(a) delegiranje sadrži precizan opis:
(i) posebnih zadataka službenog nadzora koje delegirano tijelo može izvršavati;
(ii) uvjeta pod kojima može izvršavati te zadatke;
(b) delegirano tijelo:
(i) posjeduje stručnost, opremu i infrastrukturu potrebnu za izvršavanje posebnih zadataka službenog nadzora koji su mu delegirani;
(ii) raspolaže dovoljnim brojem odgovarajuće kvalificiranog i iskusnog osoblja;
(iii) je nepristrano, neovisno, nije ga izravno ili neizravno zaposlio gospodarski subjekt nad kojim izvršava aktivnosti nadzora i ni na koji način nije u sukobu interesa s obzirom na izvršavanje posebnih zadataka službenog nadzora koji su mu delegirani; [Am. 125]
(iv) djeluje i ovlašteno je u skladu s normom EN ISO/IEC 17020 „Zahtjevi za rad različitih vrsta tijela koja provode inspekciju” ili drugom normom ako je relevantnija za te delegirane zadatke;
(iva) ima dostatne ovlasti za vršenje službenog nadzora koji mu je povjeren; [Am. 126]
(c) uspostavljeni su postupci kojima se osigurava učinkovita i djelotvorna koordinacija između nadležnih tijela koja delegiraju i delegiranih tijela.
Članak 27.
Uvjeti za delegiranje posebnih zadataka službenog nadzora na fizičke osobe
Nadležna tijela određene zadatke službenog nadzora mogu delegirati na jednu ili više fizičkih osoba ako to dopuštaju pravila iz članaka 15. do 24. Takvo se delegiranje obavlja pisanim putem.
Članak 26. odnosi se na delegiranje posebnih zadataka službenog nadzora na fizičke osobe, uz iznimku točke (b) podtočaka (ii) i (iv).
Članak 28.
Obveze delegiranog tijela i fizičke osobe na koje se prenose posebni zadaci službenog nadzora
Delegirana tijela ili fizičke osobe na koje su preneseni posebni zadaci službenog nadzora u skladu s člankom 25. točkom 1.:
(a) obavješćuju o rezultatima službenog nadzora koji su proveli nadležna tijela koja su delegirala posebne zadatke službenog nadzora redovito i kada to nadležna tijela zahtijevaju;
(b) odmah obavješćuju nadležna tijela koja su delegirala posebne zadatke službenog nadzora uvijek kada rezultati službenog nadzora ukazuju na nesukladnost ili vjerojatnu nesukladnost.
Članak 29.
Obveze nadležnih tijela koja delegiraju posebne zadatke službenog nadzora
Nadležna tijela koja posebne zadatke službenog nadzora prenose na delegirana tijela ili fizičke osobe u skladu s člankom 25. stavkom 1.:
(a) po potrebiperiodično i nenajavljeno organiziraju revizije i inspekcijske preglede tih tijela ili osoba; [Am. 127]
(b) u potpunosti ili dijelom i bez odgode povlače delegiranje kada:
(i) po reviziji ili inspekcijskom pregledu iz točke (a) postoje dokazi da navedena delegirana tijela ili fizičke osobe pravilno ne izvršavaju posebne zadatke službenog nadzora koji su im delegirani;
(ii) delegirano tijelo ili fizička osoba ne uspijeva poduzeti odgovarajuću i pravovremenu radnju kako bi se otklonili nedostaci utvrđeni tijekom revizije i inspekcijskog pregleda iz točke (a).
(iia) pokazalo se da je neovisnost ili nepristranost delegiranih tijela ili fizičkih osoba dovedena u pitanje [Am. 128]
Članak 30.
Uvjeti za delegiranje posebnih zadataka vezanih uz druge službene aktivnosti
1. Nadležna tijela mogu delegirati posebne zadatke vezane uz druge službene aktivnosti na jedno ili više delegiranih tijela ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) pravila iz članka 1. stavka 2. ne zabranjuju takvo delegiranje;
(b) ispunjeni su uvjeti utvrđeni u članku 26. s iznimkom točke (b) podtočke (iv).
2. Nadležna tijela mogu delegirati posebne zadatke vezane uz druge službene aktivnosti na jednu ili više fizičkih osoba ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) pravila iz članka 1. stavka 2. dopuštaju takvo delegiranje;
(b) ispunjeni su uvjeti utvrđeni u članku 26. s iznimkom točke (b) podtočaka (ii) i (iv).
Članak 31.
Obveze delegiranog tijela i fizičke osobe na koje se prenose posebni zadaci vezani uz druge službene aktivnosti
Delegirano tijelo ili fizička osoba na koje su posebni zadaci vezani uz druge službene aktivnosti preneseni u skladu s člankom 30.:
(a) o rezultatima drugih službenih aktivnosti koje su proveli obavješćuju nadležna tijela koja su delegirala posebne zadatke vezane uz druge službene aktivnosti redovito i kada to nadležna tijela zahtijevaju;
(b) odmah obavješćuju nadležna tijela koja su delegirala posebne zadatke službenog vezane uz druge službene aktivnosti uvijek kada rezultati drugih službenih aktivnosti ukazuju na nesukladnost ili vjerojatnu nesukladnost.
Članak 32.
Obveze nadležnih tijela koja delegiraju posebne zadatke vezane uz druge službene aktivnosti
Nadležna tijela koja posebne zadatke vezane uz druge službene aktivnosti prenose na delegirana tijela ili fizičke osobe u skladu s člankom 30.:
(a) po potrebi organiziraju revizije i inspekcijske preglede tih tijela ili osoba; [Am. 129]
(b) u potpunosti ili dijelom i bez odgode povlače delegiranje kada:
(i) po reviziji ili inspekcijskom pregledu iz točke (a) postoje dokazi da navedena delegirana tijela ili fizičke osobe ne izvršavaju pravilno posebne zadatke vezane uz druge službene aktivnosti koje su im delegirane;
(ii) delegirana tijela ili fizičke osobe ne uspijevaju poduzeti odgovarajuću i pravovremenu radnju kako bi se otklonili nedostaci utvrđeni tijekom revizije i inspekcijskog pregleda iz točke (a).
Poglavlje IV.
Uzorkovanje, analize, ispitivanja i dijagnoze
Članak 33.
Metode uzorkovanja, analiza, ispitivanja i dijagnoza
1. Metode koje se upotrebljavaju za uzorkovanje i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnoze tijekom službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti sukladne su s pravilima Unije kojima se utvrđuju metode ili kriteriji za ocjenjivanje radne uspješnosti za te metode.
2. Ako pravila Unije iz stavka 1. ne postoje, u okviru službenog nadzora službeni laboratoriji upotrebljavaju primjenjuju najnovije metode za svoje posebne analitičke, ispitivačke i dijagnostičke potrebe, uzimajući u obzir sljedećim redoslijedom: [Am. 130]
(a) najnovije dostupne metode koje su u skladu s relevantnim međunarodno priznatim pravilima ili protokolima, uključujući one koje prihvaća Europski odbor za standardizaciju (CEN);
(b) ako ne postoje pravila ili protokoli iz točke (a), relevantne metode koje su razvili ili ih preporučuju referentni laboratoriji Europske unije te su potvrđene u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima;
(c) ako ne postoje pravila ili protokoli iz točke (a), ni metode iz točke (b), metode koje su u skladu s relevantnim pravilima uspostavljenima na nacionalnoj razini;
(d) ako ne postoje pravila ili protokoli iz točke (a), metode iz točke (b), ni nacionalna pravila iz točke (c), relevantne metode koje su razvili ili ih preporučuju nacionalni referentni laboratoriji te su potvrđene u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima; ili
(e) ako ne postoje pravila ili protokoli iz točke (a), metode iz točke (b), nacionalna pravila iz točke (c), ni metode iz točke (d), relevantne metode koje su potvrđene u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima.
3. U okviru pregleda usklađenosti, ciljanog pregleda usklađenosti i drugih službenih aktivnosti, sve metode izOdstupajući od stavka 2. mogu se upotrebljavati ako ne postoje pravila Unije iz stavka 1., u okviru aktivnosti pregleda, ciljanog pregleda i drugih službenih aktivnosti, mogu se upotrebljavati sve metode iz stavka 2. Isto se pravilo primjenjuje na ostale službene aktivnosti. [Am. 131]
4. Kada Ako su hitno potrebne laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnoze, u iznimnim slučajevima zbog razvoja izvanredne situacije, i ne postoji nijedna metoda iz stavaka 1. i 2., relevantni nacionalni referentni laboratorij ili, ako takav nacionalni referentni laboratorij ne postoji, bilo koji drugi laboratorij imenovan određen u skladu s člankom 36. stavkom 1. do potvrde odgovarajuće metode u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima može upotrebljavati druge metode koje nisu navedene u stavcima 1. i 2. ovog članka. [Am. 132]
5. Kada je to moguće, metode koje se upotrebljavaju u laboratorijskim analizama određuju se prema odgovarajućim kriterijima predviđenima u Prilogu III.
6. Uzimanje, rukovanje i označavanje uzoraka obavlja se tako da se jamči njihova pravna, znanstvena i tehnička valjanost. Količina uzetog uzorka mora biti takva da po potrebi omogućuje dobivanje drugog stručnog mišljenja, ako gospodarski subjekt to zahtijeva u skladu s člankom 34. [Am. 133]
6a. Za proizvode životinjskog podrijetla moraju se razviti i obavezno utvrditi metode kojima je cilj utvrditi i slijediti rasplodni materijal kloniranih životinja kao i potomke kloniranih životinja i proizvode nastale od takvih životinja. [Am. 134]
7. Komisija putem provedbenih akata može, ako to nije već drugačije uređeno, utvrditi pravila o: [Am. 135]
(a) metodama koje će se upotrebljavati za uzorkovanje i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnoze;
(b) kriterijima za ocjenjivanje radne uspješnosti, analitičkim, ispitivačkim ili dijagnostičkim parametrima, mjernoj nesigurnosti i postupcima potvrđivanja tih metoda;
(c) interpretiranju analitičkih, ispitivačkih i dijagnostičkih rezultata.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Članak 34.
Drugo stručno mišljenje
1. Nadležna tijela osiguravaju da gospodarski subjekti čije životinje ili roba se uzorkuje, analizira, ispituje ili dijagnosticira u okviru službenog nadzora imaju pravo zatražiti drugo stručno mišljenje, ako je to relevantno i tehnički izvedivo. Trošak tog stručnog mišljenja snosi gospodarski subjekt. [Am. 136]
Takvo pravo:
(a) gospodarskom subjektu uvijek omogućuje da zatraži pregled dokumenata uzorkovanja, analize, ispitivanja ili dijagnoze od strane drugog stručnjaka kojeg je imenovao referentni laboratorij, ili ako to nije moguće, neki drugi jednakovrijedan službeni laboratorij; [Am. 137]
(b) kada je to relevantno i tehnički izvedivo, posebno s obzirom na prevalenciju i raširenost opasnosti za životinje i robu, kvarljivost uzoraka ili robe te količinu raspoloživog supstrata, gospodarskom subjektu omogućuje da zatraži, a nadležno tijelo obvezuje da osigura: [Am. 138]
(i) uzimanje dovoljnog broj uzoraka koji se dijele na tri dijela za prvu analizu i, po potrebi, za drugo stručno mišljenje na zahtjev subjekta, zatim još jednu konačnu analizu ako postoji nepodudarnost između prethodne dvije analize; ili[Am. 139]
(ii) kada nije moguće uzeti dovoljan broj uzoraka kako je navedeno u točki (i), provođenje druge neovisne analize, ispitivanja ili dijagnoze uzorka.
1a. Rukovanje uzorcima i njihovo označavanje vrši se tako da se zajamči njihova pravna i tehnička valjanost. [Am. 140]
2. Molba gospodarskog subjekta za drugo stručno mišljenje u skladu sa stavkom 1. ne utječe na obvezu nadležnih tijela da brzo djeluju kako bi uklonili ili obuzdali rizike za zdravlje ljudi, životinja i biljaka ili dobrobit životinja ili za okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. i ovom Uredbom.
3. Komisija provedbenim aktima može utvrditi postupke jednake primjene pravila iz stavka 1. i predstavljanja i rukovanja molbama za drugo stručno mišljenje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Članak 35.
Uzorkovanje životinja i robe koja se prodaje preko sredstava za komuniciranje na daljinu
1. U slučaju životinja i robe koja se prodaje preko sredstava za komuniciranje na daljinu za potrebe službenog nadzora mogu se upotrijebiti uzorci koje su nadležna tijela naručila od gospodarskih subjekata bez otkrivanja svog identiteta.
2. Kad nadležna tijela dobiju uzorke, poduzimaju sve korake kako bi osigurala da gospodarski subjekti od kojih su ti uzorci naručeni u skladu sa stavkom 1.: [Am. 141]
(a) budu informirani da su takvi uzorci uzeti u okviru službenog nadzora i po potrebi se analiziraju ili ispituju u svrhu takvog službenog nadzora; i
(b) kada se uzorci iz stavka 1. analiziraju ili ispituju, imaju pravo zatražiti drugo stručno mišljenje, kako je navedeno u članku 34. stavku 1.
Članak 36.
Imenovanje službenih laboratorija
1. Nadležna tijela imenuju službene laboratorije za izvršavanje laboratorijskih analiza, ispitivanja i dijagnoza na uzorcima koji se uzimaju tijekom službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti u državama članicama na čijem teritoriju nadležna tijela djeluju ili u drugim državama članicama.
2. Nadležna tijela mogu kao službeni laboratorij imenovati laboratorij koji se nalazi u drugoj državi članici ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:
(a) uspostavljeni su odgovarajući postupci u okviru kojih mogu provoditi revizije i inspekcijske preglede iz članka 38. stavka 1. ili provođenje takvih revizija i inspekcijskih pregleda prenijeti na nadležna tijela države članice u kojoj se laboratorij nalazi;
(b) taj su laboratorij nadležna tijela države članice u kojoj se nalazi već imenovala kao službeni laboratorij.
3. Imenovanje se obavlja u pisanom obliku i uključuje detaljni opis:
(a) zadataka koje laboratorij izvršava kao službeni laboratorij;
(b) uvjeta prema kojima izvršava te zadatke;
(c) postupaka koji su potrebni kako bi se osigurala učinkovita i djelotvorna koordinacija i suradnja između laboratorija i nadležnih tijela.
4. Nadležna tijela kao službeni laboratorij mogu imenovati samo laboratorij koji:
(a) posjeduje stručnost, opremu i infrastrukturu potrebnu za izvršavanje analiza, ispitivanja ili dijagnoza na uzorcima;
(b) raspolaže dovoljnim brojem odgovarajuće kvalificiranog, osposobljenog i iskusnog osoblja;
(c) je neovisan, nepristran i nije u sukobu interesa s obzirom na izvršavanje svojih zadataka kao službenog laboratorija službeni laboratorij; [Am. 142]
(d) može pravovremeno isporučiti rezultate analize, ispitivanja ili dijagnoze uzoraka koji su uzeti tijekom službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti;
(e) djeluje u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 o „Općim zahtjevima za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija” te ga je u skladu s tom normom ocijenilo i ovlastilo nacionalno akreditacijsko tijelo koje djeluje u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008. [Am. 143]
5. Opseg ocjenjivanja i akreditiranja službenih laboratorija iz stavka 4. točke (e): [Am. 144]
(a) obuhvaća sve metode laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja koje laboratorije treba upotrebljavati za analize, ispitivanja ili dijagnoze kada djeluje kao službeni laboratorij;
(b) može se sastojati od jedne ili više metoda laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja, ili skupina metoda;
(c) može se definirati fleksibilno, kako bi opseg akreditiranja obuhvaćao prilagođene verzije metoda koje je službeni laboratorij koristio kada je dobio akreditaciju ili nove metode na temelju potvrđivanja samog laboratorija, bez posebnog ocjenjivanja od strane nacionalnog akreditacijskog tijela prije upotrebe tih prilagođenih ili novih metoda.
Kada službeni laboratorij imenovan u Uniji u skladu sa stavkom 1. posjeduje stručnost, opremu, infrastrukturu i osoblje potrebno za obavljanje novih ili posebno neuobičajenih laboratorijskih analiza, ispitivanja ili dijagnoza, nadležna tijela od laboratorija ili dijagnostičkog centra koji ne ispunjava zahtjeve iz stavaka 3. i 4. ovog članka mogu zatražiti da obave takve analize, ispitivanja i dijagnoze.
Članak 37.
Obveze službenih laboratorija
1. Službeni laboratoriji odmah obavješćuju nadležna tijela kada rezultati analize, ispitivanja ili dijagnoze obavljene na uzorcima ukazuju na nesukladnost ili vjerojatnu nesukladnost gospodarskog subjekta.
2. Službeni laboratoriji na zahtjev referentnog laboratorija Europske unije ili nacionalnog referentnog laboratorija sudjeluju u međulaboratorijskim usporedbenim ispitivanjima koji se organiziraju za analize, ispitivanja ili dijagnoze koje obavljaju kao službeni laboratoriji.
3. Službeni laboratoriji čine javno dostupnim popis metoda koje se koriste za analize, ispitivanja ili dijagnoze koje obavljaju u okviru službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti.
Članak 38.
Revizije i inspekcijski pregledi službenih laboratorija
1. Nadležna tijela organiziraju revizije ili inspekcijske preglede službenih laboratorija koje su imenovali u skladu s člankom 36. stavkom 1.:
(a) redovito;
(b) uvijek kada smatraju da je potrebna revizija ili inspekcijski pregled.
2. Nadležna tijela odmah povlače imenovanje službenog laboratorija u potpunosti ili za određene zadatke kada službeni laboratorij ne poduzme odgovarajuće i pravovremene korektivne mjere nakon što rezultati revizije ili inspekcijskog pregleda iz stavka 1. otkriju bilo što od sljedećeg:
(a) službeni laboratorij više ne ispunjava uvjete iz članka 36. stavka 4. i 5.;
(b) ne ispunjava obveze iz članka 37.;
(c) nije dovoljno uspješan u međulaboratorijskim usporedbenim ispitivanjima iz članka 37. stavka 2.
Članak 39.
Odstupanja od uvjeta obaveznog ocjenjivanja i akreditiranja za određene službene laboratorije [Am. 145]
1. Odstupanjem od točke (e) članka 36. stavka 4. nadležna tijela mogu imenovati sljedeće službene laboratorije bez obzira ispunjavaju li uvjete iz te točke:
(a) laboratorije:
(i) čija je jedina aktivnost otkrivanje trihinele u mesu;
(ii) koji za otkrivanje trihinele upotrebljavaju samo metode iz članka 6. Uredbe Komisije (EZ) br. 2075/2005 (61);
(iii) koji otkrivanje trihinele u mesu obavljaju pod nadzorom nadležnih tijela ili službenog laboratorija koji je imenovan u skladu s člankom 36. stavkom 1. te ocijenjen i akreditiran u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 o „Općim zahtjevima za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija” za upotrebu metoda iz točke (a), podtočke (ii) ovog stavka; [Am. 146]
(b) laboratorije koji obavljaju analize ili ispitivanja za provjeravanje sukladnost s pravilima o biljnom reproduktivnom materijalu iz članka 1. stavka 2. točke (h);[Am. 147]
(c) laboratorije koji samo obavljaju analize, ispitivanja ili dijagnoze u okviru drugih službenih aktivnosti, pod uvjetom da:
(i) upotrebljavaju samo metode laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja iz članka 33. stavka 1. i članka 33. stavka 2. točaka (a), (b) i (c);
(ii) obavljaju analize, ispitivanja ili dijagnoze pod nadzorom nadležnih tijela ili nacionalnih referentnih laboratorija u vezi s metodama koje upotrebljavaju;
(iii) redovito sudjeluju u međulaboratorijskim usporednim ispitivanjima koja organiziraju referentni nacionalni laboratoriji u vezi s metodama koje upotrebljavaju;
(iv) imaju uspostavljen sustav osiguravanja kvalitete kako bi se osigurali točni i pouzdani rezultati metoda laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja koji se upotrebljavaju.
2. Kada metode koje upotrebljavaju laboratoriji iz stavka 1. točke (c) zahtijevaju potvrdu rezultata laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnoze, potvrdnu laboratorijsku analizu, ispitivanje ili dijagnozu obavlja službeni laboratorij koji ispunjava zahtjeve iz članka 36. stavka 4 točke (e).
3. Službeni laboratoriji imenovani u skladu sa stavkom 1. točkama (a) i (c) nalaze se u državama članicama na čijem se teritoriju nalaze i nadležna tijela koja su ih imenovala.
Članak 40.
Ovlasti za donošenje odstupanja od uvjeta obaveznog ocjenjivanja i akreditiranja svih metoda laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnoze koje upotrebljavaju službeni laboratoriji [Am. 148]
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o slučajevima i uvjetima u kojima nadležna tijela u skladu s člankom 36. stavkom 1. mogu kao službene laboratorije imenovati laboratorije koji ne ispunjavaju uvjete iz članka 36. stavka 4. točke (e) u vezi sa svim metodama koje upotrebljavaju, pod uvjetom da ti laboratoriji ispunjavanju sljedeće uvjete:
(a) djeluju te su ocijenjeni i akreditirani u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 za upotrebu jedne ili više metoda koje su slične i reprezentativne za druge metode koje upotrebljavaju;
(b) redovito i znatno upotrebljavaju metode za koje su dobili akreditaciju iz točke (a).
Članak 41.
Privremena odstupanja od uvjeta obaveznog ocjenjivanja i akreditiranja službenih laboratorijaza službene laboratorije [Am. 149]
1. Odstupajući od članka 36. stavka 5. točke (a), nadležna tijela u skladu s člankom 36. stavkom 1. postojeći službeni laboratorij mogu privremeno imenovati kao službeni laboratorij za upotrebu metode laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja za koje nije dobio akreditaciju iz članka 36. stavka 4. točke (e):
(a) kada se upotreba te metode po novome zahtijeva prema pravilima Unije;
(b) kada promjene metode koja se upotrebljava zahtijevaju novu akreditaciju ili proširenje opsega akreditacije koju je službeni laboratorij dobio;
(c) u slučajevima kada potreba za upotrebom metode proizlazi iz hitne situacije ili novog rizika za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja; ili
(ca) ako procjena tijela za akreditaciju i odluka istog tijela još nisu dostupne. [Am. 150]
2. Privremeno imenovanje iz stavka 1. podliježe sljedećim uvjetima:
(a) službeni laboratorij već je akreditiran u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 za upotrebu metode koja je slična onoj koja nije obuhvaćena opsegom te akreditacije;
(b) u službenom laboratoriju postoji sustav osiguravanja kvalitete kako bi se osigurali točni i pouzdani rezultati upotrebe metode koja nije u opsegu postojeće akreditacije;
(c) analize, ispitivanja i dijagnoze po toj metodi obavljaju se pod nadzorom nadležnih tijela ili nacionalnih referentnih laboratorija.
3. Privremeno imenovanje iz stavka 1. nije dulje od jedne godine i može se obnoviti za dodatnu godinu dana.
4. Službeni laboratoriji imenovani u skladu sa stavkom 1. ovog članka nalaze se u državama članicama na čijem se teritoriju nalaze i nadležna tijela koja su ih imenovala.
Članak 41.a
Službeni nadzor životinja i robe uvezene u Uniju obavlja se u skladu s mogućim rizicima i može se izvršiti na graničnim točkama kontrole u skladu s odjeljkom 2. ovog poglavlja kako bi se ispitalo poštovanje važećih propisa o određenim životinjama ili robama ili se može obaviti na nekom prikladnom mjestu u skladu s odjeljkom I. ovog poglavlja. [Am. 151]
Poglavlje V.
Službeni nadzor životinja i robe koja ulazi u Uniju
Odjeljak I.
Životinje i roba koja ne podliježe posebnom službenom nadzoru na granicama
Članak 42.
Službeni nadzor životinja i robe koja ne podliježe posebnom službenom nadzoru na granicama
1. Nadležna tijela redovito provode službeni nadzor životinja i robe koja ulazi u Uniju kako bi utvrdila sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2.
Službeni nadzor životinja i robe na koje nije primjenjiv članak 45. provodi se dovoljno učestalo uzimajući u obzir:
(a) rizike za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, dobrobit životinja i okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja povezane s različitim vrstama životinja i robe;
(aa) vjerojatnost prijevara koje bi mogle obmanuti potrošače u smislu njihovih očekivanja u vezi s naravi, kvalitetom i sastavom hrane i robe; [Am. 152]
(b) povijest sukladnosti sa zahtjevima koji su utvrđeni pravilima iz članka 1. stavka 2. koja su primjenjiva na navedene životinje i robu:
(i) treće države i utvrđivanja podrijetla;
(ii) izvoznika;
(iii) gospodarskog subjekta koji je odgovoran za pošiljku;
(c) nadzor koji je već proveden nad navedenim životinjama i robom;
(d) jamstva u vezi s podrijetlom koja nadležna tijela treće države daju u vezi sa sukladnosti životinja i robe sa zahtjevima koji su utvrđeni pravilima iz članka 1. stavka 2. ili sa zahtjevima koji su priznati kao barem jednakovrijedni tim zahtjevima.
2. Službeni nadzor iz stavka 1. provodi se na odgovarajućem mjestu unutar carinskog područja Unije, uključujući:
(a) točku ulaska u Uniju;
(b) točku granične kontrole;
(c) točku puštanja u slobodni promet u Uniji;
(d) skladišta i prostorije gospodarskog subjekta koji je odgovoran za pošiljku.
3. Nadležna tijela na točkama granične kontrole i drugim točkama ulaska u Uniju provode službeni nadzor nad sljedećim kada imaju razloga smatrati da njihov ulazak u Uniju može predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja:
(a) prijevoznim sredstvima, čak i kada su prazna;
(b) ambalažom.
4. Nadležna tijela također mogu provoditi službeni nadzor nad robom koja se stavlja u jedan od carinskih postupaka koji su utvrđeni u članku 4. stavku 16. točkama (a) do (g) Uredbe (EEZ) br. 2913/92.
Članak 43.
Vrste službenog nadzora životinja i robe koja ne podliježe posebnom službenom nadzoru na granicama
1. Službeni nadzor iz članka 42. stavka 1.:
(a) uvijek uključuje provjeru dokumenata;
(b) uključuje identitet i fizičke provjere ovisno o riziku za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranih organizmima i sredstvima za zaštitu bilja.
2. Nadležna tijela obavljaju fizičke provjere iz stavka 1. točke (b) u odgovarajućim uvjetima koji omogućuju pravilno provođenje istraga.
3. Kada provjere dokumenata i identiteta te fizičke provjere iz stavka 1. pokažu da životinje i roba nisu u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2., primjenjuju se članak 64. stavci 1., 3., 4. i 5., članci 65.do 67., članak 69. stavci 1. i 2. te članak 70. stavci 1. i 2.
4. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o slučajevima i uvjetima u kojima nadležna tijela mogu zatražiti od gospodarskih subjekata da najave dolazak određene robe koja ulazi u Uniju.
Članak 44.
Uzorci životinja i robe koji ne podliježu posebnom službenom nadzoru na granicama
1. Kada se uzimaju uzorci životinja i robe, nadležna tijela:
(a) obavješćuju carinska tijela i odnosne gospodarske subjekte;
(b) odlučuju mogu li se životinje ili roba pustiti prije nego što rezultati analize, ispitivanja ili dijagnoze koja se izvršava na uzorcima budu dostupni, pod uvjetom da je osigurana sljedivost životinja ili robe.
2. Komisija putem provedbenih akata:
(a) uspostavlja potrebne mehanizme kako bi se osigurala sljedivost životinja i robe iz stavka 1. točke (b);
(b) utvrđuje dokumente koji moraju pratiti životinje ili robu iz stavka 1. kada nadležna tijela uzimaju uzorke.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Odjeljak II.
Službeni nadzor životinja i robe na točkama granične kontrole
Članak 45.
Životinje i roba podložna službenom nadzoru na točkama granične kontrole
1. Nadležna tijela za utvrđivanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. na točkama granične kontrole provode službeni nadzor prvog dolaska u Uniju svake pošiljke koja sadrži sljedeće kategorije životinja i robe koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja:
(a) životinje;
(b) proizvode životinjskog podrijetla, hranu koja sadrži proizvode životinjskog podrijetla, zametne proizvode i nusproizvode životinjskog podrijetla; [Am. 153]
(c) biljke, biljne proizvode i druge predmete i materijale koji mogu sadržavati ili širiti organizme štetne za bilje kako je navedeno na popisima koji su utvrđeni u skladu s člankom 68. stavkom 1. i člankom 69. stavkom 1. Uredbe (EU) br. .../....(62);
(d) robu podrijetlom iz određenih trećih zemalja za koje je Komisija provedbenim aktima iz stavka 2. točke (b) odlučila da je potrebno privremeno povećati službeni nadzor nad njihovim ulaskom u Uniju zbog poznatog ili novog rizika ili dokaza o mogućoj raširenoj ozbiljnoj nesukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2.;
(e) životinje i robu koja je podložna hitnim mjerama iz akata koji su doneseni u skladu s člankom 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002, člankom 249. Uredbe (EU) br. ..../....(63) ili člankom 27. stavkom 1., člankom 29. stavkom 1., člankom 40. stavkom 2., člankom 41. stavkom 2., člankom 47. stavkom 1., člankom 49. stavkom 2. i člankom 50. stavkom 2. Uredbe (EU) br. ..../....(64)+ prema kojima je pošiljke takvih životinja i robe koje su identificirane pomoću njihovih šifri uz kombinirane nomenklature potrebno podvrgnuti službenom nadzoru pri njihovom ulasku u Uniju;
(f) životinje i robu za čiji su ulazak u Uniju utvrđeni uvjeti ili mjere putem akata koji su doneseni u skladu s člankom 125., odnosno 127., ili u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. prema kojima je potrebno utvrditi sukladnost s tim uvjetima ili mjerama pri ulasku životinja ili robe u Uniju.
2. Komisija putem provedbenih akata:
(a) utvrđuje popise s pojedinostima o životinjama i robi koja pripada kategoriji iz stavka 1. točaka (a) i (b) te šiframa iz kombinirane nomenklature;
(b) utvrđuje popis robe koja pripada kategoriji iz stavka 1. točke (d) uz navođenje njenih šifri iz kombinirane nomenklature te ga po potrebi ažurira u vezi s rizicima koji su navedeni u toj točki.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o izmjenama kategorija pošiljki iz stavka 1. kako bi uključila druge proizvode koji bi mogli povećati rizike za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka ili za okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja.
4. Ako akti kojima se utvrđuju mjere ili uvjeti iz stavka 1. točaka (d), (e) i (f) ne navode drugačije, ovaj je članak primjenjiv i na pošiljke kategorija životinja i robe iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) kada nisu komercijalne prirode.
Članak 46.
Životinje i roba izuzeta iz službenog nadzora na točkama granične kontrole
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o pravilima kojima se utvrđuju slučajevi i uvjeti u kojima se sljedeće kategorije životinja i robe izuzimaju iz članka 45.:
(a) roba koja se šalje kao komercijalni ili trgovački uzorak ili kao izlošci koji nisu namijenjeni prodaji; [Am. 154]
(b) životinje i roba za znanstvene namjene; [Am. 155]
(c) roba u prijevoznim sredstvima u međunarodnom prometu koja nije istovarena, a namijenjena je za opskrbu posade i putnika;
(d) roba koja čini dio osobne prtljage putnika, a namijenjena je za njihovu osobnu potrošnju;
(e) male pošiljke robe koje se šalju fizičkim osobama i nisu namijenjene za prodaju;
(f) kućni ljubimci prema definiciji iz točke 10. članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. XXX/XXXX [broj Uredbe o zdravlju životinja]; [Am. 156]
(g) termički obrađena roba koja ne prelazi količine koje će se odrediti tim delegiranim aktima;
(h) sve druge kategorije životinja ili robe za koje nije potreban nadzor na točkama granične kontrole s obzirom na rizik koji predstavljaju.
Članak 47.
Službeni nadzor na točkama granične kontrole
1. Nadležna tijela provode službeni nadzor nad pošiljkama koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. po dolasku pošiljke na točku granične kontrole. Takav službeni nadzor obuhvaća provjeru dokumenata i identiteta te fizičku provjeru.
2. Sve pošiljke koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. podliježu provjeri dokumenata i identiteta.
3. Učestalost fizičkih provjera koje se obavljaju nad pošiljkama koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. ovisi o riziku koji svaka životinja, roba ili kategorija životinja ili robe predstavlja za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u slučaju genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja.
4. Fizičke provjere za provjeravanje sukladnosti sa zahtjevima u vezi s biljnim zdravstvom koji su utvrđeni pravilima iz članka 1. stavka 2. obavlja ili nadzire osoblje koje posjeduje propisne veterinarske ili fitosanitarne kvalifikacije koje su u tu svrhu imenovala nadležna tijela.
Kada se takve provjere provode nad životinjama ili proizvodima životinjskog podrijetla, provodi ih kvalificirani službeni veterinar ili se provode pod njegovim nadzorom.kojemu može pomagati posebno obučeno pomoćno osoblje, pri čemu je veterinar i dalje odgovoran za provedeni nadzor. [Am. 157]
5. Nadležna tijela na točkama granične kontrole sistematično provode službeni nadzor nad pošiljkama životinja koje se prevoze i nad prijevoznim sredstvima kako bi se provjerila sukladnost sa zahtjevima u vezi s dobrobiti životinja koji su utvrđeni pravilima iz članka 1. stavka 2. Nadležna tijela uspostavljaju postupke kojima se daje prioritet službenom nadzoru nad životinjama koje se prevoze te smanjuje kašnjenje takvog nadzora.
6. Komisija putem provedbenih akata može utvrditi modalitete predstavljanja pošiljki koje sadrže kategorije robe iz članka 45. stavka 1., podjedinica koje čine pojedinačnu pošiljku i najveći broj takvih podjedinica u svakoj pošiljci, uzimajući u obzir potrebu da se jamči brzo i učinkovito rukovanje pošiljkama i službeni nadzor koji obavljaju nadležna tijela.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Članak 48.
Certifikati i dokumenti koji prate pošiljke i razdvojene pošiljke
1. Izvorni službeni certifikati ili dokumenti, ili njihove elektroničke verzije, koji prema pravilima iz članka 1. stavka 2. moraju pratiti pošiljke koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. te se daju nadležnim tijelima na točki granične kontrole, koja ih tamo i čuvaju.
2. Nadležna tijela na točki granične kontrole gospodarskom subjektu koji je odgovoran za pošiljku izdaju ovjereni primjerak službenih certifikata ili dokumenata iz stavka 1. u elektroničkom obliku ili, ako je pošiljka razdvojena, pojedinačno ovjerene primjerke takvih certifikata ili dokumenata u pisanom ili elektroničkom obliku.
3. Pošiljke se ne razdvajaju dok se ne provede službeni nadzor i dok se zajednički zdravstveni ulazni dokument (CHED) iz članka 54. ne ispuni u skladu s člankom 54. stavkom 4. i člankom 55. stavkom 1.
Članak 49.
Posebna pravila za službeni nadzor na točkama granične kontrole
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o pravilima kojima se utvrđuje sljedeće:
(a) slučajevi i uvjeti u kojima nadležna tijela na točki granične kontrole mogu odobriti daljnji prijevoz pošiljki koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. do konačnog odredišta dok se ne dobiju rezultati fizičke provjere, ako je takva provjera potrebna;
(b) vremenska ograničenja i modaliteti za izvršavanje provjera dokumenata i identiteta te fizičkih provjera pretovarenih pošiljki koje sadrže kategorije robe iz članka 45. stavka 1.;
(c) slučajevi i uvjeti u kojima se provjere identiteta i fizičke provjere pretovarenih pošiljki i životinja koje stižu zračnim ili morskim putem i nastavljaju putovanje istim prijevoznim sredstvom mogu izvršavati na točki granične kontrole koja nije točka prvog ulaska u Uniju;
(d) slučajevi i uvjeti u kojima se tranzit pošiljki koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. može odobriti te na njima provesti posebni službeni nadzor na točkama granične kontrole; uključujući slučajeve i uvjete njihovog skladištenja u posebno odobrenim slobodnim ili carinskim skladištima.
Članak 50.
Pojedinosti provjera dokumenata i identiteta te fizičkih provjera
Kako bi osigurala jednaku provedbu pravila utvrđenih u člancima 47., 48. i 49., Komisija putem provedbenih akata utvrđuje pojedinosti postupaka koje je potrebno izvršiti tijekom provjera dokumenata i identiteta te fizičkih provjera iz navedenih pravila i nakon tih provjera, da bi se osiguralo učinkovito provođenje tog službenog nadzora. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Članak 51.
Službeni nadzor koji se ne provodi na točkama granične kontrole prvog ulaska
1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akteNadležna tijela mogu izvršavati provjere identiteta i fizičke provjere pošiljaka koje sadrže životinje i robe iz članka 45. stavka 1. koje u Uniju ulaze iz trećih zemalja na točkama kontrole koje nisu točke granične kontrole pod uvjetom da te kontrolne točke ispunjavaju zahtjeve iz članka 62. stavka 3. i provedbenih akata koji su usvojeni u skladu s člankom 139. o pravilima kojima se utvrđuju slučajevi i uvjeti u kojima: 62. stavkom 4. [Am. 158]
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o pravilima kojima se utvrđuju slučajevi i uvjeti u kojima:
(a) nadležna tijela mogu izvršavati provjere identiteta i fizičke provjere pošiljaka koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. na točkama granične kontrole pod uvjetom da te kontrolne točke ispunjavaju zahtjeve iz članka 62. stavka 3. i provedbenih akata koji su usvojeni u skladu s člankom 62. stavkom 4.; [Am. 159]
(b) se fizička provjera pošiljaka na kojima je već obavljena provjera dokumenata i identiteta na točki granične kontrole prvog ulaska može izvršiti na drugoj točki granične kontrole u drugoj državi članici;
(c) nadležna tijela mogu prenijeti na carinska tijela ili druga javna tijela posebne zadatke nadzora vezano uz:
(i) pošiljke iz članka 63. stavka 2.;
(ii) osobnu prtljagu putnika;
(iii) naručenu robu koja se kupujemale pošiljke koje se šalju privatnim osobama ili koje su kupljene na daljinu (telefonski, poštom ili putem interneta). [Am. 160]
(iiia) kućni ljubimci koji ispunjavaju uvjete utvrđene člankom 5. Uredbe (EU) br. 576/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(65). [Am. 161]
2. Članak 54. stavak 2. točka (b), članak 55. stavak 2. točka (a) i članci 57. i 58., članci 60. i 61., članak 62. stavci 3. i 4. primjenjivi su na kontrolne točke iz stavka 1. točke (a).
Članak 52.
Učestalost provjera identiteta i fizičkih provjera
1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o pravilima kojima se utvrđuju kategorije životinja i robe te uvjeti u kojima se odstupanjem od članka 47. stavka 2. i uzimajući u obzir smanjeni rizik, provjere identiteta pošiljaka koje sadrže životinje i robu iz članka 45. stavka 1.:
(a) se izvršavaju rjeđe;
(b) su ograničene na provjeravanje službene plombe pošiljke, ako je takva plomba prisutna.
2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o pravilima kojima se utvrđuju:
(a) kriteriji i postupci za određivanje i mijenjanje minimalnih učestalosti fizičkih provjera pošiljaka koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) te njihovog prilagođavanja stupnju rizika koji je povezan s tim kategorijama, uzimajući u obzir: [Am. 162]
(i) informacije koje je Komisija prikupila u skladu s člankom 124. stavkom 1.;
(ii) rezultat nadzora koji su proveli stručnjaci Komisije u skladu s člankom 115. stavkom 1.;
(iii) dosadašnje rezultate gospodarskih subjekata u vezi sa sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2.;
(iv) podatke i informacije prikupljene putem sustava za upravljanje informacijama iz članka 130.;
(v) dostupne znanstvene ocjene; te
(vi) sve druge informacije u vezi s rizikom koji se povezuje s kategorijama životinja i robe.
(b) uvjeti u kojima države članice mogu povećati učestalost fizičkih provjera utvrđenih u skladu s točkom (a) kako bi se u obzir uzeli lokalni čimbenici rizika;
(c) postupci osiguravanja da se minimalna učestalost fizičkih provjera koja je utvrđena u skladu s točkom (a) primjenjuje pravovremeno i jednako. [Am. 163]
3. Komisija putem provedbenih akata utvrđuje sljedeća pravila o:
(a) minimalne učestalosti fizičkih provjera za kategorije robe iz članka 45. stavka 1. točke (d); [Am. 164]
(b) minimalne učestalosti fizičkih provjera za kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. točaka (e) i (f) ako to nije već utvrđeno u aktima iz navedenih točaka. [Am. 165]
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Članak 53.
Odluke o pošiljkama
1. Nadležna tijela nakon provođenja službenog nadzora donose odluku o svakoj pošiljci koja sadrži kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1., u kojoj navodi je li pošiljka sukladna s pravilima iz članka 1. stavka 2. te po potrebi s primjenjivim carinskim postupkom.
2. Odluke nakon fizičke provjere za provjeravanje sukladnosti sa zahtjevima za zdravlje i dobrobit životinja ili zahtjevima za biljno zdravstvo donosi osoblje koje posjeduje odgovarajuće veterinarske ili fitosanitarne kvalifikacije te su ga za tu namjenu imenovala nadležna tijela.
Odluke o pošiljkama životinja i proizvoda životinjskog podrijetla donosi ili nadzire službeni veterinar kojem može pomagati posebno obučeno pomoćno osoblje, no veterinar je i dalje odgovoran za provedeni nadzor. [Am. 166]
2a. Odluke o pošiljkama životinja i proizvoda životinjskog porijekla bilježe se u zajednički zdravstveni ulazni dokument . [Am. 167]
Članak 54.
Upotreba zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta od strane gospodarskog subjekta i nadležnih tijela
1. Za svaku pošiljku koja sadrži kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. gospodarski subjekt koji je odgovoran za pošiljku ispunjava zajednički zdravstveni ulazni dokument u kojem navodi informacije potrebne za trenutačnu i potpunu identifikaciju pošiljke i njenog odredišta.
2. Zajednički zdravstveni ulazni dokument upotrebljavaju:
(a) gospodarski subjekti koji su odgovorni za pošiljke koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. kako bi nadležna tijela točke granične kontrole unaprijed obavijestili o dolasku tih pošiljaka;
(b) nadležna tijela točke granične kontrole za:
(i) evidentiranje rezultata provedenog službenog nadzora i svih odluka koje su donesene na tom temelju, uključujući odluku o odbijanju pošiljke;
(ii) informacije iz točke (i) šalju preko sustava TRACES ili elektroničkom razmjenom sa sustavom TRACES. [Am. 168]
2a. gospodarski subjekti i nadležna tijela iz stavka 2. mogu se također koristiti i nacionalnim informacijskim sustavom za unošenje podataka u sustav TRACES. [Am. 169]
3. Prije ulaska pošiljke u Uniju gospodarski subjekti u skladu sa stavkom 2. točkom (a) unaprijed obavješćuju nadležna tijela na točkama granične kontrole ispunjavanjem i unošenjem relevantnog dijela zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta u sustav TRACES.
4. Nadležna tijela na točki granične kontrole dovršavaju bilježe odluku o pošiljci u zajednički zdravstveni ulazni dokument čim je proveden sav službeni nadzor koji se zahtijeva člankom 47. stavkom 1.
(a) se provedu svi službeni nadzori iz članka 47. stavka 1.;
(b) su dostupni rezultati fizičkih provjera, kada su takve provjere potrebne;
(c) se donese odluka o pošiljci u skladu s člankom 53. i upiše u zajednički zdravstveni ulazni dokument.[Am. 170]
Članak 55.
Upotreba zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta od strane carinskih tijela
1. Za stavljanje pošiljaka koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. pod nadzor ili kontrolu carinskih tijela, uključujući ulazak ili rukovanje u slobodnim zonama ili carinskim skladištima, gospodarski subjekt carinskim tijelima mora predati zajednički zdravstveni ulazni dokument ili njegovu elektroničku verziju, koji je pravilno dovršen od strane nadležnih tijela na točki granične kontrole.
2. Carinska tijela:
(a) ne dozvoljavaju stavljanje pošiljke u carinski postupak koji je različit od onoga koji su naznačila nadležna tijela točke granične kontrole;
(b) dozvoljavaju puštanje pošiljke u slobodni promet tek nakon predavanja propisno dovršenog zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta kojim se potvrđuje da je pošiljka u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2.
3. Kada se izrađuje carinska deklaracija za pošiljku koja sadrži kategorije životinja ili robe iz članka 45. stavka 1., a zajednički zdravstveni ulazni dokument nije prisutan, carinska tijela zadržavaju pošiljku i odmah obavješćuju nadležna tijela točke granične kontrole. Nadležna tijela poduzimaju potrebne mjere u skladu s člankom 64. stavkom 5.
Članak 56.
Format, rokovi i posebna pravila za upotrebu zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta
1. Komisija putem provedbenih akata utvrđuje pravila o:
(a) formatu zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta i uputama za njegovo predavanje i upotrebu;
(b) minimalnom roku za prethodnu obavijest o pošiljkama od strane gospodarskih subjekata kako je utvrđeno u točki (a) članka 54. stavka 2. kako bi se nadležnim tijelima točke granične kontrole omogućilo provođenje službenog nadzora pravovremeno i djelotvorno.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139 o pravilima kojima se utvrđuju slučajevi i uvjeti u kojima zajednički zdravstveni ulazni dokument treba pratiti pošiljke koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. do odredišta. Primjerak zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta u svakom slučaju priložen je uz pošiljke koje sadrže kategorije životinja ili robe iz članka 45. stavka 1. sve do odredišta. [Am. 171]
Članak 57.
Određivanje točaka granične kontrole
1. Države članice imenuju točke granične kontrole za provođenje službenog nadzora nad jednom ili više kategorija životinja i robe iz članka 45. stavka 1.
2. Države članice obavješćuju Komisiju najmanje tri mjeseca prije određivanja točke granične kontrole. Ta obavijest uključuje sve informacije koje Komisija treba da provjeri ispunjava li predložena točka granične kontrole minimalne zahtjeve utvrđene u članku 62.
3. U roku od tri mjeseca od primanja obavijesti iz stavka 2. Komisija obavješćuje državu članicu:
(a) je li određivanje predložene točke granične kontrole ovisno o povoljnom ishodu nadzora koji provode stručnjaci Komisije u skladu s člankom 115. kako bi provjerili sukladnost s minimalnim zahtjevima utvrđenima u članku 62.;
(b) o datumu takvog nadzora.
4. Država članica odgađa određivanje točke granične kontrole dok je Komisija ne obavijesti o povoljnom ishodu nadzora.
Članak 58.
Popisivanje točaka granične kontrole
1. Svaka država članica na internetu objavljuje ažurne popise točaka granične kontrole na svom teritoriju, uz navođenje sljedećih informacija o svakoj točki granične kontrole:
(a) podataka za kontakt i radnom vremenu;
(b) točne lokacije i radi li se o lučnoj, zrakoplovnoj, željezničkoj ili cestovnoj ulaznoj točki;
(c) kategorija životinja i robe iz članka 45. stavka 1. koje su u njenom opsegu djelovanja;
(d) opreme i prostorija koje su dostupne za provođenje službenog nadzora nad svakom kategorijom životinja i robe za koju je određena;
(e) godišnjoj količini obrađenih životinja i robe za svaku kategoriju životinja i robe iz članka 45. stavka 1. za koju je određena.
2. Komisija putem provedbenih akata utvrđuje format, kategorije, kratice za oznake i druge informacije koje će države članice upotrebljavati na popisima točaka granične kontrole.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Članak 59.
Povlačenje odobrenja i ponovno određivanje postojećih subjekata granične kontrole
1. Odobrenje točaka granične kontrole u skladu s člankom 6. Direktive 97/78/EZ i člankom 6. Direktive 91/496/EEZ te određivanje točaka ulaska u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 669/2009 i člankom 13. točkom (c) stavkom 4. Direktive 2000/29/EZ se povlači.
2. Države članice u skladu s člankom 57. stavkom 1. mogu kao točke granične kontrole ponovno odrediti točke granične kontrole, određene točke ulaska i točke ulaska iz stavka 1. pod uvjetom da su ispunjeni minimalni zahtjevi iz članka 62.
3. Članak 57. stavci 2. i 3. ne primjenjuju se na ponovno određivanje iz stavka 2.
Članak 60.
Povlačenje odobrenja za točke granične kontrole
1. Kada točke granične kontrole više ne ispunjavaju zahtjeve iz članka 62. države članice:
(a) povlače odobrenje iz članka 57. stavka 1. za sve ili za određene kategorije životinja i robe za koju su točke granične kontrole određene;
(b) uklanjaju ih s popisa iz članka 58. stavka 1. za kategorija životinja i robe za koju je odobrenje povučeno.
2. Države članice obavješćuju Komisiju i druge države članice o povlačenju odobrenja za točku granične kontrole kako je utvrđeno u stavku 1. te razlozima takvog povlačenja.
3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o slučajevima i uvjetima u kojima se točke granične kontrole za koje je odobrenje povučeno samo djelomično u skladu sa stavkom 1. točkom (a) mogu ponovno odrediti odstupanjem od članka 57.
Članak 61.
Suspenzija odobrenja za točke granične kontrole
1. Država članica odmah suspendira odobrenje za točku granične kontrole i naređuje zaustavljanje njenih aktivnosti za sve ili za određene kategorije životinja i robe za koju je odobrenje izdano u slučajevima kada takve aktivnosti mogu uzrokovati rizik za zdravlje ljudi ili životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja. [Am. 172]
2. Države članice odmah obavješćuju Komisiju i druge države članice o svakoj suspenziji odobrenja za točku granične kontrole i razlozima takve suspenzije.
3. Države članice navode suspenziju odobrenja za točku granične kontrole u popisima iz članka 58. stavka 1.
4. Države članice ukidaju suspenziju iz stavka 1. čim:
(a) nadležna tijela utvrde da rizik iz stavka 1. više ne postoji;
(b) obavijeste Komisiju i druge države članice o informacijama na temelju kojih je suspenzija ukinuta.
5. Komisija putem provedbenih akata može utvrditi postupke za razmjenu informacija i komuniciranje iz stavka 2. i stavka 4. točke (b).
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Članak 62.
Minimalni zahtjevi za točke granične kontrole
1. Točke granične kontrole su u neposrednoj blizini točke ulaska u Uniju i na mjestu koje je propisno opremljeno da ga carinska tijela mogu odrediti u skladu s člankom 38. stavkom 1. Uredbe (EEZ) br. 2913/92. [Am. 173]
2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o slučajevima i uvjetima u kojima točka granične kontrole može biti na određenoj udaljenosti od točke ulaska u Uniju, u skladu s posebnim geografskim ograničenjima.
3. Točke granične kontrole imaju:
(a) dovoljan broj odgovarajuće kvalificiranog osoblja;
(b) prostorije prikladne za prirodu i količinu kategorija životinja i robe kojom se rukuje;
(c) opremu i prostorije koje omogućuju provođenje službenog nadzora nad svakom kategorijom životinja i robe za koju je točka granične kontrole određena;
(d) uspostavljene postupke kojima se po potrebi jamči pristup drugoj opremi, prostorijama i uslugama koje su potrebne za postupanje u skladu s člancima 63., 64. i 65. u slučajevima sumnje, nesukladnih pošiljaka ili pošiljaka koje predstavljaju rizik;
(e) planove mjera u slučajevima izvanrednih okolnosti kojima se osigurava neometano provođenje službenog nadzora i djelotvorno postupanje u skladu s člancima 63, 64 i 65. u slučajevima nepredvidivih i neočekivanih uvjeta ili događaja;
(f) tehnologiju i opremu koja je potrebna za učinkoviti rad sustava TRACES te po potrebi računalne sustave za upravljanje informacijama koji su potrebni za rukovanje i razmjenu podataka i informacija;
(g) pristup uslugama službenih laboratorija koji mogu osigurati analitičke, ispitivačke i dijagnostičke rezultate u odgovarajućim rokovima te su opremljeni informatičkim alatima kojima rezultate analiza, ispitivanja ili dijagnoza koje se izvršavaju po potrebi mogu unositi u sustav TRACES;
(h) odgovarajuće postupke za pravilno rukovanje različitim kategorijama životinja i robe te za sprječavanje rizika koji mogu nastati uslijed križnih onečišćenja;
(i) postupke za ispunjavanje relevantnih standarda biološke sigurnosti kako bi se spriječilo širenje bolesti u Uniju.
4. Komisija putem izvedbenih akata može detaljnije odrediti zahtjeve koji su utvrđeni u stavku 3. kako bi se obuhvatile posebne značajke i logističke potrebe u vezi s provođenjem službenog nadzora te postupanje u skladu s člankom 64. stavcima 3. i 5. te člankom 65. u vezi s različitim kategorijama životinja i robe iz članka 45. stavka 1.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Odjeljak III.
Postupanje u slučaju sumnje u nesukladnost i nesukladnost životinja i robe iz trećih zemalja
Članak 63.
Sumnja u nesukladnost i pojačavanje službenog nadzora
1. U slučaju sumnje u nesukladnost pošiljki koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. s pravilima iz članka 1. stavka 2. nadležna tijela provode službeni nadzor ili delegiraju tu odgovornost na druga nadležna tijela kako bi potvrdila ili uklonila tu sumnju. [Am. 174]
2. Pošiljke životinja i robe za koje gospodarski subjekti nisu prijavili da sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. podliježu službenom nadzoru od strane nadležnih tijela kada imaju razloga vjerovati da su takve kategorije životinja ili robe prisutne u pošiljci.
3. Nadležna tijela pošiljke iz stavaka 1. i 2. službeno zadržavaju dok ne dobiju rezultate službenog nadzora koji je predviđen u tim stavcima.
Po potrebi te se pošiljke izoliraju ili stavljaju u karantenu, a životinjama se pruža zaštita, hrana, voda i liječenje do primanja rezultata službenog nadzora.
4. Kada nadležna tijela imaju razloga sumnjati u nedozvoljeno ponašanje gospodarskog subjekta ili na temelju službenog nadzora smatraju da su pravila iz članka 1. stavka 2. ozbiljno ili opetovano prekršena, po potrebi uz mjere iz članka 64. stavka 3. pojačavaju službeni nadzor nad pošiljkama istog podrijetla ili namjene. [Am. 175]
5. Nadležna tijela putem sustava TRACES obavješćuju Komisiju i države članice o svojoj odluci o provođenju službenog nadzora u skladu sa stavkom 4., uz navođenje navodnog nedozvoljenog ponašanja ili ozbiljnog ili opetovanog kršenja.
6. Komisija putem provedbenih akata uspostavlja postupke za koordiniranu provedbu pojačanog službenog nadzora iz stavaka 4. i 5. od strane nadležnih tijela.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Članak 64.
Mjere u slučajevima nesukladnih pošiljaka koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja
1. Nadležna tijela službeno zadržavaju sve Kad nadležno tijelo kao rezultat službenog nadzora provedenog na točkama granične kontrole u skladu s člankom 45. utvrdi da pošiljke životinja ili robe koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja koje nisu sukladne s pravilima iz sa zahtjevima na temelju članka 1. stavka 2., ono sastavlja izvješće ili odluku: „Nesukladna pošiljka“ ili „negativan nadzor“ što se bilježi u zajednički zdravstveni ulazni dokument. Nadalje, nadležna tijela službeno zadržavaju navedenu pošiljku životinja ili robe te zabranjuju njihov njezin ulazak u Uniju. [Am. 176]
Po potrebi sve se takve pošiljke ili dio njih izoliraju ili stavljaju u karantenu, a životinje koje se u njoj nalaze čuvaju se i liječe u odgovarajućim uvjetima dok se ne donese daljnja odluka. Treba također imati na umu posebne zahtjeve u vezi s ostalom robom. [Am. 177]
2. Komisija putem provedbenih akata utvrđuje modalitete za izolaciju i stavljanje u karantenu iz stavka 1. drugog podstavka.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
3. Ako je to moguće,Nadležna tijela saslušaju gospodarskog subjekta koji je odgovoran za pošiljku. Nadležno tijelo to može propustiti učiniti ako je potrebna trenutna odluka jer bi odgađanje takve odluke bilo opasno ili u je to u javnom interesu. Nadležna tijela bez odgode mu naređuju gospodarskom subjektu da: [Am. 178]
(a) uništi pošiljku ili dio pošiljke po potrebi, humano u slučaju živih životinja, u skladu s pravilima iz člankačlankom 1. stavka stavkom 2. uništiti; ili [Am. 179]
(b) ponovno otpremi pošiljku izvan Unije u potpunosti ili djelomično, u skladu s člankom 70. stavcima 1. i 2., poslati na mjesto izvan Unije; ili [Am. 180]
(c) pošiljku u potpunosti ili djelomično posebno obrade obraditi, u skladu s člankom 69. stavcima 1. i 2., ili poduzmu poduzeti bilo koju drugu mjeru kako bi se osigurala sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. te po potrebi pošiljku odredi u namijeniti za svrhu koja je drugačija od izvorno predviđene. [Am. 181]
4. Nadležna tijela o svakoj odluci o zabrani ulaska pošiljke u skladu sa stavkom 1. i bilo kojoj naredbi izdanoj u skladu sa stavcima 3. i 5. te stavkom 65. odmah obavješćuju:
(a) Komisiju;
(b) nadležna tijela drugih država članica;
(c) carinska tijela;
(d) nadležna tijela trećih država podrijetla;
(e) gospodarskog subjekta koji je odgovoran za pošiljku.
Ta se obavijest šalje putem računalnog sustava za upravljanje informacijama iz članka 130. stavka 1.
5. Ako se pošiljka koja sadrži kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. ne preda na službeni nadzor iz tog članka ili se ne preda u skladu sa zahtjevima koji su utvrđeni u člancima 48. stavcima 1. i 3. i članku 54. stavcima 1., 2. i 3. ili s pravilima koja su donesena u skladu s člankom 46., člankom 47. stavkom 6., člankom 49., člankom 51. stavkom 1. i člankom 56., nadležna tijela naređuju zadržavanje ili opoziv pošiljke te njeno službeno zadržavanje bez odgode.
Stavci 1., 3. i 4. ovog članka primjenjuju se na takve pošiljke.
Članak 65.
Mjere koje treba poduzeti u vezi sa životinjama i robom koja ulazi u Uniju slučajevima pokušaja unošenja u Uniju nesukladnih pošiljaka iz trećih zemalja i predstavlja koje predstavljaju rizik [Am. 182]
Kada službeni nadzor ukaže da pošiljka životinja ili robe predstavlja rizik za zdravlje ljudi ili životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, takva se pošiljka izolira ili stavlja u karantenu, a životinje iz nje se čuvaju i liječe u odgovarajućim uvjetima do donošenja daljnje odluke. [Am. 183]
Nadležna tijela službeno zadržavaju navedenu pošiljku te bez odgode:
(a) naređuju nalažu gospodarskom subjektu da po potrebi uništi pošiljku,po potrebi humano u slučaju živih životinja, u skladu s pravilima iz članka 1. stavka člankom 1. stavkom 2. te poduzme sve mjere koje su potrebne kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš; ili [Am. 184]
(b) pošiljku predaju na posebnu obradu u skladu s člankom 69. stavcima 1. i 2.
Članak 66.
Daljnje postupanje po odlukama u vezi s nesukladnim pošiljkama koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja
1. Nadležna tijela:
(a) poništavaju službene certifikate i druge dokumente koji prate pošiljke nad kojima se već provode mjere u skladu s člankom 64. stavcima 3. i 5. te člankom 65.;
(b) surađuju u skladu s glavom IV. kako bi poduzela dodatne mjere koje su potrebne da bi se spriječilo ponovno uvođenje u Uniju pošiljki kojima je ulazak odbijen u skladu s člankom 64. stavkom 1.
2. Nadležna tijela u državi članici u kojoj se službeni nadzorslužbena kontrola provodi nadziru primjenu mjera koje su određene u skladu s člankom 64. stavcima 3. i 5. te člankom 65. kako bi se osiguralo da pošiljka ne šteti zdravlju ljudi, životinja ili biljaka, dobrobiti životinja ili okolišu, dok se te mjere primjenjuju ili dok se čeka primjena tih mjera. [Am. 185]
Po potrebi takva se primjena provodi pod nadzorom nadležnih tijela druge države članice.
Članak 67.
Neprovođenje mjera koje su gospodarskom subjektu naložila nadležna tijela
1. Gospodarski subjekt provodi sve mjere koje nadležna tijela nalože u skladu s člankom 64. stavcima 3. i 5. te člankom 65. bez odgode, a u slučaju proizvodai najkasnije u roku od šezdeset dana od dana kada nadležna tijela obavijeste gospodarskog subjekta gospodarski subjekt o svojoj odluci u skladu s člankom 64. stavkom 4. [Am. 186]
2. Ako po isteku roka od šezdeset dana gospodarski subjekt ne poduzme nikakve radnje, nadležna tijela također nalažu:
(a) da se pošiljka uništi ili da se nad njom provede neka druga odgovarajuća mjera;
(b) u slučajevima iz članka 65. da se pošiljka uništi u odgovarajućim objektima koji se nalaze što bliže točki granične kontrole te da se poduzmu sve mjere koje su potrebne kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja i okoliš.
3. Nadležna tijela mogu produljiti rok iz stavaka 1. i 2. ovog članka za toliko vremena koliko je potrebno da se dobiju rezultati drugog stručnog mišljenja iz članka 34. pod uvjetom da to nema negativnih učinaka na zdravlje ljudi, životinja i biljaka, dobrobit životinja i okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja.
Članak 68.
Usklađenost primjene članaka 64. i 65.
Komisija putem provedbenih akata utvrđuje pravila o osiguranju usklađenosti odluka i mjera te naloga koje nadležna tijela izdaju u skladu s člancima 64. i 65. na svim točkama granične kontrole iz članka 57. stavka 1. i kontrolnim točkama iz članka 51. stavka 1. točke (a), u obliku uputa koje nadležna tijela moraju poštovati pri rješavanju uobičajenih ili opetovanih situacije nesukladnosti ili rizika.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Članak 69.
Posebna obrada pošiljaka
1. Posebna obrada pošiljaka iz članka 64. stavka 3. točke (c) i članka 65. točke (b) po potrebi može uključivati:
(a) obradu ili preradu, po potrebi uključujući dekontaminaciju, ali ne i razrjeđivanje, tako da pošiljka ispunjava zahtjeve pravila iz članka 1. stavka 2. ili zahtjeve treće države ponovne otpreme;
(b) sve druge načine obrade primjerene za sigurnu prehranu životinja ili ljudi ili za druge namjene.
2. Posebna obrada iz stavka 1.:
(a) izvršava se djelotvorno i osigurava otklanjanje svih rizika za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranih organizmima i sredstvima za zaštitu bilja;
(b) dokumentira se i izvršava pod nadzorom nadležnih tijela;
(c) ispunjava zahtjeve utvrđene u pravilima iz članka 1. stavka 2.
3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. u vezi sa zahtjevima i uvjetima u kojima se izvršava posebna obrada iz stavka 1.
Ako ne postoje pravila usvojena putem delegiranih akata, takva posebna obrada izvršava se u skladu s nacionalnim pravilima.
Članak 70.
Ponovna otprema pošiljaka
1. Nadležna tijela omogućuju ponovnu otpremu pošiljaka ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) odredište je dogovoreno s gospodarskim subjektom koji je odgovoran za pošiljku;
(b) gospodarski subjekt koji je odgovoran za pošiljku je o razlozima i okolnostima odbijanja ulaska navedene pošiljke životinja ili robe u Uniju prvo obavijestio nadležna tijela treće države podrijetla ili treće zemlje odredišta, ako su različite;
(c) ako treća zemlja odredišta nije treća zemlja podrijetla, nadležna tijela treće zemlje odredišta su obavijestila nadležna tijela države članice da su spremna prihvatiti pošiljku;
(d) u slučaju pošiljaka životinja ponovna otprema je u skladu sa zahtjevima za dobrobit životinja.
2. Uvjeti stavka 1. točaka (b) i (c) ne primjenjuju se na pošiljke koje sadrže kategorije robe iz članka 45. stavka 1. točke (c).
3. Komisija putem provedbenih akata određuje postupke za razmjenu informacija i obavijesti iz stavka 1.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
3a. Države članice koje primaju uvoz, odobren slijedom kontrola provedenih prije izvoza, moraju redovito provjeravati je li uvoz u skladu sa zahtjevima Unije. [Am. 187]
Članak 71.
Odobravanje nadzora prije izvoza koji provode treće zemlje
1. Komisija putem provedbenih akata odobrava posebni nadzor prije izvoza koji treća zemlja provodi nad pošiljkama životinja i robe prije izvoza u Uniju kako bi se provjerilo zadovoljavaju li izvezene pošiljke zahtjeve pravila iz članka 1. stavka 2. Odobrenje se primjenjuje samo na pošiljke s podrijetlom iz navedene treće zemlje i može se izdati za jednu ili više kategorija životinja ili robe.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
2. U odobrenju iz stavka 1. navodi se:
(a) najveća učestalost službenog nadzora koji provode službena tijela država članica pri ulasku pošiljaka u Uniju, ako nema razloga za sumnju u nesukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. ili nedozvoljeno ponašanje;
(b) službeni certifikat koji mora pratiti pošiljke koje ulaze u Uniju;
(c) primjer takvih certifikata;
(d) nadležna tijela treće zemlje koja su odgovorna za provođenje nadzora prije izvoza;
(e) po potrebi, sva delegirana tijela na koja nadležna tijela mogu prenijeti određene zadatke. Takvo delegiranje može se odobriti samo ako zadovoljava kriterije članaka 25. do 32. ili istovrsne uvjete.
3. Odobrenje iz stavka 1. može se izdati trećoj državi samo ako dostupni dokazi i po potrebi nadzor Komisije koji je proveden u skladu s člankom 119. pokazuju da sustav službenog nadzora treće države može osigurati:
(a) da pošiljke životinja ili robe koje se izvoze u Uniju ispunjavaju zahtjeve pravila iz članka 1. stavka 2. ili istovrsne zahtjeve;
(b) da nadzor koji je proveden u trećoj zemlji prije otpreme u Uniju dovoljno djelotvoran da zamijeni ili smanji učestalost provjera dokumenata i identiteta te fizičkih provjera koje su utvrđene u pravilima iz članka 1. stavka 2.
4. Nadležna tijela ili delegirano tijelo navedeno u odobrenju:
(a) odgovorni su za kontakte s Unijom;
(b) osiguravaju da službeni certifikati iz stavka 2. točke (b) prate svaku pošiljku koja se nadzire.
5. Komisija putem provedbenih akata uspostavlja detaljna pravila i kriterije za odobravanje nadzora prije izvoza koji provode treće zemlje u skladu sa stavkom 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Članak 72.
Nesukladnost i povlačenje odobrenja nadzora prije izvoza koji provode treće zemlje
1. Kada službeni nadzor pošiljaka koje sadrže kategorije životinja i robe za koje je odobren posebni nadzor prije izvoza u skladu s člankom 71. stavkom 1. otkrije ozbiljnu i opetovanu nesukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2., države članice odmah:
(a) putem sustava TRACES obavješćuju obavještavaju Komisiju i druge države članice te dotične gospodarske subjekte, a to podrazumijeva i mjere koje treba primijeniti, te traže administrativnu pomoć u skladu s postupcima koji su uspostavljeni u glavi IV.; [Am. 188]
(b) povećava broj službenih nadzora pošiljki iz relevantnih trećih zemalja i, po potrebi, za omogućivanje pravilnog analitičkog pregleda situacije, zadržava opravdan broj uzoraka u primjerenim uvjetima skladištenja.
2. Komisija može, putem provedbenih akata, povući odobrenje predviđeno člankom 71. stavkom 1. kada se nakon službenih nadzora na koje upućuje stavak 1., zahtjevi utvrđeni člankom 71. stavcima 3. i 4. pokaže da više nisu zadovoljeni.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Članak 73.
Suradnja tijela koja se odnosi na pošiljke koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja
1. Nadležna tijela, carinska tijela i druga tijela država članica blisko surađuju kako bi osigurala provođenje službenih nadzora pošiljaka životinja i roba koje ulaze u Uniju u skladu s zahtjevima iz ove Uredbe.
U tu svrhu, nadležna tijela, carinska tijela i druga tijela:
(a) jamče uzajamni pristup informacijama koje su relevantne za organizaciju i provođenje vlastitih aktivnosti u vezi sa životinjama i robama koje ulaze u Uniju;
(b) osiguravaju pravovremenu razmjenu takvih informacija, uključujući sredstva za elektronički prijenos.
1a. Carinska tijela puštaju samo one pošiljke sa životinjama i robom iz članka 45. za koje je nadležno tijelo na točki granične kontrole provelo službenu kontrolu iz članka 47. i donijelo odluku evidentiranu u zajedničkom zdravstvenom ulaznom dokumentu. [Am. 189]
2. Komisija, putem provedbenih akata, donosi jednoobrazna pravila o mjerama suradnje koje nadležna tijela, carinska tijela i druga tijela na koje upućuje stavak 1. moraju uspostaviti kako bi osigurali:
(a) pristup nadležnih tijela informacijama koje su potrebne za neposrednu i potpunu identifikaciju pošiljki životinja i roba koje ulaze u Uniju i podložne su službenim nadzorima na postajama graničnog nadzora u skladu s člankom 45. stavkom 1.;
(b) uzajamno ažuriranje, razmjenom informacija ili sinkronizacijom relevantnih baza podataka, informacija o pošiljkama životinja i roba koje ulaze u Uniju, a koje su prikupila nadležna tijela, carinska tijela i druga tijela;
(c) brzo priopćavanje odluka koje su ta tijela donijela na temelju informacija na koje upućuje točka (a) i točka (b).
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Članak 74.
Suradnja tijela koja se odnosi na pošiljke koje nisu podložne posebnim nadzorima na granicama
1. U slučaju pošiljaka životinja i roba, osim onih koje su podložne nadzoru na ulasku u Uniju, kako je propisano člankom 45. stavkom 1., a za koje je podnesena carinska deklaracija za puštanje u slobodan promet u skladu s člankom 4. stavkom 17. i člancima 59. do 83. Uredbe (EZ) br. 2913/92, primjenjuju se stavci 2., 3. i 4.
2. Carinska tijela obustavljaju puštanje pošiljke u slobodan promet kada smatraju da pošiljka može predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, rizik za dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik za okoliš, te o takvim obustavama odmah obavještavaju nadležna tijela.
3. Pošiljka čije je puštanje u slobodan promet obustavljeno sukladno stavku 2. pušta se u slobodan promet ukoliko, u roku od tri radna dana od obustave, nadležna tijela ne zatraže od carinskih tijela da nastave s obustavom ili ne obavijeste carinska tijela da ne postoji rizik.
4. Kada nadležna tijela smatraju da postoji rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, rizik za dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik za okoliš:
(a) nalažu carinskim tijelima da ne puste pošiljku u slobodni promet te da sljedeću izjavu uvrste u komercijalnu fakturu koja se prilaže uz pošiljku i uz bilo koje druge relevantne popratne dokumente:"
„Proizvod predstavlja rizik - puštanje u slobodan promet nije odobreno - Uredba (EU) br. .../....(66)“;
"
(b) ne dopušta se ni jedan drugi carinski postupak bez suglasnosti nadležnih tijela;
(c) primjenjuju se članak 64. stavci 1., 3., 4. i 5., članci 65. do 67., članak 69. stavci 1. i 2. i članak 70. stavci 1. i 2.
5. U slučaju pošiljaka životinja i roba, osim onih koje su podložne nadzoru na ulasku u Uniju, kako je propisano člankom 45. stavkom 1., a za koje nije podnesena carinska deklaracija za puštanje u slobodan promet, carinska tijela, kada smatraju da pošiljka može predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, rizik za dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik za okoliš, prenosi sve relevantne informacije carinskim tijelima u državama članicama koje su krajnja odredišta.
Članak 75.
Pravila o posebnim službenim nadzorima i mjerama koje se poduzimaju nakon provođenja takvih nadzora
1. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. u vezi s pravilima za provođenje posebnih službenih nadzora i donošenje mjera u slučaju nesukladnosti, kako bi pojasnila specifičnosti sljedećih kategorija životinja i roba ili načina i sredstava njihovog prijevoza:
(a) pošiljke svježih proizvoda ribarstva koji se iskrcavaju izravno u lukama koje su imenovale države članice u skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 (67) sa ribarskih plovila koja plove pod zastavom treće zemlje;
(b) pošiljke divljači s kožom i krznom;
(c) pošiljke u kategoriji roba iz članka 45. stavka 1. točke (b) koje su isporučene plovilima koja napuštaju Uniju, s ili bez pohranjivanja u za to posebno predviđenim slobodnim ili carinskim skladištima, a namijenjene su opskrbi brodova ili potrošnji od strane posade i putnika;
(d) drvena ambalaža; [Am. 190]
(e) hrana i hrana za životinje, a koja je namijenjena za hranidbu tih životinja;
(f) životinje i robe naručene putem prodaje na daljinu i isporučene iz treće zemlje na adresu u Uniji, kao i zahtjevi za obavještavanje koji su potrebni kako bi se omogućilo pravilno provođenje službenih nadzora;
(g) biljni proizvodi koji zbog svog sljedećeg odredišta mogu dovesti do opasnosti širenja infektivnih ili zaraznih bolesti životinja;
(h) pošiljke kategorija životinja i roba iz članka 45. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) podrijetlom iz Unije i na povratku u nju, nakon što im je odbijen ulazak u treću zemlju;
(i) rasute robe koje ulaze u Uniju iz treće zemlje, bez obzira na to potječu li sve iz te treće zemlje;
(j) pošiljke roba iz članka 45. stavka 1. koje dolaze s teritorija Hrvatske i provoze se preko teritorija Bosne i Hercegovine kod Neuma („neumski koridor“) prije ponovnog ulaska na teritorij Hrvatske preko ulaznih mjesta na Kleku ili Zatonu Doli;
(k) životinje i robe koje su izuzete od odredbi članka 45. u skladu s člankom 46.
2. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. u vezi s uvjetima za praćenje prijevoza i prispijeća pošiljki određenih životinja i roba, od postaje graničnog nadzora na ulasku do objekta u mjestu odredišta u Uniji ili postaje graničnog nadzora na izlasku.
3. Komisija može, putem provedbenih akata, utvrditi pravila u vezi s:
(a) modelom službenih certifikata i pravila za izdavanje takvih certifikata;
(b) formatom popratnih dokumenata za kategorije životinja ili roba iz stavka 1.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Poglavlje VI.
Financiranje službenih nadzora i drugih službenih aktivnosti
Članak 76.
Opća pravila
1. Države članice omogućuju nadležnim tijelima raspolaganje odgovarajućim financijskim sredstvima kako bi osigurali osoblje te drugim sredstvima koju su potrebna za provođenje službenih nadzora i drugih službenih aktivnosti. U tu svrhu prikupljaju naknade ili pristojbe ili osiguravaju sredstva iz općeg oporezivanja.
2. Osim naknada naplaćenih u skladu s člankom 77. države članice mogu naplaćivati naknade za pokrivanje troškova nastalih prilikom provođenja službenih nadzora, osim onih iz članka 77. stavaka 1. i 2.
3. Ovo se poglavlje također primjenjuje u slučaju prenošenja posebnih zadataka službenih nadzora u skladu s člankom 25.
4. Države članice se savjetuju s dotičnim subjektima o metodama koje se upotrebljavaju za obračun naknada predviđenih člankom 77. ili pristojbi. [Am. 191]
Članak 77.
Obvezne naknade ili pristojbe
1. Kako bi osigurali da nadležna tijela raspolažu sa odgovarajućim sredstvima za provođenje službenih nadzora, nadležna tijela naplaćuju mogu naplaćivati naknade za pokrivanje nekih ili svih troškova koji nastaju u vezi sa:
(a) službenim nadzorima koji se provode kako bi provjerili poštuju li sljedeći subjekti pravila iz članka 1. stavka 2.:
(i) subjekti u poslovanju s hranom kako je utvrđeno u članku 3. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002 koji su registrirani ili odobreni, odnosno, registrirani i odobreni, u skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 852/2004;
(ii) subjekti u poslovanju s hranom za životinje kako je utvrđeno u članku 3. stavku 6. Uredbe (EZ) br. 178/2002 koji su registrirani ili odobreni u skladu s člankom 9. i člankom 10. Uredbe (EZ) br. 183/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (68);
(iii) profesionalni subjekti kako je utvrđeno u članku 2. točki 7. Uredbe (EZ) br. .../....(69);
(iv) profesionalni subjekti kako je utvrđeno u članku 3. točki 6. Uredbe (EZ) br. XXX/XXXX [broj Uredbe o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reprodukcijskog materijala];
(b) službenim nadzorima koji se provode u vezi s izdavanjem službenih certifikata ili zbog nadgledanja izdavanja službenih atesta;
(c) službenim nadzorima koji se provode radi provjere zadovoljavanja uvjeta:
(i) za dobivanje i zadržavanje odobrenja kako je predviđeno člankom 6. Uredbe (EZ) br. 852/2004 ili člancima 9. i 10. Uredbe (EZ) br. 183/2005;
(ii) za dobivanje i zadržavanje odobrenja iz članaka 84., 92. i 93. Uredbe (EZ) br. .../.... (70);
(iii) za dobivanje i zadržavanje odobrenja iz članaka 25. Uredbe (EZ) br. XXX/XXXX [broj Uredbe o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reprodukcijskog materijala];
(d) službenim nadzorima koje provode nadležna tijela na postajama graničnog nadzora ili mjestima nadzora iz članak 51. stavka 1. točke (a).
2. Za potrebe stavka 1. službeni nadzori iz točke (a) tog stavka uključuju službene nadzore koji se provode radi provjere sukladnosti s mjerama koje je donijela Komisija u skladu s člankom 137. ove Uredbe, člankom 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002, člankom 27. stavkom 1., člankom 29. stavkom 1., člankom 40. stavkom 2., člankom 41. stavkom 2., člankom 47. stavkom 1., člankom 49. stavkom 2. i člankom 50. stavkom 2. Uredbe (EU) br. .../....(71), člankom 41. i člankom 144. Uredbe (EZ) br. XXX/XXXX [broj Uredbe o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reprodukcijskog materijala] i Dijelom VI. Uredbe (EU) br. .../....(72)+, osim ako odluka kojom se uspostavljaju te mjere ne nalaže drugačije.
3. Za potrebe stavka 1.:
(a) službeni nadzori iz točke (a) tog stavka ne uključuju službene nadzore koji se provode radi provjere poštivanja privremenih ograničenja, zahtjeva ili drugih mjera za nadzor bolesti koje su donijela nadležna tijela u skladu s člankom 55. stavkom 1., članckom 56., člancima 61. i 62. člancima 64. i 65., člankom 68. stavkom 1. i člankom 69. i pravilima koja su donesena u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 67. i člankom 68. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. .../....(73) i člankom 16. Uredbe (EZ) br. .../....(74)+;
(aa) službeni nadzor iz točke (a) tog stavka ne uključuje nadzor koji se obavlja na razini primarne proizvodnje kako je definirana člankom 3. stavkom 17. Uredbe 178/2002, uključujući nadzor prerade na poljoprivrednim gospodarstvima. To uključuje nadzor za provjeru sukladnosti s propisanim zahtjevima za upravljanje u području javnog zdravlja, zdravlja životinja, zdravlja bilja i dobrobiti životinja u skladu s člankom 93. Uredbe (EZ) br. 1306/2013; [Am. 192, 343,314 i 316]
(b) službeni nadzori iz točaka (a) i (b) tog stavka ne uključuju službene nadzore koji se provode radi provjere sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (j) i (k).
Članak 78.
Troškovi
1. Nadležna tijela naplaćuju naknade su kod izračuna naknada ili pristojbi ovlaštena u skladu s člankom 77. zbog nadoknađivanja sljedećih troškova uvažavati sljedeće kriterije:
(a) plaća djelatnika, uključujući pomoćno osoblje koje sudjeluje u provođenju , ako ona odgovara stvarnim troškovima službenih nadzora, troškova u skladu s točkom (b) članka 79. stavka 1., osim njihovog socijalnog i mirovinskog osiguranja;
(b) troška objekata i opreme, uključujući troškove održavanja i osiguranja;
(c) troškova potrošnog materijala, usluga i alata;
(d) troška osposobljavanja osoblja iz točke (a), uz izuzetak osposobljavanja koje je potrebno za stjecanje kvalifikacije koja je uvjet prilikom zapošljavanja od strane nadležnih tijela;
(e) putnih troškova osoblja za obavljanje službenih nadzora iz točke (a) i troškove povezane te troškova povezanih s dnevnicama izračunatih u skladu s člankom 79. stavkom 2.;
(f) troškova uzorkovanja i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnostike.
2. Ako nadležna tijela koja naplaćuju obavezne naknade ili pristojbe u skladu s člankom 77. provode i druge aktivnosti, prilikom obračunavanja naknade obračuna obaveznih naknada ili pristojbi uzima se u obzir samo dio elemenata troška kontrola iz stavka 1. ovoga članka, a koji nastaje tijekom službenih nadzora iz članka 77. stavka 1. [Am. 193]
Članak 79.
Izračun obaveznih naknada ili pristojbi
1. Naknade ili pristojbe koje se naplaćuju u skladu s člankom 77.:
(a) utvrđuju se u paušalnom iznosu na temelju ukupnih troškova službenih nadzora koje nadležna tijela provode u određenom razdoblju i primjenjuju se na sve subjekte, neovisno o tome provodi li se službeni nadzor tijekom referentnog razdoblja u odnosu na svaki od subjekata koji su podložni plaćanju; kod utvrđivanja visine naknada koje se naplaćuju za svaki sektor, djelatnost i kategoriju subjekata, nadležna tijela uzimaju u obzir učinak koji vrsta i opseg djelatnosti u pitanju i relevantni činitelji rizika imaju u raspodjeli ukupnih troškova tih službenih nadzora; ili
(b) se obračunavaju na temelju stvarnih troškova svakog pojedinog službenog nadzora i primjenjuju se na subjekte koji su podložni takvom službenom nadzoru; takva pristojba ne smije premašiti stvarne troškove provedenih službenih nadzora i može biti djelomično ili u potpunosti iskazana kao funkcija vremena koje je osoblje nadležnih tijela odradilo tijekom provođenja službenih nadzora.
2. Putni troškovi na iz članka 78. stavka 1. točke (e) uzimaju se obzir prilikom obračunavanjaobračuna naknada ili pristojbi iz članka 77. stavka 1. bez diskriminacije među subjektima na osnovu udaljenosti njihovih prostorija od lokacije nadležnih tijela.
3. Kada se naknade ili pristojbe obračunavaju u skladu sa stavkom 1. točkom (a), naknade ili pristojbe koje naplaćuju nadležna tijela u skladu s člankom 77. ne smiju premašiti ukupne troškove nastale prilikom provođenja službenih nadzora tijekom razdoblja iz stavka 1. točke (a). [Am. 194]
Članak 80.
Smanjenje naknada ili pristojbi za subjekte koji dosljedno poštivaju pravila
Kada se naknade ili pristojbe utvrđuju u skladu s člankom 79. stavkom 1. točkom (a), visina naknade ili pristojbe koja se primjenjuje na svaki od subjekata određuje se uzimajući u obzir evidenciju o subjektovom poštivanju poštovanju pravila iz članka 1. stavka 2., kako je i ustanovljeno tijekom službenih nadzora kontrola, tako da su naknade za subjekte koji dosljedno poštivajupoštuju pravila niže od onih koje se primjenjuju na ostale subjekte. [Am. 195]
Članak 81.
Primjena naknadanaknade ili pristojbi
1. Subjekti primaju potvrdu o plaćanju naknade ili pristojbe predviđene člankom 77. stavkom 1.
2. Naknade ili pristojbe naplaćene u skladu s člankom 77. stavkom 1. točkom (d) plaća subjekt odgovoran za pošiljku ili njegov zastupnik. [Am. 196]
Članak 82.
Povrat naknada i izuzeće za mikro poduzeća
1. Nema izravnog ili neizravnog povrata naknade predviđenih člankom 77., osim ako nisu nepropisno naplaćene.
2. Poduzeća koja zapošljavaju manje od 10 ljudi i čiji godišnji prihod ili godišnja ukupna bilanca ne prelazi 2 milijuna EUR izuzimaju se od plaćanja naknada predviđenih člankom 77.
3. Troškovi iz članaka 77., 78. i 79. ne uključuju troškove nastale pri provođenju službenih nadzora u poduzećima iz stavka 2.
Države članice mogu od plaćanja naknada i doprinosa za troškove iz članka 77. izuzeti mala i srednja poduzeća koja ispunjavaju određene objektivne i nediskriminirajuće kriterije [Am. 197, 315 i 348]
Članak 83.
Transparentnost
1. Nadležna tijela osiguravaju najvišu razinu transparentnosti:
(a) metoda i podataka koji se upotrebljavaju za utvrđivanje naknada ili pristojbi predviđenih člankom 77. stavkom 1.;
(b) upotrebe uporabe sredstava prikupljenih naplaćivanjem takvih naknada, uključujući broj provedenih kontrola;
(c) uvođenja mjera kojima se osigurava učinkovitu i štedljivu upotrebu sredstava prikupljenih naplaćivanjem takvih naknada ili pristojbi.
2. Svako nadležno tijelo daje na uvid javnosti sljedeće informacije za svako referentno razdoblje:
(a) troškove nadležnog tijela za koje naknada dospijeva u skladu s člankom 77. stavkom 1. navodeći stavke takvih troškova prema djelatnosti iz članka 77. stavka 1. i prema elementima troška iz članka 78. stavka 1.;
(b) iznos naknada ili pristojbi predviđenih člankom 77. stavkom 1. koje se primjenjuju na svaku od kategorija subjekata i na svaku od kategorija službenih nadzora kontrola;
(c) metodu koja se upotrebljava za utvrđivanje naknada ili pristojbi predviđenih člankom 77. stavkom 1. uključujući podatke i procjene koje se upotrebljavaju za utvrđivanje paušalnog iznosa naknada ili pristojbi iz točke (a) članka 79. stavka 1. točke (a);
(d) kada se primjenjuje članak 79. stavak 1. točka (a), metodu koja se upotrebljava za usklađivanje visine naknada ili pristojbi u skladu s člankom 80.;
(e) ukupni iznos naknada ili pristojbi koji odgovara izuzeću iz članka 82. stavka 2. [Am. 198]
Članak 84.
Troškovi koji nastaju pri dodatnim službenim nadzorima i provedbenim mjerama proizlaze iz dodatnih službenih nadzora i provedbenih mjera
Nadležna tijela naplaćuju naknade ili pristojbe radi pokrivanja dodatnih troškova koji su nastali pri: [Am. 199]
(a) dodatnim službenim nadzorima:
(i) koji su postali nužni nakon otkrivanja nesukladnosti tijekom službenog nadzora koji je proveden u skladu s ovom Uredbom;
(ii) koji se provode radi procjene opsega i učinka nesukladnosti ili zbog provjere otklanjanja nesukladnosti;
(b) službenim nadzorima koji se provode na zahtjev subjekta;
(c) korektivnim mjerama koje poduzimaju nadležna tijela ili treća strana na zahtjev nadležnih tijela, kada subjekt nije proveo korektivne mjere kako su naredila nadležna tijela u skladu s člankom 135. u svrhu otklanjanja nesukladnosti;
(d) službenim nadzorima i mjerama koje provode nadležna tijela u skladu s člancima 64. do 67., člancima 69. i 70. te korektivnim mjerama koje provode treće strane na zahtjev nadležnih tijela u slučajevima kada subjekt nije proveo korektivne mjere kako su naredila nadležna tijela u skladu s člankom 64. stavcima 3. i 5., člankom 65. i člankom 67.
Poglavlje VII.
Službeno potvrđivanje
Članak 85.
Opći zahtjevi u vezi sa službenim potvrđivanjem
1. U skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. službeno potvrđivanje ima oblik:
(a) službenog certifikata; ili
(b) službenog atesta.
(ba) službene potvrde o zdravlju. [Am. 200]
2. Kada nadležna tijela prenose posebne zadatke u vezi s izdavanjem službenih certifikata ili službenih atesta ili u vezi s službenim nadzorom iz članak 90. stavak 1. takvo se prenošenje usklađuje s članancima 25. do 32.
Članak 86.
Službeni certifikati
1. Kada pravila iz članak 1. stavak 2. nalažu izdavanje službenog certifikata, primjenjuju se članci 87., 88. i 89.
2. Članci 87. do 89. primjenjuju se i na službene certifikate koji su potrebni u svrhu izvoza pošiljaka životinja i roba u treće zemlje.
2a. u pogledu izdavanja službenog certifikata za proizvode iz članka 1. stavka 2. točke (j), osim pridržavanja članka 85. stavka 2., delegirano tijelo djeluje i ovlašteno je u skladu s normom EN ISO/IEC 17065: 2012. [Am. 201]
Članak 87.
Potpisivanje i izdavanje službenih certifikata
1. Službene certifikate izdaju nadležna ili delegirana tijela u skladu s člancima 25. do 32. [Am. 202]
2. Nadležna tijela imenuju dužnosnike za potvrđivanje koji su ovlašteni za potpisivanje službenih certifikata. Dužnosnici za potvrđivanje:
(a) nisu u sukobu interesa u odnosu na predmet certificiranja i djeluju neovisno i nepristrano; [Am. 203]
(b) dobivaju odgovarajuću izobrazbu o pravilima, poštivanje kojih je predmet ovjeravanja u službenom certifikatu te o odredbama ovog poglavlja.
3. Službene certifikate potpisuje dužnosnik za potvrđivanje te iste izdaje na temelju sljedećih osnova:
(a) izravno saznanje dužnosnika za potvrđivanje o činjenicama i podacima relevantnim za potvrđivanje, a do kojeg je došao:
(i) putem službenih nadzora; ili
(ii) pribavljanjem drugog službenog certifikata koji je izdalo nadležno tijelo;
(b) činjenice i podaci relevantni za potvrđivanje koji su poznati drugoj osobi koju su u tu svrhu ovlastila nadležna tijela i pod čijom nadzorom djeluje, uz uvjet da dužnosnik za potvrđivanje može provjeriti točnost takvih činjenica i podataka;
(c) činjenice i podaci relevantni za potvrđivanje koji su dobiveni putem sustava samonadzora subjekta, a koje su nadopunili i potvrdili rezultati redovnih službenih nadzora, kada dužnosnik za potvrđivanje smatra da su time ispunjeni uvjeti za izdavanje službenog certifikata.
4. Službene certifikate potpisuje dužnosnik za potvrđivanje i izdaje ih samo na temelju stavka 3. točke (a) kada pravila iz članka 1. stavka 2. tako nalažu.
Članak 88.
Jamstva pouzdanosti za službene certifikate
1. Službeni certifikati:
(a) se ne potpisuju od strane dužnosnika za potvrđivanje ako nisu ispunjeni ili su nepotpuni;
(b) su sastavljeni na jednom od službenih jezika institucija Unije koji poznaje dužnosnik za potvrđivanje i, kada je to potrebno, na jednom od službenih jezika države članice odredišta;
(c) su vjerodostojni i točni;
(d) omogućuju identifikaciju osobe koja ih je potpisala i datuma izdavanja; [Am. 204]
(e) omogućuju jednostavnu provjeru povezanosti između certifikata, tijela koje ga izdaje i pošiljke, skupine ili pojedinačne životinje ili robe obuhvaćene certifikatom. [Am. 205]
2. Nadležna tijela poduzimaju sve potrebne mjere za sprječavanje i kažnjavanje izdavanja lažnih ili obmanjujućih službenih certifikata ili zloupotrebe službenih certifikata. Takve mjere uključuju prema potrebi:
(a) privremenu suspenziju dužnosnika za potvrđivanje s njegovih dužnosti;
(b) opoziv ovlaštenja za potpisivanje službenih certifikata;
(c) sve druge potrebne mjere kojima se sprječava ponavljanje prekršaja iz prve rečenice ovog stavka.
Članak 89.
Provedbene ovlasti za službene certifikate
Komisija može, putem provedbenih akata, utvrditi pravila za jednoobraznu primjenu članaka 87. i 88. u vezi s:
(a) modelom službenih certifikata i pravila za izdavanje takvih certifikata;
(b) mehanizmima te zakonskim i tehničkim mjerama kojima se osigurava izdavanje točnih i pouzdanih službenih certifikata i sprječava rizik od prijevare;
(c) postupcima koje treba slijediti u slučaju opoziva službenih certifikata te za izradu zamjenskih certifikata;
(d) pravilima za izradu ovjerenih preslika službenih certifikata;
(e) formatima popratnih dokumenata životinja i roba nakon provođenja službenih nadzora;
(f) pravilima za izdavanje elektroničkih certifikata i pravilima za upotrebu elektroničkih potpisa.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Članak 90.
Službeni atesti
1. Kada pravila iz članka 1. stavka 2. nalažu da službene ateste izdaje subjekt pod službenim nadzorom nadležnih tijela ili sama nadležna tijela, primjenjuju se stavci 2., 3. i 4. ovoga članka.
2. Službeni atesti:
(a) su vjerodostojni i točni;
(b) su sastavljeni na jednom od službenih jezika institucija Unije; ili na jednom od službenih jezika države članice [Am. 206]
(c) kada se odnose na pošiljku ili skupinu, omogućuju provjeru povezanosti između službenog atesta i te pošiljke ili skupine.
3. Nadležna tijela osiguravaju da osoblje koje provodi službene nadzore nadgledanja postupka potvrđivanja ili u slučaju kada službene potvrde izdaju nadležna tijela, osoblje uključeno u izdavanje tih službenih potvrda:
(a) bude neovisno, nepristrano i ne bude u sukobu interesa u odnosu na predmet ovjeravanja u službenim atestima; [Am. 207]
(b) dobije odgovarajuću izobrazbu o:
(i) pravilima, sukladnost sa kojima je predmet ovjeravanja u službenim atestima;
(ii) pravilima utvrđenima ovom Uredbom.
4. Nadležna tijela provode redovite službene nadzore kako bi provjerila:
(a) pridržavaju li se subjekti koji izdaju ateste uvjeta utvrđenih pravilima iz članka 1. stavka 2.;
(b) izdaje li se atest na temelju relevantnih, točnih i provjerljivih činjenica i podatka.
Glava III.
Referentni laboratoriji i centri
Članak 91.
Imenovanje referentnih laboratorija Europske unije
1. Komisija može, putem provedbenih akata, imenovatiimenuje referentne laboratorije Europske unije za područja koja su uređena pravilima iz članka 1. stavka 2. kada učinkovitost službenih nadzora ovisi o kvaliteti, jednoobraznosti ujednačenosti i pouzdanosti: [Am. 208]
(a) analitičkih, ispitnih i dijagnostičkih metoda koje se upotrebljavaju u službenim laboratorijima imenovanim u skladu s člankom 36. stavkom 1.;
(b) o rezultatima analiza, ispitivanja i dijagnostike koji se vrše u tim službenim laboratorijima.
2. Imenovanja predviđena stavkom 1.:
(a) slijede postupak javnog odabira;
(b) redovito se razmatraju. revidiraju svakih pet godina. [Am. 209]
(ba) obavljaju samo za laboratorije koji imaju pismo potpore tijela nadležnog za predmetno područje. [Am. 317]
2a. Komisija može, kad to smatra primjerenim, odrediti više od jednog referentnog laboratorija za istu bolest i na taj način poticati rotaciju nacionalnih laboratorija koji ispunjavaju uvjete iz stavka 3. ovog članka. [Am. 210]
3. Referentni laboratoriji Europske unije:
(a) posluju u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 o „Općim zahtjevima za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija” te ih u skladu s tom normom procjenjuju i akreditiraju nacionalna akreditacijska tijela koja posluju u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008;
(b) neovisni su, nepristrani i nisu u sukobu interesa u vezi s izvršavanjem svojih zadataka kao referentni laboratoriji Europske unije; [Am. 211]
(c) raspolažu s osobljem koje ima odgovarajuću kvalifikaciju i osposobljeno je za analitičke, ispitne i dijagnostičke tehnike koje se primjenjuju u području njihove struke te pomoćnim osobljem, kada je to potrebno;
(d) posjeduju ili imaju pristup infrastrukturi, opremi i proizvodima potrebnim za izvršavanje zadataka koji su im dodijeljeni;
(e) osiguravaju da njihovo osoblje dobro poznaje međunarodne norme i prakse te da u svom radu vode računa o najnovijim dostignućima u istraživanju na nacionalnoj i međunarodnoj razini i razini Unije;
(f) su opremljeni za izvršavanje zadataka u izvanrednim situacijama;
(g) kada je to potrebno, opremljeni su u skladu sa relevantnim biosigurnosnim normama;
(ga) surađuju po potrebi s istraživačkim centrima Europske unije i službama Komisije pri razvoju visokih standarda analitičkih, ispitivačkih i dijagnostičkih metoda; [Am. 212]
(gb) može primiti financijski doprinos Unije u skladu s Odlukom Vijeća 90/424/EEZ;(75) [Am. 213]
(gc) osigurati da njihovo osoblje poštuje povjerljivost određenih poslova, rezultata ili komunikacije; [Am. 214]
3a. Odstupajući od stavaka 1. i 2. ovog članka, referentne laboratorije iz članka 32. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i članka 21. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 čine referentni laboratoriji Europske unije sa zadaćama i odgovornostima iz članka 92. ove Uredbe za:
(a) GMO te genetski modificiranu hranu i hranu za životinje;
(b) aditive hrani za životinje. [Am. 215]
Članak 92.
Odgovornosti i zadaci referentnih laboratorija Europske unije
1. Referentni laboratoriji Europske unije doprinose unapređenju i usklađivanju analitičkih, ispitnih i dijagnostičkih metoda koje upotrebljavaju službeni laboratoriji imenovani u skladu s člankom 36. stavkom 1. te podataka koji se dobivaju primjenom analitičkih, ispitnih i dijagnostičkih metoda.
2. Referentni laboratoriji Europske unije su odgovorni, u skladu sa godišnjim ili višegodišnjim radnim programima koje je odobrila Komisija, za sljedeće zadatke:
(a) osiguravanje nacionalnim referentnim laboratorijima podataka o analitičkim, ispitnim i dijagnostičkim metodama, uključujući referentne metode;
(aa) besplatno osigurati referentni materijal za neograničenu upotrebu, u odnosu na zdravlje životinja, sojeve i serume, nacionalnim referentnim laboratorijima kako bi se olakšala prilagodba i usklađivanje metoda analize, testiranja i dijagnostike; [Am. 216]
(b) koordiniranje primjene metoda iz točke (a) od strane nacionalnih referentnih laboratorija i, prema potrebi, od strane drugih službenih laboratorija, a osobito, organiziranjem redovitih međulaboratorijskih usporedbenih ispitivanja i osiguravanjem odgovarajućeg praćenja takvih usporedbenih ispitivanja u skladu, kada je to moguće, s međunarodno prihvaćenim protokolima; nadležna tijela obavještavaju o praćenju i rezultatima tih međulaboratorijskih usporedbenih ispitivanja; [Am. 217]
(c) koordiniranje praktičnih mjera potrebnih za primjenu novih analitičkih, ispitnih i dijagnostičkih metoda za laboratorije te obavješćivanje nacionalnih referentnih laboratorija o napretku na ovom području;
(d) besplatno provođenje programa osposobljavanja za osoblje iz nacionalnih referentnih laboratorija i, ako je potrebno, osiguravanje programa osposobljavanja za osoblje drugih službenih laboratorija, kao i stručnjaka iz trećih zemalja; [Am. 218]
(e) pružanje znanstvene i tehničke podrške Komisiji unutar dosega njihove misije;
(f) pružanje informacija nacionalnim referentnim laboratorijima o relevantnim nacionalnim i međunarodnim znanstvenim istraživanjima te onima na razini Unije;
(g) suradnju sa laboratorijima u trećim zemljama te s Europskom agencijom za sigurnost hrane, Europskom agencijom za lijekove i Europskim centrom za prevenciju i nadzor bolesti, unutar dosega njihove misije;
(h) aktivno pomaganje u dijagnosticiranju pojave bolesti koje se prenose hranom, zoonoza ili bolesti životinja u državama članicama ili štetnika bilja, postavljanjem potvrdne dijagnoze, karakterizacijom i provođenjem taksonomskog ili epizoološkog istraživanja patogenih izolata ili uzoraka štetnika; [Am. 219]
(i) koordiniranje ili provođenje ispitivanja radi provjere kvalitete dijagnostičkih reagensa koji se upotrebljavaju za dijagnosticiranje bolesti životinja, zoonoza ili bolesti koje se prenose hranom;
(j) kada je to relevantno za područje njihove nadležnosti, ustanovljavaju i održavaju:
(ii) referentne kolekcije materijala koji dolaze u neposredan dodir s hranom, a koji se upotrebljavaju za usmjeravanje analitičke opreme i dostavljanje tih uzoraka nacionalnim referentnim laboratorijima;
(iii) ažurirani popis raspoloživih referentnih tvari i reagensa te proizvođača i dobavljača takvih tvari i reagensa.
2a. Primjenjuju se stavci 1. i 2. ovog članka, ne dovodeći u pitanje članak 32. podstavak 1. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i pravila donesena na temelju članka 32. stavaka 4. i 5. navedene Uredbe te članak 21. podstavak 1. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 i pravila donesena na temelju članka 21. stavaka 3. i 4. navedene Uredbe. [Am. 221]
3. Referentni laboratoriji Europske unije objavljuju popis nacionalnih referentnih laboratorija koje su imenovale države članice u skladu s člankom 98. stavkom 1.
Članak 92.a
1. Komisija, putem delegiranih akata, imenuje referentni laboratorij Europske unije za izvornost hrane.
2. Države članice mogu imenovati nacionalne referentne laboratorije kao dio mreže laboratorija koji rade unutar Unije. [Am. 222]
Članak 93.
Imenovanje referentnih centara Europske unije za biljni reprodukcijski materijal
1. Komisija može, putem provedbenih akata, imenovati referentne centre Europske unije koji podupiru aktivnosti Komisije, država članica i Europske agencije za biljnu raznolikost (EPVA) u vezi s primjenom pravila iz članka 1. stavka 2. točke (h).
2. Imenovanja predviđena stavkom 1.:
(a) slijede postupak javnog odabira;
(b) redovito se razmatraju.
3. Referentni centri Europske unije za biljni reprodukcijski materijal:
(a) posjeduju visoku razinu znanstvenog i tehničkog stručnog znanja u području inspekcije, uzorkovanja i ispitivanja biljnog reprodukcijskog materijala;
(b) raspolažu osobljem koje ima odgovarajuću kvalifikaciju i osposobljeno je u područjima iz točke (a) te pomoćnim osobljem, kada je potrebno;
(c) posjeduju ili imaju pristup infrastrukturi, opremi i proizvodima potrebnim za izvršavanje zadataka koji su im dodijeljeni;
(d) osiguravaju da njihovo osoblje dobro poznaje međunarodne norme i prakse u područjima navedenim u točki (a), te da u svom radu vode računa o najnovijim dostignućima u istraživanju na nacionalnoj i međunarodnoj razini i razini Unije. [Am. 223]
Članak 94.
Odgovornosti i zadaci referentnih centara Europske unije za biljni reprodukcijski materijal
Referentni centri Europske unije imenovani u skladu s člankom 93. stavkom 1. odgovorni su, u skladu s godišnjim ili višegodišnjim radnim programima koje je odobrila Komisija, za sljedeće zadatke:
(a) osiguravanje znanstvenog i tehničkog stručnog znanja, unutar dosega njihove misije, za:
(i) terenske inspekcije, uzorkovanje i ispitivanje koje se provodi radi certificiranja biljnog reprodukcijskog materijala;
(ii) ispitivanja nakon certificiranja biljnog reprodukcijskog materijala;
(iii) ispitivanja biljnog reprodukcijskog materijala u kategorijama standardnog materijala;
(b) organiziranje usporedbenih ispitivanja i terenskih pokusa na biljnom reprodukcijskom materijalu;
(c) provođenje programa osposobljavanja za osoblje nadležnih tijela i stručnjaka iz trećih zemalja;
(d) doprinošenje razvoju ispitnih protokola u svrhu certificiranja i nakon certificiranja biljnog reprodukcijskog materijala, kao i pokazatelja uspješnosti u certificiranju biljnog reprodukcijskog materijala;
(e) širenje rezultata istraživanja i tehničkih inovacija u područjima unutar dosega njihove misije. [Am. 224]
Članak 95.
Imenovanje referentnih centara Europske unije za dobrobit životinja
1. Komisija može, putem provedbenih akata, imenovatiimenuje referentne centre Europske unije koji podupiru aktivnosti Komisije i država članica u vezi s primjenom pravila iz članka 1. stavka 2. točke (f). [Am. 225]
2. Imenovanja predviđena stavkom 1.:
(a) slijede postupak javnog odabira;
(b) redovito se razmatraju.
3. Referentni centri Europske unije za dobrobit životinja:
(a) imaju osoblje koje je propisno osposobljeno i visoku razinu znanstvenog i tehničkog stručnog znanja u području ljudsko-životinjskih odnosa, ponašanja životinja, fiziologije životinja, zdravlja i prehrane životinja u vezi s dobrobiti životinja, te aspektima dobrobiti životinja u vezi s upotrebom životinja u gospodarske i znanstvene svrhe, uzimajući u obzir etničke aspekte; [Am. 226]
(b) raspolažu osobljem koje ima odgovarajuću kvalifikaciju i osposobljeno je za područja iz točke (a) i u području etičke problematike koja se odnosi na životinje te s pomoćnim osobljem, kada je potrebno; [Am. 227]
(c) posjeduju ili imaju pristup infrastrukturi, opremi i proizvodima potrebnim za izvršavanje zadataka koji su im dodijeljeni;
(d) osiguravaju da njihovo osoblje dobro poznaje međunarodne norme i prakse u područjima navedenim u točki (a), te da u svom radu vode računa o najnovijim dostignućima u istraživanju na nacionalnoj i međunarodnoj razini i razini Unije.
Članak 96.
Odgovornosti i zadaci referentnih centara Europske unije za dobrobit životinja
Referentni centri Europske unije imenovani u skladu s člankom 95. stavkom 1. odgovorni su, u skladu s godišnjim ili višegodišnjim radnim programima koje je odobrila Komisija, za sljedeće zadatke:
(a) osiguravanje znanstvenog i tehničkog stručnog znanja unutar dosega njihove misije nacionalnim znanstvenim mrežama za pomoć ili tijelima na koja upućuje članak 20. Uredbe (EZ) br. 1099/2009;
(b) osiguravanje znanstvenog i tehničkog stručnog znanja za razvoj i primjenu pokazatelja dobrobiti životinja iz članka 18. stavka 3. točke (f);
(ba) koordiniranje mreže institucija s priznatim znanjem o dobrobiti životinja koja bi mogla pomoći nadležnim tijelima i dionicima u provedbi važećeg zakonodavstva Unije. [Am. 228]
(c) razvijanje ili koordiniranje razvoja doprinos razvoju i koordiniranju metoda za procjenu razine dobrobiti životinja i metoda za njezino poboljšanje dobrobiti životinja; [Am. 229]
(d) provođenje koordiniranje provođenja znanstvenih i tehničkih istraživanja o dobrobiti životinja koje se upotrebljavaju u gospodarske ili znanstvene svrhe; [Am. 230]
(e) provođenje programa osposobljavanja za osoblje nacionalnih znanstvenih mreža za pomoć ili za tijela iz točke (a) ili za osoblje nadležnih tijela i stručnjaka iz trećih zemalja;
(f) širenje rezultata istraživanja i tehničkih inovacija i suradnja s istraživačkim tijelima Unije u područjima unutar dosega njihove misije.
Članak 96.a
Određivanje referentnih centara Europske unije za autentičnost i cjelovitost poljoprivredno-prehrambenog lanca
1. Komisija može provedbenim aktima odrediti referentne centre Unije koji podupiru aktivnosti Komisije i država članica za sprečavanje, otkrivanje i suzbijanje namjernog kršenja pravila iz članka 1. stavka 2.
2.. Određivanje iz stavka 1. provodi se postupkom javnog odabira i redovito se preispituje.
3. Referentni centri Europske unije za autentičnost i cjelovitost poljoprivredno-prehrambenog lanca:
(a) imaju visoku razinu znanstvenog i tehničkog stručnog znanja u područjima utvrđenim pravilima iz članka 1. stavka 2. i u forenzičnoj znanosti koja se primjenjuje u tim područjima, te prema tome sposobnost razvijanja ili koordiniranja istraživanja na najnaprednijim razinama u pogledu autentičnosti i cjelovitosti robe, te sposobnost razvijanja, primjenjivanja i validacije metoda koje se trebaju upotrebljavati za otkrivanje namjernih kršenja pravila iz članka 1. stavka 2.;
(b) raspolažu osobljem koje ima odgovarajuću kvalifikaciju i osposobljeno je u područjima iz točke (a) te potrebnim pomoćnim osobljem;
(c) posjeduju ili imaju pristup infrastrukturi, opremi i proizvodima potrebnim za izvršavanje zadataka koji su im dodijeljeni;
(d) osiguravaju da njihovo osoblje dobro poznaje međunarodna pravila i prakse u područjima navedenim u točki (a), te da u svojim radnim aktivnostima vode računa o najnovijim dostignućima u istraživanju na nacionalnoj razini, na razini Unije i međunarodnoj razini. [Am. 231]
Članak 96.b
Odgovornost i zadaće referentnih centara Europske unije za autentičnost i cjelovitost poljoprivredno-prehrambenog lanca
Referentni centri Europske unije određeni u skladu s člankom 96.a stavkom 1. odgovorni su, u skladu s godišnjim ili višegodišnjim radnim programima koje je odobrila Komisija, za sljedeće aktivnosti:
(a) pružanje specifičnog znanja o autentičnosti i cjelovitosti robe i metoda za otkrivanje namjernih kršenja pravila iz članka 1. stavka), u vezi s forenzičnim znanostima koje se primjenjuju na područja utvrđena takvim pravilima;
(b) pružanje posebnih analiza za utvrđivanje segmenata poljoprivredno-prehrambenog lanca koji bi mogli biti predmetom namjernih i gospodarski motiviranih kršenja odredaba iz članka 1. stavka 2,. te pružanje pomoći pri izradi posebnih tehnika službenog nadzora te protokola;
(c) po potrebi obavljanje zadaća iz članka 92. stavka 2. točaka (a) do (g);
(d) po potrebi, stvaranje i očuvanje zbirki ili baza podataka provjerenih referentnih materijala koji se trebaju upotrebljavati za provjeru autentičnosti i cjelovitosti robe;
(e) širenje rezultata istraživanja i tehničkih inovacija u područjima koja su u okviru njihovih aktivnosti. [Am. 232]
Članak 97.
Obveze Komisije
1. Komisija objavljuje i ažurira, kada je to potrebno, popis:
(a) referentnih laboratorija Europske unije u skladu s člankom 91.;
(b) referentnih centara Europske unije za biljni reprodukcijski materijal u skladu s člankom 93.; [Am. 233]
(c) referentnih centara Europske unije za dobrobit životinja u skladu s člankom 95.
2. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. u vezi s utvrđivanjem zahtjeva, odgovornosti i zadataka za referentne laboratorije Europske unije, referentne centre Europske unije za biljni reprodukcijski materijal i referentne centre Europske unije za dobrobit životinja, dodatno onima utvrđenima uz one utvrđene u članku 91. stavku 3., članku 92., članku 93. stavku 3., članku 95. stavku 3. i članku 96. [Am. 234]
3. Referentni laboratoriji Europske unije i referentni centri Europske unije su podložni nadzorima Komisije radi provjere sukladnosti sa zahtjevima iz članka 91. stavka 3., članka 92., članka 93. stavka 3., članka 95. stavka 3. i članka 96. [Am. 235]
4. Ako nadzori Komisije iz stavka 3. pokazuju nesukladnost s zahtjevima propisanim člankom 91., stavkom 3., člankom 92., člankom 95. stavkom 3. i člankom 96., Komisija, nakon zaprimanja primjedbi referentnog laboratorija Europske unije ili referentnih centra Europske unije:
(a) opoziva imenovanje tog laboratorija ili centra; ili
(b) poduzima bilo koju drugu odgovarajuću mjeru.
Članak 98.
Imenovanje nacionalnih referentnih laboratorija
1. Države članice imenuju jedan ili više nacionalnih referentnih laboratorija za svaki referentni laboratorij Europske unije imenovan u skladu s člankom 91. stavkom 1.
Država članica može imenovati laboratorij koji je smješten u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji koja je ugovorna stranka Europske udruge slobodne trgovine (EFTA).
Jedan laboratorij može biti imenovan nacionalnim referentnim laboratorijem za više država članica.
2. Zahtjevi predviđeni člankom 36. stavkom 4. točkom (e), člankom 36. stavkom 5., člankom 38. i člankom 41. stavkom 1. točkom (a) i točkom (b), člankom 41. stavkom 2. i člankom 41. stavkom 3. primjenjuju se na nacionalne referentne laboratorije.
3. Nacionalni referentni laboratoriji:
(a) neovisni su, nepristrani i nisu u sukobu interesa u vezi s izvršavanjem svojih zadataka kao nacionalni referentni laboratoriji; [Am. 236]
(b) raspolažu s osobljem koje ima odgovarajuću kvalifikaciju i osposobljeno je za analitičke, ispitne i dijagnostičke tehnike koje se primjenjuju u području njihove struke te pomoćnim osobljem, kada je to potrebno;
(c) posjeduju ili imaju pristup infrastrukturi, opremi i proizvodima potrebnim za izvršavanje zadataka koji su im dodijeljeni;
(d) osiguravaju da njihovo osoblje dobro poznaje međunarodne norme i prakse u područjima navedenim u točki (a), te da u svom radu vode računa o najnovijim dostignućima u istraživanju na nacionalnoj i međunarodnoj razini i razini Unije;
(e) su opremljeni za izvršavanje zadataka u izvanrednim situacijama;
(f) kada je to potrebno, opremljeni su u skladu s relevantnim biosigurnosnim normama.
4. Države članice:
(a) priopćavaju naziv i adresu svakog nacionalnog referentnog laboratorija Komisiji, relevantnom referentnom laboratoriju Europske unije i drugim državama članicama;
(b) daju te informacije na uvid javnosti;
(c) ažuriraju te informacije kada je to potrebno.
5. Države članice koje imaju više od jednog nacionalnog referentnog laboratorija za referentni laboratorij Europske unije osiguravaju da takvi laboratoriji blisko surađuju kako bi se osigurala učinkovita koordinacija među njima, s drugim nacionalnim laboratorijima i s referentnim laboratorijem Europske unije.
6. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. u vezi s utvrđivanjem zahtjeva za nacionalne referentne laboratorije uz one utvrđenim stavcima 2. i 3.
6.a Primjenjuje se ovaj članak ne dovodeći u pitanje članak 32. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i pravila donesena na temelju članka 32. stavaka 4. i 5. navedene Uredbe te Prilog II. Uredbi (EZ) br. 1831/2003 i pravila donesena na temelju članka 21. stavaka 3. i 4. navedene Uredbe. [Am. 237]
Članak 99.
Odgovornosti i zadaci nacionalnih referentnih laboratorija
1. Nacionalni referentni laboratoriji, u području svoje nadležnosti:
(a) surađuju sa referentnim laboratorijima Europske unije, te sudjeluju u provođenju programa osposobljavanja i međulaboratorijskih usporedbenih ispitivanja koje organiziraju ovi laboratoriji;
(b) koordiniraju aktivnosti službenih laboratorija imenovanih u skladu s člankom 36. stavkom 1. u cilju usklađivanja i unapređivanja analitičkih, ispitnih ili dijagnostičkih metoda za laboratorije i njihove primjene;
(c) kada je to potrebno, organiziraju međulaboratorijska usporedbena ispitivanja između službenih laboratorija, osiguravaju odgovarajuće praćenje takvih ispitivanja i obavještavaju nadležna tijela o rezultatima ispitivanja i praćenju;
(d) osiguravaju prosljeđivanje informacija koje im dostavljaju referentni laboratoriji Europske unije nadležnim tijelima i službenim laboratorijima;
(e) osiguravaju unutar dosega svoje misije znanstvenu i tehničku podršku nadležnim tijelima za provedbu koordiniranih planova nadzora donesenih u skladu s člankom 111.;
(f) kada je to potrebno, utvrđuju i ažuriraju popis raspoloživih referentnih tvari i reagensa te proizvođača i dobavljača takvih tvari i reagensa.
(fa) aktivno pomažu u dijagnosticiranju pri izbijanju, na nacionalnom teritoriju, bolesti životinja, bolesti koje se prenose hranom ili zoonoza provođenjem potvrdne dijagnoze, karakterizacijom i provođenjem epizoološkog ili taksonomskog istraživanja patogenih izolata ili uzoraka štetnika kako je utvrđeno u članku 92. stavku 2. točki (h) za nacionalne referentne laboratorije Unije. [Am. 238]
2. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. u vezi s utvrđivanjem odgovornosti i zadataka za nacionalne referentne laboratorije dodatno onima predviđenih stavkom 1.
2.a Primjenjuje se ovaj članak ne dovodeći u pitanje članak 32. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i pravila donesena na temelju članka 32. stavaka 4. i 5. navedene Uredbe te Prilog II. Uredbi (EZ) br. 1831/2003 i pravila donesena na temelju članka 21. stavaka 3. i 4. navedene Uredbe. [Am. 239]
Glava IV.
Upravna pomoć i suradnja
Članak 100.
Opća pravila
1. Nadležna tijela u dotičnim državama članicama pružaju jedna drugoj upravnu pomoć u skladu s člancima 102. do 105. kako bi se osigurala ispravna primjena pravila iz članka 1. stavka 2. u slučajevima koji su relevantni u više od jedne države članice.
2. Upravna pomoć uključuje, prema potrebi, sudjelovanje nadležnih tijela države članice u službenim terenskim nadzorima koje provode nadležna tijela druge države članice. [Am. 240]
3. Odredbe ove Glave ne dovode u pitanje nacionalne propise:
(a) koji se primjenjuju na izdavanje isprava koje su predmet sudskih postupaka ili se na njih odnose;
(b) koji služe za zaštitu fizičkih ili pravnih osoba s gospodarskim interesima.
4. Sva priopćenja između nadležnih tijela u skladu s člancima 102. do 105. su u pisanom obliku.
5. Kako bi usmjerila i pojednostavnila razmjenjivanje priopćenja, Komisija, putem provedbenih akata, utvrđuje standardni format za:
(a) zahtjeve za pomoć predviđene člankom 102. stavkom 1.;
(b) priopćavanje čestih i ponavljajućih obavijesti i odgovora.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2. [Am. 241]
5.a Komunikacijom nadležnih tijela koja se obavlja u skladu s odredbama ovog članka ne dovodi se u pitanje Uredba Komisije (EU) br. 16/2011 (76) u vezi s komunikacijama putem Sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje. [Am. 242]
Članak 101.
Tijela za suradnju
1. Svaka država članica imenuje jedno ili više tijela za suradnju koja su odgovorna za razmjenu priopćenja između nadležnih tijela u skladu s člancima 102. do 105.
2. Imenovanje tijela za suradnju ne isključuje izravni kontakt, razmjenu informacija ili suradnju između osoblja nadležnih tijela u različitim državama članicama.
3. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. u vezi s utvrđivanjem minimalnih zahtjeva koja su tijela za suradnju, imenovana u skladu sa stavkom 1., dužna poštivati.
4. Države članice priopćavaju Komisiji i drugim državama članicama podatke o svojim tijelima za suradnju imenovanim u skladu sa stavkom 1. i bilo koju naknadnu promjenu tih podataka.
5. Na svojim internetskim stranicama Komisija objavljuje i ažurira popis tijela za suradnju koji su joj dostavile države članice u skladu sa stavkom 4.
6. Sve zahtjeve za pomoć u skladu s člankom 102. stavkom 1., te obavijesti i priopćenja u skladu s člancima 103., 104. i 105. tijelo za suradnju prenosi tijelu za suradnju u državi članici koja je primalac zahtjeva ili obavijesti.
7. Komisija, putem provedbenih akata, utvrđuje specifikaciju tehničkih alata i postupke za komunikaciju između tijela za suradnju imenovanih u skladu sa stavkom 1.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2. [Am. 243]
Članak 102.
Podnošenje zahtjeva za pomoć
1. Kada nadležna tijela u državi članici smatraju da su za provođenje službenih nadzora ili za učinkovito praćenje takvih nadzora na njihovom teritoriju potrebni podaci i informacije od nadležnih tijela druge države članice, ona podnose obrazloženi zahtjev za upravnu pomoć nadležnim tijelima te države članice. Nadležna tijela primatelji zahtjeva:
(a) odmah potvrđuju primitak zahtjeva;
(b) u roku od deset15 dana od primitka zahtjeva navode rok koji im je potreban za informirani odgovor na zahtjev; [Am. 244]
(c) odmah provode službene nadzore ili istrage koje osiguravaju nadležnim tijelima podnositeljima zahtjeva sve potrebne informacije i dokumente koji im omogućuju da donesu informirane odluke i provjere sukladnost s propisima Unije na teritoriju njihove nadležnosti.
2. Dokumenti se mogu proslijediti u njihovom originalnom obliku ili se mogu pribaviti prijepisi.
3. Do sporazuma između nadležnih tijela podnositelja zahtjeva i nadležnih tijela primatelja zahtjeva, osoblje koje je imenovalo prvospomenuto tijelo, može biti prisutno tijekom provođenja službenih nadzora i istraga iz stavka 1. točke (c) ovoga članka, a koje provode nadležna tijela primatelji zahtjeva.
U takvim slučajevima osoblje nadležnih tijela podnositelja zahtjeva:
(a) je u svakom trenutku u mogućnosti predočiti pisanu punomoć koja potvrđuje njihov identitet i službeno svojstvo;
(b) ima pristup istim prostorijama i dokumentima kao i osoblje nadležnih tijela primatelja zahtjeva, njihovim posredovanjem, a isključivo u svrhu provođenja upravne istrage;
(c) ne smiju, na vlastitu inicijativu, upotrebljavati svoje ovlasti u istrazi dodijeljenoj službenicima nadležnih tijela primatelja zahtjeva.
Članak 103.
Pomoć bez podnošenje zahtjeva
1. Kada nadležna tijela u državi članici saznaju za nesukladnosti i ako te nesukladnosti mogu imati posljedice za drugu državu članicu, ona takve informacije odmah priopćavaju nadležnim tijelima te druge države članice bez da se to od njih zatraži.
2. Nadležna tijela primatelji obavijesti sukladno stavku 1.:
(a) odmah potvrđuju primitak obavijesti;
(b) u roku od deset 15 radnih dana od dana primitka obavijesti navode: [Am. 245]
(i) koje istrage namjeravaju provesti; ili
(ii) razloge zbog kojih smatraju da istrage nisu potrebne;
(c) kada smatraju da su istrage iz točke (b) potrebne, istražuju predmet i odmah obavještavaju nadležna tijela obavještavatelje o rezultatima i, prema potrebi, poduzetim mjerama.
Članak 104.
Pomoć u slučaju nepridržavanja
1. Kada tijekom službenih nadzora koji se provode na životinjama ili robama podrijetlom iz druge države članice nadležna tijela utvrde da takve životinje ili robe nisu sukladne s pravilima iz članka 1. stavka 2. tako da predstavljaju rizik za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, za dobrobit životinja ili u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja rizik za okoliš, odnosno predstavljaju ozbiljno kršenje tih pravila, ona odmah o tome obavještavaju nadležna tijela države članice otpreme i bilo koju drugu državu članicu u pitanju kako bi im omogućili da poduzmu odgovarajuće istrage.
1.a Druge dotične države članice navedene u stavku 1. u slučaju povrede Uredbe (EZ) br. 1/2005 uključuju:
(a) državu članicu koja je izdala odobrenje prijevozniku:
(b) ako je nedostatak u prijevoznom sredstvu uključen u nepoštovanje uvjeta Uredbe, država članica koja je izdavala potvrdu o odobrenju prijevoznog sredstva:
(c) ako je vozač uključen u nepoštovanje uvjeta Uredbe, država članica koja je izdala izdavanje potvrde o osposobljenosti vozača; [Am. 246]
2. Nadležna tijela primatelji obavijesti odmah:
(a) potvrđuju primitak obavijesti;
(b) navode koje istrage namjeravaju provesti;
(c) istražuju predmet, poduzimaju sve potrebne mjere i informiraju obavještačka nadležna tijela o prirodi istrage i provedenim službenim nadzorima, o donesenim odlukama i razlozima za njihovo donošenje.
(ca) obavijestiti sve odgovarajuće dionike u pitanju, kao što je utvrđeno u nacionalnim kriznim planovima po pitanju sigurnosti hrane; [Am. 247]
3. Ako obavještačka nadležna tijela smatraju da nadležna tijela primatelji obavijesti nisu provela istrage ili poduzela mjere koje adekvatno rješavaju utvrđene nesukladnosti, ona traže od nadležnih tijela primatelja obavijesti da upotpune provedene službene nadzore ili poduzete mjere. U tim slučajevima:
(a) nadležna tijela dvaju država članica dogovaraju zajednički pristup s ciljem da na odgovarajući način riješe problem nesukladnosti, uključujući provođenje zajedničkih službenih nadzora i istraga u skladu s člankom 102. stavkom 3.;
(b) odmah obavještavaju Komisiju kada nisu u mogućnosti postići dogovor u vezi s odgovarajućim mjerama.
4. Kada se prilikom službenih nadzora koji se provode na životinjama ili robama podrijetlom iz drugih država članica ponavljaju slučajevi nesukladnosti sa pravilima iz članka 1. stavka 2., nadležna tijela države članice odredišta odmah o tome obavještavaju Komisiju i nadležna tijela ostalih država članice.
Članak 105.
Pomoć trećih zemalja
1. Kad nadležna tijela prime informacije iz treće zemlje koje ukazuju na nesukladnost ili rizik za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, za dobrobit životinja ili u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik za okoliš, ona odmah:
(a) javljaju takve informacije nadležnim tijelima u drugim dotičnim državama članicama;
(b) priopćavaju takve informacije Komisiji u slučajevima kada su ili bi mogle biti relevantne na razini Unije.
2. Podaci prikupljeni tijekom službenih nadzora i istraga koje se provode u skladu s ovom Uredbom, mogu se priopćiti trećim zemljama iz stavka 1. pod uvjetom da:
(a) nadležna tijela koja su pribavila informacije daju svoju suglasnost za takvo priopćavanje;
(b) da se treća zemlja obvezala pružiti pomoć potrebnu za prikupljanje dokaza o praksama koje nisu ili za koje se čini da nisu sukladne s pravilima Unije ili koje predstavljaju rizik za ljude, životinje, bilje ili za okoliš;
(c) da se poštuju relevantni propisi Unije i nacionalni propisi koji su primjenjivi na priopćavanje osobnih podataka trećim zemljama.
Članak 106.
Koordinirana pomoć i praćenje od strane Komisije
1. Komisija odmah započinje s koordiniranjem mjera i radnji koje su poduzela nadležna tijela u skladu s ovom Glavom kada:
(a) Komisija raspolaže informacijama koje izvještavaju o aktivnostima koje nisu ili se čini da nisu sukladne s pravilima iz članka 1. stavka 2. i takve aktivnosti imaju ili bi mogle imati posljedice na više od jedne države članice; ili
(b) Komisija raspolaže informacijama koje ukazuju da se iste ili slične aktivnosti koje nisu ili se čini da nisu u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. možda odvijaju u više od jedne države članice; i
(c) nadležna tijela u dotičnim državama članicama se ne uspijevaju dogovoriti u vezi s odgovarajućim mjerama za rješavanje nesukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2.
2. U slučajevima iz stavka 1. Komisija može:
(a) poslati inspekcijski tim da na licu mjesta provede službeni nadzor u suradnji s državom članicom u pitanju;
(b) zatražiti, putem provedbenih akata, da nadležna tijela u državi članici otpreme i, po potrebi, u drugim državama članicama u pitanju na odgovarajući način pooštre službene nadzore i izvijeste ju o mjerama koje su poduzele;
(c) poduzeti bilo koju drugu odgovarajuću mjeru u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2.
3. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. radi utvrđivanja pravila za brzu razmjenu informacija u slučajevima iz stavka 1.
Glava V.
Planiranje i obavješćivanje
Članak 107.
Višegodišnji nacionalni planovi nadzora (VNPN) i jedinstveno tijelo koje je nadležno za VNPN
1. Države članice osiguravaju da nadležna tijela provode službene nadzore uređene ovom Uredbom na temelju višegodišnjeg nacionalnog plana nadzora čije se izrada i provedba koordiniraju na cijelom njihovom teritoriju.
2. Države članice imenuju jedno tijelo odgovorno ili tijela odgovorna za: [Am. 248]
(a) koordinaciju u izradi plana iz stavka 1. između svih nadležnih tijela koja su odgovorna za službene nadzore;
(b) osiguravanje cjelovite i dosljedne provedbe takvog plana.
Članak 108.
Sadržaj višegodišnjih nacionalnih planova nadzora
1. Višegodišnji nacionalni planovi nadzora izrađuju se na način da osiguraju:
(a) da se službeni nadzori planiraju u svim područjima utvrđenim pravilima iz članka 1. stavka 2. te u skladu s kriterijima utvrđenim u članku 8. i pravilima predviđenim člancima 15. do 24.;
(b) postoji učinkovita prioritizacija službenih nadzora i učinkovita raspodjela sredstava za nadzor.
2. Višegodišnji nacionalni planovi nadzora sadržavaju opće podatke o ustroju i organizaciji sustava službenih nadzora u dotičnoj državi članici za svaki predmetni sektor i sadržavaju najmanje sljedeće podatke o: [Am. 249]
(a) strateškim ciljevima višegodišnjeg nacionalnog plana nadzora i o načinu na koji prioritizacija službenih nadzora i raspodjela sredstava utječu na te ciljeve;
(b) kategorizaciji rizičnosti službenih nadzora;
(c) imenovanju nadležnih tijela i određivanju njihovih zadataka na središnjoj, regionalnoj i lokalnoj razini, te sredstvima kojima ta tijela raspolažu;
(d) kada je to potrebno, prenošenju zadataka delegiranim tijelima;
(e) općoj organizaciji i upravljanju službenim nadzorom na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, uključujući službeni nadzor u pojedinim poslovnim jedinicama;
(f) sustavima nadzora koji se primjenjuju na različite sektore i koordinaciji između različitih službi nadležnih tijela odgovornih za službene nadzore u tim sektorima;
(g) postupcima i mjerama koje je potrebno uspostaviti kako bi se osigurala sukladnost sa obvezama nadležnih tijela predviđenih člankom 4. stavkom 1.;
(j) organizaciji i provođenju kriznih planova u skladu s pravilima na koja upućuje članak 1. stavak 2.;
(k) organizaciji suradnje i uzajamne pomoći između nadležnih tijela u državama članicama.
Članak 109.
Izrada i provedba višegodišnjih planova nadzora
1. Države članice osiguravaju da višegodišnji nacionalni plan nadzora predviđen člankom 107. stavkom 1. bude dostupan javnosti, uz iznimku onih dijelova plana čije otkrivanje bi moglo narušiti učinkovitost službenih nadzora.
1.a Višegodišnji nacionalni planovi nadzora mogu biti izrađeni uz savjetovanje s relevantnim operaterima, s ciljem osiguravanja pristupa službenim nadzorima koji se temelji na procjeni rizika. [Am. 250]
2. Višegodišnji nacionalni plan nadzora ažurira se svaki put kada je potrebno prilagoditi ga izmjenama pravila iz članka 1. stavka 2. i redovito se razmatra uzimajući u obzir najmanje sljedeće činitelje:
(a) pojavu novih bolesti, štetnika bilja ili drugih rizika za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, ili biljaka ili životinja, dobrobiti životinja ili u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik za okoliš; [Am. 251]
(b) značajne promjene u ustroju, upravljanju ili poslovanju nadležnih tijela u državi članici;
(c) rezultate službenog nadzora država članica;
(d) rezultate nadzora koje je provela Komisija u državi članici u skladu s člankom 115. stavak 1.;
(e) znanstvena dostignuća;
(f) rezultate službenih nadzora koje su provela nadležna tijela treće zemlje u državi članici.
3. Na zahtjev, države članice dostavljaju Komisiji ažuriranu inačicu svog višegodišnjeg nacionalnog plana nadzora.
Članak 110.
Prenesene ovlasti za višegodišnje nacionalne planove nadzora
Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. u vezi s višegodišnjim nacionalnim planovima nadzora predviđenim člankom 107. stavkom 1.
Tim delegiranim aktima utvrđuju se pravila o:
(a) kriterijima za kategorizaciju rizičnosti djelatnosti subjekta;
(b) prioritetima za službene nadzore na temelju kriterija utvrđenih člankom 8. i pravilima predviđenih člancima 15. do 24.;
(c) postupcima za povećanje, u najvećoj mogućoj mjeri, učinkovitosti službenih nadzora;
(d) glavnim pokazateljima uspješnosti koji nadležna tijela primjenjuju u procjeni višegodišnjeg nacionalnog plana nadzora i njegove provedbe. [Am. 252]
Članak 111.
Koordinirani planovi nadzora i prikupljanje informacija i podataka
U cilju provođenja procjene velikih razmjera na razini Unije o stanju primjene pravila iz članka 1. stavka 2. ili utvrđivanju prevalencije određenih opasnosti na cijelom teritoriju Unije, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. u vezi s:
(a) izradom, organizacijom i provedbom koordiniranih planova nadzora ograničenog trajanja za jedno od područja utvrđenoga utvrđenih pravilima iz članka 1. stavka 2.; [Am. 253]
(b) organizaciju, na ad hoc načelu, prikupljanja podataka i informacija koje se odnose na primjenu posebnog skupa pravila iz članka 1. stavka 2. ili na učestalost određenih rizika. [Am. 254]
(ba) uloga dionika u razvoju i provedbi koordiniranih planova nadzora. [Am. 255]
Članak 112.
Godišnje izvješće država članica
1. Do 30. lipnja svake godine svaka država članica Komisiji dostavlja izvješće koje sadrži:
(a) sve izmjene koje je unijela u višegodišnji nacionalni plan nadzora da bi uzela u obzir čimbenike iz članka 109. stavka 2.;
(b) rezultate službenog nadzora koji je obavila protekle godine sukladno svom višegodišnjem nacionalnom planu nadzora;
(c) vrste i broj predmeta nepoštivanja odredaba nepoštovanja pravila iz članka 1. stavka 2. koje su tijekom protekle godine otkrile nadležne institucije, određenih prema sektoru te s primjerenom razinom detaljnosti; [Am. 256]
(d) mjere poduzete da bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje njenog višegodišnjeg nacionalnog plana nadzora uključujući provedbene radnje i rezultate tih mjera.
(da) informacije o naknadama navedenim u stavku 2. članka 83. o transparentnosti. [Am. 257]
2. Da bi osigurala jedinstvenu prezentaciju godišnjih izvješća iz stavka 1., Komisija, sukladno provedbenim aktima, usvaja i po potrebi ažurira standardne obrasce za dostavu informacija i podataka iz stavka 1.
Ti provedbeni akti, kad god je to moguće, omogućuju upotrebu standardnih obrazaca koje je Komisija usvojila za podnošenje drugih izvješća o provedenim službenom nadzoru koje nadležne institucije moraju dostaviti Komisiji u skladu s odredbama iz članka 1. stavka 2.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Članak 113.
Godišnja izvješća Komisije
1. Komisija do 31. prosinca svake druge godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe, javnosti stavlja na raspolaganje godišnje izvješće o djelatnosti službenog službenih nadzora u državama članicama, uzimajući u obzir: [Am. 258]
(a) godišnja izvješća koja su podnijele države članice u skladu sa člankom112 s člankom 112., koja uključuju informacije o naknadama navedenima u stavku 2. članku 83. o transparentnosti; [Am. 259]
(b) rezultate Komisijinog nadzora koji se obavlja u skladu sa člankom115. stavkom 1.;
(c) svi ostali relevantni podaci.
2. Godišnje izvješće iz stavka 1. može, kad je primjereno, uključiti uključuje preporuke o mogućim poboljšanjima službenih sustava nadzora u državama članicama i posebnih službenih nadzora u određenim područjima. [Am. 260]
Članak 114.
Planovi za upravljanje krizom uzrokovanom hranom i hranom za životinje
1. Za provedbu općeg plana za upravljanje krizom predviđenog u članku 55. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002, države članice izrađuju operativne krizne planove za hranu i hranu za životinje u kojima predviđaju mjere koje se moraju provesti bez odgode kad se utvrdi da hrana ili hrana za životinje predstavlja ozbiljnu opasnost za ljude ili životinje bilo izravno bilo putem okoliša.
2. Krizni planovi za hranu i hranu za životinje iz stavka 1. definiraju:
(a) nadležne institucije koje trebaju biti uključene,
(b) ovlasti i odgovornosti tijela iz točke (a);
(c) putove i postupke razmjene informacija između nadležnih tijela i eventualno drugih zainteresiranih stranaka.
3. Države članice redovito pregledaju svoje krizne planove za hranu i hranu za životinje da bi uzele u obzir izmjene u organizaciji nadležnih tijela i iskustva sakupljena provođenjem plana i simulacijskih vježbi.
4. Komisija je u skladu s člankom 139. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:
(a) pravila za donošenje kriznih planova iz stavka 1. u dosegu koji je potreban da bi se osigurala dosljedna i učinkovita primjena općeg plana za krizna stanja iz članka 55. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
(b) ulogu sudionika u donošenju i provođenju tih kriznih planova.
Glava VI.
Aktivnosti Unije
Poglavlje I.
Nadzor Komisije
Članak 115.
Nadzor Komisije u državama članicama
1. Komisijini stručnjaci provode nadzor u svakoj državi članici da bi:
(a) provjerili poštivanje odredbi iz članka 1. stavka 2. i odredbi ove Uredbe;
(b) provjerili djelovanje nacionalnih sustava nadzora i nadležnih tijela koja njima upravljaju;
(c) istraživali i prikupljali podatke:
(i) o službenom nadzoru i primjeni u praksi;
(ii) o važnim ili opetovanim problemima u primjeni ili provođenju odredbi iz članka 1. stavka 2.;
(iii) o kriznim situacijama, novim problemima ili novim uvjetima u državama članicama.
2. Nadzor iz stavka 1. ovog članka organizira se u suradnji s nadležnim tijelima država članica te se obavlja redovito.
3. Nadzor iz stavka 1. može uključivati provjere na licu mjesta. Komisijini stručnjaci mogu pratiti osoblje nadležnog tijela tijekom vršenja službenog nadzora.
4. Stručnjaci iz država članica mogu pružati pomoć Komisijinim stručnjacima. Državni stručnjaci koji prate Komisijine stručnjake imaju jednaka prava pristupa kao Komisijini stručnjaci.
Članak 116.
Izvješća Komisije o provedenom nadzoru njenih stručnjaka u državama članicama
1. Komisija:
(a) priprema nacrt izvješća o nalazima nadzora provedenog u skladu sa člankom 115. stavkom 1.,
(b) šalje državi članici u kojoj je nadzor obavljen primjerak nacrta izvješća iz točke (a) da iznese primjedbe,
(c) uzima u obzir primjedbe države članice na koju se odnosi točka (b) prilikom izrade konačnog izvješća o nalazima nadzora koji su proveli njeni stručnjaci u državama članicama u skladu sa člankom 115. stavkom 1.,
(d) javno objavljuje konačno izvješće iz točke (c) i primjedbe države članice iz točke (b)
2. Kad je prikladno, Komisija u svojim konačnim izvještajima iz stavka 1. može preporučiti korektivne ili preventivne mjere koje trebaju poduzeti države članice radi rješavanja specifičnih ili sustavnih nedostataka utvrđenih prilikom nadzora njenih stručnjaka provedenog u skladu sa člankom 115. stavkom 1.
Članak 117.
Program nadzora Komisije u državama članicama
1. Komisija putem provedbenih akata:
(a) donosi godišnji ili višegodišnji program nadzora koji trebaju obaviti njeni stručnjaci u državama članicama u skladu sa člankom 115. stavkom 1.,
(b) na kraju svake godine priopćuje državama članicama godišnji program nadzora ili bilo koju izmjenu višegodišnjeg programa nadzora u sljedećoj godini.
2. Komisija može, u skladu s provedbenim propisima putem provedbenih akata, dopuniti svoj program nadzora uzimajućikako bi se u obzir promjene uzeo razvoj situacije u područjima na koja se primjenjuju odredbe pravila iz članka 1. stavka 2. Svaka takva izmjena priopćuje se državama članicama dovoljno unaprijed. [Am. 261]
Članak 118.
Obveze država članica u vezi s nadzorom Komisije
Države članice:
(a) poduzimaju odgovarajuće mjere praćenja u svrhu otklanjanja bilo kakvih posebnih ili sustavnih nedostataka utvrđenih tijekom nadzora koji su proveli Komisijini stručnjaci u skladu sa člankom 115. stavkom 1.,
(b) pružaju svu potrebnu pomoć i ustupaju svu dokumentaciju, te daju drugu tehničku podršku koju stručnjaci Komisije zatraže da bi mogli učinkovito i djelotvorno provoditi nadzor;
(c) osiguravaju pristup stručnjacima Komisije svim prostorijama ili dijelovima prostorija te podacima, uključujući računalne sustave, važnima za obavljanje njihovih dužnosti.
Članak 119.
Nadzor komisije u trećim zemljama
1. Komisijini stručnjaci mogu provoditi nadzor u trećim zemljama radi:
(a) provjere sukladnosti ili jednakovrijednosti zakonodavstva i sustava trećih država uključujući službeno potvrđivanje i izdavanje službenih potvrda, službenih etiketa, službenih oznaka i drugih službenih uvjerenja u skladu s uvjetima utvrđenim u odredbama članka 1. stavka 2.;
(b) provjere kapaciteta sustava nadzora treće zemlje da bi se osiguralo da pošiljke životinja i robe koje se izvoze u Uniju odgovaraju relevantnim zahtjevima utvrđenim odredbama članka 1. stavka 2. ili zahtjevima koji su priznati kao barem jednakovrijedni;
(c) prikupljanja informacija i podataka da bi utvrdila uzroke ponavljanja ili pojave problema u vezi s izvozom životinja i robe iz treće zemlje.
2. Nadzor iz stavka 1. posebno uzima u obzir:
(a) zakonodavstvo treće zemlje;
(b) organizaciju nadležnih tijela treće zemlje, njihove ovlasti i neovisnost, nadzor kojem su podložne te ovlasti koje imaju za učinkovito osiguranje primjenjivih propisa;
(c) izobrazba osoblja za obavljanje službenih nadzora;
(d) sredstva, uključujući analitička sredstva, testiranje i dijagnostičke sadržaje na raspolaganju nadležnim tijelima;
(e) postojanje i provedba dokumentiranih postupaka nadzora i sustava nadzora koji se temelje na prioritetima;
(f) prema potrebi, stanje u vezi sa zdravljem životinja, zoonozama i biljnim zdravstvom kao i postupke za obavješćivanje Komisije i nadležnih međunarodnih tijela u slučaju izbijanja bolesti životinja i štetnika bilja; [Am. 263]
(g) opseg i postupak službenog nadzora izvedenog na životinjama, biljkama i njihovim proizvodima koji dolaze iz ostalih trećih zemalja;
(h) jamstva koje treća zemlja može dati u vezi s poštivanjem ili jednakovrijednosti uvjeta utvrđenih u odredbama iz članka 1. stavka 2.
3. Da bi se olakšala učinkovitost i djelotvornost nadzora iz stavka 1., Komisija može prije izvođenja takvog nadzora zatražiti da predmetna treća zemlja dostavi:
(a) podatke iz članka 124. stavka 1.;
(b) kad je potrebno, pisanu evidenciju o službenom nadzoru koje provodi.
4. Komisija može imenovati stručnjake iz država članica kao pomoć njenim stručnjacima tijekom nadzora iz stavka 1.
Članak 120.
Učestalost nadzora Komisije u trećim zemljama
O učestalosti nadzora koji Komisija provodi u trećim zemljama odlučuje se na temelju:
(a) procjene rizika od životinja i robe koje se iz njih izvoze u Uniju;
(b) odredbi iz članka 1. stavka 2.;
(c) opsega i vrste životinja i robe koja ulazi u Uniju iz predmetne treće zemlje;
(d) rezultata nadzora koje su već proveli Komisijini stručnjaci ili druga inspekcijska tijela;
(e) rezultata službenog nadzora životinja i robe koja ulazi u Uniju iz treće zemlje i svih ostalih službenih nadzora koje su provela nadležna tijela država članica;
(f) informacija dobivenih od Europske agencije za sigurnost hrane ili sličnih tijela;
(g) informacija dobivenih od međunarodno priznatih tijela kao što su:
(i) Svjetska zdravstvena organizacija;
(ii) Komisija Codex Alimentarius;
(iii) Svjetska organizacija za zdravlje životinja;
(iv) Europska i mediteranska organizacija za zaštitu bilja;
(v) Tajništvo Međunarodne konvencije za zaštitu bilja;
(vi) Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj;
(vii) Gospodarska komisija Ujedinjenih naroda za Europu;
(viii) Tajništvo Protokola o biološkoj sigurnosti (Kartagenski protokol) uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti;
(h) dokaza o pojavi bolesti ili drugih okolnosti koje mogu izazvati da životinje ili roba uvezeni u Uniju iz treće zemlje predstavljaju rizik za zdravlje ili okoliš;
(ha) vjerojatnost prijevarnih postupaka koji bi mogli obmanuti potrošače u smislu njihovih očekivanja u vezi s prirodom, kvalitetom i sastavom hrane i robe; [Am. 264]
(i) potrebe da se istraži ili reagira na izvanredne okolnosti u pojedinim trećim zemljama.
Članak 121.
Izvješća Komisije o nadzoru njenih stručnjaka u trećim zemljama
Komisija izvješćuje o nalazima svakog nadzora provedenog u skladu sa člancima 119. i 120.
Njeno izvješće, kad je primjereno, sadrži preporuke.
Komisija će učiniti svoja izvješća javno dostupnima.
Članak 122.
Program nadzora Komisije u trećim zemljama
Komisija unaprijed obavješćuje države članice o svome programu nadzora u trećim zemljama i potom ih izvješćuje o rezultatima. Komisija može izmijeniti taj program da bi uzela u obzir promjene u područjima na koja se primjenjuju odredbe iz članka 1. stavka 2. Svaka takva izmjena priopćuje se državama članicama.
Članak 123.
Nadzor trećih zemalja u državama članicama
1. Države članice izvješćuju Komisiju o:
(a) predviđenom nadzoru nadležnih tijela trećih zemalja na njihovom području;
(b) predviđenom rasporedu i opsegu tog nadzora.
2. Komisijini stručnjaci mogu sudjelovati u nadzoru iz stavka 1. na zahtjev bilo kojeg od sljedećih tijela:
(a) nadležnih tijela država članica u kojima se provode ti nadzori;
(b) nadležnih tijela trećih zemalja koja provode taj nadzor.
Sudjelovanje Komisijinih stručnjaka i konačni raspored i opseg nadzora iz stavka 1. organizira se u uskoj suradnji između Komisije i nadležnih tijela države članice u kojoj se taj nadzor provodi.
3. Sudjelovanje Komisijinih stručnjaka u nadzoru iz stavka 1. služi posebice za:
(a) pružanje savjeta o odredbama iz članka 1. stavka 2.;
(b) pružanje informacija i podataka na razini Unije koji mogu biti korisni za nadzor koji obavljaju nadležna tijela treće zemlje;
(c) osiguranje ujednačenosti nadzora koji provode nadležna tijela trećih zemalja.
Poglavlje II.
Uvjeti ulaska životinja i robe u Uniju
Članak 124.
Informacije o sustavu nadzora trećih zemalja
1. Komisija traži od trećih zemalja koje namjeravaju izvoziti životinje i robu u Uniju da dostave sljedeće točne i ažurirane podatke o općoj organizaciji i upravljanju sanitarnim i fitosanitarnim sustavima nadzora na njihovom području:
(a) o sanitarnim ili fitosanitarnim propisima usvojenim ili predloženim na njenom području;
(b) postupcima procjene rizika i čimbenika koji su uzeti u obzir prilikom procjene rizika i određivanja primjerene razine sanitarne ili fitosanitarne zaštite;
(c) svakom nadzoru i inspekcijskom postupku i mehanizmu uključujući, kad je to važno, postupke na životinjama ili robi koji dolaze iz ostalih trećih zemalja;
(d) mehanizmima službenog potvrđivanja;
(e) kad je prikladno, svim mjerama poduzetim u skladu s preporukama iz članka 121. stavka 2.;
(f) kad su relevantni, rezultatima službenog nadzora koji je proveden na životinjama i robi koji su bili namijenjeni izvozu u Uniju;
(g) kad su relevantni, podacima o promjenama izvršenima na strukturi i funkcioniranju sustava nadzora usvojenima radi ispunjenja Unijinih sanitarnih ili fitosanitarnih zahtjeva ili preporuke iz članka121. stavka 2.
2. Zahtjev za podacima iz stavka 1. mora biti razmjeran, voditi računa o prirodi životinja i robe koje se izvoze u Uniju i posebnim uvjetima i strukturi treće zemlje.
Članak 125.
Dodatni uvjeti za ulazak životinja i robe u Uniju
1. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 139. o uvjetima koje trebaju ispunjavati životinje i roba iz trećih zemalja kod ulaska u Uniju a kojima je potrebno osigurati da životinje i roba ispunjavaju relevantne zahtjeve utvrđene odredbama iz članka 1. stavka 2. uz iznimku članka 1. stavka 2. točaka (d), (e), (g) i (h) i članka 6. Uredbe (EZ) br. 853/2004 ili uvjeta koji su priznati barem kao jednakovrijedni.
2. Uvjeti iz stavka 1. definiraju životinje i robu navođenjem njihovog koda iz kombinirane nomenklature, a mogu uključivati:
(a) uvjet da određene životinje i roba ulaze u Uniju samo iz treće zemlje ili regije treće zemlje koja se nalazi na popisu koji je za tu namjenu sastavila Komisija;
(b) uvjet da se pošiljke određenih životinja i robe iz trećih zemalja otpremaju iz ili su dobivene ili pripremljene u objektima koji ispunjavaju relevantne uvjete iz stavka 1. ili uvjete koji su priznati barem kao jednakovrijedni;
(c) uvjet da su pošiljke određenih životinja i robe popraćeni službenim certifikatom, službenim atestom ili bilo kojim drugim dokazom da su pošiljke u skladu s relevantnim uvjetima iz stavka 1. ili uvjetima koji su priznati barem kao jednakovrijedni;
(d) obvezu dostavljanja dokaza iz točke (c) u posebnom obliku;
(e) bilo koji drugi uvjet potreban da bi se osiguralo da su određene životinje i roba jamče jednaku razinu zaštite zdravlja te okoliša u pogledu genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja kao onu koju jamče uvjeti u skladu s uvjetima iz stavka 1. [Am. 266]
3. Kad neizbježni hitni razlozi to zahtijevaju, u slučaju opasnosti za zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili za okoliš u pogledu GMO-a i sredstava za zaštitu bilja koja prijeti od životinja i robe koja u Uniju ulazi iz trećih zemalja,, postupak u skladu s člankom 140. primjenjuju se na delegirane akte donesene na temelju stavka 1.
4. Komisija može, u skladu s provedbenim aktima, propisati odredbe koje se odnose na oblik i vrstu službenih potvrda, službenih uvjerenja ili dokaza koje zahtijeva u skladu s odredbama predviđenim u stavku 2. točki (c).
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Članak 126.
Uključivanje na popis trećih zemalja iz članka 125. stavka 2. točke (a)
1. Uključivanje treće zemlje ili njene regije na popis iz članka 125. stavka 2. točke (a) mora biti izvršeno u skladu sa stavcima 2. i 3. ovoga članka.
2. Komisija, u skladu s provedbenim aktima, odobrava zahtjev koji joj je u tu svrhu podnijela treća zemlja uz odgovarajući dokaz i jamstvo da životinje i roba iz te treće zemlje ispunjavaju sve relevantne zahtjeve iz članka 125. stavka 1. ili jednakovrijedne zahtjeve. Ti se provedbeni akti donose i usvajaju u skladu s postupkom pregleda iz članka 141. stavka 2.
3. Komisija odlučuje o zahtjevu iz stavka 2. uzimajući u obzir, kad je primjereno:
(a) zakonodavstvo treće zemlje u predmetnom sektoru;
(b) strukturu i organizaciju nadležnih tijela treće zemlje i njezinih službi nadzora, ovlasti kojima raspolažu, jamstva koja mogu pružiti u primjeni i provedbi zakonodavstva treće zemlje koje se primjenjuje na predmetni sektor te pouzdanost službenih postupaka potvrđivanja;
(c) obavljanje primjerenog službenog nadzora koji obavljaju nadležna tijela trećih zemalja i drugih aktivnosti radi procjene opasnosti za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, za dobrobit životinja ili za okoliš s obzirom na GMO i sredstva za zaštitu bilja;
(d) redovitost i brzinu treće zemlje u pružanju informacija o opasnosti za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, za dobrobit životinja ili za okoliš s obzirom na GMO i sredstva za zaštitu bilja;
(e) jamstvima koja je dala treća zemlja da:
(i) uvjeti koji se primjenjuju na objekte iz kojih se životinje ili proizvodi izvoze u Uniju ispunjavaju uvjete jednake onima iz članka125. stavka 1.;
(ii) je popis objekata iz točke (i) sastavljen i ažuriran;
(iii) popis objekata iz točke (i) i njegove ažurirane verzije budu priopćene Komisiji bez odlaganja;
(iv) su objekti iz točke (i) predmet redovitog i učinkovitog nadzora nadležnih tijela treće zemlje;
(f) sve druge informacije ili podatke o sposobnosti treće zemlje da osigura da ulazak u Uniju samo onih životinja ili robe koje nude stupanj zaštite isti ili jednakovrijedan onom koji omogućuju uvjeti iz članka 125. stavka 1.
Članak 127.
Uspostava posebnih mjera za ulazak u Uniju određenih životinja i robe
1. Kada, u slučajevima osim onih iz članka 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002, članka 249. Uredbe (EZ) br. .../...(77) i članka 27. stavka 1., članka 29. stavak stavka 1., članka 40. stavka 2, članka 41. stavka 2., članka 47. stavka 1., članka 49. stavak stavka 2. i članka 50. stavka 2. Uredbe (EU) br. .../...(78)+, postoje dokazi da ulazak u Uniju određenih životinja ili robe porijeklom iz treće zemlje, njene regije ili skupine trećih zemalja može predstavljati opasnost za zdravlje ljudi ili životinja ili bilja ili, s obzirom na genetski modificirane organizme i proizvode za zaštitu bilja, za okoliš, ili kad postoje dokazi da je rašireno ozbiljno nepoštivanje pravila iz članka 1. stavka 2., Komisija usvaja, putem delegiranih akata u skladu s provedbenim aktima, člankom 139., mjere potrebne da ograniče se ograniči takav rizik ili završe završi s otkrivenim nepoštivanjem. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.nepoštovanjem. [Am. 267]
2. Mjere iz stavka 1. ovoga članka identificiraju životinje i robe na temelju njihovih kodova iz kombinirane nomenklature, a mogu uključivati:
(a) zabranu ulaska u Uniju životinja i robe iz stavka 1. podrijetlom ili poslane iz tih trećih zemalja ili njihovih regija;
(b) uvjet da su životinje i roba iz stavka 1., podrijetlom ili poslane iz određenih trećih zemalja ili njihovih regija, prije otpreme podvrgnute određenom liječenju ili nadzoru;
(c) uvjet da se životinje i roba iz stavka 1., podrijetlom ili poslane iz određenih trećih zemalja ili njihovih regija, nakon ulaska u Uniju podvrgnu određenom liječenju ili nadzoru;
(d) uvjet da su pošiljke životinja i robe iz stavka 1., podrijetlom ili poslane iz određenih trećih zemalja ili njihovih regija, popraćene službenim certifikatom, službenim atestom ili bilo kojim drugim dokazom da pošiljka udovoljava uvjetima utvrđenim odredbama članka 1. stavka 2. ili zahtjevima koji su priznati barem kao jednakovrijedni;
(e) uvjet da se dokaz iz točke (d) dostavi u skladu s posebnim oblikom;
(f) druge mjere potrebne da se ograniči rizik.
3. Kod donošenja mjera iz stavka 2., uzet će se u obzir:
(a) podaci prikupljeni u skladu s člankom 124.;
(b) sve druge informacije koje su predmetne treće zemlje dostavile;
(c) kad je potrebno, rezultate nadzora u skladu s člankom 119. stavkom 1.
4. U slučaju opravdanih, izuzetno hitnih razloga koji se odnose na zdravlje ljudi i životinja ili, u pogledu genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja, na zaštitu okoliša, Komisija usvaja odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 141. stavka 3.
Članak 128.
Jednakovrijednost
1. U područjima na kojima se primjenjuju odredbe iz članka 1. stavka 2. uz izuzetak članka 1. stavka 2. točaka (d), (e), (g) i (h), Komisija može, u skladu s provedbenim aktima, priznati da su mjere primijenjene u trećoj zemlji ili njenim regijama jednakovrijedne uvjetima utvrđenim tim odredbama na temelju:
(a) temeljitog pregleda informacija i podataka dobivenih od predmetne treće zemlje u skladu sa člankom124. stavkom 1.;
(b) kad je prikladno, zadovoljavajućeg ishoda nadzora obavljenog u skladu s člankom119. stavkom 1.;
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
2. Provedbeni akti iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će modalitete ulaska životinja i robe u Uniju iz predmetne treće zemlje ili njenih regija, a mogu uključivati:
(a) prirodu i sadržaj službenih potvrda ili uvjerenja koja moraju pratiti životinje ili robu;
(b) posebne uvjete koji se primjenjuju na ulazak životinja ili robe u Uniju i službenog nadzora koji se obavlja prilikom ulaska u Uniju;
(c) kad je potrebno, postupak za sastavljanje i izmjenu popisa regija ili objekata u predmetnoj trećoj zemlji iz koje je dopušten ulaz životinja i robe u Uniju.
3. Komisija će, u smislu provedbenih akata, bez odgode ukinuti provedbene akte iz stavka 1. kad se bilo koji od uvjeta za priznavanje jednakovrijednosti prestane ispunjavati.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Članak 128.a
Potpora zemljama u razvoju
1. S ciljem osiguravanja da zemlje u razvoju mogu poštovati ovu Uredbu, mogu se poduzeti mjere te ih se može provoditi dok god imaju dokaziv učinak, kako bi se pružila potpora sljedećim aktivnostima:
– poštovanje uvjeta kojima se uređuje ulazak životinja i roba u Uniju;
– izrada nacrta smjernica o organizaciji službenog nadzora proizvoda koji su namijenjeni izvozu u Uniju;
– slanje stručnjaka Europske unije ili države članice u zemlje u razvoju kako bi pomogli s organizacijom službenog nazora;
– uključivanje osoblja nadzora iz zemalja u razvoju u programe usavršavanja ili tečajeve obuke.
2. Komisija je u skladu s člankom 139. ovlaštena donositi delegirane akte kojima određuje posebne odredbe koje obuhvaćaju oblike podrške za zemlje u razvoju navedene u stavku 1. [Am. 268]
Poglavlje III.
Osposobljavanje djelatnika nadležnih tijela
Članak 129.
Obuka i razmjena osoblja nadležnih tijela
1. Komisija može organizirati organizira obrazovne aktivnosti za djelatnike nadležnih tijela i, kad je to prikladno, za osoblje drugih tijela država članica uključenih u istrage mogućih povreda odredaba ove Uredbe i odredbi pravila iz članka1. stavka 2. [Am. 269]
Komisija može te aktivnosti organizirati organizira u suradnji s državama članicama. [Am. 270]
2. Obrazovne aktivnosti iz stavka 1. olakšavaju postizanje usklađenog obavljanja službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti u zemljama članicama. One uključuju, kad je potrebno, obuku iz:
(a) ove Uredbe i odredbi iz članka 1. stavka 2.;
(b) metoda i tehnika nadzora relevantnih za službeni nadzor i druge službene aktivnosti nadležnih tijela;
(c) metoda i tehnika proizvodnje, prerade i marketinga.
3. Obrazovne aktivnosti iz stavka 1. mogu pohađati djelatnici nadležnih tijela trećih zemalja i mogu se organizirati izvan Unije.
4. Nadležna tijela moraju osigurati da se znanja stečena kroz obrazovne aktivnosti iz stavka 1. šire prema potrebama i na odgovarajući način upotrebljavaju u aktivnostima za osposobljavanje djelatnika iz članka 4. stavaka 2. i 3.
Obrazovne aktivnosti namijenjene širenju tih znanja uključene su u programe obrazovanja navedene u članku 4. stavku 2.
5. Komisija može u suradnji s državama članicama organizirati programe za razmjenu djelatnika nadležnih tijela koji obavljaju službeni nadzor ili druge službene aktivnosti između dvije ili više država članica.
Takva razmjena se može vršiti putem privremenog premještaja zaposlenika nadležnih tijela jedne zemlje članice u drugu ili putem razmjene takvih djelatnika između relevantnih nadležnih tijela.
6. Komisija na temelju provedbenih akata utvrđuje pravila za organizaciju obrazovnih aktivnosti iz stavka 1. i programa iz stavka 5.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
Poglavlje IV.
Informacijski sustavi za upravljanje
Članak 130.
Informacijski sustavi za upravljanje službenim nadzorom (IMSOC)
1. Komisija uspostavlja i upravlja računalnim informacijskim sustavom upravljanja čija za integrirano djelovanje mehanizama i alata uz pomoć kojih se podaci, informacije i dokumenti vezani uz službeni nadzor automatski prosljeđuju iz baza podataka u državama članicama, uz pomoć kojih se njima upravlja i rukuje podacima, informacijama i dokumentima vezanim uz službeni nadzor te automatski razmjenjuje („IMSOC”), vodeći računa o postojećim nacionalnim sustavima. [Am. 271]
1.a Prilikom prosljeđivanja elektroničkih certifikata ili drugih elektroničkih dokumenata, Komisija i države članice koriste standardne međunarodne programske jezike, strukture poruka i protokole prijenosa te sigurne postupke prijenosa. [Am. 272]
2. IMSOC:
(a) u potpunosti integrira i pruža potrebne nadopune sustavu TRACES kao što je utvrđeno Odlukom 2003/24/EC;
(b) u potpunosti integrira i pruža potrebne nadopune postojećem kompjuteriziranom sustavu kojim upravlja Komisija, a upotrebljava se za brzu razmjenu podataka, informacija i dokumenata koji se odnose na opasnost za ljude, zdravlje i dobrobit životinja i zdravlje bilja, kao što je utvrđeno člankom 50. Uredbe (EZ) br. 178/2002, člankom 20. Uredbe (EU) br. .../....(79) i člankom 97. Uredbe (EU) br. .../....(80)+;
(c) omogućuje odgovarajuće poveznice između sustava TRACES i sustava navedenih u točki (b) da bi, u slučaju potrebe, omogućio učinkovitu razmjenu i ažuriranje podataka između tih sustava i između sustava TRACES i tih sustava.
2.a Pri razmjeni elektroničkih podataka, poput elektroničkih certifikata, Komisija i nadležna tijela država članica upotrebljavaju međunarodno standardiziran jezik, strukturu poruka i protokole razmjene. [Am. 273]
Članak 131.
Opće funkcije sustava IMSOC
IMSOC:
(a) omogućuje računalnu obradu i razmjenu informacija, podataka i dokumenata potrebnih za obavljanje službenog nadzora, koji proizlaze iz obavljanja službenog nadzora ili nadgledanja obavljanja ili ishoda službenog nadzora u svim slučajevima u kojima odredbe iz članka 1. stavka 2. i delegiranih akata iz članaka 15. do 24. predviđaju razmjenu takvih informacija, podataka i dokumenata između nadležnih tijela, između nadležnih tijela i Komisije, a u slučaju potrebe i s drugim nadležnim tijelima i gospodarskim subjektima;
(b) osigurava mehanizam za razmjenu podataka i informacija u skladu s glavom IV.;
(c) pruža alat za prikupljanje i upravljanje izvješćima o službenom nadzoru koje države članice dostavljaju Komisiji;
(d) omogućuje, u proizvodnji, rukovanju i prijenosu, uključujući njihov elektronički oblik, plan puta iz članka 5. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 1/2005, evidenciju na temelju navigacijskog sustava iz članka 6. stavka 9. Uredbe (EZ) 1/2005, službene potvrde i zajednički zdravstveni ulazni dokument iz članka 54. ove Uredbe.
Članak 132.
Upotreba sustava IMSOC u slučaju životinja i robe koji podliježu posebnom službenom nadzoru
1. U slučaju životinja ili robe čije kretanje unutar Unije ili stavljanje na tržište podliježe posebnim uvjetima ili postupcima utvrđenim odredbama iz članka 1. stavka 2., IMSOC nadležnim tijelima na mjestu otpreme i drugim nadležnim tijelima za obavljanje službenog nadzora nad tim životinjama ili robom omogućuje, u stvarnom vremenu, razmjenu podataka, informacija i dokumenata o životinjama ili robi koji se kreću iz jedne zemlje članice u drugu i o obavljenom službenom nadzoru.
Prvi podstavak ne primjenjuje se na robu koja podliježe pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (g) i (h).
Međutim, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 139. o tome kada i u kojoj mjeri se prvi podstavak primjenjuje na robu iz drugog podstavka.
2. U slučaju izvezenih životinja i robe na koje se primjenjuju odredbe Unije o izdavanju certifikata za izvoz, IMSOC nadležnim tijelima na mjestu otpreme i drugim tijelima nadležnim za obavljanje službenog nadzora omogućuje, u stvarnom vremenu, razmjenu podataka, informacija i dokumenata o takvim životinjama i robi i ishodu nadzora obavljenog na tim životinjama i robi.
3. U slučaju životinja ili robe koji podliježu službenom nadzoru iz glave II. poglavlja V. odjeljaka I. i II., IMSOC:
(a) nadležnim tijelima na graničnim nadzornim točkama i drugim nadležnim tijelima odgovornima za obavljanje službenog nadzora nad tim životinjama ili robom omogućuje razmjenu, u stvarnom vremenu, podataka, informacija i dokumenata o tim životinjama i robi te nadzoru obavljenom nad tim životinjama ili robom;
(b) nadležnim tijelima na graničnim nadzornim točkama omogućuje dijeljenje i razmjenu relevantnih podataka, informacija i dokumenata s carinskim tijelima i drugim tijelima nadležnim za obavljanje nadzora nad životinjama ili robom koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja te s gospodarskim subjektima koji sudjeluju u postupcima ulaska u skladu s odredbama donesenim na temelju članka 14. stavak 4. i članka 73. stavka 2. kao i drugih relevantnih odredbi;
(c) podupiru i vrše postupke iz članka 52. stavka 2. točke (a) i članka 63. stavka 6.
Članak 133.
Nadležnost pri donošenju odredbi o funkcioniranju sustava IMSOC
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 139. o:
(a) tehničkim specifikacijama i posebnim odredbama o funkcioniranju IMSOC-a i njegovih sastavnica;
(b) rješenjima za izuzetne okolnosti koja će se primjenjivati u slučaju nedostupnosti bilo koje funkcije IMSOC-a;
(c) slučajevima u kojima i uvjetima pod kojima predmetnim trećim zemljama i međunarodnim organizacijama može biti omogućen djelomičan pristup funkcijama IMSOC-a i modalitetima takvog pristupa;
(d) slučajevima u kojima i uvjetima pod kojima se izuzetna upotreba sustava TRACES može odobriti povremenim korisnicima;
(e) odredbama o elektroničkom sustavu na temelju kojih nadležna tijela moraju prihvatiti elektroničke potvrde koje su izdala nadležna tijela trećih zemalja.
Glava VII.
Izvršne radnje
Poglavlje I.
Radnje nadležnih tijela i kazne
Članak 134.
Opće obveze nadležnih tijela u izvršnim radnjama
1. Kada postupaju u skladu s ovim poglavljem, nadležna tijela daju prednost radnjama koje treba poduzeti radi uklanjanja ili ograničavanja rizika za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, dobrobiti životinja i okoliša u pogledu genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja. S obzirom na učestalost prijevare u prehrambenom sektoru, veći je naglasak na postupke suzbijanja koji obmanjuju potrošače u pogledu prirode ili kvalitete hrane koju kupuju i konzumiraju. [Am. 336]
2. U slučaju sumnje na kršenje propisa, nadležna tijela obavljaju istragu da bi potvrdila ili uklonila tu sumnju.
3. Kad je potrebno, u tu svrhu istraga iz stavka 2. uključuje:
(a) obavljanje pojačanog službenog nadzora životinja, robe i gospodarskih subjekata tijekom primjerenog razdoblja, u skladu s vrstom rizika. [Am. 274]
(b) prema potrebi, službeno zadržavanje životinja i robe te bilo koje zabranjene tvari ili proizvoda.
Članak 135.
Istrage i mjere u slučaju utvrđenog kršenja propisa
1. Kada se utvrdi kršenje propisa nadležna tijela:
(a) obavljaju sve daljnje istrage potrebne za određivanje podrijetla i opsega kršenja propisa i utvrđivanja odgovornosti gospodarskog subjekta;
(b) poduzimaju primjerene mjere kojima jamče da će gospodarski subjekt prekinuti s kršenjem i spriječiti uspostaviti sustave kako bi spriječio njegovo daljnje pojavljivanje. [Am. 275]
Pri odlučivanju koje će mjere poduzeti, nadležno tijelo mora voditi računa o prirodi kršenja i dosadašnji odnos gospodarskog subjekta prema ispunjavanju propisa.
2. Kada postupaju u skladu s odredbama stavka 1. nadležna tijela, prema potrebi:
(a) naređuju ili obavljaju ispitivanja na životinjama;
(aa) gdje ishod službenog nadzora dnevnika vožnje predviđenog člankom 18. stavkom 1. točkom (b) podtočkom (i.) nije zadovoljavajući, zahtijevaju od organizatora da izmijeni raspored predviđene duge vožnje kako bi bio u skladu s Uredbom (EZ) br. 1/2005.; [Am. 276]
(b) naređuju istovar, prijenos na drugo prijevozno sredstvo, držanje u odgovarajućem smještaju uz odgovarajuću skrb o životinjama, vrijeme karantene, odgodu klanja životinja, da se mora zatražiti veterinarsku pomoć ako je to potrebno; [Am. 277]
(c) naređuju ispitivanja robe, promjenu etikete ili ispravljanje informacija koje treba dati potrošačima;
(d) ograničavaju ili zabranjuju stavljanje na tržište, kretanje, ulazak u Uniju ili izvoz životinja i robe, zabranjuju njihov povratak u državu članicu iz koje su otpremljeni ili naređuju njihov povratak u državu članicu iz koje su otpremljeni;
(e) naređuju da gospodarski subjekt poveća učestalost vlastitih nadzora;
(ea) zahtijevaju da gospodarski subjekti koji obavljaju klanje životinja ili bilo koju povezanu aktivnost iz područja primjene Uredbe (EZ) br. 1099/2009 izmjene svoje standardne operativne postupke i, posebice, uspore ili zaustave proizvodnju; [Am. 278]
(f) naređuju da određene djelatnosti predmetnog gospodarskog subjekta podliježu povećanom ili sustavnom službenom nadzoru;
(g) naređuju opoziv, povlačenje, uklanjanje i uništenje robe odobravajući, prema potrebi, upotrebu robe u druge svrhe od onih za koje je prvobitno bila namijenjena;
(h) naređuju izolaciju ili zatvaranje na odgovarajuće vremensko razdoblje sveukupnog ili djelomičnog poslovanja predmetnog gospodarskog subjekta ili njegovih objekata, poslovnih udjela ili drugih prostora;
(i) naređuju prestanak na odgovarajuće razdoblje svih ili dijela djelatnosti predmetnog gospodarskog subjekta i, kad je primjereno, internetskih stranica preko kojih djeluje ili zapošljava;
(j) naređuju oduzimanja ili povlačenja obustavljanje ili povlačenje odobrenja za predmetni objekt, pogon, poslovne udjelepoljoprivredno gospodarstvo ili prijevozna sredstva ili odobrenja ovlaštenja prijevoznika ili certifikata o osposobljenosti vozača; [Am. 279]
(k) naređuju klanje ili usmrćivanje životinja pod uvjetom da je to najprikladnija mjera za zaštitu zdravlja ljudi i zdravlje i dobrobiti životinja;
(l) poduzimaju sve druge mjere koje nadležna tijela smatraju potrebnima za osiguranje poštivanja odredbi članka 1. stavka 2.
3. Nadležna tijela dostavljaju predmetnom gospodarskom subjektu ili njegovom predstavniku:
(a) pisanu obavijest o svojoj odluci glede radnje ili mjere koje treba poduzeti u skladu sa stavcima 1. i 2. i razloge za tu odluku; i
(b) poduku o pravu na žalbu na tu odluku i propisanim postupcima i rokovima.
4. Sve troškove iz ovog članka snosit će odgovorni gospodarski subjekt
Članak 136.
Sankcije
1. Države članice propisuju pravila o sankcijama za kršenje ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi jamčile njihovu primjenu. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, razmjerne i s učinkom odvraćanja. Države članice o tim odredbama obavješćuju Komisiju do datuma iz članka 162. stavka 1. drugog podstavka, te je bez odlaganja obavješćuju o svim njihovim naknadnim izmjenama.
Neovisno o financijskoj prednosti koju se željelo ostvariti, težina sankcija trebala bi također odražavati stupanj rizika od narušavanja zdravlja potrošača. [Am. 280]
2. Države članice omogućuju osiguravaju da financijske sankcije koje se primjenjuju na namjerna kršenja odredaba ove Uredbe i pravila iz članka 1. stavka 2. budu barem nadoknade ekonomsku dobit ostvarenudvostruko veće od ekonomske dobiti koju se htjelo ostvariti kršenjem. [Am. 281]
3. Države članice moraju posebice osigurati primjenu sankcija u sljedećim slučajevima:
(a) kad gospodarski subjekti ne surađuju tijekom službenog nadzora ili drugih službenih postupaka
(b) lažne ili obmanjujuće službene certifikacije i izjava; [Am. 282]
(c) lažnog izdavanja ili upotrebe službenih potvrda, službene etikete, službenih oznaka i drugih službenih uvjerenja.
(ca) ako je narušeno zdravlje potrošača. [Am. 283]
Članak 136.a
Prijavljivanje kršenja
1. Države članice osiguravaju da nadležna tijela uspostave učinkovite i pouzdane mehanizme kako bi se potaknulo prijavljivanje potencijalnih ili stvarnih kršenja ove Uredbe i nacionalnih mjera koje se odnose na ovu Uredbu nadležnim tijelima.
2. Mehanizmi iz stavka 1. uključuju barem sljedeće:
(a) specifične postupke za primanje prijava o kršenju te daljnje aktivnosti u vezi s tim prijavama;
(b) u najmanju ruku primjerenu zaštitu od odmazde, diskriminacije ili drugih oblika nepoštenog ponašanja za zaposlenike institucija koji prijave kršenja počinjena unutar institucije;
(c) zaštitu osobnih podataka koji se tiču i osobe koja prijavi kršenja i fizičke osobe koja je navodno odgovorna za kršenje, u skladu s Direktivom 95/46/EZ;
(d) jasna pravila koja osiguravanju da je povjerljivost zajamčena u svim slučajevima u vezi s osobom koja prijavi prekršaje počinjene unutar institucije, osim kada nacionalni zakon, u kontekstu dodatnih istraga ili naknadnih sudskih postupaka, zahtijeva razotkrivanje.
3. Države članice zahtijevaju od institucija da imaju odgovarajuće postupke kojima njihovi zaposlenici mogu interno prijaviti kršenje preko specifičnog, nezavisnog i autonomnog kanala. Takav kanal može se osigurati i kroz aranžmane koje osiguraju socijalni partneri. Primjenjuje se ista zaštita koja je navedena u stavku 2. točkama (b), (c) i (d). [Am. 284]
Poglavlje II.
Provedbene mjere Unije
Članak 137.
Ozbiljan propust u sustavu nadzora države članice
1. Kad Komisija ima dokaz o ozbiljnim propustima u sustavima nadzora u državi članici i takav propust može predstavljati mogući i rasprostranjen rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili za okoliš s obzirom na genetski modificirane organizme i sredstva za zaštitu bilja ili značajnu povredu odredbi iz članka 1.stavka 2. usvojit će, u skladu s provedbenim aktima, jednu ili nekoliko od sljedećih mjera koje će se primjenjivati dok se ne otkloni propust u sustavu nadzora:
(a) zabranu stavljanja na tržište ili prijevoza, premještanja ili nekog drugog postupanja s određenim životinjama ili robom na koje se odnosi propust službenog sustava nadzora;
(b) posebne uvjete djelatnosti, životinja ili robe iz točke (a);
(c) obustavu obavljanja službenog nadzora u graničnim nadzornim uredima ili drugim nadzornim uredima na koje se odnosi propust u sustavu službenog nadzora ili zatvaranje takvih graničnih nadzornih ureda ili drugih nadzornih ureda;
(d) druge odgovarajuće privremene mjere potrebne da ograniče taj rizik do otklanjanja propusta u sustavu nadzora.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.
2. Mjere iz stavka 1. donose se tek nakon što predmetna država članica nije poboljšala situaciju na zahtjev i u roku koji je odredila Komisija.
3. U slučaju opravdanih hitnih razloga koji se odnose na zdravlje ljudi i životinja ili na zaštitu okoliša u pogledu genetski modificiranih organizama i proizvoda za zaštitu bilja, Komisija usvaja odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 141. stavka 3.
Glava VIII.
Zajedničke odredbe
Poglavlje I.
Postupovne odredbe
Članak 138.
Izmjena priloga i upute na europske norme
1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. u vezi s izmjenama Priloga II. i III. ovom Pravilniku kako bi se uzele u obzir promjene u odredbama iz članka 1. stavka 2., tehnički napredak i znanstvena dostignuća.
2. U svrhu ažuriranja pozivanja na europske norme iz točke (b) podtočke (iv) članka 26., točke (e) članka 36. stavka 4. i točke (a) članka 91. stavka 3., Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata kojima se mijenjaju ta pozivanja u slučaju kad ih mijenja Europski ured za normizaciju (CEN).
Članak 139.
Izvršavanje ovlasti
1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.
2. Ovlast za donošenje delegiranih akataDelegiranje ovlasti iz članka 15. stavka 2., članka 17., članka 23. stavka 1., članka 23. stavka 2., članka 24.a, članka 25. stavka 3., članka 40., članka 43. stavka 4., članka 45. stavka 3., članka 46., članka 49., članka 51. stavka 1., članka 52. stavaka 1. i 2., članka 56. stavka 2., članka 60. stavka 3., članka 62. stavka 2., članka 69. stavka 3., članka 75. stavaka 1. i 2., članka 97. stavka 2., članka 98. stavka 6., članka 99. stavka 2., članka 101. stavka 3., članka 106. stavka 3., članka 111., članka 114. stavka 4.,i članka 125. stavka 1., članka 127. stavka 1., članka 128.a stavka 2., članka 132. stavka 1. trećeg podstavka, članka 133., članka 138. stavaka 1. i 2., članka 143. stavka 2., članka 144. stavka 3. i članka 153. stavka 3. delegiradodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje od dana pet godina od ....(81). Komisija sastavlja izvješće u pogledu delegiranja ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće ne usprotive tom produljenju najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. [Am. 285]
2.a Za razdoblje u kojem se te delegirane ovlasti izvršavaju osobito je važno da Komisija u okviru pripremnog rada održi odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Kod pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravodobno i prikladno dostavljanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću. [Am. 286]
3. Delegiranje ovlasti iz članka iz članka 15. stavka 2., članka 17.,, članka 23. stavka 1., članka 23. stavka 2., članka 24.a, članka 25. stavka 3., članka 40., članka 43. stavka 4., članka 45. stavka 3., članka 46., članka 49., članka 51. stavka 1., članka 52. stavaka 1. i 2., članka 56. stavka 2., članka 60. stavka 3., članka 62. stavka 2., članka 69. stavka 3., članka 75. stavaka 1. i 2., članka 97. stavka 2., članka 98. stavka 6., članka 99. stavka 2., članka 101. stavka 3., članka 106. stavka 3., članka 111., članka 114. stavka 4., članka 125. stavka 1., članka 127. stavka 1., članka 128. stavka 2., članka 132. stavka 1. trećeg podstavka, članka 133., članka 138. stavaka 1. i 2., članka 143. stavka 2., članka 144. stavka 3., i članka 153. stavka 3. mogu opozvati u bilo kojem trenutku Europski parlament ili Vijeće. Odlukom o opozivu prestaje vrijediti delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Poništenje proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 15. stavkom 2., člankom 17., člankom 23. stavkom 1., člankom 24.a, člankom 25. stavkom (3), člankom 40., člankom 43. stavkom 4., člankom 45. stavkom 3., člankom 46., člankom 49., člankom 51. stavkom 1., člankom 52. stavcima 1. i 2., člankom 56. stavkom 2., člankom 60. stavkom 3., člankom 62. stavkom 2., člankom 69. stavkom 3., člankom 75. stavcima 1. i 2., člankom 97. stavkom 2., člankom 98. stavkom 6., člankom 99. stavkom 2., člankom 101. stavkom 3., člankom 106. stavkom 3., člankom 111., člankom 114. stavkom 4. i člankom 125. stavkom 1.,člankom 127. stavkom 1., člankom 128.a stavkom 2., člankom 132. stavkom 1. trećim podstavkom, člankom 133., člankom 138. stavcima 1. i 2., člankom 143. stavkom 2., člankom 144. stavkom 3. i, člankom 153. stavkom 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće nisu iznijeli prigovor u roku od dva mjeseca od obavijesti Europskom parlamentu i Vijeću o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće imati prigovor. To se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Članak 140.
Hitni postupak
1. Delegirani akti, doneseni prema ovome članku, stupaju na snagu bez odlaganja i primjenjuju se sve dok se ne uloži prigovor u skladu sa stavkom 2. U priopćenju Europskome parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi za upotrebu hitnog postupka.
2. Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom navedenim u članku 139. stavku 5. U tom slučaju nakon priopćenja odluke Europskog parlamenta ili Vijeća o ulaganju prigovora, Komisija bez odlaganja opoziva akt.
Članak 141.
Odbor
1. Komisiji pomaže Stalni odbor za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje osnovan temeljem članka 58. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002. Taj Odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. To se primjenjuje osim u slučajevima koje obuhvaća članak 23. kojim je propisano da Komisiji pomažu odbori osnovani na temelju Uredbe (EZ) br. 834/2007 , Uredbe (EU) br. 1151/2012 o prehrambenim proizvodima sa zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla, zaštićenim oznakama izvornosti i proizvodima koji su garantirano tradicionalni specijaliteti, Uredbe (EZ) br. 1234/2007 o oznakama vina sa zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla i zaštićenim oznakama izvornosti te Uredbe (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(82) o zemljopisnim oznakama jakih alkoholnih pića. [Am. 287]
2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.
Kada se mišljenje odbora treba dobiti pisanim postupkom, taj se postupak završava bez ishoda ako do roka za dostavljanje mišljenja predsjedatelj odbora tako odluči ili to zatraži obična većina članova odbora.
3. Pri upućivanju na taj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s člankom 5.
Poglavlje II.
Prijelazne i završne odredbe
Članak 142.
Stavljanje izvan snage
1. Uredba (EZ) br. 882/2004, Direktive 89/608/EEC i 96/93/EZ i Odluka 92/438/EEZ ukidaju se s danom ...(83).
Međutim, članci 14. do 17. i 26. do 29. Uredbe (EZ) br. 882/2004 nastavljaju se primjenjivati do ...(84)+ .
Određivanje svakog referentnog laboratorija Europske unije iz Priloga VII. Uredbi (EZ) br. 882/2004 primjenjuje se i dalje do određivanja referentnog laboratorija Europske unije u svakom od obuhvaćenih područja u skladu s člankom 91. stavkom 2. ove Uredbe. [Am. 288]
1.a Određivanje svakog referentnog laboratorija Europske unije iz Priloga VII. Uredbi (EZ) br. 882/2004 primjenjuje se i dalje sve do trenutka određivanja referentnog laboratorija Europske unije u svakom od obuhvaćenih područja u skladu s člankom 91. stavkom 2. ove Uredbe, ne dovodeći u pitanje njezin članak 91. stavak 3.a. [Am. 289]
2. Uredba (EZ) br. 854/2004 i Direktive 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ i 97/78/EZ prestaju važiti od ....(85). [Am. 290]
3. Pozivanja na akte koji su prestali važiti tumači se kao pozivanje na ovu Uredbu, a u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga IV.
Članak 143.
Prijelazne mjere koje se odnose na stavljanje izvan snage Direktiva 91/496/EEZ i 97/78/EZ
1. Mjerodavne odredbe Direktive 91/496/EEZ i 97/78/EZ koje reguliraju pitanja iz članka 45. stavka 2., članka 46., članka 49. točaka (b), (c) i (d), članka 52. stavaka 1. i 2., članka 56. stavka1. točke (a) ove Uredbe primjenjivat će se do dana koji će se odrediti u delegiranom aktu usvojenom u skladu sa stavkom 2.
2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu sa člankom 139. koji se odnose na dan od kojeg odredbe iz stavka 1. ovoga članka prestaju važiti. Taj dan je dan početka primjene odgovarajućih pravila koji će se donijeti u skladu s delegiranim ili provedbenim aktima iz članka 45. stavka 2, članka 46., točaka (b), (c) i (d) članka 49., članka 52. stavaka 1. i 2., članka 56. stavka 1. točke (a) ove Uredbe.
Članak 144.
Prijelazne mjere koje se odnose na stavljanje izvan snage Direktive 96/23/EZ
1. Nadležna tijela nastavljaju obavljati službeni nadzor potreban za otkrivanje prisustva tvari i skupine ostataka navedenih u Prilogu I. Direktivi 96/23/EZ, u skladu s Prilogozima II., III. i IV. toj Direktivi do dana koji će biti određen u delegiranom aktu usvojenom u skladu sa stavkom 3.
2. Članak 29. stavci 1. i 2. Direktive 96/23/EZ nastavlja se primjenjivati do dana koji će se odrediti u delegiranom aktu usvojenom u skladu sa stavkom 3.
3. Komisija je u skladu sa člankom 139. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se odnose na dan na koji nadležna tijela prestaju obavljati službeni nadzor u skladu s odredbama iz stavka 1. i na koji se članak 29. stavci 1. i 2. Direktive 96/23/EZ prestaje primjenjivati. Taj dan je dan početka primjene odgovarajućih odredbi koje će biti donesene sukladno s delegiranim ili provedbenim aktima iz članaka 16. i 111. ove Uredbe.
Članak 145.
Izmjene Direktive 98/58/EZ
Direktiva 98/58/EZ izmjenjuje se kako slijedi:
(a) Članak 2. mijenja se kako slijedi:
(i) točka 3. briše se;
(ii) dodaje se sljedeći drugi podstavak:"
„Definicija ‚nadležnih tijela’ utvrđenih u) članku 2. točki (5). Uredbe (EU) br. .../...(86) također se primjenjuje.”;
"
(b) Članak 6. mijenja se kako slijedi:
(i) stavak 1. briše se;
(ii) stavak 2. zamijenjen je sljedećim:"
'2. Države članice dostavljaju Komisiji do 30. lipnja svake godine godišnje izvješće za prethodnu godinu o pregledima koje je izvršilo nadležno tijelo u svrhu provjere poštivanja zahtjeva ove Direktive. Izvješće je popraćeno analizom najozbiljnijih nalaza o kršenju i nacionalnim akcijskim planom za sprečavanje ili smanjenje njegove pojave u predstojećim godinama. Komisija dostavlja sažetke tih izvješća državama članicama.”;
"
(c) stavak 3. točka (a) se briše;
(d) Članak 7. se briše.
Članak 146.
Izmjene Direktive 1999/74/EZ
Direktiva 1999/74/EZ ovime se mijenja kako slijedi:
(a) Članak 8. mijenja se kako slijedi:
(i) stavak 1. briše se;
(ii) stavak 2. zamijenjen je sljedećim:"
„Države članice Komisiji dostavljaju do 30. lipnja svake godine godišnje izvješće za prethodnu godinu o pregledima koje je izvršilo nadležno tijelo u svrhu provjere ispunjavanja zahtjeva ove Direktive. Izvješće je popraćeno analizom najozbiljnijih nalaza o kršenju i nacionalnim akcijskim planom za sprečavanje ili smanjenje njegove pojave u predstojećim godinama. Komisija dostavlja sažetke tih izvješća državama članicama.”
"
(iii) stavak 3. točka (a) se briše;
(b) Članak 9. se briše.
Članak 147.
Izmjene Uredbe (EZ) br. 999/2001
Uredba (EZ) br. 999/2001 izmjenjuje se kako slijedi:
(a) članci 19. i 21. se brišu;
(b) u Prilogu X. poglavlja A i B se brišu.
Članak 148.
Izmjene Uredbe (EZ) br. 1829/2003
Uredba (EZ) br. 1829/2003 izmjenjuje se kako slijedi:
(a) Članak 32. mijenja se kako slijedi:
(i) prvi i drugi podstavak se brišu
(ii) treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:"
„Podnositelji zahtjeva za odobrenje genetski modificirane hrane i hrane za životinje doprinose snošenju troškova rada referentnog laboratorija Europske unije i nacionalnih referentnih laboratorija određenih u skladu s člankom 91. stavkom 1. i člankom 98. stavkom 1. Uredbe (EU) br. XXX/XXX [broj ove Uredbe] za to područje.”
"
(iii) u petom podstavku riječi „i prilog”" se brišu.
(iv) u šestom podstavku riječi „i prilagodbe priloga”" se brišu.
(b) Prilog se briše.[Am. 291]
Članak 149.
Izmjene Uredbe (EZ) br. 1831/2003
Uredba (EZ) br. 1831/2003 izmjenjuje se kako slijedi:
(a) u članku 7. stavak 3. točka (f) zamjenjuje se sljedećim:"
„pisanu izjavu da je podnositelj zahtjeva poslao tri uzorka aditiva hrani za životinje izravno u referentni laboratorij Europske unije iz članka 21.”
"
(b) Članak 21. mijenja se kako slijedi:
(i) prvi, treći i četvrti stavak se brišu;
(ii) stavak 2. zamijenjen je sljedećim:"
„Podnositelji zahtjeva za odobrenje aditiva doprinose pokrivanju troškova rada referentnog laboratorija Europske unije i nacionalnih referentnih laboratorija određenih u skladu s člankom 91. stavkom 1. i člankom 98. stavkom 1. Uredbe (EU) br. XXX/XXX [broj ove Uredbe] za to područje.”
"
(c) Prilog II. se briše. [Am. 292]
Članak 150.
Izmjene Uredbe (EZ) br. 1/2005
Uredba (EZ) br. 1/2005 mijenja se kako slijedi:
(a) Članak 2. mijenja se kako slijedi:
(i) točke (d), (f), (i) i (p) se brišu;
(ii) dodaje se sljedeći drugi podstavak:"
„Definicije ‚nadležna tijela’, ‚granični nadzorni ured’, ‚službeni veterinar’ i ‚izlazna točka’ određeni u točkama (5), (29), (32), i (36) članka 2. Uredbe (EU) br .../...(87)* također se primjenjuju.
_________________
* SL L …, …, str. …’;
"
(b) Članci 14. do16. , članak 21., članak 22. stavak 2., članci 23. i 24. i članak 26. nastavljaju se brišu; primjenjivati dok se ne utvrde zakonodavni prijedlozi iz članka 18. [Am. 293]
(c) Članak 27. mijenja se kako slijedi:
(i) stavak 1. briše se;
(ii) stavak 2. zamijenjen je sljedećim:"
'2. Države članice dostavljaju Komisiji do 30. lipnja svake godine godišnje izvješće za prethodnu godinu o pregledima koje je izvršilo nadležno tijelo u svrhu provjere ispunjavanja zahtjeva ove Direktive. Izvješće je popraćeno analizom najvećih propusta i akcijskim planom za njihovo rješavanje”;
"
(d) Članak 28. se briše.
Članak 151.
Izmjene i prijelazne mjere Uredbe (EZ) br. 396/2005
1. Uredba (EZ) br. 396/2005 izmjenjuje se kako slijedi:
(a) članci 26. i 27., članak 28. stavci 1. i 2. i članak 30. se brišu;
(b) uvodna rečenica članka 31. stavka 1. mijenja se i glasi:"
'1. Države članice dostavljaju Komisiji, nadležnom tijelu i drugim državama članicama do 30. lipnja svake godine sljedeće informacije iz prošle kalendarske godine: ”;
"
2. članak 26., članak 27. stavak 1. i članak 30. Uredbe (EZ) br. 396/2005 primjenjuju se i dalje se primjenjuje do dana koji će se odrediti u delegiranom aktu usvojenom primjene odgovarajućih pravila koja će biti utvrđena u skladu sa stavkom 3. zakonodavnim prijedlozima iz članka 16. ove Uredbe. [Am. 294]
3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 139. koji se odnose na dan od kojeg se članak 26., članak 27. stavak 1. i članak 30. iz stavka 2. ovoga članka prestaju primjenjivati. Taj dan je dan početka primjene odgovarajućih odredbi koji će biti donesene u skladu s delegiranim aktima iz članka 16. ove Uredbe.[Am. 295]
Članak 152.
Izmjene Direktive 2007/43/EZ
Direktiva 2007/43/EZ ovime se mijenja kako slijedi:
(a) Članak 2. mijenja se kako slijedi:
(i) u stavku 1. točke (c) i (d) se brišu;
(ii) dodaje se sljedeći stavak 3.:"
'3. „Definicije ‚nadležna tijela’ i ‚službeni veterinar’ određene u točkama (5) i (32) članka 2. Uredbe (EU) br. .../...(88)* također se primjenjuju.
_________________
* SL L …, …, str. …”;
"
(b) Članak 7. mijenja se kako slijedi:
(i) stavak 1. briše se;
(ii) stavak 2. zamijenjen je sljedećim:"
„2. Države članice Komisiji dostavljaju do 30. lipnja svake godine godišnje izvješće za prethodnu godinu o pregledima koje je izvršilo nadležno tijelo u svrhu provjere ispunjavanja zahtjeva ove Direktive. Izvješće je popraćeno analizom najozbiljnijih nalaza o kršenju i nacionalnim akcijskim planom za sprečavanje ili smanjenje njegove pojave u predstojećim godinama. Komisija dostavlja sažetke tih izvješća državama članicama.”;
"
Članak 153.
Izmjene i pripadajuće prijelazne mjere Uredbe (EZ) br. 834/2007
1. Uredba (EZ) br. 834/2007 izmjenjuje se kako slijedi:
(a) Članak 2. mijenja se kako slijedi:
(i) točka (n) zamjenjuje se sljedećim:"
„(n) ‚nadležna tijela’ znači nadležna tijela kako je definirano u članku 2. točki (5) Uredbe (EU) br. .../...(89)*.
_________________
* SL L …, …, str. …”;
"
(ii) točka (o) se briše;
(iii) točka (p) zamjenjuje se sljedećim:"
„(p) ‚nadzorno tijelo’ znači delegirano tijelo kako je definirano u točki (38) članka 2. Uredbe (EU) br. .../... (90)”;
"
(b) u točki (a) članka 24. stavka 1. „članak 27. stavak 10.” zamjenjuje se s „Članak 3. stavak 3. i članak 25. stavak 4. Uredbe (EU) br. .../...(91)”;
(c) Članak 27. mijenja se kako slijedi:
(i) stavak 1. zamijenjen je sljedećim:"
„Službeni nadzor u svrhu provjere poštivanja ove Uredbe obavlja se u skladu s Uredbom (EZ) br. 882/2004”;
"
(ii) stavci 2. od 3.do 6. te stavci 8. i 14. se brišu; [Am. 296]
(d) u članku 29. stavku 1. „članak 27. stavak 4;” zamjenjuje se s „članak 3. stavak 3. i članak 25. stavak 4. Uredbe (EU) br. .../... (92)”;
(e) u članku 30. briše se stavak 2.
2. Članak Stavci od 3. do 14. članka 27. i članak 30. stavak 2. članka 30. Uredbe (EZ) br. 834/2007 primjenjuju se i dalje do dana koji će se odrediti u delegiranom aktu donijetom donesenom u skladu sa stavkom 3. [Am. 297 i 298]
3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu sa člankom 139. koji se odnose na dan od kojeg se odredbe iz stavka 2. prestaju primjenjivati. Taj dan je dan od kojeg se primjenjuju odgovarajuće odredbe koje će se donijeti u skladu s delegiranim aktima iz članka 23. stavka 2. ove Uredbe.
Članak 154.
Izmjene Direktive 2008/119/EZ
Direktiva 2008/119/EZ ovime se mijenja kako slijedi:
(a) Članak 2. mijenja se kako slijedi:
(i) točka 2. briše se;
(ii) dodaje se sljedeći drugi podstavak:"
„Definicija ‚nadležna tijela’ kako je određena u članku 2. točki (5) Uredbe (EU) br. .../...(93)* primjenjuje se i ovdje.
_________________
* SL L …, …, str. …”;
"
(b) Članak 7. mijenja se kako slijedi:
(i) stavci 1. i 2. brišu se;
(ii) stavak 3. zamijenjen je sljedećim:"
'3. Države članice dostavljaju Komisiji do 30. lipnja svake godine godišnje izvješće za prethodnu godinu o pregledima koje je izvršilo nadležno tijelo u svrhu provjere poštivanja zahtjeva ove Direktive. Izvješće je popraćeno analizom najozbiljnijih nalaza o kršenju i nacionalnim akcijskim planom za sprečavanje ili smanjenje njegove pojave u predstojećim godinama. Komisija dostavlja sažetke tih izvješća državama članicama.”;
"
(c) Članak 9. se briše.
Članak 155.
Izmjene Direktive 2008/120/EZ
Direktiva 2008/120/EZ ovime se mijenja kako slijedi:
(a) Članak 2. mijenja se kako slijedi:
(i) točka 10. briše se;
(ii) dodaje se sljedeći drugi podstavak:"
„Definicija ‚nadležna tijela’ kako je određena u članku 2. točki (5) Uredbe (EU) br. .../...(94)* primjenjuje se i ovdje.
_________________
* SL L …, …, str. …”;
"
(b) Članak 8. mijenja se kako slijedi:
(i) stavci 1. i 2. brišu se;
(ii) stavak 3. zamijenjen je sljedećim:"
„Države članice Komisiji dostavljaju do 30. lipnja svake godine godišnje izvješće za prethodnu godinu o pregledima koje je izvršilo nadležno tijelo u svrhu provjere ispunjavanja zahtjeva ove Direktive. Izvješće je popraćeno analizom najozbiljnijih nalaza o kršenju i nacionalnim akcijskim planom za sprečavanje ili smanjenje njegove pojave u predstojećim godinama. Komisija dostavlja sažetke tih izvješća državama članicama.”;
"
(c) Članak 10. se briše.
Članak 156.
Izmjene Uredbe (EZ) br. 1099/2009
Uredba (EZ) br. 1099/2009 izmjenjuje se kako slijedi:
(a) Članak 2. mijenja se kako slijedi:
(i) točka (q) se briše;
(ii) dodaje se sljedeći drugi podstavak:"
„Osim definicija navedenih u prvom podstavku, definicija ‚nadležna tijela’ kako je određena u članku 2. točki (5) Uredbe (EU) br. .../...(95)* primjenjuje se i ovdje.
_________________
* SL L …, …, str. …”;
"
(b) Članak 22. se briše.
Članak 157.
Izmjene Uredbe (EZ) br. 1069/2009
Uredba (EZ) br. 1069/2009 izmjenjuje se kako slijedi:
(a) Članak 3. mijenja se kako slijedi:
(i) točke 10. i 15. se brišu;
(ii) dodaje se sljedeći drugi podstavak:"
„Definicija ‚nadležna tijela’ i ‚prijelaz’ kako su određene u točkama (5) i (50) članka 2. Uredbe (EU) br. .../...(96)* primjenjuju se i ovdje.
_________________
* SL L …, …, str. …”;
"
(b) Članci 45., 49. i 50. se brišu.
Članak 158.
Izmjene Uredbe (EZ) br. 1107/2009
Članak 68. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 mijenja se kako slijedi:
(a) prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:"
“Države članice završavaju i dostavljaju Komisiji do 30. lipnja svake godine izvješće o opsegu i rezultatima službenog nadzora koji se provodi u cilju provjere poštivanja ove Uredbe.”;
"
(b) drugi i treći stavak se brišu.
Članak 159.
Izmjene i prijelazne mjere Direktive 2009/128/EZ
1. Direktiva 2009/128/EZ ovime se mijenja kako slijedi:
(a) u članku 8., stavak 1., stavak 2. drugi podstavak i stavci 3., 4., 6. i 7. se brišu;
(b) Prilog II. se briše.
2. Stavak 1., stavak 2. drugi podstavak stavka 2. i stavci 3., 4. i 6. članka 8. te Prilog II. DirektiviDirektive 2009/128/EZ primjenjuju se i dalje se primjenjuju do dana koji će se odrediti u delegiranom aktu usvojenom primjene odgovarajućih pravila koja će biti utvrđena u skladu sa stavkom 3.zakonodavnim prijedlozima iz članka 22. ove Uredbe. [Am. 299]
3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu sa člankom 139. koji se odnose na dan od kojeg se odredbe iz stavka 2. prestaju primjenjivati. Taj dan je dan od kad se primjenjuju odgovarajuće odredbe koje će se donijeti u skladu s delegiranim aktima iz članka 22. ove Uredbe. [Am. 300]
Članak 160.
Izmjene Uredbe (EU) br. 1151/2012
Uredba (EU) br. 1151/2012 mijenja se kako slijedi:
(a) Članak 36. mijenja se kako slijedi:
(i) naslov se mijenja kako slijedi: „Sadržaj službenog nadzora”;
(ii) stavci 1. i 2. brišu se;
(iii) u stavku 3. uvodna rečenica mijenja se kako slijedi:"
'3. službeni nadzor obavljen u skladu s Uredbom (EU) br. .../...(97)* obuhvaća:
_________________
* SL L …, …, str. …”;
"
(b) Članak 37. mijenja se kako slijedi:
(i) u stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se kako slijedi:"
'1. Kod zaštićenih oznaka podrijetla, zaštićenog zemljopisnog podrijetla i tradicionalnih specijaliteta koji jamče da su označeni proizvodi podrijetlom iz Unije, provjeru usklađenosti sa specifikacijom proizvoda prije stavljanja proizvoda na tržište obavljaju:
(a)
nadležna tijela određena u skladu sa člankom 3. Uredbe (EU) br. .../....(98) ili
(b)
ovlaštena tijela u smislu točke 38. članka 2. Uredbe (EU) br. .../.... (99)”;
"
(ii) u stavku 3. prvi podstavak se briše;
(iii) u stavku 4. riječi „točke 1. i 2.” zamjenjuju se riječima: „stavak 2.”;
Uredba (EU) br. …/2013(101) mijenja se kako slijedi:
(a) Članak 29. mijenja se kako slijedi:
(i) naslov se mijenja kako slijedi:"
„Referentni laboratoriji i centri Europske unije”;
"
(ii) stavak 1. zamijenjen je sljedećim:"
'1. Za pokriće troškova proizašlih iz provedbe programa rada koje je odobrila Komisija, potpora se može dodijeliti:
(a)
referentnim laboratorijima Europske unije iz članka 91. Uredbe (EU) br. .../...(102)+*;
(b)
referentnim centrima Europske unije za biljni reprodukcijski materijal iz članka 93. te Uredbe; [Am. 301]
(c)
referentnim centrima Europske unije za dobrobit životinja iz članka 95. te Uredbe.
(ca)
referentni centri Europske unije za autentičnost i cjelovitost poljoprivredno-prehrambenog lanca.
_________________
* SL L …, …, str. …”;
"
(iii) u stavku 2. točka (a) se mijenja kako slijedi:"
„(a) troškovi djelatnika, bez obzira na njihov status, izravno uključenih u djelatnosti laboratorija ili centara koje oni provode u svojstvu referentnog laboratorija ili centra Unije;”;
"
(b) dodaje se sljedeći članak 29a:"
„Članak 29a
Akreditacija nacionalnog referentnog laboratorija za zdravlje bilja
1. Potpore se mogu dodijeliti nacionalnim referentnim laboratorijima iz članka 98. Uredbe (EU) br. .../...(103) za troškove nastale u postupku dobivanje akreditacije prema normi EN ISO/IEC 17025 za upotrebu metoda laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnoza radi provjere poštivanja odredbi o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.
2. Potpore iz stavka 1. mogu se mogu dodijeliti pojedinom nacionalnom referentnom laboratoriju u svakoj državi članici Europske unije za svaki referentni laboratorijalaboratorij za zdravlje bilja do tri godine nakon njegovog imenovanja referentnim laboratorijem Europske unije.” [Am. 303]
"
Članak 162.
Stupanje na snagu i primjena
1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana nakon objave u Službenom listu Europske unije.
Osim ako nije drugačije predviđeno u stavcima 2. do 5., primjenjuje se od ...(104).
Najkasnije godinu dana nakon stupanja na snagu ove Uredbe Komisija pruža sveobuhvatan dokument o smjernicama kako bi pomogao gospodarskim subjektima i nacionalnim tijelima da uspješno provode ovu Uredbu. [Am. 304]
1.a Najkasnije pet godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe, Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću kako bi predstavila iskustvo stečeno primjenom ove Uredbe i posebno uzima u obzir smanjenje administrativnog tereta na privatni sektor te učinkovitost i uspješnost kontrola koje provode nadležna tijela. [Am. 305]
2. Na području koje pokrivaju odredbe iz članka 1. stavka 2. točke (g), ova Uredba se primjenjuje od ...(105) uz sljedeće iznimke:
(a) Članci 91. i 92. i članci 97.do 99. primjenjuju se u skladu sa stavkom 1.;
(b) Članak 33. stavci 1, 2., 3. i 4., članak 36.stavak 4. točka (e) i članak 36. stavak 5. primjenjuju se od ...(106)+.
3. Na području koje pokrivaju odredbe iz članka 1. stavka 2. točke (h) ova Uredba se primjenjuje od [dan početka primjene Uredbe o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reprodukcijskog materijala] uz sljedeće iznimke:
(a) Članci 93., 94. i 97. primjenjuju se u skladu sa stavkom 1.;
(b) Članak 33. stavci 1, 2., 3. i 4., primjenjuju se od [dan stupanja na snagu ove Uredbe + 5 godina]. [Am. 306]
4. Članak 15. stavak 1., članak 18. stavak 1., članci 45. do 62. i članci 76. do 84., članak 150. točka (b), članak 152. točka (b) i točka (c) podtočka (i), članak 154. točka (b) podtočka (i), te članak 155. točka (b) podtočka (i) te članak 156. točka (b) primjenjuju se od ...(107). Članak 150. točka (b) i članak 156. točka (b) ne primjenjuju se dok ne stupe na snagu delegirani akti koji ih zamjenjuju. [Am. 307]
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u
Za Europski parlament Za Vijeće
Predsjednik Predsjednik
PRILOG I.
PODRUČJA NA KOJA SE ODNOSI ČLANAK 2. TOČKA 45.
1. Državno područje Kraljevine Belgije
2. Državno područje Republike Bugarske
3. Državno područje Češke Republike
4. Državno područje Kraljevine Danske izuzev Farskih otoka i Grenlanda
5. Državno područje Savezne Republike Njemačke
6. Državno područje Republike Estonije
7. Državno područje Irske
8. Državno područje Helenske Republike
9. Državno područje Kraljevine Španjolske izuzev Ceute i Melille
10. Državno područje Francuske Republike
11. Državno područje Talijanske Republike
12. Državno područje Republike Cipra
13. Državno područje Republike Latvije
14. Državno područje Republike Litve
15. Državno područje Velikog Vojvodstva Luksemburga
16. Državno područje Mađarske
17. Državno područje Republike Malte
18. Državno područje Kraljevine Nizozemske u Europi
19. Državno područje Republike Austrije
20. Državno područje Republike Poljske
21. Državno područje Portugalske Republike
22. Državno područje Rumunjske
23. Državno područje Republike Slovenije
24. Državno područje Slovačke Republike
25. Državno područje Republike Finske
26. Državno područje Kraljevine Švedske
27. Državno područje Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske
Za potrebe službenog nadzora koji obavljaju nadležna tijela radi provjere poštivanja odredbi iz članka 1. stavka 2. točke (g) i drugih službenih djelatnosti koje se obavljaju u skladu s člankom 1. stavkom 2. točkom (g) pozivanje na treće zemlje će se tumačiti kao pozivanje na treće zemlje i na državna područja iz Priloga I. Uredbi (EU) br. .../...(109), a pozivanja na područje Unije će se tumačiti kao pozivanje na područje Unije bez državnih područja navedenih u tom Prilogu
PRILOG II.
OBUKA DJELATNIKA NADLEŽNIH TIJELA
Poglavlje I.: Sadržaj obuke djelatnika koji obavljaju službeni nadzor i druge službene radnje:
1. različite metode i tehnike nadzora kao što su inspekcija, provjere, pregled usklađenosti, ciljani pregled usklađenosti, uzorkovanje i laboratorijska analiza, dijagnostika i ispitivanje
2. nadzorni postupci
3. odredbe iz članka 1. stavka 2.
4. procjena kršenja odredbi iz članka 1. stavka 2.
5. opasnosti u proizvodnji, preradi i distribuciji životinja i robe
5.a Rizici koje antimikrobna otpornost predstavlja za zdravlje ljudi i životinja. [Am. 309]
6. različite faze proizvodnje, prerade i distribucije, kao i mogući rizici za ljudsko zdravlje, i premaljudi i po potrebi za zdravlje životinja i biljaka, dobrobit životinja, okoliša te za identitet i kvalitetu biljnog reprodukcijskog materijalaokoliš. [Am. 310]
7. ocjena primjene postupaka iz sustava HACCP i dobre poljoprivredne prakse
8. sustavi upravljanja poput programa osiguranja kvalitete kojima upravljaju gospodarski subjekti i njihova ocjena u mjeri u kojoj su bitni za uvjete navedene u odredbama iz članka 1. stavka 2.
9. službeni sustavi potvrđivanja
10. postupanja u hitnim slučajevima uključujući komunikaciju između država članica i Komisije
11. sudski postupci i posljedice službenog nadzora
12. ispitivanje pismene, dokumentarne građe i drugih evidencija uključujući i one koje se odnose na međulaboratorijske usporedne testove, akreditacije i procjene rizika koji mogu biti relevantni za ocjenu poštivanja odredbi iz članka 1. stavka 2.; time se mogu obuhvatiti i financijski i komercijalni aspekti.
13. nadzorni postupci i zahtjevi za ulazak u Uniju životinja i robe koji dolaze iz trećih zemalja.
14. svaki drugi sadržaj koji omogućuje da se službeni nadzor obavlja u skladu s ovom Uredbom.
Poglavlje II.: Tematska područja za nadzorne postupke:
1. organizacija nadležnih tijela i odnos između središnjih nadležnih tijela i tijela kojima su dodijeljeni poslovi obavljanja službenog nadzora ili druge službene radnje
2. odnos između nadležnih tijela i ovlaštenih tijela ili fizičkih osoba na koje su preneseni poslovi koji se odnose na službeni nadzor ili druge službene radnje
3. izjava o ciljevima koji se žele postići
4. zadaci, odgovornosti i dužnosti djelatnika
5. uzimanje uzoraka, metode i tehnike nadzora uključujući laboratorijske analize, testiranje i dijagnoze, tumačenje rezultata i dosljedne odluke
6. programi za pregled usklađenosti i ciljani pregled usklađenosti
7. međusobna pomoć u slučaju da službeni nadzor zahtijeva poduzimanje mjera više od jedne države članice
8. mjere koje treba poduzeti nakon službenog nadzora
9. suradnja s drugim službama i odjelima koji mogu imati bitne odgovornosti ili s gospodarskim subjektima
10. ocjena prikladnosti metoda uzimanja uzoraka i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnoza
11. ostale djelatnosti ili podaci potrebni za učinkovito provođenje službenog nadzora.
Prilog III.a
SLUŽBENI POMOĆNICI
1. Jedino one osobe koje su završile izobrazbu i položile ispit u skladu sa sljedećim zahtjevima nadležno tijelo može imenovati službenim pomoćnicima.
2. Nadležno tijelo mora se pobrinuti za provedbu takvih ispita. Da bi mogli pristupiti ispitu, kandidati moraju dokazati da su završili:
(a) najmanje 500 sati teoretske izobrazbe i najmanje 400 sati praktične izobrazbe iz područja koja su navedena u stavku 5.; te
(b) dodatnu izobrazbu koja je potrebna da bi službeni pomoćnici mogli stručno obavljati svoje dužnosti.
3. Praktična izobrazba iz stavka 2. točke (a) mora se odvijati u klaonicama i rasjekavaonicama pod nadzorom službenog veterinara te na poljoprivrednim gospodarstvima i u drugim odgovarajućim objektima.
4. Izobrazba i ispiti moraju se ponajprije odnositi na crveno meso i meso peradi. Međutim, osobe koje su završile izobrazbu za jedno od ova dva područja te položile odgovarajući ispit trebaju proći samo skraćenu izobrazbu da bi polagale ispit iz drugog područja. Izobrazba i ispiti trebaju se, prema potrebi, odnositi na slobodnoživuću divljač, divljač iz uzgoja i dvojezupce.
5. Izobrazba za službene pomoćnike mora obuhvaćati sljedeća područja, a ispitima se moraju potvrditi stečena znanja iz tih područja:
– temeljno znanje o bolestima, naročito o zoonozama – virusima, bakterijama, parazitima itd.,
– praćenje bolesti, uporaba lijekova i cjepiva, testiranje na ostatke,
– higijenska i zdravstvena kontrola,
– dobrobit životinja na gospodarstvu i tijekom prijevoza,
– zahtjevi zaštite okoliša – u zgradama, na poljoprivrednim gospodarstvima i općenito,
– važeći zakoni, propisi i administrativne odredbe,
– interesi potrošača i kontrola kakvoće;
(ii.) praktični dio:
– posjeti različitim vrstama poljoprivrednih gospodarstava u kojima se primjenjuju različite uzgojne metode,
– posjeti proizvodnim objektima,
– promatranje utovara i istovara životinja,
– laboratorijske vježbe,
– veterinarski pregledi,
– dokumentacija;
(b) vezano za klaonice i rasjekavaonice:
(i.) teoretski dio:
– poznavanje organizacije mesne industrije, metoda proizvodnje, međunarodne trgovine i tehnologije klanja životinja i rasijecanja mesa,
– osnovno znanje o higijeni i dobroj higijenskoj praksi, a naročito o industrijskoj higijeni, higijeni klanja, rasijecanja i skladištenja te higijeni rada,
– sustav HACCP i provjera postupaka koji se temelje na sustavu HACCP,
– dobrobit životinja pri istovaru nakon prijevoza i u klaonici,
– osnovno znanje o anatomiji i fiziologiji zaklanih životinja,
– osnovno znanje o patologiji zaklanih životinja,
– osnovno znanje o patološkoj anatomiji zaklanih životinja,
– odgovarajuće znanje o prenosivim spongiformnim encefalopatijama i drugim važnim zoonozama i
– uzročnicima zoonoza,
– poznavanje metoda i postupaka klanja, pregleda, pripreme, zamatanja, pakiranja i prijevoza svježeg mesa,
– osnovno znanje o mikrobiologiji,
– pregled ante mortem,
– pregled na trihinelozu,
– pregled post mortem,
– administrativni poslovi,
– poznavanje važećih zakona, propisa i administrativnih odredbi,
– pitanja vezana uz prijevare;
(ii.) praktični dio:
– identifikacija životinja,
– provjera dobi životinja,
– pregled i ocjenjivanje zaklanih životinja,
– post mortem pregled u klaonici,
– pregled na trihinelozu,
– utvrđivanje životinjske vrste pregledavanjem tipičnih dijelova životinje,
– utvrđivanje dijelova zaklanih životinja kod kojih je došlo do promjena te sastavljanje bilježaka o tomu,
– kontrola higijene, uključujući nadzorni pregled vezan uz dobru higijensku praksu i postupke koji se temelje na sustavu HACCP,
– bilježenje rezultata ante mortem pregleda,
– uzorkovanje,
– sljedivost mesa,
– dokumentacija.
6. Službeni pomoćnici moraju redovitim sudjelovanjem u aktivnostima stalnog obrazovanja i praćenjem stručne literature osuvremenjivati svoje znanje i biti u tijeku s najnovijim dostignućima. Službeni pomoćnik mora, kad god je to moguće, svake godine sudjelovati u aktivnostima stalnog obrazovanja.
7. Osobe koje su već imenovane službenim pomoćnicima moraju posjedovati odgovarajuće znanje o područjima iz stavka 5. Prema potrebi, to znanje moraju steći u okviru stalnog obrazovanja. U tu svrhu, nadležno tijelo treba poduzeti odgovarajuće korake
8. Međutim, ako službeni pomoćnici obavljaju jedino uzorkovanje i analize vezane uz preglede na trihinelozu, nadležno tijelo treba osigurati da oni steknu izobrazbu potrebnu jedino za te poslove. [Am. 311]
PRILOG III.
KARAKTERIZACIJA METODA ANALIZE
1. Metode analize i mjerenje rezultata trebaju ispunjavati sljedeće kriterije:
(a) točnost (istinitost i preciznost);
(b) primjenjivost (raspon matrice i koncentracije);
(c) granica otkrivanja;
(d) limit kvantifikacije;
(e) preciznost;
(f) ponovljivost;
(g) obnovljivost;
(h) iskorištenje;
(i) selektivnost;
(j) osjetljivost;
(k) linearnost;
(l) mjerna nesigurnost:
(m) ostali kriteriji odabrani prema potrebi.
2. Vrijednosti preciznosti iz stavka 1. točke (e) dobivaju se ili na temelju zajedničkih ispitivanja koja su provedena u skladu s nekim međunarodno priznatim protokolom o zajedničkim ispitivanjima (npr. ISO 5725 „Točnost (istinitost i preciznost) mjernih metoda i rezultata”) ili, ako su određeni kriteriji rezultata analitičkih metoda, na temelju testova o ispunjavanju kriterija. Vrijednosti ponovljivosti i obnovljivosti izražavaju se u međunarodno priznatom obliku (npr. intervali pouzdanosti 95 % kako ih definira ISO 5725 „Točnost (istinitost i preciznost) mjernih metoda i rezultata”). Rezultati međulaboratorijskih usporednih testova se objavljuju ili im se pristupa bez ograničenja.
3. Treba davati prednost metodama analize koje se mogu jedinstveno primjenjivati na različite skupine proizvoda nasuprot metodama koje se mogu primijeniti samo na pojedine proizvode.
4. U situacijama kad metode analize mogu biti potvrđene u samo jednom laboratoriju treba ih potvrditi u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima ili smjernicama ili, ako su određeni kriteriji rezultata analitičkih metoda, na temelju testova o ispunjavanju kriterija.
5. Metode analize usvojene prema ovoj Uredbi treba urediti prema standardnoj shemi za metode analize koju preporučuje ISO.
PRILOG IV.
KORELACIJSKA TABLICA IZ ČLANKA 142. STAVKA 3.
1. Uredba (EZ) br. 882/2004
Uredba (EZ) br. 882/2004
Ova Uredba
Članak 1. stavak 1. prvi podstavak
Članak 1. stavak 1.
Članak 1. stavak 1. drugi podstavak
Članak 1. stavak 2.
Članak 1. stavak 2.
Članak 1. stavak 4.
Članak 1. stavak 3.
-
Članak 1. stavak 4.
-
Članak 2.
Članak 2.
Članak 3. stavak 1.
Članak 8. stavak 1.
Članak 3. stavak 2.
Članak 8. stavak 4.
Članak 3. stavak 3.
Članak 9.
Članak 3. stavak 4.
Članak 8. stavak 6.
Članak 3. stavak 5.
Članak 8. stavak 6.
Članak 3. stavak 6.
Članak 8. stavak 7.
Članak 3. stavak 7.
-
Članak 4. stavak 1.
Članak 3. stavak 1.
Članak 4. stavak 2.
Članak 4. stavak 1. točke (a), (c), (d), (e), (f), (g) i (i)
Članak 4. stavak 3.
Članak 3. stavak 2.
Članak 4. stavak 4.
Članak 4. stavak 1. točka (b)
Članak 4. stavak 5.
Članak 4. stavak 4.
Članak 4. stavak 6.
Članak 5. stavak 1.
Članak 4. stavak 7.
Članak 5. stavak 3.
Članak 5. stavak 1. prvi podstavak
Članak 25. stavak 1.
Članak 5. stavak 1. drugi podstavak
Članak 25. stavak 3.
Članak 5. stavak 1. treći podstavak
Članak 25. stavak 2. prvi podstavak
Članak 5. stavak 2. točke (a), (b), (c) i (f)
Članak 26.
Članak 5. stavak 2. točka (d)
-
Članak 5. stavak 2. točka (e)
Članak 28.
Članak 5. stavak 3.
Članak 29.
Članak 5. stavak 4.
-
Članak 6.
Članak 4. stavci 2. i 3.
Članak 7. stavak 1. prvi podstavak
Članak 10. stavak 1. prvi podstavak
Članak 7. stavak 1. drugi podstavak, točka (a)
Članak 10. stavak 1. drugi podstavak
Članak 7. stavak 1. drugi podstavak točka (b)
-
Članak 7. stavak 2., prva rečenica
Članak 7. stavak 1.
Članak 7. stavak 2., druga rečenica
-
Članak 7. stavak 2. treća rečenica
-
Članak 7. stavak 3.
Članak 7. stavci 2. i 3.
Članak 8. stavak 1.
Članak 11. stavak 1.
Članak 8. stavak 2.
Članak 4. stavak 1. točka (h)
Članak 8. stavak 3. točka (a)
Članak 11. stavak 2.
Članak 8. stavak 3. točka (b)
Članak 11. stavak 3.
Članak 8. stavak 4.
-
Članak 9. stavak 1.
Članak 12. stavak 1. prvi podstavak
Članak 9. stavak 2.
Članak 12. stavak 1. drugi podstavak
Članak 9. stavak 3.
Članak 11. stavak 2.
Članak 10.
Članak 13.
Članak 11. stavak 1.
Članak 33. stavci 1. i 2.
Članak 11. stavak 2.
-
Članak 11. stavak 3.
Članak 33. stavak 5.
Članak 11. stavak 4.
Članak 33. stavak 7.
Članak 11. stavak 5.
Članak 34. stavak 1. prvi podstavak i stavak 2.
Članak 11. stavak 6.
Članak 34. stavak 1. točka (b) podtočka i.
Članak 11. stavak 7.
Članak 33. stavak 6.
Članak 12. stavak 1.
Članak 36. stavak 1.
Članak 12. stavak 2.
Članak 36. stavak 4. točka (e)
Članak 12. stavak 3.
Članak 36. stavak 5. točka (e)
Članak 12. stavak 4.
Članak 38. stavak 2.
Članak 13.
Članak 114.
Članak 14. stavak 1.
-
Članak 14. stavak 2.
Članak 43. stavak 3.
Članak 14. stavak 3.
-
Članak 15. stavak 1.
Članak 42. stavak 1. prva rečenica
Članak 15. stavak 2.
Članak 42. stavci 2. i 4.
Članak 15. stavak 3.
Članak 42. stavci 2. i 4.
Članak 15. stavak 4.
-
Članak 15. stavak 5.
Članak 45. stavak 1. točka (d), članak 45. stavak 2. točka (b) i članak 52. stavak 3. prva rečenica
Članak 16. stavak 1.
Članak 43. stavak 1.
Članak 16. stavak 2.
Članak 42. stavak 1. druga rečenica
Članak 16. stavak 3. prva rečenica
Članak 43. stavak 2.
Članak 16. stavak 3. druga rečenica
Članak 33. stavak 6.
Članak 17. stavak 1. prva alineja
Članak 57. stavak 1.
Članak 17. stavak 1. druga alineja
Članak 54. stavak 1., stavak 2. točka (a), stavak 3. i članak 56. stavak 1.
Članak 17. stavak 2.
-
Članak 18.
Članak 63, stavci 1., 2. i 3.
Članak 19. stavak 1.
Članak 64. stavci 1. i 3.
Članak 19. stavak 2. točka (a)
Članak 65.
Članak 19. stavak 2. točka (b)
Članak 64. stavak 5.
Članak 19. stavak 3.
Članak 64. stavak 4.
Članak 19. stavak 4.
Članak 6.
Članak 20.
Članak 69.
Članak 21. stavak 1.
Članak 70. stavak 1.
Članak 21. stavak 2.
Članak 67.
Članak 21. stavak 3.
Članak 64. stavak 1.
Članak 21. stavak 4.
Članak 64. stavak 4.
Članak 22.
Članak 84. točka (d)
Članak 23. stavak 1.
Članak 71. stavak 1.
Članak 23. stavak 2.
Članak 71. stavak 2. i članak 72.
Članak 23. stavak 3.
Članak 71. stavak 3.
Članak 23. stavak 4.
Članak 71. stavak 2.
Članak 23. stavak 5.
Članak 71. stavak 4. točka (a)
Članak 23. stavak 6.
Članak 71 stavak 2. točka (c) i stavak 4. točka (b)
Članak 23. stavak 7.
Članak 72.
Članak 23. stavak 8.
Članak 72.
Članak 24. stavak 1.
Članak 73. stavak 1.
Članak 24. stavak 2.
Članak 55.
Članak 24. stavak 3.
Članak 44.
Članak 24. stavak 4.
Članak 74.
Članak 25. stavak 1.
-
Članak 25. stavak 2. točka (a)
-
Članak 25. stavak 2. točka (b)
Članak 75. stavak 1. točka (e)
Članak 25. stavak 2. točka (e)
Članak 75. stavak 1. točka (f)
Članak 25. stavak 2. točka (d)
Članak 46. točke (c) i (d) i članak 75. stavak 1. točke (e) i (k)
Članak 25. stavak 2. točka (e)
-
Članak 25. stavak 2. točka (f)
Članak 68.
Članak 25. stavak 2. točka (g)
Članak 75. stavak 1. točka (h)
Članak 25. stavak 2. točka (h)
Članak 44. stavak 2. točka (b)
Članak 26.
Članak 76. stavak 1.
Članak 27. stavak 1.
Članak 76. stavak 2.
Članak 27. stavak 2.
Članak 77.
Članak 27. stavak 3.
-
Članak 27. stavak 4.
Članak 79. stavak 1.
Članak 27. stavak 5.
-
Članak 27. stavak 6.
-
Članak 27. stavak 7.
-
Članak 27. stavak 8.
Članak 81. stavak 2.
Članak 27. stavak 9.
Članak 82. stavak 1.
Članak 27. stavak 10.
-
Članak 27. stavak 11.
Članak 81. stavak 1.
Članak 27. stavak 12. prva rečenica
Članak 83.
Članak 27. stavak 12. druga rečenica
-
Članak 28.
Članak 84.
Članak 29.
-
Članak 30. stavak 1. točka (a)
Članak 86.
Članak 30. stavak 1. točka (b)
Članak 89. točka (a)
Članak 30. stavak 1. točka (c)
Članak 87. stavak 2.
Članak 30. stavak 1. točka (d)
Članak 89. točke (b) i (f)
Članak 30. stavak 1. točka (e)
Članak 89. točka (c)
Članak 30. stavak 1. točka (f)
Članak 89. točka (d)
Članak 30. stavak 1. točka (g)
Članak 89. točka (e)
Članak 30. stavak 2. točka (a)
Članak 88. stavak 1. točka (e)
Članak 30. stavak 2. točka (b)
Članak 88. stavak 1. točka (e)
Članak 30. stavak 3.
-
Članak 31.
-
Članak 32. stavak 1. točka (a)
Članak 92. stavak 2. točka (a)
Članak 32. stavak 1. točka (b)
Članak 92. stavak 2. točka (b)
Članak 32. stavak 1. točka (e)
Članak 92. stavak 2. točka (e)
Članak 32. stavak 1. točka (d)
Članak 92. stavak 2. točka (d)
Članak 32. stavak 1. točka (e)
Članak 92. stavak 2. točka (e)
Članak 32. stavak 1. točka (f)
Članak 92. stavak 2. točka (g)
Članak 32. stavak 2. točka (a)
Članak 92. stavak 2. točke (a), (b) i (c)
Članak 32. stavak 2. točka (b)
Članak 92. stavak 2. točka (h)
Članak 32. stavak 2. točka (e)
Članak 92. stavak 2. točka (d)
Članak 32. stavak 2. točka (d)
Članak 92. stavak 2. točka (g)
Članak 32. stavak 2. točka (e)
Članak 92. stavak 2. točka (d)
Članak 32. stavak 3
Članak 91. stavak 3. točka (a)
Članak 32. stavak 4. točka (a)
Članak 91. stavak 3. točka (e)
Članak 32. stavak 4. točka (b)
Članak 91. stavak 3. točka (d)
Članak 32. stavak 4. točka (e)
Članak 91. stavak 3. točka (d)
Članak 32. stavak 4. točka (d)
Članak 7.
Članak 32. stavak 4. točka (e)
Članak 91. stavak 3. točka (e)
Članak 32. stavak 4. točka (f)
Članak 92. stavak 2. točka (j) podtočka iii
Članak 32. stavak 4. točka (g)
Članak 91. stavak 3. točka (e)
Članak 32. stavak 4. točka (h)
Članak 91. stavak 3. točka (f)
Članak 32. stavak 5.
Članak 97. stavak 1.
Članak 32. stavak 6.
Članak 97. stavak 2.
Članak 32. stavak 7.
-
Članak 32. stavak 8. prva rečenica
Članak 97. stavak 3.
Članak 32. stavak 8. druga rečenica
Članak 97. stavak 4.
Članak 32. stavak 9.
-
Članak 33. stavak 1.
Članak 98. stavak 1.
Članak 33. stavak 2.
Članak 99. stavak 1.
Članak 33. stavak 3.
Članak 98. stavak 2.
Članak 33. stavak 4.
Članak 98. stavak 4.
Članak 33. stavak 5.
Članak 98. stavak 5.
Članak 33. stavak 6.
Članak 99. stavak 2.
Članak 33. stavak 7.
-
Članak 34. stavak 1.
Članak 100. stavak 1.
Članak 34. stavak 2.
Članak 100. stavci 1. i 2.
Članak 34. stavak 3.
Članak 100. stavak 3.
Članak 35. stavak 1.
Članak 101. stavak 1.
Članak 35. stavak 2.
Članak 101. stavak 4.
Članak 35. stavak 3.
Članak 101. stavak 2.
Članak 35. stavak 4.
-
Članak 36. stavak 1.
Članak 102. stavak 1. točka (e)
Članak 36. stavak 2. prva rečenica
-
Članak 36. stavak 2. druga rečenica
Članak 102. stavak 2.
Članak 36. stavak 3. prvi podstavak
Članak 102. stavak 3. prva rečenica
Članak 36. stavak 3. drugi podstavak
-
Članak 36. stavak 3. treći podstavak prva rečenica
Članak 102. stavak 3. točka (e)
Članak 36. stavak 3. treći podstavak druga rečenica
Članak 102. stavak 3. točka (b)
Članak 36. stavak 4.
Članak 102. stavak 3. točka (a)
Članak 37. stavak 1.
Članak 103. stavak 1.
Članak 37. stavak 2.
Članak 103. stavak 2.
Članak 38. stavak 1.
Članak 104. stavak 1.
Članak 38. stavak 2.
Članak 104. stavak 2. točka (e)
Članak 38. stavak 3.
Članak 104. stavak 3.
Članak 39. stavak 1.
Članak 105. stavak 1.
Članak 39. stavak 2.
Članak 105. stavak 2.
Članak 40. stavak 1.
Članak 106. stavak 1.
Članak 40. stavak 2.
-
Članak 40. stavak 3.
Članak 106. stavak 2.
Članak 40. stavak 4.
-
Članak 41.
Članak 107. stavak 1.
Članak 42. stavak 1. točka (a)
-
Članak 42. stavak 1. točka (b)
Članak 109. stavak 2.
Članak 42. stavak 1. točka (e)
Članak 109. stavak 3.
Članak 42. stavak 2.
Članak 108. stavak 2.
Članak 42. stavak 3.
Članak 109. stavak 2.
Članak 43. stavak 1. prva rečenica
Članak 110. prvi podstavak
Članak 43. stavak 1. druga rečenica
Članak 110. drugi podstavak
Članak 43. stavak 1. točka (a)
-
Članak 43. stavak 1. točka (b)
Članak 110. točke (a) i (b)
Članak 43. stavak 1. točka (e)
Članak 110. točke (b) i (c)
Članak 43. stavak 1. točke (d) do (j)
-
Članak 43. stavak 1. točka (k)
Članak 110. točka (d)
Članak 43. stavak 2.
-
Članak 44. stavak 1.
Članak 112. stavak 1.
Članak 44. stavak 2.
-
Članak 44. stavak 3.
Članak 112. stavak 1.
Članak 44. stavak 4. prvi podstavak, prva rečenica
Članak 113. stavak 1.
Članak 44. stavak 4. prvi podstavak druga rečenica
Članak 113. stavak 2.
Članak 44. stavak 5.
-
Članak 44. stavak 6.
Članak 113. stavak 1.
Članak 45. stavak 1.
Članak 115. stavci 1., 2. i 4.
Članak 45. stavak 2.
-
Članak 45. stavak 3.
Članak 116.
Članak 45. stavak 4.
Članak 117.
Članak 45. stavak 5.
Članak 118.
Članak 45. stavak 6.
-
Članak 46. stavak 1. prva rečenica
Članak 119. stavak 1.
Članak 46. stavak 1. druga rečenica
Članak 119. stavak 4.
Članak 46. stavak 1. treća rečenica
Članak 119. stavak 2.
Članak 46. stavak 2.
Članak 119. stavak 3.
Članak 46. stavak 3.
Članak 120.
Članak 46. stavak 4.
-
Članak 46. stavak 5.
-
Članak 46. stavak 6.
Članak 121.
Članak 46. stavak 7.
Članak 122.
Članak 47. stavak 1.
Članak 124. stavak 1. točke (a) do (e)
Članak 47. stavak 2.
Članak 124. stavak 2.
Članak 47. stavak 3.
Članak 124. stavak 1. točke (f) i (g)
Članak 47. stavak 4.
-
Članak 47. stavak 5.
-
Članak 48. stavak 1.
Članak 125. stavak 1.
Članak 48. stavak 2.
Članak 125. stavak 2.
Članak 48. stavak 3.
Članak 126. stavci 1. i 2.
Članak 48. stavak 4.
Članak 126. stavak 3.
Članak 48. stavak 5. prva rečenica
Članak 126. stavak 3. točka (f)
Članak 48. stavak 5. druga i treća rečenica
-
Članak 49.
Članak 128.
Članak 50.
-
Članak 51. stavak 1.
Članak 129. stavci 1. i 2.
Članak 51. stavak 2.
Članak 129. stavak 3.
Članak 51. stavak 3.
-
Članak 52.
Članak 123.
Članak 53.
Članak 111.
Članak 54. stavak 1.
Članak 135. stavak 1.
Članak 54. stavak 2.
Članak 135. stavak 2.
Članak 54. stavak 3.
Članak 135. stavak 3.
Članak 54. stavak 4.
Članak 103. stavak 1.
Članak 54. stavak 5.
Članak 84 stavak 1. točke (a) i (c) i članak 135. stavak 4.
Članak 55. stavak 1.
Članak 136. stavak 1.
Članak 55. stavak 2.
Članak 136. stavak 1.
Članak 56. stavak 1.
Članak 137. stavak 1.
Članak 56. stavak 2. točka (a)
-
Članak 56. stavak 2. točka (b)
Članak 137. stavak 2.
Članci 57. do 61.
-
Članak 62.
Članak 141.
Članak 63. stavak 1.
-
Članak 63. stavak 2.
Članak 23.
Članak 64. prvi podstavak
Članak 138. stavak 1.
Članak 64. točka (1)
Članak 138. stavak 1.
Članak 64. točka (2)
Članak 138. stavak 2.
Članak 65.
-
Članak 66.
-
Članak 67.
Prilog I.
Prilog I.
Prilog II.
Prilog II.
Prilog III.
Prilog III.
Prilog IV.
-
Prilog V.
-
Prilog VI.
Članak 78. i članak 79. stavak 2.
Prilog VII.
-
Prilog VIII.
-
2. Direktiva 96/23/EZ
Direktiva 96/23/EZ
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2. točka (a)
Članak 16.
Članak 2. točka (b)
-
Članak 2. točka (c)
Članak 16.
Članak 2. točka (d)
Članak 2. stavak 5.
Članak 2. točka (e)
Članak 16.
Članak 2. točka (f)
Članak 36. stavak 1.
Članak 2. točka (g)
-
Članak 2. točka (h)
Članak 16.
Članak 2. točka (i)
-
Članak 3.
Članak 8. stavci 1. i 2., članak 16., članak 107. stavak 1. i Članak 111.
Članak 4. stavak 1.
Članak 3. stavak 1.
Članak 4. stavak 2.
Članak 3. stavak 2. točka (a), članak 107. stavak 2. i članak 112.
Članak 4. stavak 3.
-
Članak 5.
Članak 109. stavci 2. i 3., članak 112. stavak 1. točka (a) i Članak 108. stavak 2.
Članak 6.
Članak 16. točke (a) i (b)
Članak 7.
Članak 108. stavak 2.
Članak 8. stavak 1.
-
Članak 8. stavak 2.
-
Članak 8. stavci 3., 4. i 5.
Članci 10., 112. i 113.
Članak 9. točka A
-
Članak 9. točka B
-
Članak 10.
Članak 14.
Članak 11. stavci 1. i 2.
Članak 8. stavak 2. i članak 9.
Članak 11. stavak 3.
Članak 16. točka (c), članak 134. i članak 135.
Članak 12. prvi stavak
Članak 8. stavak 4.
Članak 12. drugi stavak
Članak 14.
Članak 13.
Članak 16. točka (c), članak 134. i članak 135.
Članak 14. stavak 1.
Članci 98. i 99.
Članak 14. stavak 2.
Članak 91.
Članak 15. stavak 1. prvi podstavak
Članak 16. točke (a) i (b)
Članak 15. stavak 1. drugi podstavak
Članak 33. stavak 7.
Članak 15. stavak 1. treći podstavak
-
Članak 15. stavak 2. prvi podstavak
Članak 33. stavak 7.
Članak 15. stavak 2. drugi podstavak
Članak 34. stavak 3.
Članak 15. stavak 3. prvi, drugi i treći podstavak
Broj Uredbe o utvrđivanju odredaba za upravljanje rashodima vezanima za prehrambeni lanac, zdravlje i dobrobit životinja, i vezanima za zdravlje biljaka te biljni i reproduktivni materijal.
Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).
Uredba (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja (SL L 165, 30.4.2004., str. 1.).
Direktiva Vijeća 96/23/EZ od 29. travnja 1996. godine o mjerama za nadzor određenih tvari i njihovih ostataka u živim životinjama i životinjskim proizvodima te stavljanje izvan snage Direktiva 85/358/EEZ i 86/469/EEZ te Odluka 89/187/EEZ i 91/664/EEZ (SL L 125, 23.5.1996., str. 10.).
Uredba Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. godine kojom se uspostavlja zajednička organizacija poljoprivrednih tržišta i posebne odredbe za određene poljoprivredne proizvode (Jedinstvena uredba o ZOT-u) (SL L 299, 16.11.2007., str. 1.).
Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).
Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 Tekst značajan za EGP (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).
Direktiva Vijeća 97/78/EZ od 18. prosinca 1997. godine koje utvrđuju načela organiziranja veterinarskih provjera proizvoda koji ulaze u Zajednicu iz trećih zemalja (SL L 24, 30.1.1998., str. 9.)
Direktiva Vijeća 91/496/EEZ od 15. srpnja 1991. godine koje utvrđuju načela uređivanja organiziranja veterinarskih provjera životinja koje ulaze u Zajednicu iz trećih zemalja i izmjenjuju Direktive 89/662/EEZ, 90/425/EEZ i 90/675/EEZ (SL L 268, 24.9.1991., str. 56.)
Direktiva Vijeća 2000/29/EZ od 8. svibnja 2000. o zaštitnim mjerama protiv unošenja u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihovog širenja unutar Zajednice (SL L 169, 10.7.2000., str.1.).
Uredba Komisije (EZ) br. 669/2009 od 24. srpnja 2009. o provedbi Uredbe (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na povećanu razinu službenih kontrola uvoza određene hrane za životinje i hrane neživotinjskoga podrijetla te o izmjeni Odluke 2006/504/EZ (SL L 194, 25.7.2009., str. 11.)
Uredba (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (SL L 268, 18.10.2003., str. 1.).
Direktiva Vijeća 89/608/EEZ od 21. studenoga 1989. godine o uzajamnoj pomoći između upravnih tijela država članica i suradnji između njih i Komisije radi osiguranja ispravne primjene zakonodavstva o veterinarskim i zootehničkim pitanjima (SL L 351, 21.12.1989., str. 34.).
Direktiva Vijeća 89/662/EEZ od 11. prosinca 1989. godine o veterinarskim pregledima u trgovini unutar Zajednice s ciljem uspostave unutarnjeg tržišta (SL L 395, 30.12.1989, str. 13.).
Direktiva Vijeća 90/425/EEC od 26. lipnja 1990. godine o veterinarskim i zootehničkim kontrolama pri trgovini određenim živim životinjama i proizvodima unutar Zajednice radi uspostave unutarnjeg tržišta (SL L 224, 18.8.1990., str. 29.).
Odluka Vijeća 92/438/EEZ od 13. srpnja 1992. godine o uvođenju računalne tehnologije u veterinarskom uvoznom postupku (projekt SHIFT), kojom se izmjenjuju Direktive 90/675/EEZ, 91/496/EEZ, 91/628/EEZ i Odluka 90/424/EEZ te stavlja izvan snage Odluka 88/192/EEZ (SL L 243, 25.8.1992., str. 27.).
Uredba (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. godine o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL L 147, 31.5.2001., str. 1.).
Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. godine o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka i o izmjeni Direktive 64/432/EEZ i 93/119/EZ i Uredbe (EZ) br. 1255/97 (SL L 3, 5.1.2005., str. 1.).
Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. godine o maksimalnim razinama pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005., str.1.).
Uredbu Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. godine o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91 (SL L 189, 20.7.2007., str. 1.).
Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. godine o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage Direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009., str. 1.).
Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. godine o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str.1.).
Direktiva Vijeća 2007/43/EZ od 28. lipnja 2007. godine o određivanju minimalnih pravila za zaštitu pilića koji se uzgajaju za proizvodnju mesa (SL L 182, 12.7.2007., str. 19.).
Direktiva 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. godine o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida (SL L 309, 24.11.2009., str. 71.).
Broj, datum, naziv, a u bilješci uputa na Službeni list za Uredbu o odredbama za upravljanje troškovima u vezi s prehrambenim lancem, zdravljem i dobrobiti životinja te u vezi sa zdravljem biljaka i biljnog reproduktivnog materijala
+ Broj, datum, naziv, a u bilješci uputa na Službeni list za upravljanje troškovima u vezi s prehrambenim lancem, zdravljem i dobrobiti životinja te u vezi sa zdravljem biljaka i biljnog reproduktivnog materijala.
Uredb (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. godine kojom se uređuju pravila i opća načela u vezi s mehanizmima kojima države članice kontroliraju izvršavanje provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
Direktivom 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. godine o zaštiti životinja koje se upotrebljavaju u znanstvene svrhe (SL L 276, 20.10.2010., str. 33.).
Direktivom 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenog 2001. o zakoniku Zajednice o veterinarsko-medicinskim proizvodima (SL L 311, 28.11.2001., str.1.).
Uredba (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. godine o posebnim higijenskim pravilima za hranu životinjskog podrijetla (SL L 139, 30.4.2004., str. 55. ).
Direktiva 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. godine o namjernom otpuštanju genetski modificiranih organizama u okoliš i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ (SL L 106, 17.4.2001., str. 1.).
Uredba Komisije (EZ) br. 2075/2005 od 5. prosinca 2005. kojom se utvrđuju posebna pravila o službenom nadzoru trihinele u mesu (SL L 338, 22.12.2005., str. 60.).
Uredba (EU) br. 576/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o nekomercijalnom premještanju kućnih ljubimaca i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 998/2003 (SL L 178, 28.6.2013., str.1.).
Uredba Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. kojom se uspostavlja sustav Zajednice za sprječavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, a kojom se izmjenjuju i dopunjuju Uredbe (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1936/2001 i (EZ) br. 601/2004 i opozivaju Uredbe (EZ) br. 1093/94 i (EZ) br. 1447/1999 (SL L 286, 29.10.2008., str. 1.).
Uredba (EZ) br. 183/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. siječnja 2005. kojom se utvrđuju higijenski zahtjevi za hranu za životinje (SL L 35, 8.2.2005., str. 1.).
Uredba Komisije (EU) br. 16/2011 od 10. siječnja 2011. o provedbenim mjerama za Sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (SL L 6, 11.1.2011., str. 7.).
Uredbe (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o definiciju, opisivanju, prezentiranju, označavanju i zaštiti zemljopisnih oznaka jakih alkoholnih pića i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1576/89 (SL L 39, 13.2.2008., str. 16.).
Broj Uredbe kojom se donose odredbe za upravljanje troškovima vezanima za lanac hrane za životinje, zdravlje i dobrobit životinja i zdravlje bilja i biljni reprodukcijski material.
Broj Uredbe kojom se donose odredbe za upravljanje troškovima vezanima za lanac hrane za životinje, zdravlje i dobrobit životinja i zdravlje bilja i biljni reprodukcijski material.
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zdravlju životinja (COM(2013)0260 – C7-0124/2013 – 2013/0136(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0260),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 43. stavak 2., 114. stavak 3. i 168. stavak 4. točku (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0124/2013),
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje austrijskog Saveznog vijeća, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013(1),
– nakon savjetovanja s Odborom regija,
– uzimajući u obzir članke 55. i 37. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za ribarstvo (A7-0129/2014),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju xx. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o zdravlju životinja o sprečavanju i suzbijanju bolesti životinja koje su prenosive među njima životinje ili na ljude [Am. 1]
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2., članak 114. stavak 3. i članak 168. stavak 4. točku (b),
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora(2),
(1) Utjecaj prenosivih bolesti životinja i mjera potrebnih za suzbijanje tih bolesti može biti poguban za pojedinačne životinje, populacije životinja, vlasnike životinja i gospodarstvo te može imati velik utjecaj na javno zdravlje i sigurnost hrane. [Am. 2]
(2) Kako su pokazala nedavna iskustva, prenosive bolesti životinja mogu također imati znatan utjecaj na javno zdravlje i sigurnost hrane, kao na primjer u slučaju influence ptica i salmonele. [Am. 3]
(3) Osim toga, moguće je uočiti interaktivne štetne učinke u pogledu bioraznolikosti, klimatskih promjena i drugih okolišnih aspekata. Klimatske promjene mogu utjecati na pojavu novih bolesti, prevalenciju postojećih bolesti i zemljopisnu rasprostranjenost uzročnika bolesti i prijenosnika, uključujući one koji imaju utjecaj na divlje vrste.
(3a) Odgovarajuća kontrola zaraznih bolesti životinja, uključujući zoonoze, preduvjet je za funkcioniranje jedinstvenog tržišta za trgovinu živim životinjama, životinjskim proizvodima i hranom. [Am. 4]
(4) Kako bi se osigurali visoki standardi zdravlja životinja i javnog zdravlja u Uniji, racionalan razvoj sektora poljoprivrede i akvakulture te kako bi se povećala produktivnost, potrebno je utvrditi pravila o zdravlju životinja na razini Unije. Ta su pravila između ostalog potrebna kako bi doprinijela dovršetku unutarnjeg tržišta, te kako bi se izbjeglo širenje zaraznih bolesti.
(4a) Člankom 13. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU-u) prepoznaje se da su životinje svjesna bića. Prema zakonodavstvu Unije o dobrobiti životinja vlasnici životinja, držatelji životinja i nadležna tijela dužni su poštovati zahtjeve za dobrobit životinja koji jamče humani tretman i izbjegavanje nepotrebne boli i patnje. Takva se pravila temelje na znanstvenim dokazima i mogu poboljšati zdravlje životinja. [Am. 5]
(5) Postojeće zakonodavstvo Unije o zdravlju životinja sastoji se od niza međusobno povezanih temeljnih akata koji utvrđuju pravila o zdravlju životinja koji se primjenjuju na trgovinu unutar Unije, ulazak životinja i proizvoda u Uniju, iskorjenjivanje bolesti, veterinarske kontrole, obavješćivanje o bolestima i financijsku potporu u vezi s različitim životinjskim vrstama. Međutim, nedostaje sveobuhvatni pravni okvir koji bi pružio ujednačena načela u cijelom sektoru.
(5a) Kako bi se osigurala bolja jasnoća odredbi zakonodavstva Unije o zdravlju životinja i, stoga, njegova ispravna i puna primjena, potrebno je odrediti kriterij i načelo organizacije delegiranih i provedbenih akata usvojenih u skladu s ovom Uredbom. [Am. 6]
(6) Strategija Unije za zdravlje životinja (2007. – 2013.) predlaže 'Bolje spriječiti nego liječiti', a Komisija ju je usvojila u svojoj Komunikaciji od 19. rujna 2007. Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija . Njezin cilj je promicanje zdravlja životinja putem veće usredotočenosti na mjere sprečavanja, nadziranje bolesti, suzbijanje bolesti i istraživanje, kako bi se smanjila pojava bolesti životinja te umanjio utjecaj epidemija kad se dogode. Strategijom se predlaže usvajanje „jedinstvenog i pojednostavljenoga regulatornog okvira za zdravlje životinja” kojim se želi postići konvergencija s međunarodnim standardima i istovremeno osigurava čvrsto opredjeljenje visokim standardima zdravlja životinja.[Am. 7]
(7) Cilj ove Uredbe je provedba obveza i vizija iz Strategije zdravlja životinja, uključujući načelo „jednog zdravlja”, te konsolidiranje pravnog okvira za zajedničku politiku Unije o zdravlju životinja kroz jedinstven, pojednostavljen i fleksibilan regulatorni okvir za zdravlje životinja.
(7a) Komunikacijom Komisije o novoj Strategiji zdravlja životinja za Europsku uniju naglašava se da je u pogledu uzročnika zaraznih bolesti koje se mogu lako širiti s jednog gospodarstva na drugo, potrebno usvojiti kolektivni pristup mjerama sprečavanja i biosigurnosnim mjerama. [Am. 8]
(8) Životinje mogu patiti od širokog raspona zaraznih i nezaraznih bolesti. Mnoge bolesti je moguće liječiti, one utječu samo na pojedinačnu životinju te se ne šire na druge životinje ili na ljude. S druge strane, prenosive bolesti mogu imati širi utjecaj na zdravlje životinja ili javno zdravlje s utjecajima koji se osjećaju na razini stanovništva. Pravila o zdravlju životinja koja se utvrđuju ovom Uredbom trebala bi biti ograničena na potonje bolesti.
(9) Prilikom utvrđivanja pravila o zdravlju životinja, nužno je uzeti u obzir vezu između zdravlja životinja i javnog zdravlja, okoliša, sigurnosti hrane i hrane za životinje, osiguranja dovoljne količine hrane, gospodarskih, socijalnih i kulturnih aspekata te osobito dobrobiti životinja sobzirom na međuzavisnost dobrobiti životinja i zdravlja životinja. [Am. 9]
(10) Odlukom Vijeća 94/800/EZ(4) odobren je u ime tadašnje Europske zajednice, u pogledu onog dijela tih pitanja koja su u njezinoj nadležnosti, Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO) te također sporazumi iz Priloga 1., 2., i 3. tom Sporazumu koji uključuju Sporazum o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera (Sporazum SFM). Sporazum SFM uređuje uporabu mjera potrebnih za zaštitu života ili zdravlja ljudi, životinja ili biljaka tako da one ne dovode do samovoljne ili neopravdane diskriminacije među članicama WTO-a. Ako postoje međunarodne norme, one se moraju koristiti kao temelj. Međutim, članice imaju pravo postaviti vlastite odgovarajuće norme pod uvjetom da se te norme temelje na znanstvenim dokazima.
(11) U pogledu zdravlja životinja, Sporazum SFM navodi norme Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE) o uvjetima zdravlja životinja za međunarodnu trgovinu. Kako bi se smanjio rizik trgovinskih poremećaja, mjere EU-a o zdravlju životinja trebale bi težiti prikladnoj razini konvergencije s normama OIE-a.
(12) U određenim uvjetima kada postoji znatan rizik za zdravlje životinja ili javno zdravlje, ali i dalje postoji znanstvena nesigurnost, člankom 5. stavkom 7. Sporazuma SFM koji je za Uniju protumačen u Komunikaciji Komisije od 2. veljače 2000. o načelu predostrožnosti dopušta se članici tog sporazuma usvajanje privremenih mjera na temelju dostupnih odgovarajućih informacija. U takvim uvjetima, članica WTO-a mora pribaviti dodatne informacije potrebne za objektivniju procjenu rizika, te u skladu s njima u razumnom roku preispitati mjeru.
(13) Procjena rizika na temelju koje se poduzimaju mjere u skladu s ovom Uredbom trebala bi se temeljiti na dostupnim znanstvenim dokazima te bi se trebala obavljati na neovisan, objektivan i transparentan način. Također bi trebalo uzeti u obzir mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane osnovane Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(5).
(14) Uredbom (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (6) utvrđuju se pravila zdravlja životinja i javnog zdravlja za određene nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode kako bi se na najmanju mjeru sveo rizik po javno zdravlje i zdravlje životinja od tih proizvoda, a posebno kako bi se zaštitila sigurnost lanca hrane i hrane za životinje. Kako bi se izbjeglo preklapanje zakonodavstva Unije, ova Uredba bi se stoga trebala primjenjivati samo na nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode kada Uredbom (EZ) br. 1069/2009 nisu utvrđena posebna pravila te kada se radi o riziku po zdravlje životinja. Na primjer, Uredbom (EZ) br. 1069/2009 nije uređeno postupanje s nusproizvodima životinjskog podrijetla i od njih dobivenim proizvodima u kontekstu mjera za kontrolu bolesti, te su stoga ta pitanja obuhvaćena ovom Uredbom.
(15) Osim toga, posebna pravila o prenosivim bolestima životinja, uključujući one prenosive na ljude („zoonoze”) već su utvrđena Uredbom (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(7), Direktivom 2003/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(8) te Uredbom (EZ) br. 2160/2003 Europskog parlamenta i Vijeća(9), a posebna pravila o zaraznim bolestima kod ljudi Odlukom br. 2119/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(10). Ti bi akti trebali ostati na snazi nakon donošenja ove Uredbe. U skladu s tim, kako bi se izbjeglo preklapanje zakonodavstva Unije, ova Uredba trebala bi se odnositi na zoonoze samo u mjeri u kojoj posebna pravila već nisu utvrđena u drugim aktima Unije.
(16) Bolesti koje pogađaju populacije divljih životinja mogu imati štetan učinak na poljoprivredu i sektore akvakulture, na javno zdravlje, okoliš i bioraznolikost. Stoga je prikladno da bi područje primjene ove Uredbe u takvim slučajevima trebalo obuhvaćati divlje životinje, kao potencijalne žrtve tih bolesti i kao njihove prijenosnike.
(17) Bolesti životinja ne prenose se samo kroz izravan kontakt između životinja ili između životinja i ljudi. Također se dalje prenose putem sustava za vodu i zrak, prijenosnika kao što su insekti ili putem sjemena, jajnih stanica ili zametaka koji se koriste u umjetnoj oplodnji, doniranja jajnih stanica ili prijenosa zametaka. Agensi bolesti mogu se također nalaziti u hrani i drugim proizvodima životinjskog podrijetla, poput kože, krzna, perja, rogova i bilo kojem drugom materijalu dobivenom od tijela životinje. Nadalje razni drugi predmeti poput vozila za prijevoz, oprema, stočna hrana te sijeno i slama mogu raspršivati agense bolesti. Stoga učinkovita pravila o zdravlju životinja moraju obuhvaćati sve putove zaraze i uključene materijale.
(18) Bolesti životinja mogu imati štetne učinke na raspodjelu životinjskih vrsta u divljini, te tako utjecati na bioraznolikost. Mikroorganizmi koji uzrokuju bolesti životinja mogu stoga biti obuhvaćeni definicijom invazivnih stranih vrsta Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti. Mjere iz ove Uredbe također uzimaju u obzir bioraznolikost te bi stoga ova Uredba trebala obuhvaćati životinjske vrste i uzročnike bolesti, uključujući one definirane kao invazivne životinjske vrste koje imaju ulogu u prenošenju ili su pogođene bolestima iz ove Uredbe.
(19) U zakonodavstvu Unije prije ove Uredbe, utvrđena su zasebna pravila o zdravlju životinja za kopnene i akvatične životinje. Direktivom Vijeća 2006/88/EZ(11) utvrđuju se posebna pravila za akvatične životinje. Ipak, u većini slučajeva, glavna načela dobrog upravljanja zdravljem životinja i dobrog stočarstva mogu se primijeniti na obje skupine životinjskih vrsta. U skladu s tim, područje primjene ove Uredbe trebalo bi obuhvatiti i kopnene i akvatične životinje te uskladiti ta pravila o zdravlju životinja kad je to primjenjivo. Međutim, u određenim aspektima, posebno u odnosu na upis u registar i odobravanje objekata, sljedivost i kretanje životinja u Uniji, ova Uredba drži se pristupa usvojenog u prošlosti, a to je utvrđivanje različitih pravila o zdravlju životinja za kopnene i akvatične životinje zbog njihovih različitih okoliša te stoga različitih zahtjeva za zaštitu zdravlja. [Am. 10]
(20) Zakonodavstvom donesenom prije ove Uredbe, a posebno Direktivom Vijeća 92/65/EEZ(12) također se utvrđuju osnovna pravila za druge životinjske vrste koje nisu uređene u drugim aktima Unije, kao što su reptili, vodozemci, morski sisavci te druge životinje koje nisu kopnene ili akvatične kako je definirano ovom Uredbom. Obično te vrste ne predstavljaju znatan zdravstveni rizik za ljude ili druge životinje i stoga se primjenjuju samo neka pravila o zdravlju životinja, ako ih uopće ima. Kako bi se izbjegli nepotrebno administrativno opterećenje i troškovi, ova Uredba trebala bi slijediti već usvojeni pristup osiguravanja pravnog okvira za detaljna pravila o zdravlju životinja za premještanje tih životinja i njihovih proizvoda ako uključeni rizici to zahtijevaju.
(21) Držanje ljubimaca, uključujući ukrasne akvatične životinje u kućanstvima i nekomercijalnim ukrasnim akvarijima, bilo unutarnjim ili vanjskim, u pravilu predstavlja niži zdravstveni rizik u usporedbi s drugim načinima držanja ili kretanja životinja u većem opsegu, poput onih čestih u poljoprivredi. Stoga nije prikladno da se opći uvjeti za upise u registar, vođenje evidencije i kretanje u Uniji primjenjuju na te životinje, budući da bi to predstavljalo neopravdano administrativno opterećenje i trošak. Uvjeti za upise u registar i vođenju evidencije stoga se ne bi trebali primjenjivati na vlasnike ljubimaca. Osim toga, trebalo bi utvrditi posebna pravila za nekomercijalno kretanje kućnih ljubimaca u Uniji.
(22) Definirane skupine životinja za koje u ovoj Uredbi postoje posebna pravila o zdravlju životinja, zbog širokog opsega skupine moraju biti navedene u Prilogu kao vrste. Slučaj je to skupine sisavaca s papcima i kopitima koji su razvrstani kao papkari i kopitari. U budućnosti može biti potrebno izmijeniti popis zbog izmijenjene taksonomije, znanstvenog razvoja ili tehničkog ažuriranja opravdanog znanošću. Slično tome, može biti potrebno prilagoditi popis kućnih ljubimaca zbog razvoja u društvu ili izmijenjenih navika držanja kućnih ljubimaca, posebice kad te životinje prenose bolesti. Stoga, kako bi se uzele u obzir takve izmjene, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebala bi biti delegirana Komisiji u vezi s popisom kućnih ljubimaca i papkara i kopitara iz Priloga I. i II. ovoj Uredbi.
(23) Nije potrebno sprečavati i suzbijati sve prenosive bolesti životinja putem regulatornih mjera, na primjer, ako je bolest previše raširena, nisu dostupni dijagnostički alati ili privatni sektor može poduzeti mjere da samostalno kontrolira bolest. Regulatorne mjere sprečavanja i suzbijanja prenosivih bolesti životinja mogu imati znatne gospodarske posljedice za relevantne sektore i poremetiti trgovinu. Stoga je nužno primjenjivati te mjere samo onda kad je to primjereno i potrebno, na primjer kad bolest predstavlja ili se sumnja da predstavlja znatan rizik za zdravlje životinja ili javno zdravlje.
(24) Nadalje, mjere sprečavanja i suzbijanja za svaku prenosivu bolest životinja trebale bi biti „krojene” za njezin jedinstveni epidemiološki profil i njezine posljedice. Pravila sprečavanja i suzbijanja koja se primjenjuju na svaku od njih stoga bi trebala biti specifična za svaku bolest te bi trebalo obratiti posebnu pozornost na različite regionalne uvjete. [Am. 11]
(25) Za prenosive bolesti životinja bolesno stanje obično je povezano s kliničkom ili patološkom manifestacijom infekcije. Međutim, za potrebe ove Uredbe čiji je cilj kontrolirati širenje i iskorijeniti određene prenosive bolesti životinja, definicija bolesti trebala bi biti šira kako bi se uključili drugi nositelji uzročnika bolesti.
(26) Neke prenosive bolesti životinja ne prenose se lako na druge životinje ili na ljude te stoga ne uzrokuju znatniju štetu za gospodarstvo ili bioraznolikost. Stoga one ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju zdravlju životinja ili javnom zdravlju u Uniji, te mogu biti riješene putem nacionalnih pravila.
(27) Za prenosive bolesti životinja koje ne podliježu mjerama utvrđenim na razini Unije, ali koje su od gospodarske važnosti za privatni sektor na lokalnoj razini, potonji bi, uz pomoć nadležnih tijela država članica, trebao poduzeti mjere za sprečavanje i suzbijanje tih bolesti, na primjer kroz samoregulatorne mjere ili razvoj kodeksa prakse.
(28) Za razliku od prenosivih bolesti životinja koje su opisane u uvodnim izjavama 26. i 27., lako prenosive bolesti životinja mogu se lako širiti preko granica, te ako su ujedno i zoonoze, mogu također imati utjecaj na javno zdravlje i sigurnost hrane. Stoga bi lako prenosive bolesti životinja i zoonoze trebale biti obuhvaćene ovom Uredbom.
(29) Akcija br. 5 Komunikacije Komisije Europskom parlamentu i Vijeću - Akcijski plan protiv povećane prijetnje od antimikrobne rezistencije ističe preventivnu ulogu ove Uredbe i u skladu s tim očekivano smanjenje korištenja antibiotika u životinja. Povećava se rezistencija mikroorganizama na antimikrobe na koje su prije reagirali. Rezistencija komplicira liječenje zaraznih bolesti ljudi i životinja. Zato bi se mikroorganizmi koji su razvili rezistenciju na antimikrobe trebali tretirati kao zarazne bolesti, te bi stoga trebali biti uključeni u područje primjene ove Uredbe.
(30) Mogu se pojaviti novi rizici povezani s određenim bolestima ili vrstama, posebno zbog promjena u okolišu, klimi, uzgoju domaćih životinja, poljoprivrednim tradicijama ali i kroz socijalne promjene i promjene u gospodarskim odnosima i trgovinskoj razmjeni unutar i izvan Unije. Ako se neke bolesti rasprostranjene u teritorijalno ograničenim područjima ne suzbiju u potpunosti, mogle bi se širiti i nanijeti štetu gospodarstvu većih područja. Nadalje, znanstveni napredak može također dovesti do novih znanja i povećane svijesti o postojećim bolestima. S druge strane, bolesti i vrste koje su danas važne mogu biti marginalizirane u budućnosti. Stoga bi područje primjene ove Uredbe trebalo biti široko te bi utvrđena pravila trebala biti usredotočena na bolesti s visokom javnom važnošću. Uz pomoć Europske komisije, OIE je razvio sustav utvrđivanja prioriteta i kategorizacije bolesti, izradom studije o „Popisivanju i kategorizaciji prioritetnih bolesti životinja, uključujući one prenosive na ljude”23 te alat za provođenje te aktivnosti. Ovom Uredbom bi se u zakonodavstvo Unije trebao uvesti takav pristup. [Am. 12]
(31) Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Uredbe u odnosu na prenosive bolesti životinja na razini UnijePotrebno je uspostaviti usklađeni popis prenosivih bolesti životinja („bolesti s popisa”). koji bi se trebao utvrditi u tablici u Prilogu ovoj Uredbi. Ovlast za donošenje akata o izmjeni ili dopuni tog popisa trebala bi se delegirati Komisiji u skladu s člankom 290. UFEU-a.Stoga je potrebno Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje tog popisa. [Am. 13]
(32) U budućnosti se mogu pojaviti nove bolesti koje potencijalno mogu prouzročiti znatne rizike za zdravlje životinja i javno zdravlje, te utjecati na zdravlje, gospodarstvo ili okoliš. Nakon procjene tih bolesti te nakon usvajanja privremenih hitnih mjera, može biti potrebna brza reakcija i unošenje tih bolesti u popis bolesti. Stoga bi u ovim opravdanim slučajevima rizika za zdravlje životinja ili javno zdravlje Komisija trebala imati ovlast za donošenje akata u skladu s hitnim postupkom.
(33) Bolesti na popisu zahtijevat će različite upravljačke pristupe. Neke izrazito zarazne bolesti koje trenutno nisu prisutne u Uniji zahtijevaju stroge mjere za njihovo trenutno iskorjenjivanje čim se pojave. Za ostale bolesti koje su možda već prisutne u dijelovima Unije, potrebno je obvezno ili dobrovoljno iskorjenjivanje. U oba slučaja je prikladno uvesti ograničenja na kretanje životinja i proizvoda, kao što su zabrana premještanja u i iz pogođenih područja, ili testiranje prije otpremanja. U drugim slučajevima može biti prikladno samo provesti nadzor nad rasprostranjenošću bolesti, bez poduzimanja daljnjih mjera. To bi posebno bio način postupanja u slučaju nove bolesti o kojoj je dostupno malo informacija.
(34) Potrebno je utvrditi kriterije kako bi se osiguralo da su svi mjerodavni aspekti uzeti u obzir pri određivanju koje bi se prenosive bolesti životinja trebale nalaziti na popisu za potrebe ove Uredbe,te odrediti primjenjivost pravila sprečavanja i suzbijanja iz Uredbe na različite bolesti s popisa kako bi se osigurale dosljednost i usklađenost. Kako bi se osiguralo da je uzet u obzir tehnički i znanstveni napredak te razvoj mjerodavnih međunarodnih standarda,Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u pogledu mogućih izmjena tih kriterija.
(35) Pravila sprečavanja i suzbijanja iz ove Uredbe za određenu prenosivu bolest životinja trebala bi se primjenjivati na životinjske vrste koje mogu prenositi dotičnu bolest tako da su prijemljive na nju ili djeluju kao prijenosnik. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove UredbeStoga je potrebno je uspostaviti usklađeni popis vrsta na koje bi se trebale primjenjivati mjere za određene bolesti s popisa („vrste s popisa”), te bi stoga Komisiji trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje tog popisa.koji bi se trebao utvrditi u tablici u Prilogu ovoj Uredbi. Ovlast za donošenje akata o izmjeni ili dopuni tog popisa trebala bi se delegirati Komisiji u skladu s člankom 290. UFEU-a. [Am. 14]
(36) Na temelju važnosti i razine utjecaja bolesti s popisa, njezinu rasprostranjenost, prevalenciju i incidenciju u Uniji, njen rizik širenja te dostupnost mjera sprečavanja i suzbijanja bolesti u pogledu dotične bolesti s popisa, za svaku bolest s popisa trebala bi se dosljedno i usklađeno primjenjivati različita kategorija pravila sprečavanja i suzbijanja iz ove Uredbe. [Am. 15]
(37) Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe u odnosu na mjere suzbijanja i sprečavanja bolesti primjenjive na bolesti s popisa, Potrebno je odrediti, i utvrditi u popisu, primjenu pravila iz ove Uredbe na bolesti s popisa na razini Unije. Stoga bi Komisiji trebale biti dodijeljene provedbene ovlasti za utvrđivanje koja bolest s popisa podliježe kojem pravilu.Takav popis trebao bi biti sadržan i redovito ažuriran u tablici u Prilogu ovoj Uredbi. Ovlast za donošenje akata o izmjeni ili dopuni tog popisa trebala bi se delegirati Komisiji u skladu s člankom 290. UFEU-a. [Am. 16]
(38) Gospodarski subjekti, stručnjaci i vlasnici ljubimaca u najboljem su položaju da prate i osiguravaju zdravlje životinja i proizvoda za koje su odgovorni. Oni bi stoga trebali biti primarno odgovorni za izvršavanje mjera sprečavanja i suzbijanja širenja bolesti među životinjama i proizvodima za koje su odgovorni te bi trebali pojedinačno i zajedno uložiti napore u svrhu razvoja boljih praksi za zdravlje životinja. [Am. 17]
(39) Biološka sigurnost je jedan od ključnih alata za prevenciju na raspolaganju gospodarskim subjektima i drugima koji rade sa životinjama kako bi se spriječilo uvođenje, razvijanje i širenje prenosivih bolesti životinja u, iz i među populacijom životinja. Uloga biološke sigurnosti također je priznata u Procjeni utjecaja za donošenje Zakona o zdravlju životinja EU-a te se posebno procjenjuju mogući utjecaji. Kako bi se osiguralo da su mjere biološke sigurnosti koje primjenjuju gospodarski subjekti, stručnjaci za životinje i vlasnici kućnih ljubimaca dovoljno fleksibilni, da su prilagođeni vrsti proizvodnje i vrsti ili kategoriji uključenih životinja te da uzimaju u obzir lokalne prilike i tehnički razvitak, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na dodatne i detaljnije zahtjeve biološke sigurnosti.
(40) Biocidni proizvodi, poput dezinfekcijskih sredstava za veterinarsku higijenu ili područja za hranu i hranu za životinje, insekticidi, repelenti i rodenticidi igraju važnu ulogu u strategijama biološke sigurnosti, kako na razini poljoprivrednih gospodarstava tako i tijekom prijevoza životinja. Stoga bi ih trebalo smatrati sastavnim dijelom biološke sigurnosti.
(41) Znanje o zdravlju životinja, uključujući simptome bolesti, posljedice bolesti i moguće načine sprečavanja uključujući biološku sigurnost, liječenje i kontrolu, preduvjet je za učinkovito upravljanje zdravljem životinja i ključno za osiguranje ranog otkrivanja bolesti životinja. Gospodarski subjekti i stručnjaci za životinje stoga bi trebali, prema potrebi, steći ta znanja. To se znanje može pribaviti različitim sredstvima, na primjer putem formalnog obrazovanja, ali također i putem Savjetodavnog sustava za farme koji postoji u poljoprivrednom sektoru, ili putem neformalnog osposobljavanja kojem vrijedan doprinos mogu dati nacionalne i europske organizacije poljoprivrednika i druge organizacije. Ovom bi Uredbom također trebalo priznati te alternativne načine pribavljanja znanja. Slično se može reći i za vlasnike kućnih ljubimaca, imajući na umu njihove različite pozicije i različite razine odgovornosti. [Am. 18]
(42) Veterinari i stručnjaci za zdravlje akvatičnih životinja igraju ključnu ulogu u svim aspektima upravljanja zdravljem životinja, te bi ovom Uredbom trebalo utvrditi opća pravila o njihovoj ulozi i odgovornostima.
(43) Veterinari imaju obrazovanje i profesionalne kvalifikacije koje osiguravaju da su pribavili znanje, vještine i stručnost potrebnu da, između ostalog, dijagnosticiraju bolesti i liječe životinje. Osim toga, u nekim državama članicama zbog povijesnih razloga, ili zbog nedostatka veterinara koji se bave bolestima akvatičnih životinja, postoji specijalizirana profesija pod nazivom „stručnjaci za zdravlje akvatičnih životinja”. Ti stručnjaci nisu veterinari već se bave medicinom akvatičnih životinja. Stoga bi se u ovoj Uredbi trebala poštovati odluka tih država članica koje prepoznaju tu profesiju. U tim slučajevima, stručnjaci za zdravlje akvatičnih životinja trebali bi za svoje područje rada imati iste odgovornosti i obveze kao veterinari. Ovaj pristup je u skladu s Kodeksom o zdravlju akvatičnih životinja OIE-a.
(44) Kako bi se osiguralo da su veterinari i stručnjaci za zdravlje akvatičnih životinja koji se bave aktivnostima u području primjene ove Uredbe adekvatno kvalificirani i da prođu prikladno osposobljavanje, trebalo bi Komisiji delegirati ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na njihove kvalifikacije i osposobljavanje.
(45) Države članice, a posebno njihova nadležna tijela odgovorna za zdravlje životinja su među ključnim akterima u sprečavanju i suzbijanju prenosivih bolesti životinja. Tijelo nadležno za zdravlje životinja igra važnu ulogu u odnosu na nadzor, iskorjenjivanje, mjere suzbijanja bolesti, krizno planiranje, povećanje svijesti o bolestima te olakšavanje kretanja životinja te u međunarodnoj trgovini izdavanjem certifikata o zdravlju životinja. Kako bi mogle izvršavati svoje dužnosti u skladu s ovom Uredbom, države članice ovise o pristupu adekvatnim financijskim i infrastrukturnim sredstvima te osoblju na cijelim njihovim državnim područjima, uključujući laboratorije te znanstveno i drugo relevantno znanje i iskustvo (know-how).
(46) Nadležno tijelo ne može uvijek obavljati sve aktivnosti za čije je izvršavanje zaduženo u skladu s ovom Uredbom, i to zbog ograničenih sredstava. Stoga je nužno osigurati pravnu osnovu za delegiranje obavljanja tih aktivnosti veterinarima i ostalim kvalificiranim stručnjacima. Iz istog je razloga od iznimne važnosti da ti veterinari i stručnjaci nisu u sukobu interesa. Kako bi se osiguralo da su u cijeloj Uniji utvrđeni potrebni uvjeti za opću primjenu mjera sprečavanja i suzbijanja bolesti, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unijeUFEU-a u odnosu na delegiranje obavljanja tih aktivnosti veterinarima i njihovo pravilno osposobljavanje. [Am. 19]
(47) Optimalno upravljanje zdravljem životinja može se postići samo u suradnji s uzgajivačima životinja, gospodarskim subjektima, veterinarima, stručnjacima za zdravlje životinja, drugim dionicima i trgovinskim partnerima. Kako bi se osigurala njihova potpora, potrebno je uspostaviti postupke donošenja odluka i jasnu i transparentnu primjenu mjera iz ove Uredbe. Stoga bi nadležno tijelo trebalo poduzeti odgovarajuće korake za informiranje javnosti, posebno kad postoji opravdana sumnja da životinje ili proizvodi mogu predstavljati rizik za zdravlje životinja ili javno zdravlje te za sigurnost hrane ili okoliša, i kad se radi o slučaju od javnog interesa. [Am. 20]
(48) Kako bi se izbjeglo otpuštanje uzročnika bolesti iz laboratorija, instituta i drugih objekata koji rukuju uzročnicima bolesti, od vitalne je važnosti da oni poduzmu odgovarajuće mjere biološke sigurnosti, biološke zaštite i biološke izolacije. Ova Uredba bi stoga trebala osigurati sigurnosne mjere koje treba poštovati prilikom rukovanja ili prenošenja uzročnika bolesti, cjepiva i drugih bioloških proizvoda. Ova bi se obveza također trebala primjenjivati na svaku pravnu ili fizičku osobu koja je uključena u takvu aktivnost. Kako bi se osiguralo poštovanje standarda sigurnosti prilikom rukovanja izrazito zaraznim biološkim agensima, cjepivima i drugim biološkim proizvodima, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na sigurnosne mjere u tim laboratorijima, institutima i objektima te na kretanje uzročnika bolesti.
(49) Rano otkrivanje i jasan lanac obavješćivanja o bolesti i izvješćivanja ključni su za djelotvorno suzbijanje bolesti. Kako bi se postigao učinkovit i brz odgovor, svaka sumnja ili potvrda izbijanja određenih bolesti s popisa trebala bi odmahsmjesta biti priopćena veterinarima ili stručnjacima za zdravlje akvatičnih životinja. Potrebno je istovremeno osigurati da profesionalan pristup obavješćivanju i izvješćivanju spriječi nastajanje neutemeljenih zdravstvenih uzbuna.nadležnom tijelu. Te bi se obveze obavješćivanja trebale primjenjivati nasve subjekte, stručnjake za životinje i vlasnike kućnih ljubimaca.na sve fizičke i pravne osobe kako bi se osiguralo da niti jedno izbijanje bolesti ne prođe nezamijećeno. [Am. 21]
(50) Veterinari su ključni akteri u istraživanju bolesti te ključna veza između subjekata i nadležnih tijela. Stoga bi ih gospodarski subjekti trebali obavijestiti o slučajevima abnormalnog mortaliteta, drugim problemima s ozbiljnim bolestima ili znatno smanjenim stopama proizvodnje bez utvrđenog uzroka.
(51) Kako bi se osiguralo djelotvorno i učinkovito obavješćivanje i razjasnile različite okolnosti u odnosu na abnormalan mortalitet i druge znakove ozbiljnih bolesti, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na kriterije za utvrđivanje relevantnih okolnosti za obavješćivanje i pravila za daljnje istraživanje, kada je to relevantno.
(52) Za određene bolesti s popisa, od vitalne je važnosti da su Komisija i druge države članice odmah obaviještene o njima. Takvo obavješćivanje u Uniji omogućit će susjednim i drugim pogođenim državama članicama da poduzmu mjere predostrožnosti ako za njih postoji razlog. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provođenje obavješćivanja u Uniji, Komisiji se dodjeljuju provedbene ovlasti.
(53) S druge strane, za neke bolesti nije potrebno trenutno obavješćivanje i djelovanje. U tim slučajevima ključno je prikupljanje informacija i izvješćivanje u odnosu na pojavu tih bolesti kako bi se bolest kontrolirala te poduzele mjere sprečavanja i suzbijanja bolesti kad je to potrebno. Zahtjevi za izvješćivanje mogu se također primjenjivati na bolesti koje podliježu obavješćivanju u Uniji, ali su potrebne dodatne informacije za provedu djelotvornih mjera sprečavanja i suzbijanja bolesti. Kako bi se osiguralo da točne informacije i podaci potrebni za sprečavanje širenja i suzbijanje određene bolesti budu pravovremeno prikupljeni, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na sadržaj izvješćivanja.
(54) Ključna svrha obavješćivanja o bolesti i izvješćivanja je stvaranje pouzdanih, transparentnih i dostupnih epidemioloških podataka. Potrebno je na razini Unije uspostaviti kompjuterizirani informacijski sustav za djelotvorno prikupljanje i upravljanje nadzornim podacima za bolesti s popisa i, ako je to potrebno, za nove bolesti ili patogene s antimikrobnom rezistencijom. Taj bi sustav trebao promicati optimalnu dostupnost podataka, omogućavanje razmjene podataka te smanjenje administrativnog opterećenja za nadležna tijela država članica objedinjavanjem obavješćivanja o bolestima i izvješćivanja u Uniji i na međunarodnoj razini u jedan proces (to jest bazu podataka WAHIS/WAHID OIE-a). Također bi trebalo osigurati dosljednost s razmjenom informacija u skladu s Direktivom 2003/99/EZ.
(55) Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu pravila Unije o obavješćivanju i izvješćivanju o bolestima, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene oblasti za izradu popisa bolesti koji podliježu pravilima Unije o obavješćivanju i izvješćivanju iz ove Uredbe, te za uspostavu potrebnih postupaka, oblika, razmjena podataka i informacija o obavješćivanju i izvješćivanju o bolestima.
(56) Nadzor je ključni element politike suzbijanja bolesti. Njime bi se trebalo osigurati rano otkrivanje prenosivih bolesti životinja i učinkovito obavješćivanje čime se sektoru i nadležnim tijelima omogućava da, gdje je to izvedivo, pravovremeno provedu mjere sprečavanja i suzbijanja bolesti te iskorjenjivanje bolesti. Nadalje, njime bi se trebale pribaviti informacije o statusu zdravlja životinja svake države članice i Unije, čime bi se potkrijepila iskorijenjenost bolesti i olakšala trgovina s trećim zemljama.
(57) Subjekti redovito promatraju svoje životinje i u najboljem su položaju da prepoznaju abnormalan mortalitet ili druge simptome ozbiljne bolesti. Subjekti su stoga temelj svakog nadzora i ključni su za nadzor koji poduzima nadležno tijelo. U kontekstu ove Uredbe i u pogledu divljih životinja, uloga lovaca također bi se trebala prepoznati kao ključna u nadziranju bolesti zbog njihova iskustva i poznavanja bolesti koje pogađaju divlje životinje. Udruge lovaca i nositelji lovačkih dozvola isto bi tako mogli nadopuniti djelovanje gospodarskih subjekata pri nadziranju divljih životinja. [Am. 22]
(58) Kako bi se osigurala bliska suradnja i razmjena informacija između subjekata i veterinara ili stručnjaka za zdravlje akvatičnih životinja te kako bi se nadopunio nadzor od strane subjekata, objekti bi trebali podlijegati veterinarskim inspekcijama, ovisno o vrsti proizvodnje i drugim relevantnim faktorima. Kako bi se osigurala razina nadzora razmjerna rizicima uključenim u različite vrste objekata, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-au odnosu na kriterije i sadržaj veterinarskih inspekcija u različitim vrstama objekata.
(59) Od ključne je važnosti da nadležna tijela budu uključena u sustav nadzora za bolesti s popisa koje podliježu nadzoru. To bi se također trebalo odnositi na nove bolesti, kad bi trebalo procijeniti potencijalni zdravstveni rizik od te bolesti te prikupiti epidemiološke podatke za tu procjenu. Kako bi se osigurala najbolja upotreba resursa, trebalo bi prikupiti informacije, te ih dijeliti i koristiti na najučinkovitiji i najdjelotvorniji mogući način.
(60) Trebalo bi svakoj specifičnoj bolesti prilagoditi metodologiju, učestalost i intenzitet nadzora te uzeti u obzir posebnu svrhu nadzora, status zdravstvenog stanja životinja u dotičnoj regiji te svaki dodatni nadzor koji provode subjekti.
(61) U određenim slučajevima, te ovisno o epidemiološkom profilu bolesti i relevantnim faktorima rizika, može biti potrebno uspostaviti program strukturiranog nadzora. U tom slučaju je prikladno da države članice razviju epidemiološki utemeljene programe nadzora. Trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na oblikovanje nadzora, kriterije službene potvrde izbijanja bolesti i definicije slučaja tih bolesti te zahtjeva za programe nadzora u odnosu na njihov sadržaj, informacije koje treba uključiti i razdoblje primjene.
(62) Kako bi se promicala koordinacija između država članica i osiguralo da su ti programi nadzora dosljedni ciljevima Unije, trebalo bi ih podnijeti Komisiji i drugim državama članicama za informaciju. Nadalje, država članica koja provodi program nadzora također bi trebala podnositi Komisiji redovita izvješća o rezultatima tog programa nadzora. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu programa nadzora, trebalo bi Komisiji dodijeliti ovlasti uspostave popisa bolesti koji podliježu programima nadzora i usklađenih postupaka, oblika, razmjene podataka i informacija.
(63) Države članice u kojima bolesti s popisa nisu iskorijenjene ili nisu iskorijenjene koliko je poznato, a koje podliježu mjerama iskorjenjivanja u skladu s ovom Uredbom, trebale bi uspostaviti obvezne programe iskorjenjivanja kako bi iskorijenile bolesti za koje je to obvezno u Uniji, ili bi trebale imati mogućnost uspostave dobrovoljnih programa iskorjenjivanja kako bi iskorijenile bolesti za koje je to predviđeno u Uniji, ali nije obvezno. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za opću primjenu u Uniji, nužno je utvrditi usklađene zahtjeve za obvezne ili dobrovoljne programe iskorjenjivanja. Kako bi se osiguralo djelotvorno iskorjenjivanje bolesti, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu ciljeva strategija suzbijanja bolesti, mjera suzbijanja bolesti u skladu s obveznim ili dobrovoljnim programima iskorjenjivanja i zahtjeva tih programa.[Am. 23]
(63a) S druge strane postoje bolesti od interesa za Uniju, a koje države članice nisu obvezne iskorijeniti. Ako odluče da je iskorijenjivanje za njih važno, države članice imaju mogućnost uspostave dobrovoljnih programa iskorijenjenja za te bolesti. Takvi dobrovoljni programi iskorijenjivanja bili bi priznati na razini Unije. Taj bi program za sobom povukao provedbu određenih relevantnih mjera kontrole bolesti. Njime bi se državi članici također omogućilo, uz prethodno odobrenje Komisije, zahtijevanje određenih jamstava prilikom primitka životinja iz ostalih država članica ili iz trećih zemalja poput dodatnih testiranja na bolesti i osiguranja u pogledu rezultata tih testiranja u potvrdi o prometu robe. Njihov bi program također mogao biti prikladan za financiranje iz doprinosa Unije ako je bolest navedena u popisu Uredbe (EU) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(13) i ako podnesu zahtjev za financiranje. [Am. 24]
(63b) Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za opću primjenu u Uniji, nužno je utvrditi usklađene zahtjeve za obvezne ili dobrovoljne programe iskorjenjivanja. Kako bi se osiguralo djelotvorno iskorjenjivanje bolesti, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu ciljeva strategija suzbijanja bolesti, mjera suzbijanja bolesti u skladu s obveznim ili dobrovoljnim programima iskorjenjivanja i zahtjeva tih programa. [Am. 25]
(64) Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provođenje programa iskorjenjivanja bolesti, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje postupaka za podnošenje tih programa, pokazatelja uspješnosti i izvješćivanje.
(65) Nadalje, države članice bi trebale imati mogućnosti proglašenja cijelih svojih državnih područja, zona ili kompartmenta slobodnim od jedne ili više bolesti s popisa koje podliježu pravilima o obveznim ili dobrovoljnim programima iskorjenjivanja, kako bi se zaštitili od uvođenja bolesti s popisa iz drugih dijelova Unije ili iz trećih zemalja ili područja. Za to bi trebalo uspostaviti jasan usklađeni postupak, uključujući potrebne kriterije za status bolest je iskorijenjena. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu priznavanja statusa bolest je iskorijenjena u Uniji, potrebno je da status bolest je iskorijenjena bude službeno odobren, te bi stoga provedbene ovlasti za odobravanje tog statusa trebalo dodijeliti Komisiji.
(66) OIE je uveo koncept kompartmentalizacije u okviru Kodeksa o zdravlju kopnenih i akvatičnih životinja (Kodeksi OIE-a). U zakonodavstvu Unije usvojenom prije ove Uredbe, taj koncept je priznat samo za određene životinjske vrste i bolesti, određene u posebnom zakonodavstvu Unije, to jest za influencu ptica i bolesti akvatičnih životinja. Ova Uredba bi trebala uspostaviti mogućnost korištenja sustava kompartmenta za druge životinjske vrste i bolesti. Kako bi se utvrdili detaljni uvjeti za priznavanje, pravila za odobrenje i zahtjevi za kompartmente, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a.
(67) Države članice bi trebale javno objaviti svoja državna područja, njihove zone i kompartmente u kojima je bolest iskorijenjena za potrebe informiranja trgovinskih partnera i olakšavanja trgovine.
(68) Kako bi se utvrdili detaljni uvjeti za priznavanje statusa bolest je iskorijenjena, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na kriterije za dobivanje tog statusa, dokaze potrebne za dokazivanje iskorijenjenosti bolesti, posebne mjere sprečavanja i suzbijanja bolesti, ograničenja, informacije koje treba dostaviti, odstupanja te uvjete za održavanje, suspenziju, povlačenje ili obnavljanje statusa bolest je iskorijenjena.
(69) Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu postupaka za dobivanje statusa bolest je iskorijenjena, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti za određivanje bolesti s popisa koje mogu podlijegati kompartmentalizaciji te utvrđivanje detaljnih pravila o formatu za podnošenje zahtjeva i razmjenu informacija.
(70) Prisutnost potpuno neimune populacije životinja, prijemljive na određene bolesti s popisa zahtijeva stalnu svijest o bolesti i pripravnost. Krizni planovi u prošlosti su se pokazali ključni za uspješnu kontrolu izvanrednih slučaja bolesti. Kako bi se osigurao djelotvoran i učinkovit alat za suzbijanje izvanrednih slučaja bolesti, koji je fleksibilan da bi se prilagodio izvanrednim situacijama, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na detaljne zahtjeve i uvjete za krizne planove.
(71) Prošle krize zdravlja životinja pokazale su koristi od specifičnih, detaljnih i brzih postupaka upravljanja izvanrednim slučajevima bolesti. Ti organizacijski postupci bi trebali osigurati brz i djelotvoran odgovor te poboljšati koordinaciju napora svih uključenih strana, posebice nadležnih tijela i dionika.
(72) Kako bi se osigurala primjenjivost kriznih planova, od ključne je važnosti vježbati i testirati rad sustava. Za te potrebe nadležna tijela država članica trebala bi provoditi simulacijske vježbe u suradnji s nadležnim tijelima susjednih država članica i trećih zemalja i područja, ako je to izvedivo i relevantno.
(73) Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provođenje kriznih planova i simulacijske vježbe, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje pravila za praktičnu provedbu tih planova i vježbi.
(74) Veterinarsko-medicinski proizvodi poput cjepiva, hiperimunih seruma i antimikrobnih lijekova igraju važnu ulogu u sprečavanju i suzbijanju prenosivih bolesti životinja. Procjena učinka za donošenje Zakona o zdravlju životinja EU-a posebice naglašava važnost cjepiva kao alata za sprečavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje bolesti životinja.
(75) Međutim, strategije suzbijanja nekih prenosivih bolesti životinja zahtijevaju zabranu ili ograničenje korištenja nekih veterinarsko-medicinskih proizvoda, pošto bi njihovo korištenje ometalo djelotvornost tih strategija. Na primjer, hiperimuni serumi i antimikrobna sredstva mogu maskirati manifestaciju bolesti, onemogućiti pronalaženje uzročnika bolesti ili otežati brzo i diferencijalno dijagnosticiranje te na taj način dovesti u opasnost točno prepoznavanje bolesti i time znatno ugroziti javno zdravlje i zdravlje životinja. [Am. 26]
(76) Međutim, te strategije sprečavanja mogu znatno varirati među različitim bolestima s popisa. Stoga bi se ovom Uredbom trebala osigurati pravila za korištenje veterinarsko-medicinskih proizvoda za sprečavanje i suzbijanje određenih bolesti s popisa i za usklađene kriterije za utvrđivanje da li ili ne i na koji način koristiti cjepiva, hiperimune serume i antimikrobne lijekove. Kako bi se osigurao fleksibilan pristup i uzele u obzir specifičnosti različitih bolesti s popisa i dostupnost djelotvornog liječenja, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije UFEU-a u odnosu na ograničenja, zabrane ili obveze korištenja određenih veterinarsko-medicinskih proizvoda u okviru suzbijanja određenih bolesti s popisa. U hitnim slučajevima i kako bi se uzeli u obzir rizici s mogućim razornim posljedicama za zdravlje životinja i javno zdravlje, gospodarstvo, društvo ili okoliš, trebalo bi biti moguće te mjere donijeti hitnim postupkom. [Am. 27]
(77) Temeljem, zaključaka Mišljenja stručnjaka o bankama cjepiva i/ili dijagnostičkim bankama za značajne bolesti životinja(14) također bi trebalo omogućiti da Unija i države članice uspostave rezerve antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa za bolesti s popisa koji predstavljaju ozbiljniju prijetnju za zdravlje životinja i javno zdravlje. Uspostavljanje banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije promicalo bi ciljeve Unije u odnosu na zdravlje životinja tako što bi omogućilo brz i učinkovit odgovor kad zatrebaju izvori iz nje te predstavlja učinkovito korištenje ograničenih sredstava.
(78) Kako bi se osigurao brz i djelotvoran odgovor, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na uspostavu i upravljanje takvim bankama te sigurnosne standarde i uvjete za njihovo djelovanje. Međutim, ovom Uredbom ne bi trebalo urediti pravila financiranja mjera sprečavanja i suzbijanja bolesti, uključujući cijepljenje.
(79) Trebalo bi uspostaviti kriterije za prioritetni pristup izvorima antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa iz banaka Unije kako bi se osigurala njihova djelotvorna distribucija u hitnim slučajevima. Potrebno je na isti način, za one države članice koje nisu uspostavile nacionalne banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa ili za one koje imaju na raspolaganju ograničene zalihe u bankama Unije, uspostaviti kriterije za pristup izvorima drugih država članica. [Am. 28]
(80) Zbog sigurnosti u odnosu na bioterorizam i agroterorizam, određene detaljne informacije o bankama antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije trebalo bi tretirati kao povjerljive informacije te bi njihovo objavljivanje trebalo biti zabranjeno.
(81) Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za upravljanje bankama antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa u Uniji, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje detaljnih pravila o tome koje biološke proizvode treba uključiti u te banke i za koje bolesti, te detaljnih pravila o opskrbi, količinama, pohranjivanju, isporuci, postupovnim i tehničkim zahtjevima za cjepiva, antigene i dijagnostičke reagense te učestalosti i sadržaju dostavljanja informacija Komisiji.
(82) U slučaju izbijanja bolesti s popisa za koju se smatra da predstavlja visoki rizik za zdravlje životinja i javno zdravlje u Uniji, potrebno je poduzeti trenutne mjere suzbijanja bolesti kako bi se iskorijenila bolest s popisa i zaštitilo zdravlje životinja i javno zdravlje te relevantni sektori.
(83) Subjekti, stručnjaci za životinje i vlasnici kućnih ljubimaca trebali bi imati primarnu odgovornost za sprečavanje i suzbijanje širenja prenosivih bolesti životinja. Trebali bi odmah djelovati u slučaju sumnje ili potvrde izrazito zaraznih bolesti.
(84) Nadležno tijelo trebalo bi biti odgovorno za pokretanje prvih istraga za potvrđivanje ili isključivanje izbijanja izrazito zarazne bolesti s popisa, za koju se smatra da predstavlja visoki rizik za zdravlje životinja ili javno zdravlje u Uniji.
(85) Nadležno tijelo trebalo bi uvesti preliminarne mjere suzbijanja bolesti kako bi se spriječilo moguće širenje bolesti s popisa i poduzelo epidemiološko istraživanje.
(85a) U skladu s Direktivom 2003/99/EZ države članice svake godine Komisiji šalju izvješće o kretanjima i izvorima zoonoza, uzročnicima zoonoza i antimikrobnoj rezistenciji. Kao dio kontrolnih planova i nadzornog programa iz Uredbe (EZ) xxx/xxxx o službenom nadzoru(15) i Uredbe (EZ) br. 2160/2003, države članice također trebaju poduzeti strateške mjere u cilju praćenja, sprečavanja i suzbijanja drugih zaraznih bolesti životinja, uključujući one koje nisu navedene u Prilogu ovoj Uredbi. Te mjere trebaju uključivati strategiju za dobar uzgoj životinja i odgovornu uporabu veterinarskih lijekova. [Am. 29]
(86) Čim s potvrdi bolest s popisa, nadležno tijelo trebalo bi poduzeti potrebne mjere suzbijanja bolesti, uključujući po potrebi uspostavljanje zone ograničenja, kako bi se bolest iskorijenila i kako bi se spriječilo daljnje širenje te bolesti.
(86a) Mjere kontrole bolesti koje postanu potrebne u slučaju izbijanja bolesti mogu imati negativan utjecaj na bioraznolikost i očuvanje genetskih resursa životinja na farmi. U skladu s Konvencijom o biološkoj raznolikosti i Strategijom EU-a o biološkoj raznolikosti, nadležna bi tijela pri primjeni mjera za kontrolu bolesti trebala uzeti u obzir utjecaj na bioraznolikost i genetske resurse životinja na farmi. [Am. 30]
(87) Pojava bolesti s popisa kod divljih životinja može predstavljati rizik za javno zdravlje i zdravlje domaćih životinja, ili obrnuto. Stoga bi trebalo utvrditi posebna pravila za mjere suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti kod divljih životinja, ili, kad su one potrebne, kod domaćih životinja. [Am. 31]
(88) Za bolesti s popisa koje nisu izrazito zarazne, te koje podliježu obveznom iskorjenjivanju, mjere suzbijanja bolesti trebale bi biti provedene kako bi se spriječilo širenje tih bolesti s popisa, posebice na područja u kojima nema zaraze. Međutim, te mjere mogu biti ograničenije ili različite od onih koje se primjenjuju na najopasnije bolesti s popisa. Ovom bi se Uredbom stoga trebala propisati posebna pravila za te bolesti. Države članice koje imaju program dobrovoljnog iskorjenjivanja, također bi trebale provesti takve mjere suzbijanja bolesti. Međutim, razina i intenzitet mjera suzbijanja bolesti trebala bi biti razmjerna i uzeti u obzir svojstva dotične bolesti s popisa, njezinu rasprostranjenost i značenje za državu članicu ili regiju pogođenu tom bolešću kao i za cijelu Uniju. [Am. 32]
(89) Kako bi se osigurala djelotvorna primjena mjera suzbijanja bolesti iz ove Uredbe od strane subjekata, vlasnika kućnih ljubimaca i nadležnih tijela te uzimajući u obzir specifičnosti mjera suzbijanja bolesti za određene bolesti s popisa i uključene faktore rizika, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. TFEU-a, u pogledu detaljnih mjera suzbijanja bolesti u slučaju sumnje u ili potvrde bolesti s popisa u objektima, drugim lokacijama i zonama ograničenja.
(90) Kako bi se osigurala mogućnost donošenja privremenih posebnih mjera suzbijanja bolesti od strane Komisije u slučaju da mjere suzbijanja bolesti iz ove Uredbe nisu dovoljne ili prikladne za reagiranje na taj rizik, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti u pogledu utvrđivanja posebnih mjera suzbijanja bolesti u ograničenom vremenskom razdoblju.
(91) Potrebna je registracija određenih prijevoznika i objekata koje uzgajaju kopnene životinje ili rukuju zametnim proizvodima ili se bave njihovim prijevozom, kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da obavljaju odgovarajući nadzor i sprečavaju, suzbijaju i iskorjenjuju prenosive bolesti životinja.
(92) Ako određena vrsta objekta u kojem se uzgajaju kopnene životinje ili rukuje odnosno čuvaju zametni proizvodi predstavlja poseban rizik za zdravlje životinja, trebao bi biti podlijegati odobrenju od strane nadležnog tijela.
(93) Kako bi se izbjeglo neopravdano administrativno opterećenje i troškovi, posebice u vezi s malim i srednjim poduzećima (MSP), trebalo bi državama članicama omogućiti fleksibilnost u prilagodbi sustava registriranja i odobrenja lokalnim i regionalnim uvjetima te obrascima proizvodnje.
(94) U interesu smanjenja administrativnog opterećenja, registracije i odobrenja bi, po mogućnosti, trebali biti integrirani u sustav registracije i odobrenja koja su države članice već uspostavile za druge potrebe.
(95) Gospodarski subjekti posjeduju znanje iz prve ruke o životinjama za koje skrbe. Stoga bi trebali održavati ažuriranu evidenciju informacija koje su mjerodavne za procjenu statusa zdravlja životinja, za sljedivost i za epidemiološko istraživanje u slučaju pojave bolesti s popisa. Ta bi evidencija trebala biti lako dostupna nadležnom tijelu.
(96) Kako bi se osigurala javna dostupnost ažuriranih informacija o registriranim objektima i prijevoznicima te odobrenim objektima, nadležno tijelo trebalo bi uspostaviti i voditi registar takvih objekata i prijevoznika. Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. TFEU-a, u odnosu na informacije u registru objekata i prijevoznika te zahtjeve vođenja evidencije, u pogledu informacija koje treba evidentirati, odstupanja od zahtjeva vođenja evidencije i specifičnih dodatnih zahtjeva za zametne proizvode.
(97) Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provođenje zahtjeva utvrđenih u ovoj Uredbi o registraciji i odobrenju objekata, te vođenju evidencije i registara, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje pravila u odnosu na obveze informiranja, iznimke i druga pravila, formate i operativne zahtjeve registara i evidencije.
(98) Učinkovita sljedivost je ključan element politike suzbijanja bolesti. Trebalo bi uvesti specifične zahtjeve za identifikaciju i registraciju za različite vrste domaćih kopnenih životinja i zametnih proizvoda, kako bi se olakšala djelotvorna primjena pravila o sprečavanju i suzbijanju bolesti iz ove Uredbe. Osim toga, važno je predvidjeti mogućnost uspostave sustava za identifikaciju i registraciju za vrste za koje takvi aranžmani trenutno ne postoje, ili kada izmijenjene okolnosti to nalažu.
(99) Kako bi se osiguralo nesmetano djelovanje sustava identifikacije i registracije te osigurala sljedivost, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u odnosu na obveze u vezi baza podataka, određivanja nadležnih tijela, detaljnih zahtjeva za identifikaciju i registraciju različitih vrsta životinja i dokumente.
(100) Prikladno je umanjiti administrativno opterećenje i troškove te predvidjeti fleksibilnost sustava u okolnostima kad je zahtjeve sljedivosti moguće postići drugim sredstvima od onih utvrđenih ovom Uredbom. Komisija bi stoga trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na odstupanja od zahtjeva za identifikaciju i registraciju.
(101) Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu sustava identifikacije i registracije te sljedivosti, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje pravila o tehničkim specifikacijama za baze podataka, načinima identifikacije, dokumentima i formatima, rokovima i kriterijima za odstupanje od tih sustava.
(102) Važan alat za sprečavanje ulaska i širenja prenosivih bolesti životinja je korištenje ograničenja premještanja životinja i proizvoda koji mogu prenositi tu bolest. Međutim, ograničenje kretanja životinja i proizvoda može imati težak gospodarski učinak i ometati funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Takva ograničenja bi se stoga trebala primjenjivati samo kad je to potrebno i razmjerno uključenim rizicima. Ovaj je pristup u skladu s načelima utvrđenima u Sporazumu SFP te međunarodnim standardima OIE-a.
(103) Opći zahtjevi utvrđeni ovom Uredbom trebali bi se primjenjivati na sva premještanja životinja, poput zabrane premještanja svih životinja iz objekta gdje postoji abnormalan mortalitet ili drugi simptomi bolesti s neutvrđenim uzrokom, ili zahtjevi za sprečavanjem bolesti tijekom prijevoza.
(104) Pravnim okvirom, koji je trenutno utvrđen u zakonodavstvu Unije za kretanje kopnenih životinja, utvrđuju se usklađena pravila prvenstveno za kretanje kopnenih životinja i proizvoda između država članica, dok se državama članicama prepušta određivanje potrebnih zahtjeva za kretanje unutar svog državnog područja. Usporedba trenutne situacije s mogućnošću da se kretanje unutar država članica također uskladi na razini Unije opširno je objašnjena u Procjeni utjecaja Zakona o zdravlju životinja EU-a. Zaključeno je kako bi trebalo zadržati trenutni pristup, budući da postupno usklađivanje svakog premještanja može biti vrlo složeno, a koristi u smislu olakšavanja kretanja između država članica nisu veće od negativnog utjecaja koje to može imati na sposobnost sprečavanja bolesti.
(105) Osnovni zahtjevi zdravlja životinja primjenjuju se na životinje koje se premještaju između država članica. Životinje posebice ne smiju biti premještane iz objekata s abnormalnim mortalitetom ili znacima bolesti nepoznatog uzroka. Međutim, mortalitet, iako abnormalan, koji je povezan sa znanstvenim postupcima odobrenim u skladu s Direktivom 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća(16) te koji nema porijeklo zaraze povezano s bolestima s popisa, ne bi trebao biti razlog za sprečavanje premještanja životinja namijenjenih za potrebe znanosti. Ipak, nadležno tijelo treba registrirati taj mortalitet. [Am. 33]
(106) Međutim, ovom Uredbom bi se trebala omogućiti fleksibilnost u olakšavanju kretanja vrsta i kategorija kopnenih životinja koje predstavljaju niski rizik od širenja bolesti s popisa među državama članicama. Osim toga, trebalo bi omogućiti daljnje mogućnosti odstupanja u slučajevima kad države članice ili subjekti uspješno uspostave alternativne mjere umanjivanja rizika poput visoke razine biološke sigurnosti i učinkovitih sustava nadzora.
(107) Papkari i kopitari te perad su skupine životinjskih vrsta s visokim gospodarskim značajem te podliježu posebnim zahtjevima za premještanje u skladu sa zakonodavstvom Unije donesenim prije ove Uredbe, kao što je Direktiva Vijeća 64/432/EEZ(17), Direktiva Vijeća 91/68/EEZ(18), Direktiva Vijeća 2009/156/EZ(19), Direktiva Vijeća 2009/158/EZ(20) te djelomično Direktiva 92/65/EEZ. Ovom Uredbom potrebno je utvrditi pravila za kretanje tih vrsta. Detaljne zahtjeve koji većinom ovise o bolestima koje mogu prenositi različite vrste ili kategorije životinja trebalo bi urediti u naknadnim aktima Komisije, uzimajući u obzir specifičnosti bolesti, vrsta i kategorija dotičnih životinja.
(108) Budući da skupne operacije za papkare i kopitare te perad i njihovo premješetanje predstavljaju posebno visok rizik od bolesti, prikladno je ovom Uredbom utvrditi posebna pravila kako bi se zaštitilo zdravlje dotičnih životinja i spriječilo širenje prenosivih bolesti životinja. [Am. 34]
(109) Ovisno o bolestima s popisa i vrstama s popisa, potrebno je utvrditi posebne zahtjeve zdravlja životinja za određene vrste životinja osim domaćih papkara i kopitara. Pravila za te vrste također su utvrđene pravnim okvirom primjenjivim prije ove Uredbe, a posebno Direktivom 92/65/EEZ. Tom se Direktivom utvrđuju posebna pravila premještanja životinjskih vrsta uključujući pčele, bumbare, majmune, pse i mačke itd. te bi se ovom Uredbom stoga trebala osigurati pravna osnova za donošenje delegiranih i provedbenih akata kojima se utvrđuju posebna pravila o premještanju tih životinjskih vrsta.
(110) Zatvoreni objekti koji se obično koriste za držanje laboratorijskih životinja ili životinja iz zoološkog vrta, obično imaju visoku razinu biološke sigurnosti, povoljan i dobro kontroliran zdravstveni status te podliježu manjem premještanju ili premještanju samo unutar zatvorenog kruga tih objekata. Status zatvorenih objekata, koji subjekti mogu dobrovoljno zatražiti, prvi je put uveden Direktivom 92/65/EEZ, kojom,j se utvrđuju pravila i zahtjevi za odobrenje te zahtjevi u vezi s kretanjem za odobrena tijela, zavode i centre. Taj sustav tim objektima omogućuje da međusobno razmjenjuju životinje s manje zahtjeva u vezi s kretanjem, u isto vrijeme osiguravajući zdravstvena jamstva u krugu zatvorenih objekata. Stoga je široko prihvaćen među subjektima, te se koristi kao dobrovoljna mogućnost. Stoga je u ovoj Uredbi prikladno očuvati koncept zatvorenih objekata te također utvrditi pravila za premještanje među tim objektima.
(111) U znanstvene svrhe poput istraživanja, ili u dijagnostičke svrhe, a posebno u svrhe odobrene u skladu s Direktivom 2010/63/EU, može biti nužno premještati životinje koje ne udovoljavaju općim zahtjevima zdravlja životinja utvrđenim u ovoj Uredbi te predstavljaju veći rizik za zdravlje životinja. Odredbama ove Uredbe ne bi se trebalo zabranjivati ili neopravdano ograničavati tu vrstu premještanja, pošto to može sprečavati inače odobrene istraživačke aktivnosti i odgoditi znanstveni napredak. Ipak, ovom Uredbom nužno je utvrditi pravila kako bi se premještanje tih životinja odvijalo na siguran način te kako bi se osiguralo da je nadležno tijelo registriralo to premještanje. [Am. 35]
(112) Obrasci premještanja cirkuskih životinja, životinja iz zooloških vrtova, životinja namijenjenih za izložbe i određenih drugih životinja često odstupaju od obrazaca premještanja drugih domaćih životinja. Trebalo bi poduzeti posebna razmatranja u prilagodbi prava Unije o premještanju takvih životinja, uzimajući u obzir posebne rizike i alternativne mjere ublažavanja rizika.
(113) Kako bi se osiguralo da se postignu ciljevi uvodnih izjava 102. do 112. ove Uredbe, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u odnosu na mjere sprečavanja bolesti u prijevozu, posebna pravila za premještanje određenih životinjskih vrsta i posebne okolnosti, poput skupnih operacija ili odbijenih pošiljaka, te posebna pravila ili odstupanja za druge vrste premještanja, poput premještanja u znanstvene svrhe.
(114) Kako bi se osigurala mogućnost posebnih pravila za premještanje, kada pravila za premještanje nisu dovoljna ili prikladna za ograničavanje širenja određene bolesti, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje na ograničeno razdoblje posebnih pravila za premještanje.
(115) Domaće kopnene životinje koje se premještaju između država članica trebale bi podlijegati uvjetima za premještanje. Vrste koje predstavljaju zdravstveni rizik i koje su od većeg gospodarskog značaja, trebale bi sa sobom imati certifikat o zdravlju životinja koji je izdalo nadležno tijelo.
(116) U mjeri u kojoj je to tehnički, praktično i financijski izvedivo, tehnološki razvoj trebalo bi upotrijebiti kako bi se umanjilo administrativno opterećenje subjekata i nadležnih tijela u odnosu na certificiranje i obavješćivanje uporabom informacijske tehnologije koja bi zamijenila papirnatu dokumentaciju i olakšala postupke obavješćivanja i njihovo korištenje za različite svrhe koliko je god to moguće.
(117) U slučajevima kad se ne zahtjeva certifikat o zdravlju životinja koji izdaje nadležno tijelo, subjekt koji premješta životinje u drugu državu članicu trebao bi izdati dokument samodeklaracije u kojoj potvrđuje da životinje zadovoljavaju uvjete za premještanje utvrđene ovom Uredbom.
(118) Kako bi se osiguralo postizanje ciljeva iz uvodnih izjava 115., 116. i 117. ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u odnosu na pravila o sadržaju, obvezama informiranja i odstupanjima od zahtjeva za certifikatima o zdravlju životinja, posebna pravila certificiranja i obveze službenih veterinara da provedu potrebne provjere prije potpisivanja certifikata o zdravlju životinja.
(119) Obavješćivanje o kretanju životinja i zametnih proizvoda između država članica te u određenim slučajevima unutar državnih područja država članica ključno je za osiguranje sljedivosti životinja i tih zametnih proizvoda, kad kretanje može biti povezano s rizikom širenja prenosivih bolesti životinja. Stoga su potrebni obavješćivanje i registracija takvog kretanja. U tu svrhu bi trebalo koristiti IMSOC sustav iz članka 130. stavka 1. Uredbe (EU) br. xxxx/xxxx(21) (Uredba o službenom nadzoru).
(120) Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu pravila o izdavanju certifikata o zdravlju životinja i obavješćivanju o premještanju utvrđenih ovom Uredbom, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje pravila o modelu certifikata o zdravlju životinja, dokumentima samodeklaracije, formatima i rokovima za obavješćivanje o premještanju kopnenih i akvatičnih životinja, zametnih proizvoda i, kad je relevantno, proizvoda životinjskog podrijetla.
(121) Posebna priroda premještanja kućnih ljubimaca predstavlja rizik za zdravlje životinja koji znatno odstupa od rizika za druge domaće životinje. Stoga je ovom Uredbom potrebno utvrditi posebna pravilabi i dalje trebale vrijediti već donesene odredbe za takvo premještanje. Time je osigurano da kućni ljubimci ne predstavljaju znatan rizik za širenje prenosivih bolesti životinja. Komisiji bi trebalo delegirati Ovlast za donošenje akata vezi s prevencijom bolesti te mjera nadzora koje treba poduzeti u pogledu takvih premještanja trebalo bi dodijeliti Komisiji u u skladu s člankom 290. UFEU-a ne dovodeći u pitanje odredbe Uredbe (EU) br. 576/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(22).Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u odnosu na detaljna pravila za premještanje tih životinja. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu zahtjeva zdravlja životinja utvrđenih ovom Uredbom u odnosu na premještanje kućnih ljubimaca, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje pravila o mjerama sprečavanja i suzbijanja bolesti koje treba poduzeti u vezi takvog premještanja. [Am. 36]
(122) Divlje životinje mogu iz raznih razloga predstavljati rizik za zdravlje životinja i javno zdravlje, na primjer ako se premještaju u objekt ili iz jednog okoliša u drugi. Može biti potrebno poduzeti odgovarajuće mjere sprečavanja kretanja tih životinja kako bi se izbjeglo širenje prenosivih bolesti životinja. Kako bi se osiguralo da divlje životinje ne predstavljaju znatan rizik za širenje prenosivih bolesti životinja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u odnosu na dodatne zahtjeve za premještanje divljih kopnenih životinja.
(123) Zametni proizvodi mogu predstavljati sličan rizik od širenja prenosivih bolesti životinja na žive životinje. Osim toga, postoje specifičnosti njihove proizvodnje koje su povezane s visokim zdravstvenim zahtjevima za rasplod životinja i koje zahtijevaju strože ili posebne zahtjeve zdravlja životinja u odnosu na životinje davatelje. Kako bi se omogućilo sigurno premještanje zametnih proizvoda, očekivano visoki zdravstveni standardi te kako bi se uzele u obzir određene posebne upotrebe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u odnosu na detaljne zahtjeve za premještanje zametnih proizvoda određenih životinjskih vrsta, posebne zahtjeve poput njihovog premještanja u znanstvene svrhe te odstupanja od obveza izdavanja certifikata o zdravlju životinja.
(124) Proizvodi životinjskog podrijetla mogu predstavljati rizik za širenje prenosivih bolesti životinja. Zahtjevi o sigurnosti hrane za proizvode životinjskog podrijetla utvrđeni zakonodavstvom Unije osiguravaju dobru higijensku praksu i umanjuju rizik za zdravlje životinja od takvih proizvoda. Međutim, u nekim slučajevima potrebno je ovom Uredbom utvrditi posebne mjere za zdravlje životinja, poput mjera suzbijanja bolesti i hitnih mjera, kako bi se osiguralo da proizvodi životinjskog podrijetla ne šire bolesti životinja. Kako bi se osiguralo sigurno premještanje proizvoda životinjskog podrijetla u tim posebnim slučajevima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u vezi s detaljnim pravilima za premještanje proizvoda životinjskog podrijetla u odnosu na poduzete mjere sprečavanja bolesti, obveze za izdavanje certifikata o zdravlju životinja i odstupanja od tih pravila kad rizik uključen u takvo premještanje i mjere umanjivanja rizika to dozvoljavaju.
(125) Kad države članice poduzmu nacionalne mjere u odnosu na premještanje životinja i zametnih proizvoda, ili na svom državnom području odluče poduzeti nacionalne mjere kako bi ograničili utjecaj prenosivih bolesti životinja koje nisu bolesti s popisa, te nacionalne mjere ne bi trebalesmiju utjecati na pravila o unutarnjem tržištu utvrđena u zakonodavstvu Unije samo kada je to znanstveno opravdano na temelju nadziranja zaraznih bolesti i razmjerno je u odnosu na rizik. Stoga je prikladno uspostaviti okvir za takve nacionalne mjere i osigurati da ostanu u granicama dozvoljenima u skladu s pravom Unije. [Am. 37]
(126) Registracija i odobrenje objekata za akvakulturu potrebni su kako bi se nadležnim tijelima omogućilo obavljanje odgovarajućeg nadzora i sprečavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje prenosivih bolesti životinja. Direktivom 2006/88/EZ zahtjeva se autorizacija svih objekata koje premještaju akvatične životinje. Taj sustav autorizacije trebalo bi zadržati u skladu s ovom Uredbom, bez obzira na činjenicu da se u nekim službenim jezicima Unije koriste različiti termini za isti sustav autorizacije iz ove Uredbe i Direktive 2006/88/EZ.
(127) Klanje i prerada životinja akvakulture koje podliježu mjerama suzbijanja bolesti mogu širiti prenosive bolesti životinja, na primjer kao posljedica otpadnih voda koje sadrže patogene koje se ispuštaju iz objekata za preradu. Stoga je potrebno odobriti objekte za preradu koji ispunjavaju mjere umanjivanja rizika te im dopustiti takvo klanje i preradu. Stoga bi se ovom Uredbom trebalo osigurati odobrenje objekata za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda.
(128) Kako bi se osigurala javna dostupnost ažurnih informacija u vezi s registriranim i odobrenim objektima, nadležno tijelo bi trebalo uspostaviti i održavati takav registar. Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u odnosu na informacije koje treba uključiti u registar objekata za akvakulturu te u odnosu na zahtjeve o vođenju evidencije objekata za akvakulturu i prijevoznika.
(129) Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu pravila utvrđenih ovom Uredbom o registraciji i odobrenju objekata za akvakulturu i objekata za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda, te vođenju evidencije i registara objekata, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje pravila u odnosu na obveze informiranja, odstupanja i druga provedbena pravila, te format i operativne specifikacije registara i evidencije.
(130) Pošto u većini slučajeva nije moguće pojedinačno identificirati akvatične životinje, vođenje evidencije u objektima za akvakulturu, objektima za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda i od strane prijevoznika ključan je alat za osiguranje sljedivosti akvatičnih proizvoda. Evidencija je također vrijedna za nadzor stanja zdravlja u objektima.
(131) Slično kao i za kopnene životinje, potrebno je utvrditi usklađena pravila za kretanje akvatičnih životinja, uključujući pravila o izdavanju certifikata o zdravlju životinja i obavješćivanja o premještanju.
(132) Direktivom 2006/88/EZ utvrđuju se pravila za premještanje akvatičnih životinja, koja se primjenjuju kako na premještanje unutar države članice tako i među državama članicama. Ključni faktor za pravila premještanja akvatičnih životinja je zdravstveni status u pogledu bolesti s popisa u državi članici, zonama i kompartmentima odredišta.
(133) Isti sustav bi također trebalo osigurati ovom Uredbom. Međutim, kako bi se države članice potaklo da poboljšaju zdravstveni status populacija akvatičnih životinja, potrebno je uvesti određene prilagodbe i dodatnu fleksibilnost.
(134) Kako bi se osigurala kontrola premještanja akvatičnih životinja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u odnosu na mjere sprečavanja bolesti koje se primjenjuju na prijevoz, posebna pravila premještanja određenih kategorija akvatičnih životinja u različite svrhe, posebne zahtjeve i odstupanja za određene vrste premještanja, poput premještanja u znanstvene svrhe i dodatne zahtjeve za premještanje divljih akvatičnih životinja.
(135) Kako bi se osigurala mogućnost privremenih odstupanja i posebnih zahtjeva za premještanje akvatičnih životinja, u slučajevima kad pravila o premještanju iz ove Uredbe nisu dovoljna ili prikladna da bi se ograničilo širenje određene bolesti s popisa, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje posebnih pravila za premještanje ili odstupanja na ograničeni rok.
(136) Akvakulturna proizvodnja Unije je izrazito raznolika u pogledu vrsta i proizvodnih sustava, a ta se diversifikacija ubrzano povećava. Stoga može biti važno da se na razini država članica donose nacionalne mjere u vezi s bolestima koje se ne smatraju bolestima s popisa u skladu s ovom Uredbom. Međutim, takve nacionalne mjere trebale bi biti opravdane, potrebne i razmjerne ciljevima koje treba postići. Nadalje, one ne bi trebale utjecati na premještanja između država članica, osim ako je to potrebno za sprečavanje uvođenja ili suzbijanje širenja bolesti. Nacionalne mjere koje utječu na trgovinu između država članica trebalo bi odobravati i redovito revidirati na razini Unije.
(137) Trenutno se bolesti s popisa samo u vrlo ograničenom opsegu tiču životinjskih vrsta koje u ovoj Uredbi nisu definirane kao kopnene niti akvatične, poput gmazova, vodozemaca, insekata i drugih. Stoga nije prikladno zahtijevati da se sve odredbe ove Uredbe primjenjuju na te životinje. Međutim, ako bolest koja se tiče vrsta koje nisu kopnene ili akvatične dođe na popis, mjerodavni uvjeti zdravlja životinja u ovoj Uredbi trebali bi se primjenjivati na te vrste kako bi se osiguralo da se mogu poduzeti odgovarajuće i razmjerne mjere sprečavanja i suzbijanja bolesti.
(138) Kako bi se osigurala mogućnost utvrđivanja ovom Uredbom pravila za premještanje onih životinja koje nisu definirane kao kopnene niti akvatične, te zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla dobivenih iz njih, a kad je to zbog rizika potrebno, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u odnosu na registraciju i odobrenje objekata, vođenje evidencije i registara, identifikaciju i registraciju te sljedivost, zahtjeve za premještanje, izdavanje certifikata o zdravlju životinja te samodeklaraciju i obveze obavješćivanja za životinje, zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla tih vrsta.
(139) Kad je to potrebno da bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu zahtjeva zdravlja životinja za te druge životinjske vrste, zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla dobivene iz njih, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje detaljnih pravila u vezi s tim zahtjevima.
(140) Kako bi se spriječilo uvođenje bolesti s popisa i novih bolesti u Uniju, potrebno je utvrditi učinkovita pravila za ulazak u Uniju životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla koji mogu prenositi te bolesti.
(141) Zahtjevi za ulazak životinja i proizvoda u Uniju trebali bi odražavati uvjete za premještanje životinja i proizvoda iste kategorije, vrste i namijene unutar Unije.
(142) Kako bi se osiguralo da životinje, zametni proizvodi i proizvodi životinjskog podrijetla iz trećih zemalja ili područja udovoljavaju zahtjevima zdravlja životinja koji jamče jednakost s onima utvrđenima u zakonodavstvu Unije, nužno je da podliježu odgovarajućim kontrolama nadležnog tijela treće zemlje ili područja koji izvoze u Uniju. Gdje je to potrebno, trebalo bi provjeriti zdravstveni status treće zemlje ili područja podrijetla prije odobravanja ulaska takvih životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla. Prema tome, samo bi treće zemlje i područja koji mogu dokazati da udovoljavaju standardima zdravlja životinja za ulazak životinja i proizvoda u Uniju trebali biti prihvatljivi da ih izvoze u Uniju i za unos na popis za navedene potrebe.
(143) Za određene vrste i kategorije životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla, u aktima Unije prije dana donošenje ove Uredbe nisu utvrđeni popisi trećih zemalja i područja iz kojih se dozvoljava ulazak u Uniju. U tim slučajevima i do donošenja pravila u skladu s Uredbom, državama članicama bi trebalo biti dozvoljeno određivati iz kojih je zemalja i područja dozvoljen ulazak na njihovo državno područje tih životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla. Pri tome bi države članice trebale uzeti u obzir kriterije utvrđene ovom Uredbom za popise trećih zemalja i područja koje Unija vodi.
(144) Kako bi se osiguralo da se poštuju zahtjevi zdravlja životinja za ulazak u Uniju iz ove Uredbe, te da su u skladu s načelima Kodeksa o zdravlju životinja OIE-a, sve životinje, zametni proizvodi i proizvodi životinjskog podrijetla koji ulaze u Uniju trebali bi imati certifikat o zdravlju životinja koji je izdalo nadležno tijelo treće države ili područja podrijetla kojim se potvrđuje da se poštuju zahtjevi zdravlja životinja za ulazak u Uniju. Međutim, trebalo bi dozvoliti odstupanje od ovog pravila za proizvode koji predstavljaju nizak rizik za zdravlje životinja.
(145) Certifikati zdravlja životinja mogu biti samostalni, ali zakonodavstvom Unije se certificiranje često zahtjeva za druge potrebe, na primjer kako bi se potvrdilo da se poštuju zahtjevi javnog zdravlja i zdravlja životinja za životinje ili proizvode. To se mora uzeti u obzir. Kako bi se umanjili administrativno opterećenje i troškovi, ti certifikati o zdravlju životinja bi također trebali moći uključivati informacije koje se zahtijevaju u skladu s ostalim zakonodavstvom Unije o sigurnosti hrane i hrane za životinje.
(146) Bolesti se mogu širiti drugim načinima osim putem životinja, zametnih proizvoda, proizvoda životinjskog podrijetla te nusproizvoda životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda. Na primjer, vozila, prijevozni spremnici, sijeno, slama, biljni proizvodi, materijal koji je bio u kontaktu sa zaraženim životinjama i opremom također mogu širiti bolest. Kad je to potrebno, trebalo bi poduzeti mjere za sprečavanje tih mogućnosti prenošenja bolesti tim sredstvima.
(147) Kako bi se osigurala odgovarajuća razina detaljiziranosti zahtjeva za ulazak u Uniju, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, za izmjenu i dopunu tih kriterija za popisivanje trećih zemalja i područja, kriterija za suspenziju ili povlačenje s popisa, dopunu pravila za odobrenje objekata iz trećih država i područja i odstupanja, zahtjeva zdravlja životinja za ulazak u Uniju pošiljaka iz trećih zemalja i teritorija, sadržaja certifikata o zdravlju životinja i zahtjeva zdravlja životinja za uzročnike bolesti, druge materijale, načine prijevoza i opremu kojom se mogu prenositi bolesti životinja.
(148) Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu zahtjeva zdravlja životinja za ulazak u Uniju pošiljaka životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje pravila o, između ostaloga, popisu trećih zemalja i područja iz kojih se dopušta ulazak u Uniju životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla te o modelu certifikata o zdravlju životinja.
(149) Prošlo iskustvo je pokazalo kako je, kad se dogodi izbijanje ozbiljne bolesti u državama članicama ili u trećim zemljama ili područjima iz kojih životinje ili proizvodi ulaze u Uniju, potrebno odmah poduzeti mjere sprečavanja i suzbijanja bolesti kako bi se ograničilo njezino uvođenje i širenje. Takve izvanredne okolnosti mogu uključivati bolesti s popisa, nove bolesti ili druge opasnosti za zdravlje životinja. U tom kontekstu, trebalo bi razjasniti koje skupine mjera sprečavanja i suzbijanja bolesti utvrđene ovom Uredbom mogu biti korištene u slučaju izbijanja bolesti s popisa ili nove bolesti ili opasnosti od nje. U svim ovim slučajevima od ključne je važnosti da mjere mogu biti poduzete u vrlo kratkom razdoblju i bez odgađanja. Budući da bi takve mjere ograničile kretanje unutar Unije i u nju, kad god je to moguće trebale bi biti provedene na razini Unije.
(150) Kako bi se osigurala učinkovita i brza reakcija na nove rizike, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje hitnih mjera.
(151) Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji su odmah primjenjivi i to u opravdanim slučajevima vezanim, između ostaloga, uz popisivanje bolesti i vrsta, bolesti s popisa koje podliježu pravilima sprečavanja i suzbijanja bolesti, stvaranje zaliha, opskrbu, skladištenje, dostavu i druge postupke banaka antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa Unije, utvrđivanje posebnih mjera suzbijanja bolesti i odstupanja na ograničeni rok, posebna pravila za premještanje kopnenih i akvatičnih životinja na ograničeni rok, hitne mjere i popisivanje trećih zemalja i područja za ulazak u Uniju.
(152) Ovom Uredbom utvrđuju se opća i posebna pravila za sprečavanje i suzbijanje prenosivih bolesti životinja i osigurava usklađen pristup zdravlju životinja u Uniji. U određenim područjima, poput opće odgovornosti za zdravlje životinja, obavješćivanja, nadzora, registracije i odobrenja ili sljedivosti, državama članicama bi trebalo biti dopušteno ili bi ih trebalo ohrabrivati da donose dodatne ili strože nacionalne mjere. Međutim, takve nacionalne mjere bi trebale biti dopuštene samo ako ne dovode u pitanje ciljeve zdravlja životinja u ovoj Uredbi, te ako nisu u suprotnosti s pravilima utvrđenim u njoj, te pod uvjetom da ne sprečavaju kretanje životinja i proizvoda između država članica, osim ako je to nužno da bi se spriječilo uvođenje ili suzbilo širenje bolesti.
(153) Nacionalne mjere iz uvodne izjave 152. trebale bi podlijegati pojednostavljenom postupku obavješćivanja kako bi se umanjilo administrativno opterećenje. Iskustvo je pokazalo da opći postupak obavješćivanja utvrđen Direktivom 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(23), predstavlja važan alat za usmjeravanje i poboljšanje kvalitete nacionalnih tehničkih propisa – u smislu povećane transparentnosti, čitljivosti i djelotvornosti, u područjima koja nisu usklađena ili su samo djelomično usklađena. Stoga je prikladno da se primjenjuje taj opći postupak obavješćivanja utvrđen Direktivom 98/34/EZ.
(154) Trenutno su pravila Unije o zdravlju životinja utvrđena sljedećim aktima Europskog parlamenta i Vijeća te naknadnim aktima Komisije koji su usvojeni u skladu s njima:
Uredba (EZ) br. 1760/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. srpnja 2000. o uvođenju sustava označivanja i registracije životinja vrste goveda, označivanju goveđeg mesa i proizvoda od goveđeg mesa i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 820/97(39),[Am. 38]
Uredba (EU) br. XXX/XXXX Europskog parlamenta i Vijeća od …. o nekomercijalnom kretanju kućnih ljubimaca i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 998/2003 [Ured za publikacije](44), [Am. 39]
(155) Pravila utvrđena zakonodavnim aktima iz uvodne izjave 154. zamijenit će se ovom Uredbom i naknadnim aktima Komisije koji će se donijeti u skladu s ovom Uredbom. Te zakonodavne akte trebalo bi u skladu s tim staviti izvan snage. Međutim, kako bi se osigurala pravna jasnoća i izbjegao pravni vakuum, stavljanje izvan snage bi trebalo stupiti na snagu kad budu doneseni mjerodavni delegirani i provedbeni akti u skladu s ovom Uredbom. Stoga je potrebno Komisiji dati ovlast za određivanje datuma kad bi stavljanje izvan snage tih zakonodavnih akata trebalo stupiti na snagu.
(156) Sljedeći akti Vijeća na području zdravlja životinja zastarjeli su i trebalo bi ih izričito staviti izvan snage, u interesu jasnoće zakonodavstva Unije: Odluka Vijeća 78/642/EEZ(49); Direktiva Vijeća 79/110/EEZ(50); Direktiva Vijeća 81/6/EEZ(51); Odluka Vijeća 89/455/EEZ(52); Direktiva Vijeća(53); Odluka Vijeća 90/678/EEZ(54).
(157) Zahtjevi ove Uredbe ne bi se trebali primjenjivati sve dok ne postanu primjenjivi svi delegirani i provedbeni akti koje Komisija treba donijeti u skladu s ovom Uredbom. Prikladno je pričekati protek barem 36 mjeseci između dana stupanja na snagu ove Uredbe i dana primjene novih pravila, kako bi se subjektima omogućilo dovoljno vremena za prilagodbu.
(158) Kako bi se osigurala pravna sigurnost u pogledu primjene pravila za identifikaciju i registraciju životinja, mjera suzbijanja bolesti za neke zoonoze i nekomercijalno kretanje kućnih ljubimaca, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unijeUFEU-a u odnosu na dan na koji se prestaju primjenjivati Uredbe (EZ) br. 1760/2000, (EU) br. XXX/XXX [Ex-998/2003] i (EZ) br. 21/2004 te Direktive 92/66/EEZ, 2000/75/EZ, 2001/89/EZ, 2002/60/EZ, 2003/85/EZ i 2005/94/EZ i 2008/71/EZ. [Am. 40]
(159) Trebalo bi izvršavati provedbene ovlasti iz ove Uredbe u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(55).
(160) Od osobite je važnosti da Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja s dionicima, uključujući i ona na stručnoj razini. Kod pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravodobno i primjereno dostavljanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću. [Am. 41]
(161) Ova Uredba ne bi trebala stvoriti nesrazmjerno administrativno opterećenje ili gospodarski učinak na mala i srednja poduzeća. U skladu s ovom Uredbom, poseban položaj malih i srednjih poduzeća uzet je u obzir na temelju savjetovanja s dionicima. S obzirom na ciljeve javne politike zaštite zdravlja životinja i javnog zdravlja, moguća opća odstupanja od zahtjeva ove Uredbe za takve objekte nisu uzeta u obzir. Međutim, za takve objekte trebalo bi predvidjeti određeni broj odstupanja u vezi s različitim zahtjevima ove Uredbe, uzimajući u obzir uključene rizike.
(162) Ciljeve ove Uredbe, odnosno utvrđivanje pravila o zdravlju životinja za životinje, zametne proizvode, proizvode životinjskog podrijetla, nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode u onoj mjeri u kojoj nisu obuhvaćeni posebnim pravilima sadržanim u drugim zakonima Unije i drugi materijal kojim se mogu proširiti prenosive bolesti životinja, države članice ne mogu dostatno ostvariti same, no može ih se na bolji način ostvariti na razini Unije kroz opći i koordinirani pravni okvir za zdravlje životinja. Ova je Uredba stoga u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim tim člankom ova Uredba ostaje u okviru onoga što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,
DONIJELI SU OVU UREDBU:
DIO I.
OPĆA PRAVILA
Poglavlje 1.
Predmet, područje primjene i definicije
Članak 1.
Predmet
1. Ovom Uredbom utvrđuju se:
(a) pravila sprečavanja i suzbijanja bolesti životinja koje su prenosive na životinje ili ljude;
(b) instrumenti i mehanizmi za olakšavanje napretka prema proglašenju zona i područja slobodnih od bolesti;
(c) prioritetne aktivnosti; te
(d) podjela odgovornosti u području zdravlja životinja. [Am. 42]
Ova pravila uključuju:
(a) utvrđivanje prioriteta i kategorizaciju bolesti koje se tiču Unije te utvrđivanje odgovornosti za zdravlje životinja iz dijela I.;
(b) rano otkrivanje, obavješćivanje i izvješćivanje o bolestima, nadzor, programe iskorjenjivanja i status „bolest je iskorijenjena” iz dijela II.;
(c) svijest, pripravnost i suzbijanje bolesti iz dijela III.;
(d) registriranje i odobravanje objekata i prijevoznika, premještanja i sljedivosti pošiljki životinja, zametnih proizvoda te proizvoda životinjskog podrijetla unutar Unije iz dijela IV.;
(e) uvoz pošiljki životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju te izvoz takvih pošiljki iz Unije iz dijela V.;
(f) hitne mjere koje treba poduzeti u slučaju izvanrednog stanja zbog bolesti iz dijela VI.
2. Pravila iz stavka 1.:
(a) osigurati
(i) održivu proizvodnju u poljoprivredi i akvakulturi Unije;
(ii) učinkovitost djelovanja unutarnjeg tržišta te sigurnost hrane i hrane za životinje; [Am. 43]
(iii) smanjenje štetnih utjecaja na zdravlje životinja, javno zdravlje i okoliš: [Am. 44]
– određenih bolesti i faktora rizika koji dovode do bolesti; [Am. 45]
– mjera poduzetih u sprečavanju i kontroli bolesti;
(b) uzeti u obzir
(i) odnos između zdravlja životinja i:
– javnog zdravlja;
– okoliša, kao i učinaka klimatskih promjena;
‒ bioraznolikosti; [Am. 46]
– sigurnosti hrane i hrane za životinje;
– dobrobiti životinja;
‒ otpornosti na antimikrobna sredstva; [Am. 47]
– sigurnosti hrane;
‒ potrebe zaštite i očuvanja rijetkih pasmina životinja te očuvanja genetske raznolikosti; [Am. 48]
(ii) ekonomske, socijalne, kulturne i ekološke posljedice koje proizlaze iz primjene mjera za sprečavanje i kontrolu bolesti.
Članak 2.
Područje primjene ove Uredbe
1. Uredba se primjenjuje na:
(a) domaće i divlje životinje te životinje bez vlasnika; [Am. 49]
(b) zametne proizvode;
(c) proizvode životinjskog podrijetla;
(d) nusproizvode životinjskog porijekla i od njih dobivene proizvode, ne dovodeći u pitanje pravila utvrđena Uredbom (EZ) br. 1069/2009;
(e) objekte, prijevozna sredstva, opremu i sve druge načine prijenosa infekcije te proizvode kojima se šire ili kojima bi se mogle širiti zarazne bolesti životinja.
2. Uredba se primjenjuje na zarazne bolesti, uključujući zoonoze, ne dovodeći u pitanje pravila utvrđena:
(a) Odlukom br. 2119/98/EZ;
(b) Uredbom (EZ) br. 999/2001;
(c) Direktivom 2003/99/EZ;
(d) Uredbom (EZ) br. 2160/2003.
Članak 3.
Područje primjene dijela IV. o registraciji, odobrenju, sljedivosti i premještanju
1. Glava I. dijela IV. primjenjuje se na:
(a) kopnene životinje, i životinje koje nisu kopnene ali koje prenose bolesti kopnenih životinja;
(b) zametne proizvode kopnenih životinja;
(c) proizvode životinjskog podrijetla od kopnenih životinja.
2. Glava II. dijela IV. primjenjuje se na:
(a) akvatične životinje i životinje koje nisu akvatične, ali koje prenose bolesti akvatičnih životinja;
(b) proizvode životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja.
3. Glava III. dijela. IV primjenjuje se na:
(a) životinje koje u članku 4. stavku 1. i stavku 4. nisu definirane ni kao kopnene ni akvatične životinje;
(b) zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla od ostalih životinja iz točke (a).
4. Poglavlja 1. i 3. glave I. te poglavlja 1. i 2. glave II. dijela IV. ne primjenjuju se na kućne ljubimce.
Članak 4.
Definicije
1. Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:
(1) „životinje” znači kralježnjaci i beskralježnjaci;
(2) „kopnene životinje” znači ptice, kopneni sisavci, pčele i bumbari;
(3) „akvatične životinje” znači životinje sljedećih vrsta, u svim stadijima razvoja, uključujući jajašca, spermu i gamete:
(i) ribe iz nadrazreda Agnatha i razreda Chondrichthyes, Sarcopterygii i Actinopterygii;
(ii) vodeni mekušci iz koljena Mollusca;
(iii) vodeni rakovi iz potkoljena Crustacea;
(4) „druge životinje” znači životinjske vrste različite od kopnenih i akvatičnih životinja;
(5) „domaće životinje” znači žive životinje koje uzgaja čovjek; u slučaju akvatičnih životinja, životinje akvakulture; [Am. 50]
(5a) „životinje pripitomljenih vrsta bez vlasnika” znači životinje koje nisu ili više nisu pod ljudskom skrbi; [Am. 51]
(6) „akvakultura” znači uzgoj akvatičnih životinja upotrebom tehnika čiji je cilj povećanje proizvodnje izvan mogućnosti koje pružaju prirodni uvjeti okoliša te kada životinje ostaju vlasništvo jedne ili više fizičkih ili pravnih osoba tijekom faza uzgoja ili kultivacije, sve do i uključujući fazu izlova, a isključujući izlov ili skupljanje u svrhu prehrane ljudi divljim akvatičnim životinjama koje se naknadno drže za klanje bez da ih se hrani;
(7) „životinje akvakulture” znači akvatične životinje uzgojene u akvakulturipodvrgnute tehnikama čija je svrha povećati njihovu proizvodnju iznad prirodnih mogućnosti okoliša; [Am. 52]
(8) „divlje životinje” znači životinje koje nisu niti domaće životinje ni životinje pripitomljenih vrsta bez vlasnika; [Am. 53]
(9) „perad” znači ptice koje su uzgojene ili držane u zatočeništvu za:
(a) proizvodnju:
(i) mesa;
(ii) konzumnih jaja;
(iii) drugih proizvoda;
(b) obnovu populacije divljih ptica;
(c) uzgoj ptica koje se upotrebljavaju u vrstama proizvodnje iz točke (a);
(10) „ptice u zatočeništvu” znači sve ptice osim peradi koje se drže u zatočeništvu iz bilo kojeg razloga osim onih navedenih u točki (9), uključujući one koje se uzgajaju za predstave, utrke, izložbe, natjecanja, uzgoj ili prodaju;
(11) „kućni ljubimac” znači životinja vrste navedene u Prilogu I., koja:
(a) se uzgaja u kućanstvu, ili u slučaju akvatičnih životinja, u nekomercijalnom ukrasnom akvariju;
(b) kad se premješta u svrhu nekomercijalnog premještanja, prati vlasnik kućnog ljubimca ili fizička osoba koja djeluje u ime i po dogovoru s vlasnikom kućnog ljubimca i koja tijekom takvog nekomercijalnog premještanja ostaje pod nadležnošću vlasnika kućnog ljubimca ili takve osobe;
(12) „vlasnik kućnog ljubimca” znači fizičku osobu koja drži kućnog ljubimca;
(13) „nekomercijalno premještanje” znači bilo kakvo premještanje kućnih ljubimaca koje ne uključuje ili ima za cilj, izravno ili neizravno, financijski dobitak ili prijenos vlasništva; premještanje u nekomercijalne svrhe sukladno definiciji iz članka 3a. Uredbe (EU) br. 576/2013; [Am. 54]
(14) „bolest” znači pojavu infekcija i zaraza kod životinja, s ili bez kliničkih ili patoloških manifestacija uzrokovanih jednim ili više uzročnika bolesti prenosivih na životinje ili ljude;
(15) „bolesti s popisa” znači ozbiljne bolesti s popisa u skladu s člankom 5. stavkom 2.;
(16) „nova bolest” znači bolest različita od bolesti s popisa, koja posjeduje potencijal zadovoljavanja kriterija bolesti s popisa iz članka 6. stavka 1. zbog:
(a) nove bolesti koja je posljedica razvoja ili promjene postojećeg uzročnika bolesti;
(b) širenja poznate bolesti na novo geografsko područje ili novu populaciju; ili
(c) prethodno nije prepoznat uzročnik bolesti ili bolest koja je dijagnosticirana prvi put;
(17) „profil bolesti” znači kriteriji bolesti iz članka 6. stavka 1. točke (a);
(18) „navedene vrste” znači životinjske vrste ili skupine životinjskih vrsta navedene u skladu s člankom 7. stavkom 2., ili, u slučaju novih bolesti, životinjske vrste ili skupina životinjskih vrsta koje zadovoljavaju kriterije navedenih vrsta utvrđene člankom 7. stavkom 2.;
(19) „opasnost” znači uzročnik bolesti u životinji ili proizvodu ili njihovo stanje s negativnim utjecajem na zdravlje ljudi ili životinja;
(20) „rizik” znači vjerojatnost znanstveno dokazane ili dokazive pojave te vjerojatna magnituda bioloških i ekonomskih posljedica znanstveno dokazanog ili dokazivog štetnog utjecaja na zdravlje životinja ili javno zdravlje; [Am. 56]
(21) „biosigurnost” znači skup mjera upravljanja i fizičkih mjera osmišljenih kako bi se smanjio rizik pojavljivanja, razvijanja i širenja bolesti ili mikroorganizama koji su razvili rezistenciju na antimikrobike na, iz i u: [Am. 57]
(a) životinjsku populaciju, ili
(b) objekt, zonu, kompartment, prijevozna sredstva ili bilo koje druge instrumente, prostorije ili mjesto;
(22) „subjekt” znači fizička ili pravna osoba koja je odgovorna za životinje i proizvode, uključujući uzgajivače i prijevoznike, ali ne i vlasnike kućnih ljubimaca i veterinare;
(23) „stručnjak za životinje” znači fizička ili pravna osoba u radnom odnosu koji uključuje životinje ili proizvode, osim subjekata i veterinara;
(24) „objekt” znači prostoriju, građevinu ili bilo koji okoliš u kojem se uzgajaju životinje ili zametni proizvodi, osim sljedećeg:
(a) kućanstva s ljubimcima;
(b) nekomercijalnog akvarija s akvatičnim životinjama;
(c) veterinarske stanice ili klinike;
(25) „zametni proizvodi” znači:
(a) sperma, sjeme, jajne stanice i zametci namijenjeni za umjetnu oplodnju;
(b) rasplodna jaja;
(26) „proizvodi životinjskog podrijetla” znači:
(a) hrana životinjskog podrijetla, uključujući med i krv;
(b) žive školjke, živi bodljikaši, živi plaštenjaci i živi morski puževi namijenjeni prehrani ljudi; te
(c) životinje izuzev onih iz točke (b) koje su određene da se žive dostave krajnjem potrošaču;
(27) „nusproizvodi životinjskog podrijetla” znači cijeli trupovi ili dijelovi životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i drugih proizvoda dobivenih od životinja koje nisu namijenjene ljudskoj prehrani, osim zametnih proizvoda;
(28) „dobiveni proizvodi” znači proizvodi dobiveni iz jednog ili više postupaka, obrada ili koraka u preradi nusproizvoda životinjskog podrijetla;
(29) „proizvodi” znače:
(a) zametni proizvod;
(b) proizvodi životinjskog podrijetla;
(c) nusproizvodi životinjskog podrijetla i od njih dobiveni proizvodi;
(30) „službeni nadzor” znači službeni nadzor naveden pod točkom 1. članka 2. Uredbe (EU) br XXX/XXX(56)[Uredba.];
(31) „zdravstveni status” znači status bolesti za sve bolesti s popisa određene navedene vrste s obzirom na:
(a) životinju;
(b) životinje u:
(i) objektu;
(ii) kompartmentu;
(iii) zoni;
(iv) državi članici;
(v) trećoj zemlji ili teritoriju;
(32) „zona” znači:
(a) za kopnene životinje jasno definiran dio države članice, treće zemlje ili teritorija na kojem obitava životinjska subpopulacija sa zasebnim zdravstvenim statusom u pogledu određene bolesti ili određenih bolesti koje zahtijevaju primjeren nadzor, suzbijanje i mjere biosigurnosti;
(b) za akvatične životinje hidrološki sustav vanjskog pojasa sa zasebnim zdravstvenim statusom u pogledu određene bolesti ili određenih bolesti koji tvori područje koje se odnosi na jedno od sljedećeg:
(i) ukupnost sliva od izvora plovnog puta do ušća ili jezera;
(ii) više od jednog sliva;
(iii) dio sliva od izvora plovnog puta do prepreke koja sprječava unošenje određene bolesti ili određenih bolesti;
(iv) dio priobalnog područja s preciznim geografskim granicama;
(v) ušće s preciznim geografskim granicama;
(33) „sliv” znači područje ili korito omeđeno prirodnim značajkama kao što su brda ili planine u koji utječu svi vodeni tokovi;
(34) „kompartment” znači životinjska subpopulacija sadržana u jednom ili više objekata, a u slučaju akvatičnih životinja u jednom ili više objekata akvakulture pod zajedničkim biosigurnosnim sustavom uprave, s posebnim zdravstvenim statusom s obzirom na određenu bolest ili određene bolesti u skladu s odgovarajućim nadzorom, suzbijanjem bolesti i biosigurnosnim mjerama;
(35) „karantena” znači čuvanje životinja u izolaciji pod nadzorom nadležnog tijela bez izravnog ili neizravnog kontakta s drugim životinjama, u svrhu sprečavanja širenja bolesti dok su životinje na promatranju na određeno vrijeme i, ako je potrebno, testiranju i liječenju;
(36) „epidemiološka jedinica” znači skupina životinja koje su jednako izložene uzročniku bolesti;
(37) „izbijanje” znači jedan ili više slučajeva u objektu, kućanstvu ili drugom mjestu gdje se drže ili uzgajaju životinje; [Am. 59]
(38) „slučaj” znači službena potvrda o prisutnosti bolesti s popisa ili nove bolesti kod žive ili mrtve životinje;
(39) „zona ograničenja” znači zona u kojoj se primjenjuju ograničenja premještanja određenih životinja i proizvoda te druge mjere suzbijanja bolesti, u cilju sprječavanja širenja određene bolesti na područja gdje se ograničenja ne primjenjuju; u zonu ograničenja mogu se, po potrebi, uključiti zona zaštite i zona nadzora;
(40) „zona zaštite” znači zona s jednim ili više slučajeva bolesti koja je osnovana nakon službene potvrde izbijanja bolesti, a gdje se primjenjuju mjere suzbijanja bolesti kako bi se spriječilo širenje bolesti iz tog područja;
(41) „zona nadzora” znači zona osnovana nakon službene potvrde izbijanja bolesti, a koja se nalazi oko zaraženog područja te gdje se primjenjuju mjere suzbijanja bolesti kako bi se spriječilo širenje bolesti iz te zone i zaraženog područja;
(42) „rasplodna jaja” znači snesena jaja peradi namijenjena za inkubaciju;
(43) „kopitari i papkari” znači životinje s popisa iz Priloga II.;
(44) „objekt za zametne proizvode” znači:
(a) objekt za skupljanje, proizvodnju, preradu i skladištenje zametnih proizvoda;
(b) mjesto gdje se legu pilići;
(45) znači objekt u kojem se prikupljaju, pohranjuju, uzgajaju i legu jaja za opskrbu:
(a) jaja za inkubaciju;
(b) pilići stari jedan dan ili mladunčad drugih vrsta;
(46) „prijevoznik” znači subjekt koji prevozi životinje samostalno, ili za treću stranu;
(47) „zatvoreni objekt” znači bilo koji stalni, geografski ograničen objekt, stvoren na dobrovoljnoj osnovi, odobren za potrebe premještanja, gdje životinje:
(a) se drže ili uzgajaju za potrebe izložbi, obrazovanja, očuvanja vrsta ili istraživanja;
(b) su zatvorene i odvojene od okoline;
(c) podliježu strogim mjerama nadzora zdravlja životinja i biosigurnosti;
(48) „skupne operacije” znači okupljanje kopnenih domaćih životinja iz više od jednog objekta za razdoblje kraće od propisanog razdoblja boravka za ove vrste životinja;
(49) „razdoblje prebivanja” znači najkraće razdoblje koje životinja mora ostati u objektu prije premještanja iz tog objekta;
(50) „IMSOC” znači računalni informacijski sustav za upravljanje iz članka 130. stavka 1. Uredbe (EU) br. XXX/XXX(57)[Uredba];
(50a) „objekt za preradu” znači objekt prehrambene industrije koji je odobren u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(58); [Am. 60]
(50b) „objekt za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda” znači objekt prehrambene industrije odobren u skladu s člankom 177. i glavom II. dijela IV.; [Am. 61]
(51) „objekt za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda” znači poslovanje s hranom odobreno u skladu sa sljedećim odredbama:
(a) člankom 4. Uredbe (EZ) br. 853/2004, o preradi životinja akvakulture za prehrambene svrhe;
(b) člankom 177. ove Uredbe o klanju akvatičnih životinja u svrhe suzbijanja bolesti u skladu s glavom II. dijela III.[Am. 62]
(51a) „veterinar” znači stručnjak sa sveobuhvatnim znanstvenim obrazovanjem, koji ima licencu zakonskog tijela za provedbu svih aspekata veterinarske medicine na neovisan, etičan i osobno odgovoran način u interesu životinja, klijenta i društva; [Am. 63]
(51b) „službeni veterinar” znači veterinar kojega imenuju nadležna tijela i koji ima odgovarajuće kvalifikacije za provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti u skladu s odredbama navedenim u Uredbi (EU) br. xxxx/xxxx(59)(Uredba o službenom nadzoru). [Am. 64]
2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:
(a) kućnih ljubimaca iz Priloga I.;
(b) papkara i kopitara iz Priloga II.
Poglavlje 2.
Bolesti s popisa, nove bolesti i vrste s popisa
Članak 5.
Popisivanje bolesti
1. Posebna pravila za sprječavanje i suzbijanje bolesti u skladu s ovom Uredbom primjenjuju se na:
(a) bolesti s popisanavedeneu Prilogu –I; [Am. 65]
(b) nove bolesti.
2. Tablica bolesti s popisa iz točke (a) stavka 1. navedena je u Prilogu –I. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte, uzimajući u obzir mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane i nakon temeljitog javnog savjetovanja s dionicima i stručnjacima, u skladu s člankom 253., o izmjenama popisanih bolesti navedenih s popisa iz članka 1. točke (a).u ovom Prilogu kako bi se u obzir uzeo tehnički i znanstveni napredak, pomaci na planu relevantnih međunarodnih normi te promijenjene okolnosti u području javnog zdravlja i zdravlja životinja. [Am. 66]
Takav popisTakva tablica uključuje bolesti koje su ispunile uvjete utvrđene u narednim točkama (a) i (b) ovoga članka stavka, uzimajući u obzir kriterijeprocjenu kriterija za bolesti s popisa utvrđenih člankom 6.: [Am. 67]
(a) bolesti za koje je vjerojatno da će imati znatan utjecaj na najmanje jedno od sljedećeg:
(i) javno zdravlje;
(ii) poljoprivrednu ili akvakulturnu proizvodnju ili sektor gospodarstva na koji se odnose;
(iii) društvo u državama članicama iregijama i po potrebi u trećim zemljama ili teritorijima; [Am. 68]
(iv) okoliš;
(iva) dobrobit životinja i zdravlje životinja; [Am. 69]
(b) bolesti za koje su dostupne mjere umanjivanja rizika ili koje se mogu razviti, a razmjerne su opasnostima koje izazivaju takve bolesti.
Takvi provedbeni akti donose se u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2. [Am. 70]
Kada se to zahtijeva iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga u slučaju bolestikoji se odnose na bolest koja predstavlja rizik znatnog utjecaja, Komisija donosi odmah primjenjive provedbenena delegirane akte donesene u skladu s ovim člankom primjenjuje se postupak predviđen člankom 254. postupkom iz članka 255. stavka 3. [Am. 71]
Članak 6.
Kriteriji za popisivanje bolesti
1. Pri izmjeni popisa bolesti u skladu s člankom 5. stavkom 2. Komisija uzima u obzir sljedeće kriterije u skladu s člankom 5. stavkom 2. pri utvrđivanju ispunjava li bolest uvjete za stavljanje na popis: [Am. 72]
(a) profil bolesti koji se sastoji od:
(i) životinjskih vrsta na koje se bolest odnosi;
(ii) smrtnosti i stope smrtnosti bolesti u životinjskoj populaciji;
(iii) zoonoznog karaktera bolesti;
(iv) sposobnosti razvijanja otpornostipatogenih agensa da razviju otpornost na tretmane usmjerene na antimikrobnu rezistenciju; [Am. 73]
(v) postojanosti bolesti kod životinjske populacije ili u okolišu;
(vi) sredstva i brzine prijenosa bolesti između životinja i, kada je to relevantno, ljudi i životinja;
(vii) odsutnosti ili prisutnosti i rasprostranjenosti bolesti u Uniji te kada bolest nije prisutna u Uniji, rizik unošenja u Uniju;
(viii) postojanja dijagnostičkih alata i alata za suzbijanje bolesti;
(b) utjecaj bolesti na:
(i) poljoprivrednu i akvakulturnu proizvodnju i ostale dijelove gospodarstva:
– razinu prisutnosti bolesti u Uniji;
– smanjenje proizvodnje zbog bolesti;
– druge gubitke;
(ii) zdravlje ljudi:
– prenosivosti između životinja i ljudi;
– prenosivosti između ljudi;
– ozbiljnost oblika bolesti kod ljudi;
– dostupnost učinkovite prevencije ili liječenja kod ljudi;
(iii) dobrobit životinja;
(iv) bioraznolikost i zagađenje okoliša;
(c) potencijal za stvaranje krizne situacije i moguću uporabu u bioterorizmu;
(d) izvedivost, dostupnost i učinkovitost sljedećih mjera sprječavanja i suzbijanja bolesti:
(i) dijagnostičkih alata i kapaciteta;
(ii) cijepljenja;
(iii) liječenja;
(iv) biosigurnosnih mjera;
(v) ograničenja premještanja životinja i proizvoda;
(vi) probiranja i zbrinjavanja životinja;
(e) utjecaja mjera za sprečavanje i suzbijanje bolesti u pogledu:
(i) izravnih i neizravnih troškova za pogođene sektore i gospodarstvo u cjelini;
(ii) njihovog društvenog prihvaćanja;
(iii) dobrobiti oboljelih subpopulacija domaćih životinja, životinja pripitomljenih vrsta bez vlasnika i zdravlje divljih životinja; [Am. 74]
(iv) okoliša i bioraznolikosti.
2. Komisija je, nakon javnog savjetovanja s dionicima i stručnjacima, ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o izmjenama kriterija u skladu sa stavkom 1. ovoga članka kako bi se u obzir uzeli tehnički i znanstveni napredak te razvoj odgovarajućih međunarodnih standarda. [Am. 75]
Članak 7.
Popisivanje vrsta
1. Pravila za pojedine bolesti s popisa u skladu s ovom Uredbom i pravila donesena sukladno ovoj Uredbi primjenjuju se na vrste s popisa navedene u Prilogu -I. [Am. 76]
2. Komisija je, nakon temeljitog savjetovanja s dionicima i stručnjacima i uzimajući u obzir mišljenja Europske agencijeza sigurnost hrane, ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. o izmjenama popisaprovedbenim aktima utvrđuje popis vrsta iz stavka 1 koji je naveden u tablici u Prilogu -I. kako bi se vodilo računa o tehničkom napretku, znanstvenom razvoju te izmijenjenim okolnostima u pogledu javnog zdravlja i zdravlja životinja. [Am. 77]
Taj popis sadržiobuhvaća one životinjske vrste ili skupine životinjskih vrsta koje predstavljaju znatan rizik za širenje određenih bolesti s popisa, uzimajući u obzir sljedeće kriterije:
(a) osjetljivost izložene životinjske populacije;
(b) trajanje inkubacije i infektivnog razdoblja za životinje;
(c) mogućnost da su te životinje nositelji specifičnih bolesti.
(ca) korištenje tih životinja za uzgoj, proizvodnju ili klanje. [Am. 79]
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2. [Am. 80]
Kada se to zahtijevavaljano utemeljenih iz krajnje hitnih razloga u slučaju bolestikoji se odnose na bolest koja predstavlja rizik znatnog utjecaja, na delegirane akte donesene u skladu s ovim člankom primjenjuje se postupak predviđen člankom 254. Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 255. stavka 3. [Am. 81]
Članak 8.
Primjena pravila sprečavanja i suzbijanja bolesti s popisa
1. Komisija, je, uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane i nakon temeljitog savjetovanja s dionicima i stručnjacima, ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. o izmjeni Priloga -I i primjeniputem provedbenih akata, određuje primjenu pravila sprečavanja i suzbijanja bolesti s popisa iz sljedećih točaka: [Am. 82]
(a) bolesti s popisa na koje se po njihovom otkrivanju odmah primjenjuju hitne mjere iskorijenjenja, podložne pravilima o: [Am. 83]
(i) svijesti i pripravnosti na bolest u skladu s glavom I. dijelom III. i mjerama suzbijanja bolesti u skladu s poglavljem 1. glave II. dijela III.;
(ii) kompartmentalizaciji u skladu s člankom 37. stavkom 1.;
(b) bolestima s popisa, koje se trebaju kontrolirati u svim državama članicama s dugoročnim ciljem njihova iskorijenjenja u Uniji, podložnim pravilima sprečavanja i suzbijanja: [Am. 84]
(i) obveznim programima iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 1.;
(ii) državama članicama i zonama sa statusom „bolest je iskorijenjena” u skladu s člankom 36.;
(iii) kompartmentalizaciji u skladu s člankom 37. stavkom 2.;
(iv) mjerama suzbijanja bolesti u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela III.;
(c) bolestima s popisa, koje su od važnosti za neke države članice i za čiju su prevenciju od širenja na područja Unije na kojima službeno nisu prisutne i koja imaju programe iskorjenjivanja, podložnim pravilima sprečavanja i suzbijanja: [Am. 85]
(i) dobrovoljnim programima iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 2.;
(ii) državama članicama i zonama sa statusom „bolest je iskorijenjena” u skladu s člankom 36.;
(iii) kompartmentalizaciji u skladu s člankom 37. stavkom 2.;
(iv) mjerama suzbijanja bolesti u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela III.;
(d) bolestima s popisa, koje su podložne odredbama iz gore navedenih točaka (a), (b) i (c), i ostale bolesti za koje je potrebno poduzeti mjere kako bi se spriječilo njihovo širenje zbog njihova unosa u Uniju ili kretanja među državama članicama, podložnim pravilima sprečavanja i suzbijanja o: [Am. 86]
(i) premještanju unutar Unije u skladu s poglavljima od 3. do 7. glave I. i poglavljima 2., 3. i 4. glave II. dijela IV.;
(ii) uvozu u Uniju i izvozu iz Unije u skladu s dijelom V.;
(e) bolestima s popisa, koje su podložne odredbama iz gore navedenih točaka (a) i (b), i ostale bolesti koje je potrebno pratiti u Uniji, podložnim pravilima sprečavanja i suzbijanja o: [Am. 87]
(i) obavješćivanju i izvješćivanju u skladu s poglavljem 1. dijela II.;
(ii) nadzoru u skladu s poglavljem 2. dijela II.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2. [Am. 88]
Kada se to zahtijeva iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga u slučaju bolestikoji se odnose na bolest koja predstavlja rizik znatnog utjecaja, na delegiraneKomisija donosi odmah primjenjive provedbene akte donesene u skladu s ovim člankom primjenjuje se postupak predviđen člankom 254.postupkom iz članka 255. stavka 3.
2. Komisija pri donošenju provedbenih delegiranih akata predviđenih člankom 1. uzima u obzir sljedeće kriterije: [Am. 90]
(a) razinu utjecaja na zdravlje životinja i javno zdravlje, dobrobit životinja i gospodarstvo;
(b) utjecaj, pojavu i rasprostranjenost bolesti u Uniji;
(c) dostupnost, izvedivost, učinkovitost različitih skupina mjera kontrole i prevencije bolesti predviđenih ovom Uredbom s obzirom na bolest, obraćajući posebnu pozornost na prevladavajuće regionalne uvjete. [Am. 91]
Poglavlje 3.
Odgovornosti za zdravlje životinja
Odjeljak 1.
Subjekti, stručnjaci za životinje i vlasnici kućnih ljubimaca
Članak 9.
Odgovornosti za zdravlje životinja i biosigurnosne mjere
1. Subjekti, stručnjaci za životinje i vlasnici kućnih ljubimaca su:
(a) odgovorni za zdravlje domaćih životinja i proizvoda pod njihovom odgovornošću;
(b) dužni poduzeti odgovarajuće biosigurnosne mjere uz pomoć stručnih smjernica za dobre prakse, primjenjujući prije svega dobru mikrobiološku praksu, i uzimajući u obzir uključene rizike, kako bi osigurali zdravlje domaćih životinja i proizvoda i spriječili unošenje, razvijanje i širenje bolesti u njima, između njih i od strane takvih domaćih životinja i proizvoda pod njihovom odgovornošću, osim ako je to izričito dopušteno u znanstvene svrhe, kako je prikladno, za: [Am. 92]
(i) kategorije i vrste domaćih životinja i proizvoda;
2. Komisija je, u skladu s člankom 253., ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču biosigurnosnih mjera koje dopunjuju pravila utvrđena stavkom 1. točkom (b) ovog članka.
Članak 10.
Osnovna znanja o zdravlju životinja
1. Subjekti, stručnjaci za životinje i vlasnici kućnih ljubimaca stječu znanja o: [Am. 95]
(a) bolestima životinja, uključujući i one koje se prenose na ljude;
(b) biosigurnosnim načelima, dobrom uzgoju životinja i odgovornom uporabom veterinrskih lijekova, [Am. 96]
(c) interakciji između zdravlja životinja, dobrobiti životinja i zdravlja ljudi.
2. Sadržaj i razina znanja potrebnog u skladu sa stavkom 1. ovisi o:
(a) kategorijama i vrstama domaćih životinja i proizvoda pod njihovom odgovornošću;
(b) vrsti proizvodnje;
(c) provedenim zadacima.
3. Znanje predviđeno stavkom 1. ovoga članka stječe se na jedan od sljedećih načinakroz stručno iskustvo ili usavršavanje u skladu s uvjetima u dotičnoj državi članici. Usavršavanje također može biti ponuđeno u organizaciji stručnih organizacija.:
(a) profesionalnim iskustvom ili osposobljavanjem;
(b) postojećim programima u poljoprivredi ili akvakulturi koji su relevantni za zdravlje životinja;
(c) formalnim obrazovanjem. [Am. 97]
Odjeljak 2.
Veterinari i stručnjaci za zdravlje akvatičnih životinja
Članak 11.
Odgovornosti veterinara i stručnjaka za zdravlje akvatičnih životinja
1. Veterinari su dužni, u obavljanju svojih aktivnosti koje spadaju u područje primjene ove Uredbe:
(a) poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi spriječili unošenje, razvoj i širenje bolesti;
(aa) savjetovati subjekte o mjerama za smanjivanje rizika od zoonoza, patogena koji se prenose hranom, ostataka i onečišćivača radi osiguravanja sigurne hrane; [Am. 98]
(b) osigurati rano otkrivanje bolesti provodeći pravilnu dijagnozu i diferencijalnu dijagnozu kako bi isključili ili potvrdili bolest prije simptomatskog liječenja;
(c) imati aktivnu ulogu u:
(i) podizanju svijesti o zdravlju i dobrobiti životinja; [Am. 99]
(ii) sprečavanju bolesti;
(iii) ranom otkrivanju i brzom odgovoru na bolesti.
(iiia) neprestanom usavršavanju u pogledu prevencije, ranog otkrivanja i borbe protiv prenosivih bolesti; [Am. 100]
(iiib) podizanju svijesti o protubakterijskoj otpornosti i posljedicama koje mogu uslijediti; [Am. 101]
(d) surađivati s nadležnim tijelom, subjektima, stručnjacima za zdravlje životinja i vlasnicima kućnih ljubimaca tijekom provođenja mjera sprečavanja i suzbijanja bolesti predviđenih ovom Uredbom.
(da) savjetovati gospodarske subjekte i stručnjake za životinje na temelju najnovijih dostupnih saznanja o zaštiti protiv bioloških rizika i drugim pitanjima zdravlja životinja od važnosti za odgovarajuću vrstu objekta te kategorije i vrste domaćih životinja u tom objektu. [Am. 102]
2. Stručnjaci za zdravlje akvatičnih životinja mogu poduzeti aktivnosti dodijeljene veterinarima u skladu s ovom Uredbom u odnosu na akvatične životinje pod uvjetom da su za to ovlašteni temeljem nacionalnog zakonodavstva. U tom slučaju, stavak 1. primjenjuje se na stručnjake za zdravlje akvatičnih životinja.
2a. Stručnjaci za zdravlje pčela mogu poduzeti aktivnosti dodijeljene veterinarima u skladu s ovom Uredbom u odnosu na pčele i bumbare pod uvjetom da su za to ovlašteni temeljem nacionalnog zakonodavstva. U tom slučaju, stavak 1. primjenjuje se na stručnjake za zdravlje pčela. [Am. 103]
3. Komisija je, u skladu s člankom 253., ovlaštena donijeti delegirane akte u pogledu kvalifikacija veterinara i, u skladu s Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(60), stručnjaka za zdravlje akvatičnih životinja koji poduzimaju aktivnosti koje spadaju u područje primjene ove Uredbe. [Am. 104]
Odjeljak 3.
Države članice
Članak 12.
Odgovornosti država članica
1. Kako bi se osiguralo da nadležno tijelo za zdravlje životinja posjeduje sposobnost poduzimanja potrebnih i odgovarajućih mjera te izvršavanja aktivnosti kako zahtijeva ova Uredba, države članice moraju osigurati da ono ima:
(a) kvalificirano osoblje, objekte, opremu, financijska sredstva i učinkovitu organizaciju koja pokriva cijeli teritorij države članice;
(b) pristup laboratoriju s kvalificiranim osobljem, objekte, opremu i financijska sredstva kako bi se osiguralo brzo i točno dijagnosticiranje te diferencijalna dijagnoza navedenih bolesti i novih bolesti;
(c) dovoljno osposobljene veterinare koji obavljaju poslove iz članka 11. koji spadaju u djelokrug ove Uredbe.
2. Države članice podupiru subjekte i stručnjake za životinje u stjecanju, održavanju i razvijanju osnovnih znanja o zdravlju životinja predviđenih člankom 10. kroz relevantne programe u sektorima poljoprivrede, akvakulture ili službenog obrazovanja i osiguravaju dostizanje potrebne razine znanja. [Am. 105]
2a. Države članice određuju uvjete prema kojima se subjektima, stručnjacima za životinje i vlasnicima kućnih ljubimaca može osigurati stjecanje, održavanje i razvoj temeljnog znanja o zdravlju životinja u skladu s člankom 10. [Am. 106]
Članak 12.a
Strateške mjere za nepopisane bolesti
Države članice poduzimaju strateške mjere za praćenje, sprečavanje i suzbijanje prenosivih bolesti životinja, uključujući i one koje nisu navedene u Prilogu ovoj Uredbi, te također u cilju smanjenja rizika od razvoja antimikrobne rezistencije. Te se mjere donose kao dio kontrolnih planova i nadzornog programa iz članka X. Uredbe (EZ) br. xxxx/xxxx(61) (Uredba o službenom nadzoru) i članku 5. Uredbe (EZ) br. 2160/2003. [Am. 107]
Članak 12.b
Granična kontrola
Države članice uz tehničku pomoć na razini Unije u pogledu bolesti životinja navedenih u Prilogu -1 ovoj Uredbi osiguravaju primjenu odgovarajućih preventivnih mjera biološke sigurnosti osnovanih na riziku duž svojih vanjskih granica u suradnji s nadležnim tijelima dotičnih trećih država. [Am. 108]
Članak 13.
Prijenos nadležnog tijela drugih službenih aktivnosti
1. Nadležno tijelo može prenijeti jednu ili više od sljedećih aktivnosti na veterinare te na nadležne strukovne organizacije: [Am. 109]
(a) aktivnosti obavješćivanja i izvješćivanja u skladu s poglavljem 1. dijela II. te nadzora u skladu s poglavljem 2. tog dijela;
(b) aktivnosti u vezi sa:
(i) sviješću o, pripravnosti i suzbijanjem bolesti u skladu s dijelom III.;
(ii) registracijom, odobrenjem, sljedivosti i premještanjem u skladu s dijelom IV.;
(iii) hitnim mjerama u skladu s dijelom VI.
1a. Nadležno tijelo može prenijeti jednu ili više od aktivnosti navedenih u stavku 1. na stručnjake za zdravlje pčela. [Am. 110]
2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:
(a) okolnosti i uvjeta delegiranja aktivnosti iz stavka 1. i stavka 1.a; [Am. 111]
(b) koje se aktivnosti može delegirati veterinarima uz one u skladu sa stavkom 1. ovog članka i pod kojim okolnostima i uvjetima;
(c) minimalnih uvjeta za obuku veterinara iz članka 12. stavka 1. točke (c), u skladu s Direktivom 2005/36/EZ. [Am. 112]
Komisija uzima u obzir prirodu tih zadataka i međunarodnih obaveza Unije i država članica prilikom donošenja tih delegiranih akata.
Članak 14.
Obavješćivanje javnosti
Gdje postoji osnovana sumnja da životinje ili proizvodi mogu predstavljati rizik,je u pogledu vjerojatnog slučaja bolesti potrebno poduzeti mjere, nadležno tijelo poduzima odgovarajuće korake kako bi se javnost obavijestila o prirodi rizika te o mjerama koje su poduzete ili će se poduzeti kako bi se spriječio ili suzbio rizik, uzimajući u obzir vrstu, opseg i ozbiljnostpotrebu da se izbjegne nepotrebno širenje panike i opsega tog rizika te uzimajući u obzir interes javnosti da bude informirana. [Am. 113]
Nadležno tijelo donosi mjere potrebne za obavješćivanje građana o temeljnim načelima za sprečavanje izbijanja i širenja životinjskih bolesti i, osobito, o rizicima uvoza patogenih tvari iz područja izvan Unije u slučaju putovanja izvan Unije. [Am. 114]
Odjeljak 4.
Laboratoriji, objekti i druge fizičke i pravne osobe koje rukuju uzročnicima bolesti, cjepivima i drugim biološkim proizvodima
Članak 15.
Obveze laboratorija, objekata i drugih koji rukuju s uzročnicima bolesti, cjepivima i drugim biološkim proizvodima
1. Laboratoriji, objekti i druge fizičke ili pravne osobe koje rukuju s uzročnicima bolesti u cilju istraživanja, obrazovanja, dijagnoze ili u proizvodnji cjepiva i drugih bioloških proizvoda, uzimajući u obzir međunarodne standarde kada oni postoje:
(a) poduzimaju odgovarajuće biosigurnosne, biozaštitne i bioizolacijske mjere kako bi spriječili širenje uzročnika bolesti i svoje naknadne kontakte sa životinjama izvan laboratorija ili drugih objekata u kojima se rukuje s uzročnicima bolesti u svrhu istraživanja;
(b) osiguravaju da premještanja uzročnika bolesti, cjepiva i drugih bioloških proizvoda između laboratorija ili drugih objekata ne dovode do opasnosti od širenja bolesti s popisa i novih bolesti.
2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču sigurnosnih mjera za laboratorije, objekte i druge fizičke ili pravne osobe koje rade s uzročnicima bolesti, cjepivom i drugim biološkim proizvodima u odnosu na:
(a) mjere biosigurnosti, biozaštite i bioizolacije;
(b) zahtjeve pri premještanju uzročnika bolesti, cjepiva i drugih bioloških proizvoda.
DIO II.
OBAVJEŠĆIVANJE I IZVJEŠĆIVANJE O BOLESTI, NADZOR, PROGRAMI ISKORJENJIVANJA, STATUS „BOLEST JE ISKORIJENJENA”
Poglavlje 1.
Obavješćivanje i izvješćivanje o bolesti
Članak 16.
Izvješćivanje u državama članicama
1. Fizičke i pravne osobeSubjekti, stručnjaci za životinje i vlasnici kućnih ljubimaca odmah obavješćuju: [Am. 115]
(a) nadležno tijelo u slučaju izbijanja ili sumnje o izbijanju navedene bolesti iz članka 8. stavka 1. točke (e); [Am. 116]
(b) veterinara ili stručnjaka za zdravlje akvatičnih životinja o abnormalnom mortalitetu i ostalim znakovima ozbiljne prenosive bolesti ili znatno smanjenim stopama proizvodnje bez utvrđenog uzroka kod životinja za daljnje istraživanje, uključujući uzorkovanje za ispitivanje u laboratoriju kada situacija to opravdava. [Am. 117]
1a. Veterinari ili stručnjaci za zdravlje akvatičnih životinja u slučaju izbijanja ili sumnje o izbijanju navedene bolesti iz članka 8. stavka 1. točke (e) o tome odmah obavještavaju nadležno tijelo; [Am. 118]
1b. Doktori odmah obavještavaju nadležno tijelo o bilo kojem znaku zoonoze. [Am. 119]
2. Države članice mogu odlučiti da se obavijesti iz stavka 1. točke (b) moraju uputiti nadležnom tijelu.
3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:
(a) kriterija za utvrđivanje jesu li se okolnosti koje zahtijevaju obavijest iz stavka 1. točke (b) ovoga članka dogodile;
(b) podrobnih pravila za daljnje istraživanje predviđeno stavkom 1. točkom (b) ovoga članka.
Članak 17.
Obavješćivanje u Uniji
1. Države članice odmah obavješćuju Komisiju i ostale države članice o svim epidemijama bolesti s popisa navedenih iz članka 8. stavka 1. točke (e) za koje je potrebno hitno prijavljivanje kako bi se osigurala pravovremena provedba potrebnih mjera upravljanja rizikom, uzimajući u obzir profil bolesti.
2. Obavijest iz stavka 1. mora sadržavati sljedeće podatke o izbijanju bolesti:
(a) uzročnika bolesti i, prema potrebi, podtip;
(b) datume sumnji i potvrde izbijanja;
(c) mjesto izbijanja;
(d) sva povezana izbijanja;
(e) životinje pogođene izbijanjem;
(f) mjere suzbijanja bolesti poduzete zbog izbijanja;
(g) moguće ili poznato podrijetlo navedenih bolesti;
(h) upotrijebljene dijagnostičke metode.
3. Komisija provedbenim aktima utvrđuje kojaovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. kako bi utvrdila koje su je od bolesti s popisa iz člankanavedenih u članku 8. stavku 1. točci . stavkatočke (e) predmetpredmetom neposredne obavijesti od strane država članica u skladu sa stavkom 1. ovoga članka. [Am. 120]
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2. [Am. 121]
Članak 18.
Izvješćivanje u Uniji
1. Države članice Europskoj komisiji i drugim državama članicama dostavljaju informacije o bolestima s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (e) za koje:
(a) se ne zahtijeva trenutna obavijest o izbijanjima u skladu s člankom 17. stavkom 1.;
(b) se zahtijeva trenutna obavijest o izbijanjima u skladu s člankom 17. stavkom 1., a za dodatne informacije se traži izvješćivanje Komisiji i drugim državama članicama o:
(i) nadzoru u skladu s pravilima utvrđenim provedbenim aktom usvojenim u skladu s člankom 29.;
(ii) programu iskorjenjivanja u skladu s pravilima utvrđenim provedbenim aktom usvojenim u skladu s člankom 35.
2. Izvješća iz stavka 1. sadrže podatke o:
(a) otkrivanju bolesti s popisa iz stavku 1.;
(b) rezultate nadzora kada se to zahtijeva u skladu s propisima donesenim na temelju članka 29. točke (b) podtočke (ii);
(c) rezultatima programa nadzora kada se to zahtijeva u skladu s člankom 27. stavkom 3. i pravilima donesenim u skladu s člankom 29. točkom (b) podtočkom (ii);
(d) programima iskorjenjivanja kada se to zahtijeva u skladu s člankom 33. i pravilima utvrđenim provedbenim aktom usvojenim u skladu s člankom 35.
3. Komisija je, u skladu s člankom 253., ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču dopuna uvjeta iz stavka 2. ovoga članka i izvješćivanja o drugim pitanjima kada je to potrebno kako bi se osigurala učinkovita primjena pravila sprečavanja i suzbijanja bolesti iz ove Uredbe. [Am. 122]
Članak 19.
Zajednička pravila o obavješćivanju i izvješćivanju u Uniji
1. Obavješćivanje i izvješćivanje u Uniji u skladu s člankom 17. stavkom 1. i člankom 18. stavkom 1. izvršava se u vremenu i učestalosti koja osigurava transparentnost i pravovremenu primjenu potrebnih mjera upravljanja rizikom, uzimajući u obzir:
(a) profil bolesti;
(b) vrstu izbijanja.
2. Države članice utvrđuju regije obavješćivanja i izvješćivanja u svrhu obavješćivanja i izvješćivanja u Uniji u skladu s člankom 17. stavkom 1. i člankom 18. stavkom 1.
Članak 20.
Računalni informacijski sustav za obavješćivanje i izvješćivanje o bolestima u Uniji
Komisija uspostavlja i upravlja računalnim informacijskim sustavom za provedbu mehanizama i alata zahtjeva obavješćivanja i izvješćivanja u Uniji u skladu s člancima 17., 18. i 19.
Članak 21.
Provedbene ovlasti koje se odnose na obavješćivanje i izvješćivanje u Uniji i računalni informacijski sustav
Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila zahtjeva obavješćivanja i izvješćivanja u Uniji i računalnog informacijskog sustava u skladu s člancima od 17. do 20. s obzirom na:
(a) informacije koje države članice trebaju pružiti u obavješćivanju i izvješćivanju u Uniji u skladu s člankom 17. stavkom 1. i člankom 18. stavkom 1.;
(b) procedure uspostavljanja i upotrebe računalnog informacijskog sustava u skladu s člankom 20. i prijelazne mjere za migracije podataka i informacija iz postojećih sustava u novi sustav i njegovu punu operativnost;
(c) format i strukturu podataka koji se upisuju u računalni informacijski sustav u skladu s člankom 20.;
(d) rokove i frekvencije obavješćivanja i izvješćivanja u Uniji u skladu s člankom 17. stavkom 1. i člankom 18. stavkom 1.;
(e) regije obavješćivanja i izvješćivanja u Uniji u skladu s člankom 19. stavkom 2.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Poglavlje 2.
Nadzor
Članak 22.
Obveza nadzora za subjekte
U svrhu otkrivanja prisutnosti bolesti s popisa i novih bolesti subjekti:
(a) promatraju zdravlje i ponašanjedobrobit životinja za koje su nadležni; [Am. 123]
(aa) uočavaju promjene životinjskih proizvoda za koje su odgovorni, a koje bi mogle uzrokovati sumnju da su izazvane bolešću s popisa ili novom bolešću; [Am. 124]
(b) uočavaju promjene u uobičajenim parametrima proizvodnje u objektima, kod životinja ili zametnih proizvoda za koje su odgovorni, a koje bi mogle uzrokovati sumnju da su izazvane bolešću s popisa ili novom bolešću;
(c) paze na abnormalan mortalitet i druge znakove ozbiljne prenosive bolesti kod životinja za koje su odgovorni. [Am. 125]
(ca) podvrgavaju se veterinarskim zoosanitarnim inspekcijama u svrhu sprečavanja pojave bolesti s popisa i novih bolesti, u skladu s kriterijima utvrđenima u članku 23., te inspekcije također služe kao savjeti o biološkoj sigurnosti upućeni subjektu. [Am. 126]
Subjekti se mogu uključiti u dobrovoljne kolektivne mjere nadzora bolesti životinja, ako one postoje. [Am. 127]
Članak 23.
Posjete provjere zdravlja životinja
1. Subjekti osiguravaju da objekte za koje su odgovorni prema potrebi posjećuju veterinari ili drugi kvalificirani stručnjaci radi veterinarskih inspekcija, zbog rizika koje objekt predstavlja, uzimajući u obzir: [Am. 128]
(a) vrstu objekta;
(b) kategorije i vrste domaćih životinja u objektu;
(ba) postojeće epidemiološko stanje u zoni ili području; [Am. 129]
(c) bilo koje druge programe nadzora, osiguravanja kvalitete ili službeni nadzor kojem su podložne domaće životinje i vrsta objekta.
Učestalost takvih veterinarskih inspekcija takva je da osigurava zadovoljavajuće sprečavanje bolesti životinja te je razmjerna riziku koji objekt predstavlja. Nadležno tijelo utvrđuje detaljna pravila u vezi sa sadržajem i učestalošću veterinarskih inspekcija za različite vrste rizika koje predstavljaju različite vrste objekata. [Am. 130]
Oni se mogu kombinirati s inspekcijama u druge svrhe.
2. Veterinarske inspekcije u skladu s člankom 1. provode se za potrebe:
(a) otkrivanjainformacije o znakovima koji ukazuju na pojavu bolesti s popisa ili novih bolesti; [Am. 131]
(b) pružanja savjeta subjektima o biosigurnosti i drugim pitanjima zdravlja životinja, za odgovarajuću vrstu objekta te kategorija i vrsta domaćih životinja u objektu.
(ba) davanja informacija nadležnom tijelu koje dopunjava nadzor predviđen u članku 25. [Am. 132]
Članak 24.
Delegiranje ovlasti koje se odnose na veterinarske inspekcije
Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:
(a) nadopunjavanja:
(i) kriterija utvrđenih člankom 23. stavkom 1. koje se uzima u obzir prilikom utvrđivanja:
– u kojoj vrsti objekta se provode veterinarske inspekcije;
– učestalosti takvih veterinarskih inspekcija;
(ii) zahtjeva iz članka 23. stavka 2. u vezi sa sadržajem i učestalošću veterinarskih inspekcija za različite vrste objekata kako bi se osiguralo postizanje svrhe veterinarskih inspekcija;
(b) vrste objekata u kojima se provode veterinarske inspekcije. [Am. 133]
Članak 25.
Obveza nadzora nadležnog tijela
1. Nadležno tijelo obavlja nadzor prisutnosti bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (e) i novih bolesti.
2. Nadzor je osmišljen na način koji osigurava pravovremeno uočavanje prisutnosti bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (e) i novih bolesti, prikupljanjem, uspoređivanjem i analiziranjem podataka koji se odnose na pojavu bolesti. Taj nadzor dopunjava i oslanja se na nadzor koji osiguravaju subjekti, pojedinačno ili u okviru kolektivnih dobrovoljnih programa. [Am. 134]
3. Nadležno tijelo osigurava prikupljanje podataka o nadzoru u skladu sa stavkom 1. i njihovu učinkovitu i djelotvornu uporabu.
Članak 26.
Metodologija, učestalost i intenzitet nadzora
Način, sredstva, dijagnostičke metode, učestalost, intenzitet, ciljana životinjska populacija i uzorkovanje unutar nadzora iz članka 25. stavka 1. odgovaraju i proporcionalni su ciljevima nadzora, uzimajući u obzir:
(a) profil bolesti;
(b) uključene faktore rizika;
(c) zdravstveni status u:
(i) državi članici, njenoj zoni ili kompartmentu u kojoj se nadzor provodi;
(ii) državama članicama i trećim zemljama ili teritorijima s kojima ili graniče ili iz kojih su životinje ili proizvodi uvezeni u tu državu članicu, njenu zonu ili kompartment;
(d) nadzor koji provode subjekti u skladu s člankom 22. ili druga javna tijela.
Članak 27.
Programi nadzora
1. Nadležno tijelo provodi nadzor u skladu s člankom 25. stavkom 1. u okviru programa nadzora, kada je strukturirani nadzor nužan zbog:
(a) profila bolesti;
(b) uključenih faktora rizika.
(ba) povijesnih iskustava s bolestima u državi članici, zoni ili njezinu kompartmentu; [Am. 135]
2. Država članica koja uspostavlja program nadzora u skladu sa stavkom 1. o tome obavješćuje Komisiju i ostale države članice.
3. Država članica koja provodi program nadzora u skladu sa stavkom 1. Komisiji podnosi redovna izvješća o rezultatima tog programa nadzora.
Članak 28.
Delegiranje ovlasti
Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:
(a) načina, sredstava, dijagnostičkih metoda, učestalosti, intenziteta, ciljane životinjske populacije i uzorkovanja unutar nadzora u skladu s člankom 26.;
(b) kriterija za službenu potvrdu i definicije slučajeva bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (e) i, prema potrebi, novih bolesti;
(ba) utvrđivanju koja je od bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (e) predmet programa nadzora; [Am. 136]
(c) zahtjeva programa nadzora predviđenih člankom 27. stavkom 1. s obzirom na:
(i) sadržaj programa nadzora;
(ii) podatke koje treba uključiti pri podnošenju programa nadzora u skladu s člankom 27. stavkom 2. i redovita izvješća u skladu s člankom 27. stavkom 3.;
(iii) razdoblje primjene programa nadzora.
Članak 29.
Provedbene ovlasti
Komisija provedbenim aktima utvrđuje zahtjeve u vezi s nadzorom i programom nadzora u skladu s člankom 26. i 27. i pravila donesena u skladu s člankom 28. o:
(a) utvrđivanju koja je od bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (e) predmet programa nadzora;[Am. 137]
(b) obliku i postupku za:
(i) podnošenje informacija o programimapodnošenje programa nadzora Komisiji i drugim državama članicama; Am. 138]
(ii) izvješćivanje Komisije o rezultatima nadzora.
(iia) sredstva za procjenu programa koja upotrebljavaju Komisija i države članice. [Am. 139]
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Poglavlje 3.
Programi iskorjenjivanja
Članak 30.
Obvezni ili dobrovoljni programi iskorjenjivanja
1. Države članice u kojima nisu iskorijenjene ili se ne zna jesu li iskorijenjene jedna ili više bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) na njihovom cijelom teritoriju ili u zonama ili kompartmentima:
(a) uspostavljaju program iskorjenjivanja ili demonstriranja iskorijenjenosti bolesti s popisa, koji se provodi na životinjskim populacijama na koje se odnosi ta bolest, a obuhvaća relevantne dijelove njihova teritorija ili njihovih mjerodavnih zona ili kompartmenata („obvezan program iskorjenjivanja”);
(b) dostavljaju nacrt obveznog programa iskorjenjivanja na odobrenje Komisiji.
2. Države članice u kojima nisu iskorijenjene ili se ne zna jesu li iskorijenjene jedna ili više bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (c) i koje odluče uspostaviti program iskorjenjivanja takve bolesti s popisa, koji će se provoditi na životinjskoj populaciji na koju se ista odnosi i obuhvaćati relevantne dijelove njihova teritorija, zone ili kompartmenta („obvezan program iskorjenjivanja”) dostavljaju taj program Komisiji na odobrenje u slučaju da:
(a) država članica zatraži priznavanje, unutar Unije, jamstava o zdravlju životinja s obzirom na pojedinu bolest u pogledu prometa životinja ili proizvoda; ili
(b) da je dobrovoljni program iskorijenjenja kandidat za financijski doprinos Unije. [Am. 140]
3. Komisija provedbenim aktima odobrava:
(a) nacrt obveznog programa iskorjenjivanja koji joj je dostavljen na odobrenje u skladu sa stavkom 1.;
(b) nacrt obveznog programa iskorjenjivanja koji joj je dostavljen na odobrenje u skladu sa stavkom 2.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga koji se odnose na bolest s popisa koja predstavlja rizik visokog utjecaja u skladu s postupkom iz članka 255. stavka 3. Komisija donosi provedbene akte koji se neposredno primjenjuju.
Komisija može provedbenim aktima od država članica zahtijevati izmjenu ili obustavu, kada je to potrebno, programa iskorjenjivanja u skladu sa točkama (a) i (b). Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2. [Am. 141]
4. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:
(a) ciljeva, strategija za suzbijanje bolesti i srednjoročnih ciljeva obveznih i dobrovoljnih programa iskorjenjivanja;
(b) odstupanja od zahtjeva za podnošenje obveznog programa iskorjenjivanja i dobrovoljnog programa iskorjenjivanja na odobrenje, u skladu sa stavkom 1. točkom (b) i stavkom 2. ovog članka, kada takvo odobrenje nije potrebno s obzirom na donošenje pravila u pogledu tih programa u skladu s člankom 31. stavkom 2., člankom 34. stavkom 2. i člankom 35.;
(c) informacija koje države članice dostavljaju Komisiji i ostalim državama članicama u vezi s odstupanjima od zahtjeva za odobrenjem obveznih programa iskorjenjivanja i dobrovoljnih programa iskorjenjivanja u skladu s točkom (b).
Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji izmjenjuju ili obustavljaju pravila donesena u skladu s točkom (b) ovoga stavka.
Članak 31.
Mjere obveznih i dobrovoljnih programa iskorjenjivanja
1. Obvezni programi iskorjenjivanja i dobrovoljni programi iskorjenjivanja sastoje se najmanje od sljedećih mjera:
(a) mjera suzbijanja bolesti za iskorjenjivanje uzročnika bolesti iz objekata, kompartmenata i zona u kojima se bolest pojavila te kako bi se spriječile ponovne infekcije;
(b) nadzor proveden u skladu s pravilima utvrđenima u člancima od 26. do 29. kako bi dokazali:
(i) učinkovitost mjera sprječavanja bolesti u skladu s točkom (a);
(ii) slobodu od bolesti s popisa;
(c) mjere suzbijanja bolesti koje treba poduzeti u slučaju pozitivnih nalaza nadzora.
2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:
(a) mjerama suzbijanja bolesti u skladu sa stavkom 1. točkom (a);
(b) mjerama suzbijanja bolesti koje je potrebno poduzeti kako bi se izbjegla ponovna infekcija ciljane životinjske populacije oboljele od dotične bolesti u objektima, zonama i kompartmentima;
(c) oblicima, sredstvima, dijagnostičkim metodama, učestalosti, intenzitetu, ciljanoj životinjskoj populaciji nadzora u skladu s člankom 26.;
(d) mjerama suzbijanja bolesti koje treba poduzeti u slučaju pozitivnih nalaza nadzora za bolesti s popisa u skladu sa stavkom 1. točkom (c);
(e) cijepljenju.
Članak 32.
Sadržaj podnošenja obveznih i dobrovoljnih programa iskorjenjivanja
Države članice uključuju sljedeće informacije u zahtjeve za obvezne i dobrovoljne programe iskorjenjivanja koji se predaju Komisiji na odobrenje u skladu s člankom 30. stavkom 1. i 2.:
(a) opis epidemiološke situacije bolesti s popisa koji se odnosi na obvezne i dobrovoljne programe iskorjenjivanja;
(b) opis i razgraničenje geografskog i upravnog područja obuhvaćenog obveznim i dobrovoljnim programima iskorjenjivanja;
(c) opis mjera suzbijanja bolesti obveznih i dobrovoljnih programa iskorjenjivanja u skladu s člankom 31. stavkom 1. i provedbenim pravilima u skladu s člankom 31. stavkom 2.;
(d) procijenjeno trajanje obveznog ili dobrovoljnog programa iskorjenjivanja;
(e) srednjoročne ciljeve i strategije suzbijanja bolesti za poduzimanje obveznog ili dobrovoljnog programa iskorjenjivanja;
(f) analizu procijenjenih troškova i koristi obveznog ili dobrovoljnog programa iskorjenjivanja.
(fa) točno prepoznavanje javnih tijela i/ili privatnih stranki koji na razne načine sudjeluju u programima te jasno određivanje njihovih uloga i odgovornosti u provedbi programa. [Am. 142]
Članak 33.
Izvješćivanje
Država članica koja poduzima obvezni ili dobrovoljni program iskorjenjivanja Komisiji dostavlja:
(a) redovna srednjoročna izvješća za praćenje provedbe srednjoročnih ciljeva iz članka 32. točke (e) o aktualnim programima obveznog ili dobrovoljnog iskorjenjivanja;
(b) završno izvješće nakon završetka programa.
Članak 34.
Razdoblje primjene programa iskorjenjivanja
1. Programi obveznog ili dobrovoljnog iskorjenjivanja primjenjuju se dok se:
(a) ne ispune uvjeti prijave statusa „bolest je iskorijenjena” na teritoriju države članice ili zone u skladu sa člankom 36. stavkom 1. ili kompartmenta u skladu s člankom 37. stavkom 1.; ili
(b) u slučaju dobrovoljnih programa iskorjenjivanja, uvjeti prijave statusa „bolest je iskorijenjena” ne mogu ispuniti, a program više ne ispunjava svoju svrhu; u tom slučaju, nadležno tijelo ili Komisija povlači taj program u skladu s postupkom kojim je utvrđen.
2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o dopunama i izmjenama zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka za razdoblje primjene obveznih i dobrovoljnih programa iskorjenjivanja.
Članak 35.
Provedbene ovlasti i delegiranje ovlasti u pogledu pokazatelja uspješnosti [Am. 143]
Komisija putem provedbenih akata utvrđuje informacije, oblik i proceduralne zahtjeve pravila iz članaka od 30. do 33. o:
(a) podnošenju nacrta obveznih i dobrovoljnih programa iskorjenjivanja za odobrenje;
(b) pokazateljima uspješnosti; [Am. 144]
(c) izvješćivanju Komisije i drugih država članica o rezultatima provedbe obveznih i dobrovoljnih programa iskorjenjivanja.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. o uspostavi pokazatelja za mjerenje uspješnosti obveznih ili dobrovoljnih programa iskorjenjivanja predviđenih u člancima 30., 31. i 32. [Am. 145]
Poglavlje 4.
Status „bolest je iskorijenjena”
Članak 36.
Države članice i zone sa statusom „bolest je iskorijenjena”
1. Država članica može Komisiji podnijeti zahtjev za odobrenje statusa „bolest je iskorijenjena” za jednu ili više bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) i (c) za čitav svoj teritorij ili za jednu ili više njenih zona, pod uvjetom da je ispunjen jedan ili više sljedećih uvjeta:
(a) ni jedna od navedenih vrsta bolesti obuhvaćenih zahtjevom za status „bolest je iskorijenjena” nije prisutna na čitavom teritoriju države članice ili u dotičnoj zoni ili zonama na koje se odnosi zahtjev;
(b) poznato je da uzročnik bolesti ne može preživjeti na čitavom teritoriju države članice ili u dotičnoj zoni ili zonama na koje se odnosi zahtjev;
(c) u slučaju bolesti s popisa koje prenose samo prijenosnici, a nijedan od prijenosnika nije prisutan ili je poznato da ne mogu preživjeti na čitavom teritoriju države članice ili u dotičnoj zoni ili zonama na koje se odnosi zahtjev;
(d) sloboda od bolesti s popisa dokazana je:
(i) programom iskorjenjivanja u skladu s pravilima utvrđenim člankom 31. stavkom 1. i provedbenim pravilima u skladu sa stavkom 2. tog članka; ili
(ii) povijesnim i nadzornim podacima.
2. Zahtjevi država članica za status „bolest je iskorijenjena” uključuju dokaze koji potkrjepljuju da su uvjeti za status „bolest je iskorijenjena” iz članka 1. ispunjeni.
3. Komisija provedbenim aktom odobrava, podložno izmjenama kada je potrebno, zahtjeve država članica za status „bolest je iskorijenjena” ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. i 2.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Članak 37.
Kompartmenti
1. Država članica može Komisiji podnijeti zahtjev za priznavanje statusa „bolest je iskorijenjena” za kompartmente za bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) i za zaštitu takvog statusa dotičnog kompartmenta u slučaju izbijanja jedne ili više bolesti s popisa na njenom teritoriju, pod uvjetom da:
(a) unošenje jedne ili više bolesti s popisa obuhvaćene tim zahtjevom može biti djelotvorno spriječeno na razini kompartmenta uzimajući u obzir profil bolesti;
(b) kompartment obuhvaćen tim zahtjevom ima jedan zajednički biosigurnosni sustav upravljanja koji osigurava status „bolest je iskorijenjena“ svim objektima koji ga sačinjavaju;
(c) kompartment obuhvaćen tim zahtjevom odobren je od strane nadležnog tijela u svrhu premještanja životinja i njihovih proizvoda u skladu s:
(i) člancima 94. i 95. za kompartmente u kojima se uzgajaju kopnene životinje i njihovi proizvodi;
(ii) člancima 181. i 182. za kompartmente u kojima se uzgajaju životinje akvakulture i njihovi proizvodi.
2. Država članica može Komisiji podnijeti zahtjev za priznavanje statusa „bolest je iskorijenjena” za kompartmente za bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c), pod uvjetom da:
(a) unošenje jedne ili više bolesti s popisa obuhvaćene tim zahtjevom može biti djelotvorno spriječeno na razini kompartmenta uzimajući u obzir profil bolesti;
(b) zadovoljen je jedan ili više od sljedećih uvjeta:
(i) uvjeti u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkama od (a) do (d);
(ii) objekti kompartmenta započinju ili nastavljaju svoje aktivnosti i uspostavili su zajednički biosigurnosni sustav upravljanja kako bi osigurali da je kompartment bolest je iskorijenjena;
(c) subjekti zaduženi za objekte kompartmenta imaju zajednički biosigurnosni sustav upravljanja kako bi osigurali jamstvo statusa „bolest je iskorijenjena”;
(d) kompartment obuhvaćen tim zahtjevom odobrilo je nadležno tijelo u svrhu premještanja životinja i njihovih proizvoda u skladu s:
(i) člancima 94. i 95. za kompartmente u kojima se uzgajaju kopnene životinje i njihovi proizvodi;
(ii) člancima 181. i 182. za kompartmente u kojima se uzgajaju životinje akvakulture i njihovi proizvodi.
3. Zahtjevi država članica za status „bolest je iskorijenjena” za kompartmente u skladu sa stavkom 1. i 2. uključuju dokaze koji potkrjepljuju da su uvjeti navedeni u stavcima ispunjeni.
4. Komisija provedbenim aktom priznaje, podložno izmjenama kada je potrebno, status „bolest je iskorijenjena” za kompartmente ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ili 2. i 3..
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
5. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:
(a) zahtjevima priznavanja statusa „bolest je iskorijenjena” za kompartmente u skladu sa stavcima 1. i 2. ovoga članka, uzimajući u obzir profil bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (a), (b) i (c), koji se odnose na:
(i) nadzor i druge dokaze potrebne za potvrđivanje slobode od bolesti;
(ii) biosigurnosne mjere;
(b) detaljnim pravilima za odobrenje statusa kompartmenata „bolest je iskorijenjena” koji odobrava nadležno tijelo u skladu sa stavcima 1. i 2. ovoga članka;
(c) kompartmentima koji su smješteni na teritoriju više od jedne države članice.
Članak 38.
Popis zona ili kompartmenata slobodnih od bolesti
Svaka država članica utvrđuje i vodi ažurirani popis:
(a) teritorija ili zona slobodnih od bolesti u skladu s člankom 36. stavkom 1.;
(b) statusa kompartmenata „bolest je iskorijenjena” u skladu s člankom 37. stavkom 1. i 2.
Države članice javno objavljuju spomenute popise.
Članak 39.
Delegiranje ovlasti koje se odnose na status „bolest je iskorijenjena” država članica i zona
Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:
(a) podrobnim pravilima o statusu „bolest je iskorijenjena” država članica i njihovih zona uzimajući u obzir različite profile dotičnih bolesti koja se odnose na:
(i) kriterije koji se upotrebljavaju za dokazivanje tvrdnji država članica da nijedna vrsta s popisa nije prisutna ili nije sposobna preživjeti te dokaze potrebne za dokazivanje tih tvrdnji u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (a);
(ii) kriterije koji se upotrebljavaju za dokazivanje da uzročnik ili prijenosnik bolesti ne može preživjeti i potrebne dokaze za potvrdu takvih tvrdnji u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (b) i (c);
(iii) kriterije koji se upotrebljavaju za utvrđivanje slobode od bolesti iz članka 36. stavka 1. točke (d);
(iv) nadzor i druge dokaze potrebne za potvrđivanje slobode od bolesti;
(v) biosigurnosne mjere;
(vi) ograničenja i uvjete cijepljenja u državama članicama slobodnima od bolesti i njihovim zonama;
(vii) objekte zona koji razdvajaju zone slobodne od bolesti ili zone pod programom iskorjenjivanja od zona ograničenja („tampon zone”);
(viii) zone koje se protežu preko teritorija više od jedne države članice;
(b) odstupanjima od zahtjeva za Komisijino odobrenje statusa „bolest je iskorijenjena” za jednu ili više bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c), u skladu s člankom 36. stavkom 1. kada takvo odobrenje nije nužno zbog podrobnih pravila o slobodi od bolesti koja su utvrđena pravilima donesenim u skladu s točkom (a) ovoga članka;
(c) informacije koje države članice trebaju dostaviti Komisiji i drugim državama članicama kako bi dokazale izjave o statusu „bolest je iskorijenjena” bez donošenja provedbenog akta u skladu s člankom 36. stavkom 3. u skladu s točkom (b) ovoga članka.
Članak 40.
Provedbene ovlasti
Komisija putem provedbenih akata utvrđuje zahtjeve koji se odnose na status „bolest je iskorijenjena” za teritorije, zone i kompartmente u skladu s pravilima iz članaka 36., 37. i 38. te pravilima utvrđenima u delegiranim aktima donesenima u skladu s člankom 39. o:
(a) utvrđivanju za koju se od bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a), (b) i (c) mogu uspostaviti kompartmenti slobodni od bolesti u skladu s člankom 37.;
(b) zahtjevima koji se odnose na informacije koje treba dostaviti te oblik i postupak za:
(i) primjenu statusa „bolest je iskorijenjena” na ukupan teritorij države članice, njene zone ili kompartmente;
(ii) razmjenu informacija između država članica i Komisije o državama članicama slobodnim od bolesti ili njihovim zonama i kompartmentima.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka,u 255. stavka,u 2.
Članak 41.
Održavanje statusa „bolest je iskorijenjena”
1. Države članice održavaju status „bolest je iskorijenjena” na svojim teritorijima, zonama ili kompartmentima sve dok:
(a) uvjeti za status „bolest je iskorijenjena” utvrđeni člankom 36. stavkom 1. i člankom 37. stavcima 1. i 2. te pravilima utvrđenim u skladu sa stavkom 3. ovoga članka i člankom 39. ostanu ispunjeni;
(b) se obavlja nadzor, uzimajući u obzir uvjete propisane člankom 26., kako bi se provjerilo jesu li teritorij, zona ili kompartment još uvijek slobodni od bolesti za koju je odobren ili priznat status „slobodan od bolesti”;
(c) se primjenjuju ograničenja na premještanje životinja, i gdje je to potrebno, njihovih proizvoda, na vrste s popisa za bolest s popisa kojoj je status „bolest je iskorijenjena” odobren ili priznat na teritoriju, zoni ili kompartmentu u skladu s pravilima utvrđenima u Dijelovima IV. i V.;
(d) se provode druge biosigurnosne mjere kako bi se spriječilo unošenje bolesti s popisa za koju je odobren ili priznat status „bolest je iskorijenjena”.
2. Država članica odmah obavještava Komisiju ako se prestanu primjenjivati uvjeti iz stavka 1. o održavanju statusa „bolest je iskorijenjena” .
3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. koji se odnose na sljedeće uvjete za održavanje statusa „bolest je iskorijenjena”:
(a) nadzor u skladu sa stavkom 1. točkom (b);
(b) biosigurnosne mjere u skladu sa stavkom 1. točkom (c).
Članak 42
Suspenzija, povlačenje ili obnavljanje statusa „bolest je iskorijenjena”
1. Kada država članica ima razlog sumnjati, ili ju je slanjem obavijesti na to upozorila Komisija, da je bilo koji od uvjeta održavanja statusa „bolest je iskorijenjena” za državu članicu, zonu ili kompartment prekršen, ona odmah: [Am. 146]
(a) obustavlja premještanja vrsta s popisa za bolest s popisa za koju je odobren ili priznat status „bolest je iskorijenjena” prema državama članicama, zonama ili kompartmentima s višim zdravstvenim statusom za dotičnu bolest s popisapoduzima primjerene mjere koje se temelje na riziku koji kretanje životinja može predstavljati za dotičnu bolest; [Am. 147]
(b) kada je važno radi sprečavanja širenja bolesti s popisa za koju je status „bolest je iskorijenjena” odobren ili priznat, primijenjuje mjere suzbijanja bolesti iz glave II. dijela III.
2. Mjere predviđene stavkom 1. ukidaju se kada se daljnjim istraživanjem utvrdi da:
(a) nije došlo do dotičnog prekršaja; ili
(b) dotični prekršaj nije imao znatan utjecaj i država članica može pružiti jamstva da su uvjeti za održavanje statusa „bolest je iskorijenjena” ispunjeni.
3. Kada se daljnjim istragama koje vodi država članica potvrdi velika vjerojatnost da se bolest s popisa za koju je određen status „bolest je iskorijenjena” pojavila ili su se dogodili drugi znatni prekršaji uvjeta održavanja statusa „bolest je iskorijenjena”, država članica odmah o tome obavješćuje Komisiju.
4. Komisija nakon toga odmah delegiranim aktima povlači odobrenje statusa „bolest je iskorijenjena” države članice ili zone, dobivenim u skladu s člankom 36. stavkom 3. ili priznavanje statusa „bolest je iskorijenjena” za kompartment, dobiven u skladu s člankom 37. stavkom 4.nakon dobivanja informacije od države članice u skladu sa stavkom 3. ovoga članka da uvjeti za održavanje statusa „bolest je iskorijenjena” više ne vrijede. [Am. 148]
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka,u 255. stavka 2.
Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga, kada se bolest s popisa iz stavka 3. ovoga članka proširi uz rizik visokog utjecaja na zdravlje životinja ili javno zdravstvo, gospodarstvo ili društvo, Komisija donosi provedbene akte koji se neposredno primjenjuju u skladu s postupkom iz članka 255. stavka 3.
5. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o pravilima za obustavljanje, povlačenje i obnavljanje statusa „bolest je iskorijenjena” mjerama koje pogođene države članice moraju donijeti i pretragama koje moraju obaviti u skladu sa stavcima 1. i 2. ovoga članka. [Am. 149]
Poglavlje IV A.
Službeni laboratoriji za zdravlje životinja [Am. 150]
Članak 42.a
Europska mreža laboratorija
1. Europska mreža laboratorija sastoji se od referentnih laboratorija Europske unije, nacionalnih referentnih laboratorija i službenih laboratorija za zdravlje životinja.
2. Laboratoriji europske mreže surađuju, izvršavajući svoje dužnosti i odgovornosti, kako bi se osiguralo da se nadzor životinjskih bolesti te programi suzbijanja i iskorjenjivanja, predviđeni ovom Uredbom, temelji na najnaprednijim znanstvenim standardima i na čvrstoj te pouzdanoj dijagnozi. [Am. 151]
Članak 42.b
Referentni laboratoriji Unije
1. Komisija određuje referentne laboratorije Unije za bolesti za koje je to nužno zbog njihovog utjecaja na zdravlje i gospodarstvo kako bi se postigli ciljevi ove Uredbe.
2. Takva se određivanja vrše javnim postupkom odabira koji se redovito provjerava.
3. Referentni laboratoriji Europske unije:
(a) rade u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 koja se odnosi na „Opće zahtjeve za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija” te ih u skladu s tom normom procjenjuje i akreditira nacionalno akreditacijsko tijelo koje djeluje u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(62);
(b) su nepristrani i nisu u sukobu interesa u vezi s izvršavanjem svojih zadataka kao referentni laboratoriji Europske unije;
(c) imaju na raspolaganju osoblje koje je propisno osposobljeno i primjereno obučeno u tehnikama analize, ispitivanja i dijagnoze koje se primjenjuju u njihovom području nadležnosti te prema potrebi raspolažu odgovarajućim pomoćnim osobljem;
(d) posjeduju ili imaju pristup nužnoj infrastrukturi, opremi i proizvodima za obavljanje dužnosti koje im se dodijele;
(e) jamče da njihovo osoblje dobro poznaje međunarodne norme i prakse te da u svom radu uzimaju u obzir posljednja postignuća u području istraživanja na nacionalnoj razini, na razini Unije i na međunarodnoj razini;
(f) opremljeni su za obavljanje svojih dužnosti u kriznim situacijama;
(g) kada je potrebno, opremljeni su za ispunjavanje važnih biosigurnosnih normi za njihov rad, uzimajući u obzir posljednja postignuća u području istraživanja na nacionalnoj razini, na razini Unije i na međunarodnoj razini; opremljeni su za obavljanje svojih dužnosti u kriznim situacijama; kada je potrebno, opremljeni su za ispunjavanje važnih biosigurnosnih normi.
4. Komisija je odgovorna provedbenim aktima odrediti posebne dužnosti i odgovornosti referentnih laboratorija Unije i, po potrebi, osnovne uvjete za objekte, opremu i potrebno osoblje. [Am. 152]
Članak 42.c
Nacionalni referentni laboratoriji
1. Države članice imenuju jedan ili više nacionalnih referentnih laboratorija za svaki referentni laboratorij Europske unije imenovan u skladu s člankom 42.b stavkom 1.
2. Nacionalni referenti laboratoriji moraju ispuniti uvjete iz članka 42. b stavka 2.
3. Komisija treba, provedbenim aktima, odrediti posebne dužnosti i odgovornosti nacionalnih referentnih laboratorija i, prema potrebi, osnovne uvjete za objekte, opremu i potrebno osoblje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2. [Am. 153]
Članak 42.d
Opće usklađivanje laboratorija
1. Referentni laboratoriji Europske unije i nacionalni referentni laboratoriji moraju u području vlastite nadležnosti:
i. osigurati da službeni laboratoriji za zdravlje životinja predviđeni člankom 42.e raspolažu ažuriranim podacima o raspoloživim metodama;
ii. organizirati poredbena ispitivanja među laboratorijima i tražiti njihovo aktivno sudjelovanje;
iii. prepoznati i zadovoljiti potrebe za osposobljavanje osoblja u laboratorijima;
iv. ocijeniti kvalitetu i prikladnost reagensa i opreme koji se upotrebljavaju tijekom dijagnosticiranja u laboratoriju te proizvesti i razdijeliti referentni materijal.
2. Referentni laboratoriji Unije i nacionalni referentni laboratoriji trebaju vršiti opće usklađivanje mreže laboratorija za zdravlje životinja u području njihove teritorijalne nadležnosti. [Am. 154]
Članak 42.e
Službeni laboratoriji za zdravlje životinja
1. Nadležna tijela određuju službene laboratorije za provođenje laboratorijskih analiza i dijagnoza bolesti životinja.
2. Nadležna tijela mogu isključivo odrediti službeni laboratorij onaj laboratorij koji:
(a) posjeduje iskustvo, opremu i infrastrukturu potrebne za obavljanje analize, ispitivanja i dijagnoze uzoraka;
(b) raspolaže prikladnim osobljem s odgovarajućom stručnom spremom, obukom i iskustvom;
(c) je nepristran i nije u sukobu interesa u pogledu obavljanja svojih dužnosti kao službeni laboratorij;
(d) može pravovremeno dostaviti rezultate analize, ispitivanja ili dijagnoze.
(e) raspolaže sustavom za osiguravanje kvalitete kako bi se osigurali čvrsti i pouzdani rezultati metoda korištenih za analize i dijagnoze u laboratoriju.
3. Službeni laboratoriji za zdravlje životinja surađuju s nacionalnim referentnim laboratorijima država članica kako bi se osiguralo da se njihove dužnosti i odgovornosti odvijaju u skladu s najnaprednijim znanstvenim normama i standardima kvalitete. [Am. 155]
DIO III.
SVIJEST O BOLESTI, PRIPRAVNOST I SUZBIJANJE BOLESTI
GLAVA I.
Svijest o bolesti i pripravnost
Poglavlje 1.
Krizni planovi i simulacijske vježbe
Članak 43.
Krizni planovi
1. Države članice izrađuju i ažuriraju krizne planove i, kada je to potrebno, podrobne priručnike s uputama koji utvrđuju mjere koje treba poduzeti u državama članicama u slučaju pojave jednog slučaja ili izbijanja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) ili nove bolesti, kako bi se osigurala visoka razina svijesti o bolesti, spremnosti i brzog odgovora.
2. Krizni planovi i, kada je to potrebno, podrobni priručnici s uputama obuhvaćaju sljedeća pitanja:
(a) uspostavu zapovjednog lanca u nadležnom tijelu i s ostalim javnim tijelima kako bi se osigurao brz i djelotvoran proces odlučivanja na razini države članice, regionalnoj i lokalnoj razini;
(b) okvir za suradnju između nadležnog tijela i drugih javnih tijela uključenih kako bi se osiguralo da se,u radnje poduzimaju na koherentan i koordiniran način;
(c) pristup:
(i) prostorima;
(ii) laboratorijima;
(iii) opremi;
(iv) osoblju;
(v) proračunskim sredstvima za hitne slučajevei, ako je potrebno, uspostavi adekvatnih fondova; [Am. 156]
(vi) drugim sredstvima i sredstvima potrebnim za brzo i učinkovito iskorjenjivanje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) ili novih bolesti;
(d) dostupnost sljedećih centara i skupina s potrebnom stručnošću za pomoć nadležnom tijelu:
(i) funkcionalnog centra za suzbijanje bolesti;
(ii) regionalnih i lokalnih centara za suzbijanje bolesti, primjereno administrativnoj i geografskoj situaciji država članica;
(iii) operativnih stručnih skupina;
(e) provedbu mjera suzbijanja bolesti predviđenih u poglavlju 1. glave II. za bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) i za nove bolesti;
(f) odredbe o hitnom cijepljenju kad je to potrebno;
(g) načela geografskog razgraničenja zona ograničenja koje su uspostavila nadležna tijela u skladu s člankom 64. stavkom 1.;
(h) koordinaciju,a sa susjednim državama članicama i susjednim trećim zemljama i teritorijima, kada je to prikladno.
2 a. Države članice savjetuju se s relevantnim dionicima prilikom izrade i ažuriranja kriznih planova. [Am. 157]
Članak 44.
Delegiranje ovlasti i provedbene ovlasti kriznih planova
1. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o detaljnim zahtjevima i uvjetima kriznih planova u skladu s člankom 43. stavkom 1. i dopunjujući zahtjeve iz članka 43. stavka 2., uzimajući u obzir:
(a) ciljeve kriznih planova kako bi osigurala visoka razina svijesti o bolesti, spremnosti i brz odgovor;
(b) profil bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a);
(c) nova znanja i razvojna kretanja u pogledu bolesti s popisa te alata za suzbijanje bolesti.[Am. 158]
2. Komisija provedbenim aktima utvrđuje zahtjeve za praktičnu provedbu,i u državama članicama kriznih planova u skladu s člankom 43. stavkom 1., uzimajući u obzir:
(a) pitanja predviđena člankom 43. stavkom 2. točkama (a) i (c) do (h);
(b) druge operativne aspekte kriznih planova u državama članicama;
(c) detaljne zahtjeve i uvjete praktične provedbe delegiranih akata donesenih u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Članak 45.
Simulacijske vježbe
1. Nadležno tijelo osigurava da se simulacijske vježbe kriznih planova u skladu s člankom 43. stavkom 1. izvode pravilno:
(a) kako bi se osigurala visoka razina svijesti o bolesti, spremnosti i brzi odgovor u državama članicama;
(b) kako bi se provjerila funkcionalnost spomenutih planova.
2. Gdje je to moguće i prikladno, simulacijske vježbe provode se u uskoj suradnji s nadležnim tijelima susjednih država članica i susjednih trećih zemalja i teritorija.
3. Države članice izvještaj o glavnim rezultatima simulacijskih vježbi stavljaju na raspolaganje Komisiji i ostalim državama članicama.
4. Kada je primjereno i potrebno, Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila za praktičnu provedbu simulacijskih vježbi u državama članicama o:
(a) učestalosti, sadržaju i obliku simulacijskih vježbi;
(b) simulacijskim vježbama koje obuhvaćaju više od jedne bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a);
(c) suradnji između susjednih država članica i sa susjednim trećim zemljama i teritorijima.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Poglavlje 2.
Upotreba veterinarsko-medicinskih proizvoda u sprečavanju i suzbijanju bolesti
Članak 46.
Upotreba veterinarsko-medicinskih proizvoda u sprečavanju i suzbijanju bolesti
1. Države članice mogupoduzimaju mjere odgovorne upotrebe veterinarsko-medicinskih proizvoda za s popisazarazne bolesti kako bi osigurale najučinkovitije sprečavanje bolesti ili suzbijanje tih bolesti, pod uvjetom da su spomenute mjere u skladu s uvjetima o upotrebi veterinarsko-medicinskih proizvoda propisanim delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 47. [Am. 159]
Spomenute mjere mogu obuhvatiti sljedeće:
(a) zabrane i ograničenja upotrebe veterinarsko-medicinskih proizvoda;
(b) obveznu upotrebu veterinarsko-medicinskih proizvoda.
2. Države članice uzimaju u obzir sljedeće kriterije pri određivanju hoće li i kako upotrijebiti veterinarsko-medicinske proizvode u mjerama sprečavanja i suzbijanja za određenu navedenu bolest s popisa: [Am. 160]
(a) profil bolesti;
(b) distribuciju bolesti s popisa u:
(i) državi članici;
(ii) Uniji;
(iii) kada je to potrebno, susjednim trećim zemljama ili teritorijima;
(iv) trećim zemljama i teritorijima iz kojih su životinje uvezene u Uniju;
(c) dostupnost, učinkovitost i rizike od veterinarsko-medicinskih proizvoda, kao i štetne učinke antimikrobne rezistencije; [Am. 161]
(d) dostupnost dijagnostičkih testova za otkrivanje bolesti kod životinja liječenih veterinarsko-medicinskim proizvodima;
(e) ekonomski, društveni utjecaj, utjecaj na dobrobit životinja i okoliš, upotrebe veterinarsko-medicinskih proizvoda u usporedbi s ostalim dostupnim strategijama sprečavanja i suzbijanja bolesti.
3. Države članice poduzimaju prikladne mjere sprečavanja u vezi s upotrebom veterinarsko-medicinskih proizvoda za znanstvene studije ili u svrhu njihovog razvijanja i testiranja u kontroliranim uvjetima radi zaštite zdravlja životinja i javnog zdravstva.
3 a. S ciljem smanjenja antimikrobne rezistencije, a u skladu s akcijom br. 5 Komunikacije Komisije Europskom parlamentu i Vijeću - Akcijski plan protiv povećane prijetnje od antimikrobne rezistencije, države članice izvješćuju Komisiju najkasnije dvije godine od stupanja na snagu ove Uredbe o upotrebi veterinarsko-medicinskih proizvoda koji sadrže antibiotike na njihovom teritoriju. Unija nakon toga, a najkasnije tri godine od stupanja na snagu ove Uredbe, utvrđuje odgovarajuće ciljeve smanjenja. [Am. 162]
Članak 47.
Delegiranje ovlasti za upotrebu veterinarsko-medicinskih proizvoda
1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:
(a) zabrani i ograničenju upotrebe veterinarsko-medicinskih proizvoda;
(b) posebnim uvjetima upotrebe veterinarsko-medicinskih proizvoda za određenu bolest s popisa; [Am. 163]
(d) mjerama za umanjivanje rizika sprečavanja širenja bolesti s popisa preko životinja tretiranih veterinarsko-medicinskim proizvodima ili proizvoda od spomenutih životinja; [Am. 164]
(e) nadzoru nakon upotrebe cjepiva i drugih veterinarsko-medicinskih proizvoda za određene bolesti s popisa. [Am. 165]
(ea) odredbe koje određuju svrhu u koju se hitno cijepljene životinje smiju koristiti. [Am. 166]
2. Komisija pri utvrđivanju pravila iz stavka 1. ovoga članka uzima u obzir kriterije iz članka 46. stavka 2.
3. Kada u slučaju novih rizika to zahtijevaju imperativni razlozi hitnosti, na pravila usvojena na temelju stavka 1. ovog članka primjenjuje se postupak predviđen člankom 254.
Poglavlje 3.
Banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa
Članak 48.
Osnivanje banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije
1. Za bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) za koje cijepljenje nije zabranjeno delegiranim aktom doneseni,m u skladu s člankom 47. stavkom 1. Komisija može uspostaviti i biti odgovorna za upravljanje bankama antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije za pohranu i zamjenu zaliha jednog ili više sljedećih bioloških proizvoda:
(a) antigena;
(b) cjepiva;
(c) osnovnih cjepnih sojeva;
(d) dijagnostičkih reagensa.
1 a. Komisija osigurava brz postupak razvoja i registracije za nove uzročnike bolesti i/ili uvoz odgovarajuće registriranih proizvoda za zdravlje životinja; [Am. 167]
2. Komisija osigurava da banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije iz stavka 1.:
(a) spreme dovoljne zalihe odgovarajuće vrste antigena, cjepiva, osnovnih cjepnih sojeva i dijagnostičkih reagensa za određenu bolest s popisa, uzimajući u obzir potrebe država članica procijenjene u kontekstu kriznih planova iz članka 43. stavka 1.;
(b) primaju redovite zalihe i pravovremene zamjene antigena, cjepiva, osnovnih cjepnih sojeva i dijagnostičkih reagensa;
(c) održavaju se i premještaju pod odgovarajućim biosigurnosnim, biozaštitnim i bioizolacijskim standardima kako je predviđeno člankom 15. stavkom 1. i delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 15. stavkom 2.;
3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:
(a) upravljanju, spremanju i zamjeni zaliha banaka antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije u skladu sa stavcima 1. i 2.;
(b) biosigurnosnim, biozaštitnim i bioizolacijskim zahtjevima njihovog rada uzimajući u obzir zahtjeve predviđene člankom 15. stavkom 1. i delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 15. stavkom 2.
Članak 49.
Pristup bankama antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije
1. Komisija osigurava isporuku bioloških proizvoda iz članka 48. stavka 1. iz banaka antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije, na zahtjev i pod uvjetom da su zalihe dostupne:
(a) državama članicama;
(b) trećim zemljama ili teritorijima, pod uvjetom da se sprječavanje širenja bolesti prvenstveno obavlja unutar Unije.
2. Komisija određuje prioritet pristupa predviđen stavkom 1. u slučaju ograničene zalihe uzimajući u obzir:
(a) okolnosti bolesti pod kojima je primljen zahtjev;
(b) postojanje nacionalne banke antigena, cjepiva ili dijagnostičkih reagensa u državi članici ili trećoj zemlji ili teritoriju iz koje zahtjev potječe;
(c) postojanje mjera na razini Unije o obveznom cijepljenju utvrđenih delegiranim aktima u skladu s člankom 47. stavkom 1.
Članak 50.
Provedbene ovlasti banaka antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije
Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila o bankama antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije kojima se za biološke proizvode iz članka 48. stavka 1. utvrđuje sljedeće:
(a) koji od spomenutih bioloških proizvoda trebaju biti uključeni u banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije i za koje od bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a);
(b) vrste tih bioloških proizvoda koje treba uključiti u banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije i u kojoj količini za svaku određenu bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) za koju postoji banka;
(c) zahtjeve koji se odnose na nabavu, skladištenje i zamjenu spomenutih bioloških proizvoda;
(d) isporuku spomenutih bioloških proizvoda iz banaka antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije državama članicama te trećim zemljama i teritorijima;
(e) proceduralne i tehničke uvjete za uključivanje tih bioloških proizvoda u banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije i zahtijevanje pristupa njima.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga povezanih s bolešću s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) koja predstavlja rizik visokog utjecaja Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 255. stavka 3.
Članak 51.
Povjerljivost podataka o bankama antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije
Podaci o količinama i podtipovima bioloških proizvoda iz članka 48. stavka 1. pohranjeni u bankama antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije tretiraju se kao tajni te neće biti objavljeni.
Članak 52.
Banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na nacionalnoj razini
1. Države članice koje su uspostavile nacionalne banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa za bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) za koje postoje banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije, dužne su osigurati da su njihove nacionalne banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa usklađene sa mjerama biosigurnosti, biozaštite i bioizolacije u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (a) i delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 15. stavkom 2. i člankom 48. stavkom 3. točkom (b).
2. Države članice Komisiji i ostalim državama članicama dostavljaju ažurirane podatke o:
(a) postojanju ili stvaranju nacionalnih banaka antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa iz stavka 1.;
(b) vrstama antigena, cjepivima, osnovnim cjepnim sojevima i dijagnostičkim reagensima te njihovim količinama u spomenutim bankama;
(c) bilo kakvoj promjeni u radu s njima.
3. Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila koja određuju sadržaj, učestalost i oblik podnošenja podataka predviđenih stavkom 2. ovoga članka.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka,u 2.
GLAVA II.
Mjere suzbijanja bolesti
Poglavlje 1.
Bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a)
Dio 1.
Mjere suzbijanja bolesti u slučaju sumnje na bolest s popisa kod domaćih životinja
Članak 53.
Obveze subjekata, stručnjaka za životinje i vlasnika kućnih ljubimaca
1. U slučaju sumnje na bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) kod domaćih životinja, stručnjaci za životinje, subjekti i vlasnici kućnih ljubimaca, uz obavješćivanje o znakovima ili sumnji nadležnog tijela i veterinara u skladu s člankom 16. stavkom 1. i u čekanju mjera suzbijanja bolesti koje poduzima nadležno tijelo u skladu s člankom 54. stavkom 1. i člankom 55. stavkom 1., trebaju poduzeti odgovarajuće mjere suzbijanja bolesti iz članka 55. stavka 1. točaka (c), (d) i (e) kako bi spriječili širenje te bolesti s popisa sa zaraženih životinja, objekata i lokacija za koje su odgovorni na druge životinje ili ljude.
2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o podrobnim pravilima o nadopunjavanju mjera suzbijanja bolesti koje trebaju poduzeti subjekti, stručnjaci za životinje i vlasnici kućnih ljubimaca iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 54.
Istraga nadležnog tijela u slučaju sumnje na bolest s popisa
1. Nadležno tijelo u slučaju sumnje na bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) kod domaćih životinja, bez odgode provodi istragu kako bi potvrdilo ili isključilo prisutnost navedene bolesti.
2. Za potrebe istrage iz stavka 1., nadležno tijelo, kada je to prikladno, osigurava da službeni veterinari:
(a) provode klinički pregled na reprezentativnom uzorku domaćih životinja vrsta s popisa za tu određenu bolest s popisa;
(b) uzimaju odgovarajuće uzorke od tih domaćih životinja na vrstama s popisa i druge uzorke za laboratorijsko ispitivanje u laboratorijima koje je za tu svrhu odredilo nadležno tijelo;
(c) provode odgovarajuće laboratorijsko ispitivanje kako bi potvrdili ili isključili prisutnost određene bolesti s popisa.
3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o detaljnim pravilima koja nadopunjuju pravila istrage koje provodi nadležno tijelo u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.
Članak 55.
Preliminarne mjere suzbijanja bolesti koje provodi nadležno tijelo
1. Nadležno tijelo provodi, u slučaju sumnje na bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) kod domaćih životinja, sljedeće preliminarne mjere suzbijanja bolesti do vremena primanja rezultata istraživanja u skladu s člankom 54. stavkom 1. i provođenja mjera suzbijanja bolesti u skladu s člankom 61. stavkom 1.:
(a) uspostava službenog,i nadzora nad objektom, kućanstvom, poslovanjem s hranom i hranom za životinje, prijevozničkim poduzećima, trgovinom stokom ili nad bilo kojim drugim mjestom gdje se pojavila sumnja na bolest pod službenim nadzorom;[Am. 168]
(b) sastavljanje inventara:
(i) domaćih životinja u objektu, kućanstvu, poslovanju s hranom i hranom za životinje, prijevozničkim poduzećima, trgovini stokom ili nusproizvodima životinjskog podrijetla ili bilo kojeg drugog mjesta [Am. 169];
(ii) proizvoda u objektu, kućanstvu, poslovanju s hranom i hranom za životinje, prijevozničkim poduzećima, trgovini stokom ili nusproizvodima životinjskog podrijetla ili bilo kojeg drugog mjesta, kada je to važno u pogledu širenja spomenute bolesti s popisa; [Am. 170]
(c) primjenaosigurati primjenu odgovarajućih biosigurnosnih mjera kako bi spriječilo širenje uzročnika spomenute bolesti s popisa na druge životinje ili ljude; [Am. 171]
(d) kada je primjenljivo u sprječavanju širenja uzročnika bolesti, držanje domaćih,e životinja,e vrsta s popisa izoliranima za spomenutu bolest s popisa i sprječavanje kontakta s divljim vrstama;
(e) ograničavanje premještanja domaćih životinja, proizvoda i, po potrebi, ljudi, vozila i bilo kojeg materijala ili drugih sredstava na koje se uzročnik bolesti mogao proširiti na ili s objekta, kućanstva, poslovanja s hranom i hranom za životinje, prijevozničkog poduzeća, trgovine stokom ili nusproizvodima životinjskog podrijetla ili bilo kojeg drugog mjesta na kojem se sumnja na spomenutu bolest s popisa, koliko je potrebno da bi se spriječilo širenje spomenute bolesti s popisa; [Am. 172]
(f) poduzimanje bilo koje druge mjere suzbijanja bolesti, uzimajući u obzir mjere suzbijanja bolesti predviđene u odjeljku 4. te osiguravanje da sve mjere suzbijanja poštede pogođene životinje od boli i patnje koje je moguće izbjeći, o: [Am. 173]
(i) primjeni istrage koju obavlja nadležno tijelo u skladu s člankom 54. stavkom 1. i mjerama suzbijanja bolesti u skladu s točkama od (a) do (d) ovoga stavka za druge objekte, njihove epidemiološke jedinice, kućanstva, poslovanja s hranom i hranom za životinje, prijevoznička poduzeća, trgovinu stokom ili objekte za nusproizvode životinjskog podrijetla; [Am. 174]
(ii) objektima iz privremenih prikladnih zona ograničenja uzimajući u obzir profil bolesti;
(g) pokretanje epidemiološkog istraživanja u skladu s člankom 57. stavkom 1.;
2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o detaljnim pravilima koja nadopunjuju pravila propisana stavkom 1. ovoga članka u pogledu određenih i podrobnih mjera suzbijanja bolesti koje je potrebno poduzeti ovisno o bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a), uzimajući u obzir uključene rizike za:
(a) vrste ili kategorije životinja;
(b) vrstu proizvodnje.
Članak 56.
Pregled i produženje preliminarnih mjera suzbijanja bolesti
Mjere suzbijanja bolesti predviđene člankom 55. stavkom 1.:
(a) po potrebi pregleda nadležno tijelo nakon rezultata:
(i) istraživanja predviđenog člankom 54. stavkom 1.;
(ii) epidemiološkog istraživanja predviđenog člankom 57. stavkom 1.;
(b) dalje se po potrebi proširuju na druga mjesta u skladu s člankom 55. stavkom 1. točkom (e).
Dio 2.
Epidemiološko istraživanje
Članak 57.
Epidemiološko istraživanje
1. Nadležno tijelo provodi epidemiološko istraživanje u slučaju sumnje ili potvrde bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) kod životinja.
2. Epidemiološko istraživanje predviđeno stavkom 1. usmjereno je na:
(a) identificiranje mogućeg podrijetla bolesti s popisa i načine njenog širenja;
(b) izračun mogućeg trajanja prisutnosti bolesti s popisa;
(c) određivanje objekata u kontaktu i njihovih epidemioloških jedinica, kućanstava, poslovanja s hranom i hranom za životinje, prijevozničkih poduzeća, trgovine stokom ili objekta za nusproizvode životinjskog podrijetla ili bilo kojih drugih objekata gdje su se životinje od vrsta s popisa mogle zaraziti ili kontaminirati bolešću s popisa; [Am. 175]
(d) dobivanje podataka o kretanju domaćih životinja, ljudi, proizvoda, vozila, bilo kojeg materijala ili drugih sredstava putem kojih se uzročnik bolesti mogao proširiti tijekom određenog vremena prije obavješćivanja o sumnji ili potvrdi bolesti s popisa;
(e) dobivanje podataka o mogućnosti širenja bolesti s popisa u okolini, uključujući prisutnost i rasprostranjenost prijenosnika bolesti.
Dio 3.
Potvrda o bolesti kod domaćih životinja
Članak 58.
Službena potvrda nadležnog tijela bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a)
1. Nadležno tijelo službenu potvrdu bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) temelji na sljedećim podacima:
(a) rezultatima kliničkog i laboratorijskog ispitivanja u skladu s člankom 54. stavkom 2.;
(b) epidemiološkog istraživanja predviđenog člankom 57. stavkom 1.;
(c) ostalim dostupnim epidemiološkim podacima.
2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. u vezi sa zahtjevima koje treba ispuniti za službenu potvrdu u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.
Članak 59.
Ukidanje mjera suzbijanja bolesti kada je prisutnost bolesti s popisa ili nove bolesti isključena [Am. 176]
Nadležno tijelo nastavlja primjenjivati preliminarne mjere suzbijanja bolesti iz članka 55. stavka 1. i članka 56. dok se prisutnost te bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) ili nove bolesti ne isključi na temelju podataka iz članka 58. stavka 1. ili pravila donesenih u skladu s člankom 58. stavkom 2. [Am. 177]
Dio 4.
Mjere suzbijanja bolesti u slučaju potvrde bolesti domaćih životinja
Članak 60.
Mjere trenutnog suzbijanja bolesti koje poduzima nadležno tijelo
U slučaju službene potvrde u skladu s člankom 58. stavkom 1. izbijanja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) kod domaćih životinja, nadležno tijelo odmah:
(a) zahvaćeni objekt, kućanstvo, djelatnost u poslovanju s hranom ili hranom za životinje, zahvaćeno prijevozničko poduzeće, zahvaćenu trgovinu stokom, objekt s nusproizvodima životinjskog podrijetla ili drugi objekt proglašava službeno zaraženim spomenutom bolešću s popisa; [Am. 178]
(b) uspostavlja zonu ograničenja, prema potrebi, za spomenutu bolest s popisa;
(c) provodi plan djelovanja u nepredvidljivim okolnostima u skladu s člankom 43. stavkom 1. kako bi se osigurala potpuna koordinacija mjera za sprečavanje bolesti.
Članak 61.
Zaraženi objekti i druge lokacije
1. U slučaju izbijanja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) kod domaćih životinja u objektu, kućanstvu, djelatnosti u poslovanju s hranom ili hranom za životinje, prijevozničkim poduzećima, trgovini stokom, objektu s nusproizvodima životinjskog podrijetla ili bilo kojem drugom mjestu, nadležno tijelo odmah poduzima jednu od sljedećih mjera suzbijanja bolesti kako bi spriječilo daljnje širenje te bolesti s popisa: [Am. 179]
(a) ograničenje kretanja za ljude, životinje, proizvode, vozila ili bilo koji drugi materijal ili tvar koji mogu biti zaraženi i sudjelovati u širenju bolesti s popisa;
(b) humano ubijanje i odlaganje ili klanje životinja koje mogu biti zaražene te doprinijeti širenju bolesti s popisa uz uvjet da se životinje pritom poštede nepotrebne boli ili patnje; [Am. 180]
(c) uništavanje, obrada, preobrazba ili postupanje s proizvodima, hranom za životinje, ili bilo koje druge tvari, ili liječenje opreme, prijevoznih sredstava, bilja ili biljnih proizvoda, ili vode koja može biti onečišćena, prema potrebi, kako bi se osiguralo uništenje svakog,i uzročnika bolesti ili prijenosnika uzročnika;
(d) cijepljenje ili liječenje domaćih životinja drugim veterinarsko-medicinskim proizvodima u skladu s člankom 46. stavkom 1. i delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 47. stavkom 1., po mogućnosti cijepljenje koje uključuje preživjele životinje te koje nema negativne učinke na trgovinu unutar Unije i s trećim zemljama; [Am. 181]
(e) izoliranje, karantena,u ili liječenje bolesti i proizvoda koji bi mogli biti zaraženi i doprinijeti širenju bolesti s popisa;
(f) čišćenje, dezinfekcija,u, dezinsekcija ili druge potrebne mjere biosigurnosti koje se primjenjuju u zaraženim objektima, kućanstvima, poslovanju s hranom i hranom za životinje prijevozničkim poduzećima, trgovini stokom, objektu za nusproizvode životinjskog podrijetla ili druga mjesta kako bi se umanjio rizik širenja bolesti s popisa; [Am. 182]
(g) uzimanje dovoljnog broja odgovarajućih uzoraka kako bi se dovršilo epidemiološko istraživanje u skladu s člankom 57. stavkom 1.;
(h) laboratorijsko ispitivanje uzoraka.
2. Prilikom utvrđivanja koje su od mjera suzbijanja bolesti predviđenih u stavku 1.. prikladne, nadležno tijelo u obzir uzima sljedeće:
(a) profil bolesti;
(b) vrstu proizvodnje i epidemioloških jedinica unutar zaraženog objekta, kućanstva, poslovanja s hranom ili hranom za životinje,prijevozničkog poduzeća, trgovine stokom, objekta za nusproizvode životinjskog podrijetla ili druga mjesta. [Am. 183]
(ba) utjecaj mjera na genetsku raznolikost domaćih životinja te potrebu da se očuvaju genetski resursi domaćih životinja. [Am. 184]
3. Nadležno tijelo može odobriti repopulaciju objekta,kućanstva i bilo koje druge lokacije samo ako: [Am. 185]
(a) su sve potrebne mjere suzbijanja bolesti i laboratorijskog ispitivanja u skladu sa stavkom 1. uspješno dovršene;
(b) je prošlo dovoljno vremena da se spriječi ponovna kontaminacija zaraženog objekta, kućanstva, poslovanja s hranom i hranom za životinje, prijevozničkog poduzeća, trgovine stokom, objekta za nusproizvode životinjskog podrijetla i druge lokacije prisutnom bolešću s popisa koja je uzrokovala izbijanje u skladu sa stavkom 1. [Am. 186]
Članak 62.
Epidemiološki povezani objekti i lokacije
1. Nadležno tijelo proširuje mjere suzbijanja bolesti predviđene člankom 61. stavkom 1. na druge objekte, njihove epidemiološke jedinice, kućanstva, poslovanja s hranom ili hranom za životinje, prijevoznička poduzeća, trgovinu stokom ili objekt za nusproizvode životinjskog podrijetla ili na bilo koju drugu lokaciju, vrstu prijevoza za koje epidemiološka istraživanja predviđena člankom 57. stavkom 1. ili rezultati kliničkog ili laboratorijskog istraživanja ili drugi epidemiološki podaci daju povod sumnji u širenje bolesti s popisa na, iz ili kroz njih u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (a) za koje su te mjere poduzete. [Am. 187]
2. Ako epidemiološko istraživanje predviđeno člankom 57. stavkom 1. pokaže da je moguće porijeklo bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) u drugoj državi članici ili je moguće da se bolest s popisa proširila na drugu državu članicu, nadležno tijelo obavješćuje dotičnu državu članicu i Komisiju. [Am. 188]
3. U slučaju događaja predviđenih stavkom 2., nadležno tijelo druge države članice surađuje u budućim epidemiološkim istraživanjima i primjeni mjera suzbijanja bolesti.
Članak 63.
Delegiranje ovlasti za mjere suzbijanja bolesti u zaraženim i epidemiološki povezanim objektima i lokacijama
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o detaljnim pravilima o mjerama suzbijanja bolesti koje nadležno tijelo poduzima u skladu s člancima 61. i 62. u zaraženim objektima i objektima koji su epidemiološki povezani, poslovanju s hranom ili hranom za životinje ili objektima i lokacijama za nusproizvode životinjskog podrijetla za bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a).
Takva detaljna pravila obuhvaćaju sljedeća pitanja:
(a) uvjete i zahtjeve mjera suzbijanja bolesti predviđenih člankom 61. stavkom 1. točkama od (a) do (e);
(b) postupke čišćenja, dezinfekcije i dezinsekcije u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (f), utvrđujući, kada je to potrebno, upotrebu biocidnih proizvoda u spomenute svrhe;
(c) uvjete i zahtjeve za uzorkovanje i laboratorijsko istraživanje u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkama od (g) do (h);
(d) podrobne uvjete i zahtjeve za repopulaciju u skladu s člankom 61. stavkom 3.;
(e) potrebne mjere suzbijanja bolesti u skladu s člankom 62. koje se provode u epidemiološki povezanim objektima, lokacijama i prijevoznim sredstvima.
Članak 64.
Uspostavljanje zona ograničenja od strane nadležnog tijela
1. Nadležno tijelo uspostavlja zonu ograničenja oko zaraženog objekta, kućanstva, poslovanja s hranom ili hranom za životinje prijevozničkog poduzeća, trgovine stokom, objekta za nusproizvode životinjskog podrijetla ili druge lokacije u kojima se pojavilo izbijanje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) kod domaćih životinja, kada je potrebno, uzimajući u obzir: [Am. 189]
(a) profil bolesti;
(b) geografski položaj zona ograničenja;
(c) ekološke i hidrološke faktore zona ograničenja;
(d) meteorološke uvjete;
(e) prisustvo, distribuciju i vrstu prijenosnika u zonama ograničenja;
(f) rezultate epidemiološkog istraživanja u skladu s člankom 57. stavkom 1. i drugih provedenih istraživanja i epidemioloških podataka;
(g) rezultate laboratorijskih pretraživanja;
(h) primijenjene mjere kontrole bolesti.
(ha) izravnih i neizravnih troškova za pogođene sektore i gospodarstvo u cjelini; [Am. 190]
Nadležno tijelo uspostavlja zonu ograničenja na način koji je u skladu s načelom proporcionalnosti. [Am. 191]
Zona ograničenja uključuje, kada je prikladno, zonu zaštite i nadzora, određene veličine i konfiguracije.
2. Nadležno tijelo neprestano procjenjuje i nadgleda situaciju i, kada je potrebno, u cilju sprječavanja širenja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a):
(a) usklađuje granice zone ograničenja;
(b) uspostavlja dodatne zone ograničenja.
3. Kada se zone ograničenja nalaze na teritoriju više od jedne države članice, nadležna tijela tih država članica surađuju u uspostavljanju zona ograničenja u skladu sa stavkom 1.
4. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o detaljnim pravilima o uspostavljanju i izmjenjivanju zona ograničenja, uključujući zaštitu zona nadzora.
Članak 65.
Mjere suzbijanja bolesti u zoni ograničenja
1. Nadležno tijelo poduzima jednu ili više od sljedećih mjera suzbijanja bolesti u zoni ograničenja kako bi spriječilo daljnje širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a):
(a) određivanje objekata, kućanstava, poslovanja s hranom i hranom za životinje, prijevozničkih poduzeća, trgovine stokom ili druga mjesta s domaćim životinjama vrste s popisa za bolest s popisa; [Am. 192]
(b) posjete objektima, kućanstvima, poslovanju s hranom i hranom za životinje, prijevozničkim poduzećima, trgovinama stokom ili drugim mjestima s domaćim životinjama vrste s popisa za bolest s popisa, i po potrebi, ispitivanje, uzorkovanje i laboratorijsko ispitivanje uzoraka; [Am. 193]
(c) uvjeti kretanja za kretanje ljudi, životinja, proizvoda, hrane za životinje, vozila i drugih materijala ili tvari koje bi mogle biti zaražene ili pomoći širenju bolesti s popisa unutar i iz zona ograničenja i prijevoz kroz zone ograničenja;
(d) biosigurnosne zahtjeve za:
(i) proizvodnju, obradu i distribuciju proizvoda životinjskog podrijetla;
(ii) skupljanje i zbrinjavanje nusproizvoda životinjskog podrijetla;
(iii) umjetnu oplodnju.
(e) cijepljenje i liječenje drugim veterinarsko-medicinskim proizvodima domaćih životinja u skladu s člankom 46. stavkom 1. i delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 47. stavkom 1.;
(f) čišćenje, dezinfekcija i dezinsekcija;
(g) određivanje ili, kada je to potrebno, odobrenje poslovanja s hranom, u svrhu klanja životinja, s time da se prije klanja životinja omami, ili obrada proizvoda životinjskog podrijetla koja potječe iz zona ograničenja; [Am. 194]
(h) zahtjevi određivanja i sljedivosti premještanja životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla;
(i) druge potrebne mjere biosigurnosti i umanjivanja rizika kako bi se umanjio rizik širenja bolesti s popisa.
2. Nadležno tijelo poduzima sve potrebne mjere da se osobe u zonama ograničenja potpuno obavijeste o ograničenjima na snazi i prirodi mjera suzbijanja bolesti.
3. Prilikom određivanja koje se mjere suzbijanja bolesti iz stavka 1. moraju poduzeti, nadležno tijelo uzima u obzir sljedeće:
(a) profil bolesti;
(b) vrste proizvodnje;
(c) izvedivost, dostupnost i učinkovitost dotičnih mjera suzbijanja bolesti.
Članak 66.
Obveze subjekata u zonama ograničenja
1. Subjekti koji drže životinje i proizvode u zonama ograničenja iz članka 64. stavka 1. obavješćuju nadležno tijelo o bilo kojem planiranom premještanju domaćih životinja i proizvoda, unutar ili izvan zone ograničenja.
2. Oni smiju premještati domaće životinje i proizvode samo u skladu s uputama nadležnog tijela.
Članak 67.
Delegiranje ovlasti koje se odnose na mjere suzbijanja bolesti u zonama ograničenja
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o podrobnim pravilima o mjerama suzbijanja bolesti koje treba poduzeti u zonama ograničenja iz članka 65. stavka 1. za svaku bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a).
Ta podrobna pravila obuhvaćaju sljedeća pitanja:
(a) uvjete i zahtjeve mjera suzbijanja bolesti predviđene člankom 65. stavkom 1. točkama (a), (c), (d), (e), (g), (h) i (i);
(b) načela koja se odnose na postupke čišćenja, dezinfekcije i dezinsekcije predviđene člankom 65. stavkom 1. točkom (f), određujući, ako je to prikladno, upotrebu biocida u spomenute svrhe; [Am. 195]
(c) nadzor potreban nakon primjene mjera suzbijanja bolesti i laboratorijskih ispitivanja predviđenih člankom 65. stavkom 1. točkom (b);
(d) druge posebne mjere suzbijanja bolesti određene bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a).
Članak 68.
Održavanje mjera suzbijanja bolesti u zonama ograničenja i delegirani akti
1. Nadležno tijelo nastavlja s primjenom mjera sprečavanja bolesti predviđenih ovim dijelom dok:
(a) se ne izvrše mjere suzbijanja bolesti koje odgovaraju bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) na koje su primijenjena ograničenja;
(b) se ne izvrši završno čišćenje, dezinfekcija i dezinsekcija, kako je primjereno za:
(i) bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) na koje su primijenjene mjere suzbijanja bolesti;
(ii) ugrožene vrste domaćih životinja;
(iii) vrste proizvodnje;
(c) se ne provede odgovarajući nadzor, kako je prikladno za bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) za koju su primijenjene mjere suzbijanja bolesti i vrsta objekta ili mjesta u zoni ograničenja koja pospješuje iskorjenjivanje te bolesti s popisa.
2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o podrobnim pravilima o poduzimanju mjera suzbijanja bolesti nadležnog tijela u skladu sa stavkom 1. ovoga članka u odnosu na:
(a) završne postupke čišćenja, dezinfekcije i dezinsekcije i kada je prikladno, upotrebu biocidnih proizvoda u te svrhe;
(b) oblik nadzora, sredstva, metode, učestalost, intenzitet, ciljne životinjske populacije i metode uzorkovanja, kako bi se ponovno dobio status „bolest je iskorijenjena” nakon izbijanja bolesti;
(c) repopulaciju zona ograničenja po dovršetku mjera suzbijanja bolesti u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, uzimajući u obzir uvjete repopulacije u skladu s člankom 61. stavkom 3.;
(d) ostale mjere suzbijanja bolesti potrebne za ponovno dobivanje statusa „bolest je iskorijenjena”.
Članak 69.
Cijepljenje u hitnim slučajevima
1. Kada je potrebno zbog učinkovitog suzbijanja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) za koju se primjenjuju mjere suzbijanja bolesti zbog izbijanja bolesti, nadležno tijelo može:
(a) izraditi plan cijepljenja;
(b) uspostaviti zone cijepljenja.
2. Nadležno tijelo, prilikom odlučivanja o planu cijepljenja i uspostavi zona cijepljenja u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, uzima u obzir sljedeće:
(a) zahtjeve za cijepljenje u hitnim slučajevima u skladu s planovima djelovanja u nepredvidivim okolnostima u skladu s člankom 43. stavkom 1.;
(b) zahtjeve upotrebe cjepiva u skladu s člankom 46. stavkom 1. i delegirane akte donesene u skladu s člankom 47. stavkom 1.
3. Zone cijepljenja u skladu sa stavkom 1. točkom (b) ovoga članka moraju biti usklađene sa zahtjevima o mjerama za umanjivanje rizika kako bi se spriječilo širenje bolesti s popisa i s nadzorom kako je propisano u delegiranim aktima usvojenim u skladu s člankom 47. stavkom 1. točkama (d) i (e).
3a. Hitno cijepljene životinje smiju se koristiti sukladno odredbama iz članka 47. stavka 1. točke (f). [Am. 196]
3b. Izbjegava se naknadno klanje nezaraženih, cijepljenih životinja kada je korišteno cjepivo certificirano kao sigurno za prehranu ljudi. [Am. 197]
Dio 5.
Divlje životinje i životinje pripitomljenih vrsta bez vlasnika [Am. 198]
Članak 70.
Divlje životinje i životinje pripitomljenih vrsta bez vlasnika [Am. 199]
1. U slučaju sumnje ili službene potvrde bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) kod divljih životinja te životinja pripitomljenih vrsta bez vlasnika, zahvaćena država članica mora: [Am. 200]
(a) provesti, kada je to potrebno za određenu bolest s popisa, nadzor populacije divljih životinja;
(a a) imati nadzor nad populacijama životinja pripitomljenih vrsta bez vlasnika, gdje je to potrebno za tu specifičnu bolest s popisa; [Am. 201]
(b) provesti potrebne mjere sprečavanja i suzbijanja bolesti kako bi se izbjeglo daljnje širenje bolesti s popisa ili započeti s njenim iskorijenjenjem te osigurati da sve mjere suzbijanja bolesti poštede zaražene životinje boli i patnje koje je moguće izbjeći. [Am. 202]
2. Mjere sprečavanja i suzbijanja bolesti predviđene stavkom 1. točkom (b) uzimaju u obzir sljedeća pitanja:
(a) profil bolesti;
(b) oboljele divlje životinje i životinje pripitomljenih vrsta bez vlasnika; [Am. 203]
(ba) kontakt divljih s domaćim životinjama i s time povezani rizik da jedni druge zaraze; [Am. 204]
(bb) izravni kontakt zaraženih životinja s ljudima i zadržavanje u njihovoj blizini; [Am. 205]
(c) mjere suzbijanja bolesti koje treba poduzeti u slučaju sumnje ili službene potvrde bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) u zonama ograničenja kod domaćih životinja prema pravilima utvrđenim u dijelovima od 1. do 4.
3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:
(a) nadzora u skladu sa stavkom 1. točkom (a);
(b) mjera sprječavanja i suzbijanja bolesti u skladu sa stavkom 1. točkom (b).
Prilikom donošenja tih delegiranih akata Komisija uzima u obzir profil bolesti i vrste s popisa za bolest s popisa iz stavka 1.
Dio 6.
Dodatne mjere suzbijanja bolesti od strane država članica, koordinacija koju provodi Komisija i posebna privremena pravila suzbijanja bolesti
Članak 71.
Dodatne mjere suzbijanja bolesti od strane država članica, koordinacija od strane Komisije i posebna privremena pravila suzbijanja bolesti koja se odnose na dijelove od 1. do 5.
1. Države članice mogu poduzeti dodatne mjere suzbijanja bolesti osim onih u skladu s člankom 61. stavkom 1., člankom 62., člankom 65. stavkom 1. i 2. i člankom 68. stavkom 1. te u delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 67. i člankom 68. stavkom 2., pod uvjetom da su te mjere u skladu s pravilima donesenim ovom Uredbom i da su potrebne i razmjerne u suzbijanju širenja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a), uzimajući u obzir:
(a) osobite epidemiološke okolnosti;
(b) vrstu objekta, druga mjesta i proizvodnju;
(c) kategorije i vrste uključenih životinja;
(d) gospodarske ili društvene uvjete.
2. Države članice su bez odgode dužne obavijestiti Komisiju o:
(a) mjerama suzbijanja bolesti koje je nadležno tijelo poduzelo u skladu s člancima 58., 59., 61., 62., 64. i 65., člankom 68. stavkom 1., člankom 69. i člankom 70. stavkom 1. i 2. te delegiranim aktima donesenim u skladu s člancima 63. i 67. i člankom 68. stavkom 2. i člankom 70. stavkom 3.
(b) bilo kojim dodatnim mjerama suzbijanja bolesti koje su poduzele u skladu sa stavkom 1.
3. Komisija ispituje stanje bolesti i mjere suzbijanja bolesti koje je nadležno tijelo poduzelo te svaku dodatnu mjeru suzbijanja bolesti koju poduzme država članica u skladu s ovim poglavljem i može provedbenim aktima propisati posebne mjere suzbijanja bolesti na određeno vrijeme, pod uvjetima primjerenim epidemiološkom stanju, kada:
(a) spomenute mjere suzbijanja bolesti nisu u skladu s epidemiološkim stanjem;
(b) se bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) širi unatoč poduzetim mjerama suzbijanja bolesti u skladu s ovim člankom.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 255. stavku 2.
4. Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga koji se odnose na bolest koja predstavlja rizik znatnog utjecaja, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 255. stavka 3.
Poglavlje 2.
Bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) i (c)
Članak 71.a
Opseg 2. poglavlja
Sljedeće odredbe dijela II. vrijede u vezi bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (c) samo za one države članice koje su uspostavile nacionalni program. [Am. 206]
Dio 1.
Mjere suzbijanja bolesti u slučaju sumnje na bolest kod domaćih životinja
Članak 72.
Obveze subjekata, stručnjaka za životinje i vlasnika kućnih ljubimaca
1. U slučaju sumnje na bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c) kod domaćih životinja, subjekti, stručnjaci za životinje i vlasnici kućnih ljubimaca, uz obavješćivanje nadležnog tijela i veterinara o znakovima i sumnjama u skladu s člankom 16. stavkom 1. te dok čekaju mjere suzbijanja bolesti koje nadležno tijelo poduzima u skladu s člankom 74. stavkom 1., poduzimaju primjerene mjere suzbijanja bolesti iz članka 74. stavka 1. točke (a) i delegiranih akata donesenih u skladu s člankom 74. stavkom 3. kako bi spriječili širenje te bolesti s popisa sa zaraženih životinja, objekata i mjesta pod njihovom odgovornošću na druge životinje ili ljude.
2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o podrobnim pravilima nadopunjavanja mjera suzbijanja bolesti koje trebaju poduzeti subjekti, stručnjaci za životinje i vlasnici kućnih ljubimaca u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.
Članak 73.
Istraživanje koje nadležno tijelo provodi u slučaju sumnje na bolest s popisa
1. Nadležno tijelo bez odgode, u slučaju sumnje na bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c) kod domaćih životinja, provodi istragu kako bi potvrdilo ili isključilo prisutnost spomenute bolesti s popisa.
2. U svrhu istrage u skladu sa stavkom 1. nadležno tijelo osigurava, prema potrebi, da službeni veterinari:
(a) provedu kliničko ispitivanje reprezentativnoga uzorka domaćih životinja za vrste s popisa za tu određenu bolest s popisa;
(b) uzmu potrebne uzorke od domaćih životinja od vrsta s popisa i druge uzorke za laboratorijsko ispitivanje u laboratorijima koje je nadležno tijelo odredilo za tu namjenu;
(c) provedu laboratorijsko ispitivanje kako bi potvrdili ili isključili prisutnost određene bolesti s popisa.
3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o detaljnim pravilima o dopunama pravilima za istrage u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.
Članak 74.
Početne mjere suzbijanja bolesti koje provodi nadležno tijelo
1. Nadležno tijelo, u slučaju sumnje na bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c) kod domaćih životinja, provodi sljedeće preliminarne mjere suzbijanja bolesti, u čekanju rezultata istraživanja u skladu s člankom 73. stavkom 1. i poduzimanja mjera suzbijanja bolesti u skladu s člankom 78. stavcima 1. i 2.:
(a) primjenjuje mjere suzbijanja bolesti kako bi ograničilo širenje te bolesti s popisa izvan zaraženog teritorija, objekta, kućanstva, poslovanja s hranom ili hranom za životinje, prijevozničkog poduzeća, trgovine stokom, objekta za nusproizvode životinjskog podrijetla ili drugog mjesta; [Am. 207]
(b) pokreće, kada je potrebno, epidemiološko istraživanje uzimajući u obzir pravila o takvom istraživanju u skladu s člankom 57. stavkom 1. i pravilima usvojenim u skladu s člankom 57. stavkom 2.
2. Preliminarne mjere suzbijanja bolesti u skladu sa stavkom 1. odgovarajuće su i razmjerne riziku koji predstavlja bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) ili (c) uzimajući u obzir sljedeće:
(a) profil bolesti;
(b) zaražene domaće životinje;
(c) zdravstveni sustav države članice, zone, kompartmenta ili objekta gdje postoji sumnja na tu bolest s popisa;
(d) preliminarne mjere suzbijanja bolesti u skladu s člankom 55. stavkom 1. i člankom 56. i delegiranim aktima usvojenim u skladu s člankom 55. stavkom 2.
3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o pravilima nadopunjavanja onih propisanih u stavku 1. ovoga članka, uzimajući u obzir pitanja iz stavka 2. ovoga članka, u vezi s:
(a) preliminarnim mjerama suzbijanja bolesti koje treba poduzeti kako bi se spriječilo širenje bolesti s popisa, u skladu sa stavkom 1. točkom (a);
(b) primjenom preliminarnih mjera suzbijanja bolesti u skladu sa stavkom 1. točkom (a) u drugim objektima, njihovim epidemiološkim jedinicama, kućanstvima, u poslovanju s hranom ili hranom za životinje, prijevozničkim poduzećima, trgovini stokom, objektima za nusproizvode životinjskog podrijetla ili druga mjesta; [Am. 208]
(c) utvrđivanjem privremenih zona ograničenja koje su usklađene prema profilu bolesti.
Članak 75.
Pregled i proširenje preliminarnih mjera suzbijanja bolesti
Mjere suzbijanja bolesti u skladu s člankom 74. stavkom 1.:
(a) pregledava nadležno tijelo, prema potrebi, slijedeći rezultate istraga u skladu sa člankom 73. stavkom 1. i kada je to važno, epidemiološko ispitivanje predviđeno člankom 74. stavkom 1. točkom (b);
(b) proširuju se na ostala mjesta iz članka 74. stavka 3. točke (b) kad je to potrebno.
Dio 2.
Potvrda bolesti kod domaćih životinja
Članak 76.
Službena potvrda bolesti od strane nadležnog tijela
1. Nadležno tijelo službenu potvrdu bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) ili (c) temelji na sljedećim podacima:
(a) rezultatima kliničkih i laboratorijskih ispitivanja u skladu s člankom 73. stavkom 2.;
(b) epidemiološkom istraživanju u skladu s člankom 74. stavkom 1. točkom (b), kada je to važno;
(c) ostalim dostupnim epidemiološkim podacima.
2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o zahtjevima koje treba ispuniti za službenu potvrdu u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.
Članak 77.
Ukidanje preliminarnih mjera suzbijanja bolesti kada je pojava bolesti isključena
Nadležno tijelo nastavlja primjenjivati preliminarne mjere suzbijanja bolesti u skladu s člankom 74. stavkom 1. i člankom 75. sve dok prisustvo bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) ili (c) nije isključeno u skladu s člankom 76. stavkom 1. ili pravilima donesenima u skladu s člankom 76. stavkom 2.
Dio 3.
Mjere suzbijanja bolesti u slučaju potvrde bolesti kod domaćih životinja
Članak 78.
Mjere suzbijanja bolesti koje provodi nadležno tijelo
1. U slučaju službene potvrde u skladu s člankom 76. stavkom 1. izbijanja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) kod domaćih životinja nadležno tijelo:
(a) u državi članici, zoni ili kompartmentu u kojem se provodi obvezan program iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 1. za tu bolest s popisa, primjenjuje mjere suzbijanja bolesti propisane tim obveznim programom iskorjenjivanja;
(b) u državi članici, zoni ili kompartmentu u kojem se još ne provodi obvezan program iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 1. za tu bolest s popisa, pokreće obvezan program iskorjenjivanja i primjenjuje mjere suzbijanja bolesti propisane spomenutim programom.
2. U slučaju službene potvrde u skladu s člankom 76. stavkom 1. izbijanja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (c) kod domaćih životinja nadležno tijelo:
(a) u državi članici, zoni ili kompartmentu u kojem se provodi dobrovoljni program iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 2. za tu bolest s popisa, primjenjuje mjere suzbijanja bolesti propisane spomenutim dobrovoljnim programom iskorjenjivanja;
(b) u državi članici, zoni ili kompartmentu u kojem se ne provodi dobrovoljni program iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 2. za tu bolest s popisa, primjenjuje, prema potrebi, mjere suzbijanja i sprečavanja širenja bolesti. [Am. 209]
3. Mjere predviđene stavkom 2. točkom (b) ovoga članka razmjerne su riziku koji predstavlja određena bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (c) uzimajući u obzir:
(a) profil bolesti;
(b) zaražene domaće životinje uzimajući posebno u obzir njihovu pripadnost ugroženoj pasmini ili vrsti; [Am. 210]
(c) zdravstveni sustav države članice, područja, zone, kompartmenta ili objekta u kojem je bolest s popisa službeno potvrđena;
(d) mjere suzbijanja bolesti koje se obavljaju u objektima, drugim mjestima i zonama ograničenja u skladu s odjeljkom 4. poglavlja 1. ove glave.
Članak 79.
Delegiranje ovlasti koje se odnose na mjere suzbijanja bolesti koje poduzima nadležno tijelo
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o detaljnim pravilima koja se odnose na mjere suzbijanja bolesti u slučaju izbijanja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) ili (c) kod domaćih životinja u skladu s člankom 78. stavkom 2. točkom (b) uzimajući u obzir kriterije iz članka 78. stavka 3.
Dio 4.
Divlje životinje i životinje pripitomljenih vrsta bez vlasnika [Am. 211]
Članak 80.
Divlje životinje i životinjepripitomljenih vrsta bez vlasnika [Am. 212]
1. U slučaju sumnje ili službene potvrde bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) kod divljih i životinja pripitomljenih vrsta bez vlasnika, nadležno tijelo pogođene države članice: [Am. 213]
(a) na čitavom teritoriju države članice, područja ili zone pod obveznim programom iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 1. za tu bolest s popisa, primjenjuju mjere suzbijanja bolesti propisane spomenutim obveznim programom iskorjenjivanja;
(b) na čitavom teritoriju države članice, područja ili zone koja nije pod obveznim programom iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 1. za tu bolest s popisa, pokreću obvezni program iskorjenjivanja i primjenjuju mjere suzbijanja bolesti propisane spomenutim programom iskorjenjivanja, prema potrebi kako bi suzbilo i spriječilo širenje bolesti.
2. U slučaju izbijanja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b)(c) kod divljih životinja i životinja pripitomljenih vrsta bez vlasnika koje nisu obuhvaćene odredbama članka 8. stavka 1. točke (b), nadležno tijelo pogođene države članice: [Am. 214]
(a) na čitavom teritoriju države članice, područja ili zone pod dobrovoljnim programom iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 2. za tu bolest s popisa, primjenjuju mjere suzbijanja bolesti propisane tim dobrovoljnim programom iskorjenjivanja;
(b) na čitavom teritoriju države članice, područja ili zone koja nije pod dobrovoljnim programom iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 2. za tu bolest s popisa primjenjuju, prema potrebi, mjere suzbijanja i sprečavanja širenja bolesti.
3. Mjere suzbijanja bolesti iz stavka 2. točke (b) u obzir uzimaju sljedeće:
(a) profil bolesti;
(b) oboljele divlje životinje i životinje pripitomljenih vrsta bez vlasnika; [Am. 215]
(ba) kontakt divljih s domaćim životinjama i s time povezani rizik od uzajamne zaraze; [Am. 216]
(bb) direktni kontakt zaraženih životinja s ljudima i zadržavanje u njihovoj blizini; [Am. 217]
(c) mjere suzbijanja bolesti u slučaju sumnje ili službene potvrde bolesti s popisa u zonama ograničenja kod domaćih životinja u skladu s pravilima propisanim u odjeljcima od 1. do 4. poglavlja 1. ove glave.
4. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o detaljnim pravilima koja nadopunjuju mjere suzbijanja bolesti u slučaju izbijanja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) ili (c) kod divljih i životinja pripitomljenih vrsta bez vlasnika u skladu sa stavkom 2. točkom (b) ovoga članka. [Am. 218]
Odjeljak 5.
Koordinacija koju obavlja Komisija i privremene posebne mjere suzbijanja bolesti
Članak 81.
Koordinacija mjera koju obavlja Komisija i privremena posebna pravila koja se odnose na odjeljke od 1. do 4.
1. Države članice obavješćuju Komisiju o mjerama suzbijanja bolesti koje je nadležno tijelo poduzelo u odnosu na bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) ili (c), u skladu s člankom 76. stavkom 1., člancima 77. i 78. i člankom 80. stavkom 1. i 2. i delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 76. stavkom 2., člankom 79. i člankom 80. stavkom 4.
2. Komisija preispituje stanje bolesti i mjere suzbijanja bolesti koje je nadležno tijelo poduzelo u skladu s ovim poglavljem i može, putem provedbenih akata, propisati posebna pravila za mjere suzbijanja bolesti za ograničeno vremensko razdoblje u odnosu na bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c), pod uvjetima koji odgovaraju epidemiološkoj stanju, kada:
(a) mjere suzbijanja bolesti koje je nadležno tijelo poduzelo ne odgovaraju epidemiološkom stanju;
(b) se čini kako se bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) ili (c) širi unatoč mjerama suzbijanja bolesti koje su poduzete u skladu s ovim člankom, prema potrebi.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
3. Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga koji se odnose na bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c) koja predstavlja rizik znatnog utjecaja, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 255. stavka 3.
DIO IV.
REGISTRACIJA, ODOBRENJE, SLJEDIVOST I KRETANJA
GLAVA I.
Kopnene životinje, zametni proizvodi i proizvodi životinjskog porijekla od kopnenih životinja
Poglavlje 1.
Registracija, odobrenje, vođenje evidencije i registri
Dio 1.
Registracija objekata i prijevoznika
Članak 82.
Obveza subjekata registracije objekata
1. Subjekti iz objekata u kojima se uzgajaju kopnene životinje ili sakupljaju, proizvode, obrađuju i skladište zametni proizvodi, kako bi bili registrirani u skladu s člankom 88. prije nego započnu takve aktivnosti:
(a) obavješćuju nadležno tijelo o bilo kojem takvom objektu pod njihovom odgovornošću;
(b) nadležnom tijelu dostavljaju podatke o:
(i) nazivu i adresi subjekta;
(ii) lokaciji i opisu;
(iii) kategorijama, vrstama i brojevima uzgajanih kopnenih životinja ili zametnih proizvoda u objektu i kapacitet objekta;
(iv) vrsti objekta;
(v) drugim aspektima objekta koji su značajni za utvrđivanje rizika koje on predstavlja.
2. Subjekti koji vode objekte iz stavka 1. obavještavaju nadležno tijelo o bilo kakvim:
(a) znatnim promjenama u objektu u vezi pitanjima iz stavka 1. točke (c);
(b) obustavama aktivnosti u objektu.
3. Objekti koji podliježu odobrenju u skladu s člankom 89. stavkom 1. nisu dužni osigurati informacije iz stavka 1. ovog članka.
Članak 83.
Odstupanja od obaveza subjekata na registraciju objekata
Odstupajući od članka 82. stavka 1., države članice mogu izuzeti određene kategorije objekata od potrebe za registracijom uzimajući u obzir sljedeće kriterije:
(a) kategorije, vrste i broj domaćih kopnenih životinja i zametnih proizvoda u objektu te kapacitet objekta;
(b) vrstu objekta;
(c) premještanja domaćih kopnenih životinja i zametnih proizvoda u i iz objekta.
Članak 84.
Provedbene ovlasti koje se odnose na obveze subjekata da registriraju objekte
Komisija provedbenim aktima može odrediti pravila o:
(a) informacijama koje subjekti trebaju osigurati u svrhu registracije objekta kako je predviđeno člankom 82. stavkom 1.;
(b) vrstama objekata koje država članica može izuzeti iz zahtjeva za registraciju u skladu sa člankom 83. pod uvjetom da spomenuti objekti ne predstavljaju znatan rizik i uzimajući u obzir kriterije predviđene tim člankom.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Članak 85.
Obveze registracije prijevoznika domaćih kopitara i papkara i delegirani akti
1. Prijevoznici domaćih kopitara i papkara kojiprevoze spomenute životinje između država članica, kako bi bili registrirani u skladu s člankom 88. prije nego započnu te aktivnosti:
(a) obavješćuju nadležno tijelo o svojoj aktivnosti;
(b) nadležnom tijelu dostavljaju podatke o:
(i) nazivu i adresi prijevoznika;
(ii) kategorijama, vrstama i broju domaćih kopnenih životinja koje se prevoze;
(iii) vrsti prijevoza;
(iv) prijevoznom sredstvu.
2. Prijevoznici obavješćuju nadležno tijelo o bilo kakvim:
(a) znatnim promjenama u vezi s pitanjima iz stavka 1. točke (b);
(b) prestanku aktivnosti prijevoza.
3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o izmjenama i dopunama pravila predviđenih stavkom 1. o obvezi prijevoznika drugih vrsta da pruži podatke u svrhu registracije svoje aktivnosti, uzimajući u obzir rizike koje takvi prijevozi uključuju.
Članak 86.
Odstupanja od obveze registracije prijevoznika domaćih kopitara i papkara
Odstupajući od članka 85. stavka 1., države članice mogu izuzeti određene kategorije prijevoznika od obveze registracije, uzimajući u obzir sljedeće kriterije:
(a) udaljenost na koju oni prevoze spomenute domaće kopnene životinje;
(b) kategorije, vrste i broj domaćih kopnenih životinja koje prevoze. [Am. 219]
Članak 87.
Provedbeni akti koji se odnose na obvezu registracije prijevoznika
Komisija je ovlaštena donijeti provedbene akte o:
(a) podacima koje treba osigurati prijevoznik u svrhu registracije svoje aktivnosti kako je predviđeno člankom 85. stavkom 1.;
(b) vrstama prijevoznika koje države članice mogu izuzeti iz zahtjeva za registraciju u skladu s člankom 86. pod uvjetom da vrsta prijevoza ne predstavlja znatan rizik i uzimajući u obzir kriterije predviđene tim člankom. [Am. 220]
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Članak 88.
Obveze nadležnih tijela koje se odnose na registraciju objekata i prijevoznika
Nadležno tijelo registrira:
(a) objekte u registru objekata i prijevoznika u skladu s člankom 96. stavkom 1., kada je subjekt dostavio potrebne informacije u skladu s člankom 82. stavkom 1.;
(b) prijevoznike u tom registru objekata i prijevoznika u skladu s člankom 96. stavkom 1. kada prijevoznik pruža potrebne podatke u skladu s člankom 85. stavkom 1.
Odjeljak 2.
Odobravanje određenih vrsta objekata
Članak 89.
Odobravanje određenih vrsta objekata i delegirani akti
1. Subjekti u sljedećim vrstama objekata podnose zahtjev nadležnom tijelu za odobrenje u skladu s člankom 91. stavkom 1. i ne započinju sa svojim aktivnostima prije nego je objekt odobren u skladu s člankom 92. stavkom 1.:
(a) objekti za skupne radnje za kopitare i papkare te perad, iz kojih se te životinje premještaju u drugu državu članicu;
(b) objekti za zametne proizvode za goveda, ovce, koze i konje, iz kojih su zametni proizvodi spomenutih životinja premještaju u drugu državu članicu;
(c) objekti gdje se legu pilići, iz kojih se jaja za valenje ili perad premještaju u drugu državu članicu;
(d) objekti u kojima se uzgaja perad, iz kojih je perad namijenjena za svrhe osim klanja i valenje jaja premješta u drugu zemlju članicu;
(e) bilo koja druga vrsta objekta za domaće kopnene životinje koje predstavljaju znatan rizik i koja treba biti odobrena u skladu s pravilima propisanima delegiranim aktom donesenim u skladu sa stavkom 3. točkom (b) ovoga članka.
2. Subjekti prestaju sa aktivnostima u objektu navedenom u stavku 1. kada:
(a) nadležno tijelo povuče ili obustavi odobrenje u skladu s člankom 95. stavkom 2.; ili
(b) u slučaju uvjetnog odobrenja danog u skladu s člankom 94. stavkom 3., objekt ne udovolji preostalim uvjetima iz članka 94. stavka 3. te ne pribavi konačno odobrenje u skladu s člankom 92. stavkom 1.
3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o izmjenama i dopunama pravila za odobravanje objekata utvrđenih stavkom 1. ovog članka o:
(a) odstupanjima od zahtjeva za subjekte o vrsti objekta iz stavka 1. točaka od (a) do (d) podnoseći zahtjev nadležnom tijelu za odobrenje nadležnog tijela, kada spomenuti objekti ne predstavljaju znatan rizik;
(b) vrstama objekata koji moraju biti odobreni u skladu sa stavkom 1. točkom (e);
(c) posebnim pravilima za prestanak aktivnosti za objekte za zametne proizvode u skladu sa stavkom 1. točkom (b).
4. Pri usvajanju delegiranih akata utvrđenih stavkom 3. Komisija uzima u obzir sljedeće kriterije:
(a) kategorije i vrste ili pasmine domaćih kopnenih životinja ili zametnih proizvoda u objektu; [Am. 221]
(b) broj vrsta i broj domaćih kopnenih životinja ili zametnih proizvoda koji se drže u objektu;
(c) vrste objekata i vrstu proizvodnje;
(d) premještanja domaćih kopnenih životinja ili zametnih proizvoda u i izvan spomenutih vrsta objekata.
Članak 90.
Odobravanje statusa zatvorenih objekata
Subjekti koji vode objekte za koje se želi pribaviti status zatvorenog objekta:
(a) nadležnom tijelu podnose zahtjev za odobrenje u skladu s člankom 91. stavkom 1.;
(b) ne premještaju domaće životinje u zatvoreni objekt u skladu sa zahtjevima utvrđenim člankom 134. stavkom 1. i delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 134. stavkom 2. dok njihov objekt ne pribavi odobrenje tog statusa od nadležnog tijela u skladu s člankom 92. ili člankom 94.
Članak 91.
Obaveze subjekata u pogledu informacija pri pribavljanju odobrenja i provedbeni akti
1. U svrhu zahtjeva za odobrenjem njihovih objekata kako je utvrđeno člankom 89. stavkom 1., člankom 90. točkom (a), subjekti dostavljaju nadležnom tijelu informacije o:
(a) nazivu i adresi subjekta;
(b) lokaciji objekta i opisu prostora;
(c) kategorijama, vrstama i broju domaćih kopnenih životinja ili zametnih proizvoda u objektu;
(d) vrsti objekta;
(e) drugim aspektima objekta u vezi s njegovom posebnošću koji su značajni za utvrđivanje rizika koji isti predstavljaju.
2. Subjekti koji vode objekte iz stavka 1. nadležno tijelo obavješćuju o bilo kakvim:
(a) znatnim promjenama u objektima u vezi s pitanjima iz stavka 1. točki (a), (b) i (c);
(b) obustavama aktivnosti u objektu.
3. Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila o informacijama koje subjekti dostavljaju u prijavama za odobrenje njihovih objekata u skladu sa stavkom 1. ovog članka.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Članak 92.
Dodjeljivanje i uvjeti za odobrenje objekata te delegirani akti
1. Nadležno tijelo dodjeljuje odobrenje objekata u skladu s člankom 89. stavkom 1. i člankom 90. točkom (a) samo kada ti objekti: [Am. 222]
(a) kada je to primjenljivo, zadovoljavaju sljedeće zahtjeve o:
(i) karanteni, izolaciji i drugim mjerama biosigurnosti uzimajući u obzir zahtjeve utvrđene člankom 9. stavkom 1. točkom (b) i pravila donesena u skladu s člankom 9. stavkom 2.;
(ii) zahtjevima nadzora utvrđenim u članku 22. i, kada je to značajno, o vrsti objekta i uključenom riziku, u članku 23. i pravilima donesenim u skladu s člankom 24.;
(iii) vođenju evidencije utvrđenom u člancima 97. i 98. i pravilima donesenim u skladu s člancima 100. i 101.;
(b) imaju prostore i opremu koji:
(i) su adekvatni u smanjivanju rizika od uvođenja i širenja bolesti na prihvatljivu razinu, uzimajući u obzir vrstu objekta;
(ii) su primjerenog kapaciteta za broj domaćih kopnenih životinja ili količinu zametnih proizvoda;
(c) ne predstavljaju neprihvatljive rizike širenja bolesti, uzimajući u obzir postojeće mjere za umanjivanje rizika;
(d) posjeduju dovoljan broj primjereno obučenog osoblja za aktivnosti objekta;
(e) posjeduju sustav koji subjektima omogućuje da nadležnom tijelu dokažu usklađenost s točkama od (a) do (d).
2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. u vezi sa zahtjevima utvrđenima u stavku 1. ovog članka u vezi s:
(a) karantenom, izolacijom i drugim mjerama biosigurnosti iz stavka 1. točke (a) alineje (i);
(b) nadzorom iz stavka 1. točke (a) alineje (ii);
(c) prostorom i opremom iz stavka 1. točke (b).
(d) odgovornošću, nadležnošću i osposobljavanjem osoblja i veterinara u skladu sa stavkom 1. točkom (d);
(e) potrebnim nadzorom i kontrolom koje provodi nadležno tijelo.
3. Pri utvrđivanju pravila koja će biti određena delegiranim aktima usvojenim u skladu sa stavkom 2. Komisija uzima u obzir sljedeće:
(a) rizike koje svaka vrsta objekta predstavlja;
(b) kategorije i vrste domaćih kopnenih životinja;
(c) vrstu proizvodnje;
(d) tipične obrasce premještanja u određenim objektima te vrste i kategorije životinja koje se drže u tim objektima.
Članak 93.
Opseg odobrenja objekata
Nadležno tijelo izričito naznačuje u odobrenju objekta odobrenog u skladu s člankom 92. stavkom 1. nakon zahtjeva predanoga u skladu s člankom 89. stavkom 1. i člankom 90. točkom (a):
(a) za koje vrste objekata u skladu s člankom 89. stavkom 1., člankom 90. i pravilima donesenim u skladu s člankom 89. stavkom 3. točkom (b) vrijedi odobrenje;
(b) za koje kategorije i vrste domaćih kopnenih životinja ili zametnih proizvoda spomenutih vrsta vrijedi odobrenje.
Članak 94.
Postupci dodjeljivanja odobrenja nadležnog tijela
1. Nadležno tijelo utvrđuje procedure koje subjekti trebaju pratiti pri prijavi za odobrenje njihovog objekta u skladu s člankom 89. stavkom 1. i člankom 90. i člankom 91. stavkom 1. te vremenski okvir za terenske inspekcije iz sljedećeg stavka. [Am. 223]
2. Po primitku prijave subjekta za odobrenje nadležno tijelo izlazi u posjetu na licu mjesta u skladu s člankom 89. stavkom 1. i člankom 90.
2 a. Nadležno tijelo dodjeljuje odobrenje objekta kada se čini da isti, na temelju prijave subjekta i daljnje posjete nadležnog tijela objektu na licu mjesta kako je utvrđeno stavkom 1. i 2. ovog članka, zadovoljava sve zahtjeve za dobivanje odobrenja iz članka 92. stavka 1. i pravila donesenih u skladu s člankom 92. stavkom 2. [Am. 224]
3. Nadležno tijelo može dodijeliti uvjetno odobrenje objekta kada se čini da isti, na temelju prijave subjekta i daljnje posjete nadležnog tijela objektu na licu mjesta kako je utvrđeno stavkom 2. ovog članka, zadovoljava sve glavne zahtjeve koji pružaju dovoljno jamstvo kako takav objekt ne predstavlja znatan rizik, s ciljem osiguravanja zadovoljavanja svih zahtjeva za dobivanje odobrenja iz članka 92. stavka 1. i pravila donesenih u skladu s člankom 92. stavkom 2.
4. Kada nadležno tijelo dodijeli uvjetno odobrenje u skladu s stavkom 3. ovog članka, ono dodjeljuje puno odobrenje samo kada se iz još jedne posjete objektu na licu mjesta, koja je provedena unutar tri mjeseca od datuma dodjeljivanja uvjetnog odobrenja, pokaže kako objekt zadovoljava sve zahtjeve za odobrenje utvrđene člankom 92. stavkom 1. te pravila donesena u skladu s člankom 92. stavkom 2.
Kada ta posjeta na licu mjesta pokaže da je učinjen jasan napredak, no objekt još uvijek ne zadovoljava sve navedene zahtjeve, nadležno tijelo može produljiti uvjetno odobrenje, te osigurava potrebne učinkovite upute s ciljem pridonošenja uspješnom uklanjanju nedostataka. Međutim, uvjetno odobrenje ne smije vrijediti duže od šest mjeseci. [Am. 225]
Članak 95.
Ocjenjivanje, odgoda i povlačenje odobrenja od strane nadležnog tijela
1. Nadležno tijelo nadzire odobrenja objekata dodijeljena u skladu s člankom 92. i 94. Nadležno tijelo određuje, na temelju rizika, učestalost ponovne inspekcije ili najmanji ili najveći vremenski okvir unutar kojeg se inspekcija mora provesti te slučajeve kod kojih se taj okvir ne mogu poštovati. [Am. 226]
2. Kada nadležno tijelo utvrdi ozbiljne nedostatke kod objekta u vezi poštivanja zahtjeva određenih člankom 92. stavkom 1. i pravilima donesenim u skladu s člankom 92. stavkom 2. te subjekt nije u stanju pružiti dovoljna jamstva da će ti nedostaci biti otklonjeni, nadležno tijelo pokreće procedure za povlačenje odobrenja objekta.
Međutim, nadležno tijelo može odgoditi odobrenje objekta kada subjekt može jamčiti kako će unutar razumnog vremenskog razdoblja otkloniti nedostatke.
3. Odobrenje se ponovo daje samo nakon povlačenja ili odgode u skladu s stavkom 2. kada nadležno tijelo utvrdi da objekt potpuno zadovoljava sve zahtjeve ove Uredbe, primjerene toj vrsti objekta.
Odjeljak 3.
Registar nadležnih tijela za objekte i prijevoznike
Članak 96.
Registar objekata i prijevoznika
1. Nadležno tijelo uspostavlja i održava ažuran registar:
(a) svih objekata i prijevoznika registriranih u skladu s člankom 88.;
(b) svih odobrenih objekata u skladu s člancima 92. i 94.
Registar je dostupan Komisiji, drugim zemljama članicama i javnosti. [Am. 227]
2. Kada je to potrebno i bitno, nadležno tijelo može spojiti registraciju iz stavka 1. točke (a) i odobrenje iz stavka 1. točke (b) s registracijom u druge svrhe.
3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:
(a) informacijama koje treba uključiti u registar objekata iz stavka 1.;
(b) dodatnim zahtjevima za registraciju objekata za zametne proizvode, nakon prestanka aktivnosti;
(c) javnoj dostupnosti registra u skladu sa stavkom 1.
4. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila o formatu i procedurama za registraciju objekata i prijevoznika te odobrenih objekata iz stavka 1. ovoga članka.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Odjeljak 4.
Vođenje evidencije
Članak 97.
Obveze vođenja evidencije subjekata i objekata osim objekata za zametne proizvode
1. Subjekti koji vode objekte koji su podložni registraciji u skladu s člankom 88. ili odobrenju u skladu s člankom 92. stavkom 1. vode ažurnu evidenciju koja sadrži najmanje sljedeće podatke:
(a) vrste, kategorije, broj i, kada je potrebno, identifikacija domaćih kopnenih životinja u njihovom objektu; [Am. 228]
(b) premještanja domaćih kopnenih životinja unutar i izvan njihovog objekta, navodeći prema potrebi:
(i) njihovo mjesto polazišta ili odredišta;
(ii) datum takvih premještanja;
(c) dokumente u elektroničkom obliku ili spisu koji prate domaće kopnene životinje koje dolaze u ili odlaze iz njihovog objekta u skladu s člankom 106. točkom (b), člankom 107. točkom (b), člankom 109. točkom (c), člankom 110. točkom (b), člankom 113. točkom (b), člankom 140. stavkom 1. i 2., člankom 162. stavkom 2. i pravilima donesenim u skladu s člancima 114. i 117. i člankom 141. stavkom 1. točkama (b) i (c);
(d) tretiranje bilo kojih problema sa zdravljem životinja koji se odnose na domaće životinje u svojem objektu; [Am. 229]
(e) mjere biosigurnosti, nadzora, obrade, rezultate testova i druge bitne informacije kada je to primjereno:
(i) kategorije i vrste domaćih kopnenih životinja u objektu;
(ii) vrstu proizvodnje;
(iii) vrstu i veličinu objekta;
(f) rezultati zdravstvenih inspekcija životinja potrebnih u skladu s člankom 23. stavkom 1. i pravilima donesenim u skladu s člankom 24.
2. Objekte izuzete iz zahtjeva registracije u skladu s člankom 83., države članice mogu izuzeti iz zahtjeva, radi očuvanja evidencije podataka popisanih u stavku 1. ovoga članka. Države članice obavješćuju Komisiju o svim izuzećima te vode evidenciju o svim izuzetim objektima na svom teritoriju. [Am. 230]
3. Subjekti u objektima vode evidenciju predviđenu stavkom 1. o objektu i:
(a) stavljaju je na raspolaganje nadležnom tijelu na njegov zahtjev;
(b) čuvaju je tijekom najkraćeg mogućeg razdoblja koje treba ustanoviti nadležno tijelo, a koje ne smije biti kraće od tri godine.
Članak 98.
Vođenje evidencije o objektima za zametne proizvode
1. Subjekti u objektima za zametne proizvode vode i održavaju evidenciju koja sadrži barem sljedeće podatke:
(a) pasminu, starost i identifikaciju životinja davatelja upotrijebljenu u proizvodnji zametnih proizvoda;
(b) vrijeme i mjesto prikupljanja, obrade i pohrane za prikupljene, proizvedene i pohranjene zametne proizvode;
(c) identifikaciju zametnih proizvoda uz pojedinosti o mjestu odredišta, ako je poznato;
(d) dokumente u elektroničkom obliku ili spisu koji prate domaće zametne proizvode koje dolaze u ili odlaze iz objekta u skladu s člankom 159., člankom 162. stavkom 2. i pravilima donesenim u skladu s člankom 160. stavkom 3. i 4.;
(da) rezultate kliničkih i laboratorijskih pretraga; [Am. 231]
(e) upotrijebljene laboratorijske tehnike.
2. Objekte izuzete iz zahtjeva registracije u skladu s člankom 84., države članice mogu izuzeti iz zahtjeva, radi očuvanja evidencije podataka popisanih u stavku 1. ovoga članka. Države članice obavješćuju Komisiju o svim izuzećima te vode evidenciju o svim izuzetim objektima na svom teritoriju. [Am. 232]
3. Subjekti u objektima za zametne proizvode vode evidenciju predviđenu stavkom 1. o objektu i:
(a) stavljaju je na raspolaganje nadležnom tijelu na njegov zahtjev;
(b) čuvaju je tijekom najkraćeg mogućeg razdoblja koje treba ustanoviti nadležno tijelo, a koje ne smije biti kraće od tri godine.
Članak 99.
Vođenje evidencije za prijevoznike
1. Prijevoznici zametnih proizvoda vode i održavaju evidenciju koja sadrži barem sljedeće podatke:
(a) objekte koje su posjetili;
(b) kategorije, vrste i broj zametnih proizvoda koje su prevezli;
(c) čišćenje, dezinfekcija i dezinsekcija sredstava prijevoza.
2. Prijevoznike koji su izuzeti od zahtjeva registracije u skladu s člankom 86., država članica može izuzeti iz zahtjeva evidencije podataka popisanih u stavku 1. ovoga članka. Države članice obavješćuju Komisiju o svim izuzećima te vode evidenciju o svim izuzetim objektima na svom teritoriju. [Am. 233]
3. Prijevoznici vode evidenciju predviđenu stavkom 1.:
(a) na način da je odmah dostupna na nadležnom tijelu na njegov zahtjev.
(b) tijekom najkraćeg mogućeg razdoblja koje treba ustanoviti nadležno tijelo, a koje ne smije biti kraće od tri godine.
Članak 100.
Delegiranje ovlasti koje se odnose na vođenje evidencije
1. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o pravilima koja dopunjuju zahtjeve za vođenje evidencije koji su utvrđeni člancima 97., 98. i 99., u vezi s:
(a) odstupanjima od zahtjeva za vođenjem evidencije za:
(i) subjekte određenih vrsta objekata i određene vrste prijevoznika;
(ii) objekte u kojima se uzgajaju ili prijevoznike koji rukuju malim brojem domaćih kopnenih životinja ili manjom količinom zametnih tkiva;
(iii) određene kategorije ili vrste domaćih kopnenih životinja ili zametnih proizvoda; [Am. 234]
(b) podacima koje treba zabilježiti pored onih predviđenih člankom 97. stavkom 1., člankom 98. stavkom 1. i člankom 99. stavkom 1.;
(c) dodatnim zahtjevima za evidenciju sakupljenih, proizvedenih, obrađenih zametnih proizvoda u objektu za zametne proizvode nakon što završe svoje aktivnosti.
2. Kod propisivanja pravila utvrđenih delegiranim aktima iz stavka 1., Komisija uzima u obzir sljedeće:
(a) rizike koje predstavlja svaka vrsta objekta i prijevoznika;
(b) kategorije i vrste domaćih kopnenih životinja ili zametnih proizvoda u objektima ili u prijevozu;
(c) vrstu proizvodnje u objektu ili vrstu prijevoza;
(d) tipične obrasce premještanja po vrstama objekata i dotičnim kategorijama životinja;
(e) broj domaćih kopnenih životinja ili količinu zametnih proizvoda u objektu ili u prijevozu koje obavlja prijevoznik.
Članak 101.
Provedbene ovlasti koje se odnose na vođenje evidencije
Komisija provedbenim aktima propisuje pravila o:
(a) formatu evidencija predviđenih člankom 97. stavkom 1., člankom 98. stavkom 1. i člankom 99. stavkom 1. te pravilima donesenim u skladu s člankom 100.;
(b) elektroničkoj pohrani evidencija predviđenih člankom 97. stavkom 1., člankom 98. stavkom 1. i člankom 99. stavkom 1. te pravilima donesenim u skladu s člankom 100.;
(c) postupcima vođenja evidencija predviđenih člankom 97. stavkom 1., člankom 98. stavkom 1. i člankom 99. stavkom 1. te pravilima donesenim u skladu s člankom 100.;
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Poglavlje 2.
Zahtjevi sljedivosti za domaće kopnene životinje i zametne proizvode
Odjeljak 1.
Domaće kopnene životinje
Članak 102.
Odgovornost država članica za uspostavljanje sustava za identifikaciju i registraciju domaćih kopnenih životinja
1. Države članice imaju uvedeni sustav za identifikaciju i registraciju domaćih kopnenih životinja i, kada je to prikladno, za bilježenje njihovih kretanja, uzimajući u obzir:
(a) vrste ili kategorije domaćih kopnenih životinja;
(b) rizik koji predstavlja određena vrsta ili kategorija.
2. Sustav predviđen u stavku 1. sadrži sljedeće elemente:
(a) sredstva identifikacije domaćih kopnenih životinja zasebno ili u skupinama;
(b) identifikacijske dokumente, dokumente o kretanju i druge dokumente za identifikaciju i praćenje domaćih kopnenih životinja iz članka 104.;
(c) ažurirane evidencije objekata u skladu s člankom 97. stavkom 1. točkama (a) i (b);
(d) računalnu bazu podataka domaćih kopnenih životinja predviđenu člankom 103. stavkom 1.
3. Sustav predviđen stavkom 1. osmišljen je na način da:
(a) osigurava učinkovitu primjenu mjera sprječavanja i suzbijanja bolesti predviđenih ovom Uredbom;
(b) olakšava sljedivost domaćih kopnenih životinja i njihovo kretanje unutar i između država članica i ulazak u Uniju;
(c) osigurava djelotvornu interoperabilnost, integraciju i usklađenost elemenata tog sustava;
(d) osigurava da je sustav, do primjerene mjere, prilagođen:
(i) računalnom sustavu informacija za obavješćivanje i izvješćivanje u Uniji predviđenom člankom 20.;
(ii) IMSOC-u;
(e) osigurava usklađeni pristup različitim vrstama životinja koje sustav obuhvaća .
4. Države članice, kada je to prikladno, mogu:
(a) upotrijebiti sustav u cijelosti ili jedan njegov dio predviđen u stavku 1. za svrhe osim onih iz stavka 3., točaka (a) i (b);
(b) integrirati identifikacijske dokumente, dokumente o kretanju i druge dokumente predviđene člankom 104. s certifikatima o zdravlju životinja ili samodeklaracijskim dokumentom predviđenima člankom 140. stavcima 1. i 2. i člankom 148. stavkom 1. i pravilima donesenim u skladu s člankom 141. stavcima (b) i (c) i člankom 148. stavcima 3. i 4.;
(c) imenovati drugo tijelo ili ovlastiti drugo tijelo ili fizičku osobu za praktičnu primjenu sustava identifikacije i registracije iz stavka 1.
Članak 103.
Obveza država članica uspostavljanja računalne baze podatka domaćih kopnenih životinja
1. Države članice uspostavljaju i održavaju računalnu bazu podatka za evidenciju:
(a) sljedećih podataka koji se odnose na domaće životinje koje pripadaju vrstama goveda, ovaca i koza:
(i) njihova zasebna identifikacija u skladu s člankom 106. točkom (a) i člankom 107. točkom (a);
(ii) objekti u kojima se uzgajaju;
(iii) njihova kretanja u i iz objekata;
(b) sljedećih podataka koji se odnose na domaće životinje koje pripadaju vrsti svinja: objekti koji ih uzgajaju;
(i) objekti u kojima se uzgajaju;
(ii) njihova kretanja u i iz objekata; [Am. 235]
(c) sljedećih podataka koji se odnose na domaće životinje koji pripadaju vrsti konja:
(i) njihov jedinstveni broj života u skladu s člankom 109. stavkom 1. točkom (a);
(ii) sredstva identifikacije koja povezuju tu životinju sa identifikacijskim dokumentom iz alineje (iii), prema potrebi;
(iii) identifikacijski dokument u skladu s člankom 109. stavkom 1. točkom (c);
(iv) objekti u kojima su spomenute životinje redovito uzgajane;
(d) podaci koji se odnose na domaće kopnene životinje koje pripadaju vrstama osim onih iz točaka (a), (b) i (c) kada je to u skladu s pravilima donesenim u skladu sa stavkom 2.
2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o evidenciji podataka koji se odnose na životinjske vrste osim onih u skladu sa stavkom 1. točkom (a), (b) i (c) ovoga članka, u računalnim bazama podataka predviđenim dotičnim stavkom prema potrebi, uzimajući u obzir rizike koje predstavljaju za:
(a) osiguranje učinkovite primjene mjera sprečavanja i suzbijanja bolesti predviđenih ovom Uredbom;
(b) olakšavanje sljedivosti domaćih kopnenih životinja, njihovo kretanje unutar i između država članica i njihov ulazak u Uniju.
2 a. Države članice do 1. siječnja 2018. uvode obvezu registriranja pasa. Komisija do 31. srpnja 2019. Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o iskustvima država članica s registracijom i identifikacijom pasa, a posebice životinja bez vlasnika. Ovo izvješće se prema potrebi nadopunjuje prijedlogom za minimalne zahtjeve primjenjive na baze podataka sukladno stavku 1. [Am. 236]
Članak 104.
Obveza nadležnog tijela u vezi s identifikacijskim dokumentima, dokumentima o kretanju i ostali m dokumentima za identificiranje i lociranje domaćih kopnenih životinja
Nadležno tijelo izdaje:
(a) identifikacijske dokumente za domaće kopnene životinje kada to propisuje članak 106. točka (b), članak 109. točka (c), članak 112. stavak 1. točka (b), članak 112. stavak 2. točka (b), članak 113. točka (b) i pravila donesena u skladu sa člancima 114. i 117.;
(b) dokumente o kretanju i ostale dokumente za identificiranje i lociranje domaćih kopnenih životinja kada to propisuje članak 107. točka (b), članak 110. točka (b), članak 113. točka (b) i pravila donesena u skladu s člancima 114. i 117.
Članak 105.
Javna dostupnost informacija o sredstvima identifikacije
Nadležno tijelo obavješćuje Komisiju i osigurava da su javno dostupne informacije o:
(a) kontaktnim točkama za računalne baze podataka koje su države članice uspostavile u skladu s člankom 103. stavkom 1.;
(b) tijelima odgovornima za izdavanje identifikacijskih dokumenata, dokumenata o kretanju i drugih dokumenata u skladu s člankom 104., uzimajući u obzir članak 102. stavak 4. točku (c);
(c) sredstvima identificiranja koja se upotrebljavaju za svaku kategoriju i vrstu domaćih kopnenih životinja u skladu s člankom 106. točkom (a), člankom 107. točkom (a), člankom 109. stavkom 1., člankom 110. točkom (a), člankom 112. stavkom 1. točkom (a), člankom 112. stavkom 2. točkom (a), člankom 113. točkom (a) i pravilima donesenim u skladu s člancima 114. i 117.;
(d) propisanom formatu za izdavanje identifikacijskih dokumenata i ostalih dokumenata iz članka 104.
Članak 106.
Obveze subjekta pri identificiranju domaćih životinja koje pripadaju vrsti goveda
Subjekti koji uzgajaju životinje koje pripadaju vrsti goveda:
(a) osiguravaju da se spomenute domaće životinje identificiraju zasebno fizičkim sredstvima identifikacije;
(b) osiguravaju da su spomenute domaće životinje popraćene identifikacijskih dokumentom koji je izdalo nadležno tijelo ili određeno tijelo te koji je dokument koji se izdaje jednom tijekom života i da taj dokument:
(i) se čuva ispravno ispunjen i ažuriran od strane subjekta;
(ii) prati spomenute kopnene domaće životinje za vrijeme kretanja;
(c) prenose podatke o kretanjima spomenutih domaćih životinja u objektu i izvan njega u računalnu bazu podataka iz članka 103. stavka 1. i pravila donesenih u skladu s člancima 114. i 117.
Članak 107.
Obveze subjekata pri identifikaciji domaćih životinja koje pripadaju vrstama ovaca i koza
Subjekti koji uzgajaju životinje koje pripadaju vrstama ovaca i koza:
(a) osiguravaju da se spomenute domaće životinje identificiraju zasebno putem fizičkim sredstvima identifikacije;
(b) osiguravaju da su spomenute domaće životinje popraćene identifikacijskim dokumentom koji je izdalo nadležno tijelo u skladu s člankom 104. kada se premještaju iz objekta u kojem se spomenute životinje uzgajaju;
(c) prenose podatke o kretanjima spomenutih domaćih životinja u objektu i izvan njega u računalnu bazu podataka iz članka 103. stavka 1. i pravila donesenih u skladu s člancima 114. i 117.
Članak 108.
Odstupanja koja se tiču identifikacijskih dokumenata i dokumenata o kretanju za domaće životinje koje pripadaju vrstama goveda, ovaca i koza
Iznimno od odredaba članka 104., članka 106. točke (b) i članka 107. točke (b), države članice mogu izuzeti subjekte iz zahtjeva za osiguranje da su domaće životinje koje pripadaju vrstama goveda, ovaca i koza popraćene identifikacijskim dokumentima ili dokumentima o kretanju tijekom kretanja unutar države članice, pod uvjetom da:
(a) informacije sadržane u dokumentima o kretanju ili identifikacijskim dokumentima uključene su u računalnu bazu podataka u skladu s člankom 103. stavkom 1.;
(b) sustav identifikacije i registracije domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca i koza pruža jednaku razinu sljedivosti kako je naznačeno u identifikacijskim dokumentima i dokumentima o kretanju.
Članak 109.
Obveze subjekta pri identifikaciji i registraciji domaćih životinja koje pripadaju vrsti konja
1. Subjekti koji uzgajaju domaće životinje koje pripadaju vrsti konja osiguravaju da se spomenute životinje identificiraju zasebno:
(a) jedinstvenim brojem života koji je zabilježen u računalnoj bazi podataka u skladu s člankom 103. stavkom 1.;
(b) metodom koja nedvojbeno povezuje domaću životinju s identifikacijskim dokumentom predviđenim točkom (c) ovoga stavka kojeg je izdalo nadležno tijelo u skladu s člankom 104.;
(c) ispravno ispunjenim identifikacijskim dokumentom koji se izdaje jednom tijekom života.
2. Subjekti koji uzgajaju domaće životinje koje pripadaju vrsti konja prenose podatke o spomenutim životinjama u računalnu bazu podataka u skladu s člankom 103. stavkom 1. i pravilima donesenim u skladu s člancima 114. i 117.
Članak 110.
Obveze subjekata pri identifikaciji i registraciji domaćih životinja koje pripadaju vrsti svinja
Subjekti koji uzgajaju domaće životinje koje pripadaju vrsti svinja:
(a) osiguravaju da se spomenute domaće životinje identificiraju zasebno fizičkim sredstvima identifikacije;
(b) osiguravaju da su spomenute domaće životinje popraćene ispravno ispunjenim dokumentom o kretanju koji je izdalo nadležno tijelo u skladu s člankom 104. točkom (b) kada se premještaju iz objekta u kojem se spomenute životinje uzgajaju;
(c) prenose podatke o kretanjima spomenutih domaćih životinja u objektu i izvan njega u računalnu bazu podataka iz članka 103. stavka 1. i pravila donesenih u skladu s člancima 114. i 117.
Članak 111.
Odstupanja koja se tiču kretanja domaćih životinja koje pripadaju vrsti svinja
Iznimno od odredaba članka 110. točke (b), države članice mogu izuzeti subjekte iz zahtjeva osiguranja da su domaće životinje koje pripadaju vrsti svinja popraćene ispravno popunjenim dokumentima o kretanju koje je izdalo nadležno tijelo za kretanja unutar države članice, pod uvjetom da:
(a) podaci o spomenutim kretanjima uključeni su u računalnu bazu podataka koju je država članica uspostavila u skladu s člankom 103. stavkom 1.;
(b) sustav identifikacije i registracije domaćih životinja koje pripadaju vrsti svinja pruža jednaku razinu sljedivosti kako je naznačeno u spomenutim dokumentima o kretanju.
Članak 112.
Obveze vlasnika kućnih ljubimaca pri identificiranju i registriranju kopnenih kućnih ljubimaca
1. Vlasnici kućnih ljubimaca osiguravaju da kopneni kućni ljubimci vrsta navedenih u dijelu A Priloga I. koji se premještaju iz jedne države članice u drugu ispunjavaju zahtjeve Uredbe (EU) br. 576/2013. [Am. 239]
(b) popraćeni su ispravno ispunjenim i ažuriranim identifikacijskim dokumentom kojeg je izdalo nadležno tijelo u skladu s člankom 104. [Am. 241]
2. Vlasnici kućnih ljubimaca osiguravaju da kopneni kućni ljubimci vrsta navedenih u dijelu B Priloga I. prilikom premještaja iz jedne države članice u drugu i kada to zahtijevaju pravila donesena u skladu s člancima 114. i 117.ispunjavaju zahtjeve Uredbe (EU) br. 576/2013. [Am. 242]
(a) identificiraju ili zasebno ili u skupinama;[Am. 243]
(b) popraćeni su ispravno ispunjenim i ažuriranim identifikacijskim dokumentima, dokumentima o kretanju i drugim dokumentima za identificiranje i lociranje životinja, odgovarajućim za spomenute životinje.[Am. 244]
Članak 113.
Obveze subjekata pri identifikaciji domaćih kopnenih životinja osim životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i kućnih ljubimaca
Subjekti osiguravaju da se domaće kopnene životinje koje pripadaju vrstama osim goveda, ovaca, koza, svinja, konja i kućnih ljubimaca udovoljavaju sljedećim zahtjevima, kada se to zahtjeva pravilima donesenim u skladu s člancima 114. i 117.:
(a) identificiraju zasebno ili u skupinama;
(b) popraćeni su ispravno ispunjenim i ažuriranim identifikacijskim dokumentima, dokumentima o kretanju i drugim dokumentima za identificiranje i lociranje životinja, odgovarajućim za spomenute vrste životinja.
Članak 114.
Delegiranje ovlasti koje se odnose na identificiranje i registriranje
Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:
(a) imenovanja drugih tijela, autorizacije tijela ili fizičkih osoba, u skladu s člankom 102. stavkom 4. točkom (c);[Am. 245]
(b) detaljnih zahtjeva o:
(i) sredstvima identifikacije domaćih kopnenih životinja u skladu s člankom 106. točkom (a), člankom 107. točkom (a), člankom 109. stavkom 1., člankom 110. točkom (a), člankom 112. stavkom 1. točkom (a), člankom 112. stavkom 2. točkom (a) i člankom 113. točkom (a);
(ii) primjeni i upotrebi spomenutog sredstva identifikacije;
(c) podataka uključenih u:
(i) računalnu bazu podataka u skladu s člankom 103. stavkom 1.;
(ii) identifikacijski dokument za domaće životinje koje pripadaju vrsti goveda u skladu s člankom 105. točkom (b);
(iii) dokument o kretanju za domaće životinje koje pripadaju vrstama koza i ovaca u skladu s člankom 107. točkom (b);
(iv) identifikacijski dokument za domaće životinje koje pripadaju vrsti konja u skladu sa člankom 109. stavkom 1. točkom (c);
(v) dokument o kretanju za domaće životinje koje pripadaju vrsti svinja u skladu s člankom 110. točkom (b);
(vi) identifikacijske dokumente za kopnene kućne ljubimce u skladu s člankom 112. stavkom 1. točkom (b) ili identifikacijske dokumente, dokumente o kretanju ili druge dokumente za domaće kopnene kućne ljubimce u skladu s člankom 112. stavkom 2. točkom (b);[Am. 246]
(vii) identifikacijske dokumente ili dokumente o kretanju za domaće kopnene životinje osim životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i kućnih ljubimaca u skladu s člankom 113. točkom (b);
(d) podrobnih zahtjeva za različite vrste i kategorije domaćih kopnenih životinja kako bi se osigurao učinkovit rad sustava za identifikaciju i registraciju u skladu sa člankom 102. stavkom 1.;
(e) podrobnih zahtjeva za domaće kopnene životinje koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja i teritorija;
(f) zahtjeva za identifikaciju i registraciju domaćih kopnenih kućnih ljubimaca od vrsta navedenih u dijelu B Priloga I. i domaćih kopnenih životinja koje pripadaju vrstama osim goveda, ovaca, koza, svinja i konja prema potrebi, uzimajući u obzir rizike koje ta vrsta predstavlja za:
(i) osiguranje učinkovite primjene mjera sprečavanja i suzbijanja bolesti predviđenih ovom Uredbom;
(ii) olakšavanje sljedivosti domaćih kopnenih životinja i njihovog kretanja unutar i između država članica i njihov ulazak u Uniju.[Am. 247]
Članak 115.
Delegiranje ovlasti koje se odnose na odstupanja od zahtjeva sljedivosti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o odstupanjima za subjekte od zahtjeva za identifikaciju i registraciju u skladu s člancima 106., 107., 109. i 110. pod uvjetom da je osigurana potpuna sljedivost: [Am. 248]
(a) u slučajevima kada jedan ili više elemenata nisu nužni za ispunjavanje uvjeta u skladu s člankom 102. stavkom 3. točkama (a) i (b);
(b) kada druge mjere sljedivosti koje se provode u državama članicama jamče da razina sljedivosti dotičnih životinja nije dovedena u pitanje.
Članak 116.
Pitanja koja treba uzeti u obzir prilikom donošenja delegiranih akata u skladu s člancima 114. i 115.
Komisija uzima u obzir sljedeće prilikom utvrđivanja pravila koja trebaju biti određena delegiranim aktima u skladu s člancima 114. i 115.:
(a) kategorije i vrste domaćih kopnenih životinja;
(b) uključene rizike za spomenute domaće kopnene životinje;
(c) broj životinja u objektu;
(d) vrstu proizvodnje u objektu u kojem se spomenute kopnene životinje uzgajaju;
(e) uzorke kretanja za vrste i kategorije domaćih kopnenih životinja;
(f) pitanja o zaštiti i očuvanju vrsta domaćih kopnenih životinja;
(g) uspješnost drugih elemenata sljedivosti sustava za identifikaciju i registraciju domaćih kopnenih životinja u skladu s člankom 102. stavkom 2.
Članak 117.
Provedbene ovlasti koje se odnose na sljedivost domaćih kopnenih životinja
Komisija provedbenim aktima donosi pravila o primjeni zahtjeva predviđenih člancima 106., 107., 109., 110., 112. i 113. i onih propisanih delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 103. stavkom 2. i člancima 114. i 115. o:
(a) tehničkim specifikacijama, formatima i operativnim pravilima:
(i) sredstava, metoda i upotrebe identifikacije;
(ii) identifikacijskim dokumentima ili dokumentima o kretanju za domaće životinje koje pripadaju vrstama goveda, ovaca i koza;
(iii) identifikacijskim dokumentima domaćih životinja koje pripadaju vrsti konja;
(iv) identifikacijskim dokumentima, dokumentima o kretanju i ostalim dokumentima za domaće kopnene životinje koje pripadaju vrstama; ostalim osim goveda, ovaca, koza i konja
(v) o računalnim bazama podataka.
(b) vremenskim rokovima za:
(i) prijenos podataka koji obavljaju subjekti u računalne baze podataka;
(ii) registraciju domaćih kopnenih životinja;
(iii) identifikaciju domaćih kopnenih životinja i zamjena identifikacijskih oznaka;
(c) praktičnu primjenu iznimki identifikacije i registracije predviđenih pravilima donesenim u skladu s člankom 115.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Odjeljak 2.
Zametni proizvodi
Članak 118.
Zahtjevi sljedivosti koji se odnose na zametne proizvode domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, konja i svinja te perad
1. Subjekti koji proizvode, obrađuju ili skladište zametne proizvode označuju zametne proizvode domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, koza, ovaca, konja i svinja na način da mogu biti jasno slijeđeni do:
(a) životinja davatelja;
(b) datuma uzimanja;
(ba) pasmine;[Am. 249]
(c) objekata za zametne proizvode, gdje su bili prikupljeni, proizvedeni, obrađeni i pohranjeni.
2. Oznake predviđene stavkom 1. osmišljavaju se na način da se osigura:
(a) učinkovita primjena pravila sprečavanja i suzbijanja bolesti predviđenih ovom Uredbom;
(b) sljedivost zametnih proizvoda i njihovo kretanje u i između zemalja članica te njihov ulazak u Uniju.
Članak 119.
Delegiranje ovlasti koje se odnose na zahtjeve sljedivosti zametnih proizvoda
1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:
(a) zahtjeva sljedivosti zametnih proizvoda od domaćih kopnenih životinja vrsta goveda, koza, ovaca, svinja i konja, izmjenjujući i nadopunjujući pravila utvrđena člankom 118.;
(b) zahtjeva sljedivosti zametnih proizvoda od domaćih kopnenih životinja vrsta drugih osim goveda, koza, ovaca, konja i svinja, prema potrebi za:
(i) učinkovitu primjenu pravila sprečavanja i suzbijanja bolesti predviđenih ovom Uredbom;
(ii) sljedivost spomenutih zametnih proizvoda, njihova kretanja u državama članicama i među njima i njihov ulazak u Uniju.
2. Pri usvajanju delegiranih akata utvrđenih stavkom 1. Komisija uzima u obzir sljedeće:
(a) vrstu domaćih kopnenih životinja od koje potječu zametni proizvodi;
(b) zdravstveni status životinja davatelja;
(c) rizik povezan sa spomenutim zametnim proizvodima;
(d) vrstu zametnih proizvoda;
(e) način skupljanja, obrade i pohrane;
(f) uzorke kretanja za vrste i kategorije domaćih kopnenih životinja i njihovih zametnih proizvoda;
(g) pitanja o zaštiti i očuvanju vrsta domaćih kopnenih životinja;
(h) druge elemente koji mogu doprinijeti sljedivosti zametnih proizvoda.
Članak 120.
Provedbene ovlasti koje se odnose na zahtjeve sljedivosti zametnih proizvoda
Komisija putem provedbenih akata određuje pravila o:
(a) tehničkim zahtjevima i specifikacijama označavanja u skladu s člankom 118. stavkom 1.;
(b) operativnim zahtjevima koji se odnose na zahtjeve sljedivosti u skladu s delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 119. stavkom 1.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Poglavlje 3.
Kretanja u Uniji domaćih kopnenih životinja osim kopnenih kućnih ljubimaca
Odjeljak 1.
Opći zahtjevi premještanja
Članak 121.
Opći zahtjevi premještanja domaćih kopnenih životinja
1. Subjekti poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurali da premještanje domaćih kopnenih životinja ne ugrožava zdravstveni status na mjestu odredišta uzimajući u obzir:
(a) bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d);
(b) nove bolesti.
2. Subjekti premještaju samo domaće kopnene životinje iz objekata i primaju spomenute životinje, ako su u skladu sa sljedećim uvjetima:
(a) dolaze iz objekata koje je:
(i) nadležno tijelo uvelo u registar objekata u skladu s člankom 88. točkom (a) te polazišna država članica nije dopustila nikakvo odstupanje u skladu s člankom 83.;
(ii) nadležno tijelo odobrilo u skladu s člankom 92. stavkom 1., kada to propisuju članak 89. stavak 1. ili članak 90.;
(b) udovoljavaju zahtjevima identifikacije i registracije u skladu s člancima 106., 107., 109., 110. i 113. i pravilima donesenim u skladu s člankom 114. točkama od (a) do (d) i člankom 117.
(ba) kretanje se odvija u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2005(63). [Am. 250]
Članak 122.
Preventivne mjere koje se odnose na prijevoz
1. Subjekti poduzimaju odgovarajuće i nužne mjere sprečavanja i promicanja zdravlja kako bi osigurali da: [Am. 251]
(a) zdravstveni status domaćih kopnenih životinja nije ugrožen tijekom prijevoza;
(b) aktivnosti prijevoza domaćih kopnenih životinja ne uzrokuju potencijalno širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) na ljude ili životinje na mjestima okupa, utovara, istovara, pretovara, odmora i odredišta; [Am. 252]
(c) su poduzete mjere čišćenja, dezinfekcija i dezinsekcije opreme i sredstava prijevoza te druge adekvatne mjere biosigurnosti u skladu s uključenim rizicima koji se odnose na prijevoz.
(ca) uzimaju se u obzir relevantni zahtjevi iz Uredbe (EZ) br. 1/2005. [Am. 253]
2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:
(a) čišćenja, dezinfekcije i dezinsekcije opreme i sredstava prijevoza i upotrebe biocidnih proizvoda u navedene svrhe;
(b) drugih odgovarajućih mjera biosigurnosti u skladu sa stavkom 1. točkom (c).
Odjeljak 2.
Premještanja između država članica
Članak 123.
Opći zahtjevi koji se odnose na premještanja domaćih kopnenih životinja među državama članicama
1. Subjekti premještaju domaće kopnene životinje u drugu državu članicu samo ako su usklađeni sa sljedećim uvjetima:
(a) dolaze iz objekta:
(i) u kojem nema abnormalnih mortaliteta ili drugih simptoma bolesti s neutvrđenim uzrokom;
(ii) koji nije podvrgnut ograničenjima zaraženih vrsta na premještanje u skladu s pravilima propisanim člankom 55. stavkom 1. točkom (d), člankom 61. stavkom 1. točkom (a), člankom 62., člankom 65. stavkom 1. točkom (c), člankom 74. stavkom 1., člankom 78. stavkom 1. i 2. i pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 67., člankom 71. stavkom 3., člankom 74. stavkom 3., člankom 79. i člankom 81. stavkom 2. ili hitnim mjerama predviđenim člancima 246. i 247. i pravilima donesenim u skladu s člankom 248. osim ako su odobrena odstupanja za ograničenja premještanja u skladu sa tim pravilima;
(iii) koji se ne nalazi u zoni ograničenja u skladu s pravilima propisanim člankom 55. stavkom 1. točkom (f) alinejom (ii), člancima 64. i 65., člankom 74. stavkom 1., člankom 78. i pravilima donesenim u skladu s člankom 67., člankom 71. stavkom 3., člankom 74. stavkom 3., člankom 79. i člankom 81. stavkom 2. ili hitnim mjerama u skladu s člancima 246. i 247. i pravilima donesenim u skladu s člankom 248., osim ako su odobrena odstupanja u skladu s tim pravilima;
(b) nisu bili u kontaktu s domaćim kopnenim životinjama koje podliježu ograničenjima premještanja u skladu s točkom (a) alinejom (ii) i (iii) ili domaćim kopnenim životinjama vrsta s popisa s nižim zdravstvenim statusom, na određeno vrijeme, a prije datuma predviđenoga premještanja u drugu državu članicu, čime se smanjuje mogućnost širenja bolesti, uzimajući u obzir sljedeća pitanja:
(i) razdoblje inkubacije i načine prenošenja bolesti s popisa ili novih bolesti;
(ii) vrsta objekta;
(iii) vrste i kategorije premještenih domaćih kopnenih životinja;
(iv) druge epidemiološke čimbenike;
(c) u skladu su s relevantnim zahtjevima predviđenima u odjeljcima od 3. do 8.
2. Subjekti poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurali da se domaće kopnene životinje premještene u drugu državu članicu premještaju izravno do njihovog odredišta u drugoj zemlji članici osim ako se trebaju zaustaviti na mjestu odmorišta radi dobrobiti životinja.
Članak 124.
Obaveze subjekata na mjestu odredišta
1. Subjekti u objektima i klaonicama koji primaju domaće kopnene životinje iz druge zemlje članice:
(a) provjeravaju:
(i) jesu li prisutna sredstva identifikacije predviđena člankom 106. točkom (a), člankom 107. točkom (a), člankom 109. stavkom 1., člankom 110. točkom (a), člankom 113. točkom (a) i pravila donesena u skladu s člancima 114. i 117.;
(ii) jesu li identifikacijski dokumenti predviđeni člankom 106. točkom (b), člankom 107. točkom (b), člankom 109. stavkom 1. točkom (c), člankom 113. točkom (b) i pravilima donesenim u skladu s člancima 114. i 117. prisutni i ispravno ispunjeni;
(b) provjeravaju jesu li prisutni certifikati o zdravlju životinja predviđeni člankom 140. i pravilima donesen u skladu s člankom 141. točkama (b) i (c) ili dokumentima samodeklaracije predviđenima člankom 148. i pravilima donesenim u skladu s člankom 148. stavkom 2.;
(c) informiraju nadležno tijelo o bilo kakvim nepravilnostima u vezi s:
(i) primljenim domaćim kopnenim životinjama;
(ii) prisutnošću mjera identifikacije iz točke (a) alineje (i);
(iii) dokumentima iz točke (a) alineje (ii) i točke (b).
2. U slučaju bilo kakve nepravilnosti kako se navodi u stavku 1. točki (b), subjekt izolira životinje na koje se ta nepravilnost odnosi dok nadležno tijelo ne donese odluku u vezi njih.
Članak 125.
Zabrana premještanja domaćih kopnenih životinja između država članica
Subjekti ne premještaju domaće kopnene životinje u drugu državu članicu, osim ako odredišna država članica i tranzitne države članice ne izdaizdaju izričito ovlaštenje prije premještanja u slučaju životinja koje su namijenjene klanju radi suzbijanja bolesti kao dio programa iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavcima 1., 2. i 3. [Am. 254]
Članak 126.
Opći zahtjevi koji se odnose na subjekte o premještanju domaćih kopnenih životinja koje prolaze državama članicama no namijenjene su izvozu iz Unije u treće zemlje ili teritorije
Subjekti osiguravaju da domaće kopnene životinje namijenjene izvozu u treću zemlju ili teritorij i koje prolaze kroz teritorij druge države članice ispunjavaju zahtjeve propisane člancima 121., 122., 123. i 125.
Odjeljak 3.
Posebni zahtjevi premještanja papkara i kopitara u druge zemlje članice
Članak 127.
Premještanje domaćih papkara i kopitara u druge zemlje članice
Subjekti premještaju domaće papkare i kopitare iz objekta u jednoj državi članici u drugu državu članicu samo ako ispunjavaju sljedeće uvjete koji se odnose na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d):
(a) ne pokazuju kliničke simptome ili znakove bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) u vrijeme premještanja;
(b) bili su podložni razdoblju boravka koji odgovara spomenutim bolestima s popisa uzimajući u obzir vrste i kategorije domaćih papkara i kopitara te peradi koje se premješta;
(c) u razdoblju određenom za spomenute bolesti s popisa i vrste i kategorije papkara i kopitara te peradi koje se premješta, domaći papkari, kopitari i perad nisu boravili u ishodišnom objektu osim kad su poduzete odgovarajuće mjere biosigurnosti; [Am. 255]
(d) ne predstavljaju znatan rizik za širenje spomenutih bolesti s popisa na mjestu odredišta.
Članak 128.
Delegiranje ovlasti koje se odnose na premještanje domaćih papkara i kopitara u druge države članice
1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:
(a) razdoblja prebivanja i mjera biosigurnosti u skladu s člankom 127. točkom (b); [Am. 256]
(b) vremenskog razdoblja potrebnog za ograničenje uvoza domaćih papkara ili kopitara u objekte prije premještanja predviđenoga člankom 127. točkom (c);
(c) dodatnih zahtjeva kako bi osigurali da domaći papkari i kopitari te perad ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d), u skladu s člankom 127. točkom (d);
(d) druge mjere umanjivanja rizika koje izmjenjuju i dopunjuju zahtjeve propisane člankom 127.
2. Komisija prilikom utvrđivanja pravila koja su utvrđena delegiranim aktima predviđenima stavkom 1. uzima u obzir sljedeće:
(a) bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) koje su relevantne za vrste s popisa ili kategoriju domaćih papkara i kopitara ili peradi koje se premješta;
(b) zdravstveni status u pogledu bolesti s popisa navedenih u članku 8. stavku 1. točki (d) u kompartmentima, zonama ili polazišnim i odredišnim državama članicama;
(c) vrstu objekta i vrstu proizvodnje u mjestima polazišta i odredišta;
(d) vrstu premještanja;
(e) kategorije i vrste domaćih kopitara i papkara koje se premješta;
(f) starost domaćih kopitara i papkara koje se premješta;
(g) druge epidemiološke čimbenike.
Članak 129.
Domaći kopitari i papkari premješteni u drugu državu članicu i namijenjeni klanju
1. Subjekti u klaonicama koji primaju domaće papkare i kopitare iz druge države članice kolju spomenute životinje čim prije moguće po njihovom dolasku, s time da se prije klanja životinja omami, a najkasnije unutar vremenskog okvira koji je potrebno propisati delegiranim aktom donesenim u skladu sa stavkom 2. [Am. 257]
2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o vremenu klanja predviđenom stavkom 1. ovoga članka.
Odjeljak 4.
Skupne operacije koje se odnose na domaće papkare,kopitare i perad
Članak 130.
Odstupanja kod skupnih operacija
1. Odstupajući od članka 123. stavka 2., subjekti smiju podvrgnuti domaće papkare, kopitare i perad najviše trima skupnim operacijama:
(a) jednoj skupnoj operaciji u ishodišnoj državi članici;
(b) jednoj skupnoj operaciji u državi članici kroz koju se prolazi;
(c) jednoj skupnoj operaciji u odredišnoj državi članici; [Am. 258]
2. Skupne operacije predviđene stavkom 1. ovoga članka mogu se izvršiti samo u objektima odobrenim za tu svrhu u skladu s člankom 92. stavkom 1. i člankom 94. stavkama 3. i 4.
Međutim, ishodišna država članica na svom teritoriju može dopustiti provođenje skupne radnje na prijevoznim sredstvima, skupljajući domaće papkare i kopitare te perad izravno iz njihovih ishodišnih objekata, pod uvjetom da nisu ponovno istovareni slijedeći gore spomenute radnje prije:
(a) dolaska u njihov objekt ili zadnje odredište; ili
(b) skupne operacije predviđene stavkom 1. točkama (b) i (c).
Članak 131.
Zahtjevi sprečavanja bolesti koji se odnose na skupne operacije
Subjekti koji provode skupne operacije osiguravaju da su:
(a) okupljeni domaći papkari, kopitari i perad istog zdravstvenog statusa ili kada nisu istog zdravstvenog statusa, niži zdravstveni status primjenjuje se na sve takve životinje skupno;
(b) domaći papkari i kopitari te perad okupljeni su i premješteni na njihovo mjesto odredišta u drugoj državi članici što je prije moguće nakon napuštanja njihovog ishodišnog objekta, a najkasnije unutar vremenskog okvira koje se propisuje delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 132. točkom (c); [Am. 259]
(c) poduzete potrebne mjere biosigurnosti da okupljeni domaći papkari i kopitari te perad:
(i) ne dolaze u kontakt s domaćim papkarima i kopitarima te peradi nižeg zdravstvenog statusa;
(ii) ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) na domaće papkare i kopitare te perad na mjestu skupnih operacija;
(d) domaći papkari i kopitari te perad su identificirani, i kada je potrebno, popraćeni sljedećim dokumentima:
(i) identifikacijskim i registracijskim dokumentima kada su predviđeni člankom 106. točkom (b), člankom 107. točkom (b), člankom 109. točkom (c), člankom 110. točkom (b), člankom 113. točkom (b) i pravilima donesenim u skladu s člancima 114. i 117., osim ako su odobrena odstupanja u skladu s člankom 115.;
(ii) certifikatom o zdravlju životinja kada je predviđen člankom 140. i člankom 141. točkom (c), osim ako su odstupanja predviđena pravilima donesenim u skladu s člankom 141. točkom (a);
(iii) dokumentom samodeklaracije kada je predviđen člankom 148.
Članak 132.
Delegiranje ovlasti koje se odnose na skupne operacije
Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte,pod uvjetom da se ti akti temelje na znanstvenim činjenicama i uz dužno uvažavanje mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane, o: [Am. 260]
(a) posebnih pravila za skupne operacije kada se provode mjere umanjivanja rizika, uz mjere predviđene člankom 131. točkama (b) i (c);
(b) kriterija pod kojima ishodišne države članice mogu dopustiti izvođenje skupnih operacija koje se odnose na sredstva prijevoza u skladu sa drugim podstavkom članka 130. stavka 2.;
(c) vremenskog okvira između vremena kretanja domaćih papkara i kopitara ili peradi iz njihovih ishodišnih objekata i vremena kretanja od skupne operacije do njihova odredišta u drugoj državi članici kako se navodi u članku 131. točki (b); [Am. 261]
Premještanje u druge zemlje članice domaćih kopnenih životinja osim domaćih papkara i kopitara te peradi
Članak 133.
Premještanje domaćih kopnenih životinja osim domaćih papkara i kopitara te peradi u druge zemlje članice i delegirani akti
1. Subjekti premještaju domaće kopnene životinje osim domaćih papkara i kopitara te peradi iz objekta u jednoj državi članici u drugu državu članicu samo ako oni ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) na odredišnom mjestu.
2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o detaljnim pravilima kojima se osigurava da domaće kopnene životinje osim domaćih papkara i kopitara te peradi ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) predviđenim u stavku 1. ovoga članka.
3. Komisija prilikom utvrđivanja podrobnih pravila donesenih delegiranim aktima predviđenim stavkom 2. uzima u obzir sljedeće:
(a) bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) relevantne za vrste s popisa ili kategorije domaćih kopnenih životinja koje se premješta;
(b) zdravstveni status u pogledu bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) u objektima, kompartmentima, zonama i ishodišnim državama članicama te mjestu odredišta;
(c) vrste objekata i vrste proizvodnje na mjestu ishodišta i mjestu odredišta;
(d) vrste premještanja u odnosu na završnu upotrebu životinja na odredištu;
(e) kategorije i vrste domaćih kopnenih životinja koje se premješta;
(f) starost domaćih kopnenih životinja koje se premješta;
(g) druge epidemiološke čimbenike.
Odjeljak 6.
Odstupanje od i nadopunjavanje mjera ublažavanja rizika
Članak 134.
Životinje namijenjene za zatvorene objekte i delegirani akti
1. Subjekti premještaju domaće kopnene životinje u zatvoreni objekt samo ako udovolje sljedećim uvjetima:
(a) potječu iz drugog zatvorenog objekta;
(b) ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa navedenih u članku 8. stavku 1. točki (d) na vrste životinja s popisa u zatvorenom odredišnom objektu, osim kad je takvo premještanje odobreno u znanstvene svrhe.
2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:
(a) podrobnih zahtjeva za premještanja domaćih kopnenih životinja u zatvorene objekte, pored onih utvrđenih stavkom 1. ovoga članka;
(b) posebnih pravila premještanja domaćih kopnenih životinja u zatvorene objekte kad postojeće mjere za umanjivanje rizika garantiraju da takva premještanja ne predstavljaju znatan rizik za zdravlje domaćih kopnenih životinja unutar tog zatvorenog objekta i okolnih objekata.
Članak 135.
Odstupanja od premještanja domaćih kopnenih životinja u znanstvene svrhe i delegirani akti
1. Nadležno tijelo na mjestu odredišta može, u skladu s pristankom nadležnog tijela mjesta polazišta, odobriti premještanja u područje domaćih kopnenih životinja koje ne udovoljavaju zahtjevima odjeljaka od 1. do 5., s iznimkom članka 121. i 122., članaka 123. stavka 1. točke (a) alineje (ii) i članka 124., u znanstvene svrhe.
2. Nadležna tijela odobravaju samo odstupanja predviđena stavkom 1. pod sljedećim uvjetima:
(a) nadležna tijela na mjestu odredišta i mjestu polazišta:
(i) su dogovorila uvjete takvih premještanja;
(ii) su poduzela potrebne mjere za umanjivanje rizika kako bi osigurala da premještanja ne ugrožavaju zdravstveni status na putu i na mjestima odredišta s obzirom na bolesti s popisa navedene u članku 8. stavku 1. točki (d);
(iii) su prema potrebi obavijestila nadležna tijela država članica kroz koje se prolazi o dodijeljenim odstupanjima i uvjetima pod kojima je to dodijeljeno;
(b) premještanja spomenutih životinja odvijaju se pod nadzorom nadležnih tijela mjesta polazišta, mjesta odredišta i prema potrebi nadležnog tijela države članice kroz koju se prolazi.
3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o pravilima izmjene i dopune odstupanja koje izvršava nadležno tijelo u skladu sa stavcima 1. i 2. ovoga članka.
Članak 136.
Odstupanja koja se odnose na rekreacijske, sportske i kulturne događaje, ispašu stoke i rad blizu granice
1. Nadležno tijelo na mjestu odredišta može odobriti odstupanja od zahtjeva iz Odjeljaka od 2. do 5. s iznimkom članka 123. točaka (a) i (b) i članaka 124. i 125. za premještanja unutar granica Unije domaćih kopnenih životinja između država članica kada spomenuta premještanja imaju za svrhu:
(a) rekreativnu upotrebu blizu granica;
(b) izložbe i sportske, kulturne i slične događaje organizirane blizu granica;
(c) ispašu domaćih kopnenih životinja u područjima za ispašu koja dijele države članice;
(d) rad domaćih kopnenih životinja blizu granica država članica.
2. Odstupanja koja se odnose na nadležno tijelo od mjesta odredišta za premještanja domaćih kopnenih životinja za svrhe predviđene stavkom 1. dogovaraju ishodišna i odredišna država članica uzimajući u obzir odgovarajuće mjere umanjivanja rizika poduzete kako bi se osiguralo da takva premještanja ne predstavljaju znatan rizik.
3. Države članice iz stavka 2. obavješćuju Komisiju o odobravanju odstupanja u skladu sa stavkom 1.
4. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o izmjenama i dopunama i nadopunama pravila odstupanja nadležnog tijela mjesta odredišta predviđenim stavkom 1. ovoga članka.
Članak 137.
Delegiranje ovlasti koje se odnose na odstupanja za cirkuse, izložbe, sportska događanja i rekreacijsku upotrebu, zoološke vrtove, dućane za kućne ljubimce i veletrgovce
Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:
(a) posebnih zahtjevima koji dopunjuju pravila utvrđena odjeljcima od 2. do 5. i za premještanja domaćih kopnenih životinja u sljedeće svrhe:
(i) cirkusi, zoološke vrtovi, dućani za kućne ljubimce, prihvatilišta za životinje i veletrgovci;
(ii) za izložbe i sportske, kulturne i slične događaje;
(b) odstupanja od odjeljaka od 2. do 5., s iznimkom članka 123. točaka (a) i (b) te članaka 124. i 125. za premještanja domaćih kopnenih životinja iz točke (a).
Članak 138.
Provedbene ovlasti za privremena odstupanja od premještanja posebnih vrsta ili kategorija domaćih kopnenih životinja
Komisija pomoću provedbenih akata utvrđuje pravila o privremenim odstupanjima od pravila određenih u ovom poglavlju za kretanja posebnih vrsta ili kategorija domaćih kopnenih životinja kada:
(a) zahtjevi premještanja predviđeni člankom 127., člankom 129. stavkom 1., člancima 130 i 131., člankom 133. stavkom 1., člankom 134. stavkom 1., člankom 135. stavcima 1. i 2., člankom 136. i pravilima donesenim u skladu s člankom 128. stavkom 1., člankom 129. stavkom 2., člankom 132., člankom 133. stavkom 2., člankom 134. stavkom 2., člankom 135. stavkom 3., člankom 136. stavkom 4. i člankom 137. nisu učinkoviti u umanjivanju rizika koja predstavljaju premještanja spomenutih životinja; ili
(b) čini se da se bolest s popisa navedena u članku 8. stavku 1. točki (d) širi unatoč zahtjevima premještanja utvrđenim u skladu s odjeljcima od 1. do 6.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Iz opravdanih i nezaobilaznih hitnih razloga vezanih uz rizik visokog utjecaja koji predstavljaju bolesti te uzimajući u obzir pitanja navedena u članku 139., Komisija donosi provedbene akte koji se neposredno primjenjuju u skladu s procedurom utvrđenom u članku 255. stavku 3.
Članak 139.
Pitanja koja treba uzeti u obzir prilikom donošenja delegiranih i provedbenih akata utvrđenih u ovom odjeljku
Komisija uzima u obzir sljedeće prilikom utvrđivanja pravila koja trebaju biti određena delegiranim i provedbenim aktima utvrđenim u članku 134. stavku 2., članku 135. stavku 3. i članku 136. stavku 4. te člancima 137. i 138.:
(a) rizike uključene u premještanja iz spomenutih odredbi;
(b) zdravstveni status u odnosu na bolesti s popisa utvrđene člankom 8. stavkom 1. točkom (d) na polazišnim i odredišnim mjestima;
(c) navedene životinjske vrste za bolesti s popisa navedene u članku 8. stavku 1. točki (d);
(d) biosigurnosne mjere koje se provode na ishodištu, odredištu i na putu;
(e) bilo kakve posebne uvjete u objektima u kojima se drže domaće kopnene životinje;
(f) posebne uzorke premještanja u dotičnoj vrsti objekta te vrste i kategorije domaćih kopnenih životinja na koje se to odnosi;
(g) druge epidemiološke čimbenike.
Odjeljak 7.
Certifikat zdravlja životinja
Članak 140.
Obveza subjekata da osiguraju da su životinje popraćene certifikatom o zdravlju životinja
1. Subjekti prevoze samo sljedeće vrste i kategorije domaćih kopnenih životinja u drugu državu članicu kada su popraćeni certifikatom o zdravlju životinja koje je izdalo nadležno tijelo polazišne države članice u skladu s člankom 146. stavkom 1.:
(a) papkare i kopitare;
(b) perad;
(c) domaće kopnene životinje osim papkara i kopitara te peradi, namijenjene za zatvoreni objekt;
(d) domaće kopnene životinje osim spomenutih u točkama (a), (b) i (c) ovoga stavka, prema potrebi, u skladu s delegiranim aktima donesenima u skladu s člankom 141. stavkom 1. točkom (c).
2. Subjekti ne premještaju domaće kopnene životinje unutar države članice ili iz jedne države članice u drugu, osim ako su popraćene certifikatom o zdravlju životinja kojeg je izdalo nadležno tijelo ishodišne države članice u skladu s člankom 146. stavkom 1. kada su zadovoljeni:uvjeti iz sljedećih točaka (a) i (b): [Am. 262]
(a) domaćim kopnenim životinjama dopušteno je napustiti zonu ograničenja u skladu s člankom 55. stavkom 1. točkom (f) alinejom (ii), člankom 56., člankom 64. stavkom 1. i podložne su mjerama suzbijanja bolesti u skladu s člankom 55. stavkom 1., člankom 65. stavkom 1., člankom 74. stavkom 1. ili člankom 78. stavcima 1. i 2. ili pravilima donesenima u skladu s člankom 55. stavkom 2., člankom 67., člankom 71. stavkom 3. i člankom 74. stavkom 3., člankom 79. člankom 81. stavkom 3. ili člankom 248.;
(b) domaće kopnene životinje potječu od vrsta koje su obuhvaćene mjerama suzbijanja bolesti.
3. Subjekti poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurali da su domaće kopnene životinje popraćene certifikatom o zdravlju životinja iz stavka 1. ovoga članka, od njihovog polazišta do odredišta, osim ako nisu utvrđene posebne mjere u pravilima donesenim u skladu s člankom 144.
Članak 141.
Delegiranje ovlasti koje se odnose na obveze subjekata da osiguraju da su životinje popraćene certifikatom o zdravlju životinja
1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:
(a) odstupanja od zahtjeva za certifikate o zdravlju životinja u skladu s člankom 140. stavkom 1., za premještanja domaćih kopnenih životinja koja ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti zbog:
(i) vrsta ili kategorija domaćih kopnenih životinja koje su premještene i bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) za koje postoje vrste s popisa;
(ii) načina držanja i vrste proizvodnje tih vrsta i kategorija domaćih kopnenih životinja;
(iii) planirane uporabe domaćih kopnenih životinja;
(iv) mjesta odredišta domaćih kopnenih životinja; ili
(b) posebnih pravila za certifikate o zdravlju životinja predviđenih člankom 140. stavkom 1., kada nadležno tijelo poduzima mjere umanjivanja određenog rizika o nadzoru ili biosigurnosti, uzimajući u obzir pitanja predviđena stavkom 2. ovoga članka, koja osiguravaju:
(i) sljedivost domaćih kopnenih životinja koje se premještaju;
(ii) da domaće kopnene životinje u kretanju udovoljavaju traženim uvjetima o zdravlju životinja utvrđenim u odjeljcima od 1. do 6.;
(c) zahtjeva za certifikat o zdravlju životinja za premještanja vrsta i kategorija domaćih kopnenih životinja osim onih iz članka 140. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) u slučajevima kada je certifikat o zdravlju životinja obvezan kako bi se osiguralo da je dotično premještanje u skladu sa zahtjevima o zdravlju životinja ili premještanjima u skladu s odjeljcima od 1. do 6.
2. Prilikom uspostavljanja posebnih pravila u skladu sa stavkom 1. točkom (b), Komisija uzima u obzir sljedeće:
(a) sigurnost nadležnog tijela o uvedenoj biosigurnosti od strane subjekata kako je predviđeno člankom 9. stavkom 1. točkom (b) i pravilima donesenim u skladu s člankom 9. stavkom 2.;
(b) sposobnost nadležnog tijela da poduzme potrebne i odgovarajuće mjere i aktivnosti kako zahtijeva ova Uredba u skladu s člankom 12. stavkom 1.;
(c) razinu osnovnih znanja o zdravlju životinja u skladu s člankom 10. i pruženu potporu kako je predviđeno člankom 12. stavkom 2.;
(d) Provedbu veterinarskih inspekcija u skladu s člankom 23. i pravilima donesenima u skladu s člankom 24., kada drugi relevantni nadzori, osiguranja kvalitete ili službeni nadzor u skladu s člankom 23. stavkom 1. točkom (c) nisu uspostavljeni;
(e) provedbu obavješćivanja i izvješćivanja u Uniji u skladu s člancima od 17. do 20. i pravilima donesenima u skladu s člankom 17. stavkom 3., člankom 18. stavkom 3. i člankom 21., koje primjenjuje nadležno tijelo;
(f) primjenu nadzora predviđenoga člankom 25. i programe za nadzor u skladu s člankom 27. te pravila donesena u skladu s člancima 28. i 29.
3. Komisija prilikom uspostavljanja zahtjeva o certifikatima o zdravlju životinja predviđenih stavkom 1. točkom (c) ovoga članka uzima u obzir pitanja iz stavka 1. točke (a) alineja od (i) do (iv).
Članak 142.
Sadržaj certifikata o zdravlju životinja
1. Certifikat o zdravlju životinja sadrži sljedeće informacije:
(a) objekt ili ishodišno mjesto, objekt ili odredišno mjesto i kad je to bitno, objekte za skupne radnje ili odmor domaćih kopnenih životinja;
(b) opis domaćih kopnenih životinja;
(c) broj domaćih kopnenih životinja;;
(d) identifikacija i registracija domaćih kopnenih životinja, kada to zahtijevaju članci 106., 107., 109., 110. i 113. i pravila donesena u skladu s člancima 114. i 117., osim ako su odobrena odstupanja u skladu s člankom 115.; te
(e) potrebne informacije koje dokazuju kako domaće kopnene životinje udovoljavaju zahtjevima zdravlja životinja o premještanjima predviđenim u odjeljcima od 1. do 6.
2. Certifikat o zdravlju životinja može sadržavati i druge informacije koje su potrebne u skladu s drugim propisima Unije.
Članak 143.
Delegiranje ovlasti i provedbeni akti vezani uz sadržaj certifikata o zdravlju životinja
1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:
(a) detaljnih pravila o sadržaju certifikata o zdravlju životinja predviđenih člankom 142. stavkom 1. za različite kategorije i vrste domaćih kopnenih životinja i za određene vrste premještanja predviđene pravilima donesenim u skladu s člankom 144.;
(b) dodatnih informacija koje trebaju biti sadržane u certifikatu o zdravlju životinja utvrđenom člankom 142. stavkom 1.
2. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila o predlošcima obrazaca za zdravstvene certifikate životinja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Članak 144.
Delegiranje ovlasti koje se odnose na posebne vrste premještanja domaćih kopnenih životinja
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o posebnim mjerama koje dopunjuju obveze subjekata u osiguravanju da su životinje popraćene certifikatom o zdravlju životinja predviđenom člankom 140. i pravilima donesenim u skladu s člankom 141. za sljedeće vrste premještanja domaćih kopnenih životinja:
(a) premještanja domaćih papkara i kopitara te peradi s prolaskom kroz skupne operacije predviđene člankom 130. prije dolaska na konačno odredište;
(b) premještanja domaćih kopnenih životinja, koje možda neće nastaviti svojom rutom do konačnog odredišta te koje je potrebno vratiti na njihovo mjesto podrijetla ili premjestiti na drugo odredište zbog jednog ili više od sljedećih razloga:
(i) njihova je planirana ruta neočekivano prekinuta radi dobrobiti životinja;
(ii) neočekivane nesreće ili događaja na putu;
(iii) domaće kopnene životinje su odbijene na njihovom odredištu u državi članici ili na vanjskoj granici Unije;
(iv) domaće kopnene životinje odbijene su na mjestu okupa ili na odmorištu;
(v) domaće kopnene životinje odbijene su u trećoj zemlji;
(c) premještanja domaćih kopnenih životinja namijenjenih izložbama te sportskim, kulturnim i sličnim događanjima, kao i njihovog kasnijeg povratka na mjesto podrijetla.
Članak 145.
Obveze subjekata na suradnju s nadležnim tijelima u vezi s certificiranjem zdravlja životinja
Subjekti:
(a) nadležnom tijelu osiguravaju sve potrebne informacije za izradu certifikata zdravlja životinja predviđene člankom 140. stavcima 1. i 2.te pravilima donesenim u skladu s člankom 143. stavkom 1. ili člankom 144.;
(b) prema potrebi provjeravaju dokumentaciju, identitet i zdravlje domaćih kopnenih životinja u skladu s člankom 146. stavkom 3.
Članak 146.
Odgovornost nadležnog tijela za certificiranje zdravlja životinja
1. Nadležno tijelo na zahtjev operatora izdaje certifikat zdravlja životinja za premještanje domaćih kopnenih životinja do druge države članice, kada je to potrebno u skladu s člankom 140. ili delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 141. stavkom 1. i člankom 143. stavkom 2., ako je udovoljeno sljedećim uvjetima premještanja:
(a) uvjetima predviđenim člankom 121., člankom 122. stavkom 1., člancima 123., 125., 126., 127., 129., 130. i 131., člankom 133. stavkom 1. i člankom 134. stavkom 1.te člancima 135. i 136.;
(b) uvjetima predviđenim delegiranim aktima usvojenim temeljem članka 122. stavka 2. i članka 128. stavka 1., članka 132., i članka 133. stavka 2., članka 134. stavka 2., članka 135. stavka 4., članka 136. stavka 4. i članka 137.;
(c) uvjetima predviđenim provedbenim aktima usvojenim temeljem članka 138.
2. Certifikati zdravlja životinja:
(a) ovjerava ih i potpisuje službeni veterinar;
(b) ostaju valjani određeno vremensko razdoblje, kako je predviđeno pravilima usvojenim temeljem stavka 4. točke (c), za trajanja kojeg će domaće kopnene životinje koje su njime obuhvaćene kontinuirano zadovoljavati jamstva o zdravlju životinja koja su njima utvrđena.
3. Prije potpisivanja certifikata o zdravlju životinja službeni veterinar provjerava udovoljavaju li domaće kopnene životinje na koje se isti odnosi zahtjevima iz ovog Poglavlja temeljem provjere dokumentacije, identiteta i zdravlja životinja, kako je predviđeno delegiranim aktima u skladu sa stavkom 4.
4. Komisija ima ovlast donošenja delegiranih akata u skladu s člankom 253., u kojem su utvrđena pravila za:
(a) vrste dokumentacijskih, identifikacijskih i zdravstvenih provjera za različite vrste i kategorije domaćih kopnenih životinja koje je službeni veterinar dužan provesti u skladu sa stavkom 3. ovog članka kako bi utvrdio udovoljavanje zahtjevima ovog poglavlja;
(b) vremenska ograničenja za provedbu takvih dokumentacijskih, identifikacijskih i zdravstvenih provjera i izdavanje certifikata o zdravlju životinja od strane službenog veterinara prije premještanja pošiljki domaćih kopnenih životinja;
(c) vijek valjanosti certifikata o zdravlju životinja.
Članak 147.
Elektronički certifikati o zdravlju životinja
Elektronički certifikati o zdravlju životinja koji su sastavljeni, obrađeni i odaslani putem IMSOC-a mogu zamijeniti prateće certifikate o zdravlja životinja predviđene člankom 146. stavkom 1., ako:
(a) takvi elektronički certifikati o zdravlja životinja sadrže sve informacije za koje se traži da budu sadržane u predlošku obrasca u skladu s člankom 142. i pravilima usvojenim u skladu s člankom 143.;
(b) je osigurana mogućnost praćenja domaćih kopnenih životinja te poveznica između tih životinja i elektroničkih certifikata o zdravlju životinja.
Članak 148.
Samodeklaracija subjekata kod premještanja u druge države članice
1. subjekti sa polazišta izdaju dokument samodeklaracije za premještanja domaćih kopnenih životinja sa mjesta podrijetla u jednoj državi članici do njihovog odredišta u drugoj državi članici te osiguravaju da isti prati te životinje u slučajevima kada se ne traži da budu popraćene certifikatom o zdravlju životinja u skladu s člankom 140. stavcima 1. i 2.
2. Dokument samodeklaracije predviđen stavkom 1. sadržava sljedeće informacije o domaćim kopnenim životinjama:
(a) njihovo mjesto podrijetla i odredište te u slučajevima kada je to relevantno, sva mjesta okupa ili odmora;
(b) opis domaćih kopnenih životinja, njihovu vrstu, kategoriju i količinu;
(c) kada je to potrebno, identifikaciju i registraciju u skladu s člancima 106., 107., 109. i 110. te člankom 113. točkom (a), kao i pravilima usvojenim u skladu s člancima 114. i 117.;
(d) potrebne informacije koje dokazuju kako domaće kopnene životinje udovoljavaju zahtjevima zdravlja životinja o premještanjima predviđenim u odjeljcima 1. do 6.
3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:
(a) detaljnim pravilima vezanim za sadržaj dokumenta samodeklaracije u skladu sa stavkom 2. ovog članka za različite kategorije i vrste životinja;
(b) informacijama koje se trebaju nalaziti u dokumentu samodeklaracije, pored onih navedenih u stavku 2. ovog članka.
4. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila za predloške obrazaca samodeklaracije predviđene stavkom 2. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Odjeljak 8
Obavješćivanje o premještanjima domaćih kopnenih životinja u druge države članice
Članak 149.
Obaveze subjekta u pogledu obavješćivanja o premještanjima domaćih kopnenih životinja u druge države članice
Subjekti unaprijed obavješćuju nadležna tijela njihove države članice o planiranim premještanjima domaćih kopnenih životinja iz te države članice u drugu državu članicu, gdje:
(a) životinje moraju biti popraćene certifikatom o zdravlju životinja koji izdaje nadležno tijelo države članice podrijetla u skladu s člancima 146. i 147. te pravilima usvojenim u skladu s člankom 146. stavkom 4.;
(b) životinje koje se prevoze iz zone ograničenja i koje su pod mjerama kontrole bolesti, mora pratiti certifikat o zdravlju životinja za domaće kopnene životinje kako se navodi u članku 140. stavku 2.;
(c) obavješćivanje je nužno u skladu s delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 151. stavkom 1.
Za potrebe prvog stavka ovog članka, subjekti nadležnim tijelima njihove države članice predaju sve informacije koje su im potrebne kako bi o premještanjima domaćih kopnenih životinja obavijestili nadležna tijela odredišnih država članica u skladu s člankom 150. stavkom 1.
Članak 150.
Obaveza nadležnog tijela u vezi s obavješćivanjem o premještanjima u druge države članice
1. Nadležno tijelo polazišne države članice obavješćuje nadležno tijelo odredišne države članice o premještanjima domaćih kopnenih životinja kako se navodi u članku 149.
2. Obavješćivanje iz stavka 1. vrši se kad god je to moguće preko IMSOC-a.
3. Države članice utvrđuju regije za upravljanje obavijestima o premještanjima u skladu sa stavkom 1.
4. Odstupajući od stavka 1., nadležno tijelo polazišne države članice može ovlastiti subjekt da djelomično ili potpuno obavijesti nadležno tijelo odredišne države članice o premještanjima domaćih kopnenih životinja putem IMSOC-a.
Članak 151.
Dodjela ovlasti i provedbeni akti u vezi s obavijestima kojima subjekti i nadležno tijelo obavještavaju o premještanjima
1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:
(a) potrebi prethodnog obavješćivanja kojim subjekti obavještavaju o premještanju domaćih kopnenih životinja između država članica u skladu s člankom 149. o kategorijama ili vrstama životinja pored onih spomenutih u točkama (a) i (b) tog članka, gdje je sljedivost premještanja tih vrsta ili kategorija nužna radi sukladnosti s uvjetima zdravlja životinja pri premještanju, kako je predviđeno odjeljcima 1. do 6.;
(b) informacijama potrebnim za obavješćivanje o premještanjima domaćih kopnenih životinja u skladu s člancima 149. i 150.;
(c) postupcima za slučaj nužde pri obavješćivanju o premještanju domaćih kopnenih životinja u slučaju nestanka struje i drugih smetnji na IMSOC-u;
(d) zahtjevima da države članice odrede regije za upravljanje obavijestima o premještanjima u skladu s člankom 150. stavkom 3.
2. Komisija provedbenim aktima može putem utvrditi pravila o:
(a) formatu obavješćivanja o premještanjima domaćih kopnenih životinja od strane:
(i) subjekta prema nadležnim tijelima njihove države članice u skladu s člankom 149.;
(ii) nadležnog tijela polazišne države članice odredišnoj državi članici u skladu s člankom 150.;
(b) vremenskim rokovima za:
(i) nužne informacije iz članka 149. koje subjekt treba dostaviti nadležnom tijelu polazišne države članice;
(ii) obavješćivanje o kretanju premještanja domaćih kopnenih životinja od strane nadležnog tijela polazišne države članice kako se navodi u članku 150. stavku 1.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Poglavlje 4.
Premještanja kopnenih kućnih ljubimaca unutar Unije
Članak 152.
Nekomercijalna premještanja kopnenih kućnih ljubimaca te delegirani i provedbeni akti
1. Vlasnici kućnih ljubimaca mogu provoditi nekomercijalna premještanja kopnenih kućnih ljubimaca onih vrsta koje su navedene u Prilogu I. iz jedne države članice u drugu u skladu s Uredbom (EU) br. 576/2013.ako su: [Am. 263]
(a) ti kopneni kućni ljubimci identificirani i popraćeni identifikacijskim dokumentom kada se to zahtijeva u skladu s člankom 112. ili pravilima donesenim u skladu s člankom 114 točke (e) i člankom 117.;[Am. 264]
(b) tijekom tog premještanja provedene odgovarajuće mjere sprječavanja i suzbijanja bolesti, kako bi se osiguralo da ti kopneni kućni ljubimci ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) niti za nove bolesti domaćih kopnenih životinja na odredištu i tijekom prijevoza.[Am. 265]
2. Sukladno članku 253. Komisija je, ne dovodeći u pitanje odredbe utvrđene Uredbom (EU) br. 576/2013, ovlaštena donijeti delegirane akte koji se odnose na mjere sprječavanja i suzbijanja bolesti iz stavka 1. točke (b) ovog članka kako bi utvrdila da kopneni kućni ljubimci ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti iz članka 8. stavka 1. točke (d) niti rizik za nove životinjske bolesti tijekom prijevoza, a ni na odredištu, te kad je to relevantno uzimajući u obzir zdravstveni status odredišta. [Am. 266]
3. Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) br. 576/2013 , Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila koja se odnose na mjere sprječavanja i suzbijanja bolesti predviđene stavkom 1. ovog članka te pravilima usvojenim u skladu s njegovim stavkom 2 ovog članka. [Am. 267]
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 254. stavka 2.
Poglavlje 5.
Premještanje divljih kopnenih životinja
Članak 153.
Divlje kopnene životinje
1. Subjekti prevoze divlje životinje iz staništa u jednoj državi članici do staništa ili institucije u drugoj državi članici ako:
(a) su premještanja divljih životinja iz njihovog staništa izvedena na takav način da ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti iz članka 8. stavka 1. točke (d) ili nove bolesti na putu ili na odredištu;
(b) divlje životinje ne dolaze iz staništa u zoni ograničenja za koje vrijedi ograničenje premještanja zbog nove bolesti iz članka 8. stavka 1. točke (d) ili nove bolesti za vrste navedene u članku 70. stavku 2. točki (c), članku 80. stavcima 1. i 2. te pravilima usvojenim u skladu s člankom 70. stavkom 3. točkom (b) i člankom 71. stavkom 3., člankom 80. stavkom 4. te člankom 81. stavkom 3. ili hitnim mjerama iz članaka 245. i 246. te pravilima usvojenim u skladu s člankom 248., osim u slučaju odobrenih odstupanja u skladu s navedenim pravilima;
(c) su divlje životinje popraćene certifikatom o zdravlju životinja ili drugim dokumentima kada je certifikacija zdravlja životinja nužna radi usklađivanja sa zahtjevima zdravlja životinja za premještanja predviđena točkama (a) i (b) ovog stavka te pravilima donesenim temeljem članka 154. stavka 1. točaka (c) i (d);
(d) nadležno tijelo polazišne države članice obavješćuje nadležno tijelo odredišne države članice o premještanju u slučajevima kada pravila donesena u skladu s člankom 154. stavkom 1. zahtijevaju certifikat o zdravlju životinja.
2. Kada certificiranje zdravlja životinja zahtijevaju pravila donesena u skladu s člankom 154. stavkom 1. točkom (c), na premještanja divljih kopnenih životinja primjenjuju se uvjeti doneseni u skladu s člancima 142. i 145., člankom 146. stavkama 1., 2. i 3., člankom 147. i pravilima donesenim u skladu s člancima 143. i 144. te člankom 146. stavkom 4.
3. Kada je obavješćivanje o premještanjima potrebno u skladu sa stavkom 1. točkom (d) ovog članka, na premještanja divljih kopnenih životinja primjenjuju se uvjeti predviđeni člancima 149. i 150. te pravila donesena temeljem delegiranih akata utvrđenih člankom 151.
Članak 154.
Ovlaštenja vezana uz premještanje divljih kopnenih životinja
1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:
(a) zahtjevima zdravlja životinja za premještanja divljih kopnenih životinja iz članka 153. stavka 1. točke (a) i (b);
(b) zahtjevima zdravlja životinja za uvođenje divljih kopnenih životinja koje su premještene iz divljine:
(i) u ustanove;
(ii) kako bi ih se držalo kao kućne ljubimce;
(c) vrstama premještanja divljih kopnenih životinja za koje, ili o situacijama u kojima, certifikat o zdravlju životinja ili neki drugi dokument treba pratiti takva premještanja te o zahtjevima koji se odnose na sadržaj takvih certifikata ili drugih dokumenata;
(d) obavješćivanjima koje provodi nadležno tijelo polazišne države članice prema nadležnom tijelu odredišne države članice u slučaju premještanja divljih kopnenih životinja između država članica te informacijama koje trebaju biti uključene u takva obavijesti.
2. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila kojima se utvrđuju uvjeti iz članka 153. i delegirane akte u skladu sa stavkom 1. koji se odnose na:
(a) predloške obrazaca certifikata o zdravlju životinja i drugih dokumenata koji trebaju pratiti premještanja divljih kopnenih životinja, kada je to predviđeno delegiranim aktima u skladu sa stavkom 1. točkom (c);
(b) oblik obavješćivanja koje provodi nadležno tijelo polazišne države članice i krajnje rokove za takva obavješćivanja, kada je to predviđeno pravilima usvojenim u skladu sa stavkom 1. točkom (d).
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Poglavlje 6.
Premještanja zametnih proizvoda unutar Unije
Odjeljak 1.
Opći zahtjevi
Članak 155.
Opći uvjeti premještanja zametnih proizvoda
1. Subjekti poduzimaju odgovarajuće mjere sprječavanja kako bi osigurali da kretanje zametnih proizvoda ne ugrožava zdravstveno stanje domaćih kopnenih životinja na mjestu odredišta uzimajući u obzir:
(a) bolesti iz članka 8. stavka 1. točke (d);
(b) nove bolesti.
2. Subjekti premještaju zametne proizvode iz svojih objekata i takve zametne proizvode dobivaju samo ako udovolje sljedećim uvjetima:
(a) da oni dolaze iz objekata koje:
(i) je nadležno tijelo uvelo u registar objekata u skladu s člankom 88. točkom (a) te polazišna država članica nije dozvolila nikakvo odstupanje u skladu s člankom 83.;
(ii) je nadležno tijelo odobrilo u skladu s člankom 92. stavkom 1., kada to propisuju članak 89. stavak 1. ili članak 90.;
(b) udovoljavaju zahtjevima sljedivosti članka 118. stavka 1. i pravilima usvojenim u skladu s člankom 119. stavkom 1.
3. Subjekti su dužni poštovati zahtjeve članka 122. u vezi s prijevozom zametnih proizvoda domaćih kopnenih životinja.
4. Subjekti ne prevoze zametne proizvode iz ustanove u jednoj državi članici do ustanove u drugoj državi članici bez izričitog ovlaštenja za takav premještanje od nadležnog tijela odredišne države članice, u slučajevima kad su ti zametni proizvodi namijenjeni uništavanju radi suzbijanja bolesti, kao dio programa iskorjenjivanja iz članka 30. stavka 1. ili stavka 2.
Članak 156.
Obaveze subjekata na mjestu odredišta
1. Subjekti koji vode objekte na mjestu odredišta u drugoj državi članici koja zaprima zametne proizvode iz objekta iz druge države članice:
(a) provjeravaju prisutnost:
(i) identifikacijskih oznaka u skladu s člankom 118. i pravilima donesenim u skladu s člankom 119.;
(ii) certifikata o zdravlju životinja kako je predviđeno člankom 159.;
(b) obavješćuju nadležna tijela o bilo kakvim nepravilnostima u vezi s:
(i) zaprimljenim zametnim proizvodima;
(ii) prisutnošću sredstava identifikacije iz točke (a) alineje (i);
(iii) prisutnošću certifikata o zdravlju životinja iz točke (a) alineje (ii).
2. U slučaju nepravilnosti iz stavka 1. točke (b), subjekt zadržava zametne proizvode pod svojim nadzorom sve dok nadležno tijelo ne donese odluku u vezi s tim proizvodima.
Odjeljak 2.
Premještanja u druge države članice zametnih proizvoda domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi
Članak 157.
Obaveze subjekta gleda premještanja u druge države članice zametnih proizvoda domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi
1. Subjekti prevoze u druge države članice zametne proizvode domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi ako ti zametni proizvodi udovoljavaju sljedećim uvjetima:
(a) da se sakupljaju, proizvode, obrađuju i skladište u objektima za zametne proizvode koji su za to ovlašteni u skladu s člankom 92. stavkom 1. i člankom 94.;
(b) da udovoljavaju zahtjevima sljedivosti za vrstu zametnog proizvoda u skladu s člankom 118. i pravilima donesenim u skladu s člankom 119.;
(c) da su sakupljeni od životinja davatelja koje udovoljavaju nužnim zahtjevima za zdravlje životinja, kako bi se osiguralo da zametni proizvodi ne šire bolesti s popisa;
(d) da su sakupljeni, proizvedeni, obrađeni, pohranjeni i prevezeni na način koji osigurava da ne šire bolesti s popisa.
2. Subjekti ne prevoze zametne proizvode domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi iz ustanove koja se bavi zametnim proizvodima, a za koju vrijedi zabrana premještanja koja se odnosi na navedene vrste u skladu s:
(a) člankom 55. stavkom 1. točkama (a), (c) i (e) te člankom 55. stavkom 1. točkom (f) alinejom (ii), člankom 56. i člankom 61. stavkom 1. točkom (a), člankom 62. stavkom 1., člankom 65. stavkom 1. točkom (c), člankom 74. stavkom 1. te člankom 78. stavcima 1. i 2.;
(b) pravilima predviđenim člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 67., člankom 71. stavkom 3., člankom 74. stavkom 3., člankom 79. i člankom 81. stavkom 2.; te
(c) hitnim mjerama predviđenim člancima 246. i 247. te pravilima donesenim u skladu s člankom 248., osim ako pravila donesena u skladu s člankom 247. dopuštaju odstupanja.
Članak 158.
Delegiranje ovlasti za premještanja u drugu državu članice zametnih proizvoda domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, svinja, ovaca, koza, konja i peradi
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. koji se odnose na zahtjeve zdravlja životinja u odnosu na premještanja zametnih proizvoda domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi u druge države članice u skladu s člankom 157., koji preciziraju:
(a) pravila za sakupljanje, proizvodnju, obradu i skladištenje zametnih proizvoda spomenutih domaćih životinja u za to atestiranim objektima, kako se navodi u članku 157. stavku 1. točki (a);
(i) za domaće životinje od kojih su sakupljeni zametni proizvodi;
(ii) izolaciju ili karantenu za domaće životinje davatelje iz alineje (i).;
(c) laboratorijske i druge testove na domaćim životinjama davateljima i zametnim proizvodima;
(d) uvjete zdravlja životinja za sakupljanje, proizvodnju, obradu, skladištenje ili druge postupke i prijevoz predviđene člankom 157. stavkom 1. točkom (d);
(e) odstupanja za subjekte od pravila predviđenih člankom 157., uzimajući u obzir rizike kod takvih zametnih proizvoda te bilo kakve aktivne mjere umanjivanja rizika.
Odjeljak 3.
Certificiranje zdravlja životinja i obavješćivanje o premještanjima
Članak 159.
Obaveze subjekata u vezi certificiranja zdravlja životinja radi premještanja zametnih proizvoda domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi i delegirani akti
1. Subjekti prevoze zametne proizvode domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi ako su isti popraćeni certifikatom o zdravlju životinja koji je izdalo nadležno tijelo polazišne države članice u skladu sa stavkom 3. kada se prevoze:
(a) u drugu državu članicu;
(b) iz jedne države članice u drugu državu članicu, gdje:
(i) je dopušteno premještanje zametnih proizvoda domaćih životinja iz zone ograničenja pod mjerama kontrole bolesti utvrđenih člankom 55. stavkom 1. točkom (f) alinejom (ii). i člancima 56., 64. i 65., člankom 74. stavkom 1. i člankom 78. te pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člankom 67., člankom 71. stavkom 3. i člankom 74. stavkom 3., člankom 79. te člankom 81. stavkom 2. ili izvanrednim mjerama utvrđenim člancima 246. i 247. te pravilima donesenim u skladu s člankom 248., osim ako nisu dopuštena odstupanja od uvjeta životinjskog zdravstvenog certificiranja u skladu s pravilima na koji se ova točka odnosi; te
(ii) zametni proizvodi domaćih životinja pripadaju vrstama koje su podložne onim mjerama kontrole bolesti ili izvanrednim mjerama koje se spominju u točki (i).
2. Subjekti poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurali da certifikati o zdravlju životinja navedeni u stavku 1. prate zametne proizvode od njihovog polazišta do odredišta.
3. Nadležno tijelo na zahtjev subjekta izdaje certifikat o zdravlju životinja za premještanja zametnih proizvoda iz stavka 1.
4. Članci 142., 145., 146. i 147. te pravila usvojena u skladu s člancima 143. i 144. te člankom 146. stavkom 4., odnose se na certificiranje zdravlja zametnih proizvoda životinja iz stavka 1. ovog članka i članka 148. stavka 1., a pravila donesena u skladu s člankom 148. stavkom 2. odnose se na samodeklaraciju premještanja zametnih proizvoda.
5. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253., koji se odnose na odstupanja od zahtjeva certifikata o zdravlju životinja utvrđenih stavkom 1. ovog članka za premještanja zametnih proizvoda domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi, koja ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa zbog:
(a) prirode zametnih proizvoda ili vrste životinja od kojih oni potječu;
(b) načina proizvodnje i obrade u objektu za zametne proizvode;
(c) namijenjene uporabe zametnih proizvoda;
(d) alternativnih mjera za umanjivanje rizika pripremljenih za vrstu i kategoriju zametnih proizvoda i objekte za zametne proizvode.
Članak 160.
Sadržaj certifikata o zdravlju životinja
1. Certifikati o zdravlju zametnih proizvoda životinja iz članka 159. sadrže bar jednu od sljedećih informacija:
(a) polazišna ustanova za zametne proizvode i ustanova ili mjesto odredišta;
(b) vrsta zametnih proizvoda i vrste domaćih životinja davatelja;
(c) količina zametnih proizvoda;
(d) oznake na zametnim proizvodima, kada to propisuju članak 118. stavak 1. i pravila donesena u skladu s člankom 119. stavkom 1.;
(e) informacije koje dokazuju da pošiljka zametnih proizvoda udovoljava zahtjevima premještanja odgovarajućih vrsta utvrđenih člancima 155. i 157. i pravilima u skladu s člankom 158.
2. Certifikat o zdravlju zametnih proizvoda životinja utvrđen člankom 159. može sadržavati i druge potrebne informacije pored onih koje zahtijeva zakonodavstvo Unije.
3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o:
(a) informacijama koje se nalaze u certifikatu o zdravlju životinja u skladu sa stavkom 1. ovog članka;
(b) certificiranju zdravlja zametnih proizvoda životinja za razne vrste zametnih proizvoda i različite životinjske vrste.
4. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila za predloške obrazaca zdravstvenih certifikata zametnih proizvoda životinja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Članak 161.
Obavješćivanje o premještanjima zametnih proizvoda domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi u druge države članice
1. Subjekti:
(a) unaprijed obavješćuju nadležno tijelo svoje države članice o namjeri premještanja zametnih proizvoda domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi u drugu državu članicu kada:
(i) zametni proizvodi trebaju biti popraćeni certifikatom o zdravlju životinja u skladu s člankom 159. stavkom 1.;
(ii) se zahtijeva obavješćivanje o premještanju u skladu s delegiranim aktima donesenim temeljem članka 151. stavka 1. za zametne proizvode, uzimajući u obzir stavak 3. ovog članka;
(b) sakupe sve nužne informacije koje nadležnom tijelu polazišne države članice omogućuju da nadležno tijelo odredišne države članice obavijesti o premještanju zametnih proizvode u skladu sa stavkom 2.
2. Nadležno tijelo polazišne države članice obavješćuje nadležno tijelo odredišne države članice o premještanju zametnih proizvoda domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi u skladu s pravilima donesenim u skladu s člankom 151.
3. Članci 149. i 150. te pravila donesena u skladu s člankom 151. primjenjivi su na obavješćivanje o zametnim proizvodima.
Odjeljak 4.
Premještanja zametnih proizvoda domaćih kopnenih životinja koje ne pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi u druge države članice
Članak 162.
Zametni proizvodi domaćih kopnenih životinja koje ne pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi
1. Subjekti prevoze samo one zametne proizvode domaćih kopnenih životinja koje ne pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi u drugu državu članicu ako isti ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) na vrste s popisa koje se nalaze na odredištu, uzimajući u obzir zdravstveni status na mjestu odredišta.
2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. koji se odnose na zahtjeve zdravlja životinja, certificiranja zdravlja životinja i zahtjeva obavješćivanja o premještanjima zametnih proizvoda domaćih životinja koje ne pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi uzimajući u obzir slijedeće:
(a) bolesti s popisa navedene u članku 8. stavku 1. točki (d) za navedene vrste;
(b) vrste životinja čiji je zametni proizvod sakupljan te vrstu zametnog proizvoda;
(c) zdravstveni status mjesta polazišta i odredišta;
(d) način sakupljanja, proizvodnje, obrade i pohrane;
(e) druge epidemiološke faktore.
3. U slučajevima kad se certifikati o zdravlju životinja i obavješćivanje o premještanjima zametnih proizvoda traže u skladu sa stavkom 2. ovog članka:
(a) za takve certifikate primjenjuju se pravila utvrđena člancima 159., 160. i člankom 161. te pravila donesena u skladu s člankom 159. stavkom 5. i člankom 160. stavkom 3.;
(b) pravila utvrđena člankom 161. stavcima 1. i 2. odnose se na obavješćivanje o premještanju.
Odjeljak 5.
Odstupanja
Članak 163.
Zametni proizvodi namijenjeni znanosti i delegirani akti
1. Odstupajući od odjeljaka 1. do 4., nadležno tijelo mjesta odredišta može odobriti premještanja zametnih proizvoda za znanstvene svrhe, koji ne udovoljavaju zahtjevima tih odjeljaka, s iznimkama članka 155. stavka 1., članka 155. stavka 2. točke (c), članka 155. stavka 3. i članka 156., uz uvjet ispunjavanja slijedećih zahtjeva:
(a) prije no što dodjeli takvo odobrenje nadležno tijelo mjesta odredišta mora poduzeti potrebne mjere za umanjivanje rizika kako bi osiguralo da premještanja tih zametnih proizvoda ne ugrožavaju zdravstveni status tijekom puta i na mjestu odredišta s obzirom na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d);
(b) premještanja tih zametnih tikva odvijaju se pod nadzorom nadležnog tijela na mjestu odredišta.
2. Kada odobri odstupanje u skladu s stavkom 1., nadležno tijelo mjesta odredišta obavješćuje polazišnu državu članicu i države članice kroz koje se prolazi o odobrenom odstupanju i uvjetima pod kojima je isto odobreno.
3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se odnose na uvjete odstupanja koje ima nadležno tijelo mjesta odredišta, kako je utvrđeno stavkom 1. ovog članka.
Poglavlje 7.
Proizvodnja, obrada i distribucija proizvoda životinjskog podrijetla unutar Unije
Članak 164.
Opće obaveze subjekta u vezi sa zdravljem životinja i delegirani akti
1. Subjekti poduzimaju odgovarajuće mjere sprječavanja kako bi osigurali da u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije proizvoda životinjskog podrijetla diljem Unije, takvi proizvodi ne uzrokuju širenje:
(a) bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d), uzimajući u obzir zdravstveni status mjesta proizvodnje, obrade ili odredišta;
(b) nove bolesti.
2. Subjekti se brinu o tome da proizvodi životinjskog podrijetla ne dolaze iz objekta ili ustanova za poslovanje s hranom, kao i to da nisu dobivene od životinja koje dolaze iz objekata koje podliježu:
(a) hitnim mjerama predviđenima člancima 246. i 247. te pravilima donesenim u skladu s člankom 248., osim ako odstupanja od zahtjeva utvrđenih stavkom 1. nisu utvrđena pravilima donesenim u skladu s članom 248.;
(b) ograničenjima premještanja koja se odnose na domaće kopnene životinje i proizvode životinjskog podrijetla, kako je utvrđeno člankom 31. stavkom 1., člankom 55. stavkom 1. točkom (e), člankom 56., člankom 61. stavkom 1. točkom (a), člankom 62. stavkom 1., člankom 65. stavkom 1. točkom (c), člankom 70. stavkom 1. točkom (b), člankom 74. stavkom 1. točkom (a), člankom 78. stavcima 1. i 2. te pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 66., člankom 71. stavkom 3., člankom 74. stavkom 3. i člancima 79. i 81. stavkom 2., osim ako odstupanja od tih ograničenja kretanja nisu utvrđena tim pravilima.
3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. u odnosu na detaljne zahtjeve u pogledu izmjena i dopuna i nadopunjavanja zahtjeva stavka 2. ovog članka za premještanje proizvoda životinjskog podrijetla, uzimajući u obzir:
(a) bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) i vrsta na koje se isti odnosi te
(b) u to uključene rizike.
Članak 165.
Obaveze subjekata u vezi s certifikatima o zdravlju životinja i delegirani akti
1. Subjekti prevoze samo sljedeće proizvode životinjskog podrijetla unutar jedne države članice ili u drugu državu članicu kada su popraćeni certifikatom o zdravlju životinja koje je izdalo nadležno tijelo polazišne države članice u skladu s stavkom 3.:
(a) proizvode životinjskog podrijetla koji:
(i) se smiju premještati iz zone ograničenja pod izvanrednim mjerama utvrđenim pravilima usvojenim u skladu s člankom 248.;
(ii) potječu od životinjskih vrsta koje su obuhvaćene tim izvanrednim mjerama.;
(b) proizvodi životinjskog podrijetla koji:
(i) se smiju premještati iz zone ograničenja koja je pod mjerama kontrole bolesti u skladu s člankom 31. stavkom 1., člankom 55. stavkom 1. točkom (f) alinejom (ii), člankom 56., člankom 61. stavkom 1. točkom (a), člankom 62. stavkom 1., člankom 64., člankom 65. stavkom 1. točkom (c), člankom 70. stavkom 1. točkom (b) i člankom 74. stavkom 1. točkom (a) te člankom 78. stavcima 1. i 2., i pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 67., člankom 71. stavkom 3. i člankom 74. stavkom 3., člankom 79. i člankom 81. stavkom 2.,
(ii) potječu od životinjskih vrsta koje su obuhvaćene tim mjerama kontrole bolesti.
2. Subjekti poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurali da certifikati o zdravlju životinja navedeni iz stavka 1. prate proizvode životinjskog podrijetla od njihovog polazišta do odredišta.
3. Nadležno tijelo na zahtjev subjekta izdaje certifikat o zdravlju životinja za premještanja proizvoda životinjskog podrijetla iz stavka 1.
4. Članci 145., 146., i 147. te pravila usvojena u skladu s člancima 143. i 144. te člankom 146. stavkom 4., odnose se na certificiranje zdravlja životinja pri premještanjima proizvoda životinjskog podrijetla iz stavka 1. ovog članka.
5. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253., koji se odnose na odstupanja od zahtjeva certifikata o zdravlju životinja iz stavka 1. ovog članka te na uvjete za ta odstupanja, za premještanja proizvoda životinjskog podrijetla koji ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti zbog:
(a) vrsta proizvoda životinjskog podrijetla;
(b) mjera za umanjivanje rizika koje se primjenjuju na proizvode životinjskog podrijetla, čime se smanjuju rizici širenja bolesti;
(c) namijenjene uporabe proizvoda životinjskog podrijetla;
(d) odredišta proizvoda životinjskog podrijetla.
Članak 166.
Sadržaj certifikata o zdravlju životinja te delegirani i provedbeni akti
1. Certifikat o zdravlju životinja utvrđen člankom 165. stavkom 1. sadrži barem sljedeće informacije:
(a) polazišnu ustanova ili mjesto polazišta i ustanova ili mjesto odredišta;
(b) opis proizvoda životinjskog podrijetla;
(c) količina proizvoda životinjskog podrijetla;
(d) utvrđivanje proizvoda životinjskog podrijetla, kada to propisuju članak 65. stavak 1. točka (h) ili pravila donesena u skladu s člankom 67. točkom (a);
(e) informacije koje dokazuju kako proizvodi životinjskog podrijetla udovoljavaju zahtjevima ograničenja premještanja iz članka 164. stavka 2. i pravilima donesenim u skladu s člankom 164. stavkom 3.
2. Certifikat o zdravlju životinja za proizvode životinjskog podrijetla iz stavka 1. može sadržavati i druge potrebne informacije pored onih koje zahtjeva zakonodavstvo Unije.
3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se odnose na informacije koje će se nalaziti u certifikatu o zdravlju životinja, kako je utvrđeno stavkom 1. ovog članka.
4. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila o predlošcima obrazaca zdravstvenih certifikata životinja za proizvode životinjskog podrijetla navedene u stavku 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Članak 167.
Obavješćivanje o premještanjima proizvoda životinjskog podrijetla u druge države članice
1. Subjekti:
(a) unaprijed obavješćuju nadležno tijelo svoje polazišne države članice o namjeri premještanja proizvoda životinjskog podrijetla kada je potrebno da pošiljke budu popraćene certifikatom o zdravlju životinja u skladu s člankom 165. stavkom 1.;
(b) prikupljaju sve nužne informacije koje nadležnom tijelu polazišne države članice omogućuju da prijavi premještanje proizvoda životinjskog podrijetla odredišnoj državi članici u skladu sa stavkom 2.
2. Nadležno tijelo polazišne države članice obavješćuje nadležno tijelo odredišne države članice o premještanju proizvoda životinjskog podrijetla u skladu s člankom 150. i pravilima donesenim u skladu s člankom 151.
3. Članci 149. i 150. te pravila donesena u skladu s člankom 151. primjenjivi su na obavješćivanje o proizvodima životinjskog podrijetla.
Poglavlje 8.
Opseg nacionalnih mjera
Članak 168.
Nacionalne mjere premještanja životinja i zametnih proizvoda
1. Države članice slobodne su poduzeti nacionalne mjere premještanja domaćih kopnenih životinja i njihovih zametnih proizvoda unutar svojih teritorija.
2. Te nacionalne mjere:
(a) uzimaju u obzir pravila o premještanju životinja i zametnih proizvoda navedena u poglavljima 3., 4., 5., i 6. i nisu s njima u suprotnosti;
(b) ne ometaju premještanje životinja i proizvoda između država članica;
(c) ne prekoračuju granice toga što je odgovarajuće i nužno kako bi se spriječilo uvođenje i širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d).
Članak 169.
Nacionalne mjere za ograničavanje utjecaja bolesti koje se ne nalaze na popisu bolesti
Kada bolest koja se ne nalazi na popisu bolesti predstavlja znatan rizik za situaciju zdravlja domaćih kopnenih životinja u državi članici, dotična država članica može poduzeti nacionalne mjere za kontroluza sprečavanje pojavljivanja ili širenja te bolesti, ako te mjere ne:
(a) ometaju kretanje životinja i proizvoda između država članica samo u slučaju da je ono znanstveno opravdano zbog kontroliranja zaraznih bolesti;
(b) ne prekoračuju granice toga što je odgovarajuće i nužno za kontrolu te bolesti i ako surazmjerne u odnosu na rizik.
Države članice unaprijed obavješćuju Komisiju o bilo kakvim predloženim nacionalnim mjerama navedenim u prvom podstavku koje mogu imati utjecaja na kretanja između država članica.
U slučaju da uvjeti iz prvog stavka nisu ispunjeni, Komisija provedbenim aktima može uložiti prigovor na ili izmijeniti nacionalne mjere navedene u drugom stavku ovog članka.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 255. stavka 2. i odmah stupaju na snagu. [Am. 268]
GLAVA II.
Akvatične životinje i proizvodi životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja
Poglavlje 1.
Registracija, odobravanje, vođenje evidencije i registri
Odjeljak 1.
Registracija objekata za akvakulturu
Članak 170.
Obaveza subjekata da registriraju objekte za akvakulturu
1. Kako bi bili registrirani u skladu s člankom 171., subjekti koji vode objekte za akvakulturu prije početka takvih aktivnosti:
(a) obavješćuju nadležno tijelo bilo kojeg objekta za akvakulturu za koji su odgovorni;
(b) nadležnom tijelu dostavljaju podatke o:
(i) nazivu i adresi subjekta;
(ii) lokaciji i opisu prostora;
(iii) kategorijama, vrstama i broju životinja akvakulture u objektu za akvakulturu te kapacitetu objekta za akvakulturu;
(iv) vrsti objekta za akvakulturu;
(v) drugim aspektima objekta koji su bitni u određivanju rizika koji isti predstavljaju.
2. Subjekti koji vode objekte za akvakulturu iz stavka 1. nadležno tijelo obavješćuju o bilo kakvim:
(a) znatnim promjenama u objektima za akvakulturu po pitanjima navedenim u stavku 1. točki (b);
(b) obustavama aktivnosti u objektima za akvakulturu.
3. Objekti za akvakulturu koji podliježu odobrenju u skladu s člankom 174. stavkom 1. nisu dužni osigurati informacije iz stavka 1. ovog članka.
4. Subjekt može zatražiti registraciju kako je utvrđeno stavkom 1., kako bi njome obuhvatio skupinu objekta za akvakulturu pod uvjetom da isti udovoljavaju uvjetima iz točke (a) ili (b):
(a) nalaze se u epidemiološki povezanom području te svi subjekti u tom području djeluju pod zajedničkim sustavom biosigurnosti;
(b) potpadaju pod odgovornost istog subjekta, i
(i) pod zajednički sustav biosigurnosti; te
(ii) se nalaze u zemljopisnoj blizini.
Kada zahtjev za registraciju obuhvaća skupinu objekata, pravila utvrđena stavcima 1. do 3. ovog članka i člankom 171. stavkom 2. te pravila donesena u skladu s člankom 173. koja se odnose na jedan objekt za akvakulturu, primjenjuju se na cijelu se skupinu objekata za akvakulturu.
Članak 171.
Obaveze nadležnih tijela koje se odnose na registraciju objekata za akvakulturu
Nadležno tijelo registrira:
(a) objekte za akvakulturu u registru objekata za akvakulturu iz članka 183. stavka 1., kada je subjekt dostavio potrebne informacije u skladu s člankom 170. stavkom 1.;
(b) skupine objekata za akvakulturu u tom registru objekata za akvakulturu ako se udovoljava kriterijima iz članka 170. stavka 4.
Članak 172.
Odstupanja od obaveza subjekata na registraciju objekata za akvakulturu
Odstupajući od odredbi članka 170. stavka 1., države članice mogu izuzeti određene kategorije objekata za akvakulturu od potrebe za registracijom, uzimajući u obzir sljedeće kriterije:
(a) kategorije, vrste i broj ili količinu životinja akvakulture u objektima za akvakulturu te kapacitet objekata za akvakulturu;
(b) vrstu objekta za akvakulturu;
(c) premještanja životinja akvakulture u i iz objekta za akvakulturu.
Članak 173.
Provedbene ovlasti o odstupanjima od obaveze registracije objekata za akvakulturu
Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila o:
(a) informacijama koje subjekti trebaju osigurati u svrhu registracije objekta za akvakulturu kako je predviđeno člankom 170. stavkom 1.;
(b) vrstama objekata za akvakulturu za koje države članice mogu odobriti odstupanja od zahtjeva registracije kako je predviđeno u članku 172., pod uvjetom da predstavljaju beznačajan rizik te uzimajući u obzir kriterije utvrđene člankom 172.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Odjeljak 2.
Odobravanje određenih vrsta objekata za akvakulturu
Članak 174.
Odobravanje određenih vrsta objekata za akvakulturu i delegirani akti
1. Subjekti sljedećih vrsta objekata za akvakulturu obraćaju se nadležnom tijelu za odobrenje u skladu s člankom 178. stavkom 1. i ne započinju sa svojim aktivnostima dok njihovi objekti za akvakulturu nisu odobreni u skladu s člankom 179. stavkom 1.:
(a) objekti za akvakulturu gdje se drže životinje akvakulture s ciljem prebacivanja iz toga objekta za akvakulturu živih ili kao akvakulturnih proizvoda životinjskog podrijetla. međutim, takvi zahtjevi nisu potrebni ako se prebacuju samo zbog: [Am. 269]
(i) izravne opskrbe namijenjene prehrani ljudi u malim količinama za krajnjeg potrošača; ili [Am. 270]
(ii) za lokalne objekte maloprodaje koji izravno opskrbljuju krajnjeg potrošača.[Am. 271]
(b) drugih objekata za akvakulturu koji predstavljaju visoki rizik zbog:
(i) kategorija, vrsta i broja životinja akvakulture u objektu za akvakulturu;
(ii) vrste objekta za akvakulturu;
(iii) premještanja životinja akvakulture u i iz objekata za akvakulturu.
1a. Odstupajući od stavka 1., nadležno tijelo može od obveze podnošenja zahtjeva za odobrenje izuzeti subjekte koji vode objekte za akvakulturu u slučaju kada se životinje akvakulture prebacuju samo zbog:
(i) izravne opskrbe namijenjene prehrani ljudi u malim količinama za krajnjeg potrošača; or
(ii) za lokalne objekte maloprodaje koji izravno opskrbljuju krajnjeg potrošača,
uz uvjet da takva prebacivanja ne predstavljaju značajan rizik. [Am. 272]
2. Subjekti prestaju sa aktivnostima u objektu za akvakulturu iz stavka 1. kad:
(a) nadležno tijelo povuče ili obustavi odobrenje u skladu s člankom 182. stavkom 2.; ili
(b) u slučaju uvjetnog odobrenja danog u skladu s člankom 181. stavkom 3., objekt za akvakulturu ne udovolji preostalim uvjetima navedenim u članku 181. stavku 3. te ne pribavi konačno odobrenje u skladu s člankom 182. stavkom 4.
3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. koji se odnose na dopune i izmjene pravila za odobravanje objekata za akvakulturu iz stavka 1. ovog članka o:
(a) odstupanjima od zahtjeva prema subjektima da se obrate nadležnom tijelu za odobrenje vrsta objekata za akvakulturu iz stavka 1. točke (a);
(b) vrstama objekata za akvakulturu koji moraju biti odobreni u skladu sa stavkom 1. točkom (b).
4. Pri usvajanju delegiranih akata utvrđenih stavkom 3. Komisija uzima u obzir sljedeće kriterije:
(a) vrste i kategorije životinja akvakulture koje se drže u objektima za akvakulturu;
(b) vrste objekata za akvakulturu i vrstu proizvodnje;
(c) tipične obrasce premještanja određenih objekata akvakulture i vrste ili kategorije životinja akvakulture na koje se isti odnose.
5. Subjekt može zatražiti odobrenje za skupinu objekata za akvakulturu ako udovolji zahtjevima utvrđenim člankom 175. točkama (a) i (b).
Članak 175.
Odobrenje nadležnog tijela skupine objekata za akvakulturu
Nadležno tijelo može izdati odobrenje kako je predviđeno člankom 179. stavkom 1. koje se odnosi na skupinu objekata za akvakulturu ako udovoljavaju uvjetima utvrđenim točkom (a) ili točkom (b):
(a) nalaze se u epidemiološki povezanom području te svi subjekti djeluju pod zajedničkim sustavom biosigurnosti; međutim, otpremni centri, centri za pročišćavanje i slični objekti koji se nalaze unutar takvog epidemiološki povezanog područja moraju se odobravati pojedinačno;
(b) potpadaju pod odgovornost istog subjekta; i
(i) pod zajednički sustav biosigurnosti; te
(ii) se nalaze u zemljopisnoj blizini.
Kada jedno odobrenje obuhvaća skupinu objekata za akvakulturu, pravila utvrđena člankom 176. i člancima 178. do 182. te pravila donesena u skladu s člankom 178. stavkom 2. i člankom 179. stavkom 2. koja se odnose na jedan objekt za akvakulturu, primjenjuju se na cijelu skupinu objekata za akvakulturu.
Članak 176.
Odobravanje statusa zatvorenih vrsta objekata za akvakulturu
Subjekti koji vode objekte za akvakulturu za koje se želi pribaviti status zatvorenog objekta:
(a) nadležnom tijelu podnose zahtjev za odobrenje u skladu s člankom 178. stavkom 1.;
(b) ne premještaju životinje akvakulture u zatvoreni objekt za akvakulturu u skladu sa zahtjevima iz članka 203. stavka 1. i bilo kojim delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 203. stavkom 2. dok njihov objekt ne pribavi odobrenje tog statusa od nadležnog tijela u skladu s člankom 179. ili člankom 181.
Članak 177.
Odobrenje objekata za preradui objekata za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda [Am. 273]
Subjekti koji vodeFizičke i pravne osobe koje namjeravaju voditi objekte za akvatične proizvode u svrhu kontrole bolesti jamče da je nadležno tijelo odobrilo njihove objekte za klanje akvatičnih životinja zbog kontrole bolesti u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (b), člankom 62. i člankom 68. stavkom 1., člankom 78. stavcima 1. i 2. te pravilima donesenim u skladu s člankom 63. te člancima 70. stavkom 3., 71. stavkom 3. i 78. stavkom 3. [Am. 274 i 275]
Članak 178.
Obaveze subjekata u vezi s informacijama pri pribavljanju odobrenja i provedbeni akti
1. U svrhu zahtjeva za odobrenjem njihovih objekata kako je utvrđeno člankom 174. stavkom 1., člankom 175., stavkom 176. točkom (a) i člankom 177., očekivani subjekti nadležnom tijelu dostavljaju informacije o: [Am. 276]
(a) nazivu i adresi subjekta;
(b) lokaciji objekta i opisu prostora;
(c) kategorijama, vrstama i broju životinja akvakulture koje namjeravaju držati u objektu; [Am. 277]
(d) vrsti objekta;
(e) kada je to bitno, detaljima o odobrenju skupine objekata za akvakulturu u skladu s člankom 175;
(f) dugim aspektima objekta za akvakulturu koji su bitni u određivanju rizika koji isti predstavljaju.
(fa) opskrba i otpust vode u objektu; [Am. 278]
2. Subjekti koji vode objekte iz stavka 1. nadležno tijelo obavješćuju o bilo kakvim:
(a) znatnim promjenama u objektima u vezi s pitanjima iz stavka 1. točke (c);
(b) obustavama aktivnosti u objektu.
3. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila o informacijama koje subjekti dostavljaju u prijavama za odobrenje njihovih objekata u skladu sa stavkom 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Članak 179.
Dodjeljivanje odobrenja i uvjeti za odobrenje i delegirani akti
1. Nadležno tijelo dodjeljuje odobrenja samo za objekte za akvakulturu iz članka 174. stavka 1. i članka 176. točke (a), skupinu objekata za akvakulturu iz članka 175. i objekte za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda iz članka 177. kad takvi objekti:
(a) gdje je to primjenjivo, udovoljavaju sljedećim zahtjevima o:
(i) karanteni, izolaciji i drugim mjerama biosigurnosti uzimajući u obzir zahtjeve utvrđene člankom 9. stavkom 1. točkom (b) i pravila donesena u skladu s člankom 9. stavkom 2.;
(ii) zahtjevima nadzora utvrđenim u članku 22. i kada je to bitno za vrstu objekta i uključeni rizik, u članku 23. i pravilima donesenim u skladu s člankom 24.;
(iii) vođenju evidencije utvrđenom u člancima 185. do 187. i pravilima donesenim u skladu s člancima 188. i 189.;
(b) imaju prostore i opremu koji:
(i) su adekvatni u smanjivanju rizika od uvođenja i širenja bolesti na prihvatljivi nivo, uzimajući u obzir vrstu objekta;
(ii) su primjerenog kapaciteta za određenu količinu akvatičnih životinja;
(c) ne vode do neprihvatljivih rizika širenja bolesti, uzimajući u obzir postojeće mjere za umanjivanje rizika;
(d) imaju uveden sustav koji subjektu omogućuje da nadležnom tijelu dokaže da je udovoljeno zahtjevima iz točaka (a), (b) i (c).
2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. u vezi sa zahtjevima utvrđenima u stavku 1. ovog članka u vezi s:
(a) karantenom, izolacijom i drugim mjerama biosigurnosti iz stavka 1. točke (a) alineje (i);
(b) nadzorom iz stavka 1. točke (a) alineje (ii);
(c) prostorom i opremom iz stavka 1. točke (b).
3. Pri utvrđivanju pravila koja određuju delegiranim aktima usvojenim u skladu sa stavkom 2. Komisija uzima u obzir sljedeće:
(a) rizike koje svaka vrsta objekta predstavlja;
(b) vrste i kategorije životinja akvakulture ili akvatičnih životinja;
(c) vrstu proizvodnje;
(d) tipične obrasce premještanja određenih objekata akvakulture te vrste i kategorije životinja koje se drže u tim objektima.
Članak 180.
Opseg odobrenja objekata
U odobrenjima objekata za akvakulturu ili objekata za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda, nadležno tijelo u skladu s člankom 179. stavkom 1. izričito određuje:
(a) za koje vrste objekata za akvakulturu iz članka 174. stavka 1., članka 176. točke (a), skupine objekata za akvakulturu iz članka 175. i objekte za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda iz članka 177. te pravila donesenih u skladu s člankom 174. stavkom 3. točkom (b) vrijedi odobrenje;
(b) za koje vrste i kategorije životinja akvakulture vrijedi odobrenje.
Članak 181.
Procedure za dodjeljivanje odobrenja nadležnog tijela
1. Nadležno tijelo uspostavlja procedure koje subjekti trebaju pratiti pri prijavi za odobrenje njihovog objekta u skladu s člankom 174. stavkom 1. i člancima 176. i 177.
2. Po primitku prijave subjekta za odobrenje u skladu s člankom 174. stavkom 1., člankom 176. i člankom 177., nadležno tijelo izlazi u posjetu na licu mjesta.
3. Nadležno tijelo može dodijeliti uvjetno odobrenje objekta kada se čini, na temelju prijave subjekta i daljnje posjete nadležnog tijela objektu na licu mjesta kako je utvrđeno stavkom 1. ovog članka, da zadovoljava sve glavne zahtjeve koji pružaju dovoljna jamstva da takav objekt ne predstavlja znatan rizik, s ciljem osiguravanja udovoljavanja preostalim zahtjevima za dobivanje odobrenja iz članka 179. stavka 1. i pravilima donesenim u skladu s članom 179. stavkom 2.
4. Kada nadležno tijelo dodijeli uvjetno odobrenje u skladu sa stavkom 3. ovog članka, ono dodjeljuje puno odobrenje samo kada se nakon još jedne posjete objektu na licu mjesta, koja je provedena unutar tri mjeseca od datuma dodjeljivanja uvjetnog odobrenja, pokaže kako objekt zadovoljava sve zahtjeve za odobrenje utvrđene člankom 179. stavkom 1. te pravila donesena u skladu s člankom 179. stavkom 2.
Kada ta posjeta na licu mjesta pokaže da je učinjen jasan napredak, no objekt još uvijek ne zadovoljava sve navedene zahtjeve, nadležno tijelo može produljiti uvjetno odobrenje. Međutim, uvjetno odobrenje ne smije vrijediti duže od šest mjeseci.
Članak 182.
Ocjenjivanje, odgoda i povlačenje odobrenja od strane nadležnog tijela
1. Nadležno tijelo nadzire odobrenja objekata dodijeljena u skladu s člankom 179. stavkom 1. Nadležno tijelo određuje, na temelju rizika, učestalost ponovne inspekcije ili najmanji ili najveći vremenski okvir unutar kojeg se inspekcija mora provesti te slučajeve kod kojih se taj okvir ne mogu poštovati. [Am. 279]
2. Kada nadležno tijelo utvrdi ozbiljne nedostatke kod objekta u vezi poštivanja zahtjeva određenih člankom 179. stavkom 1. i pravilima donesenim u skladu s člankom 179. stavkom 2. te subjekt nije u stanju pružiti dovoljna jamstva da će ti nedostaci biti otklonjeni, nadležno tijelo pokreće procedure za povlačenje odobrenja objekta.
Međutim, nadležno tijelo može odgoditi odobrenje objekta kada subjekt može jamčiti kako će unutar razumnog vremenskog razdoblja riješiti nedostatke.
3. Odobrenje se ponovo uspostavlja samo nakon povlačenja ili odgode u skladu s stavkom 2. kada nadležno tijelo utvrdi kako objekt potpuno udovoljava svim zahtjevima ove Uredbe, primjereno toj vrsti objekta.
Odjeljak 3.
Registar nadležnog tijela objekata za akvakulturu, objekata za preradu i objekata za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda [Am. 280]
Članak 183.
Registar objekata za akvakulturu,objekata za preradu i objekata za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda [Am. 281]
1. Nadležno tijelo uspostavlja i održava ažuran registar:
(a) svih objekata akvakulture koji su registrirani u skladu s člankom 171.;
(b) svih objekata akvakulture koji su odobreni u skladu s člankom 179. stavkom 1.;
(c) svih objekata za preradu i objekata za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda odobrenih u skladu s člankom 179. stavkom 1. [Am. 282]
2. Registar objekata akvakulture iz stavka 1. sadrži informacije o:
(a) nazivu i adresi subjekta i njegovom registracijskom broju;
(b) zemljopisnoj poziciji objekata akvakulture ili kad je to primjenjivo, skupine objekata za akvakulturu;
(c) vrsti proizvodnje u objektu;
(d) kada je to bitno, opskrbi i otpustu vode;
(e) vrstama životinja akvakulture koje se drže u objektu;
(f) ažurnim informacijama o zdravstvenom statusu registriranog objekta za akvakulturu, ili skupine objekata kad je to primjenjivo u pogledu bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d).
3. Za objekte odobrene u skladu s člankom 179. stavkom 1. nadležno tijelo elektroničkim putem čini javno dostupnima barem informacije koje se odnose na stavak 2. točke (a), (c), (e) i (f) ovog članka.
4. Gdje je to odgovarajuće i bitno, nadležno tijelo može povezati registraciju iz stavka 1. s registracijom za druge svrhe.
Članak 184.
Delegiranje ovlasti i provedbeni akti vezani uz registar objekata za akvakulturu
1. Komisija je u skladu s člankom 254. ovlaštena donositi delegirane akte o:
(a) informacijama koje trebaju biti uključene u registar objekata za akvakulturu utvrđenima člankom 183. stavkom 1.;
(b) javnoj dostupnosti tog registra objekata.
2. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila o formatu i procedurama za registraciju objekata iz članka 183. stavaka 1. i 3.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Odjeljak 4.
Vođenje evidencije i sljedivost
Članak 185.
Obaveze subjekata objekata za akvakulturu u vezi s vođenjem evidencije
1. Subjekti koji vode objekte za akvakulturu podložne registraciji u skladu s člankom 171. ili odobrenju u skladu s člankom 179. stavkom 1. vode ažurnu evidenciju koja sadrži bar sljedeće informacije:
(a) sva premještanja životinja akvakulture i proizvoda životinjskog podrijetla dobivenih od tih životinja u i iz objekta za akvakulturu, navodeći prema potrebi:
(i) njihovo mjesto polazišta ili odredišta;
(ii) datum takvih premještanja;
(b) zdravstvene certifikate životinja u elektroničkom obliku ili u spisu za koje se zahtjeva da prate premještanje životinja akvakulture koje stižu u objekt za akvakulturu u skladu s člankom 208. i pravilima donesenim u skladu s člankom 211. točkama (b) i (c) te člankom 213. stavkom 2.;
(c) mortalitet u svakoj epidemiološkoj jedinici i druge probleme bolesti u objektu za akvakulturu ovisno o vrsti proizvodnje;
(d) mjere biosigurnosti, nadzora, obrade, rezultate testova i druge bitne informacije kada je to primjereno:
(i) kategorijama i vrstama životinja akvakulture u objektu;
(ii) vrsti proizvodnje u objektu za akvakulturu;
(iii) vrsti objekta za akvakulturu;
(e) rezultatima zdravstvenih inspekcija životinja, kada je to potrebno u skladu se člankom 23. stavkom 1. i pravilima donesenim u skladu s člankom 24.;
2. Subjekti koji vode objekte za akvakulturu:
(a) bilježe informacije utvrđene stavkom 1. točkom (a) na način koji jamči praćenje polazišnog i odredišnog mjesta akvatičnih životinja;
(b) čuvaju informacije iz stavka 1. o objektu za akvakulturu te ih na zahtjev daju na uvid nadležnom tijelu;
(c) zadržavaju informacije iz stavka 1. minimalno razdoblje koje utvrđuje nadležno tijelo, no koje ne može biti kraće od tri godine.
Članak 186.
Obaveza vođenja evidencije za objekteza preradu i objekte za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda [Am. 283]
1. Subjekti koji upravljaju objektima za preradu i objektima za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda koji podliježu odobrenju u skladu s člankom 177. vode ažurnu evidenciju svih premještanja životinja akvakulture i proizvoda životinjskog podrijetla dobivenih od takvih životinja u takvim objektima i iz njih. [Am. 284]
2. Subjekti koji upravljaju objekatima za preradu i objektima za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda: [Am. 285]
(a) čuvaju evidenciju iz stavka 1. o objektu za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda te je na zahtjev daju na uvid nadležnom tijelu;
(b) zadržavaju evidenciju utvrđenu stavkom 1. minimalno razdoblje koje treba utvrditi nadležno tijelo, no koje ne smije biti kraće od tri godine.
Članak 187.
Obaveze vođenja evidencije za prijevoznike
1. Prijevoznici životinja akvakulture i divljih akvatičnih životinja namijenjenih akvakulturi ili puštanju u prirodnevode kako bi se popunile zalihe divljih životinja vode ažurnu evidenciju o: [Am. 286]
(a) stopama smrtnosti životinja akvakulture i divljih akvatičnih životinja tijekom prijevoza, koliko je to moguće za vrstu prometa i vrstu životinja akvakulture i divljih akvatičnih životinja u prijevozu;
(b) objektima za akvakulturu i objektima za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda u koje je došao prijevoz;
(c) bilo kakvoj izmjeni vode do koje je došlo tijekom prijevoza, navodeći izvore nove vode i mjesta ispuštanja vode.
2. Prijevoznici:
(a) vode evidenciju iz stavka 1. te je na zahtjev čine dostupnom nadležnom tijelu;
(b) zadržavaju evidenciju iz stavka 1. tijekom minimalnog razdoblja koje treba utvrditi nadležno tijelo, no koje ne smije biti kraće od tri godine.
Članak 188.
Delegiranje ovlasti koje se odnose na vođenje evidencije
1. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o pravilima koja dopunjuju zahtjeve za vođenje evidencije koji su utvrđeni člancima 185., 186. i 187., određujući pravila o:
(a) odstupanjima od zahtjeva za vođenje evidencije za:
(i) subjekte koji rukuju određenim kategorijama objekata za akvakulturu i prijevoznike;
(ii) objekte za akvakulturu koji drže mali broj životinja ili prijevoznike koji prevoze mali broj životinja;
(iii) određene kategorije ili vrste životinja;
(b) informacijama koje subjekti trebaju evidentirati pored onih iz članka 185. stavka 1., članka 186. stavka 1. i članka 187. stavka 1.;
(c) minimalnom vremenskom razdoblju za čuvanje evidencije iz članaka 185., 186., i 187.
2. Pri usvajanju delegiranih akata iz stavka 1. Komisija uzima u obzir sljedeće:
(a) rizike koje predstavlja svaka vrsta objekta za akvakulturu;
(b) kategorije ili vrste životinja akvakulture u objektu za akvakulturu;
(c) vrstu proizvodnje u objektu;
(d) tipičan obrazac premještanja za određenu vrstu objekta za akvakulturu ili objekta za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda;
(e) broj ili volumen životinja akvakulture koje se nalaze u objektu ili u prijevozu.
Članak 189.
Provedbene ovlasti koje se odnose na vođenje evidencije
Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila o:
(a) formatu evidencije koju treba voditi u skladu s člancima 185., 186. i 187.;
(b) elektroničkoj pohrani tih evidencija;
(c) operativnim specifikacijama o vođenju evidencije.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Poglavlje 2.
Premještanja akvatičnih životinja koje nisu akvatični kućni ljubimci unutar Unije
Odjeljak 1.
Opći zahtjevi
Članak 190.
Opći zahtjevi premještanja akvatičnih životinja
1. Subjekti poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurali da premještanje akvatičnih životinja ne ugrožava zdravstveni status na mjestu odredišta uzimajući u obzir:
(a) bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d);
(b) nove bolesti.
2. Subjekti ne premještaju akvatične životinje u objekt za akvakulturu ili za prehranu ljudi niti ih ne puštaju u divljinu, kad te akvatične životinje podliježu:
(a) ograničenjima premještanja koje se odnose na kategorije i vrste u skladu s pravilima određenima u članku 55. stavku 1., članku 56., članku 61. stavku 1., člancima 62., 64. i 65., članku 70. stavcima 1. i 2., članku 74. stavku 1., članku 78. stavcima 1. i 2., članku 80. stavcima 1. i 2. te pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 67., člankom 70. stavkom 3., člankom 71. stavkom 3., člankom 74. stavkom 3., člankom 79. te člankom 80. stavkom 4. i člankom 81. stavkom 2.; ili
(b) hitnim mjerama predviđenim člancima 244. i 247. te pravilima donesenim u skladu s člankom 248.
Međutim, subjekti mogu premještati te akvatične životinje kada su odstupanja od ograničenja premještanja za takva premještanja ili puštanja utvrđena glavom II. dijela III. ili odstupanjima od hitnih mjera u pravilima donesenim u skladu s člankom 248.
3. Subjekti poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurali da su akvatične životinje nakon napuštanja njihovog mjesta polazišta bez odgode poslane do njihovog mjesta odredišta.
Članak 191.
Mjere sprečavanja bolesti u odnosu na prijevoz i delegirani akti
1. Subjekti poduzimaju odgovarajuće i nužne mjere sprečavanja bolesti kako bi osigurali da:
(a) zdravstveni status akvatičnih životinja nije ugrožen tijekom prijevoza;
(b) aktivnosti prijevoza akvatičnih životinja ne uzrokuju potencijalno širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) na ljude ili životinje na putu i na mjestima odredišta;
(c) su poduzeti čišćenje, dezinfekcija i dezinsekcija opreme i sredstava prijevoza te druge adekvatne mjere biosigurnosti, sukladno rizicima uključenim u prijevoz;
(d) su bilo kakve izmjene vode tijekom prijevoza akvatičnih životinja namijenjenih akvakulturi učinjene na mjestima i pod uvjetima koji ne ugrožavaju zdravstveni status s obzirom na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) od:
(i) akvatičnih životinja u prijevozu;
(ii) bilo kakvih akvatičnih životinja na putu do odredišta;
(iii) akvatičnih životinja na mjestu odredišta.
2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o:
(a) čišćenju, dezinfekciji i dezinsekciji opreme i sredstava prijevoza u skladu sa stavkom 1. točkom (c) i korištenju biocidnih proizvoda u takve svrhe;
(b) drugim odgovarajućim mjerama biosigurnosti tijekom prijevoza kako je utvrđeno stavkom 1. točkom (c);
(c) izmjenama vode tijekom prijevoza kako je utvrđeno stavkom 1. točkom (d).
Članak 192.
Promjena namijenjene uporabe
1. Akvatične životinje koje se premještaju radi uništavanja ili pomora u skladu s mjerama iz točki (a) ili (b) ne koriste se u bilo koje druge svrhe:
(a) mjere kontrole bolesti utvrđene u članku 31. stavku 1. i članku 55. stavku 1., člancima 56., 61., 62., 64., 65., 67. i 70., članku 74 stavku 1. te člancima 78. i 80. i pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 66., člankom 70 stavkom 3., člankom 71 stavkom 3. te člankom 74. stavkom 3., člankom 79., člankom 80. stavkom 3. te člankom 81. stavkom 2.;
(b) hitne mjere predviđenim člancima 246. i 247. te pravila donesena u skladu s člankom 248.
2. Akvatične životinje premještene radi prehrane ljudi, akvakulture, ispuštanja u divljinu ili bilo koje druge posebne svrhe, ne koriste se u bilo koju drugu svrhu osim one za koju su namijenjene.
Članak 193.
Obaveze subjekata na mjestu odredišta
1. Subjekti koji vode objekte i objekti na području prehrambene industrije koji zaprimaju životinje akvakulture prije istovara životinja akvakulture: [Am. 287]
(a) provjeravaju je li prisutan jedan od sljedećih dokumenata:
(i) certifikati o zdravlju životinja utvrđeni člankom 208. stavkom 1., člankom 209. i člankom 224. stavkom 1. te pravilima donesenim u skladu s člancima 188., 211. i 213.;
(ii) dokumenti za samodeklaraciju utvrđeni člankom 218. stavkom 1. i pravilima donesenim u skladu s člankom 218. stavcima 3. i 4.;
(aa) pregledavaju pošiljku zbog mogućih nepravilnosti; [Am. 288]
(b) obavještavaju nadležno tijelo o bilo kakvim nepravilnostima u vezi s:
(ii) prisutnošću dokumenata navedenih u točki (a) alinejama (i) i (ii).
2. U slučaju bilo kakve nepravilnosti kako se navodi u stavku 1. točki (b), subjekt neće dopustiti istovar životinja akvakulture na koje se ta nepravilnost odnosi dok nadležno tijelo ne donese odluku u vezi njih. [Am. 290]
Članak 194.
Opći zahtjevi za premještanje životinja akvakulture koje prolaze državama članicama no namijenjene su izvozu iz Unije u treće zemlje ili teritorije
Subjekti osiguravaju da životinje akvakulture namijenjene izvozu u treću zemlju ili teritorij i koje prolaze kroz teritorij drugih država članica ispunjavaju zahtjeve iz članaka 190., 191. i 192.
Odjeljak 2.
Akvatične životinje namijenjene za objekte za akvakulturu ili za puštanje u divljinu
Članak 195.
Neuobičajeni mortaliteti ili drugi simptomi ozbiljnih bolesti
1. Subjekti ne premještaju akvatične životinje iz objekta za akvakulturu ili iz divljine u neki drugi objekt za akvakulturu, niti ih ne puštaju u divljinu ako potječu iz objekta za akvakulturu ili iz okoliša u kojima su prisutni:
(a) neuobičajeni mortaliteti; ili
(b) drugi simptomi ozbiljnih bolesti neodređenog uzroka.
2. Odstupajući od stavka 1., nadležno tijelo može dozvoliti takvo premještanje ili puštanje akvatičnih životinja na temelju procjene rizika, pod uvjetom da akvatične životinje potječu iz dijela objekta za akvakulturu ili iz divljine gdje su neovisne o epidemiološkoj jedinici gdje je došlo do pojave neuobičajenih mortaliteta ili drugih simptoma bolesti.
Članak 196.
Premještanje životinja akvakultureakvatičnih koje su namijenjene državama članicama, zonama ili kompartmentima u kojima je bolest proglašena iskorijenjenom ili koji su podvrgnuti programu iskorjenjivanja i delegirani akti
1. Subjekti životinje akvakulturedomaće akvatične premještaju iz objekta za akvakulturu samo za svrhe navedene u točkama (a) ilii (b) ovog članka, ako te životinje akvakulture potječu iz države članice ili njezine zone ili kompartmenta u kojem je bolest proglašena iskorijenjenom ukoji je proglašen slobodnim od bolesti u skladu s člankom 36. stavkom 3. ili člankom 37. stavkom 4. za bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točki (b) ili (c) kada pripadaju vrstama s popisa za te bolesti s popisa i te domaće akvatične životinje akvakulture: [Am. 292]
(a) se trebaju uvesti u državu članicu, njenu zonu ili kompartment koji je:
(i) bolest je proglašena iskorijenjenom u skladu s člankom 36. stavkom 3. ili člankom 37 stavkom 4.; ili
(ii) podliježe programu iskorjenjivanja kako je utvrđeno člankom 30. stavcima 1. i 2. u vezi s jednom ili više bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c);
(b) su namijenjene za:
(i) objekt za akvakulturu koji podliježe:
– registraciji u skladu s člankom 171.: ili
– odobrenju u skladu s člancima 174., 175., 176. i člankom 177.; ili
(ii) puštanje u divljinu. [Am. 293]
2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. o odstupanjima od zahtjeva premještanja ili puštanja stavka 1 ovog članka, koja ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) zbog:
(a) vrsta, kategorija i stadija razvoja životinja domaćih akvatičnihakvakulture; [Am. 294]
(b) vrste polazišnog i odredišnog objekta;
(c) namijenjene uporabe životinja akvakulturedomaćih akvatičnih; [Am. 295]
(d) mjesta odredišta životinja akvakulture domaćih akvatičnih; [Am. 296]
(e) obrada, načina prerade i drugih posebnih mjera za umanjivanje rizika koje su primjenjuju na mjestima polazišta ili odredišta.
Članak 197.
Odstupanja država članica koja se odnose na obaveze subjekata u vezi s premještanjem životinja akvakulture između država članica, zona ili kompartmenta koji podliježu programu iskorjenjivanja
Odstupajući od članka 196. stavka 1., države članice mogu ovlastiti subjekte da premještaju životinje akvakulture u zonu ili kompartment u drugoj državi članicina svojem teritoriju za koje je utvrđen program iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavcima 1. i 2. u pogledu bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c), iz druge u drugoj državi članici zone ili kompartmenta za koje je takav program također utvrđen za iste za bolesti s popisa, pod uvjetom da takvo premještanje ne ugrožava zdravstveni status države članice, zone ili kompartmenta na odredištu. [Am. 297]
Članak 198.
Mjere država članica koje se odnose na puštanje životinja akvakulture u divljinu
Države članice mogu zahtijevati da se akvatične životinje akvakulture puštaju u divljinu samo ako potječu iz države članice, zone ili kompartmenta koji su proglašeni slobodnima od bolesti u skladu s člankom 36. stavkom 1. ili člankom 37. stavkom 1. u pogledu bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c) za vrste akvatičnih životinja akvakulture u premještanju koje su s popisa vrsta, bez obzira na zdravstveni status područja gdje se akvatične životinje akvakulture trebaju pustiti. [Am. 298]
Članak 199.
Premještanje divljih akvatičnih životinja koje su namijenjene državama članicama, zonama ili kompartmentima u kojima je bolest proglašena iskorijenjenom ili koji su podvrgnuti programu iskorjenjivanja i delegirani akti
1. Članci 196. i 197. također se odnose na premještanja divljih akvatičnih životinja namijenjenih objektu za akvakulturu,objektu za preradu ili objektu za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda podložnom: [Am. 299]
(a) registraciji u skladu s člankom 171.; ili
(b) odobrenju u skladu s člancima 174. do 177.
2. Subjekti poduzimaju mjere sprečavanja bolesti pri premještanju divljih akvatičnih životinja između staništa, tako da takva premještanja ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) na akvatične životinje na odredištu.
3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se odnose na mjere sprečavanja bolesti koje subjekti trebaju poduzeti, kako je utvrđeno stavkom 2. ovog članka.
Odjeljak 3.
Akvatične životinje namijenjene prehrani ljudi
Članak 200.
Premještanje domaćih akvatičnih životinja akvakulture koje su namijenjene prehrani ljudi u državama članicama, zonama ili kompartmentima koji su proglašeni slobodnima od bolesti ili koji su podvrgnuti programu iskorjenjivanja i delegirani akti [Am. 300]
1. Subjekti domaće akvatične životinje namijenjene prehrani ljudiakvakulture premještaju iz objekta za akvakulturu samo za svrhe navedene u točkama (a) ili (b) ovog članka svavka, ako te životinje akvakulture potječu iz države članice ili njezine zone ili kompartmenta u kojemu je bolest proglašena iskorijenjenom u koji su proglašeni slobodnima od bolesti u skladu s člankom 36. stavkom 3. ili i 37. stavkom 4. za bolesti s popisa iz u članka 8. stavka 1. točaka (b) ili (c) kada pripadaju vrstama s popisa za te bolesti s popisa te: [Am. 301]
(a) ih treba uvesti u državu članicu, njenu zonu ili kompartment u kojima je bolest proglašena iskorijenjenom u skladu s člankom 36. stavkom 3. ili člankom 37. stavkom 4. ili za koje je ustanovljen program iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavcima 1. ili 2. u pogledu jedne ili više od bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c);
(b) su namijenjene prehrani ljudi.
2. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, države članice mogu ovlastiti subjekte da uvedu životinje akvakulturedomaće akvatične u zonu ili kompartment za koje je utvrđen program iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavcima 1. ili 2. u vezi s bolestima s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c) iz druge zone ili kompartmenta za koje je takav program također utvrđen u pogledu istih bolesti unutar te države članice, pod uvjetom da takvo premještanje ne ugrožava zdravstveni status države članice, njezine zone ili kompartmenta. [Am. 302]
3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. koji se odnose na odstupanja od zahtjeva premještanja utvrđenih stavkom 2. ovog članka za premještanja životinja akvakulturedomaćih akvatičnih koja ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti zbog: [Am. 303]
(a) vrsta, kategorija i stadija razvoja životinja akvakulturedomaćih akvatičnih ; [Am. 304]
(b) načina držanja životinja akvakultureakvatičnih i vrste proizvodnje u objektima za akvakulturu polazišta i odredišta; [Am. 305]
(c) namijenjene uporabe životinja akvakulturedomaćih akvatičnih; [Am. 306]
(d) mjesta odredišta životinja akvakulturedomaćih akvatičnih ; [Am. 307].
(e) obrada, načina prerade i drugih posebnih mjera za umanjivanje rizika koje se primjenjuju na mjestima polazišta ili odredišta.
Članak 201.
Premještanje divljih životinja akvakulture koje su namijenjene državama članicama, zonama ili kompartmentima u kojima je bolest proglašena iskorijenjenom ili koji su podvrgnuti programu iskorjenjivanja i delegirani akti
1. Članak 200. stavci 1. i 2. te pravila donesena u skladu s člankom 200. stavkom 3. također se odnose na premještanja divljih akvatičnih životinja namijenjenih prehrani ljudi te koje su namijenjene državama članicama, njihovim zonama ili kompartmentima u kojima je bolest proglašena iskorijenjenom u skladu s člankom 36. stavkom 3. ili člankom 37. stavkom 4., ili su podvrgnuti programu iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavcima 1. ili 2., kada su takve mjere potrebne kako bi se osiguralo da te divlje akvatične životinje ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) na akvatične životinje na mjestu odredišta.
2. U skladu s člankom 253., Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte koji se odnose na zahtjeve premještanja za divlje akvatične životinje namijenjene prehrani ljudi, dopunjujući stavak 1. ovog članka.
Odjeljak 4.
Akvatične životinje koje nisu namijenjene za objekte, puštanje u divljinu ili prehranu ljudi
Članak 202.
Premještanje akvatičnih životinja koje nisu namijenjene za objekte, puštanje u divljinu ili prehranu ljudi i delegirani akti
1. Subjekti poduzimaju nužne mjere sprečavanja bolesti kako bi osigurali da premještanja akvatičnih životinja koje nisu namijenjene za objekte, puštanja u divljinu ili prehranu ljudi ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) na akvatične životinje na mjestu odredišta.
2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. o mjerama sprečavanja iz stavka 1. ovog članka kako bi osigurala da akvatične životinje ne šire bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d), uzimajući pritom u obzir pitanja navedena u stavku 3. ovog članka.
3. Pri usvajanju delegiranih akata utvrđenih stavkom 2. Komisija uzima u obzir sljedeće:
(a) bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) koje su relevantne za vrste s popisa ili kategoriju akvatičnih životinja;
(b) zdravstveni status u pogledu bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) u kompartmentima, zonama ili polazišnim i odredišnim državama članicama;
(c) mjesta polazišta i odredišta;
(d) vrstu premještanja akvatičnih životinja;
(e) vrste i kategorije akvatičnih životinja;
(f) starost akvatičnih životinja;
(g) druge epidemiološke faktore.
Odjeljak 5.
Odstupanja od odjeljaka 1. do 4. i dodatne mjere umanjivanja rizika
Članak 203.
Akvatične životinje namijenjene zatvorenim objektima akvakulture i delegirani akti
1. Subjekti akvatične životinje premještaju u zatvoren objekt za akvakulturu samo ako udovolje sljedećim uvjetima:
(a) potječu iz drugog zatvorenog objekta za akvakulturu;
(b) ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke(d) na vrste životinja s popisa u zatvorenom odredišnom objektu za akvakulturu, osim kad je takvo premještanje odobreno u znanstvene svrhe.
2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:
(a) detaljnim zahtjevima za premještanja životinja akvakulture u zatvorene objekte akvakulture, pored onih utvrđenih stavkom 1. ovog članka;
(b) posebnim pravilima premještanja životinja akvakulture u zatvorene objekte akvakulture kad postojeće mjere smanjivanja rizika jamče da takva premještanja ne predstavljaju znatan rizik za zdravlje životinja akvakulture unutar tog zatvorenog objekta za akvakulturu i okolnih objekata.
Članak 204.
Odstupanja od premještanja akvatičnih životinja u znanstvene svrhe i delegirani akti
1. Nadležno tijelo na mjestu odredišta može, u skladu s pristankom nadležnog tijela mjesta polazišta, odobriti premještanja u svoje područje akvatičnih životinja koje ne udovoljavaju zahtjevima odjeljaka 1. do 4., s iznimkom članka 190. stavaka 1. i 3. te članaka 191., 192. i članka 193., u znanstvene svrhe.
2. Nadležna tijela odobravaju odstupanja samo za premještanja akvatičnih životinja u znanstvene svrhe, kako je predviđeno stavkom 1. pod sljedećim uvjetima:
(a) nadležna tijela na mjestu odredišta i mjestu polazišta:
(i) su dogovorila uvijete takvih premještanja;
(ii) su poduzela potrebne mjere umanjivanja rizika kako bi osigurala da premještanja tih akvatičnih životinja ne ugrožavaju zdravstveni status na putu i na mjestima odredišta s obzirom na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d);
(iii) su prema potrebi obavijestila nadležna tijela država članica kroz koje se prolazi o dodijeljenim odstupanjima i uvjetima pod kojima je to odobrenje dodijeljeno;
(b) premještanja tih akvatičnih životinja odvijaju se pod nadzorom nadležnih tijela mjesta polazišta, mjesta odredišta i prema potrebi nadležnog tijela države članice kroz koju se prolazi.
3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se odnose na izmjene i dopune te dopune pravila za odstupanja od strane nadležnih tijela iz stavaka 1. i 2. ovog članka.
Članak 205.
Delegiranje ovlasti koje se odnose na posebne zahtjeve i odstupanja kod izložbi, zooloških vrtova, dućana za kućne ljubimce, ribnjaka, komercijalnih akvarija i veletrgovaca
Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o:
(a) posebnim zahtjevima koji dopunjuju pravila utvrđena odjeljcima 1. do 4. i za premještanja akvatičnih životinja u sljedeće svrhe:
(i) za zoološke vrtove, dućane za kućne ljubimce i veletrgovce;
(ii) za izložbe i sportske, kulturne i slične događaje; ili
(iii) za komercijalne akvarije;
(b) odstupanjima od odjeljaka 1. do 4., s iznimkom članka 190. stavaka 1. i 3. te članaka 191., 192. i 193. za premještanja akvatičnih životinja navedena u točki (a), uz uvjet postojanja odgovarajućih mjera biološke sigurnosti kako bi se osiguralo da takva premještanja ne predstavljaju znatan rizik za zdravstveni status mjesta odredišta. [Am. 308]
Članak 206.
Provedbene ovlasti za privremena odstupanja od premještanja posebnih vrsta ili kategorija akvatičnih životinja
Komisija provedbenim aktima određuje pravila o privremenim odstupanjima od pravila određenih u ovom poglavlju za kretanja posebnih vrsta ili kategorija akvatičnih životinja kad:
(a) zahtjevi premještanja utvrđeni u članku 195., članku 196. stavku 1., člancima 197. i 198., članku 199. stavcima 1. i 2., članku 200. i članku 201. stavku 1., članku 202. stavku 1., članku 203. stavku 1., članku 204. stavcima 1. i 2. te pravila usvojena u skladu s člankom 196. stavkom 2., člankom 199. stavkom 3., člankom 201. stavkom 2., člankom 202. stavkom 2., člankom 203. stavkom 2., člankom 204. stavkom 3. i člankom 205. nisu učinkoviti u umanjivanju rizika koje određena premještanja tih akvatičnih životinja predstavljaju; ili
(b) se čini da se bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) širi unatoč zahtjevima premještanja utvrđenim u skladu s odjeljcima 1. do 5.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članku 255. stavku 2.
Iz opravdanih i nezaobilaznih hitnih razloga vezanih uz rizik visokog utjecaja koji predstavlja bolest s popisa te uzimajući u obzir pitanja navedena u članku 205., Komisija donosi provedbene akte koji se neposredno primjenjuju u skladu s procedurom utvrđenom u članku 255. stavku 3.
Članak 207.
Pitanja koja treba uzeti u obzir prilikom donošenja delegiranih i provedbenih akata utvrđenih u ovom odjeljku
Komisija uzima u obzir sljedeće prilikom utvrđivanja pravila koja trebaju biti određena delegiranim i provedbenim aktima utvrđenima člankom 203. stavkom 2., člankom 204. stavkom 3. i člancima 205. i 206.:
(a) rizike uključene u premještanje;
(b) zdravstveni status u odnosu na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) na polazišnim i odredišnim mjestima;
(c) navedene akvatične životinjske vrste za bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d);
(d) postojeće mjere biosigurnosti;
(e) bilo kakve posebne uvjete u kojima se drže akvatične životinje akvakulture; [Am. 309]
(f) posebne obrasce premještanja određenih objekata akvakulture i vrsta ili kategorija akvatičnih životinja akvakulture na koje se isti odnose; [Am. 310]
(g) druge epidemiološke faktore.
Odjeljak 6.
Certificiranje zdravlja životinja
Članak 208.
Odgovornost subjekata da osiguraju da su životinje akvakulture popraćene certifikatom o zdravlju životinja
1. Subjekti premještaju životinje akvakulture samo ako se popraćene certifikatom o zdravlju životinja koji je izdalo nadležno tijelo na mjestu polazišta u skladu s člankom 216. stavkom 1. kada pripadaju vrstama s popisa za bolesti s popisa koje su navedene u točki (a) te se premještaju iz jednog od sljedećih razloga:
(a) namijenjene su uvozu u državu članicu, njenu zonu ili kompartmentu kojima je bolest proglašena iskorijenjenom u skladu s člankom 36. stavkom 3. i člankom 37. stavkom 4. ili za koje je ustanovljen program iskorjenjivanja kako je predviđeno člankom 30. stavcima 1. ili 2. u pogledu jedne ili više od bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točki (b) i (c); te
(b) namijenjene su jednom od sljedećeg:
(i) objektu za akvakulturu;
(ii) puštanju u divljinu;
(iii) prehrani ljudi.
2. Subjekti životinje akvakulture samo ako su popraćene certifikatom o zdravlju životinja koje je izdalo nadležno tijelo na mjestu polazišta u skladu s člankom 216. stavkom 1. kada pripadaju vrstama s popisa za određene bolesti koje su navedene u točki (a) te se premještaju iz jednog od sljedećih razloga:
(a) dopušteno im je napustiti zonu ograničenja zbog mjera kontrola bolesti utvrđenih člankom 55. stavkom 1. točkom (f) alinejom (ii), člancima 56. i 64., člankom 65. stavkom 1., člankom 74. stavkom 1., člankom 78. stavcima 1. i 2. ili pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 67. i 68., člankom 71. stavkom 3. i člankom 74. stavkom 3., člankom 79., člankom 81. stavkom 2. te člankom 248. za jednu ili više od bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (a) i (b);
(b) namijenjene su jednom od sljedećeg:
(i) objektu za akvakulturu;
(ii) puštanju u divljinu;
(iii) prehrani ljudi.
3. Subjekti poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurali da certifikat o zdravlju životinja prate životinje akvakulture od njihovog polazišta do odredišta, osim ako pravilima donesenim u skladu s člankom 214. nisu utvrđene posebne mjere.
Članak 209.
Odgovornost subjekata da osiguraju da su druge akvatične životinje popraćene certifikatom o zdravlju životinja i provedbenim ovlastima
1. Subjekti premještaju samo akvatične životinje koje ne pripadaju životinjama akvakulture navedenim u članku 208. stavcima 1. i 2. ako su popraćene certifikatom o zdravlju životinja koji je izdalo nadležno tijelo na mjestu polazišta u skladu s člankom 216. stavkom 1. kada je, zbog rizika uključenih u premještanje tih akvatičnih životinja, certificiranje zdravlja životinja nužno zbog osiguranja usklađenosti sa sljedećim zahtjevima premještanja za vrste životinja s popisa:
(a) zahtjevima utvrđenim u odjeljcima 1. do 5. i pravilima donesenim u skladu s tim odjeljcima;
(b) mjerama kontrole bolesti utvrđenim u članku 55. stavku 1., članku 56., članku 61. stavku 1., člancima 62. i 64., člankom 65. stavkom 1., člankom 74. stavkom 1. i člankom 78. stavcima 1. i 2. ili pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63., 67. i 68., člankom 71. stavkom 3., člankom 74. stavkom 3., člankom 79. i člankom 81. stavkom 2.;
(c) hitnim mjerama utvrđenim prema pravilima donesenim u skladu s člankom 248.
2. Članak 208. se također odnosi na divlje akvatične životinje namijenjene objektu za akvakulturu, osim ako polazišno nadležno tijelo ne zaključi da certificiranje nije provedivo zbog prirode polazišnog mjesta tih divljih akvatičnih životinja.
3. Komisija provedbenim aktima određuje pravila o obavezama subjekata iz stavka 2. ovog članka kako bi osigurala da su divlje akvatične životinje namijenjene objektu za akvakulturu popraćene certifikatom o zdravlju životinja.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Članak 210.
Odstupanja država članica pri nacionalnom certificiranju zdravlja životinja
Odstupajući od zahtjeva certificiranja zdravlja životinja iz članaka 208. i 209., države članice mogu dopustiti odstupanja u premještanjima određenih pošiljki akvatičnih životinja bez certifikata o zdravlju životinja unutar svojih teritorija ako imaju spreman alternativan sustav koji osigurava sljedivost takvih pošiljaka i udovoljavanje zahtjevima o zdravlju životinja za takvo premještanje iz odjeljaka 1. do 5.
Članak 211.
Delegiranje ovlasti koje se odnose na certifikaciju zdravlja akvatičnih životinja
Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o:
(a) odstupanjima od zahtjeva certifikata o zdravlju životinja iz članaka 208. i 209. te uvjetima za takva odstupanja pri premještanju akvatičnih životinja koje ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti zbog:
(i) kategorija, stadija razvoja ili vrsta akvatičnih životinja;
(ii) načina držanja i vrste proizvodnje tih vrsta i kategorija životinja akvakulture;
(iii) namijenjene uporabe akvatičnih životinja;
(iv) mjesta odredišta akvatičnih životinja;
(b) posebnim pravilima za certificiranje zdravlja životinja iz članaka 208. i 209. kada alternativne mjere smanjivanja rizika koje je poduzelo nadležno tijelo osiguravaju:
(i) sljedivost akvatičnih životinja;
(ii) da akvatične životinje u kretanju udovoljavaju traženim uvjetima o zdravlju životinja utvrđenim u odjeljcima 1. do 5.
(c) detaljnim pravilima o certifikatima o zdravlju životinja koji trebaju pratiti premještanja akvatičnih životinja u znanstvene svrhe iz članka 204. stavka 1.
Članak 212.
Sadržaj certifikata o zdravlju životinja
1. Certifikat o zdravlju životinja sadrži barem sljedeće informacije:
(a) objekt ili mjesto polazišta, objekt ili mjesto odredišta i kad je to bitno radi širenja bolesti, bilo koji objekt ili mjesto posjećeno na putu;
(b) opis akvatičnih životinja;
(c) broj, volumen ili težinu akvatičnih životinja;
(d) informacije potrebne kako bi se dokazalo da životinje udovoljavaju zahtjevima premještanja iz odjeljaka 1. do 5.
2. Certifikat o zdravlju životinja može sadržavati i druge informacije koje su potrebne u skladu s drugim propisima Unije.
Članak 213.
Delegiranje ovlasti i provedbeni akti vezani uz sadržaj certifikata o zdravlju životinja
1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. o sadržaju certifikata zdravlja životinja iz članka 212. stavka 1.:
(a) detaljna pravila u vezi sa sadržajem tih certifikata o zdravlju životinja iz članka 212. stavka 1. za različite kategorije i vrste akvatičnih životinja;
(b) dodatne informacije koje trebaju biti sadržane u certifikatu o zdravlju životinja iz članka 212. stavka 1.
2. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila o predlošcima obrazaca za zdravstvene certifikate životinja.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Članak 214.
Obaveza subjekata da osiguraju da su akvatične životinje popraćene certifikatima o zdravlju životinja do mjesta odredišta i delegirani akti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o posebnim mjerama koje dopunjuju zahtjeve certifikacije zdravlja životinja iz članka 208. za sljedeće vrste premještanja akvatičnih životinja:
(a) premještanja akvatičnih životinja, koje možda neće nastaviti svojom rutom do konačnog odredišta te ih je potrebno vratiti na njihovo mjesto podrijetla ili premjestiti na drugo odredište zbog jednog ili više od navedenih razloga:
(i) njihova je planirana ruta neočekivano prekinuta radi dobrobiti životinja;
(ii) neočekivanih nesreća ili događaja na putu;
(iii) akvatične životinje odbijene su na njihovom odredištu u drugoj državi članici ili na vanjskoj granici Unije;
(iv) akvatične životinje odbijene su u trećoj zemlji;
(b) premještanja akvatičnih životinja namijenjenih izložbama te sportskim, kulturnim i sličnim događanjima, kao i njihov kasniji povratak na mjesto podrijetla.
Članak 215.
Obveze subjekata na suradnju s nadležnim tijelima radi certificiranja zdravlja životinja
Subjekti:
(a) nadležnom tijelu dostavljaju sve informacije potrebne za izdavanje certifikata o zdravlju životinja iz članaka 208. i 209. te pravila donesenih u skladu s člancima 211., 213. i 214.;
(b) prema potrebi, akvatične životinje podvrgavaju provjerama identiteta, zdravstvenim i dokumentacijskim provjerama kako je utvrđeno člankom 216. stavkom 3. i pravilima donesenim u skladu s člankom 216. stavkom 4.
Članak 216.
Odgovornost nadležnog tijela za certificiranje zdravlja životinja i delegirani akti
1. Nadležno tijelo na zahtjev subjekta izdaje certifikat zdravlja životinja za premještanje akvatičnih životinja kada je to potrebno u skladu s člancima 208. i 209., ili pravilima donesenim u skladu s člancima 211. i 214., ako je udovoljeno sljedećim relevantnim zahtjevima zdravlja životinja:
(a) onima utvrđenima člankom 190., člankom 191. stavkom 1., člancima 192., 194. i 195., člankom 196. stavkom 1., člancima 197. i 198., člankom 199. stavcima 1 i 2., člankom 200., člankom 202. stavkom 1., člankom 203. stavkom 1. i člankom 204. stavcima 1. i 2.;
(c) onima utvrđenima provedbenim aktima donesenim u skladu s člankom 206.
2. Certifikate zdravlja životinja:
(a) ovjerava i potpisuje službeni veterinar;
(b) ostaju na snazi određeno vremensko razdoblje, kako je utvrđeno pravilima donesenim u skladu sa stavkom 4. točkom (b), za trajanja kojih životinje akvakulture koje su njima obuhvaćene moraju kontinuirano zadovoljavati jamstva o zdravlju životinja koje se u njima nalaze.
3. Prije potpisivanja certifikata o zdravlju životinja službeni veterinar provjerava udovoljavaju li akvatične životinje na koje se isti odnosi zahtjevima iz ovog poglavlja temeljem provjere dokumentacije, identiteta i zdravlja životinja, kako je predviđeno delegiranim aktima donesenim u skladu sa stavkom 4. gdje je to primjenjivo, uzimajući u obzir vrste i kategorije akvatičnih životinja o kojima se radi te zahtjeve zdravlja životinja.
4. Komisija ima ovlast donositi delegirane akte u skladu s člankom 253., kojim utvrđuje pravila o:
(a) vrstama dokumentacijskih, identifikacijskih i zdravstvenih provjera za različite vrste i kategorije akvatičnih životinja koje je službeni veterinar dužan provesti u skladu sa stavkom 3. ovog članka kako bi utvrdio udovoljavanje zahtjevima ovog poglavlja;
(b) vremenskim ograničenjima za provedbu takvih dokumentacijskih, identifikacijskih i zdravstvenih provjera, pregleda i izdavanje certifikata o zdravlju životinja od strane službenog veterinara prije premještanja pošiljki akvatičnih životinja.
Članak 217.
Elektronički zdravstveni certifikati
Elektronički certifikati o zdravlju životinja koji su sastavljeni, obrađeni i odaslani putem IMSOC-a mogu zamijeniti prateće certifikate o zdravlju životinja utvrđene člankom 208. kad takvi elektronički certifikati o zdravlju životinja:
(a) sadrže sve informacije za koje se traži da budu sadržane u predlošku certifikata o zdravlju životinja u skladu s člankom 212. stavkom 1. i pravilima donesenim u skladu s člankom 213.;
(b) osiguravaju sljedivost akvatičnih životinja te poveznicu između tih životinja i elektroničkih certifikata o zdravlju životinja.
Članak 218.
Samodeklaracija subjekata kod premještanja akvakultureakvatičnih životinja u druge države članice i delegirani akti [Am. 311]
1. Subjekti na mjestu polazišta izdaju dokument samodeklaracije za premještanja akvatičnih životinja akvakulture sa njihovog mjesta polazišta u jednoj državi članici do mjesta odredišta u drugoj državi članici te osiguravaju da isti prati te akvatične životinje akvakulture kada se ne traži da one budu popraćene certifikatom o zdravlju životinja iz članaka 208. i 209. ili pravilima donesenim u skladu s člancima 211. i 214. [Am. 312]
2. Dokument samodeklaracije iz stavka 1. sadržava barem sljedeće informacije o akvatičnim životinjama akvakulture: [Am. 313]
(a) njihova mjesta podrijetla i odredišta te u slučajevima kada je to relevantno, sva mjesta na putu;
(b) opis akvatičnih životinja akvakulture, vrste, količinu, težinu ili volumen, ovisno o životinjama o kojima se radi; [Am. 314]
(c) informacije potrebne kako bi se dokazalo da akvatične životinje akvakulture udovoljavaju zahtjevima premještanja utvrđenim odjeljcima 1. do 5. [Am. 315]
3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o:
(a) detaljnim pravilima vezanima za sadržaj dokumenta samodeklaracije iz stavka 2. ovog članka za različite vrste i kategorije akvatičnih životinja akvakulture; [Am. 316]
(b) dodatnim informacijama koje se trebaju nalaziti u dokumentu samodeklaracije, pored onih navedenih u stavku 2. ovog članka.
4. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila za predložak obrasca samodeklaracije iz stavka 1. ovog članka.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Odjeljak 7.
Obavješćivanje o premještanjima akvatičnih životinja u druge države članice
Članak 219.
Obaveze subjekta koje se odnose na obavješćivanje o premještanjima akvatičnih životinja između država članica
Subjekti unaprijed obavješćuju nadležna tijela svoje polazišne države članice o planiranim premještanjima akvatičnih životinja iz jedne države članice u drugu državu članicu, kad:
(a) za akvatične životinje nadležno tijelo polazišne države članice treba izdati certifikat o zdravlju životinja u skladu s člancima 208. i 209. ili pravilima donesenim u skladu s člankom 211. i člankom 214. stavkom 2.;
(b) akvatične životinje koje se prevoze iz zone ograničenja mora pratiti certifikat o zdravlju akvatičnih životinja kako se navodi u članku 208. stavku 2. točki (a);
(c) životinje akvakulture i divlje akvatične životinje u prijevozu su namijenjene:
(i) objektu koji podliježe registraciji u skladu s člankom 171. ili odobrenju u skladu s člancima 174. do 177.;
(ii) puštanju u divljinu;
(d) je obavješćivanje nužno u skladu s delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 221.
Za potrebe obavješćivanja utvrđene prvim stavkom ovog članka, subjekti nadležnom tijelu polazišne države članice predaju sve informacije koje su im potrebne kako bi o premještanjima obavijestili nadležno tijelo odredišne države članice u skladu s člankom 220. stavkom 1.
Članak 220.
Obaveze nadležnog tijela u vezi s obavješćivanjem o premještanjima akvatičnih životinja u druge države članice
1. Nadležno tijelo polazišne države članice obavješćuje nadležno tijelo odredišne države članice o premještanju akvatičnih životinja kako je utvrđeno člankom 219. stavkom 1., osim ako za takve obavijesti nije dopušteno odstupanje u skladu s člankom 221. stavkom 1. točkom (c).
2. Obavješćivanje iz stavka 1. ovog članka vrši se kad god je to moguće preko IMSOC-a.
3. Države članice određuju regije za upravljanje obavijestima o premještanjima koje je priopćilo nadležno tijelo, kako je utvrđeno stavkom 1. ovog članka.
4. Odstupajući od stavka 1., nadležno tijelo polazišne države članice može ovlastiti subjekt da djelomično ili potpuno obavijesti nadležno tijelo odredišne države članice o premještanjima akvatičnih životinja putem IMSOC-a.
Članak 221.
Dodjela ovlasti i provedbeni akti kojima nadležno tijelo obavješćuje o premještanjima akvatičnih životinja
1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o:
(a) potrebi obavješćivanja, kojom subjekti u skladu s člankom 219. stavkom 1. o kretanjima između država članica akvatičnih životinja kategorija ili vrsta koje ne pripadaju onima iz članka 219. stavka 1. točaka (a), (b) i (c), gdje je sljedivost takvih premještanja nužna radi udovoljavanja zahtjevima zdravlja životinja određenim ovim poglavljem;
(b) informacijama potrebnim za obavješćivanje o premještanjima akvatičnih životinja od strane subjekata i nadležnog tijela kako je utvrđeno člankom 219. stavkom 1. i člankom 220. stavkom 1.;
(c) odstupanjima od zahtjeva obavješćivanja iz članka 219. stavka 1. točke (c) za kategorije ili vrste akvatičnih životinja ili za vrste premještanja koje predstavljaju beznačajan rizik;
(d) postupcima za slučaj nužde pri obavješćivanju o premještanju akvatičnih životinja u slučaju nestanka struje i drugih smetnji IMSOC sustava;
(e) zahtjevima da države članice odrede regije kako je utvrđeno člankom 220. stavkom 3.
2. Komisija provedbenim aktima može odrediti pravila o:
(a) formatu obavješćivanja za:
(i) subjekte prema nadležnim tijelima polazišne države članice o premještanjima akvatičnih životinja u skladu s člankom 219. stavkom 1.;
(ii) nadležno tijelo polazišne države članice prema odredišnoj državi članici o premještanjima akvatičnih životinja u skladu s člankom 220. stavkom 1.;
(b) vremenskim rokovima za:
(i) potrebne informacije koje subjekti trebaju predati nadležnom tijelu polazišne države članice, navedene u članku 219. stavku 1.;
(ii) obavješćivanju o premještanjima nadležnog tijela polazišne države članice iz članka 220. stavka 1.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Poglavlje 3.
Premještanja akvatičnih kućnih ljubimaca unutar Unije
Članak 222.
Nekomercijalna premještanja akvatičnih kućnih ljubimaca te delegirani i provedbeni akti
1. Vlasnici kućnih ljubimaca provode samo nekomercijalna premještanja akvatičnih kućnih ljubimaca od vrsta sa popisa iz Priloga I. ako su poduzete odgovarajuće mjere sprječavanja i suzbijanja bolesti kako bi se osiguralo da ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke(d), kao i novih bolesti na životinje na mjestu odredišta te tijekom prijevoza.
2. Članak 112. te pravila utvrđena delegiranim aktima u skladu s člankom 114. točkom (f) i provedbeni akti doneseni u skladu s člankom 117. primjenjuju se na identifikaciju, registraciju i sljedivost akvatičnih kućnih ljubimaca.
3. Sukladno članku 253. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte koji se odnose na mjere sprječavanja i suzbijanja bolesti iz stavka 1. ovog članka kako bi utvrdila da akvatični kućni ljubimci ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti iz članka 8. stavka 1. točke (d) niti novih bolesti na životinje u prijevozu i na odredištu, uzimajući u obzir zdravstveni status odredišta kad je to relevantno.
4. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila koja se odnose na mjere sprječavanja i suzbijanja bolesti predviđene stavkom 1. ovog članka te pravilima donesenim u skladu s njegovim stavkom 2.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Poglavlje 4.
Proizvodnja, obrada i distribucija proizvoda životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja, osim živih akvatičnih životinja, unutar Unije
Članak 223.
Opće obaveze subjekta u vezi sa zdravljem životinja i delegirani akti
1. Subjekti poduzimaju odgovarajuće mjere sprječavanja kako bi osigurali da u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije proizvoda životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja koji nisu žive akvatične životinje diljem Unije, takvi proizvodi ne uzrokuju širenje:
(a) bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d), uzimajući u obzir zdravstveni status mjesta proizvodnje, obrade i odredišta;
(b) novih bolesti.
2. Subjekti se brinu o tome da proizvodi životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja koji nisu žive akvatične životinje ne dolaze iz objekta ili ustanova za poslovanje s hranom, kao i to da nisu dobiveni od životinja koje dolaze iz objekata ili ustanova za poslovanje s hranom koje podliježu:
(a) hitnim mjerama utvrđenim člancima 246. i 247. te pravilima donesenim u skladu s člankom 248., osim ako u dijelu VI. nisu utvrđena odstupanja od tih pravila;
(b) ograničenjima kretanja koja se odnose na akvatične životinje i proizvode životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja, kako je utvrđeno člankom 31. stavkom 1., člankom 55. stavkom 1., člankom 56., člankom 61. stavkom 1. točkom (a), člankom 62. stavkom 1., člankom 65. stavkom 1. točkom (c), člankom 70. stavkom 1. točkom (b) i člankom 74. stavkom 1. točkom (a), člankom 78. stavcima 1. i 2., člankom 80. stavcima 1. i 2. te pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 67., člankom 71. stavkom 3., člankom 74. stavkom 3., člankom 79., člankom 80. stavkom 3., te člankom 81. stavkom 2., osim ako nisu utvrđena odstupanja navedenih pravila.
3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. koji se odnose na detaljne zahtjeve u vezi nadopunjavanja stavka 2. ovog članka za premještanja proizvoda životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja koji nisu žive akvatične životinje, uzimajući u obzir:
(a) bolesti i vrste akvatičnih životinja u vezi s tom bolesti, za koje vrijede hitne mjere ili mjere ograničenja kretanja utvrđene stavkom 2.;
(b) vrste proizvoda životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja;
(c) mjere smanjivanja rizika koje se primjenjuju na proizvode životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja na mjestima polazišta i odredišta;
(d) namijenjenu uporabu proizvoda životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja;
(e) mjesto odredišta proizvoda životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja.
Članak 224.
Certifikati o zdravlju životinja i delegirani akti
1. Subjekti prevoze samo sljedeće proizvode životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja koji nisu žive akvatične životinje, kada su popraćeni certifikatom o zdravlju životinja koje je izdalo nadležno tijelo na mjestu polazišta u skladu s stavkom 3.:
(a) proizvode životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja kojima je dopušteno napuštanja zone ograničenja zbog hitnih mjera utvrđenih pravilima donesenim u skladu s člankom 248., te one proizvode životinjskog podrijetla od vrsta akvatičnih životinja koje su obuhvaćene tim izvanrednim mjerama;
(b) proizvode životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja kojima je dopušteno napuštanje zone ograničenja zbog mjera kontrole bolesti u skladu s člankom 31. stavkom 1., člankom 55. stavkom 1. točkom (c), člankom 56., člankom 61. stavkom 1. točkom (a), člankom 62. stavkom 1., člankom 63. stavkom 1., člankom 65. stavkom 1. točkom (c), člankom 70. stavkom 1. točkom (b), člankom 74. stavkom 1. točkom (a), člankom 78. stavcima 1. i 2., člankom 80. stavcima 1. i 2., te pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 67., člankom 71. stavkom 3., člankom 74. stavkom 3., člankom 79., člankom 80. stavkom 3. i člankom 81. stavkom 2., te proizvode životinjskog podrijetla od vrsta akvatičnih životinja pod navedenim mjerama kontrole bolesti.
2. Subjekti poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurali da certifikat o zdravlju životinja iz stavka 1. prati proizvode životinjskog podrijetla od njihovog polazišta do mjesta odredišta.
3. Nadležno tijelo na zahtjev subjekta izdaje certifikat o zdravlju životinja za premještanja proizvoda životinjskog podrijetla koji nisu žive akvatične životinje kako je navedeno u stavku 1.
4. Članci 212., 214. i 217. te pravila donesena u skladu s člankom 213. i člankom 216. stavkom 4., odnose se na certificiranje premještanja proizvoda životinjskog podrijetla koji nisu žive akvatične životinje kako je navedeno u stavku 1. ovog članka.
5. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. koji se odnose na zahtjeve i detaljna pravila u vezi certifikata o zdravlju životinja koji prati proizvode životinjskog podrijetla koji nisu žive akvatične životinje, kako je navedeno u stavku 1. ovog članka, uzimajući u obzir:
(a) vrste proizvoda životinjskog podrijetla;
(b) mjere smanjivanja rizika primijenjene na proizvode životinjskog podrijetla koje smanjuju rizik širenja bolesti;
(c) namijenjenu uporabu proizvoda životinjskog podrijetla;
(d) mjesto odredišta proizvoda životinjskog podrijetla.
Članak 225.
Sadržaj certifikata o zdravlju životinja te delegirani i provedbeni akti
1. Certifikat o zdravlju životinja za proizvode životinjskog podrijetla koji nisu žive akvatične životinje sadrži barem sljedeće informacije:
(a) objekt ili mjesto polazišta i objekt ili mjesto odredišta;
(b) opis proizvoda životinjskog podrijetla;
(c) količinu ili volumen proizvoda životinjskog podrijetla;
(d) oznaku proizvoda životinjskog podrijetla, kada to propisuju članak 65. stavak 1. točka (h) ili pravila donesena u skladu s člankom 66.;
(e) informacije koje dokazuju da proizvodi životinjskog podrijetla u pošiljci udovoljavaju zahtjevima ograničenja premještanja utvrđenim člankom 223. stavkom 2. i pravilima donesenim u skladu s člankom 223. stavkom 3.
2. Certifikat o zdravlju životinja za proizvode životinjskog podrijetla koji nisu žive akvatične životinje može sadržavati druge potrebne informacije koje zahtijevaju drugi propisi Unije.
3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se odnose na izmjene i dopune informacija koje će se nalaziti u certifikatu o zdravlju životinja, kako je utvrđeno stavkom 1. ovog članka.
4. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila za predloške obrazaca certifikata o zdravlju životinja kako predviđeno stavkom 1. ovog članka.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Članak 226.
Obavješćivanje o premještanjima proizvoda životinjskog podrijetla u druge države članice
1. Subjekti:
(a) unaprijed obavješćuju nadležno tijelo polazišne države članice o namjeri premještanja proizvoda životinjskog podrijetla koji nisu žive akvatične životinje kada je potrebno da pošiljke budu popraćene certifikatom o zdravlju životinja u skladu s člankom 224. stavkom 1.;
(b) sakupljaju sve nužne informacije koje nadležnom tijelu polazišne države članice omogućuju da prijavi premještanje proizvoda životinjskog podrijetla koji nisu žive akvatične životinje do odredišne države članice u skladu sa stavkom 2.
2. Nadležno tijelo polazišne države članice obavješćuje nadležno tijelo odredišne države članice o premještanju proizvoda životinjskog podrijetla koji nisu žive akvatične životinje u skladu s člankom 220. stavkom 1.
3. Članci 219. i 220. te pravila donesena u skladu s člankom 221. primjenjivi su na obavješćivanje o proizvodima životinjskog podrijetla koji nisu žive akvatične životinje.
Poglavlje 5.
Nacionalne mjere
Članak 227.
Nacionalne mjere za ograničavanje utjecaja bolesti koje se ne nalaze na popisu bolesti
1. Kada bolest koja se ne nalazi na popisu bolesti iz članka 8. stavka 1. točke (d) predstavlja znatan rizik za akvatične životinje u državi članici, dotična država članica može poduzeti nacionalne mjere za sprečavanje unosa ili radi kontrole širenja te bolesti.
Države članice osiguravaju da te nacionalne mjere ne prekoračuju granice toga što je odgovarajuće i nužno kako bi se spriječio unos ili kako kontroliralo širenje bolesti unutar države članice.
2. Države članice unaprijed obavješćuju Komisiju o bilo kakvim predloženim nacionalnim mjerama navedenim u stavku 1. koje mogu imati utjecaja na kretanja između država članica.
3. Komisija provedbenim aktima odobrava i u slučaju potrebe mijenja nacionalne mjere navedene u stavku 2. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
4. Odobrenje koje se spominje u stavku 3. dodjeljuje se samo u slučaju kada je uspostava ograničenja kretanja između država članica nužna za sprečavanje unosa ili kontrolu širenja bolesti navedene u stavku 1., uzimajući u obzir sveukupni utjecaj bolesti i mjere poduzete prema Uniji.
GLAVA III.
Vrste životinja koje ne potpadaju pod definiciju kopnenih i akvatičnih životinja, te zametni proizvodi i proizvodi životinjskog podrijetla od tih drugih životinja
Članak 228.
Zahtjevi zdravlja životinja koji se odnose na druge životinje, te zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla od tih životinja
Kada druge životinje pripadaju vrstama s popisa za bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d), i te druge životinje, njihovi zametni proizvodi ili proizvodi životinjskog podrijetla predstavljaju rizik za javno zdravlje ili zdravlje životinja: primjenjuju se sljedeći zahtjevi zdravlja životinja:
(a) zahtjevi koji se odnose na registraciju, odobravanje, vođenje evidencije i registara za objekte i prijevoznike kako je utvrđeno poglavljem 1. u glavama I. i II.;
(b) zahtjevi koji se odnose na sljedivost, utvrđeni člancima 102. do 105. i člancima 112. i 113. za druge životinje te člankom 119. za zametne proizvode;
(c) zahtjevi kretanja:
(i) za druge životinje koje uglavnom žive u kopnenom okruženju ili su obično pogođene bolestima kopnenih životinja, uzimajući u obzir kriterije utvrđene stavkom 3. točkama (d) i (e) članka 229., koji je utvrđen u odjeljcima 1. i 6. poglavlja 3. glave I. dijela IV., poglavljima 4. i 5. glave I. dijela IV.;
(ii) za druge životinje koje uglavnom žive u akvatičnom okruženju ili su obično pogođene bolestima akvatičnih životinja, uzimajući u obzir kriterije utvrđene člankom 229. stavkom 3. točkama (d) i (e), zahtjeve utvrđene u odjeljcima 1. do 5. poglavlja 2. glave II. dijela IV. te poglavljem 2. glave II.;
(iii) za druge životinje kućne ljubimce, zahtjevi utvrđeni člancima 112. i 152.;
(iv) za zametne proizvode opći zahtjevi kretanja iz članaka 155. i 156. a posebni zahtjevi premještanja u druge države članice iz članaka 162. i 163.;
(v) za proizvode životinjskog podrijetla, opće obaveze u vezi zdravlja životinja za subjekte kod proizvodnje, obrade i distribucije unutar Unije proizvoda životinjskog podrijetla iz članaka 164. i 223.;
(d) sljedeće obaveze certificiranja zdravlja životinja za subjekte i nadležno tijelo te samodeklaracija za subjekte:
(i) za druge životinje, u skladu s pravilima utvrđenim člancima 140. do 148. ili člancima 208. do 218.;
(ii) za zametne proizvode, u skladu s pravilima utvrđenim člancima 159. i 160.;
(iii) za proizvode životinjskog podrijetla, u skladu s pravilima utvrđenim člancima 165. i 166. ili člancima 224. i 225.;
(e) obavješćivanja o kretanjima od strane subjekata i nadležnog tijela, uzimajući u obzir zahtjeve utvrđene člancima 149., 150., 151., 161., 167. te člancima 219. do 221. i 226.
Članak 229.
Dodjela ovlasti i provedbeni akti o zahtjevima zdravlja životinja koji se odnose na druge životinje, te zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla od drugih životinja
1. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o dopunama i izmjenama zahtjeva za druge životinje, njihove zametne proizvode ili proizvode životinjskog podrijetla kako je utvrđeno u članku 228., nužne radi umanjivanja rizika bolesti koji se tamo navodi, koji se odnose na:
(a) zahtjeve registracije, odobrenja, vođenja evidencije i registara za evidenciju objekta ili prijevoznike koji prevoze druge životinje i njihove zametne proizvode ili proizvode životinjskog podrijetla kako je utvrđeno člankom 228. točkom (a);
(b) zahtjeve sljedivosti za druge životinje i njihove zametne proizvode, kako je utvrđeno člankom 228. točkom (b);
(c) zahtjeve kretanja za druge životinje i njihove zametne proizvode te proizvode životinjskog podrijetla kako je utvrđeno člankom 228. točkom (c);
(d) zahtjeve u vezi obaveze subjekata i nadležnog tijela na certifikaciju zdravlja životinja te obaveze subjekata na samodeklaraciju za druge životinje, njihove zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla, kako je utvrđeno člankom 228. točkom (d);
(e) zahtjeve u vezi obavješćivanja o kretanju od strane subjekata i nadležnog tijela za druge životinje, njihove zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla, kako je utvrđeno člankom 228. točkom (e).
2. Komisija provedbenim aktima može utvrditi detaljna pravila za provedbu mjera sprječavanja i suzbijanja bolesti koje su predviđene stavkom 1. ovog članka.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
3. Pri usvajanju delegiranih i provedbenih akata utvrđenih stavcima 1. i 2. Komisija uzima u obzir jedan ili više od navedenih kriterija:
(a) vrste ili kategorije drugih životinja nalaze se na popisu u skladu s člankom 7. stavkom 2. kao vrste s popisa za jednu ili više bolesti s popisa na koje se odnose određene mjere sprječavanja i suzbijanja bolesti utvrđene ovom Uredbom;
(b) profil bolesti s popisa koja se odnosi na vrste i kategorije drugih životinja iz točke (a);
(c) izvedivost, dostupnost i učinkovitost mjera sprječavanja i suzbijanja bolesti za vrste s popisa na koje se takve mjere odnose;
(d) prevladavajuće kopneni ili akvatični životni okoliš tih drugih životinja;
(e) vrste bolesti koje utječu na te druge životinje, koje mogu biti ili bolesti koje obično utječu na kopnene ili obično na akvatične životinje, bez obzira na prevladavajući životni okoliš iz točke (b).
DIO V.
ULAZAK U UNIJU I IZVOZ
Poglavlje 1.
Ulazak životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla iz trećih zemalja i teritorija u Uniju
Odjeljak 1.
Zahtjevi ulaska u Uniju
Članak 230.
Zahtjevi ulaska u Uniju životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla
1. Države članice dozvoljavaju ulazak u Uniju samo pošiljkama životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla iz trećih zemalja ili teritorija ako udovoljavaju sljedećim zahtjevima:
(a) dolaze iz treće zemlje ili teritorija koji je u skladu s člankom 231. na popisu za određenu vrstu i kategoriju životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla, ili njene zone ili kompartmenta, osim ako nisu obuhvaćene odstupanjem ili dodatnim pravilima donesenim u skladu s člankom 241. stavkom 1.;
(b) dolaze iz objekata koji su odobreni i na popisu kada članak 234. i pravila donesena u skladu s člankom 235. zahtijevaju takvo odobrenje i popis;
(c) udovoljavaju zahtjevima zdravlja životinja za ulazak u Uniju određenim delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 236. stavkom 1. kad su takvi zahtjevi određeni za životinju, zametni proizvod ili proizvod životinjskog podrijetla u pošiljci;
(d) popraćeni su certifikatom o zdravlju životinja, izjavama i drugim dokumentima kad to zahtjeva članak 239. stavak 1. ili pravila donesena u skladu s člankom 239. stavkom 4..
2. Subjekti predstavljaju pošiljke životinja zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla iz trećih zemalja ili teritorija za službenu kontrolu utvrđenu člankom 45. Uredbe (EU) br. xxxx/xxxx(64) [Uredba o službenom nadzoru], osim ako odstupanje nije utvrđeno u skladu s tom Uredbom u trenutku ulaska u Uniju.
Odjeljak 2.
Popis trećih zemalja i teritorija
Članak 231.
Popis trećih zemalja i teritorija iz kojih je dopušten ulazak životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju te provedbeni i delegirani akti
1. Komisija provedbenim aktima utvrđuje popise trećih zemalja i teritorija iz kojih je dopušten ulazak određenih vrsta i kategorija životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju, uzimajući u obzir sljedeće kriterije:
(a) propise o zdravlju životinja treće zemlje ili teritorija i pravila ulaska u tu zemlju ili teritorij životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla iz drugih trećih zemalja i teritorija;
(b) jamstva nadležnog tijela treće zemlje ili teritorija koja se odnose na učinkovito provođenje i kontrolu propisa o zdravlju životinja navedenih u točki (a);
(c) organizaciju, strukturu, resurse i zakonske ovlasti nadležnog tijela u trećoj zemlji ili teritoriju;
(d) procedure za certifikaciju zdravlja životinja u trećoj zemlji ili teritoriju;
(e) status zdravlja životinja treće zemlje ili njenog teritorija, zona ili kompartmenta, u vezi s:
(i) bolestima s popisa i novim bolestima;
(ii) bilo kojim aspektom životinjskog i javnog zdravlja ili situacije vezanima za okoliš u trećoj zemlji ili teritoriju, njenoj zoni ili kompartmentu, koji može predstavljati rizik životinjskom ili javnom zdravlju ili statusu okoliša u Uniji;
(f) jamstva koja može dati nadležno tijelo treće zemlje ili teritorija u vezi s usklađenosti ili jednakovrijednosti s relevantnim zahtjevima zdravlja životinja koji se primjenjuju u Uniji;
(g) redovitost i brzinu kojom treća zemlja ili teritorij dostavlja informacije o infektivnim ili zaraznim životinjskim bolestima na svojem teritoriju Svjetskoj organizaciji za zdravlje životinja (OIE), posebno informacije koje se odnose na bolesti na popisu Kodeksa o zdravlju akvatičnih ili kopnenih životinja pri OIE-u;
(h) rezultate nadzora Komisije provedenih u trećoj zemlji ili teritoriju;
(i) bilo kakva iskustva sakupljena u prethodnim ulascima životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla iz treće zemlje ili teritorija i rezultate službenih nadzora izvršenih na mjestu ulaska takvih životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
2. Do usvajanja popisa trećih zemalja i teritorija utvrđenih stavkom 1., te ako ti popisi nisu bili sastavljeni u skladu s propisima Unije utvrđenim člankom 258. stavkom 2., države članice odlučuju iz kojih trećih zemalja i teritorija određene vrste ili kategorije životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla mogu ući u Uniju.
U svrhu prvog podstavka države članice uzimaju u obzir kriterije za uključivanje na popise trećih zemalja i teritorija koji su utvrđeni stavkom 1. točkama (a) i (i) ovog članka.
3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o odstupanjima od stavka 2. ovog članka, ograničavajući mogućnost država članica da odluče iz kojih trećih zemalja i teritorija određene vrste ili kategorije životinja, zametni proizvod ili proizvod životinjskog podrijetla može ući u Uniju, kada je to nužno zbog rizika koji ta određena vrsta ili kategorija životinje, zametni proizvod ili proizvod životinjskog podrijetla predstavlja.
Članak 232.
Informacije koje trebaju biti uključene u popise trećih zemalja i teritorija
Komisija određuje sljedeće informacije za svaku treću zemlju ili teritorij sa popisa iz članka 231. stavka1.:
(a) kategorije ili vrste životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla koji mogu ući u Uniju iz te treće zemlje ili teritorija;
(b) mogu li životinje, zametni proizvodi ili proizvodi životinjskog podrijetla određeni u skladu s točkom (a) ući u Uniju iz cijelog teritorija te treće zemlje ili samo iz jedne ili više njenih zona ili kompartmenta.
Članak 233.
Suspenzija i povlačenje sa popisa trećih zemalja i teritorije i provedbeni akti
1. Komisija provedbenim aktima suspendira ili povlači sa popisa iz člankom 231. stavka 1. treću zemlju ili teritorij, njenu zonu ili kompartment iz bilo kojeg od sljedećih razloga:
(a) treća zemlja ili teritorij, ili jedna ili više od njenih zona ili kompartmenta više ne udovoljava kriterijima iz članka 231. stavka 1. kada je to relevantno za ulazak u Uniju određene vrste ili kategorije životinje, zametnog proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla;
(b) zdravstvena situacija životinja u trećoj zemlji ili teritoriju, njenoj zoni ili kompartmentu je takva da je suspenzija ili povlačenje sa spomenutog popisa nužno radi zaštite zdravstvenog statusa životinja u Uniji;
(c) unatoč zahtjevima Komisije prema trećoj zemlji ili teritoriju u vezi ažurnih informacija o situaciji zdravlja životinja i drugima pitanjima iz članka 231. stavka 1., ta treća zemlja ili teritorij nije dostavio takve informacije;
(d) treća zemlja ili teritorij nisu dali pristanak da ih Komisija u ime Unije kontrolira na njezinom teritoriju.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Iz opravdanih i nezaobilaznih hitnih razloga vezanih uz visok rizik uvođenja u Uniju bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d), Komisija donosi provedbene akte koji se neposredno primjenjuju u skladu s procedurom utvrđenom u članku 255. stavku 3.
2. Komisija provedbenim aktima može ponovo uključiti treću zemlju ili teritorij, njenu zonu ili kompartment koji je bio suspendiran ili povučen s popisa iz članka 231. stavka 1. iz jednog od sljedećih razloga:
(a) iz razloga navedenih u stavku 1. točkama (a) ili (c) ovog članka, ako treća zemlja ili teritorij dokaže da udovoljava kriterijima popisa koji su utvrđeni člankom 231. stavkom 1.;
(b) iz razloga navedenih u stavku 1. točki (b) ovog članka, ako treća zemlja ili teritorij pruži odgovarajuća jamstva da je zdravstvena situacija životinja ili situacija javnog zdravlja zbog koje je suspendirana ili povučena s tog popisa riješena ili više ne predstavlja prijetnju životinjskom ili javnom zdravlju Unije; [Am. 317]
(c) iz razloga navedenih u stavku 1. točki (d) ovog članka, pod uvjetom da:
(i) treća zemlja ili teritorij nisu dali pristanak da ih Komisija u ime Unije kontrolira na njezinom teritoriju; te
(ii) rezultati navedene kontrole Komisije pokažu kako treća zemlja ili teritorij, njene zone ili kompartmenti udovoljavaju kriterijima popisa utvrđenim člankom 231. stavkom 1.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o pravilima izmjena i dopuna kriterija za suspenziju i povlačenje treće zemlje ili teritorija, njenih zona ili kompartmenta sa popisa utvrđenog člankom 231. stavkom 1., kako je utvrđeno stavkom 1. ovog članka.
Odjeljak 3.
Odobrenje i popis objekata u trećim zemljama i teritorijima
Članak 234.
Odobrenje i popis objekata
1. Države članice dozvoljavaju ulazak u Uniju samo kopnenim životinjama i njihovima zametnim proizvodima koji potječu iz vrste objekta za koji je u Uniji potrebno odobrenje u skladu s člankom 89. stavkom 2. i pravilima donesenim u skladu s člankom 89. stavkom 3. i člankom 90., ako taj objekt u trećoj zemlji ili teritoriju:
(a) udovoljava zahtjevima zdravlja životinja u toj trećoj zemlji ili teritoriju koji su jednaki pravilima za tu vrstu objekta koja su na snazi u Uniji;
(b) odobrilo je i stavilo na popis nadležno tijelo otpremne treće zemlje ili teritorija.
2. Komisija sakuplja popise odobrenih objekata navedenih u stavku 1. točki (b) koje je dobila od nadležnih tijela trećih zemalja ili teritorija.
3. Komisija državama članicama daje bilo kakve nove ili ažurirane popise odobrenih objekata koje je dobila iz trećih zemalja ili teritorija i čini ih javno dostupnima.
Članak 235.
Delegiranje ovlasti za odobrenja i popis objekata
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o pravilima odstupanja od zahtjeva članka 234. stavka 1. točke (b) kada alternativne mjere umanjivanja rizika na snazi u trećoj zemlji ili teritoriju pružaju jednaka jamstva za zdravlje životinja u Uniji.
Odjeljak 4.
Ulazak u Uniju vrsta i kategorija životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla
Članak 236.
Delegiranje ovlasti u vezi sa zahtjevima zdravlja životinja pri ulasku u Uniju vrsta i kategorija životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla
1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o zahtjevima zdravlja životinja pri:
(a) ulasku u Uniju vrsta i kategorija životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla iz trećih zemalja i teritorija;
(b) kretanju unutar Unije i postupanju s tim životinjama, zametnim proizvodima i proizvodima životinjskog podrijetla nakon njihovog ulaska u Uniju.
2. Zahtjevi zdravlja životinja utvrđeni stavkom 1. točkom (a):
(a) jednako su strogi kao i zahtjevi zdravlja životinja određeni ovom Uredbom i pravilima donesenim u skladu s njom koja se primjenjuju na kretanje dotičnih vrsta i kategorija životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla unutar Unije; ili
(b) su jednaki zahtjevima zdravlja životinja koji važe za vrste i kategorije životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla utvrđenim dijelom IV. ove Uredbe.
3. Do usvajanja delegiranih akata koji utvrđuju zahtjeve zdravlja životinja u odnosu na određenu vrstu ili kategoriju životinje, zametni proizvod ili proizvod životinjskog podrijetla kako je utvrđeno stavkom 1. ovog članka i ako takvi zahtjevi već nisu bili određeni u skladu s propisima Unije navedenim u članku 258. stavku 2., države članice mogu primijeniti nacionalna pravila, ako ta pravila:
(a) udovoljavaju zahtjevima određenim stavkom 2. ovog članka te uzimaju u obzir pitanja navedena u člancima 237. i 238.;
(b) nisu manje stroga od onih koja su utvrđena glavama I. i II. dijela IV.
Članak 237.
Pitanja koja treba uzeti u obzir u delegiranim aktima utvrđenima člankom 236. u vezi ulaska životinja u Uniju
Komisija pri određivanju zahtjeva zdravlja životinja u delegiranim aktima utvrđenima člankom 236. stavkom 1. za ulazak određenih vrsta i kategorija životinja u Uniju uzima u obzir sljedeća pitanja:
(a) bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) i nove bolesti;
(b) zdravstveni status Unije u odnosu na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) i nove bolesti;
(c) vrste s popisa s obzirom na bolesti s popisa iz članka 8. stavka1. točke (d) i nove bolesti;
(d) dob i spol životinja;
(e) podrijetlo životinja;
(f) vrstu objekta i vrstu proizvodnje u mjestima polazišta i odredišta;
(g) planirano mjesto odredišta;
(h) namijenjenu uporabu životinja;
(i) bilo kakve mjere smanjivanja rizika koje su na snazi u trećim zemljama, polazišnim ili tranzitnim teritorijima, ili nakon dolaska na teritorij Unije;
(j) zahtjeve zdravlja životinja koji se primjenjuju na kretanja tih životinja unutar Unije;
(k) druge epidemiološke čimbenike;
(l) standarde zdravlja životinja u međunarodnoj trgovini koji su mjerodavni za vrste i kategorije tih životinja.
Članak 238.
Pitanja koja treba uzeti u obzir u delegiranim aktima utvrđenima člankom 236. u vezi ulaska zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju
Komisija pri određivanju zahtjeva zdravlja životinja u delegiranim aktima utvrđenim člankom 236. stavkom 1. za ulazak zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju uzima u obzir sljedeća pitanja:
(a) bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) i nove bolesti;
(b) zdravstveni status životinja od kojih potječu zametni proizvodi ili proizvodi životinjskog podrijetla te Unije u odnosu na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) te nove bolesti;
(c) vrstu i prirodu određenog zametnog proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla, postupke, načine prerade i druge mjere smanjivanja rizika koje se primjenjuju na mjestu polazišta, otpreme pošiljke ili na odredištu;
(d) vrstu objekta i vrstu proizvodnje u mjestima polazišta i odredišta;
(e) planirano mjesto odredišta;
(f) namijenjenu uporabu zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla;
(g) zahtjeve zdravlja životinja koji se primjenjuju na kretanja zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla unutar Unije;
(h) druge epidemiološke čimbenike;
(i) međunarodne standarde zdravlja životinja u trgovini koji su relevantni za određene zametne proizvode ili proizvode životinjskog podrijetla.
Odjeljak 5.
Certifikati o zdravlju životinja, izjave i drugi dokumenti
Članak 239.
Certifikati o zdravlju životinja, izjave i drugi dokumenti za ulazak u Uniju
1. Države članice dopuštaju ulazak u Uniju samo pošiljkama životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla ako su popraćeni:
(a) certifikatom o zdravlju životinja koji je izdalo nadležno tijelo polazišne treće zemlje ili teritorija;
(b) izjavama ili drugim dokumentima, kad to zahtijevaju pravila donesena u skladu sa stavkom 4. točkom (a).
2. Države članice ne dozvoljavaju ulazak u Uniju pošiljaka životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla, osim ako certifikat o zdravlju životinja naveden u stavku 1. točki (a) nije provjerio i potpisao službeni veterinar u trećoj zemlji ili teritoriju, a koji je u skladu sa zahtjevima certificiranja utvrđenima člankom 146. stavkom 3. ili člankom 216. stavkom 3. i pravilima donesenim u skladu s člankom 146. stavkom 4. ili 216. stavkom 4.
3. Države članice dopuštaju da elektronički certifikati o zdravlju životinja koji su sastavljeni, obrađeni i odaslani putem IMSOC-a zamijene prateće certifikate o zdravlju životinja iz stavka 1. kad takvi elektronički certifikati o zdravlju životinja:
(a) sadrže sve informacije koje certifikat o zdravlju životinja iz stavka 1. točke (a) ovog članka treba sadržavati u skladu s člankom 240. stavkom 1. i pravilima donesenim u skladu s člankom 240. stavkom 3.;
(b) osiguravaju sljedivost pošiljaka životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla te povezuje te pošiljke sa elektroničkim certifikatom o zdravlju životinja.
4. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o:
(a) odstupanjima od zahtjeva zdravlja životinja utvrđenih stavkom 1. točkom (a) za pošiljke životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla te određenih pravilima za certifikaciju zdravlja životinja tih pošiljaka koje predstavljaju beznačajan rizik za životinjsko ili javno zdravlje u Uniji zbog jednog ili više sljedećih čimbenika:
(i) kategorije ili vrste životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla;
(ii) načina držanja i vrsta proizvodnje životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla;
(iii) njihove namijenjene uporabe;
(iv) alternativnih mjera za smanjivanje rizika koje su na snazi u trećim zemljama, polazišnim ili tranzitnim teritorijima, ili nakon dolaska na teritorij Unije, koje pružaju jednaku zaštitu životinjskog i javnog zdravlja Unije kao što je utvrđeno ovom Uredbom;
(v) jamstava trećih zemalja ili teritorija da je udovoljavanje zahtjevima za ulazak u Uniju dokazano drugim sredstvima pored certifikata o zdravlju životinja;
(b) zahtjevima da pošiljke životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla koji ulaze u Uniju budu popraćene izjavama ili drugim dokumentima potrebnima za dokazivanje da životinje, zametni proizvodi i proizvodi životinjskog podrijetla koji ulaze u Uniju zadovoljavaju zahtjeve zdravlja životinja za ulazak u Uniju koji su određeni pravilima donesenim u skladu s člankom 236. stavkom 1.
Članak 240.
Sadržaj certifikata o zdravlju životinja
1. Certifikat o zdravlju životinja utvrđen člankom 239. stavkom 1. točkom (a) sadrži barem sljedeće informacije:
(a) naziv i adresu:
(i) objekta ili mjesta polazišta;
(ii) objekta ili mjesta odredišta;
(iii) gdje je to primjenjivo, objekata za skupne operacije ili odmor domaćih životinja;
(b) opis životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla;
(c) broj ili volumen životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla;
(d) gdje je to primjenjivo, oznaku i registraciju životinja ili zametnih proizvoda;
(e) informacije koje dokazuju da životinje, zametni proizvodi i proizvodi životinjskog podrijetla u pošiljci udovoljavaju zahtjevima zdravlja životinja za ulazak u Uniju utvrđenim člankom 230. i člankom 236. stavkom 3. i pravilima donesenim u skladu s člankom 236. stavkom 1. i člankom 241.
2. Certifikat o zdravlju životinja iz članka 239. stavka 1. točke(a) može sadržavati i drukčije informacije koje zahtijeva drugo zakonodavstvo Unije.
3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o:
(a) informacijama koje se trebaju nalaziti u certifikatu o zdravlju životinja iz članka 239. stavka 1. točke (a) pored onih navedenih u stavku 1. ovog članka;
(b) informacijama koje se trebaju nalaziti u izjavama ili u drugim dokumentima iz članka 239. stavka 1. točke (b).
4. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila o predlošcima obrazaca certifikata o zdravlju životinja, izjavama i drugima dokumentima iz članka 239. stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
5. Do usvajanja pravila delegiranim i provedbenim aktima donesenim u skladu sa stavcima 3. i 4. ovog članka, u odnosu na određene vrste ili kategorije životinja, zametnog proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla te ako takva pravila nisu bila određena zakonodavstvom Unije kako je navedeno u članku 258. stavku 2., države članice mogu primjenjivati nacionalna pravila ako udovoljavaju uvjetima određenim stavkom 1. ovog članka.
Odjeljak 6.
Odstupanja i dodatni zahtjevi za određene kategorije životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla
Članak 241.
Odstupanja i dodatni zahtjevi za određene kategorije životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla
1. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o odstupanjima od zahtjeva utvrđenih člankom 230. stavkom 1. te člancima 234. i 239. i dodatnim zahtjevima za ulazak u Uniju za sljedeće:
(a) životinje:
(i) namijenjene cirkusima, događanjima, izlaganjima, pokazivanju, priredbama i zatvorenim objektima;
(ii) koje su kućni ljubimci;
(iii) namijenjene uporabi u znanstvene svrhe;
(iv) za koje Unija nije konačno odredište;
(v) koje potječu iz Unije i koje su premještene u treću zemlju ili teritorij te vraćene natrag u Uniju iz te treće zemlje ili teritorija;
(vi) koje potječu iz Unije i koje su u prijevozu kroz treću zemlju ili teritorij na putu ka drugom dijelu Unije;
(vii) koje su namijenjene privremenoj ispaši u blizini granica Unije;
(viii) koje za zdravstveni status životinja u Uniji predstavljaju beznačajan rizik;
(b) proizvode životinjskog podrijetla:
(i) namijenjene osobnoj uporabi;
(ii) namijenjene prehrani u prijevoznim sredstvima koja dolaze iz trećih zemalja ili teritorija;
(c) zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla:
(i) namijenjene za uzorke u trgovini;
(ii) namijenjene za uzorke za istraživanja i dijagnostiku;
(iii) za koje Unija nije konačno odredište;
(iv) koji potječu iz Unije i koji su premješteni u treću zemlju ili teritorij te vraćeni natrag u Uniju iz te treće zemlje ili teritorija;
(v) koji potječu iz Unije i koji su u prijevozu kroz treću zemlju ili teritorij na putu ka drugom dijelu Unije;
(vi) koji za zdravstveni status životinja u Uniji predstavljaju beznačajan rizik.
Ti delegirani akti uzimaju u obzir pitanja navedena u člancima 237. i 238.
2. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila:
(a) o predlošcima obrazaca za certifikate o zdravlju životinja, izjavama i drugim dokumentima za kategorije životinja, zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla iz stavka 1.;
(b) koja navode, za proizvode iz stavka 1. ovog članka, kodove iz kombinirane nomenklature kad takvi kodovi nisu utvrđeni pravilima donesenim u skladu s člankom 45. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EU) br. xxxx/xxxx(65) [Uredba o službenom nadzoru].
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Poglavlje 2.
Ulazak određenih proizvoda koji nisu životinje, zametni proizvodi i proizvodi životinjskog podrijetla iz trećih zemalja i teritorija u Uniju
Članak 242.
Uzročnici bolesti i delegirani akti
1. Svaka fizička ili pravna osoba koja unosi uzročnike bolesti u Uniju:
(a) jamči da njihov ulazak u Uniju ne predstavlja rizik za životinjsko ili javno zdravlje u Uniji s obzirom na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) i nove bolesti;
(b) poduzima mjere sprječavanja i suzbijanja bolesti kako bi osigurala da ulazak tih uzročnika bolesti u Uniju ne predstavlja rizik bioterorizma.
2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. koji određuju zahtjeve za ulazak uzročnika bolesti u Uniju koji se odnose na:
(a) pakiranje uzročnika bolesti;
(b) druge mjere smanjivanja rizika koje su potrebne radi sprečavanja puštanja i širenja uzročnika bolesti.
Članak 243.
Biljni materijal te delegirani i provedbeni akti
1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:
(a) određenim zahtjevima zdravlja životinja za ulazak biljnog materijala u Uniju, koji djeluje kao prijenosnik bolesti s popisa ili novih bolesti;
(b) zahtjevima u vezi s:
(i) certifikacijom zdravlja životinja, uzimajući u obzir pravila utvrđena člankom 239. stavkom 1. točkom (a) i člankom 239. stavcima 2. i 3.; ili
(ii) izjavama ili drugim dokumentima, uzimajući u obzir pravila utvrđena člankom 239. stavkom 1. točkom (b).
2. Komisija određuje zahtjeve zdravlja životinja iz stavka 1. ovog članka u slučaju nepovoljne pojave bolesti u trećim zemljama ili teritorijima koji se odnose na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) ili nove bolesti te uzimajući u obzir sljedeće kriterije:
(a) predstavlja li bolest s popisa ili nova bolest koja se može prenijeti putem biljnog materijala ozbiljan rizik za zdravlje životinja ili ljudi u Uniji;
(b) vjerojatnost da će životinje s popisa vrsta za određenu bolest s popisa ili novu bolest biti u izravnom ili neizravnom kontaktu s biljnim materijalom iz stavka 1.;
(c) dostupnost i učinkovitost alternativnih mjera smanjivanja rizika s obzirom na spomenuti biljni materijal, koji može ukloniti ili svesti na minimum rizik prijenosa iz stavka 2. točki (a).
3. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila koja navode, za biljni materijal iz stavka 1. ovog članka, kodove iz kombinirane nomenklature kad takve oznake nisu utvrđene pravilima donesenim u skladu s člankom 45. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EU) br. xxxx/xxxx(66) [Uredba o službenom nadzoru].
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Članak 244.
Prijevozna sredstva, oprema, materijali za pakiranje, voda u prijevozu, hrana za životinje i krma te delegirani i provedbeni akti
1. Subjekti koji dovoze životinje i proizvode u Uniju poduzimaju odgovarajuće i nužne mjere sprječavanja bolesti tijekom prijevoza, kako je utvrđeno člankom 122. stavkom 1. i člankom 191. stavkom 1.
2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o:
(a) određenim zahtjevima zdravlja životinja za ulazak u Uniju:
(i) sredstava prijevoza za životinje, zametnih proizvoda, proizvoda životinjskog podrijetla, nusproizvoda životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda;
(ii) opreme, materijala za pakiranje ili vode za životinje u prijevozu, zametnih proizvoda, proizvoda životinjskog podrijetla, nusproizvoda životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda, ili hrane za životinje i krme koji mogu prenijeti bolesti životinja;
(b) zahtjevima u vezi s:
(i) certifikacijom zdravlja životinja, uzimajući u obzir pravila utvrđena člankom 239. stavkom 1. točkom (a) i člankom 239. stavcima 2. i 3.; ili
(ii) izjavama ili drugim dokumentima, uzimajući u obzir pravila utvrđena člankom 239. stavkom 1. točkom (b).
3. Komisija određuje zahtjeve zdravlja životinja utvrđene stavkom 2. u slučaju nepovoljne pojave bolesti koja se odnosi na jednu ili više bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) ili na nove bolesti koje predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje životinja i ljudi u Uniji, u:
(a) susjednoj trećoj zemlji;
(b) trećoj zemlji podrijetla;
(c) trećoj tranzitnoj zemlji.
4. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila koja navode, za proizvode iz stavka 2. točke (a) ovog članka, kodove iz kombinirane nomenklature kad takve oznake nisu utvrđene pravilima donesenim u skladu s člankom 45. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EU) br. xxxx/xxxx(67) [Uredba o službenom nadzoru].
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
Poglavlje 3.
Izvoz
Članak 245.
Izvoz iz Unije
1. Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da se izvoz i ponovni izvoz životinja i proizvoda iz Unije u treću zemlju ili teritorij odvija u skladu s pravilima za premještanje životinja i proizvoda između država članica utvrđenim u dijelu IV., uzimajući pri tom u obzir zdravstveni status životinja u trećoj zemlji, odredišnom teritoriju, njenoj zoni ili kompartmentu s obzirom na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) i nove bolesti.
Međutim, ako to zahtjeva nadležno tijelo treće zemlje ili teritorija uvoznika ili ako je tako utvrđeno zakonima, propisima, normama, kodeksima ponašanja i drugim zakonskim i administrativnim procedurama na snazi u toj zemlji ili teritoriju, izvoz i ponovni izvoz iz Unije može se odvijati u skladu s tim odredbama.
2. Kad su odredbe bilateralnog sporazuma zaključenog između Unije i treće zemlje primjenjive, životinje i proizvodi izvezeni iz Unije u tu treću zemlju ili teritorij udovoljavaju tim odredbama.
DIO VI.
HITNE MJERE
Odjeljak 1.
Hitne mjere koje se odnose na premještanje životinja i proizvoda unutar Unije te prijevozna sredstva i drugi materijal koji je mogao doći u kontakt s takvim životinjama i proizvodima
Članak 246.
Hitne mjere koje treba poduzeti nadležno tijelo pogođene države članice u slučaju izbijanja bolesti s popisa, nove bolesti ili opasnosti na njenom teritoriju
1. U slučaju izbijanja bolesti s popisa, nove bolesti ili opasnosti za koje je vjerojatno da predstavljaju ozbiljan rizik, nadležno tijelo države članice u kojoj se to dogodilo, ovisno o težini situacije i bolesti ili opasnosti u pitanju, odmah poduzima jednu ili više od sljedećih hitnih mjera kako bi spriječilo širenje bolesti ili opasnosti:
(a) za bolesti s popisa:
(i) koje su navedene u članku 8. stavku 1. točki (a) mjere kontrole bolesti utvrđene u poglavlju 1. glave II. dijela III.;
(ii) koje su navedene u članku 8. stavku 1. točkama (b) i (c) mjere kontrole bolesti utvrđene u poglavlju 2. glave II. dijela III.;
(b) za nove bolesti i opasnosti:
(i) ograničenja kretanja životinja i proizvoda koji potječu iz objekata ili kad je to bitno, iz zona ograničenja ili kompartmenta gdje je došlo do izbijanja opasnosti te sredstva prijevoza i drugog materijala koji je mogao doći u kontakt s tim životinjama ili proizvodima;
(ii) karantenu životinja i izolaciju proizvoda;
(iii) mjere nadzora i sljedivosti;
(iv) bilo kakve odgovarajuće mjere kontrole bolesti utvrđene u poglavlju 1. glave II. dijela III.;
(c) bilo koje druge hitne mjere koje smatra odgovarajućima za djelotvornu i učinkovitu sprječavanje i suzbijanje širenja bolesti ili opasnosti.
2. Nadležno tijelo iz stavka 1. obavješćuje Komisiju i ostale države članice:
(a) odmah o izbijanju ili pojavi opasnosti iz stavka 1.;
(b) bez odgađanja o hitnim mjerama poduzetim u skladu sa stavkom 1.
Članak 247.
Hitne mjere koje trebaju poduzeti države članice osim one u kojoj je došlo do izbijanja ili opasnosti
1. Nadležna tijela država članica, osim one u kojoj je došlo do izbijanja ili opasnosti iz članka 246. stavka 1., poduzimaju jednu ili više hitnih mjera iz članka 246. stavka 1. kad na svom teritoriju otkriju životinje ili proizvode iz države članice iz članka 246. stavka 1., prijevozna sredstva ili bilo kakav drugi materijal koji je mogao doći u kontakt s takvim životinjama ili proizvodima.
2. Pri postojanju ozbiljnog rizika nadležno tijelo iz stavka 1. ovog članka može do usvajanja hitnih mjera od strane Komisije u skladu s člankom 248. poduzeti hitne mjere iz članka 246. stavka 1. kao privremene, ovisno o težini situacije s obzirom na životinje ili proizvode koji potječu iz objekata ili s bilo kojih drugih lokacija, ili kad je to bitno iz zona ograničenja države članice gdje je došlo do pojave bolesti ili opasnosti iz članka 246. stavka 1., sredstva prijevoza ili drugi materijal koji je mogao doći u kontakt s takvim životinjama.
3. Nadležno tijelo iz stavka 1. obavješćuje Komisiju i ostale države članice:
(a) odmah o izbijanju ili pojavi opasnosti iz stavka 1.;
(b) bez odgađanja o hitnim mjerama poduzetim u skladu sa stavcima 1. i 2.
Članak 248.
Hitne mjere Komisije
1. U slučaju izbijanja ili pojave opasnosti kako je navedeno u članku 246. stavku 1. te u slučaju hitnih mjera koje su poduzela nadležna tijela država članica u skladu s člankom 246. stavkom 1. i člankom 247. stavcima 1. i 2., Komisija razmatra situaciju i poduzete hitne mjere te donosi provedbenim aktom jednu ili više hitnih mjera utvrđenih člankom 246. stavkom 1. o životinjama, proizvodima i prijevoznim sredstvima te drugom materijalu koji je mogao doći u kontakt s tim životinjama ili proizvodima, u bilo kojem od sljedećih slučajeva:
(a) Komisija nije bila obaviještena o bilo kakvim mjerama poduzetim u skladu s člankom 246. stavkom 1. i člankom 247. stavcima 1. i 2.;
(b) Komisija smatra kako su mjere poduzete u skladu s člankom 246. stavkom 1. i člankom 247. stavcima 1. i 2. neprimjerene;
(c) Komisija smatra kako je potrebno odobriti ili zamijeniti mjere koje su poduzela nadležna tijela država članica u skladu s člankom 246. stavkom 1. i člankom 247. stavcima 1. i 2. kako bi se izbjegli neopravdani prekidi kretanja životinja i proizvoda.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
2. Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga koji se odnose na ozbiljne rizike širenja bolesti ili opasnosti Komisija može donijeti odmah primjenjive provedbene akte u skladu s člankom 255. stavkom 3.
Odjeljak 2.
Hitne mjere koje se odnose na pošiljke životinja i proizvoda iz trećih zemalja i teritorija te prijevozna sredstva i drugi materijal koji je mogao doći u kontakt s takvim pošiljkama
Članak 249.
Hitne mjere koje treba poduzeti nadležno tijelo države članice
Kad nadležno tijelo države članice sazna za pošiljku životinja ili proizvoda iz treće zemlje ili teritorija, prijevozna sredstva ili materijale koji su mogli doći u kontakt s takvom pošiljkom koja vjerojatno predstavlja ozbiljan rizik za Uniju zbog moguće infekcije ili kontaminacije bolestima s popisa, novim bolestima ili opasnostima, ono odmah:
(a) poduzima jednu ili više sljedećih hitnih mjera nužnih za smanjivanje rizika, zavisno od težine situacije:
(i) uništavanje pošiljke;
(ii) karantenu životinja i izolaciju proizvoda;
(iii) mjere nadzora i sljedivosti;
(iv) po potrebi, bilo kakve mjere kontrole bolesti navedene u poglavlju 1. glave II. dijela III.;
(v) bilo koje druge hitne mjere koje smatra odgovarajućima za sprečavanje širenja bolesti ili opasnosti na Uniju;
(b) putem IMSOC-a odmah obavješćuje Komisiju i druge države članice o rizicima povezanima s upitnom pošiljkom te o podrijetlu pošiljke.
Članak 250.
Hitne mjere Komisije
1. Kada u trećoj zemlji ili teritoriju dođe do pojave ili širenja bolesti s popisa, nove bolesti ili opasnosti za koje je vjerojatno da predstavljaju ozbiljan rizik, ili ako to zahtjeva bilo koji drugi ozbiljan razlog vezan uz zdravlje životinja ili javno zdravlje, Komisija provedbenim aktom može i na svoju inicijativu ili na zahtjev države članice donijeti jednu ili više hitnih mjera te zavisno od težine situacije:
(a) obustaviti ulazak u Uniju pošiljaka životinja i proizvoda, prijevoznih sredstava i drugih materijala koji su mogli doći u kontakt s pošiljkama koje bi mogle proširiti tu bolest ili opasnost na Uniju;
(b) utvrditi posebne zahtjeve za ulazak u Uniju pošiljaka životinja i proizvoda, prijevoznih sredstava i drugih materijala koji su mogli doći u kontakt s pošiljkama koje bi mogle proširiti tu bolest ili opasnost na Uniju;
(c) poduzeti bilo koje druge odgovarajuće hitne mjere kontrole bolesti kako bi spriječila širenje te bolesti ili opasnosti u Uniju.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
2. U slučaju opravdanih neodložnih izvanrednih okolnosti koje se odnose na ozbiljne rizike, Komisija nakon konzultacije s dotičnom državom članicom donosi provedbene akte koji su odmah primjenjivi u skladu s postupkom iz članka 255. stavka 3.
Članak 251.
Hitne mjere koje poduzima država članica u slučaju nedjelovanja Komisije
1. Kad država članica zatraži od Komisije da poduzme hitne mjere u skladu s člankom 250. i Komisija to ne učini, država članica:
(a) može, do usvajanja hitnih mjera od strane Komisije u skladu s stavkom 2. ovog članka, privremeno poduzeti jednu ili više hitnih mjera iz točke (a) članka 249. prema pošiljkama životinja, proizvodima, prijevoznim sredstvima i drugom materijalu koji je mogao doći u kontakt s takvim pošiljkama koje potječu iz treće zemlje ili teritorija kako je navedeno u članku 250. stavku 1., zavisno od težine situacije na njenom teritoriju;
(b) bez odgađanja obavješćuje Komisiju i nadležna tijela drugih država članica o takvim hitnim mjerama te obrazlaže njihovo usvajanje.
2. Komisija razmatra situaciju i hitne mjere koje je država članica poduzela u skladu sa stavkom 1. ovog članka te provedbenim aktom donosi, gdje je to potrebno, jednu ili više hitnih mjera utvrđenih člankom 250.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.
3. Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga koji se odnose na ozbiljne rizike, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom navedenim u članku 255. stavku 3.
DIO VII.
ZAJEDNIČKE ODREDBE
GLAVA I.
Postupovne odredbe
Članak 252.
Izmjene Priloga I. i II.
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o izmjenama Priloga I. i II. kako bi se u obzir uzeli tehnički i znanstveni napredak te izmijenjene okolnosti u javnom i životinjskom zdravlju. [Am. 318]
Članak 253.
Delegiranje ovlasti
1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenim ovim člankom i zahtjevom za dosljedno te lako razumljivo i primjenjivo zakonodavstvo. Kako bi se osigurala puna iskoristivost, pravilno tumačenje i primjena odredba u delegiranim aktima s popisa u stavku 2. ovog članka, Komisija je dužna odrediti organizacijski kriterij za pojednostavljivanje strukture i broja delegiranih akata koje će donijeti. [Am. 319]
3. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 229. stavku 1. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od (*).
(*) Datum stupanja na snagu osnovnog zakonodavnog akta ili bilo koji drugi datum koji je zakonodavac odredio. [Am. 321]
3a. Delegirani akti temelje se na dostupnim znanstvenim dokazima i donose se nakon savjetovanja s dionicima i stručnjacima te uz dužno uvažavanje znanstvenih mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane. [Am. 322]
4. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz stavka 1. ovog članka te koje je navedeno u članku 229. stavku 1. Odlukom o opozivu prestaje vrijediti delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Ona stupa na snagu dan nakon objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na neki kasniji datum koji je u njemu naveden. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
6. Delegirani akt donesen na temelju odredbi iz stavka 2. ovog članka te u skladu s člankom 229. stavkom 1. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. To se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Članak 254.
Hitni postupak
1. Delegirani akti doneseni na temelju ovog članka odmah stupaju na snagu i primjenjuju se ako nije iznesen nijedan prigovor u skladu sa stavkom 2. U priopćenju Europskom parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi korištenja hitnog postupka.
2. Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom navedenim u članku 253. stavku 6. U tom slučaju, nakon priopćenja odluke Europskog parlamenta ili Vijeća o ulaganju prigovora, Komisija bez odgađanja opoziva akt.
Članak 255.
Postupak odbora
1. Komisiji pomaže Stalni odbor za biljke, životinje, hranu i hranu za životinje osnovan temeljem članka 58. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011.
2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.
3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011, vezano za članak 5.
GLAVA II.
Kazne
Članak 256.
Kazne
Države članice određuju pravila o kaznama primjenjivim na kršenje odredbi ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osigurala provedba navedenih pravila. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i s učinkom odvraćanja.
Države članice obavješćuju Komisiju o tim odredbama...(69) [umetnuti datum:do jedne godine nakon datuma primjene ove Uredbe] najkasnije te je bez odgađanja obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.
GLAVA III.
Mjere država članica
Članak 257.
Mjere država članica
1. Države članice mogu unutar svojih teritorija primjenjivati dodatne ili strože mjere od onih utvrđenih ovom Uredbom koje se odnose samo na:
(a) odgovornosti za zdravlje životinja iz poglavlja 3. dijela I.;
(b) obavješćivanje u državama članicama utvrđeno člankom 16.;
(c) nadzor utvrđen poglavljem 2. dijela II.;
(d) registraciju, odobrenje, vođenje evidencije i registara kako je utvrđeno poglavljem 1. glave I. i poglavljem 1. glave II. dijela IV.;
(e) zahtjeve sljedivosti za domeće kopnene životinje i zametne proizvode utvrđene poglavljem 2. glave I. dijela IV.
2. Nacionalne mjere iz stavka 1. u skladu su s pravilima utvrđenim ovom Uredbom:
(a) ometaju kretanje životinja i proizvoda između država članica samo u slučaju da je ono znanstveno opravdano zbog kontroliranja zaraznih bolesti;
(b) nisu u suprotnosti sa pravilima navedenim u stavku 1. [Am. 323]
DIO VIII.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 258.
Stavljanje izvan snage
1. Odluka 78/642/EEZ, Direktiva 79/110/EEZ, Direktiva 81/6/EEZ, Odluka 89/455/EEZ, Direktiva 90/423/EEZ, Odluka 90/678/EEZ stavljaju se izvan snage.
2. Sljedeći akti stavljaju se izvan snage od ...(70):
– Direktiva 64/432/EEZ,
– Direktiva 77/391/EEZ,
– Direktiva 78/52/EEZ,
– Direktiva 80/1095/EEZ,
– Direktiva 82/894/EEZ,
– Direktiva 88/407/EEZ,
– Direktiva 89/556/EEZ,
– Direktiva 90/429/EEZ,
– Direktiva 91/68/EEZ,
– Odluka 91/666/EEZ,
– Direktiva 92/35/EEZ,
– Direktiva 92/65/EEZ,
– Direktiva 92/66/EEZ,
– Direktiva 92/118/EEZ,
– Direktiva 92/119/EEZ,
– Odluka br. 95/410/EZ,
– Direktiva 2000/75/EZ,
– Odluka br. 2000/258/EZ,
– Uredba (EZ) br. 1760/2000,[Am. 324]
– Direktiva 2001/89/EZ,
– Direktiva 2002/60/EZ,
– Direktiva 2002/99/EZ,
– Direktiva 2003/85/EZ,
– Uredba (EU) br. [XXX/XXX [Ured za publikacije: Umetnuti broj... nekomercijalna kretanja kućnih ljubimaca i stavljanje izvan snage Uredbe (EZ) br. 998/2003],[Am. 325]
– Uredba (EZ) br. 21/2004,[Am. 326]
– Direktiva 2004/68/EZ,
– Direktiva 2005/94/EZ,
– Direktiva 2006/88/EZ,
– Direktiva 2008/71/EZ,[Am. 327]
– Direktiva 2009/156/EZ,
– Direktiva 2009/158/EZ.
Upućivanja na akte koji su stavljeni izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom navedenom u Prilogu III.
3. Akti koje je donijela Komisija u skladu s aktima Vijeća i Europskog parlamenta koji su navedeni u stavku 2. ostaju važeći sve dok nisu u suprotnosti s pravilima utvrđenim ovom Uredbom.
Članak 259.
Prijelazne mjere koje se odnose na stavljanje izvan snage Uredbe (EZ) br. 1760/2000, Uredbe (EZ) br. 21/2004 i Direktive 2008/71/EZ
1. Neovisno o članku 258. stavku 2. ove Uredbe, Uredba (EZ) br. 1760/2000, Uredba (EZ) 21/2004 te Direktiva 2008/71/EZ nastavljaju se primjenjivati do datuma koji će se odrediti u delegiranom aktu donesenom u skladu sa stavkom 2.
2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 252. o datumu od kojeg se akti iz stavka 1. ovog članka više ne primjenjuju.
Taj je datum dan primjene odgovarajućih pravila koja će biti donesena u skladu s delegiranim aktima utvrđenim člankom 103. stavkom 2. te člancima 114. i 115. ove Uredbe.[Am. 328]
Članak 260.
Prijelazne mjere koje se odnose na stavljanje izvan snage Direktiva 92/66/EEZ, 2000/75/EZ, 2001/89/EZ, 2000/75/EZ, 2002/60/EZ, 2003/85/EZ i 2005/94/EZ
1. Neovisno o članku 258. stavku 2. ove Uredbe, Direktive 92/66/EEZ, 2000/75/EZ, 2001/89/EZ, 2000/75/EZ, 2002/60/EZ, 2003/85/EZ i 2005/94/EZ nastavljaju se primjenjivati do datuma koji će se odrediti u delegiranom aktu donesenom u skladu sa stavkom 2. ovog članka.
2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o datumu od kojeg se Direktive iz stavka 1. ovog članka više ne primjenjuju.
Taj je datum dan primjene odgovarajućih pravila koja će biti donesena u skladu s delegiranim aktima utvrđenim člankom 44. stavkom 1., člankom 47. stavkom 1. člankom 48. stavkom 3., člankom 53. stavkom 1., člankom 54. stavkom 3., člankom 58. stavkom 2., člankom 63., člankom 64. stavkom 4., člankom 67., člankom 68. stavkom 2. i člankom 70. stavkom 3. ove Uredbe.
Članak 261.
Prijelazne mjere koje se odnose na stavljanje izvan snage Uredbe (EU) br. [XXX/XXX o nekomercijalnim kretanjima kućnih ljubimaca]
1. Neovisno o članku 258. stavku 2. ove Uredbe, Uredba (EU) br. [XXX/XXX] nastavlja se primjenjivati do datuma koji će se odrediti u delegiranom aktu donesenom u skladu sa stavkom 2. ovog članka.
2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o datumu od kojeg se Uredba XXX/XXX više ne primjenjuje.
Taj je datum dan primjene odgovarajućih pravila koja će biti donesena u skladu s delegiranim aktima utvrđenim člankom 114. točkom (f) te člankom 152. stavkom 2. i člankom 222. stavkom 3. ove Uredbe.[Am. 329]
Članak 261.a
Izvješće Europskom parlamentu i Vijeću
Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću najkasnije do 31. prosinca 2019. Izvješće Komisije sadrži pregled primjene ove Uredbe, uključujući iskustvo dobiveno preko delegiranih ovlasti u skladu s člankom 253. te je, po potrebi, popraćeno relevantnim prijedlozima. [Am. 330]
Članak 262.
Stupanje na snagu i primjena
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se ...(71)36 mjeseci od dana stupanja Uredbe na snagu.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u,
Za Europski parlament Za Vijeće
Predsjednik Predsjednik
Prilog – I.
Dio 1.
Bolesti kopnenih životinja
Podložne pravilima navedenim u
Članak 8. stavak 1. točka (a)
Trenutačno suzbijanje bolesti i iskorjenjivanje
Članak 8. stavak 1. točka (b)
Obvezno iskorjenjivanje
Članak 8. stavak 1. točka (c)
Neobvezno „dobrovoljno” iskorjenjivanje
Članak 8. stavak 1. točka (d)
Trgovina
Članku 8. stavku 1. točki (e)
Obavješćivanje, izvješćivanje i nadzor
Vrste s popisa
Klasična svinjska kuga
X
X
0
X
X
Suidae i Tayassuidae
Bolest plavog jezika
X
X
0
X
X
Svi preživači
PRIJENOSNICI: Culicoides, itd.
Epizootska hemoragijska bolest jelena
X
X
0
X
X
Svi preživači
PRIJENOSNICI: Culicoides, itd.
Vezikularna bolest svinja
X
X
0
X
X
Suidae i Tayassuidae
Visokopatogena influenca ptica
X
X
0
X
X
Perad, ptice u zatočeništvu i divlje ptice
Niskopatogena influenca ptica (H5, H7)
X
X
0
X
X
Perad i ptice u zatočeništvu
Afrička svinjska kuga
X
X
0
X
X
Suidae i Tayassuidae
PRIJENOSNICI/DOMAĆINI MEKI KRPELJI – rod Ornithodorus
Slinavka i šap
X
X
0
X
X
Bilo koja domaća ili divlja životinja iz reda Artylodactyla, podredova Ruminatia, Suina i Tylopoda;
(Također, neke mjere: Rodentia i Proboscidae)
Goveđa kuga
X
X
0
X
X
Kopitari i papkari,
Kuga malih preživača
X
X
0
X
X
Bovidae i Suidae
Groznica riftske doline
X
X
0
X
X
Sve vrste papkara i kopitara osim onih iz obitelji Suidae
* OIE kod = u budućnosti B. abortus, B. melitensis ili B. suis u jednom poglavlju, s preporukama za (prema trenutno nacrtu): šupljorošci [goveda (Bos taurus, B. indicus, B. frontalis, B. javanicus i B. grunniens), bizon (Bison bison i B. bonasus) i vodeni bivol (Bubalus bubalis)], ovce (Ovis aries) i koze (Capra aegagrus), svinje (Sus scrofa), deve [jednogrba deva (dromedar) (Camelus dromedarius), dvogrba (baktrijska) deva (Camelus bactrianus), ljama (Lama glama), alpaka (Lama pacos), gvanako (Lama guanicoe) i vikunja (Vicugna vicugna)], jeleni [srna (Capreolus capreolus), obični jelen (Cervus elaphus elaphus), wapiti/kanadski jelen (C. elaphus canadensis), sika jelen (C. nippon), jelen sambar (C. unicolor unicolor), grivasti jelen (C. timorensis), jelen lopatar (Dama dama), bjelorepi, crnorepi, ušati jelen (Odocoileus spp.) i sob (Rangifer tarandus), europski zec (Lepus europaeus).
** M. tuberculosis nije na popisu OIE-a; ali je uključen u Poglavlju 6.11. o zoonozama prijenosnog oblika nečovjekolikih primata kao kompleks M. tuberculosis za preporuke za specifično testiranje/liječenje tijekom karantene.
*** Neobvezno u Direktivi 2003/99/EZ, ovisno o epidemiološkoj situaciji u državi članici
Uredba Komisije (EU) br. 142/2011(72) definira „ozbiljne prenosive bolesti” kao: „Bolesti koje su na popisu OIE-a u članku 1. stavku 2. točki 3. Kodeksa o zdravlju kopnenih životinja, izdanje iz 2010., i u poglavlju 1.3. Kodeksa o zdravlju akvatičnih životinja, izdanje iz 2010., smatraju se ozbiljnim prenosivim bolestima u svrhu općih ograničenja zdravlja životinja sukladno članku 6. stavku 1. točki (b) podtočki (ii) Uredbe (EZ) br. 1069/2009”.
[Am. 331]
PRILOG I.
Vrste kućnih ljubimaca
DIO A
Psi (Canis lupus familiaris)
Mačke (Felis silvestris catus)
Tvorovi (Mustela putorius furo)
DIO B
Beskralježnjaci (osim pčela, bumbara, mekušaca i ljuskara)
Ukrasne akvatične životinje
Vodozemci
Gmazovi
Ptice: sve vrste ptica osim peradi
Sisavci: glodavci i zečevi koji nisu namijenjeni proizvodnji hrane.
Članak 121. stavak 2. točka (b), članci 127. i 128.
Članak 125.
Članak 128.
Članak 4.a
Članak 128.
Članak 4.b stavci 1. do 3.
Članak 4.b stavak 4.
Članak 4.b stavak 5.
Članak 4.b stavak 6.
Članak 128.
Članak 130.
Članak 129.
Članak 121. stavak 1. i članak 122.
Članak 4.c stavci 1. i 2.
Članak 4.c stavak 3.
Članak 128.
Članci 130. i 132.
Članak 5.
Članak 128.
Članak 6.
Članak 128.
Članak 7. stavci 1. do 3.
Članak 7. stavak 4.
Članci 30., 31. i 32.
-
Članak 8. stavci 1. do 3.
Članak 8. stavak 4.
Članci 36., 39. i 40.
-
Članak 8.a stavak 1.
Članak 8.a stavak 2.
Članak 8.a stavak 3.
Članak 8.a stavak 4.
Članak 8.a stavak 5.
Članak 89. stavak 1. točka (a), članci 92., 93. i 131.
Članci 97. i 100.
Članci 93., 94. i 96.
Članak 95.
Članak 92. stavak 1. točka (d) te stavak 2. točka (d)
Članak 8.b stavak 1.
Članak 8.b stavak 2.
Članak 8.b stavak 3.
Članak 8.b stavak 4.
Članak 82., članak 89. stavak 1. točka (a), članci 92., 93., 97., 100. i 131.
Članci 89., 92. i 93.
Članak 95.
-
Članak 8.c stavak 1.
Članak 8.c stavak 2.
Članak 8.c stavak 3.
Članak 8.c stavci 4. i 5.
Članci 85. i 122.
Članak 99.
Članak 122. stavak 1. točka (a)
-
Članak 9.
Članci 140., 141., 142., 143., 144., 145., 146. i 150.
Članak 10.
-
Članak 11.
-
Članak 12.
Članak 141. točka (b)
Članak 14.
-
Članak 15.
-
Članak 17.
-
Članak 18.
-
10. Odluka 91/666/EEZ
Odluka 91/666/EEZ
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2.
Članak 4. (djelomično)
Članak 3.
Članak 48.
Članak 4.
Članci 48., 49. i 50.
Članak 5.
Članci 48. i 50.
Članak 6.
Članak 15. i članak 48. stavak 3. točka (b)
Članak 7.
Članak 50.
Članak 8.
-
Članak 9.
-
Članak 10.
-
Članak 11.
-
Članak 12.
-
11. Direktiva 92/35/EEZ
Direktiva 92/35/EEZ
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2.
Članak 4. (djelomično)
Članak 3.
Članak 16.
Članak 4.
Članci 53. do 57. i članak 59.
Članak 5.
Članci 46. i 47.
Članak 6.
Članci 60. do 69.
Članak 7.
Članak 57.
Članak 8.
Članak 64.
Članak 9.
Članci 65., 66. i 67.
Članak 10.
Članci 65., 66. i 67.
Članak 11.
Članak 68.
Članak 12.
Članak 71. stavak 1.
Članak 13.
Članak 65. stavak 2.
Članak 14.
-
Članak 15.
-
Članak 16.
-
Članak 17.
Članci 43., 44. i 45.
Članak 18.
-
Članak 19.
-
Članak 20.
-
Članak 21.
-
Članak 22.
-
12. Direktiva 92/65/EEZ
Direktiva 92/65/EEZ
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2.
Članak 4. (djelomično)
Članak 3.
-
Članak 4.
Članci 121., 123., 16., 17., 18., članak 30. stavak 2., članci 140. do 143., članci 146. i 148.
Članak 5.
Članci 133., 134., 140., 141.
Članak 6. točka A
Članak 6. točka B
Članci 121., 123., 127., 128., 134., 137., 140. do 143.
-
Članak 7. točka A
Članak 7. točka B
Članci 121., 123., 127., 128., 134., 137. i 140. do 143.
-
Članak 8.
Članci 121., 123., 133. i 140. do 143.
Članak 9.
Članci 121., 123., 133. i 140. do 143.
Članak 10. stavci 1. do 4.
Članak 10. stavci 5. do 7.
Članci 121., 123., 133., 140. do 143.
-
Članak 10.a
-
Članak 11. stavak 1.
Članak 11. stavci 2. i 3.
Članak 11. stavak 4.
Članak 11. stavak 5.
Članak 155.
Članci 155., 157., 158. te 140. do 143.
Članci 92. i 96.
Članak 162.
Članak 12. stavak 1.
Članak 12. stavak 2.
Članak 12. stavak 3.
Članak 12. stavak 4.
Članak 12. stavak 5.
Članak 12. stavak 6.
-
Članci 246. do 248.
Članci 82., 97. i 100.
Članci 140. do 146. i 149. do 151.
-
Članak 256.
Članak 13. stavak 1.
Članak 13. stavak 2.
Članci 133., 140. do 146. i 148.
Članci 90., 92., 93. do 96.
Članak 14.
Članci 30., 31. i 32.
Članak 15.
Članci 36.,39.,40. i 41.
Članak 16.
Članak 230. stavak 1. i članak 236.
Članak 17. stavak 1.
Članak 17. stavak 2.
Članak 17. stavak 3.
Članak 17. stavci 4. i 5.
Članak 230. stavak 1. točke (a), (b) i (c)
Članak 231.,
Članci 231., 234., 235.
-
Članak 18.
Članak 230. stavak 1. točka (d), članak 239.
Članak 19.
Članak 236.
Članak 20.
Članak 230. stavak 2., članci 246. do 248.
Članak 21.
Članci 141., 142., 143., 160., 209. i 211.
Članak 22.
-
Članak 23.
-
Članak 24.
Članak 230. stavak 1. točka (d), članak 239., članak 241. stavak 1. točka (a) alineja (v) i stavak 1. točka (c) alineja (iv)
Članak 25.
-
Članak 26.
-
Članak 27.
-
Članak 28.
-
Članak 29.
-
Članak 30.
-
13. Direktiva 92/66/EEZ
Direktiva 92/66/EEZ
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2.
Članak 4. (djelomično)
Članak 3.
Članak 16.
Članak 4.
Članci 53. do 56., članak 57. stavak 1. i članak 59.
Članak 5.
Članci 60. do 63.
Članak 6.
Članak 63.
Članak 7.
Članak 57., članak 43. stavak 2. točka (d)
Članak 8.
Članci 55. i 56.
Članak 9. stavak 1.
Članak 9. stavci 2. do 7.
Članak 64.
Članci 65. do 68.
Članak 10.
Članci 65. i 67.
Članak 11.
Članak 67. točka (b), članak 68. stavak 1. točka (b) i stavak 2. točka (a)
Članak 12.
Članak 54.
Članak 13.
Članak 65. stavak 2.
Članak 14.
-
Članak 15.
-
Članak 16.
Članci 46. i 47.
Članak 17.
Članak 47.
Članak 18.
Članak 65. točka (e), članci 67. i 69.
Članak 19. stavci 1. do 3.
Članak 19. stavak 4.
Članak 19. stavak 5.
Članci 53. do 56.
Članak 57. stavak 1., članci 60. do 63.
Članak 71. stavak 2.
Članak 20.
-
Članak 21.
Članci 43. i 44.
Članak 22.
-
Članak 23.
-
Članak 24.
-
Članak 25.
-
Članak 26.
-
Članak 27.
-
14. Direktiva 92/118/EEZ
Direktiva 92/118/EEZ
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2.
Članak 4. (djelomično)
Članak 3.
Članci 164., 223. i članak 228. točka (c) alineja(v)
Članak 4. stavak 1.
Članak 4. stavak 2.
Članci 164., 223. i članak 228. točka (c) alineja (v)
-
Članak 5.
Članci 164. i 223.
Članak 6.
Članak 15. stavak 1. točka (b) i stavak 2. točka (b)
Članak 7. stavak 1.
Članak 7. stavak 2.
Članak 7. stavak 3.
Članak 7. stavak 4.
-
Članci 246. do 248.
-
Članak 256.
Članak 8.
-
Članak 9.
Članci 230. i 236.
Članak 10.
Članci 230.,236.,239. i 241.
Članak 11.
Članak 241. stavak 1. točka (c) alineja (ii)
Članak 12.
-
Članak 13.
Članak 241. stavak 1. točka (c) alineja (i)
Članak 14.
-
Članak 15.
-
Članak 16.
Članak 241. stavak 1. točka (c) alineja (v)
Članak 17.
-
Članak 18.
-
Članak 19.
-
Članak 20.
-
15. Direktiva 92/119/EEZ
Direktiva 92/119/EEZ
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2.
Članak 4. (djelomično)
Članak 3.
Članak 16.
Članak 4.
Članci 53. do 57. i članak 59.
Članak 5.
Članci 60. do 63.
Članak 6.
Članak 70. i članak 71. stavak 2.
Članak 7.
Članak 63.
Članak 8.
Članak 57.
Članak 9.
Članci 62. i 63.
Članak 10.
Članak 64.
Članak 11.
Članci 65. do 68. i članak 71. stavak 2.
Članak 12.
Članci 65. do 68.
Članak 13.
Članak 67. točka (a)
Članak 14.
Članak 65. stavak 2.
Članak 15.
-
Članak 16.
Članak 63. točka (b), članak 67. točka (b), članak 68. stavak 1. točka (b) i stavak 2. točka (a)
Članak 17.
-
Članak 18.
-
Članak 19.
Članci 46., 47. i 69.
Članak 20.
Članci 43., 44. i 45.
Članak 21.
-
Članak 22.
-
Članak 23.
-
Članak 24.
-
Članak 25.
-
Članak 26.
-
Članak 27.
-
Članak 28.
-
16. Odluka 95/410/EEZ
Odluka 95/410/EEZ
Ova Uredba
Članak 1.
Članci 127. do 129.
Članak 2.
Članak 128. stavak 1. točka (c)
Članak 3.
Članci 140., 142. i 143.
Članak 4.
-
Članak 5.
-
Članak 6.
-
17. Direktiva 2000/75/EZ
Direktiva 2000/75/EZ
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2.
Članak 4. (djelomično)
Članak 3.
Članak 16.
Članak 4. stavci 1. i 2.
Članak 4. stavak 3.
Članak 4. stavak 4.
Članak 4. stavak 5.
Članak 4. stavak 6.
Članci 54. i 55.
Članak 53.
Članak 56.
Članak 70.
Članak 59.
Članak 5.
Članci 46. i 47.
Članak 6.
Članci 60. do 64.
Članak 7.
Članak 57.
Članak 8.
Članci 64., 68. i članak 71. stavak 3.
Članak 9.
Članci 65. i 67.
Članak 10. stavak 1.
Članak 10. stavak 2.
Članci 64. i 67.
Članci 46. i 47.
Članak 11.
-
Članak 12.
Članci 65. i 67.
Članak 13.
Članak 71. stavak 1.
Članak 14.
Članak 65. stavak 2.
Članak 15.
-
Članak 16.
-
Članak 17.
-
Članak 18.
Članci 43., 44. i 45.
Članak 19.
-
Članak 20.
-
Članak 21.
-
Članak 22.
-
Članak 23.
-
18. Uredba (EZ) br. 1760/2000
Uredba (EZ) br. 1760/2000
Ova Uredba
Članak 1.
Članak 102.
Članak 2.
Članak 4. (djelomično)
Članak 3.
Članak 102. stavak 2. i članak 105.
Članak 4.
Članak 106. točka (a), članci 108., 114., 115. i 117.
Članak 5.
Članak 103. stavak 1. točka (a)
Članak 6.
Članak 104., članak 106. točka (b), članci 108., 114., 115. i 117.
Članak 7.
Članci 97., 100., 101. i članak 106. točka (b) alineja (i) te točka (c)
Članak 8.
Članak 105.
Članak 9.
-
Članak 10. točke (a) do (c)
Članak 10. točke (d) i (e)
Članak 10. točka (f)
Članci 114., 115. i 117.
-
Članak 258.
Članak 11.
-
Članak 12.
-
Članak 13.
-
Članak 14.
-
Članak 15.
-
Članak 16.
-
Članak 17.
-
Članak 18.
-
Članak 19.
-
Članak 20.
-
Članak 21.
-
Članak 22.
-
Članak 23.
-
Članak 24.
-
Članak 25.
-
[Am.332]
19. Direktiva 2001/89/EZ
Direktiva 2001/89/EZ
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2.
Članak 4. (djelomično)
Članak 3.
Članci 16.,17.,18. i 21.
Članak 4.
Članak 53. do članka 57. stavka 1. i članak 59.
Članak 5.
Članci 60. do 63. i članak 71. stavak 2.
Članak 6.
Članci 63. i 71.
Članak 7.
Članci 62., 63. i članak 65. stavak 1. točka (b)
Članak 8.
Članak 57.
Članak 9.
Članak 64.
Članak 10.
Članci 65. do 68.
Članak 11.
Članci 65. do 68.
Članak 12.
Članak 65. stavak 1. točka (f), članak 67. točka (b) te članak 68. stavak 1. točka (b)
Članak 13.
Članak 61. stavak 3., članak 63. točka (d) i članak 68.
Članak 14.
Članci 62. i 63.
Članak 15.
Članak 70.
Članak 16.
Članak 70. te članci 30. do 35.
Članak 17.
Članak 15., članak 54. stavci 2. i 3., članak 65. stavak 1. točka (b) te članak 67. točka (c)
Članak 18.
Članci 15., 46. i 47.
Članak 19.
Članak 65. stavak 1. točka (e), članci 67. i 69.
Članak 20.
Članak 70.
Članak 21.
-
Članak 22.
Članci 43., 44. i 45.
Članak 23.
Članak 43. stavak 2. točka (d) i članak 44.
Članak 24.
-
Članak 25.
-
Članak 26.
-
Članak 27.
-
Članak 28.
-
Članak 29.
-
Članak 30.
-
Članak 31.
-
20. Direktiva 2002/60/EZ
Direktiva 2002/60/EZ
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2.
Članak 4. (djelomično)
Članak 3.
Članci 16.,17.,18. i 21.
Članak 4.
Članci 53. do 56., članak 57. stavak 1. i članak 59.
Članak 5.
Članci 60. do 63. i članak 71. stavak 2.
Članak 6.
Članci 63. i 71.
Članak 7.
Članci 62. i 63.
Članak 8.
Članak 57.
Članak 9.
Članak 64.
Članak 10.
Članci 65., 67. i 68.
Članak 11.
Članci 65., 67. i 68.
Članak 12.
Članak 65. stavak 1. točka (f), članak 67. točka (b) te članak 68. stavak 1. točka (b)
Članak 13.
Članak 61. stavak 3., članak 63. točka (d) i članak 68.
Članak 14.
Članci 62. i 63.
Članak 15.
Članak 70.
Članak 16.
Članak 70. te članci 30. do 35.
Članak 17.
Članak 61. točka (f) i članak 63.
Članak 18.
Članak 15., članak 54. stavci 2. i 3., članak 65. stavak 1. točka (b) te članak 67. točka (c)
Članak 19.
Članci 15., 46. i 47.
Članak 20.
-
Članak 21.
Članci 43., 44. i 45.
Članak 22.
Članak 43. stavak 2. točka (d) i članak 44.
Članak 23.
-
Članak 24.
-
Članak 25.
-
Članak 26.
-
Članak 27.
-
Članak 28.
-
Članak 29.
-
Članak 30.
-
21. Direktiva 2002/99/EZ
Direktiva 2002/99/EZ
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2.
Članak 4. (djelomično)
Članak 3.
Članci 164., 223. i članak 228. točka (c) alineja (v)
Članak 4.
Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (i), točka (g), točke (h), (i), članak 67., članci 164., 223. te članak 229. stavak 1. točka (d)
Članak 5.
Članci 165.,166., 224. i 225.
Članak 6.
-
Članak 7.
Članci 236. i 238.
Članak 8.
Članci 231., 232. i 233.
Članak 9.
Članci 239. i 240.
Članak 10.
-
Članak 11.
-
Članak 12.
-
Članak 13.
-
Članak 14.
-
Članak 15.
-
Članak 16.
-
22. Direktiva 2003/85/EZ
Direktiva 2003/85/EZ
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2.
Članak 4. (djelomično)
Članak 3.
Članci 16.,17.,18. i 21.
Članak 4.
Članci 53. do 56. i članak 57. stavak 1.
Članak 5.
Članak 55. stavak 1. točke (d), (e) i stavak (2)
Članak 6.
Članak 55. stavak 1. točka (f) alineja (i) i stavak 2., te članak 56. točka (b)
Članak 7.
Članak 55. stavak 1. točka (f) alineja (ii)
Članak 8.
Članak 55. stavak 1. točka (f) i stavak 2.
Članak 9.
Članak 59.
Članak 10.
Članci 60., 61. i 63.
Članak 11.
Članak 61. stavak 1. točka (f), članak 63. točka (b), članak 65. stavak 1. točka (f) i članak 67. točka (b)
Članak 12.
Članak 65. stavak 1. točke (h), (i) te članak 67.
Članak 13.
Članak 57.
Članak 14.
Članci 61. i 63.
Članak 15.
Članci 61. i 63.
Članak 16.
Članci 61., 62. i 63.
Članak 17.
Članak 71. stavci 2. i 3.
Članak 18.
Članci 61. i 63.
Članak 19.
Članci 62. i 63.
Članak 20.
Članak 71. stavci 2. i 3.
Članak 21.
Članak 64.
Članak 22.
Članci 65. do 67.
Članak 23.
Članci 65. do 67.
Članak 24.
Članak 67. i članak 71. stavak 1.
Članak 25.
Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (i), točke (g), (h), (i) te članak 67.
Članak 26.
Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (i), točke (g), (h), (i), članci 67. i 164.
Članak 27.
Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (i), točke (g), (h), (i), članci 67. i 164.
Članak 28.
Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (iii) i članak 67.
Članak 29.
Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (ii) i članak 67.
Članak 30.
Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (ii) i članak 67.
Članak 31.
Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (ii) i članak 67.
Članak 32.
Članci 65. i 67.
Članak 33.
Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (ii) i članak 67.
Članak 34.
Članak 67., članak 140. stavak 2., članak 159. stavak 1. točka (b), članak 165. stavak 1. točka (b)
Članak 35.
Članak 71.
Članak 36.
Članak 68.
Članak 37.
Članci 65. i 67.
Članak 38.
Članci 65. i 67.
Članak 39.
Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (i), točke (g), (h), (i), članci 67. i 164.
Članak 40.
Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (i), točke (g), (h), (i), članci 67. i 164.
Članak 41.
Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (ii) i članak 67.
Članak 42.
Članci 65. i 67.
Članak 43.
Članak 71.
Članak 44.
Članak 68.
Članak 45.
Članci 64., 69. i 71.
Članak 46.
Članci 65. i 67.
Članak 47.
Članak 65. stavak 1. točka (h) i članak 67.
Članak 48.
Članak 140.
Članak 49.
Članci 15., 46. i 47.
Članak 50.
Članci 46,47. i 69.
Članak 51.
Članci 46., 47. i 69.
Članak 52.
Članci 46. i 47.
Članak 53.
Članci 46. i 47.
Članak 54.
Članci 46., 47., 65., 67. i članak 69. stavak 3.
Članak 55.
Članci 46., 47., 65., 67. i članak 69. stavak 3.
Članak 56.
Članak 47., članak 68. stavak 1. točka (c) i članak 69. stavak 3.
Članak 57.
Članak 47., članak 68. stavak 1. točka (c) i članak 69. stavak 3.
Članak 58.
Članak 65. stavak 1. točka (c) i članak 67.
Članak 59.
Članci 36., 38., 39., 40. i 68.
Članak 60.
Članci 36., 38., 39., 40. i 68.
Članak 61.
Članci 36., 38., 39., 40. i 68.
Članak 62.
Članak 68.
Članak 63.
Članak 140. stavak 2., članci 159. i 165.
Članak 64.
Članak 69. stavak 3. i članak 128.
Članak 65.
Članak 15.
Članak 66.
-
Članak 67.
-
Članak 68.
-
Članak 69.
-
Članak 70.
Članak 15.
Članak 71.
Članak 54. stavci 2. i 3., članak 58., članak 61. stavak 1. točka (g), članak 63. točka (c), članak 65. stavak 1. točka (b), članak 67. točka (c), članak 68. stavak 1. točka (c) te članak 2. točka (b)
Članak 72.
Članak 43.
Članak 73.
Članak 45.
Članak 74.
Članak 43. stavak 2. točka (d)
Članak 75.
Članak 44.
Članak 76.
Članak 43. stavak 2. točka (d) i članak 44.
Članak 77.
Članak 44.
Članak 78.
Članak 43. stavak 2. točka (d)
Članak 79.
Članak 52.
Članak 80.
Članak 48.
Članak 81.
Članak 48. stavak 3. i članak 50.
Članak 82.
Članak 48. stavak 3. i članak 50.
Članak 83.
Članak 49.
Članak 84.
Članak 48. stavak 3. i članak 50.
Članak 85.
Članci 70. i 71.
Članak 86.
Članak 256.
Članak 87.
-
Članak 88.
Članak 71. stavak 3.
Članak 89.
-
Članak 90.
-
Članak 91.
-
Članak 92.
-
Članak 93.
-
Članak 94.
-
Članak 95.
-
23. Uredba (EZ) br. 998/2003
Uredba (EZ) br. 998/2003
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2.
-
Članak 3.
Članak 4. (djelomično)
Članak 4.
Članak 112., članak 114. točka (e) i članak 117.
Članak 5.
Članci 152., 222. i 228.
Članak 6.
-
Članak 7.
Članak 152. stavci 2. i 3. i članak 222. stavci 2. i 3.
Članak 8.
Članak 241. stavak 1. točka (a) alineja (ii)
Članak 9.
Članak 241. stavak 1. točka (a) alineja (ii)
Članak 10.
Članak 231.
Članak 11.
-
Članak 12.
-
Članak 13.
-
Članak 14. (prvi i drugi stavak)
Članak 14. (treći stavak)
Članak 14. (četvrti stavak)
Članak 239.
-
Članak 236. stavak 1. točka (b) i članak 241. stavak 1. točka (a) alineja (ii)
Članak 15.
-
Članak 16.
-
Članak 17.
Članak 152. stavci 2. i 3., članak 222. stavci 2. i 3., članak 228., i članak 241. stavak 1. točka (a) alineja (ii)
Članak 18.
Članci 246. do 251.
Članak 19.
Članak 4. stavak 2. točka (b), članak 152. stavci 2. i 3., članak 222. stavci 2. i 3., članak 228. i članak 241. stavak 1. točka (a) alineja (ii)
Članak 19.a stavak 1.
Članak 19.a stavak 2.
Članak 114. točka (e) i članak 117.
Članak 152. stavci 2. i 3.
Članak 20.
-
Članak 21.
-
Članak 22.
-
Članak 23.
-
Članak 24.
-
Članak 25.
-
24. Uredba (EZ) br. 21/2004
Uredba (EZ) br. 21/2004
Ova Uredba
Članak 1.
Članak 102.
Članak 2.
Članak 4. (djelomično)
Članak 3. stavak 1.
Članak 3. stavak 2.
Članak 102. stavak 2.
Članak 105.
Članak 4. stavci 1. i 2.
Članak 4. stavak 3.
Članak 4. stavci 4. do 7.
Članak 4. stavak 8.
Članak 4. stavak 9.
Članak 107. točka (a), članci 114., 115. i 117.
Članak 114. točka (b). i članak 115. točka (a)
Članak 114.
Članak 105.
Članak 114. točka (b)
Članak 5.
Članci 97., 100., 101., 105. i članak 106. točke (b) i (c)
Članak 6.
Članak 105. točka (b), članak 107. točka (b), članak 108., članak 114. točka (c) alineja (ii), članci 115. i 117.
Članak 7.
Članak 96.
Članak 8. stavak 1.
Članak 8. stavak 2.
Članak 8. stavci 3. do 5.
Članak 103.,
Članak 107. točka (c),
Članak 103.
Članak 9.
Članak 114. točka (b) i članak 117.
Članak 10. stavak 1. točka (a)
Članak 10. stavak 1. točka (b)
Članak 10. stavak 1. točka (c)
Članak 10. stavak 2.
-
Članak 256.
Članak 258.
Članak 117.
Članak 11.
Članak 105.
Članak 12. stavak 1.
Članak 12. stavak 2.
Članak 12. stavci 4. do 7.
-
Članak 256.
-
Članak 13.
-
Članak 14.
-
Članak 15.
-
Članak 16.
-
Članak 17.
-
[Am. 333]
25. Direktiva 2004/68/EZ
Direktiva 2004/68/EZ
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2.
Članak 4. (djelomično)
Članak 3. stavak 1.
Članak 3. stavak 2.
Članak 230. stavak 1. točka (a)
Članak 233. stavak 1.
Članak 4.
Članak 231. stavak 1.
Članak 5.
Članak 231. stavci 1. i 3. te članak 232.
Članak 6.
Članci 236. i 237.
Članak 7.
Članak 236. stavak 1. točka (a) i stavak 2. te članak 237.
Članak 8.
Članak 236., članak 239. stavak 4. i članak 241. stavak 1. točka (a)
Članak 9.
Članak 236. stavak 1. i članak 239. stavak 4.
Članak 10.
Članak 236. stavak 1. i članak 239. stavak 4.
Članak 11.
Članak 230. stavak 1. točka (d), članci 239. i 240.
Članak 12.
-
Članak 13.
-
Članak 14.
-
Članak 16.
-
Članak 17.
-
Članak 18.
-
Članak 19.
-
Članak 20.
-
Članak 21.
-
26. Direktiva 2005/94/EZ
Direktiva 2005/94/EZ
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2.
Članak 4. (djelomično)
Članak 3.
Članak 9.
Članak 4.
Članci 27. i 28.
Članak 5.
Članci 16., 17., 18. i 21.
Članak 6.
Članak 57.
Članak 7.
Članci 53. do 56. i članak 57. stavak 1.
Članak 8.
Članak 55. stavak 2.
Članak 9.
Članak 59.
Članak 10.
Članak 55. stavak 1. točke (e), (f) i članak 56.
Članak 11.
Članci 61. i 63.
Članak 12.
Članak 63.
Članak 13.
Članci 61. i 63.
Članak 14.
Članak 63. točka (a)
Članak 15.
Članak 62. i članak 63. točka (e)
Članak 16.
Članak 64.
Članak 17.
Članci 65. i 67.
Članak 18.
Članak 65. stavak 1. točke (a) i (b) te članak 67.
Članak 19.
Članci 65. i 67.
Članak 20.
Članak 65. stavak 1. točka (d) alineja (ii) i članak 67.
Članak 21.
Članak 65. stavak 1. točke (c) i (i) te članak 67.
Članak 22.
Članak 65. stavak 1. točke (c) i (i) te članak 67.
Članak 23.
Članak 65. stavak 1. točka (c) i članak 67.
Članak 24.
Članak 65. stavak 1. točka (c) i članak 67.
Članak 25.
Članak 65. stavak 1. točka (c) i članak 67.
Članak 26.
Članak 65. stavak 1. točka (c) i članak 67.
Članak 27.
Članak 65. stavak 1. točka (d) alineja (ii) i članak 67.
Članak 28.
Članak 65. stavak 1. točka (f) i članak 67. točka (b)
Članak 29.
Članak 68.
Članak 30.
Članci 65. i 67.
Članak 31.
Članak 68.
Članak 32.
Članci 64., 65., 67. i članak 71. stavak 3.
Članak 33.
Članak 67. i članak 71. stavak 3.
Članak 34.
Članak 37., članak 65. stavak 1. točka (i), članak 67. i članak 71. stavak 3.
Članak 68. stavak 1. točka (b) i stavak 2. točka (a)
Članak 49.
Članak 61. stavak 3. i članak 68.
Članak 50.
Članak 15., članak 54. stavak 2. točke (b) i (c), te stavak 3., članak 58. stavak 2., članak 63. stavak 5.
Članak 51.
-
Članak 52.
Članci 46. i 47.
Članak 53.
Članak 69.
Članak 54.
Članci 46., 47., 65., 67. i 69.
Članak 55.
Članci 46., 47., 65., 67. i 69.
Članak 56.
Članci 46. i 47.
Članak 57.
Članak 47.
Članak 58.
Članci 48. do 51.
Članak 59.
Članak 52.
Članak 60.
-
Članak 61.
Članak 256.
Članak 62.
Članci 43. do 45.
Članak 63.
-
Članak 64.
-
Članak 65.
-
Članak 66.
-
Članak 67.
-
Članak 68.
-
Članak 69.
-
27. Direktiva 2006/88/EZ
Direktiva 2006/88/EZ
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2.
Članak 2. i članak 3. stavak 2.
Članak 3.
Članak 4. (djelomično)
Članak 4. stavak 1.
Članak 4. stavak 2.
Članak 4. stavak 3.
Članak 4. stavak 4.
Članak 4. stavak 5.
Članci 170.,171.,174. i 175.
Članak 177.
Članak 183. stavak 2.
Članci 170.,171.,172. i 173.
-
Članak 5.
Članak 179.
Članak 6.
Članci 183., 184.
Članak 7.
-
Članak 8.
Članci 185.,186.,187. i 188.
Članak 9.
Članak 179. stavak 1. točka (a) alineja (i), stavci 2. i 3.
Članak 10.
Članak 179. stavak 1. točka (a) alineja (ii), stavci 2. i 3.
Članak 11.
Članci 190. i 204.
Članak 12.
Članak 190.
Članak 13.
Članak 191.
Članak 14. stavci 1. i 2.
Članak 14. stavci 3. i 4.
Članak 208.
Članci 219. i 220.
Članak 15. stavci 1. i 2.
Članak 15. stavak 3.
Članak 15. stavak 4.
Članci 195., 196.
Članak 192.
Članci 195., 196. i 198.
Članak 16.
Članak 196.
Članak 17.
Članak 196.
Članak 18.
Članci 200. i 201.
Članak 19.
Članci 200. i 201.
Članak 20.
Članak 199.
Članak 21.
Članci 202., 203. i 205.
Članak 22.
Članak 230. stavak 1. točka (a)
Članak 23.
Članci 231. i 232.
Članak 24.
Članak 230. stavak 1. točka (d) i članak 239.
Članak 25.
Članci 236., 239. i 240.
Članak 26.
Članak 16.
Članak 27.
Članci 17. i 18.
Članak 28.
Članci 53. do 55. i 72. do 74.
Članak 29.
Članak 57.
Članak 30.
Članci 59. i 77.
Članak 31.
-
Članak 32.
Članci 60.,61.,62. i 64.
Članak 33.
Članci 65. i 67.
Članak 34.
Članak 61. stavak 1. točke (b) i (c) te članak 63.
Članak 35.
Članak 61. stavak 3. i članak 63.
Članak 36.
-
Članak 37.
Članak 68.
Članak 38.
Članci 76. i 78.
Članak 39.
Članci 78. i 79.
Članak 40.
Članak 80.
Članak 41.
Članak 246. stavak 1. točke (b) i (c)
Članak 42.
Članak 71. stavak 3.
Članak 43.
Članak 227.
Članak 44.
Članci 26., 27., 30. i 31.
Članak 45.
Članak 32.
Članak 46.
Članak 34.
Članak 47.
Članci 43. i 44.
Članak 48.
Članci 46. i 47.
Članak 49.
Članak 36.
Članak 50.
Članci 36. i 37.
Članak 51.
Članak 38.
Članak 52.
Članak 41.
Članak 53.
Članak 42.
Članak 54.
-
Članak 55.
-
Članak 56.
-
Članak 57. točka (a)
Članak 57. točka (b)
Članak 57. točka (c)
-
Članak 54. stavak 2. točka (c) i stavak 3., članak 58., članak 61. stavak 1. točka (h), članak 63. točka (c), članak 67. stavak 1. točka (b) te članak 67. točka (c)
-
Članak 58.
-
Članak 59.
Članak 38., članak 183. (djelomično)
Članak 60.
Članak 256.
Članak 61.
-
Članak 62.
-
Članak 63.
-
Članak 64.
-
Članak 65.
-
Članak 66.
-
Članak 67.
-
28. Direktiva 2008/71/EZ
Direktiva 2008/71/EZ
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2.
Članak 4. (djelomično)
Članak 3. stavak 1.
Članak 3. stavak 2.
Članak 96., članak 115.
-
Članak 4. stavak 1.
Članak 4. stavak 2.
Članci 97. i 115.
Članak 110.
Članak 5. stavak 1.
Članak 5. stavak 2.
Članak 110. točka (a), članak 114. točka (b) i članak 117.
Članak 110. točka (a) i članak 111.
Članak 6. stavak 1.
Članak 6. stavak 2.
Članak 110. točka (a), članci 115. i 117.
-
Članak 7.
Članak 103. stavak 1. točka (b) i stavak 2.
Članak 8.
Članak 110., članak 114. točka (d)
Članak 9.
Članak 256.
Članak 10.
-
Članak 11.
-
Članak 12.
-
Članak 13.
-
[Am. 334]
29. Direktiva 2009/156/EZ
Direktiva 2009/156/EZ
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2.
Članak 4. (djelomično)
Članak 3.
Članci 123. i 136.
Članak 4. stavak 1.
Članak 4. stavak 2.
Članak 4. stavak 3.
Članak 4. stavak 4.
Članak 4. stavak 5.
Članak 4. stavak 6.
Članak 127. i članak 146. stavak 3.
Članci 127. i 128.
Članak 125.
Članci 109., 114. i 117.
Članak 123. stavak 1. točka (a), članci 127. i 128.
Članci 30. do 35.
Članak 5.
Članci 127. i 128.
Članak 6.
Članci 127., 128 i članak 141 točka (b)
Članak 7. stavak 1.
Članak 7. stavak 2.
Članak 7. stavak 3.
Članak 123. stavak 2. i članak 130.
Članci 127., 128. i 129.
Članci 127., 128. i 129.
Članak 8.
Članak 109. stavak 1. točka (c), članci 114., 117. te članci 140. do 143.
Članak 9.
Članci 246. do 248. (djelomično)
Članak 10.
-
Članak 11.
-
Članak 12. stavci 1., 2. i 3.
Članak 12. stavci 4. i 5.
Članak 230. stavak 1. točka (a) i članak 231.
Članak 236.
Članak 13.
Članci 231. i 236.
Članak 14.
Članak 236.
Članak 15.
Članak 236.
Članak 16.
Članci 236., 238. i 239.
Članak 17.
Članak 236.
Članak 18.
-
Članak 19.
Članak 236.
Članak 20.
-
Članak 21.
-
Članak 22.
-
Članak 23.
-
Članak 24.
-
30. Direktiva 2009/158/EZ
Direktiva 2009/158/EZ
Ova Uredba
Članak 1.
-
Članak 2.
Članak 4. (djelomično)
Članak 3.
-
Članak 4.
-
Članak 5.
Članci 123., 127., 128., 157. i 158.
Članak 6.
Članci 121., 123. i 157.
Članak 7.
Članak 96.
Članak 8.
Članci 157. i 158.
Članak 9.
Članci 127. i 128.
Članak 10.
Članci 127. i 128.
Članak 11.
Članci 127. i 128.
Članak 12.
Članci 127. i 128.
Članak 13.
Članak 128.
Članak 14.
Članak 128.
Članak 15. stavak 1. točka (a)
Članak 15. stavak 1. točke (b) do (d)
Članak 15. stavak 2.
Članci 157. i 158.
Članci 127. i 128.
Članci 30. do 35.
Članak 16.
Članci 30. do 35.
Članak 17.
Članci 36., 39. i 40.
Članak 18.
Članci 121., 122., članak 123. stavak 1. točka (a) i stavak 2., članak 129. i članak 155. stavak 3.
Članak 19.
Članak 128.
Članak 20.
Članci 140. do 147. i članci 159. i 160.
Članak 21.
-
Članak 22.
-
Članak 23.
Članak 230. stavak 1. točka (a), članci 231. i 232.
Odluka Vijeća 94/800/EZ od 22. prosinca 1994. o zaključivanju u ime Europske zajednice, s obzirom na pitanja iz njezine nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986.-1994.) (SL L 336, 23.12.1994., str. 1.)
Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.)
Uredba (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 (Uredba o nusproizvodima životinjskog podrijetla) (SL L 300, 14.11.2009., str. 1.)
Uredba (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL L 147, 31.5.2001., str. 1.)
Direktiva 2003/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenoga 2003. o praćenju zoonoza i uzročnika zoonoza, o izmjeni Odluke Vijeća 90/424/EEZ i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 92/117/EEZ (SL L 325, 12.12.2003., str. 31.)
Uredba (EZ) br. 2160/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenoga 2003. o kontroli salmonele i drugih određenih uzročnika zoonoza koji se prenose hranom (SL L 325, 12.12.2003., str. 1.)
Odluka br. 2119/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 1998. o uspostavi mreže za epidemiološki nadzor i kontrolu zaraznih bolesti u Zajednici (SL L 268, 3.10.1998., str. 1.)
Direktiva Vijeća 2006/88/EZ od 24. listopada 2006. o zahtjevima zdravlja životinja koji se primjenjuju na životinje akvakulture i njihove proizvode te o sprečavanju i kontroli određenih bolesti akvatičnih životinja (SL L 328, 24.11.2006, str. 14.)
Direktiva Vijeća 92/65/EEZ od 13. srpnja 1992. o utvrđivanju uvjeta zdravlja životinja kojima se uređuje trgovina i uvoz u Zajednicu životinja, sjemena, jajnih stanica i zametaka koji ne podliježu uvjetima zdravlja životinja utvrđenima u određenim propisima Zajednice iz Priloga A dijela I. Direktivi 90/425/EEZ (SL L 268, 14.9.1992., str. 54.)
Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012, str. 1.)
Uredba (EU) xxxx/xxxx Europskog parlamenta i Vijeća o službenom nadzoru i ostalim službenim aktivnostima koje se provode kako bi se osigurala primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i biljnom reproduktivnom materijalu, sredstvima za zaštitu bilja te o izmjenama uredbi (EZ) br. 999/2001, 1829/2003, 1831/2003, 1/2005, 396/2005, 834/2007, 1099/2009, 1069/2009, 1107/2009, uredbi (EU) br. 1151/2012, i direktiva 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ, 2008/120/EZ i 2009/128/EZ (EE L) Datum i broj 2013/0140(COD)
Direktiva 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe (sl l 276, 20.10.2010., str. 33.)
Direktiva Vijeća 64/432/EEZ od 26. lipnja 1964. o zdravstvenim problemima životinja koji utječu na trgovinu govedima i svinjama unutar Zajednice (SL 121, 29.7.1964., str. 1977.)
Direktiva Vijeća 91/68/EEZ od 28. siječnja 1991. o uvjetima zdravlja životinja kojima se uređuje trgovina životinjama iz porodica ovaca i koza unutar Zajednice (SL L 46, 19.2.1991., str. 19.)
Direktiva Vijeća 2009/156/EZ od 30. studenoga 2009. o uvjetima zdravlja životinja kojima se uređuje premještanje i uvoz kopitara iz trećih zemalja (SL L 192, 23.7.2010., str. 1.)
Direktiva Vijeća 2009/158/EZ od 30. studenoga 2009. o uvjetima zdravlja životinja kojima se uređuje trgovina peradi i jajima za valenje unutar Zajednice i njihov uvoz iz trećih zemalja (SL L 343, 22.12.2009., str. 74.)
Uredba (EU) br. 576/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o nekomercijalnom premještanju kućnih ljubimaca i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 998/2003 (SL L 178, 28.6.2013, str. 1.)
Direktiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa te o pravilima o uslugama informacijskog društva (SL L 204, 21.7.1998., str. 37.)
Direktiva Vijeća 77/391/EEZ od 17. svibnja 1977. o uvođenju mjera Zajednice za iskorjenjivanje bruceloze, tuberkuloze i leukoze u goveda (SL L 145, 13.6.1977., str. 44.).
Direktiva Vijeća 78/52/EEZ od 13. prosinca 1977. o utvrđivanju kriterija Zajednice za nacionalne planove za ubrzano iskorjenjivanje bruceloze, tuberkuloze i enzootske leukoze u goveda (SL L 15, 19.1.1978., str. 34.).
Direktiva Vijeća 80/1095/EEZ od 11. studenoga 1980. o utvrđivanju uvjeta za oslobađanje i održavanje područja Zajednice slobodnim od klasične svinjske kuge (SL L 325, 1.12.1980., str. 1.).
Direktiva Vijeća 88/407/EEZ od 14. lipnja 1988. o utvrđivanju zahtjeva zdravlja životinja koji se primjenjuju na trgovinu unutar Zajednice i na uvoz duboko smrznutog sjemena domaćih životinja vrste goveda (SL L 194, 22.7.1988., str. 10.).
Direktiva Vijeća 89/556/EEZ od 25. rujna 1989. o uvjetima zdravlja životinja kojima se uređuje trgovina zamecima domaćih životinja vrste goveda unutar Zajednice i njihov uvoz iz trećih zemalja (SL L 302, 19.10.1989., str. 1.).
Direktiva Vijeća 90/429/EEZ od 26. lipnja 1990. o utvrđivanju uvjeta zdravlja životinja koji se primjenjuju na trgovinu unutar Zajednice i uvoz sjemena domaćih životinja vrste svinja (SL L 224, 18.8.1990., str. 62.).
Odluka Vijeća 91/666/EEZ od 11. prosinca 1991. o uspostavljanju zaliha cjepiva Zajednice protiv bolesti slinavke i šapa (SL L 368, 31.12.1991., str. 21.).
Direktiva Vijeća 92/118/EEZ od 17. prosinca1992. o utvrđivanju zahtjeva za zdravlje životinja i zahtjeva za javno zdravlje kojima se uređuje trgovina i uvoz u Zajednicu proizvoda koji ne podliježu navedenim zahtjevima utvrđenim u posebnim pravilima Zajednice iz Priloga A dijela I. Direktivi 89/662/EEZ te, s obzirom na patogene tvari, iz Direktive 90/425/EEZ (SL L 62, 15.3.1993., str. 49.)
Direktiva Vijeća 92/119/EEZ od 17. prosinca 1992. o uvođenju općih mjera Zajednice za suzbijanje određenih bolesti životinja i posebnih mjera koje se odnose na vezikularnu enterovirusnu bolest svinja (SL L 62, 15.3.1993., str. 69.)
Odluka Vijeća 95/410/EZ od 22. lipnja 1995. o utvrđivanju pravila za mikrobiološko ispitivanje uzorkovanjem u proizvodnom pogonu podrijetla peradi za klanje namijenjene za Finsku i Švedsku (SL L 243, 11.10.1995., str. 25.)
Direktiva Vijeća 2000/75/EZ od 20. studenoga 2000. o utvrđivanju posebnih odredaba za kontrolu i iskorjenjivanje bolesti plavog jezika (SL L 327, 22.12.2000., str. 74.)
Odluka Vijeća 2000/258/EZ od 20. ožujka 2000. o određivanju posebnog instituta odgovornog za utvrđivanje kriterija za standardizaciju seroloških testova u svrhu praćenja učinkovitosti cjepiva protiv bjesnoće (SL L 79, 30.3.2000., str. 40.)
Direktiva Vijeća 2002/60/EZ od 27. lipnja 2002. o utvrđivanju posebnih odredaba za kontrolu afričke svinjske kuge i o izmjeni Direktive 92/119/EEZ koja se odnosi na tješinsku bolest i afričku svinjsku kugu (SL L 192, 20.7.2002., str. 27.)
Direktiva Vijeća 2002/99/EZ od 16 prosinca 2002. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za životinje kojima se uređuje proizvodnja, prerada, stavljanje u promet i unošenje proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi (SL L 18, 23.1.2003., str. 11.)
Direktiva Vijeća 2003/85/EZ od 29. rujna 2003. o mjerama Zajednice za suzbijanje slinavke i šapa, o stavljanju izvan snage Direktive 85/511/EEZ i Odluka 89/531/EEZ i 91/665/EEZ te o izmjeni Direktive 92/46/EEZ (SL L 306, 22.11.2003., str. 1.)
Uredba Vijeća (EZ) br. 21/2004 od 17. prosinca 2003. o uspostavi sustava za označivanje i registraciju ovaca i koza i izmjeni Uredbe (EZ) br. 1782/2003 i direktiva 92/102/EEZ i 64/432/EEZ (SL L 5, 9.1.2004., str. 8.)
Direktiva Vijeća 2004/68/EZ od 26. travnja 2004. o utvrđivanju pravila zdravlja životinja za uvoz u i provoz kroz Zajednicu određenih živih papkara i o izmjeni Direktive 90/426/EEZ i 92/65/EEZ i stavljanju izvan snage Direktive 72/462/EEZ (SL L 139, 30.4.2004., str. 321.)
Direktiva Vijeća 2005/94/EZ od 20. prosinca 2005. o mjerama Zajednice u vezi s kontrolom influence ptica i o stavljanju izvan snage Direktive 92/40/EEZ (SL L 10, 14.1.2006., str. 16.)
Direktiva Vijeća 2008/71/EEZ od 15. srpnja 2008. o identifikaciji i registraciji svinja (kojom se kodificira Direktiva 92/102/EEZ) (SL L 213, 8.8.2008., str. 31.)
Direktiva Vijeća 79/110/EEZ od 24. siječnja 1979. o ovlašćivanju Talijanske Republike za odgodu obavješćivanja i provedbe nacionalnih planova za ubrzano iskorjenjivanje bruceloze i tuberkuloze u stoke (SL L 29, 3.2.1979., str. 24.)
Direktiva Vijeća 81/6/EEZ od 1. siječnja 1981. o ovlašćivanju Helenske Republike za dostavu i provedbu svojih nacionalnih planova za ubrzano iskorjenjivanje bruceloze i tuberkuloze u stoke (SL L 14, 16.1.1981., str. 22.)
Odluka Vijeća 89/455/EEZ od 24. srpnja 1989. o uvođenju mjera Zajednice za uspostavu pilot projekata za suzbijanje bjesnoće s ciljem njezinog iskorjenjivanja ili sprečavanja (SL L 223, 2.8.1989., str. 19.)
Direktiva Vijeća 90/423/EEZ od 26. lipnja1990. o izmjeni Direktive 85/511/EEZ o uvođenju mjera Zajednice za kontrolu bolesti slinavke i šapa (SL L 224, 18.8.1990., str. 13.)
Odluka Vijeća 90/678/EEZ od13. prosinca 1990. o priznavanju određenih dijelova područja Zajednice bilo službeno slobodnima od svinjske kuge ili slobodnima od svinjske kuge (SL L 373, 31.12.1990, 29.)
Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)
Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008, str. 30)
Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka i o izmjeni direktiva 64/432/EEZ i 93/119/EZ i Uredbe (EZ) br. 1255/97 (SL L 3, 5.1.2005, str. 1)
Uredba Komisije (EU) br. 142/2011 od 25. veljače 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi i o provedbi Direktive Vijeća 97/78/EZ u pogledu određenih uzoraka i predmeta koji su oslobođeni veterinarskih pregleda na granici na temelju te Direktive (SL L 54, 26.2.2011., str. 1.).
Zaštitne mjere protiv organizama štetnih za bilje ***I
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje (COM(2013)0267 – C7-0122/2013 – 2013/0141(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0267),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0122/2013),
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje austrijskog Saveznog vijeća, podneseno u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojem se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013.(1),
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A7‑0147/2014),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje
(1) Direktiva Vijeća 2000/29/EZ (4) određuje režim biljnog zdravstva.
(2) Dana 21. studenog 2008. g. Vijeće je pozvalo Komisiju da ocijeni taj režim biljnog zdravstva(5).
(3) U svjetlu ishoda te ocjene i iskustva stečenog iz primjene Direktive 2000/29/EZ, spomenuta se Direktiva treba zamijeniti. Kako bi se osigurala jedinstvena primjena novih pravila, akt kojim se zamjenjuje navedena Direktiva trebao bi imati oblik uredbe.
(4) Zdravlje bilja veoma je važno za proizvodnju bilja, javne i privatne zelene površine, prirodne ekosustave, usluge ekosustava i biološku raznolikost u Uniji. Zdravlje bilja ugrožavaju vrste štetne za bilje i biljne proizvode, u daljnjem tekstu „štetni organizmi”, te se povećala opasnost da će biti uneseni na europski teritorij zbog globalizacije trgovine i klimatskih promjena. Kako bi se ta prijetnja spriječila, nužno je donijeti mjere u vezi s određivanjem fitosanitarnih rizika koje predstavljaju ti štetni organizmi i smanjivanjem navedenih rizika na prihvatljivu razinu. [Am. 1]
(5) Potreba za takvim mjerama postoji već dugo. One su predmet međunarodnih sporazuma i međunarodnih konvencija, uključujući Međunarodnu konvenciju o zaštiti bilja (IPPC) od 6. prosinca 1951. zaključenu u Organizaciji Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) i njezin novi revidirani tekst koji je odobrila Konferencija Organizacije za hranu i poljoprivredu u studenom 1997. na svojoj 29. sjednici te međunarodnu Konvenciju o biološkoj raznolikosti (CBD) od 29. prosinca 1993. Unija je potpisnica obje konvencije, i IPPC-a i CBD-a. [Am. 2]
(6) Pokazalo se da je za određivanje područja primjene ove Uredbe važno uzeti u obzir biogeografske čimbenike kako bi se izbjeglo širenje štetnih organizama koji nisu prisutni na europskom području Unije na to područje. U skladu s tim neeuropska područja (najudaljenije regije) država članica iz članka 355. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) trebala bi biti isključena iz teritorijalnog područja primjene ove Uredbe. Trebalo bi napraviti popis navedenih područja. Ako je status takvog područja ili područja iz članka 355. stavka 2. UFEU-a izmijenjen u skladu s člankom 355. stavkom 6. UFEU-a, taj popis treba izmijeniti kako bi se osiguralo da teritorijalno područje primjene ove Uredbe ostane ograničeno na europski dio područja Unije. Upute na treće zemlje također se trebaju čitati kao upute na područja navedena na tom popisu.
(7) Direktivom 2000/29/EZ utvrđuju se pravila u vezi sa službenim nadzorom koji trebaju provoditi nadležna tijela u pogledu zaštitnih mjera protiv unošenja u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihova širenja unutar Zajednice. Trenutno se takva pravila određuju Uredbom (EU) br. .../.... Europskog parlamenta i Vijeća (6) [Broj Uredbe o službenom nadzoru i fusnota s uputom na Službeni list] te stoga ne bi trebala biti dijelom ove Uredbe.
(8) Trebalo bi odrediti kriterije kako bi se omogućila identifikacija štetnih organizama, za što je nužno donijeti mjere nadzora za čitavo područje Unije. Takvi se štetni organizmi nazivaju „karantenski štetni organizmi Unije”. Trebalo bi također odrediti kriterije za identificiranje štetnih organizama, a za to je nužno donijeti mjere nadzora u pogledu jednog ili više dijelova tog područja. Takvi se štetni organizmi nazivaju „štetni organizmi zaštićenih područja”.
(9) Kako bi se pokušaji nadzora nad karantenskim štetnim organizmima Unije usredotočili na štetne organizme čiji je gospodarski, ekološki ili društveni utjecaj najsnažniji na području Unije kao cjeline, trebalo bi napraviti ograničen popis takvih štetnih organizama, u daljnjem tekstu „prioritetni štetni organizmi”.
(10) Primjereno je omogućiti izuzeća od zabrane unošenja karantenskih štetnih organizama Unije i njihovo premještanje unutar područja Unije u znanstvene svrhe, za pokuse, sortne selekcije, uzgoj i izložbe.
(11) Kako bi se osiguralo učinkovito i pravodobno postupanje u slučaju prisutnosti karantenskog štetnog organizma Unije, obveze obavještavanja trebale bi se primijeniti na javnost, specijalizirane subjekte i države članice. Bitno je podići razinu svijesti stručnjaka za zelene površine, službenika lokalnih vlasti, vrtlara, rasadničara, uvoznika, krajobraznih arhitekata, arborista, nastavnika, istraživača, gospodarskih subjekata, službenika državnih uprava, izabranih dužnosnika i pojedinaca o organizmima koji štete bilju, te ih osposobiti za borbu protiv takvih organizama. [Am. 3]
(12) Ako navedene obveze obavještavanja podrazumijevaju objavljivanje osobnih podataka fizičkih ili pravnih osoba nadležnim tijelima, to može predstavljati ograničenje članka 8. (Zaštita osobnih podataka) Povelje o temeljnim pravima. To bi ograničenje, međutim, bilo nužno i razmjerno postizanju cilja javnog interesa ove Uredbe.
(13) Specijalizirani subjekt koji otkrije prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije na bilju, biljnom proizvodu ili drugom predmetu koji je ili je bio pod njegovim nadzorom, trebao bi biti obvezan poduzeti sve mjere koje bi mogle biti primjerene za uklanjanje štetnog organizma, povlačenje ili opoziv bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta u pitanju te za obavještavanje nadležnog tijela, ostalih osoba u lančanom trgovanju i javnosti.
(14) Države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kako bi iskorijenile karantenske štetne organizme Unije kad ih otkriju na svojim područjima. Primjereno je odrediti mjere koje države članice mogu poduzeti u takvom slučaju, kao i načela na temelju kojih će odlučiti koje mjere treba poduzeti. Navedene mjere trebale bi uključivati stvaranje ograničenih područja koja se sastoje od zaraženog područja i tampon zone.
(15) U pojedinim slučajevima države članice trebale bi nametnuti mjere za iskorjenjivanje karantenskih štetnih organizama na bilju u privatnim prostorima zato što iskorjenjivanje može biti uspješno samo ako se uklone svi izvori zaraze. U tu bi svrhu nadležna tijela država članica trebala imati zakonit pristup tim prostorima. To može predstavljati ograničenje članka 7. (Poštovanje privatnog i obiteljskog života) i članka 17. (Pravo na vlasništvo) Povelje o temeljnim pravima. To je ograničenje nužno i razmjerno postizanju cilja javnog interesa ovog režima, ako države članice omoguće poštenu i pravovremenu naknadu za gubitak privatnog vlasništva.
(16) Sprečavanje, zaštitne mjere i rano uočavanje prisutnosti štetnih organizama iznimno je važno za pravodobno i učinkovito iskorjenjivanje. Države članice stoga bi trebale provoditi istraživanja o prisutnosti karantenskih štetnih organizama Unije na područjima na kojima nije poznato da su navedeni štetni organizmi prisutni. S obzirom na broj karantenskih štetnih organizama Unije te na vrijeme i sredstva potrebna za provođenje takvih istraživanja, države članice trebale bi uspostaviti višegodišnje programe istraživanja. [Am. 4]
(16.a) U skladu s Direktivom 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(7) preventivne poljoprivredne mjere i integrirana zaštita bilja od štetnih organizama ne bi trebale uključivati sustavnu profilaksu pesticidima, tj. primjenjivati biocide prije nego što se štetni organizmi otkriju. [Am. 5]
(17) Komisija bi trebala biti ovlaštena donositi mjere u slučaju potvrđene prisutnosti specifičnih karantenskih štetnih organizama Unije ili prisutnosti na koju se sumnja, osobito u vezi s njihovim iskorjenjivanjem i obuzdavanjem, kao i za uspostavljanje ograničenih područja, istraživanja, planova djelovanja u nepredvidivim okolnostima, simulacijskih vježbi i planova iskorjenjivanja u vezi s tim štetnim organizmima. Komisija se savjetuje s državama članicama o mjerama koje treba donijeti. [Am. 6]
(18) Kako bi se omogućilo brzo i učinkovito djelovanje protiv štetnih organizama koji nisu karantenski štetni organizmi Unije, ali za koje države članice smatraju da ispunjavaju uvjete potrebne da ih se uvrsti na popis karantenskih štetnih organizama Unije, potrebno je donijeti odredbu o mjerama koje će države članice poduzeti ako uvide da je takav štetni organizam prisutan. Slične odredbe trebaju se donijeti za Komisiju.
(19) Pod određenim uvjetima državama članicama trebalo bi biti omogućeno donošenje mjera iskorjenjivanja koje su strože od onih koje propisuje zakonodavstvo Unije, pod uvjetom da se primjenjuju na održiv način. [Am. 7]
(20) Posebne odredbe trebaju se primjenjivati na prioritetne štetne organizme osobito u pogledu obavještavanja javnosti, istraživanja, kriznih planova, planova iskorjenjivanja i Unijinog sufinanciranja mjera.
(21) Karantenski štetni organizmi koji su prisutni na području Unije, ali ne i na posebnim dijelovima tog područja označenima kao „zaštićena područja” te čija bi prisutnost imala neprihvatljive gospodarske, društvene ili ekološke učinke samo u tim zaštićenim područjima, trebaju biti posebno identificirani i uvršteni na popis kao „karantenski štetni organizmi zaštićenih područja”. Unošenje karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja u zaštićena područja, njihovo premještanje i puštanje u ta područja trebalo bi biti zabranjeno.
(22) Potrebno je odrediti pravila u vezi s priznavanjem, izmjenjivanjem ili ukidanjem priznavanja zaštićenih područja, obvezama istraživanja u zaštićenim područjima i s radnjama koje se moraju poduzeti u slučaju da se u zaštićenim područjima otkrije prisutnost karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja. U slučaju otkrivanja prisutnosti karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja u pojedinim zaštićenim područjima potrebno je primijeniti stroga pravila za izmjenjivanje i ukidanje tih zaštićenih područja.
(23) Štetni organizam, koji nije karantenski štetni organizam Unije, trebao bi se nazivati „kvalitativni štetni organizam Unije” ako se uglavnom prenosi preko posebnog bilja za sadnju i ako njegova prisutnost na tom bilju za sadnju ima neprihvatljiv gospodarski učinak u pogledu namijenjenog korištenja tog bilja te je uvršten na popis kao kvalitativni štetni organizam Unije. Kako bi se ograničila prisutnost takvih štetnih organizama na bilju za sadnju, trebalo bi zabraniti njihovo unošenje na područje Unije ili premještanje unutar njega, osim ako je drukčije predviđeno na navedenom popisu.
(24) Određeno bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti predstavljaju neprihvatljiv fitosanitarni rizik zbog vjerojatnosti da će se na njima udomaćiti karantenski štetni organizam Unije. Za neke od njih raspoložive su prihvatljive mjere ublažavanja rizika, ali za druge nisu. Ovisno o raspoloživosti prihvatljivih mjera ublažavanja rizika, njihovo unošenje na područje Unije i premještanje unutar njega trebalo bi ili zabraniti ili odrediti posebne zahtjeve za njih. Trebalo bi napraviti popis navedenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta.
(25) Potrebno je predvidjeti odstupanja od zabrana ili posebnih zahtjeva u vezi s unošenjem bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije. Komisija bi trebala biti ovlaštena za priznavanje određenih mjera trećih zemalja kao jednakovrijednih zahtjevima za premještanjem dotičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije.
(26) Navedene zabrane ili zahtjevi ne bi se smjeli primjenjivati na male količine bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, osim bilja za sadnju, u nekomercijalne i nestručne svrhe i na unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta u granična područja i premještanje unutar tih područja. Oni se ne bi trebali primjenjivati ni na unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije i njihovo premještanje unutar njega u znanstvene svrhe, za pokuse, sortnu selekciju, oplemenjivanje i izložbe. Trebalo bi odrediti odgovarajuće zaštitne mjere i pružiti informacije zainteresiranim stranama.
(27) Za bilje, biljne proizvode i druge predmete u provozu potrebno je omogućiti odstupanje od pravila Unije za njihovo unošenje na područje Unije i premještanje po njemu.
(28) Međunarodna trgovina biljem za sadnju kod kojeg postoji ograničeno fitosanitarno iskustvo može uključivati ozbiljne rizike od nastanjivanja karantenskih štetnih organizama za koje nisu donesene nikakve mjere na temelju ove Uredbe. Kako bi se osiguralo brzo i učinkovito postupanje protiv novoutvrđenih rizika vezanih za bilje za sadnju za koje nisu određeni trajni zahtjevi ili zabrane, ali koje bi moglo ispunjavati uvjete za takve trajne mjere, Komisija bi u skladu s načelom predostrožnosti trebala imati mogućnost donošenja privremenih mjera.
(29) Nužno je odrediti zabrane i posebne zahtjeve, slične onima koji su određeni za područje Unije, u pogledu unošenja i premještanja unutar zaštićenih područja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji bi predstavljali fitosanitarni rizik neprihvatljive razine zbog vjerojatnosti da se na njima udomaće karantenski štetni organizmi zaštićenih područja.
(30) Trebalo bi donijeti opće zahtjeve u vezi s vozilima i materijalom za pakiranje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta kako bi se osiguralo da na njima nema karantenskih štetnih organizama.
(31) Države članice trebale bi odrediti karantenske postaje. Trebalo bi odrediti zahtjeve vezane za određivanje, upravljanje i nadzor nad tim karantenskim postajama, kao i puštanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz navedenih postaja. Ako ti zahtjevi uključuju održavanje popisa zaposlenika i posjetitelja koji ulaze u postaje, to može predstavljati ograničenje članka 8. (Zaštita osobnih podataka) Povelje o temeljnim pravima. To bi ograničenje, međutim, bilo nužno i primjereno kako bi se postigao cilj javnog interesa ove Uredbe.
(32) Kada to zahtijeva bilateralni sporazum koji je sklopila Unija s trećom zemljom, ili zakonodavstvo treće zemlje, bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti premješteni iz područja Unije u dotičnu treću zemlju trebali bi biti u skladu s tim pravilima.
(33) Ako se u vezi s određenim biljem, biljnim proizvodima ili drugim predmetima premještenima iz područja Unije u treće zemlje ne primjenjuju nikakav bilateralni fitosanitarni sporazum Unije s trećom zemljom ni fitosanitarno zakonodavstvo treće zemlje, trećim bi zemljama trebalo ponuditi zaštitu od karantenskih štetnih organizama Unije zbog njihove prepoznate štetnosti, osim ako je službeno potvrđeno da je karantenski štetni organizam Unije prisutan u dotičnoj trećoj zemlji, a nije pod službenim nadzorom, ili ako se opravdano može pretpostaviti da karantenski štetni organizam Unije ne zadovoljava kriterije prema kojima ga se može uvrstiti među karantenske štetne organizme dotične treće zemlje.
(33.a) Prodaja bilja na daljinu mogla bi predstavljati visok fitosanitarni rizik kad je roba zaražena neautohtonim štetnim organizmima, uključujući karantenske štetne organizme. Posebno pošiljke bilja uvezene iz trećih zemalja, a kupljene prodajom na daljinu u mnogim slučajevima nisu sukladne s fitosanitarnim uvoznim zahtjevima Unije. Kako bi se riješili ovi nedostaci, ključno je podizanje svijesti potrošača i trgovaca biljem te osiguravanje sljedivosti prodaje na daljinu i unutar EU-a i u trećim zemljama. [Am. 9]
(33.b) Države članice trebale bi poduzeti mjere za podizanje svijesti o potencijalnim gospodarskim, ekološkim i socijalnim utjecajima organizama štetnih za bilje, ključnim načelima sprečavanja i širenja te odgovornostima društva u cjelini kako bi se osiguralo fitosanitarno zdravlje u Uniji. Nadalje, Komisija bi trebala voditi javno dostupan i ažurirani popis organizama štetnih za bilje koji se pojavljuju u trećim zemljama i koji bi mogli predstavljati rizik za zdravlje bilja na teritoriju Unije. [Am. 10]
(34) Kako bi se osigurala učinkovita provedba ove Uredbe, specijalizirani subjekti koji podliježu obvezama pod ovom Uredbom trebaju biti upisani u upisnike koje su uspostavile države članice. Kako bi se umanjilo administrativno opterećenje, navedeni bi upisnici trebali uključivati i specijalizirane subjekte koji spadaju pod područje primjene Uredbe (EU) br. …/…. o ……Europskog parlamenta i Vijeća(8) [Ured za publikacije treba unijeti broj, naslov i, u fusnoti, uputu na SL za Uredbu o biljnom reprodukcijskom materijalu].
(35) Specijaliziranim subjektima koji posluju u većem broju prostora trebalo bi omogućiti da se upišu odvojeno za svaki od tih prostora.
(36) Kako bi se olakšalo otkrivanje izvora zaraze karantenskim štetnim organizmom, primjereno je zatražiti od specijaliziranih subjekata da vode evidenciju o bilju, biljnim proizvodima i drugim predmetima koje su im dostavili specijalizirani subjekti, kao i o onima koje su oni dostavili drugim specijaliziranim subjektima. S obzirom na razdoblje latencije nekih karantenskih štetnih organizama i vrijeme potrebno da se otkrije izvor zaraze, evidenciju bi trebalo čuvati tri godine.
(37) Specijalizirani subjekti također bi trebali imati uspostavljene sustave i postupke koji omogućuju praćenje premještanja svojeg bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta u svojim prostorima.
(38) Za unošenje određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz trećih zemalja na područje Unije i u zaštićena područja trebalo bi zatražiti fitosanitarni certifikat. Radi jasnoće trebalo bi napraviti popis navedenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta.
(39) Navedeni fitosanitarni certifikati trebaju biti u skladu sa zahtjevima IPPC-a i potvrđivati sukladnost sa zahtjevima i mjerama utvrđenima temeljem ove Uredbe. Kako bi se osigurala vjerodostojnost fitosanitarnih certifikata, trebalo bi donijeti pravila u vezi s uvjetima njihove valjanosti i otkazivanja.
(40) Premještanje određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije, kao i premještanje u zaštićena područja i unutar njih trebalo bi biti dopušteno samo ako je priložena biljna putovnica, kojom se potvrđuje usklađenost sa zahtjevima i mjerama utvrđenima prema odredbama ove Uredbe. Radi jasnoće trebalo bi napraviti popis navedenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta.
(41) Biljne putovnice ne bi se smjele zahtijevati za bilje, biljne proizvode i druge predmete namijenjene krajnjim korisnicima, uključujući neprofesionalnim vrtlarima. [Am. 11]
(42) Kako bi se osigurala vjerodostojnost biljnih putovnica, trebalo bi odrediti pravila u vezi s njihovim sadržajem.
(43) Biljne bi putovnice općenito trebao izdavati specijalizirani subjekt. Ako specijalizirani subjekti nemaju sredstva za izdavanje biljnih putovnica, trebala bi postojati mogućnost da, na njihov zahtjev, biljne putovnice izdaju nadležna tijela država članica. [Am. 12]
(44) Trebalo bi odrediti pravila za izdavanje biljnih putovnica, provjere koje su potrebne za izdavanje, ovlašćivanje i nadziranje specijaliziranih subjekata koji izdaju biljne putovnice, obveze ovlaštenih subjekata i ukidanje tog ovlaštenja.
(45) Kako bi se rasteretilo ovlaštene subjekte, po potrebi se provjere za izdavanje biljnih putovnica trebaju kombinirati s provjerama koje se traže temeljem Uredbe (EU) br. .../.... [Broj Uredbe o zakonu o biljnom reprodukcijskom materijalu].
(46) Ovlašteni subjekti trebali bi imati nužno znanje o štetnim organizmima.
(47) Određeni ovlašteni subjekti mogu poželjeti izraditi plan upravljanja fitosanitarnim rizikom kojim bi osigurali i pokazali visoku razinu kompetencije i svijesti o fitosanitarnim rizicima u vezi s kritičnim mjestima svojih stručnih aktivnosti te opravdali posebne mehanizme nadzora kod nadležnih tijela. Trebalo bi odrediti pravila Unije u vezi sa sadržajem tih planova. [Am. 13]
(48) Primjereno je omogućiti zamjenu biljnih putovnica i fitosanitarnih certifikata.
(49) U slučajevima nesukladnosti s propisima Unije biljne putovnice trebalo bi ukloniti, poništiti i, radi sljedivosti, zadržati.
(50) Međunarodnim standardom za fitosanitarne mjere br. 15 Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) zahtijeva se da se drveni materijal za pakiranje označi posebnom oznakom, koju postavljaju propisno ovlašteni i nadzirani specijalizirani subjekti. Ovom bi se Uredbom trebao odrediti obrazac i sadržaj navedene oznake te ovlaštenje i nadzor specijaliziranog subjekta na području Unije koji postavlja tu oznaku.
(51) Ako tako zahtijeva treća zemlja, bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti trebali bi se premjestiti s područja Unije u tu treću zemlju s fitosanitarnim certifikatom za izvoz ili reeksport. U odnosu na relevantne odredbe IPPC-a navedene certifikate trebaju izdavati nadležna tijela, poštujući sadržaj obrasca certifikata za izvoz i reeksport koji je odredio IPPC.
(52) Ako se bilje, biljni proizvod ili drugi predmet prije izvoza u treću zemlju premješta kroz više od jedne države članice, važno je da država članica u kojoj su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti proizvedeni ili obrađeni razmjenjuje informacije s državom članicom koja izdaje fitosanitarni certifikat za izvoz. Takva razmjena informacija važna je kako bi se omogućilo potvrđivanje sukladnosti sa zahtjevima treće zemlje. Stoga bi trebalo uvesti usklađeni „predizvozni certifikat” kako bi se osigurala ujednačena razmjena tih informacija.
(53) Komisija bi trebala uspostaviti elektronički sustav za obavještavanja koja se zahtijevaju u skladu s ovom Uredbom.
(53.a) Kako bi se uzeli u obzir tehnički napredak, znanstveni razvoji i promijenjene okolnosti u području zdravlja bilja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu pravila o izmjeni ili dopuni popisa karantenskih štetnih organizama za Uniju, prioritetnih štetnih organizama te drugih štetnih organizama relevantnih za Uniju i dotičnog bilja za sadnju. U slučaju ozbiljnog fitosanitarnog rizika, ovlast donošenja akata u skladu s hitnim postupkom trebala bi se delegirati Komisiji kako bi se karantenski štetni organizmi Unije uvrstili na popis prioritetnih štetnih organizama. [Am. 14]
(54) Kako bi se osiguralo da se izuzeci od karantenskih štetnih organizama Unije koji se koriste u znanstvene svrhe, za pokuse, sortne selekcije, oplemenjivanje ili izložbe provode tako da ne predstavljaju nikakav fitosanitarni rizik za područje Unije ili njegove dijelove, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja se tiču razmjene informacija između država članica i Komisije u pogledu unošenja dotičnih štetnih organizama na područje Unije i njihova premještanja unutar njega, odgovarajućih procjena i ovlašćivanja te nadziranja sukladnosti, postupanja u slučaju nesukladnosti i obavještavanja o tome.
(55) Kako bi se osigurao učinkovit sustav obavještavanja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu pravila o obvezama obavještavanja u vezi sa sumnjom na prisutnost određenih karantenskih štetnih organizama koja još nije službeno potvrđena.
(56) Kako bi se u obzir uzeo tehnički i znanstveni napredak na području istraživanja prisutnosti štetnih organizama, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima o izmjeni ili nadopuni elemenata koji će biti obuhvaćeni višegodišnjim programima istraživanja.
(57) Kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje simulacijskih vježbi, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja određuju učestalost, sadržaj, oblik i druge odredbe o simulacijskim vježbama.
(58) Kako bi se osiguralo da su zaštićena područja uspostavljena i da funkcioniraju na pouzdan način, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima o istraživanjima koja treba provesti u svrhu priznavanja zaštićenih područja i o tome jesu li zaštićena područja u skladu sa zahtjevima koji se na njih odnose.
(59) Kako bi se osigurala razmjerna i ograničena primjena izuzeća u vezi s premještanjem bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta u granična područja ili unutar njih, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima o najvećoj širini graničnih područja trećih zemalja i graničnih područja država članica, najvećoj udaljenosti premještanja dotičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar graničnih područja trećih zemalja ili graničnih područja država članica i o postupcima za odobravanje unošenja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta ili njihovo premještanje unutar graničnih područja država članica.
(60) Kako bi se izbjegli fitosanitarni rizici tijekom provoza bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja određuju sadržaj izjave o prolaženju bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta kroz područje Unije radi premještanja u treću zemlju.
(61) Kako bi se osiguralo da je upis specijaliziranih subjekata razmjeran cilju nadziranja fitosanitarnog rizika, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima o određivanju kategorija specijaliziranih subjekata i uvjeta za njihovo izuzimanje od obveze upisa u upisnik.
(62) Kako bi se osigurala vjerodostojnost fitosanitarnih certifikata trećih zemalja koje nisu potpisnice IPPC-a, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja nadopunjuju uvjete za prihvaćanje fitosanitarnih certifikata iz tih trećih zemalja.
(63) Kako bi se smanjili fitosanitarni rizici od bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta koji se premještaju na području Unije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja određuju najveću brojku za male količine određenog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta koje treba izuzeti od zahtjeva za biljne putovnice.
(64) Kako bi se osigurala pouzdanost pregleda bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji se obavljaju u svrhe izdavanja biljnih putovnica, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima o vizualnom pregledu, uzorkovanju i testiranju te uporabi certifikacijskih shema.
(65) Radi veće vjerodostojnosti biljnih putovnica, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja određuju kvalifikacijske zahtjeve koje specijalizirani subjekti trebaju ispuniti kako bi dobili ovlaštenje za izdavanje biljnih putovnica.
(66) Radi većeg opsega i korisnosti plana upravljanja fitosanitarnim rizicima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja nadopunjuju ili izmjenjuju elemente obuhvaćene takvim planom.
(67) Kako bi se u obzir uzeo razvoj međunarodnih standarda, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja se tiču ovjeravanja posebnih roba, osim drvenog materijala za pakiranje, za koje bi se zahtijevala primjena posebne potvrde o sukladnosti s pravilima ove Uredbe.
(68) Kako bi se osigurala korisnost i pouzdanost službenih potvrda i predizvoznih certifikata, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja određuju sadržaj službenih potvrda, ovlašćivanje specijaliziranih subjekata koji izdaju navedene potvrde i nadzor nad njima te sadržaj predizvoznog certifikata.
(69) Radi prilagođavanja tehničkom i znanstvenom napretku te odluci Europskog vijeća na temelju članka 355. stavka 6. UFEU-a, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima o izmjeni priloga ovoj Uredbi.
(70) Od osobite je važnosti da Komisija u svom pripremnom radu provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući savjetovanja na stručnoj razini. Tijekom pripreme i sastavljanja delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravovremeno i odgovarajuće prosljeđivanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.
(71) Provedbene ovlasti potrebno je dodijeliti Komisiji kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe u pogledu uspostavljanja popisa karantenskih štetnih organizama Unije, uspostavljanja popisa prioritetnih štetnih organizama, određivanja mjera protiv određenih karantenskih štetnih organizama Unije, donošenja mjera na ograničeno vrijeme u pogledu fitosanitarnih rizika koje predstavljaju štetni organizmi koji su privremeno uvršteni među karantenske štetne organizme Unije, priznavanja zaštićenih područja priznatih u skladu s prvim podstavkom članka 2. stavka 1. točke (h) Direktive 2000/29/EZ i popisivanja pojedinih karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja, izmjenjivanja ili ukidanja zaštićenih područja, izmjenjivanja popisa tih zaštićenih područja, popisivanja kvalitativnih štetnih organizama Unije i dotičnog bilja za sadnju, popisivanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta čije unošenje na područje Unije i premještanje njime treba biti zabranjeno te dotičnih trećih zemalja, popisivanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta te zahtjeva za njihovo unošenje na područje Unije i premještanje njime, određivanja zahtjeva trećih zemalja jednakovrijednih zahtjevima za premještanjem bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta unutar područja Unije, određivanja posebnih uvjeta ili mjera u vezi s unošenjem određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na granična područja država članica, donošenja privremenih mjera u vezi s unošenjem bilja za sadnju iz trećih zemalja na područje Unije i premještanje njime, popisivanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta čije unošenje na određena zaštićena područja i premještanje njima treba biti zabranjeno, popisivanja zahtjeva za unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na određena zaštićena područja i premještanje njima, popisivanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta te trećih zemalja njihova podrijetla ili otpremanja, za koje je potreban fitosanitarni certifikat kako bi ih se moglo unijeti na područje Unije, popisivanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta te trećih zemalja njihova podrijetla ili otpremanja, za koje je potreban fitosanitarni certifikat kako bi ih se moglo unijeti na određena zaštićena područja iz tih trećih zemalja, popisivanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta za koje je potrebna biljna putovnica kako bi ih se moglo premještati unutar područja Unije, popisivanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta za koje je potrebna biljna putovnica kako bi ih se moglo unijeti na određena zaštićena područja, i određivanja formata biljne putovnice. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9).
(72) Savjetodavni postupak trebao bi se koristiti za donošenje početnog popisa karantenskih štetnih organizama Unije s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, štetne organizme navedene u dijelu A Priloga I. Direktivi 2000/29/EZ i odjeljku I. dijela A Priloga II. toj Direktivi, za izmjenu znanstvenog naziva štetnog organizma, ako je takva izmjena opravdana na temelju razvoja znanstvenih spoznaja, za donošenje početnog popisa zaštićenih područja i karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, zaštićena područja priznata u skladu s prvim podstavkom članka 2. stavka 1. točke (h) Direktive 2000/29/EZ i karantenske štetne organizme zaštićenih područja navedene u dijelu B Priloga I. i dijelu B priloga II. Direktivi 2000/29/EZ, za izmjenjivanje i opozivanje zaštićenih područja, za donošenje početnog popisa kvalitativnih štetnih organizama Unije s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, štetne organizme navedene u određenim Direktivama o proizvodnji i stavljanju na tržište sjemena i reprodukcijskog materijala, za donošenje početnog popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta čije unošenje na područje Unije i premještanje njime treba biti zabranjeno s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, bilje, biljne proizvode i druge predmete te zabrane i dotične treće zemlje, kako je određeno u dijelu A Priloga III. Direktivi 2000/29/EZ, zajedno s njihovim tarifnim oznakama KN, za donošenje početnog popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta čije unošenje na područje Unije i premještanje njime treba podlijegati posebnim zahtjevima s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, bilje, biljne proizvode i druge predmete, te zahtjeve i dotične treće zemlje, kako je određeno u dijelu A Priloga IV. Direktivi 2000/29/EZ, zajedno s njihovim tarifnim oznakama KN, za donošenje početnog popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta čije unošenje na određena zaštićena područja treba biti zabranjeno s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, bilje, biljne proizvode i druge predmete, te zabrane i dotične treće zemlje, kako je određeno u dijelu B Priloga III. Direktivi 2000/29/EZ, zajedno s njihovim tarifnim oznakama KN, za donošenje početnog popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta čije unošenje na određena zaštićena područja i premještanje njima treba podlijegati posebnim zahtjevima s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, bilje, biljne proizvode i druge predmete, te zahtjeve, kako je određeno u dijelu B Priloga IV. Direktivi 2000/29/EZ, zajedno s njihovim tarifnim oznakama kombinirane nomenklature (KN), za donošenje početnog popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, te trećih zemalja njihova podrijetla ili otpremanja, za koje je potreban fitosanitarni certifikat za njihovo unošenje na područje Unije, s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene u točki I. dijela B Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ, za donošenje početnog popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta te trećih zemalja njihova podrijetla ili otpremanja za koje je potreban fitosanitarni certifikat za njihovo unošenje na određena zaštićena područja, s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene u točki II. dijelu B Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ, za donošenje početnog popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta za koje je potrebna biljna putovnica za njihovo premještanje unutar područja Unije, s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene u točki I. dijela A Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ, i za donošenje početnog popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta za koje je potrebna biljna putovnica kako bi ih se moglo unijeti na određena zaštićena područja, s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene u točki II. dijela A Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ.
(73) Direktiva Vijeća 74/647/EEZ(10) i Direktiva Vijeća 69/466/EEZ (11) određuju mjere o kontroli tih štetnih organizama. Od stupanja na snagu tih Direktiva dotični štetni organizmi raširili su se cijelim područjem Unije, stoga njihovo obuzdavanje više nije izvedivo. Zbog toga bi navedene direktive trebalo staviti izvan snage.
(74) Izvan snage trebalo bi staviti Direktivu Vijeća 69/464/EEZ (12), Direktivu Vijeća 93/85/EEZ (13), Direktivu Vijeća 98/57/EZ (14) i Direktivu Vijeća 2007/33/EZ (15) jer bi trebalo donijeti nove mjere o dotičnim štetnim organizmima u skladu s odredbama ove Uredbe. S obzirom na vrijeme i sredstva potrebna za donošenje novih mjera te je akte potrebno staviti izvan snage do 1. siječnja 2021. [Am. 15]
(75) Uredbom (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(16) utvrđuje se da se bespovratna sredstva za mjere protiv štetnih organizama moraju odnositi na određene štetne organizme iz priloga Direktivi 2000/29/EZ, te određene štetne organizmi koji nisu navedeni u tim prilozima, ali podliježu privremenim mjerama Unije koje su donesene u vezi s njima. Ovom se Uredbom uspostavlja kategorija prioritetnih štetnih organizama. Primjereno Bitno je da određene mjere koje poduzimaju države članice, posebno u pogledu prioritetnih štetnih organizama trebaju biti prihvatljive za bespovratna sredstva Unije, uključujući naknadu isplaćenu specijaliziranim subjektima za vrijednost bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koje u skladu s mjerama iskorjenjivanja iz ove Uredbe treba uništiti te za provedbu mjera poboljšane biološke sigurnosti ključnih za sprečavanje, otkrivanje i nadzor prioritetnih štetnih organizama na razini poljoprivrednih gospodarstava.
Osim toga, mjere koje poduzimaju države članice u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća(17)Broj i naziv Uredbe o sprečavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta ]radi ranog iskorjenjivanja potencijalno štetnih stranih vrsta u ranoj fazi invazije trebale bi isto tako biti prihvatljive za bespovratna sredstva Unije. Ovo bi trebalo uključivati i naknadu koja se isplaćuje specijaliziranim subjektima za vrijednost bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koje treba uništiti u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. .../2014 ...[Broj i naziv Uredbe o sprečavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta.]. Stoga bi trebalo izmijeniti Uredbu (EU) br. 652/2014. [Am. 16]
(75.a) Zajedničkom poljoprivrednom politikom obuhvaćene su odredbe kojima se povezuje financiranje/potpora Unije za poljoprivrednike s njihovim poštovanjem posebnih standarda u pogledu okoliša, javnog zdravlja, zdravlja životinja i bilja te dobrobiti životinja. [Am. 17]
(76) Budući da države članice ne mogu na zadovoljavajući način postići cilj ove Uredbe, odnosno osigurati usklađen pristup u vezi sa zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje, te se stoga, zbog njegova učinka, složenosti, prekogranične i međunarodne prirode, može lakše postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kao što je određeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog članka ovom se Uredbom ne prekoračuje ono što je nužno za postizanje tog cilja.
(77) Za mala i srednja poduzeća ovom se Uredbom ne stvara nesrazmjerno administrativno opterećenje ili gospodarski učinak. Na temelju savjetovanja s dionicima, u skladu s ovom Uredbom poseban slučaj malih i srednjih poduzeća uzet je u obzir kad je to bilo moguće. Potencijalno opće izuzimanje mikropoduzeća, koja čine većinu tvrtki, nije uzeto u obzir u pogledu ciljeva javne politike da se zaštiti biljno zdravstvo.
(78) Ovom Uredbom poštuje se IPPC, Sporazum o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera (Sporazum SPS) i smjernice određene u okviru njih.
(78.a) U skladu s načelom pametnog donošenja propisa ova Uredba usklađena je s Uredbom (EU) br.…/2014 [Broj Uredbe o sprečavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta ] kako bi se jamčila potpuna i cjelovita provedba zakonodavstva o zdravlju bilja. [Am. 18]
(79) Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i slijede načela priznata Poveljom o temeljnim pravima Europske unije, ponajprije poštovanje privatnog i obiteljskog života, prava na vlasništvo, zaštite osobnih podataka, slobode poduzetništva i slobode umjetnosti i znanosti. Ovu Uredbu trebale bi primjenjivati države članice u skladu s tim pravima i načelima,
DONIJELI SU OVU UREDBU:
Poglavlje I.
Predmet, područje primjene i definicije
Članak 1.
Predmet i područje primjene
1. Ovom Uredbom utvrđuju se pravila za određivanjeu pogledu fitosanitarnih inspekcijskih pregleda i drugih službenih mjera od strane vlasti država članica radi prepoznavanja fitosanitarnih rizika koje predstavlja bilo koja vrsta, soj ili biotip patogenog uzročnika, životinje ili parazitsko bilje štetno za bilje ili biljne proizvode (u daljnjem tekstu „štetni organizmi”), uključujući invazivne strane vrste bilja koje su štetne za bilje i mjere za ublažavanje tih rizika do prihvatljive razine. fitosanitarne mjere potrebne za sprečavanje ulaska štetnih organizama iz drugih država članica ili trećih zemalja. [Am. 19]
2. U svrhe ove Uredbe upute na treće zemlje čitaju se kao upute na treće zemlje i na područja navedena u Prilogu I.
U svrhe ove Uredbe upute na područje Unije čitaju se kao upute na područje Unije bez područja navedenih u Prilogu I.
Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni Priloga I. kako bi se osiguralo da je područje primjene ove Uredbe ograničeno na europski dio područja Unije. Navedena je izmjena jedno od sljedećeg:
(a) dodatak jednog ili više područja iz članka 355. stavka 1. Ugovora Prilogu I.;
(b) brisanje iz Priloga I. jednog ili više područja iz članka 355. stavka 2. Ugovora.
Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
(1) „bilje” znači živuće bilje i sljedeći živući dijelovi bilja:
(a) sjemenke u botaničkom smislu, osim onih koje nisu namijenjene sadnji;
(j) kulture biljnog tkiva, uključujući kulture stanica, germplazma, meristeme, himerični klonovi, mikropropagirani materijal;
(k) živi pelud;
(l) pupovi, rodne grane, reznice, plemke, kalemi;
(2) „biljni proizvodi” jesu proizvodi biljnog podrijetla, neobrađeni ili obrađeni jednostavnim postupkom, ako nisu bilje.
Osim ako je određeno drugačije, drvo se smatra „biljnim proizvodom” samo ako nije prošlo obradu kojom se uklanjaju fitosanitarni rizici i ako je u skladu s jednom ili više sljedećih točaka:
(a) zadržava svu ili dio svoje prirodne oble površine, s korom ili bez nje;
(b) nije zadržalo svoju prirodnu oblu površinu zbog piljenja, rezanja ili cijepanja;
(c) u obliku je ivera, čestica, piljevine ili drvnog otpada, strugotina ili drvnih ostataka, i nije prošlo obradu u kojoj se koristi ljepilo, toplina ili pritisak ili kombinacija navedenoga kako bi se proizvele pelete, brikete, šperploča ili daska od iverja;
(d) koristi se, ili će se koristiti, kao materijal za pakiranje ili oblog, bez obzira na to koristi li se za prijevoz robe ili ne;
(3) „bilje za sadnju” znači bilje, koje je sposobno i namijenjeno proizvodnji cijelih biljaka, i koje će se posaditi ili presaditi ili ostati posađeno;
– biljke koje su već posađene i namijenjene da ostanu posađene ili presađene nakon što su unesene, ili
– biljke koje nisu zasađene u trenutku unošenja, ali su namijenjene sadnji nakon toga; [Am. 20]
(4) „drugi predmet” jest bilo koji materijal ili predmet, osim bilja ili biljnih proizvoda, sposoban primiti ili proširiti štetne organizme, uključujući tlo ili uzgojni supstrat;
(5) „nadležno tijelo” jest nadležno tijelo u smislu članka 2. stavka 5. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru];
(6) „partija” je broj jedinica jednog dobra, koje se može identificirati u fitosanitarne svrhe na temelju homogenosti svojeg sastava i podrijetla, te koje čini dio pošiljke;
(7) „specijalizirani subjekt” jest svaka osoba koja podliježe javnom ili privatnom pravu, poslovno uključena u jednu ili više sljedećih aktivnosti u vezi s biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima:
(a) sadnju;
(b) uzgoj;
(c) proizvodnju;
(d) unošenje na područje Unije, premještanje unutar njega i izvan njega;
(e) stavljanje na raspolaganje na tržište;
(ea) uzgajanje [Am. 21]
(eb) razmnožavanje [Am. 22]
(ec) održavanje [Am. 23]
(ed) pružanje usluga [Am. 24]
(ee) očuvanje, uključujući skladištenje [Am. 25]
(8) „krajnji korisnik” svaka je osoba koja djeluje u svrhe koje su izvan njegove djelatnosti, poslovanja ili struke koja pribavlja bilje ili biljne proizvode za vlastitu upotrebu;
(9) „test” je službeni pregled, osim vizualnog, kojim se određuje jesu li štetni organizmi prisutni ili kojim se identificiraju štetni organizmi;
(10) „tretiranje” je postupak kojim se štetni organizmi ubijaju, onesposobljavaju ili uklanjaju, ili kojim ih se čini neplodnima ili devitalizira.
(10.a) „subjekt” znači subjekt kako je definiran u članku 2. stavku 26. Uredbe (EU) br. .../2014[Broj Uredba o službenom nadzoru)] [Am. 26]
(10.b) „fitosanitarna inspekcija” znači službena inspekcija:
(a) bilja ili robe;
(b) mjera koje su uključene u područje primjene pravila iz članka 1. stavka 1. te opreme i prijevoznih sredstava koji se upotrebljavaju u te svrhe;
(c) okacija ili područja u kojima se takve mjere provode; [Am. 27]
(10.c) „fitosanitarne mjere” znači sve mjere za uklanjanje rizika ili sprečavanje ulaska štetnih organizama na teritorij Unije iz drugih država članica ili trećih zemalja. [Am. 28]
(10.d) „jedinice za karantenu“ znači područja koja određuju nadležna tijela, u kojima se bilje iz trećih zemalja pohranjuje na dovoljno vremensko razdoblje sve dok se ne zaključi da je uklonjena opasnost od uvođenja štetnih organizama iz trećih zemalja. [Am. 29]
Poglavlje II.
Karantenski štetni organizmi
Odjeljak 1.
Karantenski štetni organizmi
Članak 3.
Definicija karantenskih štetnih organizama
Štetni organizam naziva se „karantenskim štetnim organizmom” u određenom području ako ispunjava sve od sljedećih uvjeta:
(a) identitet mu je utvrđen u smislu točke 1. odjeljka 1. Priloga II.;
(b) nije prisutan na tom području, u smislu točke 2. podtočke (a) odjeljka 1. Priloga II. ili, ako je prisutan, raširen je samo u ograničenom opsegu na tom području, u smislu točke 2. podtočaka (b) i (c) odjeljka 1. Priloga II.;
(c) sposoban je ući na to područje, ostati prisutan na tom području u bližoj budućnosti nakon svojeg ulaska u područje (dalje u tekstu: „nastaniti se”) i raširiti se unutar tog područja, ili, ako je prisutan, onim njegovim dijelovima u kojima je rasprostranjen u ograničenom opsegu, u skladu s točkom 3. odjeljka 1. Priloga II.;
(d) njegov ulazak, nastanjivanje i širenje imali bi, u smislu točke 4. odjeljka 1. Priloga II., neprihvatljiv gospodarski, ekološki ili društveni učinak na to područje, ili, ako je prisutan, na one njegove dijelove u kojima je rasprostranjen u ograničenom opsegu; i
(e) provedive i učinkovite mjere dostupne su za sprječavanje ulaska, nastanjivanja ili širenja tog štetnog organizma unutar tog područja te ublažavanje njegovih fitosanitarnih rizika i učinaka.
Odjeljak 2
Karantenski štetni organizmi Unije
Članak 4.
Definicija karantenskih štetnih organizama Unije
Karantenski štetni organizam naziva se karantenskim štetnim organizmom Unije ako je određeno područje iz uvodnih riječi članka 3. područje Unije i ako je uključeno u popis iz članka 5. stavka 2.
Članak 5.
Zabrana unošenja i premještanja karantenskih štetnih organizama Unije
1. Karantenski štetni organizam Unije ne unosi se na područje Unije niti se premješta unutar njega.
Ne poduzimaju se nikakve namjerne radnje koje mogu doprinijeti unošenju, nastanjivanju i širenju karantenskog štetnog organizma Unije unutar područja Unije.
2. Provedbenim aktom Komisija uspostavlja popis štetnih organizama koji ispunjavaju uvjete iz članka 3. točaka (b), (c) i (d) u odnosu na područje Unije, utvrđen je u Prilogu I.a i nazvan „popis karantenskih štetnih organizama Unije”. [Am. 30]
Navedeni popis uključuje štetne organizme popisane u dijelu A Priloga I. Direktivi 2000/29/EZ i odjeljku I. dijela A Priloga II. toj Direktivi. [Am. 31]
Štetni organizmi koji su indigeni na bilo kojem dijelu područja Unije, bilo prirodno ili zbog unošenja odnekud izvan područja Unije, na tom se popisu označavaju kao štetni organizmi za koje je poznato da se javljaju na području Unije.
Štetni organizmi koji nisu indigeni ni na kojem dijelu područja Unije na tom se popisu označavaju kao štetni organizmi za koje nije poznato da se javljaju na području Unije.
Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2. [Am. 32]
3. Komisija je provedbeni aktovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 98. u pogledu izmjena popisaiz stavka 2. ako procjena pokaže da štetni organizam koji nije naveden u tom aktu ispunjava uvjete iz članka 3. točaka (b), (c) i (d) u odnosu na područje Unije ili ako štetni organizam naveden u tom aktupopisu više ne ispunjava jedan ili više tih uvjeta. U prvom se slučaju dotični štetni organizam dodaje na popis iz stavka 2., u drugom se slučaju dotični štetni organizam briše s tog popisa. [Am. 33]
Komisija te procjene stavlja na raspolaganje državama članicama.
Provedbeni akti o izmjeni provedbenog akta iz stavka 2. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. Isti se postupak primjenjuje na Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 98.u pogledu stavljanje izvan snage ili zamjene provedbenog aktapopisa iz stavka 2. [Am. 34]
4. Komisija izmjenjuje provedbeni akt iz stavka 2. izmjenjivanjem znanstvenog naziva štetnog organizma, je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 98. u pogledu izmjena znanstvenog naziva štetnog organizma uključenog na popis iz stavka 2., ako je takva izmjena opravdana razvojem znanstvenih spoznaja. [Am. 35]
Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2. [Am. 36]
Članak 6.
Prioritetni štetni organizmi
1. Karantenski štetni organizam Unije jest „prioritetni štetni organizam” ako ispunjava sve od sljedećih uvjeta:
(a) ispunjava, za područje Unije, uvjete određene u točki (a) ili u točki (b) točke 2. odjeljka 1. Priloga II.;
(b) njegov potencijalni ekonomski, ekološki ili društveni učinak najozbiljniji je za područje Unije kako je utvrđeno odjeljkom 2. Priloga II.;
(c) uvršten je na popis u skladu sa stavkom 2.
2. Provedbenim aktom Komisija uspostavlja i izmjenjuje U skladu s člankom 98. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni popis prioritetnih štetnih organizama, dalje u tekstu: „popis prioritetnih štetnih organizama”. [Am. 37]
Ako rezultati procjene pokažu da karantenski štetni organizam Unije ispunjava uvjete iz stavka 1., ili da štetni organizam više ne ispunjava jedan ili više tih uvjeta, Komisija izmjenjuje provedbeni akt je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni popisa iz prvog podstavka dodavanjem dotičnih štetnih organizama na popis ili uklanjanjem s njega. [Am. 38]
Komisija te procjene stavlja na raspolaganje državama članicama bez odgode. [Am. 39]
Broj prioritetnih štetnih organizama ne premašuje 10 % broja karantenskih štetnih organizama Unije navedenih prema članku 5. stavcima 2. i 3. Ako broj prioritetnih štetnih organizama premašuje 10 % broja karantenskih štetnih organizama Unije navedenih prema članku 5. stavcima 2. i 3, Komisija izmjenjuje provedbeni akt iz prvog podstavka prilagođavajući na odgovarajući način broj štetnih organizama na tom popisu, na temelju njihova potencijalnog gospodarskog, ekološkog ili društvenog utjecaja kako je određeno u odjeljku 2. Priloga II. [Am. 40]
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. [Am. 41]
Iz propisno utemeljenih razloga hitnosti povezanih s Ako u slučaju ozbiljnog fitosanitarnog rizika Komisija donosi provedbene akte koji se neposredno primjenjuju, u skladu s postupkom iz članka 99. stavka 4., u kojem se karantenski štetni organizmi Unije uvrštavaju na popis kao prioritetni štetni organizmito zahtijevaju razlozi krajnje hitnosti, na delegirane akte donesene u skladu s ovim člankom primjenjuje se postupak iz članka 98.a. [Am. 42]
Članak 7.
Izmjene odjeljka 1. i odjeljka 2. Priloga II.
1. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni odjeljka 1. Priloga II. o kriterijima identifikacije štetnih organizama koji su ispunili uvjete da postanu karantenski štetni organizmi, u pogledu identiteta štetnog organizma, njegove prisutnosti, sposobnosti ulaska, nastanjivanja i širenja, te njegova potencijalnog gospodarskog i društvenog učinka te učinka na okoliš, uzimajući u obzir razvoj tehničkih i znanstvenih postignuća te razvoj međunarodnih standarda. [Am. 43]
2. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni odjeljka 2. Priloga II. o kriterijima identifikacije karantenskih štetnih organizama Unije koji su ispunili uvjete da ih se uvrsti među prioritetne štetne organizme, u pogledu njihova potencijalnog gospodarskog, društvenog i ekološkog učinka, uzimajući u obzir razvoj tehničkih i znanstvenih spoznaja.
Članak 8.
Karantenski štetni organizmi Unije koji se koriste u znanstvene svrhe, za pokuse, sortne selekcije, oplemenjivanje ili izložbe
1. Iznimno od članka 5. stavka 1. države članice mogu, na zahtjev, ovlastiti unošenje karantenskih štetnih organizama Unije na svoje područje i premještanje unutar njega za korištenje u znanstvene svrhe, za pokuse, sortne selekcije, oplemenjivanje ili izložbe ako su ispunjeni svi od sljedećih zahtjeva:
(a) unošenje dotičnih štetnih organizama, njihovo premještanje i upotreba ne dovode do nastanjivanja ili širenja tog štetnog organizma unutar područja Unije ako se nametnu prikladna ograničenja;
(b) skladišni objekti u kojima je potrebno držati taj štetni organizam i karantenske postaje iz članka 56., u kojima se taj štetni organizam treba koristiti prikladni su;
(c) osoblje koje vrši aktivnost u vezi s tim štetnim organizmom ima odgovarajuće znanstvene i tehničke kvalifikacije.
2. Nadležno tijelo procjenjuje rizik od nastanjivanja i širenja dotičnog štetnog organizma, kako se navodi u stavku 1. točki (a), uzimajući u obzir identitet, biologiju i sredstvo širenja štetnog organizma, predviđenu aktivnost, interakciju s okolišem i drugim relevantnim čimbenicima vezanima za rizik koji predstavlja taj štetni organizam.
Ono procjenjuje skladišne objekte u kojima treba držati taj štetni organizam, kako je navedeno u stavku 1. točki (b), te znanstvene i tehničke kvalifikacije osoblja koje vrši aktivnost u koju je uključen taj štetni organizam, kako je navedeno u stavku 1. točki (c).
Na temelju tih procjena nadležno tijelo odobrava unošenje štetnog organizma na područje Unije ili premještanje njime ako su ispunjeni zahtjevi određeni stavkom 1.
3. Ako se odobrenje dodijeli, ono uključuje sve sljedeće uvjete:
(a) štetni organizam potrebno je držati u skladišnim objektima za koje su nadležna tijela utvrdila da su primjereni i koji su navedeni u ovlaštenju;
(b) aktivnost koja uključuje štetni organizam potrebno je provoditi u karantenskoj postaji koju je odredilo nadležno tijelo u skladu s člankom 56. i koja je navedena u ovlaštenju;
(c) aktivnost koja uključuje štetni organizam provodi osoblje čije znanstvene i tehničke kvalifikacije nadležno tijelo smatra prikladnima i koje su navedene u ovlaštenju;
(d) prilikom unosa na područje Unije ili kad se premješta njime uz štetni organizam mora biti priloženo ovlaštenje.
4. Ovlaštenje je ograničeno na količinu koja je prikladna za dotičnu aktivnost i ne premašuje kapacitet određene karantenske postaje.
Ono uključuje ograničenja potrebna kako bi se na odgovarajući način ublažio rizik nastanjivanja i širenja dotičnog karantenskog štetnog organizma Unije.
5. Nadležno tijelo nadzire sukladnost s uvjetima iz stavka 3. i ograničenjem i zabranama iz stavka 4. te poduzima nužne radnje u slučaju da navedeni uvjeti, ograničenje ili zabrane nisu ispunjeni. Po potrebi, navedena mjera znači ukidanje ovlaštenja iz stavka 1.
6. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o utvrđivanju detaljnih pravila o:
(a) razmjeni informacija između država članica i Komisije vezano za unošenje dotičnih štetnih organizama na područje Unije i premještanje po njemu;
(b) procjenama i ovlaštenju iz stavka 2.; te
(c) nadziranju sukladnosti, postupanju u slučaju nesukladnosti i obavještavanju o tome, kako je određeno stavkom 5.
1. Bilo koja osoba koja primijeti prisutnost karantenskog štetnog organizma za Uniju ili s razlogom sumnja na takvu prisutnost, odmah obavještava nadležno tijelo i potvrđuje obavijest, u pisanom obliku, nadležnom tijelu u roku od deset kalendarskih dana. [Am. 44]
2. Ako nadležno tijelo to zatraži, osoba iz stavka 1. daje tom tijelu informacije kojima raspolaže u vezi s navedenom prisutnošću.
Članak 10.
Mjere u slučaju sumnje na prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije
Ako nadležno tijelo sumnja na prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije u dijelu područja države članice u kojoj prije nije bilo poznato da je taj štetni organizam prisutan, odmah poduzima sve mjere nužne kako bi se službeno potvrdilo je li taj štetni organizam prisutan ili ne.
Članak 11.
Obavještavanje Komisije i ostalih država članica o karantenskim štetnim organizmima Unije
1. Država članica obavještava, elektroničkim sustavom obavještavanja iz članka 97., Komisiju i ostale države članice u slučaju da je ispunjena jedna od sljedećih točaka:
(a) njezino nadležno tijelo primilo je dijagnozu službenog laboratorija, kako je određeno člankom 36. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru], potvrđujući (dalje u tekstu: „službeno potvrđivanje”) prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije na svojem području za koji nije poznato da je prisutan u toj državi članici;
(b) njezino nadležno tijelo službeno je potvrdilo prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije na svojem području, ako je taj štetni organizam prisutan na dijelu njezina područja na kojem prethodno nije bio prisutan;
(c) njezino nadležno tijelo službeno je potvrdilo prisutnost na svojem području karantenskog štetnog organizma Unije u pošiljci bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta koja je unesena ili je trebala biti unesena na područje Unije ili premještana po njemu.
2. Obavještavanja iz stavka 1. podnose se u roku od tri radna dana od datuma kad je nadležno tijelo službeno potvrdilo prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije.
3. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se utvrđuje da se obveza obavještavanja iz stavka 1. također primjenjuje u slučaju sumnje na prisutnost određenih karantenskih štetnih organizama Unije, koja još nije službeno potvrđena. Navedeni delegirani akti također mogu odrediti vremensko ograničenje unutar kojeg se te prijave podnose.
Članak 12.
Informacije o karantenskim štetnim organizmima Unije koje nadležna tijela podnose specijaliziranim subjektima
Ako se ispune uvjeti jedne od točaka iz članka 11. stavka 1., dotično nadležno tijelo osigurava da se specijalizirane subjekte, čije su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti možda zahvaćeni, odmah obavijesti o prisutnosti dotičnog karantenskog štetnog organizma Unije.
Članak 13.
Informacije o prioritetnim štetnim organizmima koje nadležna tijela pružaju javnosti
Ako se ispune uvjeti jedne od točaka iz članka 11. stavka 1. točke (a) ili (b) u pogledu prioritetnih štetnih organizama, nadležno tijelo obavještava javnost o mjerama koje je poduzelo i koje će poduzeti te koje će, po potrebi, poduzeti određeni specijalizirani subjekt ili druge osobe.
Države članice osiguravaju da su javnosti stavljene na raspolaganje informacije o potencijalnim gospodarskim, ekološkim i socijalnim utjecajima organizama štetnih za bilje, o ključnim načelima sprečavanja i širenja te o odgovornostima društva u cjelini za osiguranje fitosanitarnog zdravlja na teritoriju Unije.
Komisija uspostavlja i stalno ažurira javnosti dostupan popis novonastalih organizama štetnih za bilje u trećim zemljama koji bi mogli predstavljati rizik za zdravlje bilja na teritoriju Unije. [Am. 45]
Članak 14.
Obavještavanje o neizbježnoj opasnosti
1. Ako država članica ima dokaze o postojanju neizbježne opasnosti od ulaska karantenskog štetnog organizma Unije na područje Unije ili na dio tog područja na kojem dotad nije bio prisutan, ta država članica odmah će u pismenom obliku obavijestiti Komisiju i druge države članice o tim dokazima.
2. Specijalizirani subjekti odmah obavještavaju nadležna tijela o svim dokazima koje bi mogli imati u vezi s neizbježnom opasnošću od karantenskih štetnih organizama Unije kako je navedeno u stavku 1.
2.a U slučaju neposredne opasnosti kako je utvrđena u stavcima 1. i 2., države članice i specijalizirani subjekti poduzimaju sve potrebne mjere, primjerene uključenim rizicima, kako bi spriječili ulazak takvih štetnih organizama na teritorij Unije. [Am. 46]
Članak 15.
Mjere koje specijalizirani subjekti trebaju odmah poduzeti
1. Ako specijalizirani subjekt uoči da je karantenski štetni organizam Unije prisutan na bilju, biljnim proizvodima ili drugim predmetima koji su pod njegovim nadzorom, on odmah, te nakon obavještavanja nadležnog tijela i savjetovanja s njim, poduzima fitosanitarne mjere potrebne kako bi se taj štetni organizam uklonio s dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta i, po potrebi, iz njegovih prostorija te kako bi se spriječilo širenje navedenog štetnog organizma.
Taj specijalizirani subjekt odmah, te nakon obavještavanja nadležnog tijela i savjetovanja s njim, obavještava osobe u lančanoj trgovini od kojih je dobio to bilje, biljne proizvode i druge predmete.
To nadležno tijelo po potrebi osigurava da dotični specijalizirani subjekt povuče s tržišta bilje, biljne proizvode i druge predmete u kojima bi taj štetni organizam mogao biti prisutan.
2. Ako bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti iz stavka 1. više nisu pod nadzorom dotičnog specijaliziranog subjekta, taj specijalizirani subjekt, odmah te nakon obavještavanja nadležnog tijela i savjetovanja s njim, obavještava o prisutnosti tog štetnog organizma osobe u lančanoj trgovini od kojih je dobio to bilje, biljne proizvode ili druge predmete i kojima su to bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti dostavljeni.
3. Nadležno tijelo, po potrebi, osigurava da dotični specijalizirani subjekt povuče s tržišta bilje, biljne proizvode i druge predmete na kojima bi štetni organizam mogao biti prisutan te, ako su bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti došli do krajnjeg korisnika, da ih uzme natrag od tih krajnjih korisnika.
4. Kad se primjenjuje stavak 1. ili 2., dotični specijalizirani subjekt pruža dotičnom nadležnom tijelu sve informacije koje su relevantne za javnost. Navedeno nadležno tijelo obavještava javnost u slučaju da je potrebno poduzeti mjere koje se odnose na bilje, biljne proizvode ili druge predmete na kojima bi taj štetni organizam mogao biti prisutan.
1. Ako je prisutnost karantenskog štetnog organizma za Uniju službeno potvrđena, nadležno tijelo odmah poduzima sve mjere potrebne za uklanjanje tog štetnog organizma iz dotičnog područja ako je to moguće (u daljnjem tekstu: „iskorijeniti”) ili ako iskorjenjivanje nije moguće, za sprečavanje njegova širenja izvan tog područja (u daljnjem tekstu „obuzdavanje”).. Navedene mjere donose se u skladu s Prilogom IV. o mjerama i načelima za upravljanje rizicima od štetnih organizama. [Am. 47]
1.a Ako u skladu s člankom 19. stavkom 1. točkom (ca) Uredbe (EU) br. [.…]/2014 države članice specijaliziranim subjektima nadoknađuju vrijednost bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta uništenih u okviru mjera iz stavka 1. koje se provode u prekograničnom području, one osiguravaju da je primjerena naknada usklađena između uključenih država članica kako bi se, kad god je to moguće, izbjeglo nedopušteno narušavanje tržišta. [Am. 48]
2. Ako bi prisutnost dotičnog karantenskog štetnog organizma mogla biti povezana s premještanjem bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta, nadležno tijelo istražuje izvor te prisutnosti i mogućnost da se dotični štetni organizam tim premještanjem dalje proširio na bilje, biljne proizvode ili druge predmete.
3. Ako se mjere iz stavka 1. odnose na unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije ili premještanje njime, dotična država članica odmah obavještava Komisiju i ostale države članice o tim mjerama.
4. Privatni prostori građana nisu izuzeti od mjera iz stavka 1. ni od istraga iz stavka 2.
Članak 17.
Uspostavljanje ograničenih područja
1. Nakon službene potvrde iz članka 11. stavka 1. točke (a) nadležno tijelo odmah uspostavlja područje na kojem će se poduzimati mjere iz tog članka (dalje u tekstu: „ograničeno područje”).
Ograničeno područje sastoji se od zaraženog područja, kako je predviđeno u stavku 2., i tampon zone, kako je predviđeno u stavku 3.
2. Zaraženo područje sadrži:
(a) sve bilje za koje je poznato da je zaraženo dotičnim štetnim organizmom;
(b) sve bilje koje pokazuje znakove ili simptome koji ukazuju na moguću zaraženost tim štetnim organizmom;
(c) sve drugo bilje koje bi moglo biti zaraženo tim štetnim organizmom zbog svoje osjetljivosti na taj štetni organizam i zbog toga što se nalazi u neposrednoj blizini zaraženog bilja ili zbog zajedničkog izvora proizvodnje, ako je poznat, sa zaraženim biljem ili biljem uzgojenim od njega.
3. Tampon zona nalazi se uz zaraženo područje i okružuje ga.
Njezina veličina primjerena je riziku od širenja dotičnog štetnog organizma izvan zaraženog područja prirodnim putem ili zbog čovjekovih aktivnosti u zaraženom području i njegovoj okolici te se određuje u skladu s načelima iz odjeljka 2. Priloga IV. o mjerama i načelima za upravljanje rizikom od štetnih organizama.
Međutim, ako je rizik od širenja štetnog organizma izvan zaraženog područja dovoljno umanjen prirodnim ili umjetnim zaprekama, nije potrebno uspostaviti tampon zonu.
4. Odstupajući od stavka 1., ako nadležno tijelo na prvi pogled zaključi, u pogledu prirode dotičnog štetnog organizma i mjesta gdje je pronađen, da se dotični štetni organizam može odmah ukloniti, nadležno tijelo može odlučiti da neće uspostaviti ograničeno područje.
U tom slučaju ono provodi pregled kako bi se odredilo jesu li ostalo bilje i biljni proizvodi zaraženi. Na temelju tog pregleda nadležno tijelo određuje je li potrebno uspostaviti ograničeno područje. Dotično nadležno tijelo obavještava Komisiju i ostale države članice o zaključcima tog pregleda.
5. Ako u skladu sa stavcima 2. i 3. ograničeno područje treba proširiti na područje druge države članice, država članica u kojoj je dotični štetni organizam pronađen odmah kontaktira državu članicu na čiji bi se prostor ograničeno područje trebalo proširiti kako bi omogućila toj državi članici da poduzme sve prikladne radnje kako je navedeno u stavcima 1. do 4.
6. Do 31. ožujka svake godine država članica obavještava Komisiju i ostale države članice o lokacijama uspostavljenih ograničenih područja, štetnim organizmima u pitanju i mjerama koje su poduzete tijekom prethodne godine.
Članak 18.
Pregledi i izmjene ograničenih područja te ukidanje ograničenja
1. Nadležna tijela svake godine na temelju rizika i dovoljno učestalo provode pregled svakog ograničenog područja u pogledu razvoja prisutnosti dotičnog štetnog organizma. [Am. 49]
Navedeni se pregledi provode u skladu s odredbama o pregledima određenima u članku 21. stavcima 1. i 2.
2. Ako nadležno tijelo u sklopu godišnjeg pregleda otkrije prisutnost štetnog organizma u tampon zoni, dotična država članica odmah obavještava Komisiju i ostale države članice o toj prisutnosti, izričito navodeći da je štetni organizam pronađen u tampon zoni. [Am. 50]
3. Nadležna tijela po potrebi izmjenjuju granice zaraženih područja, tampon zona i ograničenih područja s obzirom na ishod pregleda iz stavka 1.
4. Nadležna tijela mogu odlučiti da će ukinuti ograničeno područje i obustaviti mjere iskorjenjivanja, pod uvjetom da tijekom pregleda iz stavka 1. nije utvrđena prisutnost dotičnog štetnog organizma na tom ograničenom području u dovoljno dugom razdoblju kako bi se potvrdilo da je područje bez štetnih organizama. [Am. 51]
5. Prilikom odlučivanja o izmjenama iz stavka 3. ili o ukidanju ograničenih područja iz stavka 4. dotično nadležno tijelo uzima u obzir barem biologiju tog štetnog organizma i vektora o kojima je riječ, prisutnost bilja domaćina, ekološko-klimatske uvjete i vjerojatnost toga da su mjere iskorjenjivanja bile uspješne.
Članak 19.
Izvještaji o mjerama poduzetima u skladu s člancima 16., 17. i 18.
Države članice pripremaju izvještaj o mjerama poduzetima u skladu s člancima 16., 17. i 18.
Ako je navedene mjere poduzela država članica na području koje se nalazi u blizini granice s nekom drugom državom članicom, taj izvještaj podnosi se potonjoj državi članici.
Navedeni izvještaj podnosi se, na zahtjev, Komisiji i ostalim državama članicama.
Članak 20.
Izmjena Priloga IV.
Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni odjeljka 1. Priloga IV. o mjerama upravljanja rizikom od karantenskih štetnih organizama, u pogledu mjera koje su usmjerene na sprječavanje i uklanjanje zaraze kultiviranim i divljim biljem, mjera koje su usmjerene na pošiljke bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, mjera koje su usmjerene na ostale mogućnosti širenja karantenskih štetnih organizama, te mjera o izmjeni odjeljka 2. tog Priloga o načelima upravljanja rizikom od štetnih organizama, uzimajući u obzir razvoj tehničkih i znanstvenih dostignuća te Međunarodne standarde za fitosanitarne mjere (ISPM-ove) utvrđene u okviru Međunarodne konvencije za zaštitu bilja (IPPC). [Am. 52]
Članak 21.
Pregledi u vezi s karantenskim štetnim organizmima Unije i štetnim organizmima koji su privremeno uvršteni među karantenske štetne organizme Unije
1. Tijekom određenih razdoblja države članice na svim područjima na kojima nije bilo poznato da je navedeni štetni organizam prisutan provode preglede na temelju vidljivih rizika, utvrđujući prisutnost svih karantenskih štetnih organizama za Uniju i znakove ili simptome svih štetnih organizama koji ispunjavaju uvjete za privremeno uvrštenje među karantenske štetne organizme za Uniju, u skladu s odjeljkom 3. Priloga II. [Am. 53]
2. Navedeni pregledi sastoje se od barem vizualnog pregleda nadležnog tijela te, po potrebi, prikupljanja uzoraka i testiranja. Oni se temelje na priznatim znanstvenim i tehničkim načelima i provode se u prikladno vrijeme s obzirom na mogućnost da se otkrije dotični štetni organizam.
Prilikom navedenih pregleda uzimaju se u obzir znanstveni i tehnički dokazi, kao i sve druge primjerene informacije vezane za prisutnost dotičnog štetnog organizma.
3. Do 30. travnja svake godine države članice prijavljuju Komisiji i ostalim državama članicama rezultate pregleda iz stavka 1. koji su provedeni u prethodnoj godini.
Članak 22.
Višegodišnji programi pregleda i prikupljanje informacija
1. Države članice pripremaju višegodišnje programe određujući sadržaj pregleda koji će se provoditi prema članku 21. Navedeni programi predviđaju prikupljanje i evidenciju znanstvenih i tehničkih dokaza i ostalih informacija iz drugog podstavka članka 21. stavka 2.
Navedeni programi određuju sljedeće elemente: poseban cilj svakog pregleda, njegov prostorni i vremenski opseg, ciljane štetne organizme, bilje i robe, metodologiju pregleda i upravljanje kvalitetom uključujući opis postupaka vezanih za vizualni pregled, uzorkovanje i testiranje te njihovo tehničko obrazloženje, raspored, učestalost i broj zakazanih vizualnih pregleda, uzorke i testove, metode evidentiranja prikupljenih informacija i njihovo prijavljivanje.
Višegodišnji programi traju u razdoblju od pet do sedam godina.
2. Države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice o svojim višegodišnjim programima pregleda po njihovu uspostavljanju.
3. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjenikojima od država članica zahtijeva da izmjene ili dopunidopune elemenata koji su obuhvaćeni višegodišnjim programima pregleda, kako je određeno u stavku 1. [Am. 54]
Članak 23.
Pregledi prioritetnih štetnih organizama
1. Države članice za svaki prioritetni štetni organizam provode zaseban pregled jednom u godini, kako je utvrđeno u članku 21. stavku 1. Navedeni pregledi uključuju dovoljno visok broj vizualnih pregleda, uzorkovanja i testiranja, kako je primjereno za dotične štetne organizme, kako bi se osiguralo da ih se s visokom vjerojatnošću pravovremeno otkrije.
2. Do 30. travnja svake godine države članice prijavljuju Komisiji i ostalim državama članicama rezultate pregleda iz stavka 1., koji su provedeni u prethodnoj godini.
Članak 24.
Krizni planovi za prioritetne štetne organizme
1. Svaka država članica izrađuje i osuvremenjuje, za svaki prioritetni štetni organizam koji je sposoban ući i nastaniti se na njezinu području ili dijelu područja, zaseban plan koji sadrži informacije vezane za postupke donošenja odluka, postupke i protokole koje je potrebno slijediti, i sredstva koja treba dati na raspolaganje, u slučaju potvrđene prisutnosti dotičnog štetnog organizma ili prisutnosti na koju se sumnja, dalje u tekstu „krizni plan”. Države članice uključuju sve relevantne dionike u ranoj fazi u postupak izrade nacrta i ažuriranja kriznog plana. [Am. 55]
2. Krizni plan uključuje sljedeće elemente:
(a) uloge i odgovornosti tijela uključenih u provedbu plana, u slučaju potvrđene prisutnosti dotičnog štetnog organizma ili prisutnosti na koju se sumnja, zapovjedni lanac i postupke za koordinaciju radnji koje su poduzela nadležna tijela, druga javna tijela, kako se navodi u članku 3. stavku 2. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru], delegirana tijela ili fizičke osobe iz članka 25. stavka 1. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru], laboratorije i specijalizirane subjekte, uključujući koordinaciju sa susjednim državama članicama te, po potrebi, sa susjednim trećim zemljama;
(b) pristup nadležnih tijela prostorijama specijaliziranih subjekata i, po potrebi, fizičkih osoba, laboratorijima, opremi, osoblju, vanjskoj ekspertizi i sredstvima potrebnima za brzo i učinkovito iskorjenjivanje ili, po potrebi, obuzdavanjem dotičnog prioritetnog štetnog organizma;
(c) mjere koje je potrebno poduzeti u vezi s obavještavanjem Komisije, ostalih država članica, dotičnih specijaliziranih subjekata i javnosti u pogledu prisutnosti dotičnog prioritetnog štetnog organizma i mjera poduzetih protiv njega, u slučaju da je prisutnost dotičnog štetnog organizma službeno potvrđena ili se na nju sumnja;
(e) dostupne procjene iz članka 6. stavka 2. te svaku procjenu države članice u pogledu rizika koji dotični prioritetni štetni organizam predstavlja za njezino područje;
(f) mjere upravljanja rizikom koje je potrebno provesti u pogledu dotičnog prioritetnog štetnog organizma u skladu s odjeljkom 1. Priloga IV. te postupke koje je potrebno slijediti;
(g) načela za geografsko razgraničenje ograničenih područja;
(h) protokole koji opisuju metode vizualnih pregleda, uzorkovanje i laboratorijsko testiranje; te
(i) načela koja se odnose na osposobljavanje osoblja nadležnih tijela.
Po potrebi točke (a) do (i) imaju oblik priručnika s uputama.
3. U roku od jedne godine od dana uvrštavanja dotičnog štetnog organizma na popis prioritetnih štetnih organizama države članice izrađuju krizni plan za dotični prioritetni štetni organizam.
Države članice redovito pregledavaju i, po potrebi, ažuriraju svoje krizne planove.
4. Države članice na zahtjev obavještavaju Komisiju i druge države članice te sve relevantne subjekte o svojim kriznim planovima. [Am. 56]
Članak 25.
Simulacijske vježbe
1. Države članice izvode simulacijske vježbe u vezi s provedbom kriznih planova u vremenskim razmacima određenima prema biologiji dotičnog prioritetnog štetnog organizma i fitosanitarnog rizika koji taj štetni organizam predstavlja.
Navedene vježbe izvode se u vezi sa svim dotičnim štetnim organizmima u razumnom roku te uz uključivanje dotičnih dionika. [Am. 57]
2. Što se tiče prioritetnih štetnih organizama čija bi prisutnost u jednoj državi članici mogla imati učinke na susjedne države članice, simulacijske vježbe izvodemogu se izvoditi zajedno s dotičnim državama članicama na temelju njihovih kriznih planova. [Am. 58]
Po potrebi države članice izvode simulacijske vježbe sa susjednim trećim zemljama.
3. Države članice, na zahtjev, Komisiji i ostalim državama članicama stavljaju na raspolaganje izvješće o rezultatima svake simulacijske vježbe.
4. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se određuju:
(a) učestalost, sadržaj i format simulacijskih vježbi;
(b) simulacijske vježbe koje obuhvaćaju više od jednog prioritetnog štetnog organizma;
(c) suradnja država članica te suradnja država članica s trećim zemljama;
(d) sadržaj izvješća o simulacijskim vježbama koji je predviđen stavkom 3.[Am. 59]
1. Ako je, prema članku 11. stavku 1. točki (a), prisutnost prioritetnog štetnog organizma jednog ili više prioritetnih štetnih organizama na području države članice službeno potvrđena, nadležno tijelo, nakon savjetovanja s predmetnim subjektima, odmah donosi plan o utvrđivanju mjera za iskorjenjivanje dotičnog štetnog organizma (organizama), kako je predviđeno u člancima 16., 17. i 18., te vremenski raspored primjene tih mjera. Taj plan naziva se „plan iskorjenjivanja”. [Am. 60]
Plan iskorjenjivanja uključuje opis izrade i organizacije pregleda koje je potrebno provesti te određuje broj vizualnih pregleda, uzoraka koje je potrebno uzeti i laboratorijskih testova koje je potrebno napraviti.
2. Države članice, na zahtjev, obavještavaju Komisiju i ostale države članice o planovima iskorjenjivanja i podnose godišnji izvještaj o mjerama poduzetima u skladu s člancima 16., 17. i 18. u okviru planova iskorjenjivanja o kojima je riječ.
Članak 27.
Mjere Unije za specifične karantenske štetne organizme Unije
1. Komisija može, putem provedbenih akata, odrediti mjere je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o određivanju mjera protiv specifičnih karantenskih štetnih organizama Unije. Tim se mjerama provode, posebno za svaki štetni organizam (ili organizme) u pitanju, jedna ili više sljedećih odredaba: [Am. 61]
(a) članak 10. o mjerama u slučaju sumnje na prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije;
(b) članak 15. o mjerama koje specijalizirani subjekti trebaju odmah poduzeti;
(c) članak 16. o iskorjenjivanju karantenskih štetnih organizama Unije;
(d) članak 17. o uspostavljanju ograničenih područja;
(e) članak 18. o pregledima, izmjenama ograničenih područja i ukidanju ograničenja;
(f) članak 21. o pregledima vezanima za karantenske štetne organizme Unije i štetne organizme privremeno uvrštene među karantenske štetne organizme Unije;
(g) članak 23. o pregledima vezanima za prioritetne štetne organizme, u pogledu vizualnih pregleda, uzoraka i testiranja za određene prioritetne štetne organizme;
(h) članak 24. o planovima u nepredvidivim okolnostima za prioritetne štetne organizme;
(i) članak 25. o simulacijskim vježbama;
(j) članak 26. o planovima iskorjenjivanja prioritetnih štetnih organizama.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.[Am. 62]
2. Ako, u pogledu ograničenog područja na temelju pregleda iz članka 18. ili drugih dokaza, Komisija zaključi da iskorjenjivanje dotičnog karantenskog štetnog organizma Unije nije moguće, Komisija može donijeti provedbene akte kako je navedeno u stavku 1 je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 98., kojima se određuju mjere namijenjene sprječavanju širenja tih štetnih organizama izvan dotičnih područja. Takvo sprječavanje naziva se „obuzdavanje”. [Am. 63]
3. U slučaju da Komisija zaključi da su mjere sprječavanja na lokacijama izvan ograničenih područja nužne kako bi se zaštitio dio područja Unije na kojem dotični karantenski štetni organizam nije prisutan, Komisija može donijeti provedbene je ovlaštena donositi delegirane akte kako je navedeno u stavku 1. u skladu s člankom 98. kojima se određuju takve mjere. [Am. 64]
4. Mjere iz stavaka 1., 2. i 3. poduzimaju se u skladu s Prilogom IV. o mjerama i načelima upravljanja rizicima od štetnih organizama, uzimajući u obzir specifične rizike od dotičnih karantenskih štetnih organizama Unije i potrebu za usklađenim provođenjem nužnih mjera ublažavanja rizika na razini Unije.
5. Provedbenim Delegiranim aktima iz stavka 1. može se predvidjeti da mjere, iz točaka (a) do (j) stavka 1., koje su poduzele države članice trebaju biti stavljene izvan snage ili izmijenjene. Dok Komisija ne donese mjeru, država članica može zadržati mjere koje je sama primjenjivala. [Am. 65]
6. Iz valjano utemeljenih razloga hitnosti za rješavanjeKada u slučaju ozbiljnog fitosanitarnog rizika Komisija donosi odmah primjenjive provedbene to zahtijevaju imperativni razlozi hitnosti, na delegirane akte u skladu s postupkom iz usvojene na temelju ovog članka 99. stavka 4. primjenjuje se postupak predviđen člankom 98.a. [Am. 66]
7. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice o svim slučajevima nesukladnosti specijaliziranih subjekata s mjerama koje su donesene prema ovom članku.
Članak 28.
Mjere država članica u vezi sa štetnim organizmima koji nisu uvršteni na popis karantenskih štetnih organizama Unije
1. Ako je prisutnost štetnog organizma, koji nije uvršten na popis karantenskih štetnih organizama Unije, na području države članice službeno potvrđena, a dotično nadležno tijelo smatra da bi taj štetni organizam mogao ispuniti uvjete za uvrštavanje na popis karantenskih štetnih organizama Unije, ono odmah procjenjuje ispunjava li taj štetni organizam kriterije pododjeljka 1. odjeljka 3. Priloga II. Ako zaključi da su ti kriteriji ispunjeni, odmah poduzima mjere iskorjenjivanja u skladu s Prilogom IV. o mjerama i načelima upravljanja rizicima od štetnih organizama. Primjenjuju se članci 16. do 19.
Ako nadležno tijelo sumnja da je na njegovu području prisutan štetni organizam koji ispunjava kriterije iz prvog podstavka, u skladu s time primjenjuje se članak 10.
2. U skladu s mjerama iz stavka 1. država članica procjenjuje ispunjava li dotični štetni organizam u vezi s područjem Unije kriterije za karantenske štetne organizme iz odjeljka 1. Priloga II.
3. Dotična država članica odmah obavještava Komisiju i ostale države članice o prisutnosti tog štetnog organizma, o procjeni iz stavka 1., o poduzetim mjerama i o dokazima o njihovoj opravdanosti.
Ona će obavijestiti Komisiju o rezultatima procjene iz stavka 2. u roku od 24 mjeseca od službene potvrde prisutnosti tog štetnog organizma.
Obavijesti o prisutnosti štetnog organizma podnose se putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97.
Članak 29.
Mjere Unije u vezi sa štetnim organizmima koji nisu uvršteni na popis karantenskih štetnih organizama Unije
1. Ako Komisija primi obavijest iz prvog podstavka članka 28. stavka 3. ili ima druge dokaze o prisutnosti štetnog organizma, koji nije uvršten na popis karantenskih štetnih organizama Unije, na području Unije, ili o izravnoj opasnosti od njegova ulaska na područje Unije, te ako smatra da bi taj štetni organizam mogao ispuniti uvjete za uvrštavanje na navedeni popis, ona odmah procjenjuje ispunjava li, za područje Unije, taj štetni organizam kriterije iz pododjeljka 2. odjeljka 3. Priloga II.
Ako zaključi da su ti kriteriji ispunjeni, putem provedbenih akata odmah donosi privremene mjere u vezi s fitosanitarnim rizicima koje taj štetni organizam predstavlja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.
Navedenim se mjerama provode, posebno za svaki dotični štetni organizam, jedna ili više odredaba iz članka 27. stavka 1. točaka (a) do (f).
2. Ako na temelju pregleda iz članaka 18. i 21. ili na temelju drugih dokaza Komisija zaključi da iskorjenjivanje dotičnog štetnog organizma nije moguće u određenim ograničenim područjima, provedbeni akti iz drugog podstavka stavka 1. mogu utvrditi mjere namijenjene obuzdavanju tog štetnog organizma.
3. U slučaju da Komisija zaključi da su mjere sprečavanja na lokacijama izvan ograničenih područja nužne kako bi se zaštitio dio područja Unije na kojem dotični štetni organizam nije prisutan, provedbenim aktima iz stavka 1. mogu se odrediti takve mjere.
4. Mjere iz stavaka 1., 2. i 3. donose se u skladu s odjeljkom 1. Priloga IV. o mjerama za upravljanje rizicima od karantenskih štetnih organizama te s odjeljkom 2. toga Priloga o načelima upravljanja rizicima od štetnih organizama, uzimajući u obzir specifične rizike dotičnih štetnih organizama i potrebu za usklađenim provođenjem nužnih mjera ublažavanja rizika na razini Unije.
5. Provedbenim aktima iz stavka 1. može se predvidjeti da mjere koje su države članice poduzele prema članku 28. trebaju biti stavljene izvan snage ili izmijenjene. Dok Komisija ne donese mjeru, država članica može zadržati mjere koje je sama primjenjivala.
6. Iz valjano utemeljenih razloga hitnosti za rješavanjem ozbiljnog fitosanitarnog rizika, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 99. stavka 4.
7. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice o svim slučajevima nesukladnosti specijaliziranih subjekata s mjerama koje su donesene prema ovom članku.
Članak 30.
Izmjena odjeljka 3. Priloga II.
Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni odjeljka 3. Priloga II. o kriterijima koje štetni organizmi moraju ispuniti, kako je predviđeno u člancima 28. i 29., u pogledu kriterija koji se odnose na identitet tog štetnog organizma, njegovu prisutnost, vjerojatnost njegova ulaska, nastanjivanja i širenja, njegova potencijalnog gospodarskog, društvenog i ekološkog utjecaja, uzimajući u obzir razvoj tehničkih i znanstvenih spoznaja te razvoj međunarodnih standarda. [Am. 67]
Članak 31.
Stroži zahtjevi koje donose države članice
1. Države članice mogu na svojim područjima primjenjivati mjere koje su strože od mjera donesenih prema članku 27. stavcima 1., 2. i 3. te članku 29. stavcima 1., 2. i 3., ako je to opravdano ciljevima fitosanitarne zaštite i ako je u skladu s odjeljkom 2. Priloga IV. o mjerama i načelima upravljanja rizicima od štetnih organizama.
Tim se mjerama ne nalažu, niti one imanju za posljedicu, zabrane i ograničenja na unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije ili premještanje njime, osim onih koji su nametnuti odredbama članaka 40. do 54. te odredbama članaka 67. do 96.
2. Države članice odmah obavještavaju Komisiju i ostale države članice o mjerama koje su donijele, a koje spadaju pod područje primjene stavka 1.
Države članice, na zahtjev, podnose Komisiji i ostalim državama članicama godišnji izvještaj o mjerama poduzetima u skladu sa stavkom 1. [Am. 68]
Odjeljak 3.
Karantenski štetni organizmi zaštićenih područja
Članak 32.
Priznavanje zaštićenih područja
1. Ako je karantenski štetni organizam prisutan na području Unije, ali nije prisutan u dotičnoj državi članici, te nije karantenski štetni organizam Unije, Komisija može, na zahtjev te države članice prema stavku 4., priznati područje te države članice kao zaštićeno područje u skladu sa stavkom 3.
Ako karantenski štetni organizam zaštićenog područja nije prisutan na tom dijelu područja države članice, isto se primjenjuje i u odnosu na navedeni dio.
Takav se štetni organizam naziva „karantenski štetni organizam zaštićenih područja”.
2. Karantenski štetni organizam zaštićenih područja ne unosi se na zaštićeno područje niti se premješta unutar njega.
Nitko ne smije svjesno pripomagati unošenju dotičnog karantenskog štetnog organizma zaštićenih područja u zaštićeno područje, njegovu nastanjivanju ili širenju unutar tog područja.
3. Komisija provedbenim aktima uspostavlja popis zaštićenih područja i s njima povezanih karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja. Taj popis sadrži zaštićena područja priznata u skladu s prvim podstavkom članka 2. stavka 1. točke (h) Direktive 2000/29/EZ i štetnih organizama o kojima je riječ, navedenih u popisu u dijelu B Priloga I. i dijelu B Priloga II. Direktivi 2000/29/EZ. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2.
Komisija može priznati dodatna zaštićena područja izmjenjivanjem provedbenog akta iz prvog podstavka ako su ispunjeni uvjeti predviđeni stavkom 1. Takva izmjena donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. Isti postupak primjenjuje se na stavljanje izvan snage ili zamjenu provedbenog akta iz prvog podstavka.
Ako se primjenjuje članak 35., provedbeni akt donosi se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2.
4. Uz zahtjev iz stavka 1. dotična država članica podnosi:
(a) opis granica dotičnog zaštićenog područja, uključujući i zemljovide; te
(b) rezultate istraživanja koji pokazuju da u razdoblju od tri godine prije podnošenja zahtjeva dotični karantenski štetni organizam nije bio prisutan na dotičnom području.
Navedena istraživanja provedena su u odgovarajuće vrijeme i imaju odgovarajući intenzitet u odnosu na mogućnost otkrivanja prisutnosti dotičnog karantenskog štetnog organizma. Temeljena su na pouzdanim znanstvenim i tehničkim načelima.
Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se utvrđuju detaljna pravila za istraživanja koja se moraju provesti u svrhu priznavanja zaštićenih područja.
Članak 33.
Opće obveze s obzirom na zaštićena područja
1. U vezi sa zaštićenim područjem, na karantenske štetne organizme zaštićenih područja primjenjuju se obveze utvrđene sljedećim člancima:
(a) članci 9. do 12. o potvrđivanju, obavještavanju i informacijama u vezi s prisutnošću karantenskih štetnih organizama Unije;
(b) članak 15. o mjerama koje specijalizirani subjekti trebaju odmah poduzeti;
(c) članci 16, 17. i 18. o iskorjenjivanju karantenskih štetnih organizama Unije, uspostavljanju i izmjenjivanju ograničenih područja i istraživanjima na tim ograničenim područjima.
2. Bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji potječu iz ograničenog područja, uspostavljenog u skladu s člankom 17. u zaštićenom području za dotični karantenski štetni organizam zaštićenih područja, ne smiju se premještati unutar zaštićenog područja uspostavljenog za taj karantenski štetni organizam zaštićenih područja niti se smiju premještati u to područje. Pri premještanju iz dotičnog zaštićenog područja, navedeno se bilje, biljni proizvod ili drugi predmet pakiraju i premještaju tako da ne bude rizika od širenja karantenskog štetnog organizma zaštićenih područja po tom zaštićenom području.
3. Komisija i ostale države članice odmah se obavještavaju o ograničenim područjima uspostavljenima unutar zaštićenog područja i mjerama iskorjenjivanja poduzetima u tim područjima prema člancima 16., 17. i 18.
Članak 34.
Istraživanja o karantenskim štetnim organizmima zaštićenih područja
1. Nadležno tijelo provodi godišnje istraživanje svakog zaštićenog područja u vezi s prisutnošću dotičnog karantenskog štetnog organizma zaštićenih područja. Navedena istraživanja provode se u odgovarajuće vrijeme i imaju odgovarajući intenzitet u odnosu na mogućnost otkrivanja prisutnosti dotičnog karantenskog štetnog organizma zaštićenih područja. Temelje se na pouzdanim znanstvenim i tehničkim načelima.
Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se utvrđuju detaljna pravila za istraživanja koja se moraju provesti kako bi se potvrdilo da zaštićena područja i dalje ispunjavaju uvjete utvrđene člankom 32. stavkom 1.
2. Do 30. travnja svake godine države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice o rezultatima istraživanja iz stavka 1. koja su provedena prethodne godine.
Članak 35.
Izmjena i ukidanje zaštićenih područja
1. Komisija može izmijeniti veličinu zaštićenog područja na zahtjev države članice o čijem je području riječ.
Ako Komisija izmijeni zaštićeno područje, dotična država članica obavještava Komisiju, ostale države članice i, putem interneta, specijalizirane subjekte o izmjenama tog zaštićenog područja te stavlja zemljovide na raspolaganje.
Ako se ta izmjena odnosi na proširenje zaštićenog područja, primjenjuju se članci 32., 33. i 34.
2. Na zahtjev države članice iz stavka 1. Komisija opoziva priznavanje zaštićenog područja ili smanjuje njegovu veličinu.
3. Komisija opoziva priznavanje zaštićenog područja u slučaju da istraživanja iz članka 34. nisu provedena u skladu s tim člankom.
4. Komisija opoziva priznavanje zaštićenog područja ako se otkrije da je na tom području prisutan karantenski štetni organizam zaštićenih područja te ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
(a) u roku od tri mjeseca nakon što je potvrđena prisutnost tog štetnog organizma, nije uspostavljeno nijedno zaštićeno područje u skladu s člankom 33. stavkom 1.;
(b) u roku od 24 mjeseca nakon što je potvrđena prisutnost tog štetnog organizma mjere iskorjenjivanja poduzete u zaštićenom području prema članku 33. stavku 1. nisu bile uspješne;
(c) Komisiji dostupne informacije u vezi s primjenom mjera u skladu s člancima 16., 17. i 18., temeljem članka 33. stavka 1. točke (c), pokazuju nemarnu reakciju na prisutnost tog štetnog organizma u dotičnom zaštićenom području.
Poglavlje III.
Kvalitativni štetni organizmi Unije
Članak 36.
Definicija kvalitativnih štetnih organizama Unije
Štetni organizam naziva se „kvalitativnim štetnim organizmom Unije” ako ispunjava sve sljedeće uvjete te ako je uvršten na popis iz članka 37.: [Am. 69]
(a) njegov je identitet određen u skladu s točkom 1. odjeljka 4. Priloga II.;
(b) prisutan je na području Unije;
(c) nije karantenski štetni organizam Unije;
(d) uglavnom se prenosi preko posebnog bilja za sadnju u skladu s točkom 2. odjeljka 4. Priloga II.;
(e) njegova prisutnost na tom bilju za sadnju ima neprihvatljiv gospodarski učinak u vezi s namijenjenom uporabom tog bilja za sadnju, u skladu s točkom 3. odjeljka 4. Priloga II.;
(f) dostupne su izvedive i učinkovite mjere za sprječavanje njegove prisutnosti na tom bilju za sadnju. [Am. 70]
Članak 37.
Zabrana unošenja i premještanja kvalitativnih štetnih organizama Unije na bilju za sadnju
1. Kvalitativni štetni organizam Unije ne unosi se niti se premješta unutar područja Unije na bilju za sadnju preko kojeg se prenosi, kako je navedeno na popisu iz stavka 2.
2. Provedbenim aktom Komisija izrađuje U Prilogu I.c utvrđen je popis kvalitativnih štetnih organizama Unije i posebnog bilja za sadnju, kako je navedeno u članku 36. točki (d), po potrebi s kategorijama iz stavka 4. i pragovima iz stavka 5. [Am. 71]
Taj popis sadrži štetne organizme i pripadajuće bilje za sadnju, kako je određeno sljedećim aktima:
(a) odjeljkom II. dijela A Priloga II. Direktivi 2000/29/EZ;
(b) točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi Vijeća 66/402/EEZ od 14. lipnja 1966. o stavljanju na tržište sjemena žitarica(18) i točkom 3. Priloga II. toj Direktivi;
(c) Prilogom Direktivi Komisije 93/48/EEZ od 23. lipnja 1993. o utvrđivanju plana o uvjetima koje moraju ispuniti reprodukcijski materijal i sadnice namijenjeni proizvodnji voća, sukladno Direktivi Vijeća 92/34/EEZ(19);
(d) Prilogom Direktivi Komisije 93/49/EEZ od 23. lipnja 1993. o utvrđivanju plana uvjeta koje moraju zadovoljavati reprodukcijski materijal ukrasnih biljaka i ukrasne biljke sukladno Direktivi Vijeća 91/682/EEZ(20);
(e) točkom (b) Priloga II. Direktivi Vijeća 2002/55/EZ od 13. lipnja 2002. o stavljanju na tržište sjemena povrća(21);
(f) točkom 6. Priloga I. Direktivi Vijeća 2002/56/EZ(22) od 13. lipnja 2002. o stavljanju na tržište sjemenskog krumpira i točkom B Priloga II. toj Direktivi;
(g) točkom 4. Priloga I. Direktivi Vijeća 2002/57/EZ od 13. lipnja 2002. o stavljanju na tržište sjemena uljarica i predivog bilja(23)te točkom 5. Priloga II. toj Direktivi. [Am. 72]
Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2. [Am. 73]
3. Komisija izmjenjuje provedbeni akt iz stavka 2. je ovlaštena donositi akte u skladu s člankom 98. u vezi s izmjenom Priloga I.c ako procjena pokaže da štetni organizam koji nije naveden na popisu u tom aktu Prilogu ispunjava uvjete iz članka 36., da štetni organizam uvršten na popis u tom provedbenom aktu Prilogu više ne ispunjava jedan ili više tih uvjeta ili da su izmjene toga popisa nužne što se tiče kategorija iz stavka 4. ili pragova iz stavka 5. Prije usvajanja takvih delegiranih akata, Komisija se savjetuje s dionicima. [Am. 74]
Komisija tu procjenu stavlja na raspolaganje državama članicama bez odgode. [Am. 75]
4. Ako je članak 36. točka (e) ispunjen samo za jednu ili više kategorija iz članka 12. stavka 1. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe zakona o biljnom reprodukcijskom materijalu], popisom iz stavka 1. određuju se te kategorije i navodi da se zabrana unošenja i premještanja predviđena stavkom 1. primjenjuje samo na te kategorije.
5. Ako je članak 36. točka (e) ispunjen samo ako je dotični štetni organizam prisutan iznad određenog praga, popisom iz stavka 1. određuje se taj prag i navodi da se zabrana unošenja i premještanja predviđena stavkom 1. primjenjuje samo iznad tog praga.
Prag se određuje samo ako su ispunjene sljedeće točke:
(a) mjerama koje poduzimaju specijalizirani subjekti moguće je osigurati da prisutnost tog kvalitativnog štetnog organizma Unije na bilju za sadnju ne prelazi taj prag; te
(b) da je moguće provjeriti je li u partijama tog bilja za sadnju navedeni prag prijeđen.
Primjenjuju se načela upravljanja rizikom od štetnih organizama iz odjeljka 2. Priloga IV.
6. Za izmjene provedbenog akta iz stavka 2. koje su nužne kako bi se taj provedbeni akt prilagodio s obzirom na promjene u znanstvenom nazivu štetnog organizma, primjenjuje se savjetodavni postupak iz članka 99. stavka 2.
Sve druge izmjene provedbenog akta iz stavka 2. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. Isti se postupak primjenjuje na stavljanje izvan snage ili zamjenu provedbenog akta iz stavka 2. [Am. 76]
Članak 38.
Izmjene odjeljka 4. Priloga II.
Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni odjeljka 4. Priloga II. o kriterijima za identifikaciju štetnih organizama koji se mogu uvrstiti među kvalitativne štetne organizme Unije, u pogledu kriterija koji se odnose na identitet tog štetnog organizma, njegovu važnost, vjerojatnost njegova širenja, njegov potencijalni gospodarski, društveni i ekološki učinak, uzimajući u obzir razvoj tehničkih i znanstvenih spoznaja i međunarodnih standarda. [Am. 77]
Članak 39.
Kvalitativni štetni organizmi Unije koji se koriste u znanstvene svrhe, za pokuse, sortnu selekciju, oplemenjivanje i izložbe
Zabrana predviđena člankom 37. ne primjenjuje se na kvalitativne štetne organizme Unije koji su prisutni na dotičnom bilju za sadnju, a koji se koriste u znanstvene svrhe, za pokuse, sortne selekcije, oplemenjivanje i izložbe.
Poglavlje IV.
Mjere koje se odnose na bilje, biljne proizvode i ostale predmete
Odjeljak 1.
Mjere za cjelokupno područje Unije
Članak 40.
Zabrana unošenja bilja, biljnih proizvoda i ostalih predmeta na područje Unije
1. Komisija donosi provedbeni akt u kojem su navedeni bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti te zabrane i dotične treće zemlje, kako je određeno u dijelu A Priloga III. Direktivi 2000/29/EZ.
Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2. ove Uredbe.
Na popisu utemeljenom tim provedbenim aktom, bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti identificiraju se prema svojim oznakama u skladu s klasifikacijom u kombiniranoj nomenklaturi kako je određeno u Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87(24) (dalje u tekstu: „tarifna oznaka KN”).
2. U slučaju da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji potječe iz treće zemlje ili je poslan iz nje predstavlja fitosanitarni rizik neprihvatljive razine zbog vjerojatnosti da se na njemu udomaći karantenski štetni organizam Unije, a taj se rizik ne može smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera određenih u točkama 2. i 3. odjeljka 1. Priloga IV. o mjerama i načelima upravljanja rizikom od štetnih organizama, Komisija po potrebi izmjenjuje provedbeni akt iz stavka 1. kako bi u njega uključila to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet te dotične treće zemlje.
U slučaju da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom provedbenom aktu ne predstavlja fitosanitarni rizik neprihvatljive razine, ili ako predstavlja rizik koji se može smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera određenih u točkama 2. i 3. odjeljka 1. Priloga IV. o mjerama upravljanja rizikom i mogućnostima širenja karantenskih štetnih organizama, Komisija po potrebi izmjenjuje taj provedbeni akt.
Prihvatljivost razine tog fitosanitarnog rizika procjenjuje se u skladu s načelima određenima u odjeljku 2. priloga IV. o načelima upravljanja rizikom od štetnih organizama. Po potrebi prihvatljivost razine fitosanitarnog rizika procjenjuje se u odnosu na jednu ili više određenih trećih zemalja.
Te se izmjene donose u skladu postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. ove Uredbe.
Iz valjano utemeljenih razloga hitnosti za rješavanjem ozbiljnog fitosanitarnog rizika, Komisija donosi te izmjene putem odmah primjenjivih provedbenih akata u skladu s postupkom iz članka 99. stavka 4.
3. Bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u provedbenom aktu predviđenom stavkom 1. ne unosi se na područje Unije iz treće zemlje koja se nalazi na tom popisu.
4. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice ako su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije uz kršenje stavka 3.
O tome se obavještava treću zemlju iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije.
Članak 41.
Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti koji podliježu posebnim i jednakovrijednim zahtjevima
1. Komisija donosi provedbeni akt u kojem su navedeni bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti, te zahtjevi i, po potrebi, dotične treće zemlje, kako je određeno u dijelu A Priloga IV. Direktivi 2000/29/EZ.
Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2. ove Uredbe.
Na popisu iz toga provedbenog akta bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti identificiraju se prema svojim tarifnim oznakama KN.
2. U slučaju da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet predstavlja fitosanitarni rizik neprihvatljive razine zbog vjerojatnosti da se na njemu udomaći karantenski štetni organizam Unije, a taj je rizik moguće smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera iz točaka 2. i 3. odjeljka 1. Priloga IV. o mjerama i načelima upravljanja rizikom od štetnih organizama, Komisija izmjenjuje provedbeni akt iz stavka 1. kako bi u njega uključila to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet te mjere koje treba primijeniti na njega. Navedene mjere i zahtjevi iz stavka 1. u daljnjem tekstu nazivaju se „posebni zahtjevi”.
Te mjere mogu imati oblik posebnih zahtjeva za unošenje određenog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta na područje Unije, donesenih u skladu s člankom 42. stavkom 1., koji su jednakovrijedni posebnim zahtjevima za premještanje tog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta unutar područja Unije (dalje u tekstu: „jednakovrijedni zahtjevi”).
U slučaju da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom provedbenom aktu ne predstavlja fitosanitarni rizik neprihvatljive razine, ili predstavlja takav rizik koji se posebnim zahtjevima ne može smanjiti na prihvatljivu razinu, Komisija izmjenjuje taj provedbeni akt.
Prihvatljivost razine tog fitosanitarnog rizika procjenjuje se, a mjere za smanjivanje tog rizika na prihvatljivu razinu donose se u skladu s načelima određenima u odjeljku 2. Priloga IV. o načelima upravljanja rizikom od štetnih organizama. Po potrebi prihvatljivost te razine fitosanitarnog rizika procjenjuje se, a mjere se donose u pogledu jedne ili više određenih trećih zemalja ili njihovih dijelova.
Te se izmjene donose u skladu postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. ove Uredbe.
Iz valjano utemeljenih razloga hitnosti za rješavanje ozbiljnog fitosanitarnog rizika, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 99. stavka 4.
3. Bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u provedbenom aktu iz stavka 1. može se unijeti na područje Unije ili premještati unutar njega, samo ako su ispunjeni posebni zahtjevi ili jednakovrijedni zahtjevi.
4. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice ako su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti doneseni na područje Unije ili premješteni unutar njega uz kršenje stavka 3.
Po potrebi obavještava se i treća zemlja iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije.
Članak 42.
Određivanje jednakovrijednih zahtjeva
1. Jednakovrijedni zahtjevi iz drugog podstavka članka 41. stavka 2. određuju se putem provedbenog akta na zahtjev određene treće zemlje ako su ispunjeni svi sljedeći zahtjevi:
(a) primjenom jedne ili više određenih mjera pod svojim službenim nadzorom dotična treća zemlja osigurava razinu fitosanitarne zaštite koja je jednakovrijedna posebnim zahtjevima donesenima prema članku 41. stavcima 1. i 2. u vezi s premještanjem bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije;
(b) dotična treća zemlja Komisiji objektivno dokazuje da se određenim mjerama iz točke (a) postiže razina fitosanitarne zaštite iz te točke.
2. Po potrebi Komisija u dotičnoj trećoj zemlji, te u skladu s člankom 119. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru], istražuje jesu li točke (a) i (b) ispunjene.
3. Provedbeni akti iz stavka 1. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.
Članak 43.
Informacije koje treba pružiti putnicima te korisnicima poštanskih i internetskih usluga
1. Komisija, države članice i međunarodni prijevoznici putnicima stavljaju na raspolaganje informacije o zabranama određenima prema članku utvrđenima u skladu s člankom 40. stavkustavkom 3., zahtjevima određenima prema članku utvrđenima u skladu s člankom 41. stavkustavkom 1. i članku 42. stavku stavkom 2., te izuzećima određenima prema članku utvrđenima u skladu s člankom 70. stavkustavkom 2. u pogledu unošenja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije. [Am. 86]
Te informacije pružaju mogu se pružati u obliku plakata ili brošura koji su, po potrebi, dostupni putem interneta. [Am. 87]
Ako se te informacije stavljaju na raspolaganje putnicima u morskim ili zračnim lukama, dostupne su u obliku plakata.
Komisija je ovlaštena donijeti provedbeni akt o određivanju tih plakata i brošura. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2. ove Uredbe.
2. Poštanske službe i specijalizirani subjekti uključeni u prodaju putem ugovora na daljinu pružaju informacije iz stavka 1. svojim klijentima putem interneta.
3. Svake dvije godine države članice Komisiji podnose izvještaj u kojem su sažete informacije pružene u skladu s ovim člankom. [Am. 88]
Članak 44.
Izuzimanje od zabrana i zahtjeva za granična područja
1. Iznimno od članka 40. stavka 3. i članka 41. stavka 3. države članice mogu odobriti unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije ako bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti ispunjavaju sljedeće uvjete:
(a) uzgajaju se ili proizvode u područjima trećih zemalja u blizini njihove kopnene granice s državama članicama (dalje u tekstu: „granična područja trećih zemalja”); [Am. 89]
(b) unose se na područja država članica koja se nalaze neposredno s druge strane navedene granice (dalje u tekstu: „granična područja država članica”);
(c) obrađuju se u graničnom području države članice na takav način da se uklone svi fitosanitarni rizici;
(d) njihovo premještanje unutar graničnog područja ne predstavlja rizik od širenja karantenskih štetnih organizama.
To bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti premještaju se samo na granično područje države članice ili unutar njega i samo uz službeni nadzor nadležnog tijela.
2. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se određuje sljedeće:
(a) najveća širina graničnih područja trećih zemalja i graničnih područja država članica, kako je primjereno za posebno bilje, biljne proizvode i druge predmete pojedinačno;
(b) najveća udaljenost premještanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar graničnih područja trećih zemalja i graničnih područja država članica; te
(c) postupci koji se odnose na odobravanje unošenja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz stavka 1. na granična područja država članica i njihova premještanja unutar njega.
Navedena područja moraju biti toliko široka da se može osigurati da unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije i njihovo premještanje ne predstavlja fitosanitarni rizik području Unije ili njegovim dijelovima.
3. Komisija može odrediti, putem provedbenih akata, posebne uvjete ili mjere koji se odnose na unošenje određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na granična područja država članica, te na posebne treće zemlje, koje podliježu ovom članku.
Navedeni se akti donose u skladu s odjeljkom 1. Priloga IV. o mjerama upravljanja rizicima od karantenskih štetnih organizama i odjeljkom 2. toga Priloga o načelima upravljanja rizicima od štetnih organizama, uzimajući u obzir znanstveni i tehnički napredak.
Ti se provedbeni akti donose, te po potrebi stavljaju izvan snage ili zamjenjuju, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavak 3.
4. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice ako su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na granična područja iz stavaka 1. i 2. ili su premješteni unutar njih, pri čemu su prekršeni ti stavci.
Također se obavještava treću zemlju iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni u navedeno granično područje.
Članak 45.
Izuzimanje od zabrana i zahtjevaZahtjevi za fitosanitarni provoz [Am. 90]
1. Iznimno od članka 40. stavka 3. i članka 41. stavka 3. države članice mogu odobriti unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije i njihov prolazak tim područjem do treće zemlje (dalje u tekstu „fitosanitarni provoz”) ako bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti ispunjavaju sljedeće uvjete:
(a) prati ih izjava specijaliziranog subjekta pod čijim su nadzorom to bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti, kojom se potvrđuje da su to bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti u fitosanitarnom provozu;
(b) pakirani su i premještaju se tako da ne postoji rizik od širenja karantenskih štetnih organizama Unije tijekom njihova unošenja na područje Unije i prolaza njime, a nose službenu fitosanitarnu plombu koja jamči originalnu ambalažu i prijevoz (plombirani kamion) i sprječava razdvajanje tereta, čime se službeno osigurava provoz kroz Uniju bez fitosanitarnog rizika; [Am. 91]
(c) unose se na područje Unije, prolaze njime i odmah se premještaju izvan njega pod službenim nadzorom dotičnog nadležnog tijela i pod carinskom kontrolom. Nadležno tijelo države članice u koju su to bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni, ili su po prvi put premješteni unutar područja Unije, obavještava nadležna tijela svih drugih država članica preko kojih će se to bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti premještati prije nego napuste područje Unije. [Am. 92]
Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti u fitosanitarnom provozu iz jedne treće zemlje u drugu treću zemlju, a preko teritorija Unije, moraju ispuniti fitosanitarne zahtjeve iz članka 40. bez dovođenja u pitanje drugih primjenjivih fitosanitarnih odredaba. [Am. 93]
U skladu s podstavkom 1.a, nadležno tijelo države članice u koju su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni ili su po prvi put premješteni unutar područja Unije mora provesti kontrolu dokumenata za navedeni unos i odgovorno je za plombiranje robe u skladu s odredbom iz točke (b) prvog podstavka. [Am. 94]
Jednako tako, nadležno tijelo države članice iz koje roba napušta Uniju mora obavijestiti nadležna tijela države članice u koju je roba unesena i onih država članica kroz koje je prošla, o tome da je roba napustila Uniju. [Am. 95]
Nadležno tijelo države članice u koju su to bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni, ili su po prvi put premješteni unutar područja Unije, obavještava nadležna tijela svih drugih država članica preko kojih će se to bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti premještati prije nego napuste područje Unije. [Am. 96]
2. Ako je tako utvrđeno aktima donesenima prema članku 27. stavcima 1. i 2. te članku 29. stavcima 1. i 2., sukladno tomu primjenjuje se ovaj članak.
3. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se određuje sadržaj izjave iz točke (a) stavka 1.
4. Komisija može, putem provedbenih akata, donijeti specifikacije formata izjave iz točke (a) stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.
5. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice ako su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije iz stavka 1. ili su premještani unutar njega, pri čemu su prekršene odredbe tog stavka.
Također se obavještava treću zemlju iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije.
Članak 46.
Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti koji se koriste u znanstvene svrhe, za pokuse, sortnu selekciju, oplemenjivanje i izložbe
1. Iznimno od članka 40. stavka 3. i članka 41. stavka 3. države članice mogu, na zahtjev, odobriti unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji se koriste u znanstvene svrhe, za pokuse, sortnu selekciju, oplemenjivanje i izložbe na svoje područje i premještanje unutar njega, ako su ispunjeni svi sljedeći zahtjevi:
(a) prisutnost bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta ne uzrokuje neprihvatljiv rizik od širenja karantenskog štetnog organizma Unije ako su uvedena odgovarajuća ograničenja;
(b) skladišni objekti u kojima se to bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti trebaju držati te karantenske postaje iz članka 56. u kojima se oni koriste prikladni su;
(c) znanstvene i tehničke kvalifikacije osoblja koje treba provoditi aktivnosti vezane za bilje, biljne proizvode ili ostale predmete prikladne su.
2. Nadležno tijelo procjenjuje rizik od širenja karantenskog štetnog organizma Unije putem dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta, kako je navedeno u stavku 1. točki (a), uzimajući u obzir identitet, biologiju i načine širenja dotičnog karantenskog štetnog organizma Unije, predviđenu aktivnost, interakciju s okolišem i ostale relevantne čimbenike vezane za rizik koji predstavljaju to bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti.
Ono procjenjuje skladišne objekte u kojima se to bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti trebaju držati, kako je navedeno u stavku 1. točki (b), te znanstvene i tehničke kvalifikacije osoblja koje izvršava aktivnosti vezane za bilje, biljne proizvode ili druge predmete, kako je navedeno u stavku 1. točki (c).
Na temelju tih procjena nadležno tijelo odobrava unošenje bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta na područje Unije, ili premještanje unutar njega, ako su ispunjeni zahtjevi iz stavka 1.
3. Ako je odobrenje dodijeljeno, ono uključuje sve sljedeće uvjete:
(a) dotično bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti trebaju se držati u skladišnim objektima za koje nadležna tijela smatraju da su prikladni i koji su navedeni u odobrenju;
(b) djelatnost koja uključuje to bilje, biljne proizvode ili druge predmete obavlja se u karantenskoj postaji koju je odredilo nadležno tijelo u skladu s člankom 56. i koja je navedena u odobrenju;
(c) djelatnost koja uključuje to bilje, biljne proizvode ili druge predmete obavlja osoblje za čije znanstvene i tehničke kvalifikacije nadležno tijelo smatra da su prikladne i koje su navedene u odobrenju;
(d) uz navedeno bilje, biljne proizvode ili druge predmete prilikom unošenja na područje Unije ili premještanja unutar njega mora biti priloženo odobrenje.
4. Odobrenje je ograničeno na količinu koja je prikladna za dotičnu djelatnost i ne premašuje kapacitet određene karantenske postaje.
Uključuje ograničenja potrebna kako bi se na odgovarajući način smanjio rizik od širenja dotičnog karantenskog štetnog organizma Unije.
5. Nadležno tijelo nadzire sukladnost s uvjetima iz stavka 3. i ograničenjem i zabranama iz stavka 4. te poduzima nužne radnje u slučaju da navedeni uvjeti, ograničenje ili zabrane nisu ispunjeni.
6. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o utvrđivanju detaljnih pravila koja se odnose:
(a) na razmjenu informacija među državama članicama i Komisijom u vezi s unošenjem dotičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije i premještanje unutar njega;
(b) na procjenu i odobrenje iz stavka 2.; te
(c) na nadziranje sukladnosti, postupanje u slučaju nesukladnosti i obavještavanje o tome, kako je navedeno u stavku 5.
7. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice ako su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije ili su premještani unutar njega, pri čemu su prekršene odredbe stavaka 1. do 4.
Po potrebi navedeno obavještavanje uključuje i mjere koje su države članice poduzele u vezi s dotičnim biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima te informacije o tome je li unošenje tog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta na područje Unije ili premještanje unutar njega dopušteno nakon provođenja tih mjera.
Po potrebi obavještava se i treću zemlju iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije.
Svake dvije godine države članice Komisiji podnose izvještaj u kojem su sažete relevantne informacija o odobrenjima izdanima prema stavku u skladu sa stavkom 1. i rezultatarezultatima nadzora iz stavka 5. [Am. 97]
Članak 47.
Privremene mjere vezane za bilje za sadnju
1. Komisija može putem provedbenih akata donijeti privremene mjere u pogledu unošenja bilja, za sadnju biljnih proizvoda i drugih predmeta iz trećih zemalja na područje Unije i premještanja unutar njega ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: [Am. 138]
(a) postoji nimalo ili jako malo fitosanitarnog iskustva u vezi s trgovanjem dotičnim biljem za sadnju koje dolazi , biljnim proizvodima i drugim predmetima koji dolaze iz dotične treće zemlje ili je otpremljeno su otpremljeni iz nje; [Am. 139]
(b) nije napravljena procjena u vezi s fitosanitarnim rizicima za područje Unije u pogledu tog bilja za sadnju, tih biljnih proizvoda i drugih predmeta iz navedene treće zemlje; [Am. 140]
(c) to bilje za sadnju, ti biljni proizvodi i drugi predmeti vjerojatno predstavlja predstavljaju fitosanitarne rizike koji nisu povezani, ili se zasad ne mogu povezati, s karantenskim štetnim organizmima Unije uvrštenima na popis prema članku 5. stavcima 2. i 3. ili sa štetnim organizmima za koje su donesene mjere prema članku 29. [Am. 141]
Ti se provedbeni akti donose, te po potrebi stavljaju izvan snage ili zamjenjuju, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.
2. Privremene mjere iz stavka 1. donose se u skladu s Prilogom III. o elementima za identificiranje bilja za sadnju koje predstavlja , biljnih proizvoda i drugih predmeta koji predstavljaju fitosanitarne rizike za područje Unije te u skladu s odjeljkom 2. Priloga IV. o načelima upravljanja rizicima od štetnih organizama. [Am. 142]
Navedene mjere predviđaju jedno od sljedećeg, ovisno o tome što je potrebno u slučaju o kojem je riječ:
(a) intenzivno uzorkovanje na mjestu unošenja svake partije bilja za sadnju unesenog, biljnih proizvoda i drugih predmeta unesenih na područje Unije i testiranje uzoraka; [Am. 143]
(b) razdoblje karantene za provjeravanje odsutnosti fitosanitarnog rizika kod navedenog bilja za sadnju, navedenih biljnih proizvoda i drugih predmeta ako se intenzivnim uzorkovanjem i testiranjem prilikom unošenja bilja za sadnju, biljnih proizvoda i drugih proizvoda na područje Unije ne može osigurati da fitosanitarni rizik ne postoji; [Am. 144]
(c) zabranu unošenja bilja za sadnju, biljnih proizvoda i drugih proizvoda na područje Unije ako se intenzivnim uzorkovanjem i testiranjem prilikom unošenja tog bilja za sadnju, tih biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije i razdobljem karantene ne može osigurati odsutnost fitosanitarnog rizika. [Am. 145]
3. Mjere iz stavka 1. primjenjuju se u razdoblju od najviše dvije godine pet godina. Navedeno razdoblje može se produljiti jednom na najviše dvije godine pet godina. [Am. 146]
4. Iz valjano utemeljenih razloga hitnosti za rješavanje ozbiljnog fitosanitarnog rizika, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 99. stavka 4.
5. Iznimno od mjera donesenih prema stavku 1., članak 46. primjenjuje se na unošenje bilja za sadnju koje se koristi u znanstvene svrhe, za pokuse, sortnu selekciju, oplemenjivanje i izložbe na područje Unije ili premještanje unutar njega.
6. Države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice ako se bilje, biljne proizvode ili drugi predmet podvrglo mjerama iz točaka (a) ili (b) stavka 2.
Države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice ako je, nakon primjene mjera iz točaka (a) ili (b) stavka 2., pronađen štetni organizam koji bi mogao predstavljati nove fitosanitarne rizike.
Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice u slučaju da je unošenje bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta na područje Unije odbijeno ili ako je njihovo premještanje unutar područja Unije zabranjeno jer je dotična država članica smatrala da je zabrana iz točke (c) stavka 2. prekršena. Po potrebi navedene mjere uključuju mjere koje su poduzele države članice u vezi s biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima prema članku 64. stavku 3. Uredbe (EU) br. …/… [Broj Uredbe o službenom nadzoru].
Po potrebi obavještava se i treću zemlju iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti otpremljeni za unošenje na područje Unije.
Članak 47.a
Do …(25), Komisija ćeEuropskom parlamentu i Vijeću predstaviti izvješće o provedbi i učinkovitosti mjera koje se odnose na uvoz na području Unije, uključujući analizu troškova i koristi, uz zakonski prijedlog ukoliko bude potreban. [Am. 98]
Članak 48.
Izmjena Priloga III.
Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni Priloga III. o elementima za identifikaciju bilja za sadnju koje predstavlja fitosanitarni rizik za područje Unije, u pogledu karakteristika i podrijetla tog bilja za sadnju, kako bi se prilagodili najnovijim znanstvenim i tehničkim dostignućima i razvoju tehničkih i znanstvenih spoznaja. međunarodnih standarda. [Am. 99]
Odjeljak 2.
Mjere vezane za zaštićena područja
Članak 49.
Zabrana unošenja bilja, biljnih proizvoda i ostalih predmeta u zaštićena područja
1. Komisija donosi provedbeni akt u kojem su navedeni bilje, biljni proizvodi i ostali predmeti, te zabrane i dotična zaštićena područja, kako je određeno u dijelu B Priloga III. Direktivi 2000/29/EZ.
Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2. ove Uredbe.
Na popisu uspostavljenom tim provedbenim aktom bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti identificiraju se prema svojim tarifnim oznakama KN.
2. U slučaju da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji dolazi izvan dotičnog zaštićenog područja predstavlja fitosanitarni rizik neprihvatljive razine zbog vjerojatnosti da se na njemu udomaći karantenski štetni organizam zaštićenih područja, a taj se taj rizik ne može smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera određenih u točkama 2. i 3. odjeljka 1. Priloga IV. o mjerama upravljanja rizicima od karantenskih štetnih organizama i mogućnostima njihova širenja, Komisija izmjenjuje, po potrebi, provedbeni akt iz stavka 1. kako bi u njega uključila to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet te dotična zaštićena područja.
U slučaju da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet obuhvaćen tim provedbenim aktom ne predstavlja fitosanitarni rizik neprihvatljive razine, ili ako predstavlja takav rizik koji se može smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera određenih u točkama 2. i 3. odjeljka 1. Priloga IV. o mjerama upravljanja rizicima od karantenskih štetnih organizama i mogućnostima njihova širenja, Komisija izmjenjuje taj provedbeni akt.
Te se izmjene donose u skladu postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. ove Uredbe.
Prihvatljivost razine tog fitosanitarnog rizika procjenjuje se u skladu s načelima određenima u odjeljku 2. Priloga II. o načelima upravljanja rizicima od štetnih organizama.
3. Bilje, biljni proizvod ili drugi predmet navedeni u tom provedbenom aktu iz stavka 1. ne unose se iz treće zemlje na zaštićeno područje ili dio područja Unije o kojem se radi.
4. Iz valjano utemeljenih razloga hitnosti za rješavanje ozbiljnih fitosanitarnih rizika, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom navedenim u članku 99. stavku 4.
5. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice o svakom slučaju kad su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije ili su premještani unutar njega, pri čemu su prekršene zabrane donesene u skladu s ovim člankom.
Po potrebi obavještava se i treću zemlju iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije.
Članak 50.
Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti koji podliježu posebnim zahtjevima za zaštićena područja
1. Komisija donosi provedbeni akt u kojem se navode bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti, zaštićena područja i zahtjevi, kako je određeno u dijelu B Priloga IV. Direktivi 2000/29/EZ.
Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2. ove Uredbe.
Na popisu uspostavljenom tim provedbenim aktom bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti identificiraju se prema svojim tarifnim oznakama KN.
2. U slučaju da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji dolazi izvan dotičnog zaštićenog područja predstavlja fitosanitarni rizik neprihvatljive razine za to zaštićeno područje zbog vjerojatnosti da se na njemu udomaći karantenski štetni organizam zaštićenog područja, a taj se rizik može smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera određenih u točkama 2. i 3. odjeljka 1. Priloga IV. o mjerama upravljanja rizicima od karantenskih štetnih organizama i mogućnostima njihova širenja, Komisija izmjenjuje provedbeni akt iz stavka 1. kako bi u njega uključila to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet te mjere koje se na njega primjenjuju. Te se mjere i zahtjevi iz stavka 1. dalje u tekstu nazivaju „posebni zahtjevi za zaštićena područja”.
U slučaju da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom provedbenom aktu ne predstavlja fitosanitarni rizik neprihvatljive razine za dotično zaštićeno područje, ili predstavlja takav rizik koji se posebnim zahtjevima za zaštićena područja ne može smanjiti na prihvatljivu razinu, Komisija izmjenjuje taj provedbeni akt.
Te se izmjene donose u skladu postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. ove Uredbe.
Prihvatljivost razine tog fitosanitarnog rizika procjenjuje se, a mjere za smanjivanje tog rizika na prihvatljivu razinu donose se u skladu s načelima određenima u odjeljku 2. Priloga II. o načelima upravljanja rizicima od štetnih organizama.
Iz valjano utemeljenih razloga hitnosti za rješavanje ozbiljnog fitosanitarnog rizika, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 99. stavka 4.
3. Bilje, biljni proizvod ili drugi predmet navedeni u provedbenom aktu predviđenom u stavku 1. mogu se unijeti u zaštićeno područje ili premještati unutar njega samo ako su ispunjeni posebni zahtjevi za zaštićena područja.
4. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice ako su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni u dotično zaštićeno područje ili su premještani unutar njega, pri čemu su prekršene mjere donesene prema ovom članku.
Po potrebi obavještava se i treću zemlju iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije.
Članak 51.
Informacije o zaštićenim područjima koje treba pružiti putnicima te korisnicima poštanskih i internetskih usluga
Članak 43. koji se odnosi na informacije koje treba pružiti putnicima te korisnicima poštanskih i internetskih usluga sukladno se primjenjuje za unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz trećih zemalja u zaštićena područja.
Članak 52.
Izuzimanje od zabrana i zahtjeva za granična područja u pogledu zaštićenih područja
Članak 44. koji se odnosi na izuzeća od zabrana i zahtjeva za granična područja primjenjuje se na bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene prema članku 49. stavcima 1. i 2. te članku 50. stavcima 1. i 2. u pogledu zaštićenih područja koja graniče s graničnim područjima trećih zemalja.
Članak 53.
Izuzimanje od zabrana i zahtjeva za fitosanitarni provoz u vezi sa zaštićenim područjima
Članak 45. koji se odnosi na izuzeća od zabrana i zahtjeva za fitosanitarni provoz sukladno se primjenjuje za bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene prema članku 49. stavcima 1. i 2. te članku 50. stavcima 1. i 2. u pogledu fitosanitarnog provoza kroz zaštićena područja.
Članak 54.
Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti koji se koriste u znanstvene svrhe, za pokuse, sortnu selekciju, oplemenjivanje i izložbe u vezi sa zaštićenim područjima
Iznimno od zabrana i zahtjeva iz članka 49. stavka 3. i članka 50. stavka 3., primjenjuje se članak 46. za bilje, biljne proizvode i druge predmete uvrštene na popis prema članku 49. stavcima 1. i 2. te članku 50. stavcima 1. i 2. u vezi s unošenjem u zaštićena područja i premještanjem unutar njih bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji se koriste u znanstvene svrhe, za pokuse, sortnu selekciju, oplemenjivanje i izložbe.
Odjeljak 3.
Ostale mjere koje se odnose na bilje, biljne proizvode i druge predmete
Članak 55.
Opći zahtjevi za pakiranje i vozila
1. Materijal za pakiranje koji se koristi za bilje, biljne proizvode ili druge predmete iz provedbenih akata donesenih prema članku 27. stavcima 1. i 2., članku 29. stavcima 1. i 2., članku 40. stavku 1., članku 41. stavcima 1. i 2., članku 47. stavku 1., članku 49. stavku 1. i članku 50. stavku 1. te koji se premješta na područje Unije ili unutar njega nije zaražen karantenskim štetnim organizmima Unije.
Isto se primjenjuje na vozila kojima se prevoze takvo bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti.
2. Materijal za pakiranje iz stavka 1., osim drvenog materijala za pakiranje, prekriva bilje, biljne proizvode i druge predmete tako da, tijekom njihova premještanja u područje Unije ili unutar njega, ne postoji rizik od širenja karantenskog štetnog organizma Unije.
Vozila iz stavka 1. po potrebi se prekrivaju ili zatvaraju tako da, tijekom njihova ulaska u područje Unije ili tijekom kretanja unutar njega, ne postoji rizik od širenja karantenskog štetnog organizma Unije.
3. Stavci 1. i 2. primjenjuju se na zaštićena područja i u pogledu karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja.
Članak 56.
Određivanje karantenskih postaja
1. Države članice na svojem području određuju karantenske postaje za bilje, biljne proizvode, druge predmete i štetne organizme, ili odobravaju korištenje određenih karantenskih postaja u ostalim državama članicama, pod uvjetom da te postaje ispunjavaju zahtjeve određene u stavku 2.
Nadležno tijelo osim toga može, na zahtjev, odrediti prostor koji će biti karantenska postaja ako ispunjava zahtjeve određene u stavku 2.
2. Karantenske postaje ispunjavaju sljedeće uvjete:
(a) omogućuju fizičku izolaciju bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koje je potrebno držati u karanteni i osiguravaju da im se ne može pristupiti ili ukloniti ih iz tih postaja bez pristanka nadležnog tijela;
(b) ako se djelatnosti koje se obavljaju u karantenskim postajama odnose na bilje, biljne proizvode ili druge predmete, one pružaju prikladne uvjete za rast i inkubaciju koji pogoduju razvoju znakova i simptoma karantenskih štetnih organizama na navedenom bilju, biljnim proizvodima i drugim predmetima;
(c) imaju površine od glatkog i nepropusnog materijala koji omogućava učinkovito čišćenje i dekontaminaciju;
(d) imaju površine otporne na propadanje i na napade insekata i ostalih člankonožaca;
(e) imaju sustave navodnjavanja, kanalizacije i ventilacije koji onemogućuju prijenos ili bježanje karantenskih štetnih organizama;
(f) imaju sustave sterilizacije, dekontaminacije ili uništenja zaraženog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, otpada i opreme prije uklanjanja iz postaja;
(g) osiguravaju zaštitnu odjeću i navlake za obuću;
(h) po potrebi imaju sustave za dekontaminaciju osoblja i posjetitelja prilikom izlaska iz postaje;
(i) dostupna je definicija zadataka tih postaja i uvjeta pod kojima se izvode ti zadaci;
(j) raspolaže dovoljnim brojem odgovarajuće kvalificiranog, osposobljenog i iskusnog osoblja.
3. Države članice na zahtjev šalju Komisiji i ostalim državama članicama popis karantenskih postaja određenih na njihovim područjima.
Članak 57.
Upravljanje karantenskim postajama
1. Osoba odgovorna za karantensku postaju nadzire prisutnost karantenskih štetnih organizama u toj postaji i njezinoj neposrednoj okolici.
Ako se otkrije prisutnost takvog štetnog organizma, osoba odgovorna za karantensku postaju poduzima odgovarajuće radnje. Obavještava nadležno tijelo o toj prisutnosti i o poduzetim radnjama.
2. Osoba odgovorna za karantensku postaju osigurava da osoblje i posjetitelji nose zaštitnu odjeću i navlake za obuću te da ih se, po potrebi, dekontaminira prilikom izlaska iz postaje.
3. Osoba odgovorna za karantensku postaju vodi evidenciju o sljedećem:
(a) o zaposlenim osobama;
(b) o posjetiteljima postaje;
(c) o bilju, biljnim proizvodima i drugim predmetima koji ulaze u postaju i izlaze iz nje;
(d) o mjestu podrijetla takvog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta;
(e) o opažanjima u vezi s prisutnošću štetnih organizama na takvom bilju, biljnim proizvodima i drugim predmetima.
Navedenu evidenciju potrebno je voditi tri godine.
Članak 58.
Nadziranje karantenskih postaja i opoziv njihova određivanja
1. Nadležno tijelo organizira revizije ili inspekcije karantenskih postaja barem jednom godišnje svake dvije godine kako bi se provjerilo zadovoljavaju li te postaje uvjete iz članka 56. stavka 2. i članka 57. [Am. 100]
2. Nadležno tijelo odmah opoziva određivanje iz članka 56. stavka 1. u sljedećim slučajevima:
(a) ako se nakon revizije ili inspekcije ispostavi da karantenska postaja ne ispunjava uvjete iz članka 56. stavka 2. i članka 57.;
(b) ako osoba odgovorna za karantensku postaju ne poduzme odgovarajuće i pravovremene korektivne radnje.
Članak 59.
Puštanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz karantenskih postaja
1. Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti napuštaju karantensku postaju, uz odobrenje nadležnih tijela, samo ako je potvrđeno da nisu zaraženi karantenskim štetnim organizmima Unije ili, kad je primjereno, karantenskim štetnim organizmima zaštićenih područja.
2. Nadležna tijela mogu odobriti premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz karantenskih postaja u druge karantenske postaje ili na bilo koju drugu lokaciju samo ako su poduzete mjere kako bi se osiguralo da karantenski štetni organizmi Unije ili, kad je primjereno, karantenski štetni organizmi zaštićenih područja nisu rašireni na dotičnom području.
2a. Komisiju se potiče na sastavljanje dokumenta sa smjernicama u cilju usklađivanja pravila postupanja u državama članicama i izbjegla nepotrebna kašnjenja za oslobađanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz karantenskih postaja. Taj će dokument sa smjernicama posebno dati jasne naznake o tome kada su ograničenja potrebna i koje se mjere za smanjenje rizika mogu poduzeti. [Am. 101]
Članak 60.
Premještanje izvan područja Unije
1. Ako se premještanje bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta izvan Unije uređuje fitosanitarnim sporazumom s trećom zemljom, to premještanje u skladu je s tim sporazumom.
2. Ako se premještanje bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta izvan Unije ne uređuje fitosanitarnim sporazumom s trećom zemljom, to premještanje odvija se u skladu s fitosanitarnim pravilima treće zemlje u koju se to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet premješta.
3. Ako se premještanje bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta izvan Unije ne uređuje ni fitosanitarnim sporazumom s trećom zemljom ni fitosanitarnim pravilima treće zemlje u koju se to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet premješta, primjenjuju se zahtjevi za premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije kako je određeno na popisu iz članka 41. stavaka 1. i 2.
Međutim, navedeni zahtjevi ne primjenjuju se ako se odnose na štetni organizam koji ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:
(a) ako ta treća zemlja ustanovi da je prisutan na njezinu području i nije pod službenim nadzorom;
(b) ako se opravdano može pretpostaviti da se u vezi s područjem te treće zemlje ne može uvrstiti među karantenske štetne organizme.
Poglavlje V.
Upis specijaliziranih subjekata i sljedivost
Članak 61.
Službeni upisnik specijaliziranih subjekata
1. Nadležno tijelo vodi i ažurira upisnik specijaliziranih subjekata koji provode aktivnosti, navedene u drugom podstavku, na području dotične države članice te koji su obuhvaćeni jednom od sljedećih točaka:
(a) specijalizirani su subjekti čije se aktivnosti odnose na bilje, biljne proizvode ili druge predmete obuhvaćene delegiranim aktom iz članka 27. stavaka 1., 2. ili 3. ili provedbenim aktom iz članka 29. stavaka 1., 2. ili 3., članka 40. stavka 1., članka 41. stavaka 1. ili 2., članka 47. stavka 1., članka 49. stavka 1. ili članka 50. stavka 1., ili podliježu odredbama članka 43. stavaka 1. ili 2., članka 44. stavka 1., članka 45. stavka 1., članaka 51., 52. ili 53.;
(b) specijalizirani su subjekti u smislu članka 3. stavka 6. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o zakonu o biljnom reprodukcijskom materijalu].
Ovaj se stavak primjenjuje na sljedeće aktivnosti:
(a) sadnju;
(b) uzgoj;
(c) proizvodnju;
(d) unošenje na područje Unije;
(e) premještanje po području Unije;
(f) premještanje iz područja Unije;
(g) proizvodnju i/ili stavljanje na raspolaganje na tržište u smislu članka 3. stavka 5. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o zakonodavstvu o biljnom reprodukcijskom materijalu];
(h) prodaju putem ugovora na daljinu.
Navedeni se upisnik naziva „upisnik”. Specijalizirani subjekti upisani u skladu s točkama (a) i (b) prvog podstavka nazivaju se „upisani subjekti”.
2. Specijalizirani subjekt može biti upisan u upisnik nadležnog tijela više puta, pod uvjetom da se svaki upis veže uz različite prostore, zbirna skladišta ili otpremne centre iz članka 62. stavka 2. točke (d). Za svaki navedeni upis primjenjuje se postupak iz članka 62.
3. Stavak 1. ne primjenjuje se za specijalizirani subjekt koji je obuhvaćen jednom ili više sljedećih točaka:
(a) krajnjim korisnicima dobavlja samo najmanje količine bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, kako je primjereno za dotično bilje, biljne proizvode i druge predmete, na način koji nije prodaja putem ugovora na daljinu; [Am. 102]
(b) njegova specijalizirana aktivnost koja se odnosi na bilje, biljne proizvode i druge predmete ograničena je na prijevoz takvog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta za drugi specijalizirani subjekt;
(c) njegova specijalizirana aktivnost isključivo se odnosi na prijevoz predmeta svih vrsta korištenjem drvenog materijala za pakiranje.
Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o određivanju jednog ili više sljedećih elemenata:
(a) daljnje kategorije specijaliziranih subjekata koje su izuzete iz primjene stavka 1. ako bi im taj upis značio nesrazmjerno administrativno opterećenje u usporedbi s fitosanitarnim rizikom njihovih specijaliziranih aktivnosti;
(b) posebne zahtjeve za upis određenih kategorija specijaliziranih subjekata;
(c) najveću brojku za male količine određenog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta iz točke (a) prvog podstavka. [Am. 103]
Članak 62.
Postupak upisa
1. Specijalizirani subjekti koji spadaju u područje primjene točaka (a) ili (b) prvog podstavka članka 61. stavka 1. nadležnim tijelima podnose prijavu za uključenje u upisnik.
2. Ta prijava sadrži sljedeće podatke:
(a) ime, adresu i podatke za kontakt specijaliziranog subjekta;
(b) izjavu o namjeri specijaliziranog subjekta za izvođenje svih aktivnosti iz članka 61. stavka 1. u vezi s biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima;
(c) izjavu o namjeri specijaliziranog subjekta za provođenje svake od sljedećih aktivnosti:
(i) izdavanje biljnih putovnica za bilje, biljne proizvode i druge predmete prema članku 79. stavku 1.;
(ii) stavljanje oznake na drveni materijal za pakiranje iz članka 91. stavka 1.;
(iii) izdavanje svih drugih potvrda iz članka 93. stavka 1.;
(iv) izdavanje službenih etiketa za biljni reprodukcijski materijal prema članku 19. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o zakonodavstvu o biljnom reprodukcijskom materijalu];
(d) adresu prostora, zbirnih skladišta i otpremnih centara kojima se u dotičnoj državi članici koristi specijalizirani subjekt za provođenje aktivnosti iz članka 61. stavka 1. u svrhu upisa;
(e) rodove i vrste bilja i biljnih proizvoda te, po potrebi, prirodu drugih predmeta na koje se odnose aktivnosti specijaliziranog subjekta.
3. Nadležno tijelo bez odgode upisuje specijalizirani subjekt kad prijava za upis sadrži elemente iz stavka 2. [Am. 104]
4. Po potrebi upisani specijalizirani subjekti podnose prijavu za ažuriranje podataka iz točaka (a), (d) i (e) stavka 2. te izjava iz točaka (b) i (c) stavka 2.
5. Ako nadležno tijelo ustanovi da upisani subjekt više ne provodi aktivnosti iz članka 61. stavka 1. ili da je upisani subjekt podnio prijavu koja više nije u skladu sa zahtjevima stavka 2., zahtijeva da subjekt ispuni navedene zahtjeve odmah ili u određenom roku.
U slučaju da upisani subjekt navedene zahtjeve ne ispuni u roku koji je odredilo nadležno tijelo, nadležno tijelo opoziva upis tog subjekta.
Članak 63.
Sadržaj upisnika
Upisnik sadrži elemente određene u točkama (a), (b), (d) i (e) članka 62. stavka 2. te sljedeće elemente:
(a) službeni registracijski broj;
(b) dvoslovnu oznaku u skladu sa standardom ISO 3166-1-alpha-2(26) za državu članicu u kojoj je specijalizirani subjekt upisan;
(c) navod o tome je li specijalizirani subjekt ovlašten za svaku od aktivnosti iz točke (c) članka 62. stavka 2.
Članak 64.
Dostupnost informacija iz službenih upisnika
1. Država članica koja vodi upisnik, na zahtjev, stavlja informacije iz njega na raspolaganje ostalim državama članicama ili Komisiji.
2. Država članica koja vodi upisnik, na zahtjev, stavlja informacije iz članka 63. na raspolaganje svakomu specijaliziranom subjektu, osim informacija iz točaka (d) i (e) članka 62. stavka 2.
Članak 65.
Sljedivost
1. Specijalizirani subjekt kojemu su dobavljeni bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti koji podliježu zabranama, zahtjevima ili uvjetima prema članku 40. stavku 1., članku 41. stavcima 1. i 2., članku 44. stavcima 1. i 3., članku 45, stavku 1., članku 46. stavcima 1. i 3., članku 47. stavku 1., članku 49. stavcima 1. i 2., članku 50. stavcima 1. i 2., člancima 52., 53. i 54. vodi evidenciju za svako dobavljeno bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koja mu omogućava identifikaciju specijaliziranih subjekata koji su mu ih dobavili.
2. Specijalizirani subjekt koji dobavlja bilje, biljne proizvode ili ostale predmete koji podliježu zabranama, zahtjevima ili uvjetima prema članku 40. stavku 1., članku 41. stavcima 1. i 2., članku 44. stavcima 1. i 3., članku 45, stavku 1., članku 46. stavcima 1. i 3., članku 47. stavku 1., članku 49. stavcima 1. i 2., članku 50. stavcima 1. i 2., člancima 52., 53. i 54. vodi evidenciju koja mu za svako dobavljeno bilje, biljni proizvod ili drugi predmet omogućava identifikaciju specijaliziranih subjekata kojima ih je dobavio.
3. Specijalizirani subjekti vode evidenciju iz stavaka 1. i 2. tri godine od datuma kad su im dobavljeni bilje, biljni proizvod ili drugi predmet ili otkad su ih oni dobavili.
4. Informacije iz evidencija iz stavaka 1. i 2. na zahtjev se podnose nadležnim tijelima.
5. Stavci 1. do 4. ne primjenjuju se za specijalizirane subjekte iz točke (b) članka 61. stavka 3.
Članak 66.
Premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar prostora specijaliziranog subjekta
1. Specijalizirani subjekti imaju sustave sljedivosti i postupke koji im omogućuju identifikaciju premještanja svojeg bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta u svojim prostorima.
Prvi podstavak ne primjenjuje se za specijalizirane subjekte iz točke (b) članka 61. stavka 3.
2. Informacije, određene sustavima i postupcima iz stavka 1., o premještanju bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar tih prostora na zahtjev se stavljaju na raspolaganje nadležnim tijelima.
Article 66a
Dobre fitosanitarne prakse
Specijalizirani subjekt koji dobavlja ili kojemu se dobavlja bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti koji podliježu zabranama, zahtjevima ili uvjetima prema članku 40. stavku 1., članku 41. stavcima 1. i 2., članku 44. stavcima 1. i 3., članku 45, stavku 1., članku 46. stavcima 1. i 3., članku 47. stavku 1., članku 49. stavcima 1. i 2., članku 50. stavcima 1. i 2. ili člancima 52., 53. i 54. poštuje dobre fitosanitarne prakse da bi spriječio pojavu i širenje štetnih organizama.2. Dobre fitosanitarne prakse navedene u stavku 1. podrazumijevaju:
(a) identifikaciju i pratnju kritičnih točki procesa proizvodnje ili premještanja bilja, biljnih proizvoda i drugih objekata koji mogu utjecati na njihovu fitosanitarnu kvalitetu;
(b) da nadležne vlasti imaju pristup objektima, kao i podacima o nadzoru i svim povezanim dokumentima;
(c) poduzimanje mjera, ako je potrebno, za održavanje fitosanitarne kvalitete bilja, biljnih proizvoda i drugih objekata. [Am. 105]
Poglavlje VI.
Certificiranje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta
Odjeljak 1.
Fitosanitarni certifikat potreban za unošenje bilja, biljnih proizvoda i ostalih predmeta na područje Unije
Članak 67.
Fitosanitarni certifikat za unošenje na područje Unije
1. Fitosanitarni certifikat za unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije jest dokument, koji izdaje treća zemlja, i koji ispunjava uvjete iz članka 71., čiji je sadržaj određen u dijelu A Priloga V. ili, po potrebi, dijelu B priloga V. te kojim se ovjerava da je bilje, biljni proizvod ili drugi predmet u skladu sa sljedećim zahtjevima:
(a) nije zaražen karantenskim štetnim organizmima Unije;
(b) u skladu je s odredbama članka 37. stavka 1. o prisutnosti kvalitativnih štetnih organizama Unije na bilju za sadnju;
(c) u skladu je sa zahtjevima iz članka 41. stavaka 1. i 2.;
(d) po potrebi je u skladu s pravilima donesenima u skladu s odredbama koje su donesene prema članku 27. stavcima 1. i 2. te članku 29. stavku 1.
2. Fitosanitarni certifikat pod naslovom „Dodatna izjava”, te u skladu s provedbenim aktima donesenima prema članku 41. stavcima 1. i 2. i članku 50. stavcima 1. i 2., po potrebi naznačava koji je posebni zahtjev ispunjen ako postoji izbor između više mogućnosti. Ta specifikacija uključuje uputu na relevantnu mogućnost predviđenu u tim aktima ili njen tekst. [Am. 106]
3. Po potrebi u fitosanitarnim certifikatu navodi se da su bilje, biljni proizvod ili drugi predmeti u skladu s fitosanitarnim mjerama koje su prema članku 42. priznate kao jednakovrijedne zahtjevima provedbenih akata donesenih prema članku 41. stavku 2.
4. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni dijelova A i B Priloga V. kako bi ih prilagodila znanstvenom i tehničkom napretku i razvoju međunarodnih standarda.
(4a) Fitosanitarni certifikat bilja također se može koristiti u skladu s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97(27) odnosno Uredbe Komisije (EZ) br. 865/2006(28). [Am. 170]
Članak 68.
Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti za koje se zahtijevaju fitosanitarni certifikati
1. Putem provedbenih akata Komisija određuje popis bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, te trećih zemalja iz kojih potječu ili su otpremljeni, za čije je unošenje na područje Unije potreban fitosanitarni certifikat.
Navedeni popis sadrži:
(a) bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene u točki I. dijela B Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ;
(b) bilje, biljne proizvode i druge predmete za koje su doneseni zahtjevi prema članku 27. stavku 1. i članku 29. stavku 1. u vezi s njihovim unošenjem na područje Unije;
(c) sjeme uvršteno na popis prema članku 37. stavku 2.;
(d) bilje, biljne proizvode i druge predmete uvrštene na popis prema članku 41. stavcima 1. i 2.
Međutim, točke (a) do (d) ne primjenjuju se ako akt donesen prema članku 27. stavku 1., članku 29. stavku 1. ili članku 41. stavcima 1. i 2. zahtijeva dokaz sukladnosti u obliku službene oznake, kako je navedeno u članku 91. stavku 1., ili druge službene potvrde, kako je navedeno u članku 93. stavku 1.
Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2.
2. Putem provedbenog akta Komisija izmjenjuje provedbeni akt iz stavka 1. u sljedećim slučajevima:
(a) ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom provedbenom aktu ne ispunjava uvjete iz stavka 1. točke (b), (c) ili (d);
(b) ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji nije naveden u tom aktu ispunjava uvjete iz stavka 1. točke (b), (c) ili (d).
Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2.
3. Putem provedbenog akta Komisija može izmijeniti provedbeni akt iz stavka 1. u skladu s načelima određenima u odjeljku 2. Priloga IV. ako postoji rizik da se na bilju, biljnom proizvodu ili drugom predmetu koji nije naveden u tom aktu udomaći karantenski štetni organizam Unije ili ako, za bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom aktu, taj rizik više ne postoji.
Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.
4. Iznimno od stavaka 1., 2. i 3. za bilje, biljne proizvode ili ostale predmete koji podliježu člancima 44., 45., 46. i 70. ne zahtijeva se fitosanitarni certifikat.
Članak 69.
Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti za čije su unošenje u zaštićeno područje potrebni fitosanitarni certifikati
1. Putem provedbenog akta Komisija određuje popis bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, te trećih zemalja iz kojih potječu ili su otpremljeni, za koje je, uz slučajeve iz članka 68. stavaka 1., 2. i 3., potreban fitosanitarni certifikat za njihovo unošenje na određena zaštićena područja iz tih trećih zemalja.
Navedeni popis sadrži:
(a) bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene u točki II. dijela B Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ;
(b) bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene prema članku 50. stavcima 1. ili 2.
Međutim, točke (a) i (b) ne primjenjuju se ako akt donesen prema članku 50. stavcima 1. ili 2., zahtijeva dokaz sukladnosti u obliku službene oznake, kako je navedeno u članku 91. stavku 1., ili druge službene potvrde, kako je navedeno u članku 93. stavku 1.
Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2.
2. Putem provedbenog akta Komisija izmjenjuje provedbeni akt iz stavka 1. u sljedećim slučajevima:
(a) ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom provedbenom aktu ne ispunjava stavak 1. točku (b);
(b) ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji nije naveden u tom aktu ispunjava stavak 1. točku (b).
Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2.
3. Putem provedbenog akta Komisija može izmijeniti provedbeni akt iz stavka 1. u skladu s načelima određenima u odjeljku 2. Priloga IV. ako postoji rizik da se na bilju, biljnom proizvodu ili drugom predmetu, koji nije naveden u tom aktu, udomaći karantenski štetni organizam zaštićenog područja ili ako, za bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom aktu, taj rizik više ne postoji.
Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.
4. Iznimno od stavaka 1., 2. i 3., za bilje, biljne proizvode ili ostale predmete koji podliježu člancima 52., 53., 54. i 70. nije potreban fitosanitarni certifikat.
Članak 70.
Iznimke za prtljagu putnika te korisnike poštanskih i internetskih usluga
1. Male količine određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz treće zemlje mogu se izuzeti od zahtjeva za fitosanitarnim certifikatom određenog u članku 68. stavku 1. i članku 69. stavku 1. ako ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
(a) na područje Unije uneseni su kao dio osobne prtljage putnika, kao pošiljke poslane krajnjim korisnicima nakon prodaje putem ugovora na daljinu (dalje u tekstu: „internetske stranke”), ili kao pošiljke dostavljene krajnjim korisnicima putem poštanskih usluga;
(b) ne smiju se koristiti u stručne ili komercijalne svrhe;
(c) uvrštene su na popis prema stavku 2.
Ta se iznimka ne primjenjuje na bilje za sadnju, osim sjemena.
2. Putem provedbenih akata Komisija uvrštava na popis bilje, biljne proizvode i druge predmete iz stavka 1. i dotične treće zemlje, te određuje najveću količinu, kako je primjereno, bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji podliježu iznimkama iz tog stavka i, po potrebi, jednu ili više mjera upravljanja rizikom iz odjeljka 1. Priloga IV.
O navedenom popisu i određivanju najveće količine te, po potrebi, mjera upravljanja rizikom odlučuje se na temelju fitosanitarnog rizika koji predstavljaju male količine tog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, u skladu s kriterijima određenima u odjeljku 2. Priloga IV.
Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. ove Uredbe.
Članak 71.
Uvjeti koje fitosanitarni certifikat treba ispuniti
1. Nadležno tijelo prihvaća fitosanitarni certifikat koji dolazi uz bilje, biljne proizvode ili druge predmete koji se unose iz treće zemlje samo ako je sadržaj tog certifikata u skladu s dijelom A Priloga V. Ako se bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti unose iz treće zemlje koja nije zemlja njihova podrijetla, nadležno tijelo prihvaća samo fitosanitarni certifikat koji je u skladu s dijelom B Priloga V.
Ne prihvaća fitosanitarni certifikat ako dodatna izjava iz članka 67. stavka 2., kad je potrebna, nije priložena ili nije ispravna, te ako izjava iz članka 67. stavka 3., kad je potrebna, nije priložena.
2. Nadležno tijelo prihvaća fitosanitarni certifikat samo ako ispunjava sljedeće zahtjeve:
(a) izdan je na najmanje jednom službenom jeziku Unije;
(b) naslovljen je na Uniju ili jednu od njezinih država članica;
(c) izdan je najviše 14 dana prije datuma kad su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti koje obuhvaća napustili treću zemlju u kojoj je izdan.
3. Ako se radi o trećoj zemlji koja je potpisnica IPPC-a, nadležno tijelo prihvaća samo fitosanitarne certifikate koje je izdala službena nacionalna organizacija za zaštitu bilja u toj trećoj zemlji ili, u okviru njezine odgovornosti, službenik koji je tehnički kvalificiran i kojega je propisno ovlastila ta službena nacionalna organizacija za zaštitu bilja.
4. Ako se radi o trećoj zemlji koja nije potpisnica IPPC-a, nadležno tijelo prihvaća samo fitosanitarne certifikate koje su izdala nadležna tijela u skladu s nacionalnim pravilima te treće zemlje i koja su prijavljena Komisiji. Komisija obavještava države članice i njihove subjekte putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. prema točki (a) članka 131. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru] o primljenim obavijestima.
Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o nadopunjavanju uvjeta za prihvaćanje iz prvog podstavka, kako bi se osigurala pouzdanost tih certifikata.
5. Elektronički fitosanitarni certifikati prihvaćaju se samo ako su predloženi preko računalnog sustava za upravljanje informacijama iz članka 130. Uredbe EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru].
Članak 72.
Poništenje fitosanitarnog certifikata
1. Ako je fitosanitarni certifikat izdan u skladu s člankom 67. stavcima 1., 2. i 3., te ako nadležno tijelo zaključi da uvjeti iz članka 71. nisu ispunjeni, poništava taj fitosanitarni certifikat i osigurava da se više ne prilaže uz navedeno bilje, biljne proizvode ili druge predmete. U tom slučaju, i u pogledu navedenog bilja, biljnih proizvoda ili ostalih predmeta, nadležno tijelo poduzima jednu od mjera kako je određeno u članku 64. stavku 3. Uredbe (EU) br. .../.... [Broj Uredbe o službenom nadzoru].
2. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice ako je fitosanitarni certifikat poništen prema stavku 1.
Također se obavještava treću zemlju koja je izdala taj fitosanitarni certifikat.
Odjeljak 2.
Biljne putovnice potrebne za premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije
Članak 73.
Biljne putovnice
Biljna putovnica službena je etiketa za premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije te, po potrebi, u zaštićena područja i unutar njih, kojom se ovjerava sukladnost sa svim zahtjevima određenima u članku 80. i, za premještanje u zaštićena područja, u članku 81., te ima sadržaj i format određen u članku 78.
Članak 73.a
Komisija najkasnije do…(29) podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću kako bi predstavila iskustvo stečeno proširenjem sustava za izdavanje biljne putovnice na sva kretanja bilja, biljnih proizvoda i ostalih predmeta na području Unije s jasnom analizom troškova i koristi za subjekte uz zakonski prijedlog ukoliko je potreban. [Am. 108]
Članak 74.
Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti za čije je premještanje unutar područja Unije potrebna biljna putovnica
1. Putem provedbenog akta Komisija određuje popis bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta za čije je premještanje unutar područja Unije potrebna biljna putovnica.
Navedeni popis sadrži:
(a) sve bilje za sadnju, osim sjemena;
(b) bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene u točki I. dijela A Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ;
(c) bilje, biljne proizvode i druge predmete za koje su doneseni zahtjevi prema članku 27. stavcima 1., 2. ili 3. ili članku 29. stavcima 1., 2. ili 3. u vezi s njihovim premještanjem unutar područja Unije;
(d) sjeme uvršteno na popis prema članku 37. stavku 2.;
(e) bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene prema članku 41. stavcima 1. i 2.
Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2.
2. Putem provedbenog akta Komisija izmjenjuje provedbeni akt iz stavka 1. u sljedećim slučajevima:
(a) ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji nije naveden u tom aktu zadovoljava stavak 1. točke (c), (d) ili (e);
(b) ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom provedbenom aktu ne zadovoljava stavak 1. točke (c), (d) ili (e);
Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 3.
3. Putem provedbenog akta Komisija može izmijeniti provedbeni akt iz stavka 1. u skladu s načelima iz odjeljka 2. Priloga IV. ako postoji rizik da se na bilju, biljnom proizvodu ili drugom predmetu koji nije naveden u tom aktu udomaći karantenski štetni organizam Unije ili ako, za bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom aktu, taj rizik više ne postoji.
Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.
4. Iznimno od stavaka 1., 2. i 3. za bilje, biljne proizvode ili druge predmete koji podliježu člancima 44., 45., 46. i 70. nije potrebna biljna putovnica.
4a. Komisija najkasnije do…(30)* podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću kako bi predstavila iskustvo stečeno proširenjem sustava za izdavanje biljne putovnice na sva kretanja bilja, biljnih proizvoda i ostalih predmeta na području Unije s jasnom analizom troškova i koristi za subjekte. [Am. 109]
Članak 75.
Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti za čije je unošenje u zaštićena područja i premještanje po njima potrebna biljna putovnica
1. Putem provedbenog akta Komisija određuje popis bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta za čije je unošenje u određena zaštićena područja potrebna biljna putovnica.
Navedeni popis sadrži:
(a) bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene u točki II. dijela A Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ;
(b) ostalo bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene prema članku 50. stavku 2.
Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2.
2. Putem provedbenog akta Komisija može izmijeniti provedbeni akt iz stavka 1. u sljedećim slučajevima:
(a) ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji nije naveden u tom aktu zadovoljava uvjete iz stavka 1. točke (b);
(b) ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom provedbenom aktu ne zadovoljava uvjete iz stavka 1. točke (a) ili (b).
Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2.
3. Putem provedbenog akta Komisija može izmijeniti provedbeni akt iz stavka 1., te u skladu s načelima iz odjeljka 2. Priloga IV., ako postoji rizik da se na bilju, biljnom proizvodu ili drugom predmetu koji nije naveden u tom aktu udomaći karantenski štetni organizam zaštićenih područja ili ako, za bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom aktu, taj rizik više ne postoji.
Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.
4. Iznimno od stavaka 1., 2. i 3. za bilje, biljne proizvode ili ostale predmete koji podliježu člancima 52., 53., 54. i 70. nije potrebna biljna putovnica.
Članak 76.
Izuzetak za krajnje korisnike
Za premještanje malih količina bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta krajnjemu korisniku, uključujući neprofesionalne vrtlare, kako je primjereno za dotično bilje, biljne proizvode i ostale predmete, nije potrebna biljna putovnica. [Am. 110]
Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o određivanju najveće brojke kod malih količina bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta.
Članak 77.
Iznimke za premještanje unutar prostora specijaliziranog subjekta i između njih
Za premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar prostora istog specijaliziranog subjekta i između njih nije potrebna biljna putovnica.
Članak 78.
Sadržaj i format biljne putovnice
1. Biljna putovnica ima oblik zasebne etikete koja se ispisuje na svakoj prikladnoj podlozi, pod uvjetom da se biljna putovnica drži odvojeno od svih informacija ili etiketa koje bi mogle biti navedene na toj podlozi.
Biljna putovnica mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.
2. Biljna putovnica za premještanje po području Unije sadrži elemente određene u dijelu A Priloga VI.
Biljna putovnica za unošenje na zaštićeno područje i premještanje po njemu sadrži elemente određene u dijelu B Priloga VI.
3. U slučaju bilja za sadnju koje je proizvedeno ili stavljeno na raspolaganje na tržište u smislu članka 3. stavka 5. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o zakonu o biljnom reprodukcijskom materijalu], kao predosnovni, osnovni ili certificirani materijal u smislu članka 10. te Uredbe, biljna se putovnica uključuje, u zasebnom obliku, u službenu etiketu napravljenu u skladu s člankom 22. te Uredbe ili, kad je primjenjivo, u glavni certifikat koji je izdan u skladu s člankom 122. stavkom 1. te Uredbe.
Kad se primjenjuje ovaj stavak, biljna putovnica za premještanje po području Unije sadrži elemente određene u dijelu C Priloga VI.
Kad se primjenjuje ovaj stavak, biljna putovnica za unošenje na zaštićeno područje i premještanje po njemu sadrži elemente određene u dijelu D Priloga VI.
4. Komisija je, u skladu s člankom 98., ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni dijelova A, B, C i D Priloga VI. kako bi prilagodila te elemente, kad je primjenjivo, znanstvenom i tehničkom napretku.
5. Unutar jedne godine od stupanja na snagu ove Uredbe Komisija putem provedbenih akata donosi specifikacije formata biljne putovnice za premještanje po području Unije i biljne putovnice za unošenje na zaštićeno područje i premještanje po njemu, u vezi s biljnim putovnicama iz prvog i drugog podstavka stavka 2. te drugog i trećeg podstavka stavka 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.
Ako priroda bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta tako zahtijeva, za njih se mogu odrediti posebne specifikacije veličine.
Članak 79.
Izdavanje ovlaštenih specijaliziranih subjekata i nadležnih tijela
1. Biljne putovnice izdaju upisani subjekti, koje su nadležna tijela, u skladu s člankom 84., ovlastila za izdavanje biljnih putovnica, dalje u tekstu „ovlašteni subjekti”, pod nadzorom nadležnih tijela.
Ovlašteni subjekti izdaju biljne putovnice samo za bilje, biljne proizvode ili druge predmete za koje su odgovorni.
2. Međutim, biljne putovnice mogu izdati nadležna tijela ako tako zatraži upisani subjekt.
3. Ovlašteni subjekti izdaju biljne putovnice samo u prostorima, zbirnim skladištima i otpremnim centrima iz članka 62. stavka 2. točke (d).
Članak 80.
Temeljni zahtjevi za biljnu putovnicu za premještanje po području Unije
Biljna putovnica izdaje se za premještanje bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta po području Unije samo ako ispunjava sljedeće zahtjeve:
(a) nije zaražen karantenskim štetnim organizmima Unije;
(b) u skladu je s odredbama članka 37. stavka 1. koji se odnosi na prisutnost kvalitativnih štetnih organizama Unije na bilju za sadnju;
(c) u skladu je sa zahtjevima iz članka 41. stavaka 1. i 2.;
(d) kad je primjereno, zadovoljava pravila donesena u skladu s odredbama koje su donesene prema članku 27. stavcima 1. i 2. te članku 29. stavcima 1. i 2.; te
(e) kad je primjereno, u skladu je s mjerama koje su donijela nadležna tijela za iskorjenjivanje karantenskih štetnih organizama Unije prema članku 16. stavku 1. i iskorjenjivanje štetnih organizama koji se privremeno mogu uvrstiti na popis karantenskih štetnih organizama Unije prema članku 28. stavku 1.
Članak 81.
Temeljni zahtjevi za biljnu putovnicu za premještanje u zaštićeno područje i unutar njega
1. Biljna putovnica izdaje se za unošenje bilja, biljnog proizvoda i drugog predmeta na zaštićeno područje i premještanje po njemu samo ako ispunjavaju sve zahtjeve iz članka 80., kao i sljedeće zahtjeve:
(a) nisu zaraženi karantenskim štetnim organizmima zaštićenih područja; te su
(b) u skladu sa zahtjevima iz članka 50. stavaka 1. i 2.
2. Kad se primjenjuje članak 33. stavak 2. biljna se putovnica iz stavka 1. ne izdaje.
Članak 82.
Pregledi za biljne putovnice
1. Biljnu putovnicu može se izdati samo za bilje, biljne proizvode i druge predmete za koje je detaljan pregled u skladu sa stavcima 2., 3. i 4. pokazao da ispunjavaju zahtjeve iz članka 80. te, po potrebi, članka 81.
Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti mogu se pregledati ili zasebno ili se mogu pregledati njihovi reprezentativni uzorci. Pregledom se obuhvaća i materijal za pakiranje bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta o kojima je riječ.
2. Pregled obavlja ovlašteni subjekt ili, prema potrebi u skladu s člankom 79. stavkom 2., nadležna tijela.
3. Pregled ispunjava sljedeće zahtjeve:
(a) obavlja se često, u prikladno vrijeme te uzimajući u obzir rizike povezane s njim;
(b) provodi se u prostorima, zbirnim skladištima i otpremnim centrima iz članka 62. stavka 2. točke (d); te se
(c) izvodi vizualnim pregledima i, ako se sumnja na prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije ili, u slučaju zaštićenih područja, karantenskog štetnog organizma zaštićenih područja, uzorkovanjem i testiranjem.
Navedeni se pregled obavlja ne dovodeći u pitanje nijedan poseban zahtjev za pregled ili mjere donesene u skladu s člankom 27. stavcima 1., 2. ili 3., člankom 29. stavcima 1., 2. ili 3., člankom 41. stavcima 1. i 2., te člankom 50. stavcima 1. i 2.
4. Komisija je, u skladu s člankom 98., ovlaštena donositi delegirane akte o određivanju detaljnih mjera koje se odnose na vizualni pregled, uzorkovanje i testiranje, te učestalost i vrijeme pregleda iz stavaka 1., 2. i 3., u pogledu posebnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, na temelju određenih fitosanitarnih rizika koje mogu predstavljati. Po potrebi navedeni pregledi odnose se na određeno bilje za sadnju koje spada u kategorije iz članka 12. stavka 1. Uredbe (EU) br. .../.... (Ured za publikacije, molimo unesite broj Uredbe o proizvodnji i stavljanju na raspolaganje na tržište biljnog reprodukcijskog materijala) te se, po potrebi, obavljaju za svaki od elemenata, kako je primjereno, određenih u dijelu D Priloga II. toj Uredbi.)
Ako Komisija donese takav delegirani akt za bilje za sadnju, a to bilje za sadnju podliježe certifikacijskim shemama prema članku 20. stavku 1. Uredbe (EU) br. .../.... [Ured za publikacije, molimo unesite broj Uredbe o proizvodnji i stavljanju na raspolaganje na tržište biljnog reprodukcijskog materijala], pregledi se ujedinjuju u jednoj certifikacijskoj shemi.
Kod donošenja navedenih delegiranih akata Komisija uzima u obzir razvoj tehničkih i znanstvenih spoznaja i dostignuća. [Am. 111]
Članak 83.
Prilaganje biljnih putovnica
Ovlašteni subjekti ili, kada je primjereno u skladu s člankom 79. stavkom 2., nadležna tijela prilažu biljne putovnice svakoj partiji bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta prije njihova premještanja po području Unije prema članku 74. ili prije donošenja na zaštićeno područje ili premještanja unutar njega prema članku 75. Ako se takvo bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti premještaju u paketu, bali ili spremniku, biljna se putovnica prilaže tom paketu, bali ili spremniku.
Članak 84.
Ovlaštenje specijaliziranih subjekata za izdavanje biljnih putovnica
1. Nadležno tijelo ovlašćuje specijalizirani subjekt za izdavanje biljnih putovnica (dalje u tekstu „ovlaštenje za izdavanje biljnih putovnica”) ako taj specijalizirani subjekt zadovoljava sljedeće uvjete:
(a) ima potrebno znanje za obavljanje pregleda iz članka 82. koji se odnose na karantenske štetne organizme Unije, karantenske štetne organizme zaštićenih područja i kvalitativne štetne organizme Unije koji bi mogli utjecati na dotično bilje, biljne proizvode i druge predmete te koji se odnosi na znakove prisutnosti navedenih štetnih organizama i simptome koje su uzrokovali, načine sprječavanje prisutnosti i širenja tih štetnih organizama te načine njihova iskorjenjivanja;
(b) ima sustave i postupke koji mu omogućuju izvršiti obveze koje se odnose na sljedivost prema člancima 65. i 66.
2. Komisija je, u skladu s člankom 98., ovlaštena donositi delegirane akte o određivanju zahtjeva vezanih za kvalifikacije koje specijalizirani subjekti moraju zadovoljiti kako bi bili sukladni uvjetima iz stavka 1. točke (a).
Članak 85.
Obveze ovlaštenih subjekata
1. Ako ovlašteni subjekt namjerava izdati biljnu putovnicu, identificira i nadzire točke postupka njezine izrade te točke koje se odnose na premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koje obavlja navedeni subjekt, koje su presudne u pogledu sukladnosti s pravilima donesenima prema članku 27. stavcima 1., 2. i 3., članku 29. stavcima 1., 2. i 3., članku 37. stavku 1., članku 41. stavku 3., člancima 80. i 82. te, po potrebi, članku 33. stavku 2., članku 50. stavku 3. i članku 81.
Vodi evidenciju o identifikaciji i nadziranju tih točaka.
2. Ovlašteni subjekt iz stavka 1. osigurava prikladno osposobljavanje svojeg osoblja koje je uključeno u preglede iz članka 82., kako bi se osiguralo da to osoblje ima potrebno znanje za obavljanje tih pregleda.
Članak 86.
Planovi upravljanja fitosanitarnim rizicima
1. Nadležno tijelo može, po potrebi, odobriti planove ovlaštenih subjekata za upravljanje fitosanitarnim rizicima u kojima su određene mjere koje ti subjekti provode radi izvršavanja obveza iz članka 85. stavka 1.
2. Plan upravljanja fitosanitarnim rizicima obuhvaća, kad je primjereno u obliku priručnika s uputama, barem sljedeće:
(a) informacije koje se zahtijevaju u skladu s člankom 62. stavkom 2. o upisu ovlaštenog subjekta;
(b) informacije koje se zahtijevaju u skladu s člankom 65. stavkom 3. i člankom 66. stavkom 1. o sljedivosti bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta;
(c) opis postupaka proizvodnje ovlaštenog subjekta i njegove aktivnosti u pogledu premještanja i prodaje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta;
(d) analizu kritičnih točaka iz članka 85. stavka 1. te mjera koje je ovlašteni subjekt poduzeo kako bi ublažio fitosanitarne rizike povezane s tim kritičnim točkama;
(e) postupke i mjere predviđene u slučaju sumnje na karantenske štetne organizme ili njihova pronalaska, evidenciju tih sumnji ili pronalazaka te evidenciju poduzetih radnji;
(f) uloge i odgovornosti osoblja uključenog u obavještavanje iz članka 9. stavka 1., preglede iz članka 82. stavka 1. te izdavanje biljnih putovnica prema članku 79. stavku 1., članku 88. stavcima 1. i 2. te članku 89.;
(g) osposobljavanje osoblja iz točke (f).
3. Komisija je, u skladu s člankom 98., ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni elemenata iz stavka 2.
Članak 87.
Oduzimanje ovlaštenja
1. Ako nadležno tijelo ustanovi da ovlašteni subjekt nije u skladu s člankom 82. stavcima 1., 2., 3. ili 4. ili člankom 84. stavkom 1., ili da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet za koje je taj specijalizirani subjekt izdao biljnu putovnicu nisu u skladu s člankom 80. ili, po potrebi, člankom 81., to tijelo odmah poduzima potrebne mjere kako bi se osiguralo da se nesukladnost s tim odredbama prekine.
2. Ako je nadležno tijelo poduzelo mjere u skladu sa stavkom 1., osim oduzimanja ovlaštenja za izdavanje biljnih putovnica, a nesukladnost se nastavi, to tijelo odmah oduzima navedeno ovlaštenje.
Članak 88.
Zamjena biljne putovnice
1. Ovlašteni subjekt koji je primio partiju bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta za koje je izdana biljna putovnica, ili nadležno tijelo koje djeluje na zahtjev specijaliziranog subjekta, može izdati novu biljnu putovnicu za tu partiju, zamjenjujući biljnu putovnicu prvotno izdanu za tu partiju, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz stavka 3.
2. Ako je partija bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta, za koje je izdana biljna putovnica, podijeljena u dvije ili više partija, ovlašteni subjekt koji je odgovoran za te nove partije, ili nadležno tijelo koje djeluje na zahtjev specijaliziranog subjekta, izdaje biljnu putovnicu za svaku novu partiju nastalu podjelom, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz stavka 3. Navedene biljne putovnice zamjenjuju biljne putovnice izdane za prvotnu partiju.
Ako su dvije partije, za svaku od kojih je izdana biljna putovnica, objedinjene u jednu partiju, ovlašteni subjekt odgovoran za tu novu partiju, ili nadležno tijelo koje djeluje na zahtjev specijaliziranog subjekta, izdaje biljnu putovnicu za tu partiju. Navedena biljna putovnica zamjenjuje biljnu putovnicu izdanu za prvotne partije, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz stavka 3.
3. Biljna putovnica iz stavaka 1. i 2. može se izdati jedino ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) ako je identitet bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta zajamčen; te
(b) ako su dotično bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti još uvijek u skladu sa zahtjevima iz članaka 80. i 81.
4. Ako se biljna putovnica izda prema stavku 1. ili 2., pregled iz članka 82. stavka 1. nije potreban.
5. Poslije zamjene biljne putovnice iz stavaka 1. i 2. ovlašteni subjekt tri godine zadržava zamijenjenu biljnu putovnicu.
Ako nadležno tijelo izda biljnu putovnicu kako bi se zamijenila druga biljna putovnica, specijalizirani subjekt, na čiji je zahtjev ona izdana, tri godine zadržava zamijenjenu biljnu putovnicu.
Članak 89.
Biljne putovnice koje zamjenjuju fitosanitarne certifikate
1. Iznimno od članka 82., ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet unesen iz treće zemlje na područje Unije, za čije je premještanje unutar područja Unije potrebna biljna putovnica prema provedbenim aktima iz članka 74. stavka 1. i članka 75. stavka 1., takva se putovnica izdaje ako su na zadovoljavajući način izvršeni pregledi prema članku 47. stavku 1. Uredbe (EU) br. .../.... [Broj Uredbe o službenom nadzoru] koji se odnose na unošenje bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta te ako su došli do rezultata da dotično bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti ispunjavaju temeljne zahtjeve za izdavanje biljne putovnice u skladu s člankom 80. i prema potrebi člankom 81.
2. Poslije izdavanja biljne putovnice iz stavka 1. ovlašteni subjekt koji izdaje tu biljnu putovnicu, po potrebi, tri godine zadržava fitosanitarni certifikat.
Kad se primjenjuje točka (c) članka 95. stavka 2., taj fitosanitarni certifikat zamjenjuje se svojom ovjerenom kopijom.
Članak 90.
Obveza uklanjanja biljne putovnice
1. Specijalizirani subjekt pod čijim je nadzorom partija bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta uklanja biljnu putovnicu s te partije ako ustanovi da bilo koji od zahtjeva iz članaka 78. do 82., 84. ili 85. nije ispunjen.
Specijalizirani subjekt poništava tu biljnu putovnicu povlačenjem jasno vidljive i neizbrisive dijagonalne crvene crte preko nje.
2. Ako specijalizirani subjekt ne postupi u skladu sa stavkom 1., nadležna tijela uklanjaju biljnu putovnicu s te partije i poništavaju je povlačenjem jasno vidljive i neizbrisive dijagonalne crvene crte preko nje.
3. Kad se primjenjuju stavci 1. i 2., dotični specijalizirani subjekt tri godine zadržava nevažeću biljnu putovnicu.
4. Kad se primjenjuju stavci 1. i 2., dotični specijalizirani subjekt sukladno tomu obavještava ovlašteni subjekt ili nadležno tijelo koje je izdalo nevažeću biljnu putovnicu.
5. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice ako je biljna putovnica uklonjena i poništena prema stavku 2.
Odjeljak 3.
Ostale potvrde
Članak 91.
Označavanje drvenog materijala za pakiranje
1. Oznaka kojom se potvrđuje da je drveni materijal za pakiranje tretiran protiv karantenskih štetnih organizama Unije i karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja, u skladu s metodom određenom prema članku 27. stavku 1. ili 2., članku 29. stavku 1. ili 2., članku 41. stavku 1. ili 2. ili članku 50. stavku 1. ili 2., sadrži elemente određene u Prilogu VII.
2. Komisija je, u skladu s člankom 98., ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni Priloga VII. radi prilagodbe te oznake razvoju međunarodnih standarda.
3. Oznaku postavlja samo specijalizirani subjekt ovlašten u skladu s člankom 92.
4. Komisija putem provedbenih akata usvaja specifikacije formata oznake iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.
Članak 92.
Ovlaštenje i nadzor specijaliziranih subjekata koji postavljaju oznaku na drveni materijal za pakiranje na području Unije
1. Ovlaštenje za postavljanje oznake iz članka 91. stavka 3. dodjeljuje se upisanom subjektu pod uvjetom da ispunjava sljedeće uvjete:
(a) ima potrebno znanje za tretiranje drvenog materijala za pakiranje koji se zahtijeva prema aktima iz članka 91. stavka 1.;
(b) djeluje u prikladnim prostorima kako bi proveo to tretiranje (dalje u tekstu: „prostori za tretiranje”).
Komisija je, u skladu s člankom 98., ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni zahtjeva za ovlaštenje, kad je to primjereno u pogledu razvoja znanstvenih i tehničkih spoznaja.
Nadležno tijelo dodjeljuje ovlaštenje na zahtjev.
2. Iznimno od stavka 1., ovlaštenje iz tog stavka, koje se odnosi na označavanje drvenog materijala za pakiranje u potpunosti napravljenog od tretiranog drva, može se dodijeliti ako upisani subjekt ispunjava sve sljedeće uvjete:
(a) isključivo se koristi drvom iz prostora za tretiranje kojima upravlja upisani subjekt ovlašten prema stavku 1.;
(b) osigurava da se podrijetlo drva korištenog u te svrhe može slijediti sve do prostora za tretiranje;
(c) kad je primjenjivo prema članku 27. stavcima 1. i 2., članku 29. stavcima 1. i 2., članku 41. stavcima 1. i 2. te članku 50. stavcima 1. i 2., koristi se isključivo drvom iz točke (a) uz koje je priložena biljna putovnica.
3. Nadležno tijelo nadzire specijalizirane subjekte ovlaštene prema stavku 1. kako bi utvrdilo i osiguralo da tretiraju i označavaju drveni materijal za pakiranje u skladu s člankom 91. stavkom 1. i ispunjavaju uvjete određene u stavcima 1. i 2.
Komisija je, u skladu s člankom 98., ovlaštena donositi delegirane akte o nadopunjavanju zahtjeva određenih u ovom stavku koji se odnose na nadzor koji nadležno tijelo provodi nad specijaliziranim subjektima.
4. Ako nadležno tijelo sazna da specijalizirani subjekt ne ispunjava zahtjeve iz stavaka 1., 2. ili 3., navedeno nadležno tijelo odmah poduzima mjere potrebne kako bi se osiguralo da se nesukladnost s tim odredbama prekine.
Ako je nadležno tijelo poduzelo te mjere, osim oduzimanja ovlaštenja iz stavka 1., a nesukladnost i dalje postoji, to tijelo odmah oduzima ovlaštenje iz stavka 1.
Članak 93.
Potvrde osim oznake na drvenom materijalu za pakiranje
1. Komisija je, u skladu s člankom 98., ovlaštena donositi delegirane akte o određivanju elemenata koje trebaju sadržavati službene potvrde, specifične za bilje, biljne proizvode ili druge predmete, osim drvenog materijala za pakiranje, koji se prema primjenjivim međunarodnim standardima zahtijevaju kao dokaz provedbe mjera donesenih prema članku 27. stavku 1. ili 2., članku 29. stavku 1. ili 2., članku 41. stavku 1. ili 2. ili članku 50. stavku 1. ili 2.
2. Ti delegirani akti mogu odrediti zahtjeve koji se odnose na jedan od sljedećih elemenata ili više njih:
(a) ovlašćivanje specijaliziranih subjekata u pogledu izdavanja službenih potvrda iz stavka 1.;
(b) nadzor koji nadležno tijelo provodi nad specijaliziranim subjektima ovlaštenima prema točki (a);
(c) oduzimanje ovlaštenja iz točke (a).
3. Komisija putem provedbenih akata donosi specifikacije formata potvrda iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.
Odjeljak 4.
Izvoz bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz područja Unije
Članak 94.
Fitosanitarni certifikat za izvoz
1. Ako je za izvoz bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta s područja Unije u treću zemlju zbog pravila te treće zemlje potreban fitosanitarni certifikat (dalje u tekstu: „fitosanitarni certifikat za izvoz”), taj certifikat izdaje nadležno tijelo na zahtjev specijaliziranog subjekta pod čijim su nadzorom bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji je predviđen za izvoz.
2. Fitosanitarni certifikat za izvoz izdaje se pod uvjetom da su dostupne informacije dostatne kako bi se utvrdila sukladnost sa zahtjevima dotične treće zemlje. Te informacije, kad je primjenjivo, mogu dolaziti od jednog ili više sljedećih elemenata:
(a) iz biljne putovnice iz članka 73. koja prati bilje, biljni proizvod ili drugi predmet;
(b) s oznake drvenog materijala za pakiranje iz članka 91. stavka 1. ili potvrde iz članka 93. stavka 1.;
(c) iz informacija uključenih u predizvozni certifikat iz članka 96.;
(d) iz službenih informacija navedenih u fitosanitarnom certifikatu iz članka 67. ako je bilje, biljni proizvodi ili drugi predmet unesen na područje Unije iz treće zemlje;
(e) iz službenih inspekcija,uzorkovanja i testiranja dotičnog bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta.
3. Fitosanitarni certifikat za izvoz sadrži elemente određene u dijelu A Priloga VIII.
4. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni dijela A Priloga VIII. kako bi ih prilagodila znanstvenom i tehničkom napretku i razvoju međunarodnih standarda.
5. Komisija putem provedbenih akata donosi specifikacije formata fitosanitarnog certifikata iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.
6. Elektronički fitosanitarni certifikati za izvoz vrijede samo ako su predloženi putem računalnog sustava za upravljanje informacijama iz članka 130. Uredbe (EU) br. .../.... [Broj Uredbe o službenom nadzoru] ili u elektroničkoj razmjeni s njim.
Članak 95.
Fitosanitarni certifikat za reeksport
1. Ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet potječe iz treće zemlje, a donesen je na područje Unije iz te ili druge treće zemlje, fitosanitarni certifikat za reeksport može se izdati umjesto fitosanitarnog certifikata za izvoz.
Fitosanitarni certifikat za reeksport izdaje nadležno tijelo na zahtjev specijaliziranog subjekta pod čijim su nadzorom bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji je predviđen za izvoz.
2. Fitosanitarni certifikat za reeksport izdaje se pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a) dotično bilje, biljni proizvod ili drugi predmet nisu uzgojeni, proizvedeni ili obrađeni u državi članici iz koje se izvoze u dotičnu treću zemlju;
(b) dotično bilje, biljni proizvod ili drugi predmet, prilikom skladištenja u državi članici iz koje se treba izvesti u tu treću zemlju, nisu bili izloženi nikakvom riziku od zaraze karantenskim štetnim organizmima, koje kao takve navodi ta treća zemlja;
(c) kad je moguće, fitosanitarnomu certifikatu za reeksport prilaže se fitosanitarni certifikat koji dolazi uz bilje, biljni proizvod ili drugi predmet iz treće zemlje podrijetla, ili njegova ovjerena kopija.
3. Odredbe članka 94. stavka 2. koje se odnose na informacije dostatne kako bi se ovjerila sukladnost sa zahtjevima dotične treće zemlje, primjenjuju se sukladno tomu.
4. Fitosanitarni certifikat za reeksport sadrži elemente određene u dijelu B Priloga VIII.
5. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni dijela B Priloga VIII. kako bi ga prilagodila znanstvenom i tehničkom napretku i razvoju međunarodnih standarda.
6. Komisija putem provedbenih akata donosi specifikacije formata fitosanitarnog certifikata iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.
6a. Komisija se savjetuje sa savjetodavnom skupinom o prehrambenom lancu i zdravlju bilja i životinja utvrđenima u okviru Odluke Komisije 2004/613/EZ(31). Ta savjetodavna skupina daje doprinos tijekom pripreme provedbenih i delegiranih akata. [Am. 113]
7. Elektronički fitosanitarni certifikat za reeksport valjan je samo ako je predložen putem računalnog sustava za upravljanje informacijama iz članka 130. Uredbe (EU) br. .../.... [Broj Uredbe o službenom nadzoru] ili u elektroničkoj razmjeni s njim.
Članak 96.
Predizvozni certifikati
1. Država članica iz koje se bilje, biljni proizvodi i ostali predmeti iz članka 94. stavka 1. izvoze i država članica u kojoj su bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti uzgojeni, proizvedeni ili obrađeni po potrebi razmjenjuju informacije potrebne za neodgodivo izdavanje fitosanitarnog certifikata za izvoz.
2. Razmjena informacija iz stavka 1. ima oblik usklađenog dokumenta (dalje u tekstu „predizvozni certifikat”) u kojem država članica u kojoj su bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti uzgojeni, proizvedeni ili obrađeni, potvrđuje sukladnost tog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta s posebnim fitosanitarnim zahtjevima u vezi jednog ili više sljedećih elemenata:
(a) na bilju, biljnim proizvodima ili drugim predmetima ne postoji određeni štetni organizam;
(b) podrijetlo bilja, biljnih proizvoda ili ostalih predmeta;
(c) fitosanitarni postupak primijenjen na proizvodnju ili obradu bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta.
3. Država članica u kojoj su bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti uzgojeni, proizvedeni ili obrađeni izdaje predizvozni certifikat na zahtjev specijaliziranog subjekta ili ovlaštenih specijaliziranih subjekata navedenih u članku 84., dok se to bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti nalaze na prostorima dotičnog specijaliziranog subjekta. [Am. 114]
4. Predizvozni certifikat prilaže se bilju, biljnim proizvodima i drugim predmetima tijekom njihova premještanja unutar područja Unije, osim ako su države članice informacije koje sadrži razmijenile elektroničkim putem.
5. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se određuje sadržaj predizvoznog certifikata.
6. Komisija putem provedbenih akata donosi specifikacije formata predizvoznog certifikata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.
Poglavlje VII.
Mjere potpore Komisije
Članak 97.
Uspostavljanje elektroničkog sustava obavještavanja
1. Komisija uspostavlja elektronički sustav za podnošenje obavijesti država članica te za obavještavanje specijaliziranih subjekata ako je potrebno. [Am. 115]
Taj je sustav povezan i usklađen s računalnim sustavom za upravljanje informacijama iz članka 130. stavka 1. Uredbe (EU) br. .../.... [Broj Uredbe o službenom nadzoru].
2. Ako se obavijest odnosi na prisutnost štetnog organizma na bilju, biljnim proizvodima ili drugim predmetima koji su uneseni na područje Unije, službeno predstavljeni za unošenje na njega ili premještani po njemu, obavijest iz stavka 1. sadrži uputu na bilje, biljne proizvode i druge predmete, prirodu nesukladnosti i poduzete mjere.
Ako se obavijest odnosi na prisutnost štetnog organizma na području države članice, osim na bilju, biljnom proizvodu ili drugom predmetu koji su uneseni na područje Unije, službeno predstavljeni za unošenje na njega ili premještani po njemu, obavijest iz stavka 1. sadrži uputu na bilje, biljne proizvode i druge predmete, ime štetnog organizma, lokaciju i koordinate GPS-a navedene prisutnosti te poduzete mjere.
Poglavlje VIII.
Završne odredbe
Članak 98.
Vršenje delegiranja
1. Ovlast donošenja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.
2. Delegiranje ovlasti iz članka 1. stavka 2., članka 5. stavaka 2., 3. i 4., članka 6. stavka 2., članka 7. stavaka 1. i 2., članka 8. stavka 6., članka 11. stavka 3., članka 20., članka 22. stavka 3., članka 27., članka 30., članka 32. stavka 4., članka 34. stavka 1., članka 37. stavka 3., članka 38., članka 44. stavka 2., članka 45. stavka 3., članka 46. stavka 6., članka 48, članka 67. stavka 4., članka 71. stavka 4., članka 76., članka 78. stavka 4., članka 84. stavka 2., članka 86. stavka 3., članka 91. stavka 2., članka 92. stavaka 1. i 3., članka 93. stavka 1., članka 94. stavka 4., članka 95. stavka 5. i članka 96. stavka 5. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme razdoblje od pet godina od(32). Delegiranje ovlasti automatski se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće ne usprotive produženju. . [Am. 116]
3. Delegiranje ovlasti iz članka 1. stavka 2., članka 5. stavaka 2., 3. i 4., članka 6. stavka 2., članka 7. stavaka 1. i 2., članka 8. stavka 6., članka 11. stavka 3., članka 20., članka 22. stavka 3., članka 27., članka 30., članka 32. stavka 4., članka 34. stavka 1., članka 37. stavka 3., članka 38., članka 44. stavka 2., članka 45. stavka 3., članka 46. stavka 6., članka 48., članka 67. stavka 4., članka 71. stavka 4., članka 76., članka 78. stavka 4., članka 84. stavka 2., članka 86. stavka 3., članka 91. stavka 2., članka 92. stavaka 1. i 3., članka 93. stavka 1., članka 94. stavka 4., članka 95. stavka 5. i članka 96. stavka 5. Europski parlament ili Vijeće mogu opozvati u bilo kojem trenutku. Odlukom o opozivu prestaje vrijediti delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Ona stupa na snagu dan nakon objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum određen u njemu. Ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi. [Am. 117]
4. Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istodobno obavještava Europski parlament i Vijeće.
5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 1. stavkom 2., člankom 5. stavcima 2., 3. i 4.člankom 7. stavcima 1. i 2., člankom 8. stavkom 6., člankom 11. stavkom 3., člankom 20., člankom 22. stavkom 3., člankom 27., člankom 30., člankom 32. stavkom 4., člankom 34. stavkom 1., člankom 37. stavkom 3., člankom 38., člankom 44. stavkom 2., člankom 45. stavkom 3., člankom 46. stavkom 6., člankom 48., člankom 67. stavkom 4., člankom 71. stavkom 4., člankom 76., člankom 78. stavkom 4., člankom 84. stavkom 2., člankom 86. stavkom 3., člankom 91. stavkom 2., člankom 92. stavcima 1. i 3., člankom 93. stavkom 1., člankom 94. stavkom 4., člankom 95. stavkom 5. i člankom 96. stavkom 5. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od obavještavanja Europskog parlamenta i Vijeća na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. To se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
5a. Četiri godine nakon (33), Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o upotrebi ovlasti za donošenje delegiranih akata predviđenih stavkom 2. [Am. 118]
Članak 98.a
Hitni postupak
1. Delegirani akti doneseni na temelju ovog članka odmah stupaju na snagu i primjenjuju se ako nije iznesen nijedan prigovor u skladu sa stavkom 2. U priopćenju Europskome parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi za upotrebu hitnog postupka.
2. Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom navedenim u članku 98. stavku 5. U tom slučaju Komisija stavlja izvan snage akt odmah nakon što je Europski parlament ili Vijeća obavijesti o odluci o protivljenju. [Am. 119]
Članak 99.
Postupak odbora
1. Komisiji pomaže Stalni odbor za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje osnovan temeljem članka 58. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(34). Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011.
2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.
Ako se mišljenje odbora treba dobiti na temelju pisanog postupka, navedeni postupak završava bez rezultata kad to u vremenskom roku za davanje mišljenja odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva obična većina članova odbora.
3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.
Ako se mišljenje odbora treba dobiti na temelju pisanog postupka, navedeni postupak završava bez rezultata kad to u vremenskom roku za davanje mišljenja odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva obična većina članova odbora.
4. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011, zajedno s člankom 5.
Članak 100.
Sankcije
Države članice određuju pravila za sankcije primjenjive na kršenja ove Uredbe i poduzimaju sve nužne mjere kako bi osigurale da se one primjenjuju. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, razmjerne opsegu financijskog gubitka i fitosanitarne štete nastalima kroz područje Unije i s učinkom odvraćanja. [Am. 120]
Države članice obavještavaju Komisiju o tim odredbama najkasnije do …… [Datum primjene ove Uredbe] i odmah je obavještavaju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.
Članak 101.
Stavljanje izvan snage
1. Direktiva 2000/29/EZ stavlja se izvan snage.
Izvan snage stavljaju se i sljedeći akti:
(a) Direktiva 69/464/EEZ;
(b) Direktiva 69/466/EEZ;
(c) Direktiva 74/647/EEZ;
(d) Direktiva 93/85/EEZ;
(e) Direktiva 98/57/EZ;
(f) Direktiva 2007/33/EZ.
2. Upućivanja na akte koji su stavljeni izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom navedenom u Prilogu IX. Uredbi.
Članak 102.
Izmjena Uredbe (EU) br. 652/2014
Uredba (EU) br. 652/2014 izmjenjuje se kako slijedi:
(1) U članku 1. točka (e) zamjenjuje se sljedećim:"
„(e) o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje;”
"
(2) U članku 16. stavku 1. točke (a), (b) i (c) zamjenjuju se sljedećim:"
„(a) mjere za iskorjenjivanje štetnih organizama iz zaraženog područja koje poduzimaju nadležna tijela prema članku 16. stavku 1., članku 27. stavku 1. ili članku 29. stavku 1. Uredbe (EU) br. […]/[…] Europskog parlamenta i Vijeća *;
(b)
mjere za obuzdavanje prioritetnog štetnog organizma, navedenog prema članku 6. stavku 2. Uredbe (EU) br. […]/[…]*, [SL: molimo umetnite broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje ] protiv kojeg su donesene mjere obuzdavanja Unije prema članku 27. stavku 2. ili članku 29. stavku 2. te Uredbe, u zaraženom području iz kojeg se taj prioritetni štetni organizam ne može iskorijeniti, ako su navedene mjere ključne za zaštitu područja Unije od daljnjeg širenja tog prioritetnog štetnog organizma. Navedene mjere odnose se na iskorjenjivanje tog štetnog organizma iz tampon zone koja okružuje to zaraženo područje, ako se otkrije njegova prisutnost u navedenoj tampon zoni;
(c)
mjere sprječavanja poduzete protiv širenja prioritetnog štetnog organizma, navedenoga prema članku 6. stavku 2. Uredbe (EU) br. […]/[…]*, [Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje ] protiv kojega su donesene mjere Unije prema članku 27. stavku 3. ili članku 29. stavku 3. te Uredbe, ako su te mjere ključne za zaštitu područja Unije od daljnjeg širenja tog prioritetnog štetnog organizma.
(ca)
mjere koje države članice provode kako bi brzo iskorijenile invazije stranih vrsta u ranoj fazi prema članku 15. Uredbe (EU) br. […]/2014 Europskog parlamenta i Vijeća**
_____________________
* Uredba (EU) br. …/2014 SL: Europskog parlamenta i Vijeća od … o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje (SL L …, ……., str. …) [Broj, datum, a u bilješci, uputa na objavu ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje]
** Uredba (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od …./2014 o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta (SL L …,…,…) [Broj, datum, a u bilješci, uputa na objavu ove Uredbe (EU). ”
"
(3) Članak 17. mijenja se kako slijedi:
(a) U prvom podstavku točke (a) i (d) zamjenjuju se sljedećim:"
„(a) odnose se na karantenske štetne organizme Unije, za koje nije poznato da se pojavljuju na području Unije, navedene prema članku 5. stavku 2. Uredbe (EU) br. […]/[…]*;[Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.]
(b)
odnose se na prioritetne štetne organizme navedene prema članku 6. stavku 2. Uredbe (EU) br. […]/[…]*;[Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.]
(c)
odnose se na štetne organizme, koji nisu navedeni kao karantenski štetni organizmi Unije i koji su obuhvaćeni mjerom koju je donijela Komisija prema članku 29. stavku 1. Uredbe (EU) br. […]/[…]*.[Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.]
(ca)
odnose se na žive primjerke vrsta, podvrsta ili niže taksonomske kategorije bilja, gljivica ili mikroorganizama koji bi ulaskom na teritorij Unije mogli imati negativni učinak na biljno zdravstvo, a koji su obuhvaćeni mjerama za rano iskorjenjivanje donesenima sukladno članku 15. Uredbe (EU) br.[…]/2014**[Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.] [Am. 122] ”
"
(b) Drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"
„Za mjere koje ispunjavaju uvjete iz točke (c) prvog podstavka nepovratna sredstva ne obuhvaćaju troškove nastale po isteku mjere koju je donijela Komisija prema članku 29. stavku 1. Uredbe (EU) br. […]/[…]*.[Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.] ”
"
(4) Stavak 1. članka 18. izmjenjuje se kako slijedi:
(a) Sljedeće zočke umeću se nakon točke (c):"
„(ca) troškovi koje snose države članice za naknadu subjektima iz članka 2. stavka 7. točaka (a), (b) i (c) Uredbe (EU) […]/[…]* [Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.]za vrijednost uništenog bilja, biljnih proizvoda ili ostalih predmeta koji podliježu mjerama iz članka 16. te Uredbe, u pogledu prioritetnih štetnih organizama navedenih prema članku 6. stavku 2. te Uredbe;
(cb)
troškovi koje snose države članice za naknadu subjektima iz članka 2. stavka 7. točaka (a), (b) i (c) Uredbe (EU) […]/2014 ** [Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.]za vrijednost uništenog bilja, biljnih proizvoda ili ostalih predmeta obuhvaćenih mjerama brzog iskorjenjivanja u ranoj fazi invazije donesenim sukladno članku 15. Uredbe (EU) br. Uredbe […]/[…]***.[Broj Uredbe o sprječavanju i upravljanju unošenjem i širenjem invazivnih stranih vrsta.] [Am. 123]
(cc)
troškovi naknade subjektima iz članka 2. stavka 7. točaka (a), (b) i (c) Uredbe (EU) […]/[…]**** .[Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.] za provedbu pojačanih mjera biosigurnosti za zaštitu teritorija Unije od prioritetnih štetnih organizama. [Am. 124] ”
"
(b) Točka (e) zamjenjuje se sljedećim:"
„(e) u iznimnim i propisno opravdanim slučajevima, uzimajući u obzir dodanu vrijednost mjera Unije, troškovi nastali tijekom poduzimanja ostalih mjera osim onih iz točaka (a) do (d), pod uvjetom da su takve mjere određene u odluci o nepovratnim sredstvima iz članka 36. stavka 4.”
"
(c) Dodaje se sljedeći drugi podstavak:"
„U svrhe točke točaka (ca), (cb) i (cc) prvog podstavka naknada ne premašuje tržišnu vrijednost bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta neposredno prije njihova uništenja i preostala vrijednost, ako postoji, oduzima se od naknade.” [Am. 125]
"
(5) Članak 19. izmjenjuje se kako slijedi:
(a) U prvom podstavku točke (a) i (b) zamjenjuju se sljedećim:"
„(a) odnose se na karantenske štetne organizme Unije, za koje nije poznato da se pojavljuju na području Unije, navedene prema članku 5. stavku 2. Uredbe (EU) br. […]/[…]*[Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.];
(b)
odnose se na prioritetne štetne organizme navedene prema članku 6. stavku 2. Uredbe (EU) […]/[…]*[Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.];
(c)
odnose se na štetne organizme koji nisu navedeni kao karantenski štetni organizmi Unije i koji su obuhvaćeni mjerom koju je donijela Komisija prema članku 29. stavku 1. Uredbe (EU) br. […]/[…]*.[Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.] ”
"
(b) Treći stavak zamjenjuje se sljedećim:"
„Za mjere koje ispunjavaju uvjete iz točke (c) prvog podstavka nepovratna sredstva ne obuhvaćaju troškove nastale po isteku mjere koju je donijela Komisija prema članku 29. stavku 1. Uredbe (EU) br. […]/[…]*.[Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.] ”
"
Članak 103.
Stupanje na snagu i primjena
1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od [Datum koji broji 36 mjeseci od stupanja na snagu].
2. Članak 97. stavak 2. primjenjuje se od datuma kad su uspostavljeni sustavi iz članka 97. stavka 1.
3. Akti iz točaka (a), (d), (e) i (f) članka 101. stavka 1. stavljaju se izvan snage 31. prosinca 2021. Ako su odredbe navedenih akata i odredbe ove Uredbe u suprotnosti, prevladavaju odredbe ove Uredbe.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u
Za Europski parlament Za Vijeće
Predsjednik Predsjednik
PRILOG I.
Područja za koja se, u svrhu ove Uredbe, upute na treće zemlju čitaju kao upute na treće zemlje i navedena područja te za koja se upute na područje Unije čitaju kao upute na područje Unije bez navedenih područja, kako je navedeno u članku 1. stavku 2.
Područja:
1. Gvadalupa
2. Francuska Gvajana
3. Martinik
4. Reunion
5. Sveti Martin
6. Mayotte
7. Ceuta
8. Melilla
9. Kanarski otoci
Prilog I.a
Popis karantenskih štetnih organizama Unije iz članka 5
ŠTETNI ORGANIZMI ZA KOJE NEMA SPOZNAJA O POJAVI U BILO KOJEM DIJELU ZAJEDNICE I ČIJI SU UČINCI RELEVANTNI ZA CIJELU ZAJEDNICU
a) Kukci, crvi i oblići, u svim fazama razvoja
Acleris spp. (izvaneuropske vrste)
Aculops fuchsiae Keifer
Agrilus planipennis Fairmaire
Aleurochantus spp.
Amauromyza maculosa (Malloch)
Anomala orientalis Waterhouse
Anoplophora chinensis (Thomson)
Anoplophora glabripennis (Motschulsky)
Anoplophora malasiaca (Forster)
Anthonomus bisignifer (Schenkling)
Anthonomus signatus (Say)
Aonidella citrina Coquillet
Aphelenchoïdes besseyi Christie
Arrhenodes minutus Drury
Aschistonyx eppoi Inouye
Bemisia tabaci Genn. (izvaneuropska populacija) prijenosnici virusa kao što su:
a) virus zlatnog mozaika graha
b) virus blagog šarenila crnookice
c) virus zaraznog žutila zelene salate
d) virus blagi tigré paprike
e) virus frkanja lišća buče
f) virus mozaika Euphorbia
g) virus rajčice Florida
Bursaphelenchus xylophilus (Steiner i Buher) Nickle i dr.
Carposina niponensis Walsingham
Cicadellidae (izvaneuropska), prijenosnici Pierceove bolesti (koju uzrokuje Xylella fastidiosa) kao što su:
(a) Carneocephala fulgida Nottingham
(b) Draeculacephala minerva Bali
(c) Graphocephala atropunctata (Signoret)
Choristoneura spp. (neeuropske vrste)
Conotrachelus nenuphar (Herbst)
Dendrolimus sibiricus Tschetverikov
Diabrotica barberi Smith & Lawrence
Diabrotica undecimpunctata howardi Barber
Diabrotica undecimpunctata undecimpunctata Mannerheim
Diabrotica virgifera zeae Krysan & Smith
Diaphorina citri Kuway
Enarmonia packardi (Zeller)
Enarmonia prunivora Walsh
Eotetranychus lewisi McGregor
Grapholita inopinata Heinrich
Heliothis zea (Boddie)
Hirschmanniella spp., osim Hirschmanniella gracilis (de Man) Luc & Goodey
Hishomonus phycitis
Leucaspis japonica Ckll.
Liriomyza sativae Blanchard
Listronotus bonariensis (Kuschel)
Longidorus diadecturus Eveleigh i Allen
Margarodidae, izvaneuropske vrste kao što su:
a) Margarodes vitis (Phillipi)
b) Margarodes vredendalensis de Klerk
c) Margarodes prieskeansis Jakubski
Monochamus spp. (neeuropske vrste)
Myndus crudus Van Duzee
Nacobbus aberrans (Thorne) Thorne i Allen
Naupactus leucoloma Boheman
Numonia pirivorella (Matsumura)
Oligonychus perditus Pritchard i Baker
Pissodes spp. (izvaneuropske vrste)
Premnotrypes spp. (izvaneuropske vrste)
Pseudopityophthorus minutissimus (Zimmermann)
Pseudopityophthorus pruinosus (Eichhoff)
Radopholus citrophilus Huettel Dickson i Kaplan
Rhynchophorus palmarum (L.)
Scaphoideus luteolus (Van Duzee)
Scirtothrips aurantii Faure
Scirtothrips dorsalis Hood
Scirtothrips citri (Moultex)
Scolytidae spp. (izvaneuropske vrste)
Scrobipalpopsis solanivora Povolny
Spodoptera eridania (Cramer)
Spodoptera frugiperda (Smith)
Spodoptera litura (Fabricus)
Tachypterellus quadrigibbus Say
Taxoptera citricida Kirk.
Thaumatotibia leucotreta
Thrips palmi Karny
Tephritidae (izvaneuropska) kao što su:
(a) Anastrepha fraterculus (Wiedemann)
(b) Anastrepha ludens (Loew)
(c) Anastrepha obliqua Macquart
(d) Anastrepha suspensa (Loew)
(e) Dacus ciliatus Loew
(f) Dacus cucurbitae Coquillet
(g) Dacus dorsalis Hendel
(h) Dacus tryoni (Froggatt)
(i) Dacus tsunconis Miyake
(j) Dacus zonatus Saund.
(k) Epochra canadensis (Loew)
(l) Pardalaspis cyanescens Bezzi
(m) Pardalaspis quinaria Bezzi
(n) Pterandrus rosa (Karsch)
(o) Rhacochlaena japonica Ito
(p) Rhagoletis cingulata (Loew)
(q) Rhagoletis completa Cresson
(r) Rhagoletis fausta (Osten-Sacken)
(s) Rhagoletis indifferens Curran
(t) Rhagoletis mendax Curran
(u) Rhagoletis pomonella Walsh
(v) Rhagoletis ribicola Doane
(w) Rhagoletis suavis (Loew)
Trioza erytreae Del Guercio
Unaspis citri Comstock
Xiphinema americanum Cobb sensu lato (izvaneuropske populacije)
Xiphinema californicum Lamberti et Bleve-Zacheo
(b) Bakterije
Bakterija zelenjenja citrusa
Šarena kloroza citrusa
Erwinia stewartii (Smith) Dye
Xanthomonas campestris (sve gljivice patogene za citruse)
Xanthomonas campestris pv. oryzae (Ishiyama) Dye i pv. oryzicola (Fang. i dr.) Dye
Cercoseptoria pini-densifloae (Hori i Nambu) Deighton
Cercospora angolensis Carv.i Mendes
Ciborinia camelliae Kohn
Chrysomyxa arctostaphyli Dietel
Cronartium spp. (izvaneuropske vrste)
Diaporthe vaccinii Shaer
Endocronartium spp. (izvaneuropske vrste)
Elsinoe spp. Bitanc. i Jenk. Mendes
Fusarium oxysporum f. sp. albedinis (Kilian i Maire) Gordon
Guignardia citricarpa Kiely (sve gljivice patogene za citruse)
Guignardia laricina (Saw.) Yamamoto i Ito
Guignardia piricola (Nosa) Yamamoto
Gymnosporangium spp. (neeuropske vrste)
Inonotus weiril (Murril) Kotlaba i Pouzar
Melampsora farlowii (Arthur) Davis
Monilinia fructicola (Winter) Honey
Mycosphaerella larici-leptolepis Ito i dr.
Mycosphaerella populorum G. E. Thompson
Phoma andina Turkensteen
Phyllosticta solitaria Ell. i Ev.
Puccinia pittieriana Hennings
Septoria lycopersici Speg. var. malagutii Ciccarone i Boerema
Scirrhia acicola (Dearn.) Siggers
Stegophora ulmea (Schweinitz: Fries) Sydow & Sydow
Thecaphora solani Barrus
Tilletia indica Mitra
Trechispora brinkmannii (Bresad.) Rogers
Venturia nashicola Tanaka et Yamamoto
(d) Virusi i virusima slični organizmi
Elm phlöem mikroplazma nekroze
Krumpirovi virusi i virusima slični organizmi kao što su:
(a) Andski krumpirov latentni virus
(b) Andski virus krumpirovog šarenila
(c) Arracacha virus B, rod oca
(d) Virus krumpirovog crnog prstenastog šarenila
(e) Viroid vretenastog gomolja krumpira
(f) Krumpirov virus T
(g) Izvaneuropski izolati krumpirovog virusa A, M, S, V, X i Y (uključujući Y o, Y n i Y e); i virus umotavanja lišća krumpira
Virus prstenastog šarenila duhana
Virus prstenastog šarenila rajčice
Virusi i virusima slični organizmi iz skupine Cydonia Mill., Fragaria L., Malus Mill., Prunus L., Pyrus L., Ribes L., Rubus L. i Vitis L., kao što su:
(a) Virus šarenila lišća borovnice
(b) Virus hrapavog lišća trešnje (američki)
(c) Virus mozaika breskve (američki)
(d) Lažna rickettsia breskve
(e) Virus rosette mozaika breskve
(f) Rosette mikoplazma breskve
(g) Mikoplazma X-bolesti breskve
(h) Mikoplazma žutila breskve
(i) Virus linijske strukture šljive (američki)
(j) Virus frkanja lišća maline (američki)
(k) Latentni „C” virus jagode
(l) Virus prugavosti lišća jagode
(m) Mikoplazma metle vještice jagode
(n) izvaneuropski virusi i virusima slični organizmi iz skupine Cydonia Mill., Fragaria L., Malus Mill., Prunus L., Pyrus L., Ribes L., Rubus L. i Vitis L.
Virusi koje prenosi Bemisia tabaci Genn., kao što su:
Bolesti koje na mladim listovima uzrokuju simptome nalik simptomima psorijaze kao što su psorijaza, prstenasto šarenilo, cristacortis, „istočkanost“, concave gum.
Eriosoma lanigerum
Žutilo vinove loze dorée MLO
Hazel maculatura lineare MLO
Zarazna varijegacija
Nepovirus mozaika gušarke
Peronospora sparsa
Phragmidium spp.
Virus boginja šljive
Mikoplazma stolbur krumpira
Virus patuljavosti šljive.
Virus nekrotičnih prstenastih mrlja prunusa
Virus kržljavosti grma maline
Virus kovrčavosti lista maline.
Virus prstenastih mrlja maline
Uzročnik kovrčanja lista
Rosellinia necatrix
Smežuranost listova kod citrusa
Sphaeroteca pannosa
Spiroplasma citri Saglio. i dr.
Virus mreškavosti jagode
Virus zelenih lapova jagode MLO
Latentni virus prstenaste pjegavosti jagode
Virus blagog žutila ruba jagode
Virus prstenastog crnila rajčice
Virus točkastog sušenja rajčice
Virus žutila i kovrčavosti lista rajčice
Tombusvirus kovrčanja lista pelargonije
Tospovirus (virus koji uzrokuje tamnjenje rajčice, virus nekrotične pjegavosti vodenike)
Zarazna varijegacija
Venturia spp.
Verticillium spp.
Viroidi kao što su egzokortis, caquexia-xyloporosis.
Kriteriji za određivanje štetnih organizama prema riziku koji predstavljaju za područje Unije
Odjeljak 1.
Kriteriji za identificiranje štetnih organizama koji ispunjavaju uvjete da ih se uvrsti u karantenske štetne organizme, kako je navedeno u članku 3., članku 7. stavku 1. i članku 28. stavku 2.
(1) Identitet štetnog organizma
Taksonomski identitet štetnog organizma jasno se određuje ili, alternativno, štetni organizam pokazuje dosljedne simptome i prenosiv je.
Taksonomski identitet štetnog organizma određuje se na razini vrste ili, alternativno, na višoj ili nižoj taksonomskoj razini, ako je ta taksonomska razina znanstveno primjerena na temelju njegove virulentnosti, raspona domaćina ili vektorskih odnosa.
(2) Prisutnost štetnih organizama na području o kojem je riječ
Primjenjuje se jedan ili više sljedećih uvjeta:
(a) nije poznato da je štetni organizam prisutan na dotičnom području;
(b) nije poznato da je štetni organizam prisutan na dotičnom području, osim na njegovu ograničenom dijelu;
(c) nije poznato da je štetni organizam prisutan na dotičnom području, osim nedovoljne, nepravilne, izolirane i rijetke prisutnosti na njemu.
Kad se primjenjuju točke (b) ili (c), smatra se da je štetni organizam prisutan u ograničenom opsegu.
(3) Sposobnost ulaska, nastanjivanja i širenja štetnog organizma na dotičnom području
(a) Sposobnost ulaska
Smatra se da je štetni organizam sposoban za ulazak na dotično područje ili, ako je prisutan, na dio područja na kojem je prisutan u ograničenom opsegu (dalje u tekstu: „ugroženo područje”), ili prirodnim širenjem ili ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(i) u pogledu bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta koji se premještaju na dotično područje, povezan je s tim biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima na području iz kojeg potječu ili iz kojeg su premješteni na dotično područje;
(ii) preživi tijekom prijevoza ili skladištenja;
(iii) može se prenijeti na prikladno bilje domaćina, biljni proizvod ili drugi predmet na dotičnom području.
(b) Sposobnost nastanjivanja
Smatra se da je štetni organizam sposoban ostati prisutan na dotičnom području u bližoj budućnosti (dalje u tekstu: „nastanjivanje”) ili, ako je prisutan, na dijelu tog područja gdje postoji u ograničenom opsegu, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(i) postoje domaćini štetnih organizama i, kad je važno, vektori za prijenos štetnog organizma;
(ii) odlučujući čimbenici okoliša povoljni su za taj štetni organizam i, po potrebi, njegov vektor, koji mu omogućava da preživi razdoblja klimatskog opterećenja i dovrši svoj životni ciklus;
(iii) postupci uzgoja i mjere nadzora primijenjeni na tom području povoljni su;
(iv) metode preživljavanja, reprodukcijska strategija, genetska prilagodljivost tog štetnog organizma i njegova najmanja održiva populacija podržavaju njegovo nastanjivanje.
(c) Sposobnost širenja
Smatra se da je štetni organizam sposoban proširiti se na dotičnom području ili, ako je prisutan, na dijelu tog područja gdje postoji u ograničenom opsegu, ako je ispunjen jedan ili više sljedećih uvjeta:
(i) okoliš je prikladan za prirodno širenje tog štetnog organizma;
(ii) prepreke prirodnom širenju tog štetnog organizma nisu dovoljne;
(iii) roba ili prijevozna sredstva omogućuju premještanje štetnog organizma;
(iv) prisutni su domaćini i, kad je važno, vektori štetnog organizma;
(v) prirodni neprijatelji i antagonisti štetnog organizma nisu prisutni ili ga ne mogu dovoljno suzbiti.
(4) Potencijalni gospodarski,društveni i ekološki učinak
Ulazak, nastanjivanje i širenje štetnog organizma na dotičnom području, ili, ako je prisutan, na dijelu tog područja gdje postoji u ograničenom opsegu, imaju neprihvatljive gospodarske,društvene i/ili ekološke učinke to područje ili dio tog područja na kojem je rasprostranjen u ograničenom opsegu, vezano za jednu ili više sljedećih točaka:
(a) gubitak uroda u pogledu prinosa i kakvoće;
(b) troškove nadzornih mjera;
(c) troškove ponovne sadnje i gubitaka zbog potrebe za uzgajanjem zamjenskih usjeva;
(d) učinke na postojeće postupke proizvodnje;
(e) učinke na ulično drveće, parkove te javne i privatne zelene površine;
(f) učinke na autohtono bilje, biološku raznolikost i usluge ekološkog sustava;
(g) učinke na nastanjivanje, širenje i utjecaj drugih štetnih organizama zbog sposobnosti dotičnog štetnog organizma da bude vektor drugim štetnim organizmima;
(h) promjene troškova proizvođača ili ulaznih zahtjeva, uključujući troškove nadzora i troškove iskorjenjivanja i obuzdavanja;
(i) učinke na prihode proizvođača koji su posljedica promjena troškova proizvodnje, prinosa ili razina cijena;
(j) promjene u domaćoj i inozemnoj potrošačkoj potražnji proizvoda koja je posljedica promjena kakvoće;
(k) učinke na domaća i izvozna tržišta te plaćene cijene, uključujući učinke na pristup izvoznom tržištu i vjerojatnost fitosanitarnih ograničenja koja određuju trgovinski partneri;
(l) sredstva potrebna za dodatna istraživanja i savjetovanje;
(m) učinke nadzornih mjera na okoliš i ostale neželjene učinke;
(n) učinke na mrežu Natura 2000 ili ostala zaštićena područja;
(na) učinke na krajobraznu baštinu i turistička područja [Am. 129]
(o) promjene u ekološkim procesima i strukturi, stabilnosti ili procesima ekološkog sustava, uključujući daljnje učinke na biljne vrste, eroziju, promjene razine podzemnih voda, opasnost od požara, kruženje hranjivih tvari;
(p) troškove obnove okoliša;
(q) učinke na sigurnost hrane;
(r) učinke na zaposlenje;
(s) učinke na kakvoću vode, rekreaciju, turizam, pašnjake, lov, ribolov.
U pogledu točaka (a) do (g) u obzir se uzimaju izravni učinci na domaćine u ugroženom području. Navedeni učinci procjenjuju se uzimajući u obzir raspon vrsta domaćina te na temelju tipa, količine i učestalosti štete koju trpe te vrste domaćina.
U pogledu točaka (h) do (s) u obzir se uzimaju neizravni učinci unutar ugroženog područja i izvan njega.
Odjeljak 2.
Kriteriji za identificiranje karantenskih štetnih organizama Unije koji ispunjavaju uvjete da ih se uvrsti u prioritetne štetne organizme, kako je navedeno u članku 6. stavku 1. i članku 7. stavku 2.
Smatra se da karantenski štetni organizam ima najsnažniji gospodarski, društveni ili ekološki učinak za područje Unije ako njegov ulazak, uspostavljanje i širenje ispunjava jednu ili više sljedećih točaka:
(a) Gospodarski učinci: štetni organizam može prouzročiti velike gubitke u smislu izravnih i neizravnih učinaka iz točke 4. odjeljka I. za usjeve s ukupnom godišnjom proizvodnom vrijednošću za područje na području Unije od najmanje 1 milijarde EUR. [Am. 130]
(aa) u slučaju štetnih organizama koji utječu na posebne usjeve, uzgojene na europskom teritoriju na manje od 200 tisuća hektara, potencijalni gubitak u smislu ukupne godišnje vrijednosti proizvodnje u Uniji iznosi najmanje 200 milijuna eura; [Am. 131]
(b) Društveni učinci: štetni organizam može prouzročiti jedan ili više sljedećih učinaka:
(i) značajno smanjenje zaposlenosti u poljoprivredi, vrtlarstvu ili šumarskom sektoru;
(ii) rizici za sigurnost hrane;
(iii) nestajanje ili trajno veliko oštećenje osnovnih vrsta drveća koje raste ili se uzgaja na području Unije.
(c) Učinci na okoliš: štetni organizam može prouzročiti jedan ili više sljedećih učinaka:
(i) učinke na vrste i staništa navedene u odredbama Direktive Vijeća 92/43/EEZ (35) te Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (36);
(ii) veliko i trajno povećanje upotrebe sredstava za zaštitu bilja na dotičnim usjevima.
Odjeljak 3.
Kriteriji preliminarne procjene za identificiranje štetnih organizama koji privremeno ispunjavaju uvjete za uvrštavanje u karantenske štetne organizme Unije i za koje su potrebne privremene mjere iz članka 21. stavka 1., članka 28. stavka 1., članka 29. stavka 1. i članka 30.
Pododjeljak 1.
Kriteriji preliminarne procjene za identificiranje štetnih organizama koji privremeno ispunjavaju uvjete za uvrštavanje u karantenske štetne organizme i za koje su potrebne privremene mjere iz članka 28. stavka 1.
(1) Identitet štetnog organizma
Štetni organizam ispunjava kriterij iz točke 1. odjeljka 1.
(2) Prisutnost štetnog organizma na području države članice
Nije poznato da je štetni organizam bio prisutan na području države članice. Na temelju informacija dostupnih državi članici nije poznato ni da je štetni organizam bio prisutan na području Unije ili se smatra da ispunjava uvjete određene u točki (b) ili (c) točke (2) odjeljka 1. u pogledu područja Unije.
(3) Vjerojatnost nastanjivanja i širenja štetnog organizma na području Unije ili na određenom dijelu ili dijelovima područja Unije na kojima nije prisutan
Na temelju informacija dostupnih državi članici štetni organizam zadovoljava kriterije iz točke 3. podtočaka (b) i (c) odjeljka 1. u pogledu njezina područja te, u okviru mogućnosti te države članice da to procijeni, u pogledu područja Unije.
(4) Potencijalni gospodarski,društveni i ekološki učinak štetnog organizma
Na temelju informacija dostupnih državi članici štetni bi organizam imao neprihvatljive gospodarske, društvene i/ili ekološke učinke u pogledu njezina područja te, u okviru mogućnosti te države članice da to procijeni, u pogledu područja Unije, ako bi se nastanio i proširio na tom području s obzirom na jedno ili više područja iz točke 4. odjeljka 1.
Navedeni učinci uključuju barem jedan ili više izravnih učinaka navedenih u točki 4. podtočkama (a) do (g) odjeljka 1.
Pododjeljak 2.
Kriteriji preliminarne procjene za identificiranje štetnih organizama koji privremeno ispunjavaju uvjete za uvrštavanje u karantenske štetne organizme i za koje su potrebne privremene mjere iz članka 29. stavka 1.
(1) Identitet štetnog organizma
Štetni organizam ispunjava kriterij iz točke 1. odjeljka 1.
(2) Prisutnost štetnog organizma na području Unije
Nije poznato da je štetni organizam ranije bio prisutan na području Unije ili se smatra da ispunjava uvjete iz točke (b) ili (c) točke 2. odjeljka 1. u pogledu područja Unije.
(3) Vjerojatnost nastanjivanja i širenja štetnog organizma na području Unije ili na određenom dijelu ili dijelovima područja Unije na kojima nije prisutan
Na temelju informacija dostupnih Uniji štetni organizam ispunjava kriterije iz točke 3. podtočaka (b) i (c) odjeljka 1. u pogledu područja Unije.
(4) Potencijalni gospodarski, društveni i ekološki učinak štetnog organizma
Na temelju informacija dostupnih Uniji štetni bi organizam imao neprihvatljive gospodarske, društvene i/ili ekološke učinke u pogledu područja Unije ako bi se nastanio i proširio na tom području s obzirom na jedno ili više područja iz točke 4. odjeljka 1.
Navedeni učinci uključuju barem jedan ili više izravnih učinaka navedenih u točki 4. podtočkama (a) do (g) odjeljka 1.
Odjeljak 4.
Kriteriji za identificiranje štetnih organizama koji ispunjavaju uvjete za uvrštavanje u kvalitativne štetne organizme Unije, kako je navedeno u člancima 36. i 38.
(1) Identitet štetnog organizma
Štetni organizam ispunjava kriterij iz točke 1. odjeljka 1.
(2) Vjerojatnost širenja štetnog organizma na području Unije
Procjenjuje se da se štetni organizam širi uglavnom preko posebnog bilja za sadnju, a ne prirodnim širenjem ili premještanjem biljnih proizvoda ili drugih predmeta.
Navedena procjena uključuje, po potrebi, sljedeće aspekte:
(a) broj životnih ciklusa štetnog organizma na dotičnim domaćinima;
(b) biologiju, epidemiologiju i preživljavanje štetnog organizma;
(c) moguće prirodne, ljudski potpomognute ili ostale načine prijenosa štetnog organizma na dotičnog domaćina i učinkovitost tih načina, uključujući mehanizme širenja i brzinu širenja;
(d) sekundarnu zarazu i prijenos štetnog organizma s domaćina na drugo bilje i obrnuto;
(e) klimatske čimbenike;
(f) agrotehničke mjere prije žetve i nakon nje;
(g) vrste tla;
(h) osjetljivost domaćina i relevantne faze bilja domaćina;
(i) prisutnost vektora za štetni organizam;
(j) prisutnost prirodnih neprijatelja i antagonista štetnog organizma;
(k) prisutnost drugih domaćina osjetljivih na štetni organizam;
(l) pretežnost štetnog organizma na području Unije;
(m) namijenjeno korištenje bilja.
(3) Potencijalni gospodarski, društveni i ekološki učinak štetnog organizma
Zaraženost bilja za sadnju iz točke 2. štetnim organizmima ima neprihvatljiv gospodarski učinak na namijenjeno korištenje tog bilja u pogledu jedne ili više sljedećih točaka:
(a) gubitka uroda u pogledu prinosa i kakvoće;
(b) dodatnih troškova nadzornih mjera;
(c) dodatnih troškova ubiranja uroda i razvrstavanja;
(d) troškova ponovne sadnje;
(e) gubitaka zbog potrebe za uzgajanjem zamjenskih usjeva;
(f) učinaka na postojeće postupke proizvodnje;
(g) učinaka na drugo bilje domaćina na mjestu proizvodnje;
(h) učinaka na nastanjivanje, širenje i utjecaj drugih štetnih organizama zbog mogućnosti dotičnog štetnog organizma da se ponaša kao vektor tim drugim štetnim organizmima;
(i) učinaka na troškove proizvođača ili ulaznih zahtjeva, uključujući troškove nadzora i troškove iskorjenjivanja i zadržavanja;
(j) učinaka na prihode proizvođača koji su posljedica promjena troškova proizvodnje, prinosa ili razina cijena;
(k) promjena u domaćoj i inozemnoj potrošačkoj potražnji proizvoda koja je posljedica promjena kakvoće;
(l) učinaka na domaće i izvozno tržište te plaćene cijene;
(m) učinaka na zaposlenje.
U pogledu točaka (a) do (h) u obzir se uzimaju izravni učinci na domaćine u ugroženom području. Navedeni učinci procjenjuju se na temelju vrsta, količine i učestalosti štete.
U pogledu točaka (i) do (m) u obzir se uzimaju neizravni učinci unutar ugroženog područja i izvan njega.
PRILOG III.
Elementi za identificiranje bilja za sadnju koje predstavlja fitosanitarni rizik za područje Unije, kako je navedeno u članku 47. stavku 2. i članku 48.
Smatra se da bilje za sadnju iz trećih zemalja vjerojatno predstavlja fitosanitarne rizike za područje Unije, kako se navodi u članku 47. stavku 1., ako to bilje za sadnju ispunjava barem tri jedan od sljedećih uvjeta, uključujući barem jedan od uvjeta iz podtočaka (a), (b) i (c) točke 1.: [Am. 132]
(1) Obilježja bilja za sadnju
(a) Spada u rod ili porodicu za koje je poznato da obično udomaćuju štetne organizme koji se vode kao karantenski štetni organizmi na području Unije ili u trećim zemljama.
(b) Spada u rod ili porodicu za koje je poznato da obično udomaćuju polifagne štetne organizme ili monofagne štetne organizme za koje je poznato da imaju snažan učinak na vrste bilja uzgojene na području Unije i imaju veliku gospodarsku, društvenu i ekološku važnost za područje Unije.
(c) Spada u rod ili porodicu za koje je poznato da obično sadrže štetne organizme bez znakova i simptoma tih štetnih organizama, ili s latentnim razdobljem od najmanje tri mjeseca za pokazivanje tih znakova i simptoma, što upućuje na to da će se prisutnost štetnih organizama na tom bilju za sadnju tijekom službenog nadzora prilikom unošenja na područje Unije, bez uzorkovanja i testiranja ili podvrgavanja karantenskim postupcima, vjerojatno previdjeti.
(d) Uzgaja se na otvorenom u trećim zemljama podrijetla.
(e) Prije ili tijekom prijevoza nije tretirano generičkim sredstvima za zaštitu bilja.[Am. 133]
(f) Ne podliježe službenom nadzoru izvoza i certificiranju u trećoj zemlji podrijetla. [Am. 134]
(g) Ne prevozi se u zatvorenim spremnicima ili pakiranju, ili ako se tako prevozi, pošiljke se zbog svoje veličine ne mogu otvoriti u zatvorenim prostorima u svrhe službenog nadzora prilikom ulaska na područje Unije.
(2) Podrijetlo bilja za sadnju
(a) Potječe ili se premješta iz treće zemlje iz koje često dolaze obavijesti o presretanju karantenskih štetnih organizama koji nisu navedeni prema članku 5. stavku 2.
(b) Potječe ili se premješta iz treće zemlje koja nije potpisnica IPPC-a.
PRILOG IV.
Mjere i načela upravljanja rizicima od štetnih organizama
Odjeljak 1.
Mjere upravljanja rizicima od karantenskih štetnih organizama kako je navedeno u
Upravljanje rizicima od karantenskih štetnih organizama sastoji se po potrebi od jedne ili više sljedećih mjera:
(1) Mjere usmjerene na sprječavanje i iskorjenjivanje zaraze uzgojenog i divljeg bilja
(a) Ograničenja koja se odnose na identitet, prirodu, podrijetlo, pretke i povijest proizvodnje uzgojenog bilja.
(b) Ograničenja uzgoja, ubiranja plodova i korištenja bilja.
(c) Ograničenja korištenja biljnih proizvoda, prostora, zemljišta, vode, tla, medija rasta, objekata, strojeva, opreme i drugih predmeta.
(d) Nadzor, vizualni pregled, uzorkovanje i laboratorijsko testiranje bilja, biljnih proizvoda, prostora, zemljišta, vode, tla, medija rasta, objekata, strojeva, opreme i drugih predmeta u vezi s prisutnošću karantenskih štetnih organizama.
(e) Nadzor za smanjivanje ili promjenu učinkovitosti otporne biljne vrste ili biljne sorte koja se veže uz promjenu u sastavu karantenskog štetnog organizma ili njegova biotipa, patotipa, rase ili virulentne grupe.
(f) Fizičko, kemijsko i biološko tretiranje bilja, biljnih proizvoda, prostora, zemljišta, vode, tla, medija rasta, objekata, strojeva, opreme i drugih predmeta koji su napadnuti ili bi mogli biti napadnuti karantenskim štetnim organizmom.
(g) Uništenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji su zaraženi ili bi mogli biti zaraženi karantenskim štetnim organizmom u svrhe sprječavanja.
(h) Obveze informiranja, bilježenja podataka, komunikacije i prijavljivanja.
U svrhe točke (b), navedene mjere mogu uključivati zahtjeve u odnosu na testiranje biljnih vrsta i biljnih sorti u vezi otpornosti na karantenski štetni organizam i popisivanje biljnih vrsta i biljnih sorti za koje se zna da su otporne na dotični karantenski štetni organizam.
U svrhe točke (f) navedene mjere mogu uključivati zahtjeve u pogledu:
(a) upisa, ovlaštenja i službenog nadzora specijaliziranih subjekata koji obavljaju navedeno tretiranje;
(b) izdavanje fitosanitarnog certifikata, biljne putovnice, etikete ili druge službene potvrde za tretirano bilje, biljne proizvode ili druge predmete te postavljanje oznake iz članka 91. stavka 1. nakon navedenog tretiranja.
(2) Mjere usmjerene na pošiljke bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta
(a) Ograničenja identiteta, prirode, podrijetla, predaka, metode proizvodnje, povijesti proizvodnje i sljedivosti bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta.
(b) Ograničenja unošenja, premještanja, korištenja, rukovanja, obrađivanja, pakiranja, skladištenja, distribucije i odredišta bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta.
(c) Nadzor, vizualni pregled, uzorkovanje, laboratorijsko testiranje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na prisutnost karantenskih štetnih organizama, uključujući i podvrgavanje karantenskim postupcima i inspekciji prije otpreme u treće zemlje. [Am. 135]
(d) Fizičko, kemijsko i biološko tretiranje te, po potrebi, uništenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji su zaraženi ili bi mogli biti zaraženi karantenskim štetnim organizmima.
(e) Obveze informiranja, bilježenja podataka, komunikacije i prijavljivanja.
U svrhe točaka (a) do (d) navedene mjere mogu uključivati zahtjeve u pogledu:
(a) izdavanja fitosanitarnog certifikata, biljne putovnice, etikete ili druge službene potvrde, uključujući postavljanje oznake iz članka 91. stavka 1. radi potvrđivanja sukladnosti s odredbama iz točaka (a) do (d);
(b) registracije, ovlašćivanja i službenog nadzora specijaliziranih subjekata koji obavljaju tretiranje iz točke (d).
(3) Mjere usmjerene na mogućnosti širenja karantenskih štetnih organizama, osim pošiljki bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta
(a) Ograničenja unošenja i premještanja karantenskih štetnih organizama kao robe.
(b) Nadzor, vizualni pregled, uzorkovanje i laboratorijsko testiranje te, po potrebi, uništavanje roba karantenskih štetnih organizama.
(c) Ograničenja za bilje, biljne proizvode i druge predmete koje prenose putnici.
(d) Nadzor, vizualni pregled, uzorkovanje i laboratorijsko testiranje te, po potrebi, tretiranje ili uništavanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koje prenose putnici.
(e) Ograničenja za vozila, pakiranje i druge predmete koji se koriste u prijevozu roba.
(f) Nadzor, vizualni pregled, uzorkovanje i laboratorijsko testiranje te, po potrebi, tretiranje ili uništavanje vozila, pakiranja i drugih predmeta koji se koriste u prijevozu roba.
(g) Obveze informiranja, bilježenja podataka, komunikacije i prijavljivanja.
Upravljanje rizicima od karantenskih štetnih organizama Unije, karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja i kvalitativnih štetnih organizama Unije poštuje sljedeća načela:
(1) Nužnost
Mjere upravljanja rizikom od štetnih organizama primjenjuju se samo ako su takve mjere nužne kako bi se spriječilo unošenje, nastanjivanje i širenje tog štetnog organizma.
(2) Proporcionalnost
Mjere poduzete za upravljanje rizikom od štetnog organizma u skladu su s rizikom koji predstavlja taj štetni organizam i potrebnom razinom zaštite.
(3) Najmanji učinak
Mjere poduzete za upravljanje rizikom od štetnog organizma predstavljaju najmanje mjere ograničenja i dovode do najmanjih prepreka međunarodnom kretanju ljudi, roba i prijevoznih sredstava.
(4) Nediskriminacija
Mjere poduzete za upravljanje rizikom od štetnog organizma tehnički su opravdane na temelju zaključaka koji su doneseni primjerenom analizom rizika ili, po potrebi, drugim usporedivim pregledom i procjenom raspoloživih znanstvenih informacija koje nadzire Europska agencija za sigurnost prehrambenih proizvoda (EFSA). Te bi mjere odražavaju trebale odražavati i po potrebi bi se izmjenjuju ili uklanjaju trebale izmijeniti ili ukloniti kako bi odrazile novu ili ažuriranu analizu rizika ili relevantne znanstvene informacije. [Am. 136]
(5) Tehničko opravdanje
Mjere poduzete za upravljanje rizikom od štetnog organizma tehnički su opravdane na temelju zaključaka koji su doneseni primjerenom analizom rizika ili, po potrebi, drugim usporedivim pregledom i procjenom raspoloživih znanstvenih informacija. Te mjere odražavaju i po potrebi se izmjenjuju ili uklanjaju kako bi odrazile novu ili ažuriranu analizu rizika ili relevantne znanstvene informacije.
(6) Izvedivost
Mjere poduzete za upravljanje rizikom od štetnog organizma takve su da olakšavaju ostvarivanje cilja tih mjera.
PRILOG V.
Sadržaj fitosanitarnih certifikata za unošenje na područje Unije
Dio A
Fitosanitarni certifikati za izvoz kako je navedeno u članku 71. stavku 1.
Obrazac fitosanitarnog certifikata
Br.
Služba za zaštitu bilja
Službi (službama) za zaštitu bilja
I. Opis pošiljke
Naziv i adresa izvoznika:
Prijavljeni naziv i adresa primatelja:
Broj i opis pakiranja:
Karakteristične oznake:
Mjesto podrijetla:
Prijavljeno prijevozno sredstvo:
Prijavljeno mjesto uvoza:
Naziv proizvoda i prijavljena količina:
Botanički naziv bilja:
Ovime se potvrđuje da su bilje, biljni proizvodi ili drugi nadzirani predmeti opisani u ovom certifikatu pregledani i/ili testirani u skladu s odgovarajućim službenim postupcima, da se ne smatraju zaraženima karantenskim štetnim organizmima koje navodi ugovorna stranka uvoznica i da udovoljavaju važećim fitosanitarnim zahtjevima ugovorne stranke uvoznice, uključujući i one koji se odnose na nadzirane nekarantenske štetne organizme.
Smatraju se praktično slobodnima od ostalih štetnih organizama.*
II. Dopunska izjava
[Ovdje umetnuti tekst]
III. Postupak dezinfestacije
Nadnevak ________ Postupak ___________ Sredstvo (djelatna tvar)
Trajanje i temperatura
Koncentracija
Dodatne informacije
Mjesto izdavanja
(Pečat organizacije) ________ Ime ovlaštenog službenika
Nadnevak
(Potpis)
Nikakvu financijsku odgovornost u vezi s ovim certifikatom ne snosi ____________ (naziv službe za zaštitu bilja), ni bilo koji od njezinih službenika ili zastupnika.*
(*) Neobvezna klauzula
Dio B
Fitosanitarni certifikat za reeksport iz članka 71. stavka 1.
Obrazac fitosanitarnog certifikata za reeksport
Br.
Služba za zaštitu bilja _______________________ (ugovorna stranka reeksporta)
Službi (službama) za zaštitu bilja ________________ (ugovorna stranka uvoznica/stranke uvoznice)
I. Opis pošiljke
Naziv i adresa izvoznika:
Prijavljeni naziv i adresa primatelja:
Broj i opis pakiranja:
Karakteristične oznake:
Mjesto podrijetla:
Prijavljeno prijevozno sredstvo:
Prijavljeno mjesto uvoza:
Naziv proizvoda i prijavljena količina:
Botanički naziv bilja:
Ovime se potvrđuje da su gore opisano bilje, biljni proizvodi ili drugi nadzirani predmeti ________________ bili uvezeni u (ugovorna stranka ponovna izvoznica) ________________ iz _________________ (ugovorna stranka podrijetla) na temelju fitosanitarnog certifikata br. __________________,
*čiji je izvornik
*ovjerena preslika
priložen/a ovom certifikatu; da su
pakirani
prepakirani
u
*izvornu
*novu
ambalažu, da se na temelju
*izvornog fitosanitarnog certifikata
i
*dodatnog pregleda
smatra da udovoljavaju važećim fitosanitarnim zahtjevima ugovorne stranke uvoznice te da tijekom skladištenja u ______________ (ugovorna stranka reeksporta) pošiljka nije bila izložena opasnosti od zaraze.
*Upisati križić u odgovarajući
kvadratić
II. Dopunska izjava
[Ovdje umetnuti tekst]
III. Postupak dezinfestacije
Nadnevak ________ Postupak ___________ Sredstvo (djelatna tvar)
Trajanje i temperatura
Koncentracija
Dodatne informacije
Mjesto izdavanja
(Pečat službe) ________ Ime ovlaštene osobe
Nadnevak
(Potpis)
Nikakvu financijsku odgovornost u vezi s ovim certifikatom ne snosi ____________ (naziv službe za zaštitu bilja), ni bilo koji od njezinih službenika ili zastupnika.*
(*) Neobvezna klauzula
PRILOG VI.
Biljne putovnice
Dio A
Biljne putovnice za premještanje unutar područja Unije kako je navedeno u prvom podstavku članka 78. stavka 2.
(1) Biljna putovnica za premještanje unutar područja Unije sadrži sljedeće elemente:
(a) u gornjem lijevom kutu riječi „Biljna putovnica”;
(b) u gornjem desnom kutu zastavu Europske unije;
(c) slovo „A” nakon kojeg slijedi botanički naziv biljne vrste ili taksona za bilje i biljne proizvode ili, po potrebi, naziv dotičnog predmeta;
(d) slovo „B” nakon kojeg naknadno slijedi dvoslovna oznaka iz točke (b) članka 63., za države članice u kojima je upisan specijalizirani subjekt koji izdaje biljne putovnice, crtica i registracijski broj dotičnog specijaliziranog subjekta;
(e) slovo „C” nakon kojeg slijedi broj partije dotičnog bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta;
(f) slovo „D” nakon kojeg neobvezno slijedi ime treće zemlje podrijetla ili dvoslovna oznaka iz točke (b) članka 63. za državu članicu podrijetla.
(2) Broj partije iz točke 1.(e) može se zamijeniti uputom na jedinstveni crtični kod sljedivosti, hologram, čip ili drugi nosač podataka smješten u partiji.
Dio B
Biljne putovnice za premještanje u zaštićena područja i unutar njih kako je navedeno u drugom podstavku članka 78. stavka 2.
(1) Biljna putovnica za premještanje u zaštićena područja i unutar njega sadrži sljedeće elemente:
(a) u gornjem lijevom kutu riječi „Biljna putovnica ─ ZP”;
(b) neposredno ispod tih riječi znanstveni naziv/znanstvene nazive dotičnih karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja;
(c) u gornjem desnom kutu zastavu Europske unije;
(d) slovo „A” nakon kojeg slijedi botanički naziv biljne vrste ili taksona za bilje i biljne proizvode ili, po potrebi, naziv dotičnog predmeta;
(e) slovo „B” nakon kojeg naknadno slijedi dvoslovna oznaka iz točke (b) članka 63., za države članice u kojima je registriran specijalizirani subjekt koji izdaje biljne putovnice, crtica i registracijski broj dotičnog specijaliziranog subjekta;
(f) slovo „C” nakon kojeg slijedi broj partije bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta;
(g) slovo „D” nakon kojeg neobvezno slijedi ime treće zemlje podrijetla ili dvoslovna oznaka iz točke (b) članka 63. za državu članicu podrijetla.
(2) Broj partije iz točke 1.(f) može se zamijeniti uputom na jedinstveni crtični kod sljedivosti, hologram, čip ili drugi nosač podataka smješten u partiji.
Dio C
Biljne putovnice za premještanje unutar područja Unije, u kombinaciji s certifikacijskom etiketom, kako je navedeno u drugom podstavku članka 78. stavka 3.
(1) Biljna putovnica za premještanje unutar područja Unije kombinirana u zajedničku etiketu zajedno sa službenom etiketom iz članka 19. Uredbe (EU) br. .../.... [Broj Uredbe o biljnom reprodukcijskom materijalu], ili s glavnim certifikatom iz članka 122. te Uredbe sadrži sljedeće elemente:
(a) u gornjem lijevom kutu zajedničke etikete riječi „Biljna putovnica”;
(b) u gornjem desnom kutu zajedničke etikete zastavu Europske unije;
Biljna se putovnica smješta u zajedničku etiketu neposredno iznad službene etikete te je iste širine kao ta službena etiketa ili, po potrebi, glavni certifikat.
Ako točka (c), (d), (e) ili (f), kako je navedeno u točki 1. dijela A, nije uključena u tu službenu etiketu ili, po potrebi, glavni certifikat, ta se točka navodi u biljnoj putovnici iz prvog podstavka.
(2) Sukladno tomu primjenjuje se točka 2. dijela A.
Dio D
Biljne putovnice za premještanje u zaštićena područja i unutar njih, u kombinaciji s certifikacijskom etiketom, kako je navedeno u trećem podstavku članka 78. stavka 3.
(1) Biljna putovnica za premještanje u zaštićena područja i unutar njih, kombinirana sa službenom etiketom u zajedničku etiketu iz članka 19. Uredbe (EU) br. .../.... [Broj Uredbe o zakonu o biljnom reprodukcijskom materijalu], ili s glavnim certifikatom iz članka 122. te Uredbe sadrži sljedeće elemente:
(a) u gornjem lijevom kutu zajedničke etikete riječi „Biljna putovnica”;
(b) neposredno ispod tih riječi znanstveni naziv/znanstvene nazive dotičnih karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja;
(c) u gornjem desnom kutu zajedničke etikete zastavu Europske unije.
Biljna se putovnica smješta u zajedničku etiketu neposredno iznad službene etikete te je iste širine kao ta službena etiketa ili, po potrebi, glavni certifikat.
Ako točka (d), (e), (f) ili (g), kako je navedeno u točki 1. dijela B, nije uključena u tu službenu etiketu ili, po potrebi, glavni certifikat, ta se točka navodi u biljnoj putovnici iz prvog podstavka.
(2) Sukladno tomu primjenjuje se točka 2. dijela B.
PRILOG VII.
Oznaka za drveni materijal za pakiranje iz članka 91. stavka 1.
Oznaka koja se postavlja na drveni materijal za pakiranje prema članku 91. stavku 1. sadrži sljedeće elemente:
(a) na lijevoj strani logotip IPPC-a;
(b) na desnoj strani dvoslovnu oznaku, iz točke (b) članka 63., za državu članicu u kojoj je registriran specijalizirani subjekt koji postavlja tu oznaku, crticu, registracijski broj dotičnog specijaliziranog subjekta i slova „HT”.
U granicama te oznake nema nikakvih drugih informacija.
Oznaka se ne crta ručno.
PRILOG VIII.
Sadržaj fitosanitarnih certifikata za izvoz i reeksport iz članka 94. stavka 3. i članka 95. stavka 4.
Dio A
Fitosanitarni certifikati za izvoz iz članka 94. stavka 3.
(1) Fitosanitarni certifikat za premještanje iz područja Unije, u svrhu izvoza u treću zemlju, sadrži sljedeće elemente:
(a) riječi „Fitosanitarni certifikat” nakon kojih slijede:
(i) slova „EU”;
(ii) dvoslovna oznaka, iz točke (b) članka 63., za državu članicu u kojoj je registriran specijalizirani subjekt koji zahtijeva izdavanje fitosanitarnog certifikata za izvoz;
(iii) kosa crta;
(iv) jedinstvena identifikacijska oznaka za certifikat koja se sastoji od brojki ili kombinacije slova i brojki, kod čega slova predstavljaju pokrajinu i okrug države članice u kojoj je certifikat izdan;
(b) riječi „Naziv i adresa izvoznika” nakon kojih slijedi naziv i adresa registriranog subjekta koji zahtijeva izdavanje fitosanitarnog certifikata za izvoz;
(c) riječi „Prijavljeni naziv i adresa primatelja” nakon kojih slijedi prijavljeni naziv i adresa primatelja;
(d) riječi „Služba za zaštitu bilja” nakon kojih slijedi ime države članice čija služba za zaštitu bilja izdaje certifikat, te riječi „službi (službama) za zaštitu bilja” nakon kojih slijedi ime ili, po potrebi, imena zemlje ili, po potrebi, zemalja odredišta;
(e) riječi „Mjesto podrijetla” nakon kojih slijedi mjesto podrijetla bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta uključenih u pošiljku za koju se certifikat izdaje;
(f) riječi „Prijavljeno prijevozno sredstvo” nakon kojih slijedi prijavljeno prijevozno sredstvo pošiljke;
(g) riječi „Prijavljeno mjesto uvoza” nakon kojih slijedi prijavljena točka ulaza u odredišnu zemlju te pošiljke;
(h) riječi „Karakteristične oznake: broj i opis pakiranja; naziv proizvoda; botanički naziv bilja”, nakon kojih slijedi broj i vrsta paketa uključenih u pošiljku;
(i) riječi „Prijavljena količina” nakon kojih slijedi količina bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta uključenih u pošiljku, izražena brojkom ili težinom;
(j) riječi „Ovime se potvrđuje da su bilje, biljni proizvodi ili drugi nadzirani predmeti opisani u ovom certifikatu pregledani i/ili testirani u skladu s odgovarajućim službenim postupcima, da se ne smatraju zaraženima karantenskim štetnim organizmima koje navodi ugovorna stranka uvoznica i da udovoljavaju važećim fitosanitarnim zahtjevima ugovorne stranke uvoznice, uključujući i one koji se odnose na nadzirane nekarantenske štetne organizme. Smatraju se praktički nezaraženima ostalim štetnim organizmima.”;
(k) riječi „Dopunska izjava” nakon kojih slijedi dopunska izjava iz članka 67. stavka 2. i izjava iz članka 67. stavka 3. te, neobvezno, sve daljnje fitosanitarne informacije relevantne za pošiljku. Ako nema dovoljno mjesta za cjelokupnu dodatnu izjavu, tekst se nastavlja na poleđini obrasca;
(l) riječi „Postupak dezinfestacije”;
(m) riječ „Postupak” nakon koje slijedi postupak primijenjen na tu pošiljku;
(n) riječi „Sredstvo (djelatna tvar)” nakon koje slijedi djelatna tvar sredstva korištenog za postupak iz točke (m);
(o) riječi „Trajanje i temperatura” nakon kojih slijedi trajanje i, po potrebi, temperatura postupka;
(p) riječ „Koncentracija” nakon koje slijedi koncentracija sredstva postignuta tijekom tog postupka;
(q) riječ „Nadnevak” nakon koje slijedi nadnevak kad je postupak primijenjen;
(r) riječi „Dopunske informacije” nakon kojih slijede dopunske informacije koje bi nadležno tijelo željelo uključiti u certifikat;
(s) riječi „Mjesto izdavanja” nakon kojih slijedi mjesto izdavanja fitosanitarnog certifikata;
(t) riječ „Nadnevak” nakon koje slijedi nadnevak izdavanja fitosanitarnog certifikata;
(u) riječi „Ime i potpis ovlaštene osobe” nakon kojih slijedi ime i potpis osobe koja izdaje i potpisuje fitosanitarni certifikat;
(v) riječi „Pečat službe” nakon kojih slijedi službeni pečat nadležnog tijela koje izdaje fitosanitarni certifikat.
(2) Korišteni papir sadrži reljefni žig nadležnog tijela koje potpisuje certifikat.
Dio B
Fitosanitarni certifikat za reeksport iz članka 95. stavka 4.
(1) Fitosanitarni certifikat za premještanje iz područja Unije, u svrhu reeksporta u treću zemlju, sadrži sljedeće elemente:
(a) riječi „Fitosanitarni certifikat za reeksport” nakon kojih slijede:
(i) slova „EU”;
(ii) dvoslovna oznaka, iz točke (b) članka 63., za državu članicu u kojoj je registriran specijalizirani subjekt koji zahtijeva izdavanje fitosanitarnog certifikata za reeksport;
(iii) kosa crta;
(iv) jedinstvena identifikacijska oznaka za certifikat koja se sastoji od brojki ili kombinacije slova i brojki, kod čega slova predstavljaju pokrajinu i okrug države članice u kojoj je certifikat izdan;
(b) riječi „Naziv i adresa izvoznika” nakon kojih slijedi naziv i adresa registriranog subjekta koji zahtijeva izdavanje fitosanitarnog certifikata za reeksport;
(c) riječi „Prijavljeni naziv i adresa primatelja” nakon kojih slijedi prijavljeno ime i adresa primatelja;
(d) riječi „Služba za zaštitu bilja” nakon kojih slijedi ime države članice čija služba za zaštitu bilja izdaje certifikat, te riječi „službi (službama) za zaštitu bilja” nakon kojih slijedi ime ili, po potrebi, imena zemlje ili, po potrebi, zemalja odredišta;
(e) riječi „Mjesto podrijetla” nakon kojih slijedi mjesto podrijetla bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta uključenih u pošiljku za koju se certifikat izdaje;
(f) riječi „Prijavljeno prijevozno sredstvo” nakon kojih slijedi prijavljeno prijevozno sredstvo pošiljke;
(g) riječi „Prijavljeno mjesto uvoza” nakon kojih slijedi prijavljena točka ulaza u odredišnu zemlju te pošiljke;
(h) riječi „Karakteristične oznake: broj i opis pakiranja; naziv proizvoda; botanički naziv bilja”, nakon kojih slijedi broj i vrsta paketa uključenih u pošiljku;
(i) riječi „Prijavljena količina” nakon kojih slijedi količina bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta uključenih u pošiljku, izražena brojkom ili težinom;
(j) sljedeći tekst:
„Ovime se potvrđuje
— da su gore opisano bilje ili biljni proizvodi bili uvezeni u …….……… (zemlja reeksporta) iz ………………. (zemlja podrijetla) pri čemu ih je pratio fitosanitarni certifikat br. ……………….
*čiji je izvornik
ovjerena preslika priložen/a ovom certifikatu,
— da su
*pakirani
*prepakirani
u
*izvornu
*novu ambalažu,
— da se na temelju
*izvornog fitosanitarnog certifikata
i
*dodatnog pregleda,
smatra da udovoljavaju važećim fitosanitarnim zahtjevima zemlje uvoznice, te da
— tijekom skladištenja u ……………… (zemlja reeksporta) pošiljka nije bila izložena opasnosti od zaraze.
* Upisati križić u odgovarajući kvadratić”,
u koji se unose potrebne informacije i označavaju prikladna polja;
(k) riječi „Dopunska izjava” nakon kojih slijedi dopunska izjava iz članka 67. stavka 2. i izjava iz članka 67. stavka 3. te, neobvezno, sve daljnje fitosanitarne informacije relevantne za pošiljku. Ako nema dovoljno mjesta za cjelokupnu dodatnu izjavu, tekst se nastavlja na poleđini obrasca;
(l) riječi „Postupak dezinfestacije”;
(m) riječ „Postupak” nakon koje slijedi postupak primijenjen na tu pošiljku;
(n) riječi „Sredstvo (djelatna tvar)” nakon koje slijedi djelatna tvar sredstva korištenog za postupak iz točke (m);
(o) riječi „Trajanje i temperatura” nakon kojih slijedi trajanje i, po potrebi, temperatura postupka;
(p) riječ „Koncentracija” nakon koje slijedi koncentracija sredstva postignuta tijekom tog postupka;
(q) riječ „Nadnevak” nakon koje slijedi nadnevak kad je postupak primijenjen;
(r) riječi „Dopunske informacije” nakon kojih slijede dopunske informacije koje bi nadležno tijelo željelo uključiti u certifikat;
(s) riječi „Mjesto izdavanja” nakon kojih slijedi mjesto izdavanja fitosanitarnog certifikata;
(t) riječ „Nadnevak” nakon koje slijedi nadnevak izdavanja fitosanitarnog certifikata;
(u) riječi „Ime i potpis ovlaštene osobe” nakon kojih slijedi ime i potpis osobe koja izdaje i potpisuje fitosanitarni certifikat;
(v) riječi „Pečat službe” nakon kojih slijedi službeni pečat nadležnog tijela koje izdaje fitosanitarni certifikat.
(2) Korišteni papir sadrži reljefni žig nadležnog tijela koje potpisuje certifikat.
PRILOG IX.
Korelacijska tablica
Direktiva Vijeća 69/464/EEZ
Ova Uredba
Uredba (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru]
Članak 1.
Članak 27. stavak 1.
─
Članak 2.
Članak 27. stavak 1. točka (d)
─
Članci 3., 4. i 5.
Članak 27. stavak 1. točka (c)
─
Članak 6.
Članak 27. stavak 1. točka (e)
─
Članak 7.
─
─
Članak 8.
Članak 8.
─
Članak 9.
Članak 31. stavak 1.
─
Članci 10. i 11.
Članak 27. stavak 1. točka (c)
─
Članci 12. i 13.
─
─
Direktiva Vijeća 93/85/EEZ
Ova Uredba
Uredba (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru]
Članak 1.
Članak 27. stavak 1.
─
Članak 2.
Članak 27. stavak 1. točka (f)
─
Članak 3.
Članak 9.
─
Članci 4. do 8.
Članak 27. stavak 1. točke (a), (b) i (c)
─
Članak 9.
─
─
Članak 10.
Članak 8.
─
Članak 11.
Članak 31. stavak 1.
─
Članak 12.
Članak 27. stavak 1.
─
Članci 13. do 15.
─
─
Prilozi I. do V.
Članak 27. stavak 1.
─
Direktiva Vijeća 98/57/EZ
Ova Uredba
Uredba (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru]
Članak 1.
Članak 27. stavak 1.
─
Članak 2.
Članak 27. stavak 1. točka (f)
─
Članak 3.
Članak 9.
─
Članci 4. do 7.
Članak 27. stavak 1. točke (a), (b) i (c)
─
Članak 8.
─
─
Članak 9.
Članak 8.
─
Članak 10.
Članak 31. stavak 1.
─
Članak 11.
Članak 27. stavak 1.
─
Članci 12. do 14.
─
─
Prilozi I. do VII.
Članak 27. stavak 1.
─
Direktiva Vijeća 2007/33/EZ
Ova Uredba
Uredba (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru]
Članak 1.
Članak 27. stavak 1.
─
Članci 2. i 3.
Članak 27. stavci 1. i 2.
─
Članci 4. do 8.
Članak 27. stavak 1. točka (f)
─
Članci 9. do 13.
Članak 27. stavci 1. i 2.
─
Članak 14.
Članak 8.
─
Članak 15.
Članak 31. stavak 1.
─
Članak 16.
Članak 27. stavak 1.
─
Članak 17.
Članak 99.
─
Članci 18. do 20.
─
─
Prilozi I. do IV.
Članak 27. stavak 1.
─
Direktiva Vijeća 2000/29/EZ
Ova Uredba
Uredba (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru]
Direktiva Vijeća 2000/29/EZ od 8. svibnja 2000. o zaštitnim mjerama protiv unošenja u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihovog širenja unutar Zajednice (SL L 169, 10.7.2000., str. 1.).
Vijeće Europske unije, 2906. Gospodarski i financijski poslovi / Proračun, 21. studenog 2008. Zaključci Vijeća o pregledu režima biljnog zdravstva EU-a. Dokument br. 104228.
Uredba (EU) br. .../.... Europskog parlamenta i Vijeća o službenom nadzoru i ostalim službenim djelatnostima koje se provode kako bi se osigurala primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, biljnom zdravstvu i biljnom reprodukcijskom materijalu, sredstvima za zaštitu bilja te o izmjeni Uredaba (EZ) br. 999/2001, 1829/2003, 1831/2003, 1/2005, 396/2005, 834/2007, 1099/2009, 1069/2009, 1107/2009, Uredaba (EU) br. 1151/2012, 652/2014 i Direktiva 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ, 2008/120/EZ i 2009/128/EZ (Uredba o službenom nadzoru) (SL L …, ……, str. …)
Direktiva 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida (SL L 309, 24.11.2009., str. 71.).
Uredba (EU) br. …/…. Europskog parlamenta i Vijeća od …. o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reprodukcijskog materijala (SL L …, ……, str. …).
Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
Direktiva Vijeća 2007/33/EZ od 11. lipnja 2007. o suzbijanju krumpirovih cistolikih nematoda i stavljanju izvan snage Direktive 69/465/EEZ (SL L 156, 16.6.2007., str. 12.).
Uredba (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o utvrđivanju odredaba za upravljanje rashodima koji se odnose na prehrambeni lanac, zdravlje i dobrobit životinja te na biljno zdravstvo i biljni reprodukcijski materijal, o izmjeni direktiva Vijeća 98/56/EZ, 2000/29/EZ i 2008/90/EZ, uredbi (EZ) br. 178/2002, (EZ) br. 882/2004 i (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage odluka Vijeća 66/399/EEZ, 76/894/EEZ i 2009/470/EZ (SL L 189, 27.6.2014., str. 1.).
Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, 7.9.1987., str. 1.)
Uredba Komisije (EZ) br. 865/2006 od 4. svibnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97 o zaštiti divlje faune i flore uređenjem trgovine njima (SL L 166, 19.6.2006., str. 1.).
Odluka Komisije 2004/613/EZ od 6. kolovoza 2004. o osnivanju savjetodavne skupine za prehrambeni lanac i zdravlje bilja i životinja (SL L 275, 25.8.2004., str. 17.).
Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane, te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o sigurnosti potrošačkih proizvoda i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/357/EEZ i Direktive 2001/95/EZ (COM(2013)0078 – C7-0042/2013 – 2013/0049(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0078),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0042/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 22. svibnja 2013.(1),
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za pravna pitanja (A7-0355/2013),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o sigurnosti proizvoda široke potrošnje i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/357/EEZ i Direktive 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća
(1) Direktivom 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda(4) utvrđuje se temeljni zahtjev za proizvode na unutarnjem tržištu da proizvodi široke potrošnje moraju biti sigurni i da tijela država članica odgovorna za nadzor tržišta moraju poduzimati djelotvorne mjere protiv opasnih proizvoda, kao i razmjenjivati informacije u tom smislu putem RAPEX-a, sustava Zajednice za brzo informiranje. Direktivu 2001/95/EZ potrebno je bitno izmijeniti kako bi se poboljšalo njezino funkcioniranje i osigurala usklađenost s kretanjima u zakonodavstvu Unije u vezi s nadzorom tržišta, obvezama gospodarskih subjekata i normizacijom. U interesu jasnoće, Direktivu 2001/95/EZ treba staviti izvan snage i zamijeniti ovom Uredbom. [Am. 1]
(2) Uredba je odgovarajući pravni instrument budući da nameće jasna i iscrpna pravila koja ne ostavljaju mjesta različitim tumačenjima država članica i primjeni u državama članicama. Uredbom se osigurava mogućnost istodobne primjene pravnih zahtjeva u cijeloj Uniji. [Am. 2]
(3) Radi osiguranja visokog stupnja zaštite potrošača, Unija treba pridonijeti zaštiti zdravlja i sigurnosti potrošača. U tom smislu, ova Uredba mora doprinijeti je neophodna za ostvarenje temeljnog cilja unutarnjeg tržišta sigurnih proizvoda, istovremeno pridonoseći ostvarenju ciljeva navedenih u članku 169. UFEU-a. Posebno, ona bi trebala nastojati osigurati funkcioniranje unutarnjeg tržišta s obzirom na proizvode namijenjene potrošačima utvrđivanjem ujednačenih pravila u vezi s općim sigurnosnim zahtjevom, kriterijima ocjenjivanja i obvezama gospodarskih subjekata. S obzirom na to da su pravila o nadzoru tržišta, uključujući ona o RAPEX-u, utvrđena u Uredbi (EU) br. […/…] [o tržišnom nadzoru proizvoda](5), koja se odnosi i na proizvode obuhvaćene ovom Uredbom, nema potrebe za dodatnim odredbama o nadzoru tržišta ili o RAPEX-u u ovoj Uredbi. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). [Am. 3]
(3a) Ova Uredba osobito treba nastojati osigurati funkcioniranje unutarnjeg tržišta u pogledu proizvoda namijenjenih potrošačima propisivanjem jedinstvenih pravila koja se odnose na opći sigurnosni zahtjev, kriterije ocjenjivanja sigurnosti proizvoda i obveze gospodarskih subjekata. S obzirom na to da su pravila o nadzoru tržišta, uključujući ona o RAPEX-u, utvrđena u Uredbi (EU) br. …/… Europskog parlamenta i Vijeća(6)(7), u ovoj Uredbi nema potrebe za dodatnim odredbama o nadzoru tržišta ili o RAPEX-u. [Am. 4]
(3b) Sigurnost potrošača uvelike ovisi o aktivnom ispunjavanju zahtjeva Unije za sigurnost proizvoda. Potrebno je stalno unapređivati aktivnosti nadzora tržišta na nacionalnoj razini i razini Unije koje bi trebale biti učinkovitije kako bi se suprotstavile izazovima globalnog tržišta koji se stalno mijenjaju kao i postupno sve složenijeg opskrbnog lanca. Nefunkcionalni sustavi nadzora tržišta mogli bi narušiti tržišno natjecanje, ugroziti sigurnost potrošača i smanjiti povjerenje građana u unutarnje tržište. Države članice bi stoga trebale utvrditi sustavne pristupe kojima se osigurava veća učinkovitost nadzora tržišta i druge provedbene djelatnosti te bi trebale osigurati njihovu dostupnost javnosti i zainteresiranim stranama. [Am. 5]
(4) Zakonodavstvo Unije o hrani, hrani za životinje i srodnim područjima uspostavlja poseban režim koji jamči sigurnost njime obuhvaćenih proizvoda. Ova se Uredba stoga ne bi trebala primjenjivati na te proizvode, uz iznimku materijala i predmeta koji dolaze u dodir s hranom u mjeri u kojoj je riječ o rizicima koji nisu obuhvaćeni Uredbom (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(8) ili drugim zakonodavstvom koje se posebno odnosi na hranu, a koje obuhvaća samo kemijske i biološke rizike u vezi s hranom.
(5) Lijekovi se prije stavljanja u promet podvrgavaju postupku ocjenjivanja koji obuhvaća posebnu analizu rizika i koristi. Njih bi stoga trebalo isključiti iz područja primjene ove Uredbe.
(6) Ova Uredba ne bi trebala obuhvaćati usluge. Međutim, radi ostvarenja cilja zaštite kako bi se ostvarila zaštita zdravlja i sigurnosti potrošača, ona trebala bi se trebala primjenjivati na sve proizvode kojima se potrošači koriste, koji se isporučuju ili stavljaju na raspolaganje su dostupni potrošačima u okviru pružanja usluga, uključujući proizvode kojima su potrošači neposredno izloženi potrošače izravno izlaže pružatelj usluga tijekom pružanja usluge. Oprema na kojoj se potrošači voze ili njome putuju, a kojom upravlja davatelj usluge, trebala bi se isključiti iz područja primjene ove Uredbe jer se to treba rješavati u okviru sigurnosti pružane usluge. usluga. [Am. 6]
(6a) Proizvodi namijenjeni isključivo profesionalnoj uporabi, koji su se naknadno došli na potrošačko tržište, trebali bi podlijegati ovoj Uredbi jer mogu predstavljati rizik za zdravlje i sigurnost potrošača kada se rabe u razumno predvidljivim uvjetima. [Am. 7]
(6b) Oprema na kojoj se potrošači voze ili njome putuju, a kojom upravlja davatelj usluge, trebala bi se isključiti iz područja primjene ove Uredbe jer se to pitanje mora riješiti u okviru sigurnosti pružane usluge. [Am. 8]
(7) Unatoč razvoju sektorskog zakonodavstva Unije o usklađivanju, koje se bavi sigurnosnim aspektima određenih proizvoda ili kategorija proizvoda, praktički je nemoguće donijeti zakone na razini Unije za sve proizvode široke potrošnje koji postoje ili bi mogli biti proizvedeni. Stoga još uvijek postoji potreba za zakonodavnim okvirom horizontalne naravi kako bi se popunile praznine i osigurala zaštita potrošača koja nije zajamčena na druge načine, osobito s ciljem postizanja visokog stupnja zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača, kako se zahtijeva člankom 114. i člankom 169. UFEU-a.
(8) U pogledu proizvoda široke potrošnje koji su predmet ove Uredbe, područje primjene njenih različitih dijelova trebalo bi jasno razdvojiti od sektorskog zakonodavstva Unije o usklađivanju. Dok se zahtjev za opću sigurnost proizvoda i srodne odredbe u poglavlju I. ove Uredbe trebaju primjenjivati na sve potrošačke proizvode, obveze gospodarskih subjekata ne bi se trebale primjenjivati tamo gdje zakonodavstvo Unije o usklađivanju uključuje jednake obveze, kao primjerice zakonodavstvo Unije o kozmetičkim proizvodima, igračkama, električnim aparatima ili građevinskim proizvodima. [Am. 9]
(9) Kako bi se zajamčila usklađenost ove Uredbe i sektorskog zakonodavstva Unije o usklađivanju s obzirom na posebne obveze gospodarskih subjekata, odredbe koje se tiču proizvođača, ovlaštenih predstavnika, uvoznika i distributera trebale bi se zasnivati na referentnim odredbama sadržanima u Odluci br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za stavljanjena tržište proizvoda(9). Međutim, zakonodavstvo Unije o usklađivanju poduzećima ne bi trebalo nametati nepotrebno administrativno opterećenje. [Am. 10]
(10) Područje primjene ove Uredbe ne bi se trebalo ograničavati na bilo koju tehniku prodaje proizvoda široke potrošnje pa bi stoga trebalo obuhvaćati i prodaju na daljinu poput elektroničke prodaje, prodaje putem interneta i prodajnih platformi. [Am. 11]
(11) Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na rabljene proizvode koji ponovno ulaze u opskrbni lanac u okviru trgovačke djelatnosti, pod uvjetom da su kao takvi stavljeni na tržište, i na rabljene proizvode koji su prvobitno stavljeni na tržište nakon stupanja na snagu ove Uredbe, izuzev onih rabljenih proizvoda za koje potrošač ne može razumno očekivati da ispunjavaju najnaprednije sigurnosne norme, kao što su antikviteti. [Am. 12]
(12) Ova bi se Uredba trebala primjenjivati i na proizvode široke potrošnje koji, iako nisu prehrambeni proizvodi, podsjećaju na prehrambene proizvode i za koje postoji vjerojatnost da uzrokuju da ih se zamijeni za prehrambene proizvode tako da će ih potrošači, a osobito osobe, posebice mala djeca, možda mogu zamijeniti za hranu te stoga staviti u usta, sisati ili progutati, što bi u tom slučaju moglo dovesti do, na primjer, gušenja, trovanja, perforacije ili opstrukcije probavnog trakta. smrti ili ozljede te na taj način zabraniti oglašavanje, uvoz i proizvodnju ili izvoz takvih proizvoda. Te imitacije hrane do sada su bile regulirane Direktivom Vijeća 87/357/EEZ od 25. lipnja 1987. godine o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na proizvode koji, zbog toga što nisu onakvi kakvim se prikazuju, ugrožavaju zdravlje ili sigurnost potrošača(10), koju bi trebalo staviti izvan snage. [Am. 13]
(13) Sigurnost proizvoda trebalo bi ocjenjivati uzimajući u obzir sve trebala bi se ocijeniti poštujući relevantne aspekte, a osobito posebno njihova svojstva, sastav, autentičnost, materijale, sastavne dijelove i način na koji su predstavljeni, kao izgled proizvoda i njegova pakiranja tei kategorije potrošača koje koji će vjerojatno upotrebljavati koristiti proizvode, uzimajući u obzir njihovu osjetljivost, osobito djecu, starije i osobe ranjivost, posebno djece, starijih i osoba s invaliditetom. [Am. 14]
(13a) Načelo opreznosti, utvrđeno u članku 191. stavku 2. UFEU-a te između ostalog opisano u komunikaciji Komisije pod naslovom „O načelu opreznosti” od 2. veljače 2000. temeljno je načelo za sigurnost proizvoda i za sigurnost potrošača, pa ga tijela za nadzor tržišta trebaju uzeti u obzir pri ocjeni sigurnosti nekog proizvoda. [Am. 15]
(13b) Ova bi Uredba trebala uzeti u obzir proizvode privlačne djeci, čiji dizajn, pakiranje i obilježja na bilo koji način podsjećaju na igračku ili na predmet koji je djeci privlačan ili koji je namijenjen djeci. Proizvodi koji su privlačni djeci trebali bi biti ocijenjeni prema svojim razinama rizika te bi se trebale poduzeti prikladne mjere za ublažavanje tog rizika; [Am. 16]
(13c) Kod ocjenjivanja sigurnosti proizvoda posebnu pozornost potrebno je posvetiti ako je predmet izazvao ozljede navedene u paneuropskoj bazi podataka o ozljedama u skladu s Uredbom (EU) br. …/… (11). [Am. 17]
(14) Da bi se izbjeglo preklapanje sigurnosnih zahtjeva i sukob s drugim zakonima Unije, proizvod koji je sukladan sektorskom zakonodavstvu Unije o usklađivanju kojem je cilj zaštita zdravlja i sigurnosti osoba trebao bi se smatrati sigurnim prema ovoj Uredbi.
(15) Gospodarski bi subjekti trebali biti odgovorni za usklađenost proizvoda, s obzirom na svoje uloge u opskrbnom lancu, kako bi osigurali visoku razinu zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača U tom smislu trebalo bi strogo uskladiti odredbe u vezi s obvezama gospodarskih subjekata sadržane u Odluci br. 768/2008/EZ jer to će stvoriti jednakost između obveza gospodarskih subjekata obuhvaćenih zakonodavstvom Unije o usklađivanju i onih obuhvaćenih neusklađenim zakonodavstvom u okviru ove Uredbe. [Am. 20].
(15a) U slučaju proizvoda koji ne podliježu zakonodavstvu Unije o usklađivanju, europskim standardima ili nacionalnom zakonodavstvu o zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima, gospodarski subjekti ocjenjuju sigurnost proizvoda prema posebnim kriterijima na temelju kojih bi trebali definirati razinu rizika povezanu s proizvodom. Tijela za nadzor tržišta mogu pomagati gospodarskim subjektima u izvršavanju sigurnosne ocjene. [Am. 21]
(15b) Kako bi se pojednostavnilo stavljanje sigurnih proizvoda na tržište, gospodarski subjekti, a osobito mali i srednji poduzetnici (MSP), svoje obveze iz ove Uredbe trebali bi moći ispuniti osnivanjem zajednice gospodarskih subjekata s dvostrukom namjerom: da se osigura sukladnost sa zahtjevima za sigurnost proizvoda i standardima visoke kvalitete te da se smanje troškovi i birokratske prepreke kojima su opterećeni pojedini poduzetnici. [Am. 22]
(16) Svi bi gospodarski subjekti koji sudjeluju u opskrbnom i distribucijskom lancu trebali poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurali da na raspolaganje na tržištu stavljaju samo one proizvode koji su sigurni i u skladu s ovom Uredbom. Treba utvrditi jasnu i proporcionalnu podjelu obveza koje odgovaraju ulozi svakog subjekta u postupku opskrbe i distribucije.
(16a) Proizvođači trebaju osigurati da su proizvodi koje stavljaju na tržište dizajnirani i proizvedeni u skladu sa sigurnosnim zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi. Da bi pojasnila obveze proizvođača i smanjila administrativno opterećenje povezano s njima, Komisija treba izraditi opću metodologiju Unije za procjenu rizika proizvoda i stvoriti elektroničke alate za analizu rizika prilagođene korisnicima. Nadovezujući se na najbolju praksu i doprinose zainteresiranih strana, metodologija treba uspostaviti učinkovit alat za procjenu rizika koji proizvođači mogu koristiti pri dizajniranju proizvoda. [Am. 23]
(16b) Kako bi se olakšala komunikacija između gospodarskih subjekata, tijela za nadzor tržišta i potrošača, države članice trebale bi poticati gospodarske subjekte da osim poštanske adrese navedu i internetsku stranicu. [Am. 24]
(17) Uvoznici snose odgovornost za to da proizvodi koji potječu iz trećih zemalja koje stavljaju na tržište Unije budu usklađeni sa zahtjevima ove Uredbe. Stoga bi posebne obveze uvoznika trebalo obuhvatiti ovom Uredbom.
(18) Distributeri stavljaju proizvode na raspolaganje na tržištu nakon što ih je na tržište stavio proizvođač ili uvoznik te bi trebali djelovati s dužnom pažnjom kako bi osigurali da njihovo postupanje s proizvodom ne utječe nepovoljno na usklađenost proizvoda s ovom Uredbom.
(18a) Distributer treba osigurati da su proizvođač i uvoznik ispunili svoje obveze, to jest provjeravati na proizvodu ili njegovu pakiranju oznake imena, naziva modela, zaštitnog znaka ili adrese preko koje se može kontaktirati s proizvođačem i uvoznikom te istaknuti kontrolni broj proizvođača, serijski broj ili drugi element na proizvodu za njegovu identifikaciju. Distributer ne bi trebao provjeravati svaki proizvod pojedinačno, osim ako smatra da proizvođač ili uvoznik nisu ispunili svoje obveze. [Am. 25]
(19) Svaki gospodarski subjekt koji stavlja na tržište proizvod pod svojim imenom ili zaštitnim znakom ili mijenja proizvod na takav način da bi to moglo utjecati na usklađenost sa zahtjevima ove Uredbe trebao bi se smatrati proizvođačem i trebao bi preuzeti obveze proizvođača.
(20) Osiguravanje identifikacije i sljedivosti proizvoda u cijelom opskrbnom lancu pomaže u identifikaciji gospodarskih subjekata i u donošenju učinkovitih popravnih mjera za opasne proizvode, kao što su ciljana povlačenja. Identifikacija proizvoda i sljedivost tako jamče da potrošači i gospodarski subjekti dobivaju točne informacije o opasnim proizvodima, čime se jača povjerenje u tržište i izbjegavaju nepotrebni poremećaji u trgovinskoj razmjeni. Na proizvodima se stoga trebaju nalaziti informacije koje omogućuju njihovu identifikaciju i identifikaciju proizvođača te, po potrebi, uvoznika. Proizvođači također trebaju sastaviti tehničku dokumentaciju u vezi sa svojim proizvodima za koju mogu izabrati najprimjereniji i troškovno najučinkovitiji oblik, na primjer elektronički. Osim toga, od gospodarskih bi subjekata trebalo zahtijevati da identificiraju subjekte koji su im isporučili proizvod i kojima je isporučen njihov proizvod. Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(12) primjenjiva je na obradu osobnih podataka za potrebe ove Uredbe.
(20a) Globalizacija, sve veće izdvajanje poslovnih procesa i porast međunarodne trgovine znače da se na tržištima diljem svijeta trguje s više proizvoda i u tom smislu je bliska suradnja globalnih regulatora i drugih zainteresiranih strana na području sigurnosti potrošačkih proizvoda neophodna za suočavanje s izazovima koje donose složeni opskrbni lanci i veći opseg trgovine. Komisiju posebno treba poticati da poveća pridavanje pozornosti sigurnosti kroz dizajn proizvoda bilateralnom suradnjom s tijelima za nadzor tržišta iz trećih zemalja. [Am. 26]
(20b) Postojeći sustavi sljedivosti i identifikacijski postupci trebali bi se učinkovito provoditi i unapređivati. U tom su smislu nužne procjene i evaluacije korištenja tehnologija kako bi se osigurali bolji rezultati i smanjilo administrativno opterećenje gospodarskih subjekata. Jedan od ciljeva ove Uredbe jest stalno unapređenje sustava sljedivosti koji su određeni za gospodarske subjekte i proizvode. [Am. 27]
(20c) Kako bi se ubuduće poboljšala sljedivost, Komisija treba procijeniti kako olakšati primjenu specifičnih tehnologija pronalaženja i praćenja te tehnologija za provjeru autentičnosti proizvoda. U toj procjeni tehnologije koje se ocjenjuju trebaju, između ostalog, osigurati sigurnost potrošačkih proizvoda, poboljšati mehanizme praćenja i ne uzrokovati nepotrebna administrativna opterećenja za gospodarske subjekte kako se njihovi troškovi ne bi prenijeli na potrošače. [Am. 28]
(20d) Kao nadogradnja uvođenju nacionalnih kontaktnih točaka i u skladu s Uredbom (EZ) br. 764/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(13), kontaktne točke za sigurnost proizvoda trebale bi djelovati kao informacijski centri za gospodarske subjekte u državama članicama u kojima bi oni mogli dobiti smjernice i osposobljavanje o zahtjevima i zakonodavstvu na području sigurnosti proizvoda. [Am. 29]
(21) Oznaka podrijetla dopunjava temeljne zahtjeve nužna je dopuna temeljnih zahtjeva sljedivosti utvrđenih u ovoj Uredbi koji se odnose na ime i adresu proizvođača. Nadalje, oznaka zemlje podrijetla posebno pomaže u utvrđivanju stvarnog mjesta proizvodnje u slučaju kad proizvođač nije dostupan ili , posebice kada je navedena adresa različita od stvarnog mjesta proizvodnje, kad uopće nema imena i adrese proizvođača ili zato što se adresa nalazila na pakiranju koje se izgubilo. Takve informacije mogu olakšati zadatak tijela za nadzor tržišta u utvrđivanju stvarnog mjesta da utvrdi stvarno mjesto proizvodnje i omogućiti omogući kontakte s tijelima zemalja podrijetla u okviru bilateralne ili multilateralne suradnje u pitanjima sigurnosti proizvoda široke potrošnje radi poduzimanja odgovarajućih pratećih radnji. [Am. 30]
(21a) Oznaka podrijetla proizvoda potrošačima bi trebala olakšati pristup informacijama o lancu proizvoda te time povećati njihovu razinu osviještenosti. Posebice, kad se navodi ime proizvođača sukladno obvezama gospodarskih subjekata, postoji rizik od dovođenja potrošača u zabludu jer oznaka proizvođača ne mora nužno omogućiti potrošaču da utvrdi zemlju proizvodnje. Stoga bi oznaka podrijetla trebala biti jedini način da potrošači utvrde zemlju proizvodnje. [Am. 31]
(21b) Prema nekoliko nadležnosti trgovinskih partnera Unije oznaka podrijetla obvezan je dio označavanja proizvoda i carinskih deklaracija. Uvođenjem oznake podrijetla na temelju ove Uredbe Unija će se uskladiti s međunarodnim trgovinskim režimom. Nadalje, budući da se zahtjev za stavljanje oznake podrijetla odnosi na sve neprehrambene proizvode na području Unije, bilo da su uvezeni ili ne, bit će u skladu s međunarodnim trgovinskim obvezama Unije. [Am. 32]
(22) Kako bi se olakšala učinkovita i dosljedna primjena općeg sigurnosnog zahtjeva utvrđenog ovom Uredbom, važno je europske norme koje obuhvaćaju određene proizvode i rizike primjenjivati tako da se proizvod koji je usklađen s pojedinom europskom normom, a na koju je objavljena uputa u Službenom listu Europske unije, smatra usklađenim s navedenim zahtjevom.
(23) Kada Komisija uoči potrebu za europskom normom koja bi osigurala usklađenost određenih proizvoda s općim sigurnosnim zahtjevom prema ovoj Uredbi, trebala bi primijeniti relevantne odredbe Uredbe (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(14) te od jedne ili više europskih organizacija za normizaciju zatražiti da izradi nacrt norme ili odredi odgovarajuću normu kako bi se osiguralo da se proizvodi koji su s njom usklađeni smatraju sigurnima. Upute na takve europske norme trebale bi se objaviti u Službenom listu Europske unije.
(24) Postupke za iznošenje zahtjeva za europske norme u prilog ovoj Uredbi te za ulaganje službenih prigovora protiv njih trebalo bi utvrditi u ovoj Uredbi i uskladiti ih s Uredbom (EU) br. 1025/2012. Kako bi se osigurala sveukupna dosljednost u pitanjima europske normizacije, iznošenje zahtjeva zahtjeve za europske norme ili ulaganje prigovora prigovore na neku europsku normu trebalo bi stoga, nakon odgovarajućeg savjetovanja sa stručnjacima država članica iz područja sigurnosti proizvoda široke potrošnje i relevantnim dionicima, podnijeti odboru ustanovljenom u navedenoj Uredbi. [Am. 33]
(25) Europske norme na koje su objavljene upute u skladu s Direktivom 2001/95/EZ trebale bi i dalje pružati temelj pretpostavci o usklađenosti s općim sigurnosnim zahtjevom. Normizacijski mandati koje izdaje Komisija u skladu s Direktivom 2001/95/EZ trebali bi se smatrati zahtjevima za normizaciju izdanima u skladu s ovom Uredbom.
(26) Ako ne postoje relevantne europske norme ili druga priznata sredstva za procjenu sigurnosti proizvoda, ocjena sigurnosti proizvoda trebala bi uzeti u obzir preporuke Komisije donesene u tu svrhu u skladu s člankom 292. UFEU-a.
(26a) Kako bi se održao visok stupanj zdravlja i sigurnosti potrošača, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu određivanja proizvoda, kategorija ili grupa proizvoda za koje, zbog niskog stupnja rizika koji se s njima povezuje, ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani zaštitni znak i adresa proizvođača i uvoznika ne moraju biti navedeni na samom proizvodu, u pogledu određivanja proizvoda, kategorija ili grupa proizvoda koji predstavljaju mogući ozbiljan rizik za zdravlje i sigurnost osoba, te u pogledu određivanja podataka koje gospodarski subjekti trebaju prikupljati i čuvati putem sustava sljedivosti. Posebno je važno da Komisija provede odgovarajuća savjetovanja tijekom pripremnog rada, uključujući i ona na stručnoj razini. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.
(27) Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebale biti dodijeljene provedbene ovlasti u vezi s izuzećem od obveze obavješćivanja tijela za nadzor tržišta o proizvodima koji predstavljaju rizik u pogledu vrste nosača podataka i njegova položaja na proizvodu za potrebe sustava sljedivosti, u vezi sa zahtjevima za normizaciju upućenima europskim organizacijama za normizaciju i odlukama o službenim prigovorima na europske norme. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(15).
(28) Za donošenje provedbenih akata u vezi s odlukama o službenim prigovorima na europske norme, kao i u slučajevima kada upute na dotičnu europsku normu još uvijek nisu objavljene u Službenom listu Europske unije, trebalo bi primijeniti savjetodavni postupak, pod uvjetom da odgovarajuća norma još uvijek nije rezultirala pretpostavkom o usklađenosti s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u ovoj Uredbi.
(30) Države bi članice trebale bi utvrditi pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje ove Uredbe i osigurati njihovu provedbu. Te Kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće te ovisne o ozbiljnosti kršenja, trajanju i o tome radi li se o namjernom ili opetovanom kršenju odredbi kao i o veličini poduzeća, u smislu broja zaposlenika i godišnjeg prometa predmetnog gospodarskog subjekta, posebno uzimajući u obzir MSP-ove. Kršenje odredbi za posljedicu bi trebalo imati administrativne kazne koje su usklađene na razini Unije. Države članice bi trebalo poticati da prihode prikupljene od tih kazni dodijele aktivnostima tržišnog nadzora. [Am. 34]
(30a) Kako bi pojačala odvraćajući učinak kazni, Komisija bi ih trebala objaviti. Uz to, gospodarske subjekte za koje se više puta utvrdi da su prekršili ovu Uredbu trebalo bi staviti na javnu crnu listu na razini Unije. [Am. 35]
(31) Kako bi se gospodarskim subjektima, državama članicama i Komisiji omogućilo prilagođavanje izmjenama uvedenim ovom Uredbom, potrebno je osigurati dostatno prijelazno razdoblje dok zahtjevi ove Uredbe ne budu primjenjivi.
(32) Budući da se cilj ove Uredbe, naime osigurati pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta u pogledu proizvoda namijenjenih potrošačima uz održavanje visoke razine zaštite zdravlja i zaštite potrošača, ne može u dovoljnoj mjeri postići na razini država članica, nego se zbog svoje opsežnosti može bolje postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kao što je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim navedenim člankom, ova Uredba ne ide dalje od onog što je nužno za ostvarenje tog cilja.
(33) Ova Uredba poštuje temeljna prava i pridržava se načela koja su posebno priznata Poveljom o temeljnim pravima Europske unije. Ova Uredba posebno nastoji osigurati potpuno poštovanje obveze osiguranja visoke razine zaštite čovjekova zdravlja i zaštite potrošača kao i slobode poduzetništva.
DONIJELI SU OVU UREDBU:
POGLAVLJE I.
Opće odredbe
Članak 1.
Predmet i cilj. [Am. 36]
Cilj ove Uredbe je osigurati pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta uz istodobno održavanje visoke razine zaštite zdravlja, sigurnosti i potrošača. [Am. 37]
Ova Uredba utvrđuje pravila o sigurnosti proizvoda široke potrošnje koji su stavljeni na tržište ili na raspolaganje na tržištu Unije.
Odredbe ove Uredbe temelje se na načelu opreznosti. [Am. 38]
Članak 2
Područje primjene
1. Ova se Uredba primjenjuje na proizvode dobivene proizvodnim postupkom koji su stavljeni na tržište ili na raspolaganje na tržištu, uključujući internetsko tržište, bilo da su novi, rabljeni ili prerađeni i koji su u skladu s bilo kojim od sljedećih kriterija: [Am. 39]
(a) namijenjeni su potrošačima;
(b) potrošači bi ih mogli u razumno predvidljivim uvjetima upotrijebiti, čak i ako nisu namijenjeni izravno njima; potrošači najvjerojatnije neće upotrebljavati proizvode ako su isključivo predviđeni za profesionalnu uporabu i izričito označeni i predstavljeni kao takvi; [Am. 40]
(c) potrošači su im izloženi u okviru pružene koji su potrošaču pruženi tijekom usluge, neovisno o tome je li proizvod upotrebljavao sam potrošač. [Am. 41]
2. Ova se Uredba ne primjenjuje na proizvode koje prije upotrebe treba popraviti ili preraditi ako su ti proizvodi kao takvi postali dostupni na tržištu, niti na rabljene proizvode koji su prvotno stavljeni na raspolaganje na tržištu kao takvi. tržište prije ... (16). [Am. 42]
3. Ova se Uredba ne primjenjuje na sljedeće:
(a) lijekove za ljudsku ili veterinarsku uporabu;
(b) hranu;
(c) materijale i proizvode koji dolaze u dodir s hranom u mjeri u kojoj su rizici povezani s takvim proizvodima obuhvaćeni Uredbom (EZ) br. 1935/2004 ili ostalim zakonodavstvom Unije koje se primjenjuje na hranu;
(d) hranu za životinje;
(da) medicinske proizvode definirane u Uredbi Vijeća 90/385/EEZ(17)Uredbi Vijeća 93/42/EEZ(18), i Uredbi 98/79/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(19); [Am. 43]
(e) žive biljke i životinje, genetski modificirane organizme i genetski modificirane mikroorganizme u kontroliranoj upotrebi, kao i proizvode biljaka i životinja koji se neposredno odnose na njihovu buduću reprodukciju;
(f) nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode;
(g) sredstva za zaštitu bilja;
(h) opremu na kojoj se potrošači voze ili njome putuju, a kojom upravlja davatelj usluge u kontekstu usluge pružene potrošačima;
(i) antikvitete.
(ia) građevinske proizvode definirani u Uredbi (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(20). [Am. 44]
4. Poglavlja II. do IV. ove Uredbe ne primjenjuju se na proizvode koji podliježu zahtjevima osmišljenim radi zaštite ljudskog zdravlja i sigurnosti, a koji su utvrđeni u zakonodavstvu Unije o usklađivanju ili u skladu s njime.
Članak 3.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
(1) „sigurni proizvod” je svaki autentični proizvod koji je sukladan sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju za zdravlje i sigurnost. U slučaju nepostojanja takvog zakonodavstva, to je svaki proizvod koji u normalnim ili razumno predvidljivim uvjetima uporabe dotičnog proizvoda, uključujući trajanje upotrebe i prema potrebi, stavljanje u uporabu, zahtjeve za ugradbu, održavanje, osposobljavanje i održavanje, nadzor, ne predstavlja nikakav rizik ili samo najmanji rizik spojiv s uporabom proizvoda, koji se smatra prihvatljivim i sukladnim s visokom razinom zaštite zdravlja i sigurnosti ljudi; [Am. 45]
(1a) „model proizvoda” su proizvodi koji se smatraju posebnima u smislu identičnih ili sličnih bitnih karakteristika s razlikama, ako uopće postoje, koje nemaju nikakav utjecaj na razinu njihove sigurnosti osim ako proizvođač ili uvoznik ne dokažu suprotno; [Am. 46]
(2) „stavljanje na raspolaganje na tržištu” je svaka isporuka proizvoda za distribuciju, potrošnju ili uporabu na tržištu Unije tijekom trgovačke aktivnosti, s plaćanjem ili bez plaćanja;
(3) „stavljanje na tržište” je prvo stavljanje proizvoda na raspolaganje na tržištu Unije;
(4) „proizvođač” je svaka fizička ili pravna osoba koja proizvodi proizvod ili za koju se taj proizvod oblikuje ili proizvodi te koja navedeni proizvod stavlja na tržište pod svojim imenom ili zaštitnim znakom;
(5) „ovlašteni zastupnik” je svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koju je proizvođač pismeno ovlastio da određene zadaće obavlja u njegovo ime;
(6) „uvoznik” je svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja proizvod iz treće zemlje stavlja na tržište Unije;
(7) „distributer” je svaka fizička ili pravna osoba u opskrbnom lancu, različita od proizvođača ili uvoznika, koja stavlja proizvod na raspolaganje na tržištu;
(8) „gospodarski subjekti” su proizvođač, ovlašteni zastupnik, uvoznik i distributer;
(9) ;„europska norma” je europska norma kako je definirana u članku 2. stavku 1. točki (b) Uredbe (EU) br. 1025/2012;
(10) „međunarodna norma” je međunarodna norma kako je definirana u članku 2. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 1025/2012
(11) „nacionalna norma” je nacionalna norma kako je definirana u članku 2. stavku 1. točki (d) Uredbe (EU) br. 1025/2012;
(12) „europska organizacija za normizaciju” je europska organizacija za normizaciju kako je definirana u članku 2. stavku 8. Uredbe (EU) br. 1025/2012;
(13) „tijelo za nadzor tržišta” je tijelo za nadzor tržišta kako je definirano u članku [3. stavku 12. Uredbe (EU) br. …/…(21);
(14) „povrat proizvoda” je svaka mjera usmjerena na povratak proizvoda koji je već dostupan krajnjem korisniku;
(15) „povlačenje” je svaka mjera usmjerena na sprečavanje da proizvod u opskrbnom lancu i dalje bude dostupan na tržištu;
(16) „zakonodavstvo Unije o usklađivanju” je svako zakonodavstvo Unije kojim se usklađuju uvjeti za stavljanje proizvoda na tržište;
(17) „ozbiljan rizik” je svaki ozbiljan rizik, uključujući one čiji učinci nisu trenutačni te koji zahtijeva brzo djelovanje i praćenje, uključujući slučajeve u kojima učinci nisu trenutačni intervenciju tijela javne vlasti. [Am. 47]
Članak 4.
Opći sigurnosni zahtjev
Gospodarski subjekti stavljaju na tržište Unije ili na raspolaganje na tržištu Unije samo sigurne proizvode.
Članak 4.a
Zabrana stavljanja na tržište, uvoza te proizvodnje i izvoza proizvoda koji su imitacija hrane
Države članice dužne su poduzeti sve potrebne mjere kako bi zabranile stavljanje na tržište, uvoz, proizvodnju i izvoz potrošačkih proizvoda koji, iako nisu hrana, sliče hrani i moguće ih je zamijeniti za hranu zbog njihova oblika, mirisa, boje, izgleda, pakiranja, označavanja, obujma, veličine ili drugih svojstava i stoga ugrožavaju zdravlje ili sigurnost potrošača. [Am. 48]
Članak 5.
Pretpostavka o sigurnosti
Za potrebe ove Uredbe proizvod se smatra u skladu s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u članku 4. u sljedećim slučajevima:
(a) ako udovoljava zahtjevima u pogledu rizika obuhvaćenih zahtjevima osmišljenim radi zaštite ljudskog zdravlja i sigurnosti utvrđenima u zakonodavstvu Unije o usklađivanju ili na temelju njega;
(aa) ako je autentičan, što znači da proizvod ili bilo koji njegov oblik ne sadrže žig koji je jednak ili sličan prijavljenom žigu za taj proizvod bez odobrenja vlasnika žiga jer se time potrošači obmanjuju u vezi s pravim identitetom proizvoda; [Am. 49]
(b) ako je u pogledu rizika obuhvaćenih europskim normama, kada ne postoje zahtjevi utvrđeni u zakonodavstvu Unije o usklađivanju ili u skladu s njime navedeni u točki (a), usklađen s relevantnim europskim normama ili njihovim dijelovima, na koje su objavljene upute u Službenom listu Europske unije u skladu s člancima 16. i 17.;
(c) ako je, kada ne postoje zahtjevi utvrđeni u zakonodavstvu Unije o usklađivanju ili u skladu s njime iz točke (a) ni europske norme iz točke (b), u pogledu rizika obuhvaćenih zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima utvrđenim u zakonu države članice u kojoj je proizvod dostupan na tržištu, usklađen u skladu s takvim nacionalnim zahtjevima.pravilima uz uvjet da su u skladu sa zakonodavstvom Unije. [Am. 50]
Članak 6.
Aspekti za procjenu sigurnosti proizvoda
1. Ako ne postoji zakonodavstvo Unije o usklađivanju, europske norme ni zdravstveni i sigurnosni zahtjevi utvrđeni u zakonu države članice u kojoj je proizvod dostupan na tržištu kako je navedeno u točkama (a), (b) i (c) članka 5., prilikom procjene sigurnosti proizvoda u obzir se posebno uzimaju sljedeći aspekti:
(a) karakteristike proizvoda, uključujući njegovnjegovu autentičnost, sastav, pakiranje, upute za sklapanje te prema potrebi ugradbu i održavanje; [Am. 51]
(b) utjecaj na druge proizvode u slučaju kad se razumno može predvidjeti da će se on upotrebljavati s drugim proizvodima;
(c) predstavljanje proizvoda, označivanje, sva upozorenja i upute za njegovu uporabu i uklanjanje i sve druge oznake ili informacije o proizvodu;
(d) kategorije potrošača ugrožene uporabom izloženih riziku prilikom uporabe proizvoda, a naročito ranjivi posebno osjetljivi potrošači; [Am. 52]
(e) izgled proizvoda, posebno u slučajevima u kojima proizvod:
i. iako nije prehrambeni proizvod, podsjeća na prehrambeni proizvod i za koji postoji vjerojatnost da ga se zamijeni za prehrambeni proizvod zbog njegova oblika, mirisa, boje, izgleda, pakiranja, označivanja, količine, veličine ili drugih karakteristika, ili
ii. iako nije dizajniran niti namijenjen djeci, nalikuje predmetu koji se obično smatra privlačnim ili namijenjenim djeci, zbog svojeg dizajna, pakiranja i obilježja. [Am. 53]
Mogućnost postizanja viših razina sigurnosti ili dostupnost drugih proizvoda koji predstavljaju manji rizik ne čini dovoljan razlog da se neki proizvod smatra nesigurnim.
2. Za potrebe stavka 1. prilikom procjene sigurnosti proizvoda u obzir se, ako postoje, posebno uzimaju sljedeći aspekti:
(a) trenutna razina znanosti i tehnologije; [Am. 54]
(aa) razumna očekivanja potrošača u pogledu sigurnosti s obzirom na prirodu, sastav i predviđenu upotrebu proizvoda. [Am. 55]
(b) europske norme osim onih na koje su objavljene upute u Službenom listu Europske unije u skladu s člancima 16. i 17.;
(ba) ključni kriteriji iz zahtjeva za normizaciju europskim organizacijama za normizaciju u skladu s člankom 16. ako Komisija još nije objavila upute na usklađenu norme u Službenom listu Europske unije; [Am. 56]
(c) međunarodne norme;
(d) međunarodni sporazumi;
(e) preporuke ili smjernice Komisije za procjenu sigurnosti proizvoda;
(f) nacionalne norme koje je izradila država članica u kojoj je proizvod dostupan;
(g) pravila dobre prakse u području sigurnosti proizvoda koja su na snazi u dotičnom području;
(ga) ako su proizvod, kategorije ili skupine proizvoda prouzročile ozljede koje su unesene u paneuropsku bazu podataka o ozljedama utvrđenu u skladu s Uredbom (EU) br. …/… (22). [Am. 57]
(h) razina sigurnosti koju potrošači objektivno očekuju. [Am. 58]
(ha) trenutačna razina znanosti i tehnologije. [Am. 59]
Članak 7.
Oznaka podrijetla
1. Proizvođači i uvoznici osiguravaju da je na proizvodima stavljena oznaka zemlje podrijetla proizvoda ili, ako dimenzije ili priroda proizvoda to ne dopuštaju, da je oznaka stavljena na pakiranje ili na popratni dokument uz proizvod.
2. Za potrebe utvrđivanja zemlje podrijetla u smislu stavka 1. ovog članka primjenjuju se pravila o nepovlaštenom podrijetlu utvrđena u člancima 59. 23. do 62. 25. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku ZajedniceUredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(23), uključujući delegirane akte koje treba usvojiti u skladu s člankom 62 te Uredbe. [Am. 61]
3. Ako je zemlja podrijetla utvrđena u skladu sa stavkom 2. država članica Unije, proizvođači i uvoznici mogu se pozvati na Uniju ili određenu državu članicu.
3a. Proizvođači mogu oznaku zemlje podrijetla naznačiti samo na engleskome (riječima „Made in [zemlja]”) jer je to lako razumljivo potrošačima. [Am. 62]
POGLAVLJE II.
Obveze gospodarskih subjekata
Članak 8.
Obveze proizvođača
1. Prilikom stavljanja svojih proizvoda na tržište proizvođači osiguravaju da su njihovi proizvodi oblikovani i proizvedeni u skladu s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u članku 4.
2. Proizvođači osiguravaju postojanje postupaka za serijsku proizvodnju u skladu s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u članku 4.
3. Razmjerno mogućim rizicima proizvoda, a kako bi zaštitili zdravlje i sigurnost potrošača, proizvođači ispituju nasumce odabrane uzorke proizvoda koji su dostupni na tržištu, a koji su izabrani pod nadzorom sudskog službenika ili druge kvalificirane osobe koju imenuje svaka država članica, istražuju pritužbe i vode registar pritužbi, nesukladnih proizvoda i njihova povrata te o svakom takvom praćenju obavješćuju distributere. Ta informacija na zahtjev je dostupna nadležnim nadzornim tijelima. [Am. 63]
3a. Ako proizvodi stavljeni na tržište podliježu odluci Komisije na temelju članka 12. Uredbe (EU) br. ../…(24) proizvođači ili, po potrebi, uvoznici najmanje jedanput godišnje ispituju reprezentativne uzorke proizvoda namijenjenih prodaji, odabranih pod nadzorom sudskog službenika ili druge kvalificirane osobe koju imenuje svaka država članica, kako bi zaštitili zdravlje i sigurnost potrošača i razmjerno mogućim rizicima proizvoda. [Am. 64]
4. Razmjerno mogućim rizicima proizvoda proizvođači sastavljaju tehničku dokumentaciju. Tehnička dokumentacija mora sadržavati, prema potrebi: [Am. 65]
(a) opći opis proizvoda i njegova ključna svojstva relevantna za procjenu sigurnosti proizvoda;
(b) analizu mogućih rizika u vezi s proizvodom i usvojena rješenja za uklanjanje ili umanjivanje takvih rizika, uključujući ishod svih ispitivanja koje je proveo proizvođač ili druga strana u njegovo ime;
(c) prema potrebi, popis europskih normi iz točke (b) članka 5. ili zdravstvene i sigurnosne zahtjeve utvrđene u zakonu države članice u kojoj je proizvod dostupan na tržištu iz točke (c) članka 5. ili druge aspekte iz članka 6. stavka 2. koji se primjenjuju kako bi se ispunio opći sigurnosni zahtjev utvrđen u članku 4.
Ako je bilo koja od europskih normi, zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva ili drugih aspekata iz točke (c) prvog podstavka samo djelomično primijenjena, utvrđuju se dijelovi koji su primijenjeni.
5. Proizvođači u razdoblju od 10 godina nakon stavljanja proizvoda na tržište čuvaju tehničku dokumentacijutijelima za nadzor tržišta omogućuju pristup tehničkoj dokumentaciji u papirnom ili elektroničkom obliku i na obrazložen zahtjev je stavljaju na raspolaganje tim tijelima za nadzor tržišta. [Am. 66]
6. Proizvođači osiguravaju da njihovi proizvodi nose broj tipa, partije ili serije ili drugi element koji omogućuje identifikaciju proizvoda, a koji je potrošačima lako uočljiv i čitak ili, kad to ne dopušta veličina ili priroda proizvoda, da su traženi podaci navedeni na pakiranju ili u popratnom dokumentu uz proizvod.
Kad informacije koje omogućuju identifikaciju proizvoda nisu izravno navedene na proizvodu, proizvođači na dovoljno vidljiv način napominju da bi se podloga na kojoj se te informacije nalaze trebala sačuvati. [Am. 67]
6a. Proizvođači proizvoda koji podliježu odluci Komisije sukladno članku 12. Uredbe (EU) br. …/…(25) izrađuju popis modela proizvoda, popraćenih fotografijom, i stavljaju ga na raspolaganje javnosti i drugim gospodarskim subjektima na bilo koji odgovarajući način.
Proizvođač tijelima za nadzor tržišta na njihov zahtjev, kao i svim gospodarskim subjektima kojima distribuira svoje proizvode, dostavlja dokaze o postojanju različitih bitnih karakteristika između svojih modela u smislu definicije iz članka 3. stavka 1.a ove Uredbe. [Am. 68]
7. Proizvođači navode na proizvodu ili, ako to nije moguće, na njegovu pakiranju ili u popratnom dokumentu svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani zaštitni znak i adresu na kojoj su dostupni. Adresa mora sadržavati jedinstveno mjesto na kojem je moguće stupiti u kontakt s proizvođačem.
8. Proizvođači osiguravaju da su uz njihov proizvod priložene upute i podaci o sigurnosti sastavljeni za potrošače na jasan i razumljiv način i na na jeziku koji potrošači mogu lako razumjeti, na način koji je utvrdila država članica u kojoj je proizvod dostupan, osim ako se proizvod može upotrebljavati sigurno i onako kako je predvidio proizvođač bez takvih uputa i podataka o sigurnosti. [Am. 69]
Države članice obavješćuju Komisiju o svim donesenim odredbama kojima se određuje potrebni jezik ili jezici.
9. Proizvođači osiguravaju postojanje postupaka za poduzimanje popravnih radnji, povlačenje s tržišta ili opoziv svojih proizvoda. Proizvođači koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da proizvod koji su stavili na tržište nije siguran ili na drugi način inače nije u skladu s ovom Uredbom bez odgode poduzimaju popravne sve potrebne popravne radnje potrebne kako bi se navedeni proizvod prema potrebi uskladio, povukao s tržišta ili opozvao te na odgovarajući i učinkovit način obavještavaju potrošače koji su ugroženi uslijed neusklađenosti proizvoda. Nadalje, u slučaju kada proizvod nije siguran, proizvođači o tome odmah obavješćuju tijela za nadzor tržišta onih država članica u kojima su navedeni proizvod učinili dostupnim, posebno navodeći detalje o riziku za zdravlje i sigurnost te o svim poduzetim popravnim radnjama, kao i o rezultatima takvih popravnih radnji. [Am. 70]
Članak 9.
Ovlašteni zastupnici
1. Proizvođač može na temelju pisanog ovlaštenja imenovati ovlaštenog zastupnika.
Obveze utvrđene u članku 8. stavcima 1. i 4. nisu dio ovlaštenja ovlaštenog zastupnika.
2. Ovlašteni zastupnik provodi zadatke utvrđene u ovlaštenju koje mu je dao proizvođač. Tim se ovlaštenjem omogućuje ovlaštenom zastupniku da obavlja najmanje sljedeće:
(a) da na obrazloženi zahtjev tijela za nadzor tržišta dostavlja tom tijelu sve podatke i dokumentaciju potrebnu za dokazivanje sukladnosti proizvoda; [Am. 71]
(b) da na zahtjev tijela za nadzor tržišta surađuje s njima u svakoj radnji poduzetoj radi uklanjanja rizika koje predstavljaju proizvodi obuhvaćeni njegovim ovlaštenjem.
Članak 10.
Obveze uvoznika
1. Prije stavljanja proizvoda na tržište uvoznici osiguravaju da je proizvod sukladan s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u članku 4. i da je proizvođač ispunio zahtjeve utvrđene u članku 8. stavcima 4., 6. i 7.
2. Ako uvoznik smatra ili ima razloga vjerovati da proizvod nije u skladu s ovom Uredbom, ne stavlja proizvod na tržište dok se on ne uskladi. Nadalje, u slučaju kada proizvod nije siguran, uvoznik o tome obavješćuje proizvođača i tijela za nadzor tržišta države članice u kojoj ima poslovni nastan.
3. Uvoznici navode na proizvodu ili, ako to nije moguće, na njegovu pakiranju ili u popratnom dokumentu svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani zaštitni znak i adresu na kojoj su dostupni. Osiguravaju da dodatne etikete Ne prekrivaju nikakve obvezne podatke niti podatke koji se odnose na etiketi koju sigurnost koje je pružio proizvođač. [Am. 72]
4. Uvoznici osiguravaju da su uz proizvod priložene upute i podaci o sigurnosti na jeziku koji potrošači mogu lako razumjeti, na način koji je utvrdila država članica u kojoj je proizvod dostupan, osim ako se proizvod može upotrebljavati sigurno i onako kako je predvidio proizvođač bez takvih uputa i podataka o sigurnosti.
Države članice obavješćuju Komisiju o svim donesenim odredbama kojima se određuje potrebni jezik ili jezici.
5. Dok je proizvod pod njihovom odgovornošću, uvoznici osiguravaju da uvjeti skladištenja ili prijevoza ne ugrožavaju njegovu sukladnost s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u članku 4. i njegovu sukladnost sa člankom 8. stavkom 6.
6. Razmjerno mogućim rizicima koje proizvod predstavlja, a kako bi zaštitili zdravlje i sigurnost ljudi, uvoznici ispituju nasumce odabrane uzorke proizvoda koji su dostupni na tržištu, istražuju pritužbe i vode registar pritužbi, nesukladnih proizvoda i njihova povrata te o takvom praćenju obavješćuju proizvođača i distributere. [Am. 73]
7. Uvoznici koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da proizvod koji su stavili na tržište nije siguran ili inače nije u skladu s ovom Uredbom bez odgode poduzimaju sve potrebne popravne radnje kako bi se navedeni proizvod ako je potrebno prema potrebi uskladio, povukao s tržišta ili opozvao. Nadalje, u slučaju kada proizvod nije siguran, uvoznici o tome odmah obavješćuju tijela za nadzor tržišta onih država članica u kojima su navedeni proizvod učinili dostupnim, posebno navodeći detalje o riziku za zdravlje i sigurnost i o svim poduzetim popravnim radnjama te o rezultatima takvih popravnih radnji. [Am. 74]
8. Uvoznici u razdoblju od deset godina nakon stavljanja proizvoda na tržište čuvaju tehničku dokumentacijutijelima za nadzor tržišta omogućuju pristup tehničkoj dokumentaciji u papirnatom ili elektroničkom obliku i na obrazložen zahtjev je stavljaju na raspolaganje tim tijelima za nadzor tržišta. [Am. 75]
Članak 11.
Obveze distributera
1. Prilikom stavljanja proizvoda na raspolaganje na tržištu, distributer djeluje s dužnom pažnjom u pogledu zahtjeva ove Uredbe.
2. Prije stavljanja proizvoda na raspolaganje na tržištu, distributeri provjeravaju jesu li proizvođač i uvoznik poštovali zahtjeve iz članka ima li proizvod potrebne informacije utvrđene u članku 8. stavaka stavcima 6., 7. i 8. te članka članku 10. stavaka stavcima 3. i 4., prema potrebi. Distributeri ne prekrivaju bilo koju obveznu informaciju ili informacija u vezi sa sigurnošću koje su pružili proizvođač ili uvoznik. [Am. 76]
3. Ako distributer smatra ili ima razloga vjerovati da proizvod nije u skladu s ovom Uredbom, ne stavlja proizvod na raspolaganje na tržištu dok se on ne uskladi. Nadalje, u slučaju kada proizvod nije siguran, distributer o tome obavješćuje proizvođača ili uvoznika, ovisno o tome što je primjenjivo, kao i tijelo za nadzor tržišta države članice u kojoj distributer ima poslovni nastan.
4. Dok je proizvod pod njihovom odgovornošću, distributeri osiguravaju da uvjeti skladištenja ili prijevoza ne ugrožavaju njegovu sukladnost s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u članku 4. i njegovu sukladnost sa člankom 8. stavcima 6., 7. i 8. te člankom 10. stavcima 3. i 4., ovisno o tome što je primjenjivo.
4a. Ovisno o rizicima koje neki proizvod može predstavljati, distributeri mogu, s ciljem zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača, podvrgnuti ispitivanjima nasumce odabrane proizvode koji su stavljeni na tržište. [Am. 77]
5. Distributeri koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da proizvod koji su stavili na raspolaganje na tržištu nije siguran ili nije u skladu s člankom 8. stavcima 6., 7. i 8. te člankom 10. stavcima 3. i 4., ovisno o tome što je primjenjivo, odmah poduzimaju popravne radnje potrebne kako bi se navedeni proizvod prema potrebi uskladio, povukao s tržišta ili opozvao. Nadalje, u slučaju kada proizvod nije siguran, distributeri o tome odmah obavješćuju proizvođača ili uvoznika, ovisno o tome što je primjenjivo, kao i tijela za nadzor tržišta onih država članica u kojima su navedeni proizvod učinili dostupnim, posebno navodeći detalje o riziku za zdravlje i sigurnost i o svim poduzetim popravnim korektivnim radnjama i rezultatima tih popravnih radnji. [Am. 78]
Članak 12.
Slučajevi u kojima se obveze proizvođača primjenjuju na uvoznike i distributere
Uvoznik ili distributer smatra se proizvođačem u smislu ove Uredbe te podliježe obvezama proizvođača na temelju članka 8. kada proizvod stavlja na tržište pod svojim imenom ili zaštitnim znakom ili kada preinačuje proizvod koji je već stavljen na tržište na način koji može utjecati na njegovu sukladnost sa zahtjevima ove Uredbe.
Članak 13.
Izuzeće od određenih obveza proizvođača, uvoznika i distributera
1. Obveza obavješćivanja tijela za nadzor tržišta u skladu s člankom 8. stavkom 9., člankom 10. stavcima 2. i 7. te člankom 11. stavcima 3. i 5. ne primjenjuje se ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) samo ograničen broj dobro utvrđenih proizvoda nije siguran;
(b) proizvođač, uvoznik ili distributer može dokazati da je se rizik potpuno pod kontrolom i da više ne može ugroziti djelotvorno kontrolira kako bi se spriječila opasnost za zdravlje i sigurnost ljudi osoba; [Am. 79]
(c) uzrok rizika proizvoda takve je prirode da znanje o njemu ne predstavlja korisne informacije ni nadležnim tijelima ni javnosti. [Am. 80]
2. Komisija može putem provedbenih akata utvrditi situacije koje ispunjavaju uvjete iz stavka 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 3.
3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 18.a kojim se utvrđuju proizvodi, kategorije ili grupe proizvoda za koje, zbog njihova niskog stupnja rizika, podaci iz članka 8. stavka 7. i članka 10. stavka 3. ne moraju biti navedeni na samom proizvodu.
Članak 14.
Identifikacija gospodarskih subjekata
1. Gospodarski subjekti tijelima, na zahtjev, daju tijelima za nadzor tržišta podatke o identitetu: na zahtjev pružaju sljedeće informacije: [Am. 81]
(a) svakog gospodarskog subjekta koji im je isporučio proizvod;
(b) svakog gospodarskog subjekta kojem su isporučili proizvod.
2. Gospodarski subjekti moraju biti u stanju predočiti podatke iz prvog stavka tijekom razdoblja od 10 godina nakon što im je proizvod isporučen i tijekom razdoblja od deset godina nakon što su proizvod isporučili.
2a. Kada gospodarski subjekti pruže informacije iz stavka 1., tijela za nadzor tržišta postupaju s tim informacijama kao povjerljivima.
Članak 15.
Sljedivost proizvoda
1. Za određene proizvode, kategorije ili grupeskupine proizvoda za koje su se, zbog posebnih karakteristika ili posebnihnjihovih specifičnih svojstava ili specifičnih uvjeta distribucije ili uporabe, podložne sadržavati korištenja, sumnja da predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje i sigurnost ljudi, osoba te, prema potrebi, nakon savjetovanja s odgovarajućim dionicima Komisija može zatražitizahtijevati od gospodarskih subjekata koji te proizvode stavljaju na tržište ilii čine ih dostupnima na tržištu da uspostave sustav sljedivosti ili da ga se pridržavaju. [Am. 83]
2. Sustav sljedivosti sastoji se od prikupljanja i pohrane podataka elektroničkim putem čime se omogućuje identifikacija proizvoda i gospodarskih subjekata uključenih u opskrbni lanac, kao i od stavljanja nosača podataka na proizvod, njegovo pakiranje ili popratne dokumente čime se omogućuje pristup podacima.
3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 18.a:
(a) kojim se utvrđuju proizvodi, kategorije ili grupe proizvoda koje su podložne sadržavati ozbiljan rizik za zdravlje i sigurnost ljudi kako je navedeno u stavku 1. ovog članka. Komisija u predmetnim delegiranim aktima navodi je li primijenila metodu analize rizika predviđenu Odlukom Komisije 2010/15/EU(26) ili, ako ta metoda nije prikladna za predmetni proizvod, detaljan opis primijenjene metode; [Am. 84]
(b) kojim se određuju podaci koje gospodarski subjekti prikupljaju i pohranjuju putem sustava sljedivosti iz stavka 2. ovog članka.
4. Komisija može putem provedbenih akata utvrditi vrstu nosača podataka i njegovo postavljanje kako je navedeno u stavku 2. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 3.
5. Prilikom donošenja akata iz stavaka 3. i 4. Komisija uzima u obzir sljedeće:
(a) isplativost akata, uključujući njihov utjecaj na poduzeća, osobito MSP-ove;
(b) usklađenost sa sustavima sljedivosti dostupnim na međunarodnoj razini.
Članak 15.a
Kontaktne točke za sigurnost proizvoda
1. Države članice određuju kontaktne točke za sigurnost proizvoda na svom državnom području i priopćavaju njihove podatke za kontakt drugim državama članicama i Komisiji.
2. Komisija sastavlja i redovito ažurira popis kontaktnih točaka za sigurnost proizvoda, te ga objavljuje u Službenom listu Europske unije. Komisija te podatke stavlja na raspolaganje i na svojim internetskim stranicama. [Am. 85]
Članak 15.b
Zadaće kontaktnih točaka za sigurnost proizvoda
1. Na zahtjev gospodarskog subjekta ili nadležnog tijela druge države članice kontaktne točke za sigurnost proizvoda pružaju, između ostalog, sljedeće informacije:
(a) tehničke propise primjenjive na određenu vrstu proizvoda na državnom području na kojemu su te kontaktne točke za sigurnost proizvoda ustanovljene i podatke o tome je li ta vrsta proizvoda podložna zahtjevu za prethodno odobrenje u skladu sa zakonima njihove države članice, kao i podatke koji se odnose na načelo uzajamnog priznavanja, kao što je predviđeno Uredbom (EZ) br. 764/2008, i primjenu te Uredbe na državnom području te države članice;
(b) podatke za kontakt nadležnih tijela u toj državi članici preko kojih se s njima može izravno kontaktirati, uključujući pojedinosti o tijelima odgovornima za nadzor nad provedbom dotičnih tehničkih propisa na državnom području te države članice;
(c) pravne lijekove općenito dostupne na državnom području te države članice u slučaju spora između nadležnih tijela i gospodarskog subjekta.
2. Kontaktne točke za sigurnost proizvoda odgovaraju u roku od 15 radnih dana od primitka zahtjeva iz stavka 1.
3. Kontaktne točke za sigurnost proizvoda u državi članici u kojoj je dotični gospodarski subjekt zakonito stavio na tržište dotični proizvod mogu dostaviti gospodarskom subjektu ili nadležnome tijelu iz članka 6. Uredbe (EZ) br. 764/2008 sve relevantne podatke ili primjedbe.
4. Države članice osnivaju urede u sklopu kontaktnih točaka za sigurnost proizvoda kako bi olakšale izobrazbu o zakonodavstvu i zahtjevima u vezi sa sigurnošću proizvoda općenito kao i prijenos informacija među djelatnostima s ciljem potpore izobrazbi ekonomskih subjekata na području zahtjeva u pogledu sigurnosti proizvoda.
5. Kontaktne točke za sigurnost proizvoda ne naplaćuju nikakvu naknadu za davanje informacija iz stavka 1. [Am. 86]
POGLAVLJE III.
Europske norme kojima se pruža temelj pretpostavci o usklađenosti
Članak 16.
Zahtjevi za normizaciju upućeni europskim organizacijama za normizaciju
1. Komisija može zatražiti od jedne europske organizacije za normizaciju ili više njih da izrade nacrt europske norme ili odrede europsku normu, čime se nastoji osigurati da proizvodi koji su usklađeni s takvom normom ili njezinim dijelovima budu u skladu s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u članku 4. Uzimajući u obzir stajališta odgovarajućih dionika, prema potrebi, Komisija utvrđuje zahtjeve u vezi sa sadržajem koje zatražena europska norma mora ispuniti i rok za njezino donošenje. [Am. 87]
Komisija donosi zahtjev iz prvog podstavka ovog stavka putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 3.
2. U roku od mjesec dana od primitka zahtjeva iz stavka 1. relevantna europska organizacija za normizaciju navodi prihvaća li ga.
3. Ako je podnesen zahtjev za financiranje, Komisija u roku od dva mjeseca od primitka prihvaćanja iz stavka 2. obavješćuje relevantne europske organizacije za normizaciju o dodjeli bespovratnih sredstava za izradu nacrta europske norme.
4. Europske organizacije za normizaciju obavješćuju Komisiju o radnjama poduzetim u svrhu razvoja europske norme iz stavka 1. Komisija i europske organizacije za normizaciju zajedno procjenjuju sukladnost europskih normi za koje su europske organizacije za normizaciju izradile nacrt ili ih odredile s početnim zahtjevom.
5. Ako europska norma ispunjava zahtjeve koje nastoji obuhvatiti i opći sigurnosni zahtjev utvrđen u članku 4., Komisija bez odgode objavljuje uputu na takvu europsku normu u Službenom listu Europske unije.
Članak 17.
Službeni prigovori na europske norme
1. Ako država članica ili Europski parlament smatraju da europska norma iz članka 16. ne ispunjava u potpunosti zahtjeve koje nastoji obuhvatiti i opći sigurnosni zahtjev utvrđen u članku 4., o tome obavješćuju Komisiju i pruža podrobno objašnjenje, a Komisija putem provedbenih akata odlučuje o:
(a) objavljivanju, neobjavljivanju ili objavljivanju uz ograničenja upute na dotičnu europsku normu u Službenom listu Europske unije;
(b) zadržavanju, zadržavanju uz ograničenja ili povlačenju uputa na dotičnu europsku normu u Službenom listu Europske unije ili iz njega.
2. Komisija na svojoj mrežnoj stranici objavljuje informacije o europskim normama koje su bile obuhvaćene odlukom iz stavka 1.
3. Komisija obavješćuje dotičnu europsku organizaciju za normizaciju o odluci iz stavka 1. i po potrebi zahtijeva reviziju dotične europske norme.
4. Odluka iz stavka 1. točke (a) ovog članka donosi se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 19. stavka 2.
5. Odluka iz stavka 1. točke (b) ovog članka donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 3.
POGLAVLJE IV.
Završne odredbe
Članak 18.
Kazne
1. Države članice utvrđuju određuju pravila o odgovarajućim kaznama primjenjivim na kršenje odredbi primjenjivima u slučaju povreda odredaba ove Uredbe i poduzimaju sve mjere potrebne mjere kako bi se osigurala njihova provedba. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. za njihovu provedbu. Države članice obavješćuju Komisiju o navedenim odredbama najkasnije do [umetnuti datum – 3 mjeseca prije datuma primjene ove Uredbe] i bez odgode je obavješćuju do… (27) i odmah je obavještavaju o svim njihovim daljnjim izmjenama. [Am. 88]
2. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Kod određivanja kazni iz stavka 1. uzima se u obzir veličina poduzeća se uzima težina, trajanje te, po potrebi, namjera kršenja. Osim toga, kod određivanja kazni u obzir se uzima, naročito, stanje malih i srednjih poduzeća. Kazne mogu biti povećane ako je li dotični gospodarski subjekt prethodno počinio slično kršenje, a mogu se propisati i kaznene sankcije za teške povrede. [Am. 89]
2a. Administrativnim kaznama koje se primjenjuju na povrede u najmanju se ruku kompenzira gospodarska prednost do koje se pokušalo doći povredom, no te kazne ne premašuju 10 % godišnjeg prometa ili procijenjenog godišnjeg prometa. Izrečene kazne mogu biti više od 10 % godišnjeg prometa ili procijenjenog godišnjeg prometa, ako je to potrebno za kompenzaciju gospodarske prednosti do koje se pokušalo doći povredom. Kazne mogu uključivati i kaznene sankcije za teške povrede. [Am. 90]
2b. Države članice obavještavaju Komisiju o vrsti i veličini kazni izrečenih na temelju ove Uredbe, navode stvarne povrede ove Uredbe te imena gospodarskih subjekata kojima su izrečene kazne. Komisija bez nepotrebnog odlaganja te podatke čini dostupnima javnosti u elektroničkom obliku te, po potrebi, drugim oblicima.
Komisija, na osnovi podataka primljenih u skladu s prvim podstavkom, objavljuje i ažurira crnu listu gospodarskih subjekata na razini Unije za koje je u više navrata utvrđeno da su namjerno kršili ovu Uredbu. [Am. 91]
Članak 18a.
Delegiranje ovlasti
1. Ovlast donošenja delegiranih akata dodijeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.
2. Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 13. stavka 3. i članka 15. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na neograničeno vrijeme od ...(28).
3. Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegirane ovlasti iz članka 13. stavka 3. i članka 15. stavka 3. Odlukom o opozivu povlače se delegirane ovlasti navedene u toj odluci. Odluka proizvodi učinke dan nakon objavljivanja u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u toj odluci. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4. Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istovremeno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.
5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 13. stavkom 3. i člankom 15. stavkom 3. stupa na snagu samo ako se tomu ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca po obavješćivanju Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće izvijestili Komisiju da se ne protive. Taj se rok može produljiti za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Članak 19.
Postupak u odboru
1. Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.
Međutim, za potrebe članaka 16. i 17. ove Uredbe Komisiji pomaže odbor uspostavljen Uredbom (EU) br. 1025/2012. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.
2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.
3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.
4. Ako se mišljenje odbora iz drugog podstavka stavka 1. treba dobiti na temelju pisanog postupka, navedeni postupak završava bez rezultata kad to u vremenskom roku za davanje mišljenja odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva obična većina članova odbora.
Članak 21.
Ocjenjivanje
Najkasnije ...(29)[pet] godina od datuma primjene, te svakih pet godina nakon toga, Komisija ocjenjuje primjenu ove Uredbe i prenosi izvješće o ocjeni Europskom parlamentu i Vijeću. U navedenom izvješću se ocjenjuje jesu li ovom Uredbom ostvareni njezini ciljevi, naročito u pogledu poboljšanja zaštite potrošača od nesigurnih proizvoda u smislu članka 4. ove Uredbe, uzimajući u obzir njezin učinak na poduzeća, i to naročito MSP-ove. U izvješću se ocjenjuju i učinci te doprinosi Uredbe (EU) br. 1025/2012 u okviru područja primjene ove Uredbe. [Am. 92]
Članak 22.
Stavljanje izvan snage
1. Direktiva 2001/95/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od ...(30).
2. Direktiva 87/357/EEZ stavlja se izvan snage s učinkom od (31).
3. Upućivanja na Direktivu 2001/95/EZ i Direktivu 87/357/EEZ smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom u navedenom Prilogu.
Članak 23.
Prijelazne odredbe
1. Države članice ne sprečavaju stavljanje na raspolaganje na tržištu proizvoda obuhvaćenih Direktivom 2001/95/EZ, a koji su u skladu s tom Direktivom i koji su stavljeni na tržište prije ...*
2. Europske norme na koje su objavljene upute u Službenom listu Europske unije u skladu s Direktivom 2001/95/EZ smatraju se europskim normama iz točke (b) članka 5. ove Uredbe.
3. Mandati za normizaciju koje je Komisija dala određenoj europskoj organizaciji za normizaciju u skladu s Direktivom 2001/95/EZ smatraju se zahtjevima za normizaciju iz članka 15. stavka 1. ove Uredbe.
Uredba (EU) br. .../... Europskog parlamenta i Vijeća od ... o nadzoru tržišta proizvoda i o izmjeni uredaba Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ, i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 1999/5/EZ, 2000/9/EZ, 2000/14/EZ, 2001/95/EZ, 2004/108/EZ, 2006/42/EZ, 2006/95/EZ, 2007/23/EZ, 2008/57/EZ, 2009/48/EZ, 2009/105/EZ, 2009/142/EZ, 2011/65/EU, Uredbe (EZ) br. 764/2008 Uredbe (EZ) br. 765/2008 i Uredbe (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L ... )
Uredba (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom i stavljanju izvan snage Direktiva 80/590/EEZ i 89/109/EEZ (SL L 338, 13.11.2004., str. 4.).
Odluka br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 93/465/EEZ (SL L 218, 13.8.2008., str. 82.).
Direktiva Vijeća 87/357/EEZ od 25. lipnja 1987. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na proizvode koji, zbog toga što nisu onakvi kakvim se prikazuju, ugrožavaju zdravlje ili sigurnost potrošača (SL L 192, 11.7.1987., str. 49.).
Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).
Uredba (EZ) br. 764/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju postupaka koji se odnose na primjenu određenih nacionalnih tehničkih propisa na proizvode koji se zakonito stavljaju na tržište u drugoj državi članici i o stavljanju izvan snage Odluke br. 3052/95/EZ (SL L 218, 13.8.2008., str. 21.).
Uredba (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 316, 14.11.2012., str. 12.).
Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
Direktiva Vijeća 90/385/EEZ od 20. lipnja 1990. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na aktivne medicinske implantate (SL L 189, 20.7.1990., str. 17.).
Direktiva 98/79/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 1998. o in vitro dijagnostičkim medicinskim proizvodima (SL L 331, 7.12.1998., str. 1.).
Uredba (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 89/106/EEZ, (SL L 88, 4.4.2011., str. 5.).
Odluka Komisije 2010/15/EU od 16. prosinca 2009. o utvrđivanju smjernica za upravljanje Sustavom Zajednice za brzo informiranje RAPEX, koji je osnovan na temelju članka 12. postupka prijave ustanovljenog u skladu s člankom 11. Direktive 2001/95/EZ (Direktiva o općoj sigurnosti proizvoda) (SL L 22, 26.1.2010., str. 1.).
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijećao tržišnom nadzoru proizvoda i izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ, direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 1999/5/EZ, 2000/9/EZ, 2000/14/EZ, 2001/95/EZ, 2004/108/EZ, 2006/42/EZ, 2006/95/EZ, 2007/23/EZ, 2008/57/EZ, 2009/48/EZ, 2009/105/EZ, 2009/142/EZ, 2011/65/EU, Uredbe (EU) br. 305/2011, Uredbe (EZ) br. 764/2008 i Uredbe (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2013)0075 – C7-0043/2013 – 2013/0048(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0075),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 33., 114. i 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0043/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 22. svibnja 2013.(1),
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu (A7‑0346/2013),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju xx. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o tržišnom nadzoru proizvoda i izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ, direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 1999/5/EZ, 2000/9/EZ, 2000/14/EZ, 2001/95/EZ, 2004/108/EZ, 2006/42/EZ, 2006/95/EZ, 2007/23/EZ, 2008/57/EZ, 2009/48/EZ, 2009/105/EZ, 2009/142/EZ, 2011/65/EU, Uredbe (EZ) br. 764/2008, Uredbe (EZ) br. 765/2008 i Uredbe (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća
(1) Kako bi se zajamčilo slobodno kretanje robe u Uniji, potrebno je osigurati da ona ispunjava zahtjeve kojima se osigurava visoka razina zaštite javnih interesa kao što su zdravlje i opća sigurnost osoba, zdravlje i sigurnost na radnom mjestu, zaštita potrošača, zaštita okoliša i javna sigurnost. Stroga kontrola poštovanja ovih zahtjeva ključna je za osiguravanje istinske zaštite tih interesa i stvaranje neophodnih uvjeta za pravedno tržišno natjecanje na Unijinom tržištu robe. Stoga su potrebni propisi za nadzor tržišta i kontrolu robe koja u Uniju ulazi iz trećih zemalja.
(2) Aktivnosti nadzora tržišta koje obuhvaća ova Uredba ne bi trebale biti usmjerene isključivo na zaštitu zdravlja i sigurnosti već bi trebale biti primjenjive i na provedbu zakonodavstva Unije koje nastoji zaštititi druge javne interese, na primjer, uređujući točnost mjerenja, elektromagnetsku kompatibilnost, energetsku učinkovitost i primjenjivo zakonodavstvo o zaštiti okoliša. [Am. 1]
(3) Treba uspostaviti opći okvir pravila i načela u vezi s nadzorom tržišta koji ne smije utjecati na temeljna pravila s postojećim zakonodavstvom Unije koje je osmišljeno da zaštiti javne interese kao što su zdravlje i sigurnost, zaštita potrošača i zaštita okoliša, već se treba usmjeriti na poboljšanje njihova djelovanja.
(4) Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (4) prihvaćena je za uspostavljanje okvira za nadzor tržišta za nadopunjavanje i jačanje postojećih odredbi u zakonodavstvu Unije o usklađivanju koje se odnose na nadzor tržišta i provedbu takvih odredbi.
(5) Kako bi se osigurala istovrijedna i dosljedna provedba zakonodavstva Unije o usklađivanju, Uredbom (EZ) br. 765/2008 uveden je okvir za nadzor tržišta Unije, u kojem se određuju minimalni zahtjevi na temelju ciljeva koje trebaju postići države članice, te okvir za upravnu suradnju koja uključuje razmjenu podataka između država članica.
(6) Direktivom 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) uspostavljena su pravila za osiguranje sigurnosti proizvoda namijenjenih potrošačima ili koje će oni vjerojatno koristiti. Uredba (EZ) br. 765/2008 održala je mogućnost da ovlaštena tijela za nadzor tržišta poduzmu specifičnije mjere koje im stoje na raspolaganju u skladu s tom Direktivom.
(7) U svojoj Rezoluciji od 8. ožujka 2011. o reviziji Opće direktive o sigurnosti proizvoda i nadzoru tržišta(6), Europski parlament tvrdio je da je postojanje jedne jedinstvene uredbe jedini način da se ima jedan jedinstveni sustav za nadzor tržišta za sve proizvode te stoga potiče Komisiju da uspostavi jedinstven sustav za nadzor tržišta za sve proizvode, na temelju jedinstvenog akta koji obuhvaća Direktivu 2001/95/EZ i Uredbu (EZ) br. 765/2008.
(8) Ova Uredba stoga treba integrirati odredbe Uredbe (EZ) br. 765/2008, Direktive 2001/95/EZ i nekoliko akata koji se odnose na određene sektore iz zakonodavstva Unije o usklađivanju koje se odnose na tržišni nadzor u jedinstvenu uredbu koja obuhvaća proizvode na usklađenim i neusklađenim područjima Unijinog zakonodavstva, bez obzira jesu li namijenjeni za primjenu ili je vjerojatno da će ih primjenjivati, potrošači ili profesionalni djelatnici.
(9) Zakonodavstvo Unije koje je primjenjivo na proizvode i postupke u prehrambenom lancu te posebno Uredba (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(7), uspostavlja sveobuhvatni okvir za obavljanje službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti za provjeru pridržavanja propisa o hrani i hrani za životinje, te pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, genetski modificiranim organizmima, biljnom zdravstvu i biljnom reprodukcijskom materijalu, sredstvima za zaštitu bilja i pesticidima. Ta područja bi stoga trebalo isključiti iz područja primjene ove Uredbe.
(10) Zakonodavstvo Unije koje se odnosi na lijekove, medicinske proizvode, in vitro dijagnostičke medicinske proizvode te tvari ljudskog podrijetla sadrži posebne odredbe za osiguranje posttržišne sigurnosti koja se temelji posebno na kontroli specifičnih sektora te sustavima nadzora tržišta. Te bi proizvode stoga trebalo isključiti iz područja primjene ove Uredbe, s iznimkom njenih odredbi o kontroli proizvoda koji ulaze na tržište Unije koje se trebaju primjenjivati na te proizvode u mjeri u kojoj relevantno zakonodavstvo Unije ne sadrži posebna pravila koja se odnose na organizaciju graničnog nadzora.
(11) Direktiva 2010/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća(8) ne primjenjuje se samo na novu pokretnu tlačnu opremu za stavljanje na raspolaganje te opreme na tržište, nego i na određenu drugu pokretnu tlačnu opremu za periodične preglede, međupreglede te izvanredne provjere i korištenje. Ta Direktiva propisuje posebnu oznaku PI te zaštitni postupak Unije i posebne postupke koji se bave pokretnom tlačnom opremom koja predstavlja rizik na nacionalnoj razini, s usklađenom pokretnom tlačnom opremom koja predstavlja rizik za zdravlje i sigurnost te sa službenom neusklađenosti. Zbog toga se postupci za nadzor proizvoda unutar Unije, koji su postavljeni u ovoj Uredbi ne trebaju primjenjivati na pokretnu tlačnu opremu iz Direktive 2010/35/EU.
(12) Ova bi Uredba trebala uspostaviti sveobuhvatni okvir za nadzor tržišta u Uniji. Trebala bi odrediti proizvode koji ulaze i one koji ne ulaze u njezino područje primjene, nametnuti obvezu državama članicama da organiziraju i provedu nadzor tržišta kao i obvezu određivanja tijela za nadzor tržišta i određivanja njihovih ovlasti i zadataka te dodijeliti državama članicama odgovornost za uspostavu općih programa i programa specifičnih sektora.
(12a) Ova Uredba trebala bi se primjenjivati na sve oblike opskrbe proizvodima, uključujući i prodaju na daljinu. Države članice i Komisija trebale bi razviti zajednički pristup za tržišni nadzor proizvoda koji se prodaju na internetu i, prema potrebi, dati smjernice o pripadajućim ulogama i nadležnostima subjekata uključenih u opskrbni lanac elektroničke trgovine kako bi ojačale provedbu propisa o proizvodima koji se prodaju na internetu. [Am. 2]
(13) Dio zakonodavstva Unije o usklađivanju sadrži odredbe o nadzoru tržišta i zaštitne klauzule. Ono se može temeljiti na referentnim odredbama o nadzoru tržišta i zaštitnim klauzulama iz Odluke br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(9). Ova bi Uredba trebala sadržavati sve odredbe o nadzoru tržišta koje se primjenjuju na proizvode koji ulaze u njezino područje primjene. Ova bi Uredba stoga trebala sadržavati referentne odredbe o nadzoru tržišta i zaštitne klauzule iz Odluke br. 768/2008/EZ. Odredbe u postojećem zakonodavstvu Unije o usklađivanju koje su povezane s nadzorom tržišta i zaštitnim klauzulama, bilo da su predložene prije usvajanja Odluke br. 768/2008/EZ ili se temelje na njezinim referentnim odredbama, trebalo bi ukloniti iz zakonodavstva o usklađivanju osim ako ne postoji sektorski razlozi za njihovo zadržavanje. Iznimke od zaštitnih klauzula treba napraviti u odnosu na proizvode koji podliježu Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća(10) , određenu opremu koja podliježe Direktivi 2009/142/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(11) , određenoj tlačnoj opremi koja podliježe Direktivi 97/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(12) te određenim tlačnim posudama koje podliježu Direktivi 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(13) .
(14) Kako bi cijeli proces nadzora tržišta bio transparentan i lako razumljiv, kako za tijela za nadzor tržišta, tako i za gospodarske subjekte, ova Uredba bi trebala jasno odrediti kronološke etape procesa, od trenutka kada tijela za nadzor tržišta pronađu proizvod koji smatraju potencijalno rizičnim i čiji rizik zatim procijene, do korektivnih mjera koje unutar određenog roka trebaju poduzeti gospodarski subjekti ili sama tijela za nadzor ako gospodarski subjekti to ne učine ili ako to zahtjeva hitnost situacije.
(14a) Da bi se tijelima za nadzor tržišta olakšao rad, gospodarski subjekti tim tijelima radi provođenja njihovih aktivnosti trebaju osigurati svu potrebnu dokumentaciju i informacije. Tijela za nadzor tržišta trebala bi zahtijevati isključivo one dokumente i informacije za koje se može očekivati da ih gospodarski subjekti posjeduju u skladu s njihovom ulogom u opskrbnom lancu. [Am. 3]
(15) Tržišni nadzor trebao bi se temeljiti na procjeni rizika koji neki proizvod predstavlja uzimajući u obzir sve relevantne podatke. Metodologija i kriteriji procjene rizika trebali bi biti homogeni u svim državama članicama kako bi se osigurale jednake mogućnosti za sve gospodarske subjekte. Proizvod koji je predmet zakonodavstva Unije o usklađivanju kojim se postavljaju osnovni uvjeti za zaštitu određenih javnih interesa trebao bi se smatrati slobodnim od rizika za javne interese ako je u skladu s tim osnovnim uvjetima. [Am. 4]
(15a) Potrošači mogu imati aktivnu i važnu ulogu u doprinosu tržišnom nadzoru, budući da su oni obično u izravnom kontaktu s proizvodima koji predstavljaju rizik, uključujući i proizvode koji nisu u skladu s primjenjivim zakonodavstvom Unije. U tom kontekstu države članice trebale bi podizati razinu svijesti potrošača glede njihovih prava da podnose pritužbe u vezi s pitanjima koja se tiču sigurnosti proizvoda i aktivnosti tržišnog nadzora te osigurati da je postupak prijave lako dostupan, razmjerno jednostavan i učinkovit. Komisija bi, nadalje, trebala istražiti mogućnosti da podnošenje takvih pritužbi uskladi diljem Unije, na primjer, stvaranjem središnje baze podataka u kojoj se pritužbe potrošača mogu pohraniti, kao i istražiti mogućnost javne objave tih pritužbi, koje će predmetni gospodarski subjekti imati pravo pregledati i odgovoriti na njih. [Am. 5]
(16) Proizvodi koji su predmet zakonodavstva Unije o usklađivanju kojim se ne postavljaju osnovni uvjeti, nego koji su osmišljeni za osiguranje zaštite određenih javnih interesa, trebali bi se smatrati slobodnima od rizika za javne interese ako su u skladu s tim zakonodavstvom.
(17) Slično tome, proizvod koji nije predmet zakonodavstva Unije o usklađivanju, no koji je u skladu s nacionalnim pravilima vezanima za zdravlje i sigurnost osoba ili s europskim standardima na koje se upućuje u Službenom listu Europske unije trebao bi se smatrati slobodnim od rizika za zdravlje i sigurnost.
(18) U svrhu ove Uredbe, treba napraviti procjenu rizika kako bi se prepoznali proizvodi koji mogu nepovoljno utjecati na javne interese zaštićene Uredbom (EU) br. ..../.... Europskog parlamenta i Vijeća(14)(15) (o sigurnosti potrošačkih proizvoda), zakonodavstvom Unije o usklađivanju po sektorima i drugim Unijinim zakonodavstvom o proizvodima koji su predmet ove Uredbe. Podaci o rizicima koji su se ranije ostvarili za proizvod u pitanju trebaju biti uključeni u procjenu rizika tamo gdje su dostupni. Potrebno je također uzeti u obzir sve mjere koje su mogli poduzeti dotični gospodarski subjekti kako bi umanjili rizike. Posebna potencijalna osjetljivost potrošača, nasuprot profesionalnih korisnika, treba se uzeti obzir, zajedno s povećanom osjetljivošću određenih kategorija potrošača kao što su djeca, stariji ili invalidi.
(19) I novi i rabljeni proizvodi podrijetlom iz države izvan Unije stavljaju se na tržište tek nakon puštanja u slobodni promet. Učinkovite kontrole na vanjskim granicama Unije nužne su za obustavljanje puštanja u promet proizvoda koji mogu predstavljati rizik ako su stavljeni na tržište Unije do procjene i konačne odluke tijela za nadzor tržišta.
(20) Obvezivanje tijela nadležnih za kontrolu proizvoda koji ulaze na tržište Unije na provođenje provjera primjerenih razmjera stoga pridonosi sigurnijem tržištu za proizvode u Uniji. Kako bi se povećala djelotvornost takvih provjera, treba pojačati suradnju i razmjenu informacija između tih , ta tijela vlasti i tijela tržišnog nadzora bi trebala biti obvezna surađivati i razmjenjivati informacije u pogledu proizvoda koji predstavljaju rizik i proizvoda koji nisu sukladni. [Am. 6]
(21) Tijela za nadzor tržišta trebaju imati ovlasti uništiti proizvode, onemogućiti njihovo korištenje ili narediti određenom gospodarskom subjektu da ih uništi ako to smatraju potrebnim i primjerenim kako bi bili sigurni da ti proizvodi ne predstavljaju daljnju prijetnju. Odgovarajući gospodarski subjekt bi trebao snositi sve troškove povezane s tim akcijama, posebice troškove tijela tržišnog nadzora. [Am. 7]
(22) Tijela odgovorna za nadzor ulaska proizvoda na tržište Unije ne bi sukladno ovoj Uredbi trebala obustaviti ili odbiti puštanje u slobodni promet proizvoda koje u Uniju uvoze osobe koje ih fizički posjeduju za osobnu, nekomercijalnu uporabu.
(23) Trebala bi postojati učinkovita, brza i točna razmjena podataka među državama članicama i između država članica i Komisije. Stoga je potrebno predvidjeti učinkovite alate za takvu razmjenu. Sustav Unije za brzo informiranje (RAPEX) pokazao se djelotvornim i učinkovitim. RAPEX-om je omogućeno da se mjere u vezi s proizvodima koji predstavljaju rizik izvan teritorija samo jedne države članice provode po cijeloj Uniji. Kako bi se izbjegla nepotrebna udvostručenja, taj se sustav treba upotrebljavati i stalno ažurirati za sve obavijesti upozorenja koji se odnose na proizvode koji predstavljaju rizik prema zahtjevima iz ove Uredbe. RAPEX bi također trebao uključivati obavijesti u vezi s materijalima u dodiru s hranom, koje su preuzete iz platforme sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF). [Am. 8]
(24) Koherentna i ekonomična aktivnost nadzora tržišta diljem Unije zahtijeva i dobro strukturirano, sveobuhvatno arhiviranje i dijeljenje relevantnih informacija o nacionalnim aktivnostima u ovom kontekstu između država članica, uključujući uputu na obavijesti koje zahtijeva ova Uredba, kako bi se oblikovala potpuna baza podataka informacija o nadzoru tržišta. Komisija je uspostavila bazu podataka pod nazivom „Informacijski i komunikacijski sustav za tržišni nadzor” koji je pogodan za ovu svrhu te bi se stoga trebao koristiti.
(25) S obzirom na veličinu tržišta robe Europske unije i budući da nema unutarnjih granica, važno je da ova Uredba stvori okvir za tijela za nadzor tržišta država članica kako bivoljna i bi bila u mogućnosti međusobno djelotvorno surađivala te koordinirala zajedničku podršku i djelovanje. Zato bi trebalo uspostaviti, provoditi, provjeriti i primjereno financirati mehanizme za uzajamnu pomoć.
(25a) Komisija bi trebala strogo nadzirati dosljednu primjenu ove Uredbe te bi također trebala, gdje je potrebno, dati preporuke državama članicama ako zaključi da ovlasti i sredstva dana njihovim tijelima tržišnog nadzora nisu dovoljna da bi se primjereno ispunili uvjeti ove Uredbe. [Am. 10]
(26) Kako bi se olakšao nadzor tržišta za proizvode koji ulaze na tržište Unije iz trećih zemalja, ova Uredba treba pružiti osnovu za suradnju između tijela država članica za nadzor tržišta i tijela tih zemalja.
(26a) Ozljede i nezgode stavljaju veliki društveni i gospodarski teret na društva u cjelini te na pojedince. Sprječavanje ozljeda i nezgoda može se pojačati prvenstveno poboljšanjem nadzora ozljeda. S obzirom na iskustva stečena u okviru projekta Zajedničke akcije za nadzor ozljeda u Europi (JAMIE), potrebno je hitno uspostaviti pravu Paneuropsku bazu podataka o ozljedama, posebice s obzirom na to da projekt JAMIE završava 2014. Nadalje, politička obveza je nužna kako bi se osiguralo da je razmjena podataka o ozljedama među državama članicama apsolutni prioritet. [Am. 11]
(27) Potrebno je osnovati Europski forum za nadzor tržišta (EMSF) sastavljen od predstavnika tijela tržišnog nadzora. EMSF bi trebao služiti kao platforma za organiziranu suradnju između tijela vlasti država članica i trebao bi pružati kontinuirane i trajne načine uključivanja svih predmetnih sudionika, uključujući profesionalne, poslovne i potrošačke organizacije, kako bi se prilikom uspostavljanja, provođenja i nadograđivanja programa tržišnog nadzora iskoristile dostupne informacije važne za tržišni nadzor. [Am. 12]
(28) Komisija bi trebala pružiti potporu suradnji tijela tržišnog nadzora te sudjelovati u EMSF-u. Ova Uredba bi trebala odrediti popis zadataka koje EMSF treba izvršavati. Izvršno tajništvo bi trebalo organizirati sastanke EMSF-a i pružati ostalu operativnu potporu za izvršavanje njegovih zadataka. Prilikom iduće revizije ove Uredbe, Komisija bi trebala razmotriti prijedlog da se EMSF-u dodijeli ovlast da odredi obvezujuće preporuke po pitanju kvalitete i praksi tržišnog nadzora kako bi se racionalizirale prakse tržišnog nadzora unutar Unije te povećala učinkovitosti tržišnog nadzora. [Am. 13]
(29) Gdje je to primjereno, trebaju se uspostaviti referentni laboratoriji s ciljem pružanja stručnog, nepristranog tehničkog savjeta te za provođenje ispitivanja na proizvodima koja su potrebna u vezi s aktivnostima nadzora tržišta.
(29.a) S obzirom na sukob između povećanog broja proizvoda koji su u protoku unutarnjim tržištem s jedne strane te ograničenja javnih sredstava koja smanjuju mogućnost drastičnog povećanja javnog tržišnog nadzora na odgovarajuću razinu s druge strane, Komisija bi trebala istražiti komplementarna, nova i inovativna rješenja temeljena na tržištu za učinkovitiji tržišni nadzor većeg razmjera, poput revizije sustava kontrole kakvoće i proizvoda koju vrši treća strana. Komisija bi trebala uključiti rezultate tih razmatranja u opći evaluacijski izvještaj. [Am. 14]
(30) Ova Uredba treba unijeti ravnotežu između transparentnosti kroz objavu najvećeg mogućeg broja informacija i zadržavanja povjerljivosti, na primjer zbog zaštite osobnih podataka, poslovnih tajni, ili zaštite od istraga, u skladu s propisima o povjerljivosti prema važećem nacionalnom zakonu ili, što se tiče Komisije, Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(16). Štoviše, ova Uredba treba poštovati načela zaštite podataka, kao što je povjerljivo rukovanje osobnim podacima, zahtjev da se podaci obrađuju pošteno, u skladu sa zakonom i za određenu svrhu, i istovremeno osigurati njihovu kvalitetu i omogućiti pojedincima na koje se to odnosi da iskoriste svoja prava. U okviru ove Uredbe primjenjuje se Direktiva 95/46/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća(17) i Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog Parlamenta i Vijeća(18). [Am. 15]
(31) Informacije koje nadležna tijela međusobno razmjenjuju trebaju biti predmetom jamstva stroge povjerljivosti i profesionalne tajnosti i njima se treba rukovati na takav način da se ne kompromitiraju istrage i ne dovodi u pitanje ugled gospodarskih subjekata.
(32) Države članice trebaju osigurati pravna sredstva nadležnim sudovima i tribunalima za mjere ograničenja koje poduzimaju njihova tijela.
(33) Države članice trebale bi utvrditi pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje ove Uredbe i osigurati njihovu provedbu. Kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće te ovisne o ozbiljnosti kršenja, trajanju i o tome radi li se o namjernom ili opetovanom kršenju odredbi kao i o veličini poduzeća, u smislu broja zaposlenika i godišnjeg prometa predmetnog gospodarskog subjekta, posebno uzimajući u obzir male i srednje poduzetnike (MSP). Kršenje odredbi za posljedicu treba imati administrativne kazne koje su usklađene u cijeloj Uniji. Države članice bi trebalo poticati da prihode prikupljene od tih kazni dodijele aktivnostima tržišnog nadzora. [Am. 16]
(33a) Kako bi pojačala odvraćajući učinak sankcija, Komisija bi ih trebala objaviti. Uz to, gospodarske subjekte za koje se više puta utvrdi da su namjerno prekršili ovu Uredbu bi trebalo staviti na javnu crnu listu na razini Unije. [Am. 17]
(34) Nadzor tržišta trebao bi se barem djelomice financirati naknadama koje plaćaju gospodarski subjekti kada tijela za nadzor tržišta zahtijevaju poduzimanje korektivnih mjera ili kada ta tijela moraju sama poduzeti neke mjere. Države članice bi trebale osigurati da se prihodi prikupljeni od naknada naplaćenih u skladu s ovom Uredbom dodijele za aktivnosti tržišnog nadzora. [Am. 18]
(35) Kako bi se postigli ciljevi ove Uredbe, Unija bi trebala pridonijeti financiranju aktivnosti koje su potrebne za provedbu politika u području nadzora tržišta, kao što su izrada i ažuriranje smjernica, prethodnih ili pomoćnih radnji u vezi s provedbom zakonodavstva Unije i programa tehničke potpore i suradnje s trećim zemljama, kao i poboljšanje politika na razini Unije i međunarodnoj razini.
(36) Unijino bi financiranje trebalo biti na raspolaganju u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(19), ovisno o prirodi aktivnosti koju treba financirati, posebno za potporu izvršnog tajništva EMSF-a.
(36a) Kako bi se olakšalo utvrđivanje i sljedivost proizvoda koji predstavljaju mogući ozbiljan rizik za zdravlje i sigurnost i na taj način osigurala visoka razina zdravlja i sigurnosti potrošača, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u cilju uspostave paneuropske baze podataka o ozljedama. Od posebne je važnosti da Komisija prevede prikladna savjetovanja tijekom svojih pripremnih radova, uključujući savjetovanja na stručnoj razini. Prilikom pripreme i razrade delegiranih akata, Komisija treba voditi računa da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način. [Am. 19]
(37) Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti bi trebale biti dodijeljene Komisiji po pitanju nacionalnih mjera koje poduzimaju države članice i o kojima obavještavaju u vezi s proizvodima koji su predmet zakonodavstva Unije o usklađivanju i uspostavljanju Unijinih referentnih laboratorija.
(38) Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti bi trebale biti dodijeljene Komisiji po pitanju jedinstvenih uvjeta za provedbu provjera upućivanjem na pojedine kategorije proizvoda ili sektore, uključujući i opseg provjera koje treba provesti i prikladnost uzoraka koje treba provjeriti. Trebalo bi dodijeliti i provedbene ovlasti po pitanju načina na koje gospodarski subjekti pružaju informacije tijelima za nadzor tržišta s obzirom na uspostavljanje jedinstvenih uvjeta za utvrđivanje slučajeva u kojima takve informacije nije potrebno pružiti. Provedbene ovlasti trebalo bi također dodijeliti Komisiji po pitanju načina i postupaka za razmjenu informacija putem RAPEX-a te po pitanju usvajanja privremenih ili trajnih tržišnih ograničenja za proizvode koji predstavljaju ozbiljan rizik te, ako je potrebno, navodeći nužne kontrolne mjere koje države članice moraju provesti u svrhu njihove učinkovite provedbe u slučaju kada ostalo zakonodavstvo Unije ne pruža određeni postupak za rješavanje dotičnih rizika. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije. Uz to, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti po pitanju usvajanja opće metodologije procjene rizika Te bi se ovlasti trebale provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(20). [Am. 20]
(39) Komisija bi trebala usvojiti hitno primjenjive provedbene akte u propisno opravdanim slučajevima vezanim za mjere ograničenja koje su povezane s proizvodima koji predstavljaju ozbiljan rizik, tamo gdje to nalažu opravdane neodložive izvanredne okolnosti.
(39a) Načelo opreznosti, utvrđeno u članku 191. stavku 2. UFEU-a te između ostalog opisano u komunikaciji Komisije od 2. veljače 2000. pod naslovom „O načelu opreznosti”, temeljno je načelo za sigurnost proizvoda i za sigurnost potrošača, pa ga tijela za nadzor tržišta trebaju uzeti u obzir pri ocjeni sigurnosti nekog proizvoda. [Am. 21]
(40) Odredbe o nadzoru tržišta Direktive Vijeća 89/686/EEZ (21), Direktiva 93/15/EEZ(22), Direktiva 94/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(23), Direktiva 94/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(24), Direktiva 95/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(25), Direktiva 97/23/EZ Europskog parlamenta i vijeća(26), Direktiva 1999/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(27), Direktiva 2000/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(28), Direktiva 2000/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (29), Direktiva 2001/95/EZ, Direktiva 2004/108/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(30), Direktiva 2006/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(31), Direktiva 2006/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(32), Direktiva 2007/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (33), Direktiva 2008/57/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(34), Direktiva 2009/48/EZ Europskog parlamenta(35), Direktiva 2009/105/EZ, Direktiva 2009/142/EZ, Direktiva 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća(36), Uredba (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(37) i Uredba (EZ) br. 765/2008 preklapaju se s odredbama iz ove Uredbe. Zbog toga bi te odredbe trebalo izbrisati. Potrebno je sukladno izmijeniti Uredbu (EZ) br. 764/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(38).
40 (a) Izvršeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 te je on dao mišljenje 30. svibnja 2013.(39)
(41) Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve ove Uredbe, to jest osigurati da proizvodi na tržištu koji su obuhvaćeni zakonodavstvom Unije zadovoljavaju uvjet osiguranja visokog stupnja zaštite zdravlja, sigurnosti i drugih javnih interesa a istovremeno jamče funkcioniranje unutarnjeg tržišta osiguranjem okvira za dosljedni nadzor tržišta Unije, jer njihovo ostvarenje zahtijeva vrlo visok stupanj suradnje, interakcije i jedinstvenosti u radu nadležnih tijela svih država članica, pa se stoga zbog svoje veličine i učinka mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz Članka 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u istom članku, ova Uredba ne prelazi mjeru koja je nužna za ostvarenje tog cilja.
(42) Ova Uredba poštuje temeljna prava i načela osobito Povelje o temeljnim pravima Europske Unije. Njome se posebno nastoji zajamčiti visoka razina zaštite ljudskog zdravlja i zaštita potrošača te potpuno poštovanje slobode poduzetništva i prava vlasništva,
DONIJELO JE OVU UREDBU:
POGLAVLJE I.
Opće odredbe
Članak 1.
Predmet
Ovom se Uredbom utvrđuje okvir za provjeru toga ispunjavaju li proizvodi uvjete koji jamče visoku razinu zaštite zdravlja i sigurnosti ljudi općenito, zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu, potrošača, okoliša, javne sigurnosti i drugih javnih interesa.
Odredbe ove Uredbe temelje se na načelu opreznosti. [Am. 22]
Članak 2.
Područje primjene
1. Poglavlja I., II., III., V. i VI. ove Uredbe primjenjuju se na sve proizvode koji su predmet Uredbe (EU) br. …./...(40) o sigurnosti proizvoda] ili zakonodavstva Unije o usklađivanju, uključujući proizvode koje je proizvođač sastavio i proizveo za vlastitu upotrebu, te u mjeri u kojoj zakonodavstvo Unije o usklađivanju ne sadrži posebne odredbe s istim ciljem.
2. Poglavlja I. i IV. i članak 23. primjenjuju se na sve proizvode koje obuhvaća zakonodavstvo Unije u tolikoj mjeri da drugo zakonodavstvo Unije ne sadrži posebne odredbe o organizaciji kontrola vanjskih granica ili o suradnji između tijela nadležnih za nadzor vanjskih granica.
3. Poglavlja II., III., V. i VI. ne primjenjuju se na sljedeće proizvode:
(a) lijekove za ljudsku ili veterinarsku uporabu;
(b) medicinske proizvode i in vitro dijagnostičke medicinske proizvode;
(c) krv, tkiva, stanice, organe i druge tvari ljudskog podrijetla.
4. Poglavlje III. ove Uredbe ne primjenjuje se na pokretnu tlačnu opremu koja podliježe Direktivi 2010/35/EU.
5. Članci 11. i 18. ove Uredbe ne primjenjuju se na sljedeće proizvode:
(a) proizvode koji podliježu Uredbi (EZ) br. 1907/2006;
(b) opremu kao što je utvrđeno u članku 1. stavku 2. točki (b) Direktive 2009/142/EZ;
6. Ova se Uredba ne primjenjuje na područja koja obuhvaća zakonodavstvo Unije o službenim nadzorima i drugim službenim aktivnostima koje se provode za provjeru sukladnosti sa sljedećim pravilima:
(a) pravila kojima se uređuje hrana i sigurnost hrane u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije, uključujući pravila kojima se jamče poštene prakse u trgovini i zaštita potrošačkih interesa i podataka;
(b) pravila kojima se uređuje proizvodnja i korištenje materijala i proizvoda koji dolaze u dodir s hranom;
(c) pravila kojima se uređuje namjerno uvođenje genetski modificiranih organizama u okoliš;
(d) pravila kojima se uređuje hrana za životinje i sigurnost hrane za životinje u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije te upotreba hrane za životinje, uključujući pravila kojima se jamče poštene prakse u trgovini i zaštiti potrošačkih interesa i podataka;
(e) pravila o zahtjevima u vezi sa zdravljem životinja;
(f) pravila kojima je cilj spriječiti i umanjiti rizike za zdravlje ljudi i životinja koji proizlaze iz nusproizvoda životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda;
(g) pravila o zahtjevima za dobrobit životinja;
(h) pravila o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje;
(i) pravila o proizvodnji koja je namijenjena stavljanju na tržište te stavljanju na tržište biljnog reproduktivnog materijala;
(j) pravila o zahtjevima za stavljanje na tržište i korištenje sredstava za zaštitu bilja i održivu upotrebu pesticida;
(k) pravila o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda;
(l) pravila o upotrebi i označivanju zaštićenih oznaka podrijetla, zaštićenih geografskih oznaka i zajamčenih tradicionalnih posebnosti.
Članak 3.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
(1) „proizvod” znači proizvod dobiventvar, mješavina, pripravak ili roba proizvedena proizvodnim postupkom, a koji nije hrana, hrana za životinje, proizvod ljudskog podrijetla i proizvod biljaka i životinja koji je izravno povezan s njihovim budućim razmnožavanjem; [Am. 23]
(2) „stavljanje na raspolaganje na tržištu” znači svaka isporuka proizvoda za distribuciju, potrošnju ili uporabu na tržištu Unije u okviru trgovačke djelatnosti s plaćanjem ili bez plaćanja;
(3) „stavljanje na tržište” znači prvo stavljanje na raspolaganje proizvoda na tržištu Unije;
(4) „proizvođač” je svaka fizička ili pravna osoba koja proizvodi proizvod ili za koju se taj proizvod oblikuje ili proizvodi te koja navedeni proizvod stavlja na tržište pod svojim imenom ili zaštitnim znakom;
(5) „ovlašteni zastupnik” je svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koju je proizvođač pismeno ovlastio da određene zadatke obavlja u njegovo ime s obzirom na obveze koje potonji ima prema važećem zakonodavstvu Unije. [Am. 24]
(6) „uvoznik” je svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja proizvod iz treće zemlje stavlja na tržište Unije;
(7) „distributer” je svaka fizička ili pravna osoba u opskrbnom lancu, različita od proizvođača ili uvoznika, koja stavlja proizvod na raspolaganje na tržištu;
(7a) „pružatelj usluge posredovanja” znači bilo koja fizička ili pravna osoba koja omogućuje stavljanje proizvoda na tržište ili njegovu dostupnost na istom elektroničkim putem, na primjer, putem platforme za e-trgovinu ili smještajem internetskih stranica; [Am. 25]
(8) „gospodarski subjekti” su proizvođač, ovlašteni zastupnik, uvoznik i distributer;
(9) „procjena sukladnosti” je procjena sukladnosti u smislu članka 2. točke 12. Uredbe (EZ) br. 765/2008;
(10) „tijelo za procjenu sukladnosti” je tijelo za procjenu sukladnosti u smislu članka 2. točke 13. Uredbe (EZ) br. 765/2008;
(11) „nadzor tržišta” znači aktivnosti i mjere koje javna tijela poduzimaju kako proizvodi ne bi bili štetni za zdravlje, sigurnost ili bilo koji drugi aspekt zaštite javnog interesa, te kako bi za proizvode koji spadaju u zakonodavstvo Unije o usklađivanju, osigurali njihovu usklađenost s tim zakonima;
(12) „tijelo za nadzor tržišta” je tijelo države članice koje je nadležno za izvršavanje ovlasti utvrđenih ovom Uredbom; [Am. 26]
(-13) „nesukladan proizvod” je proizvod koji nije usklađen sa zahtjevima utvrđenima u mjerodavnom zakonodavstvu Unije; [Am. 27]
(13) „proizvod koji predstavlja rizik” označava je proizvod koji ima s potencijalno nepovoljan učinak na zdravlje i sigurnost ljudi općenito, zdravlje i sigurnost na radnom mjestu, zaštitu potrošača, okoliš i javnu sigurnost kao i na druge javne interese u stupnju koji izlazi iz okvira koji se smatraju razumnima i prihvatljivima u uobičajenim i razumno predvidljivim uvjetima uporabe dotičnog proizvoda, uključujući trajanje uporabe i, po potrebi, njegovo stavljanje u uporabu te zahtjeve za instalaciju i održavanje; [Am. 28]
(13a) „proizvod koji predstavlja rizik u nastajanju” je proizvod za koji postoje čvrsti znanstveni dokazi da predstavlja rizik koje je u nastajanju ili poznati rizik ako se proizvod koristi u novim ili nepoznatim uvjetima koje proizvođač ne može razumno predvidjeti. [Am. 29]
(14) „proizvod koji predstavlja ozbiljan rizik” je proizvod koji predstavlja ozbiljan rizik koji zahtijeva brzo djelovanje i praćenje, uključujući slučajeve u kojima učinci nisu trenutačni;
(15) „opoziv proizvoda” je svaka mjera usmjerena na opoziv proizvoda koji je već dostupan krajnjem korisniku;
(16) „povlačenje proizvoda” je svaka mjera usmjerena na sprječavanje da proizvod u opskrbnom lancu bude dostupan na tržištu;
(17) „puštanje u promet” je postupak utvrđen člankom 77. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(41);
(18) „zakonodavstvo Unije o usklađivanju” je zakonodavstvo Unije kojim se usklađuju uvjeti za stavljanje proizvoda na tržište utvrđivanjem potrebnih obilježja proizvoda poput razine kvalitete, izvedbe, sigurnosti ili dimenzija, uključujući i zahtjeve primjenjive na proizvod po pitanju imena pod kojim se proizvod prodaje, terminologije, simbola, testiranja i njegovih metoda, pakiranja, obilježavanja ili označavanja te postupaka procjene sukladnosti. [Am. 30]
(19) „europska norma” je europska norma kako je definirana u članku 2. stavku 1. točki (b) Uredbe (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(42);
(20) „usklađena norma” je usklađena norma kako je definirana u članku 2. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU) br. 1025/2012.
POGLAVLJE II.
Okvir za nadzor tržišta Unije
Članak 4.
Obveza nadzora tržišta
1. Države članice izvršavaju nadzor tržišta u odnosu na proizvode koji su obuhvaćeni ovom Uredbom.
2. Nadzor tržišta organizira se i provodi u skladu s ovom Uredbom kako bi se jamčilo da proizvodi koji predstavljaju rizik i nesukladni proizvodi ne budu stavljeni ili dostupni na tržištu Unije, a u slučaju da takvi proizvodi budu stavljeni na tržište ili dostupni na tržištu, da se usvoje učinkovite i proporcionalne mjere za uklanjanje rizika koji proizvod predstavlja ili za rješavanje nesukladnosti. [Am. 31]
3. Države članice Komisiju svake godine izvještavaju o aktivnostimanadziru provedbu aktivnosti tržišnog nadzora i kontrolamakontrola vanjskih granica te o tim aktivnostima i kontrolama izvještavaju Komisiju svake godine. Izvještaji sadrže statističke podatke o broju i rezultatima provedenih kontrola i prenose se svim državama članicama. Države članice mogu objaviti sažetak tih rezultata.Komisija te podatke čini dostupnima javnosti u elektroničkom obliku i, ako je to potrebno, u drugim oblicima. [Am. 32]
4. Rezultati nadzora i procjene aktivnosti nadzora tržišta provedenih u skladu sa stavkom 3. dostupni su javnosti u elektroničkom obliku i, ako je potrebno, u drugim oblicima.[Am. 33]
Članak 5.
Tijela za nadzor tržišta
1. Svaka država članica uspostavlja ili imenuje tijela za nadzor tržišta i utvrđuje njihove dužnosti, ovlasti i organizaciju. [Am. 34]
2. TijelaSvaka država članica daje tijelima za nadzor tržišta imaju ovlasti i potrebna sredstva za primjereno obavljanje njihovih zadaća te o tome obavještava Komisiju. Komisija procjenjuje jesu li te ovlasti i sredstva dostatni za primjereno obavljanje obveza tržišnog nadzora te države članice prema ovoj Uredbi, te čini ishode svojih zadaćaprocjena dostupne javnosti u elektroničkom obliku i, ako je potrebno, u drugim oblicima. [Am. 35]
3. Svaka država članica uspostavlja primjerene mehanizme kako bi osigurala da Vlasti tržišnog nadzora koje je osnovala ili odredila razmjenjuju informacije, surađuju i koordiniraju svoje aktivnosti međusobno i s tijelima zaduženima za kontrole proizvoda na vanjskim granicama Unije. [Am. 36]
4. Svaka država članica obavještava Komisiju o svojim vlastima tržišnog nadzora i njihovim područjima nadležnosti, pružajući nužne podatke za kontakt. Komisija prenosi tu informacijučini popis dostupnim javnosti u elektroničkom obliku i, ako je to potrebno, u drugim oblicima.državama članicama i objavljuje popis vlasti tržišnog nadzora. [Am. 37]
5. Države članice obavještavaju javnost o postojanju, odgovornostima, ovlastima, dostupnim sredstvima, mehanizmima suradnje i identitetu nacionalnih tijela za nadzor tržišta te o njihovim kontakt-podatcima. [Am. 38]
Članak 6.
Opće obveze tijela za nadzor tržišta
1. Tijela za nadzor tržišta organiziraju svoje aktivnosti na način koji omogućuje da se postigne maksimalna djelotvornost. Ona provode odgovarajuće provjere obilježja proizvoda na primjerenoj razini i s primjerenom učestalošću putem dokumentarne provjere i kada je potrebno fizičkom i laboratorijskom provjerom na temelju primjerenog uzorka. Tijela za nadzor tržišta u tu svrhu provode provjere uzoraka na dovoljnom broju proizvoda dostupnih na tržištu kako bi se omogućila procjena sukladnosti tih proizvoda i stvarnog rizika koji predstavljaju. Ove provjere će zabilježiti u informacijskom i komunikacijskom sustavu za tržišni nadzor iz članka 21. Po potrebi, uz te tradicionalne mehanizme tržišnog uzorkovanja, tijela za nadzor tržišta nastoje započeti proaktivnu reviziju procesa opskrbnog lanca kod subjekata uključenih u proizvodnju, uvoz, trgovinu, brendiranje i maloprodaju proizvoda široke potrošnje. Ove provjere će zabilježiti u informacijskom i komunikacijskom sustavu za tržišni nadzor iz članka 21. [Am. 39]
U slučaju da se otkrije poznat ili nepredviđen rizik povezan s ciljevima iz članka 1. koji utječe na određen proizvod ili kategoriju proizvoda, Komisija može donijeti provedbene akte s ciljem uspostavljanja jedinstvenih uvjeta za provođenje kontrola za koje je nadležno jedno tijelo za nadzor tržišta ili više njih u vezi s određenim proizvodom ili kategorijom proizvoda, kriterijima za određivanje količine uzoraka koji se provjeravaju u odnosu na određeni proizvod ili kategoriju proizvoda te obilježjima poznatog ili nepredviđenog rizika. Ti uvjeti mogu uključivati privremeno povećanje razine i učestalosti kontrola koje se trebaju provesti te prilagodbu uzoraka koji se moraju donijeti na analizu. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 32. stavka 2. [Am. 40]
2. Ako je potrebno, Tijela za nadzor tržišta u primjerenom vremenskom rokubez odgode upozoravaju korisnike na svom teritoriju na identitet proizvoda koje su ta tijela prepoznala kao rizične. Prema potrebi, te informacije sadrže i podatke o proizvođaču, maloprodajnom kanalu i razdoblju prodaje.[Am. 41]
Tijela tržišnog nadzora surađuju s gospodarskim subjektima i drugim nadležnim nacionalnim tijelima s ciljem sprečavanja ili smanjenja rizika izazvanih proizvodima koje su ti gospodarski subjekti stavili na raspolaganje. U tom smislu, potiču i promiču dobrovoljno djelovanje gospodarskih subjekata uključujući, po potrebi, razvoj i poštovanje kodeksa o dobrom postupanju. [Am. 42]
3. Tijela za nadzor tržišta obavljaju svoje dužnosti neovisno, pošteno i nepristrano i ispunjavaju svoje obveze u skladu s ovom Uredbom; ona svoje ovlasti primjenjuju u odnosu na gospodarske subjekte u skladu s načelom proporcionalnosti.
4. Kada je to potrebno i opravdano u svrhu izvršavanja njihovih dužnosti, tijela za nadzor tržišta mogu ući u prostore gospodarskih subjekata, provesti odgovarajuće dokumentacijske provjere i preglede, kopirati važne dokumente i uzeti sve potrebne uzorke proizvoda. [Am. 43]
5. Tijela za nadzor tržišta:
(a) potrošačima i drugim zainteresiranim stranama daju mogućnost podnošenja pritužbi o pitanjima sigurnosti proizvoda, aktivnostima nadzora tržišta i rizika koji se javljaju u vezi s tim proizvodima i na prikladan i unutar razumnog vremenskog okvira prate te pritužbe; [Am. 44]
(b) potvrđuju da su pravodobno poduzete korektivne mjere; [Am. 45]
(c) prate i u toku su s razvojem znanstvenih i tehničkih spoznaja po pitanju sigurnosti proizvoda i njihove sukladnost s važećim zakonodavstvom Unije. [Am. 46]
(ca) prate nesretne slučajeve i oštećenja zdravlja za koje se sumnja da su uzrokovani proizvodima. [Am. 47]
(cb) potiče ih se da sudjeluju u nacionalnim aktivnostima normizacije usmjerenima na razvoj ili reviziju europskih norma na zahtjev Komisije u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1025/2012. [Am. 48]
6. Uspostavljaju se i objavljuju prikladni postupci kako bi se tijelima za nadzor tržišta omogućilo ispunjavanje obveza navedenih u stavku 5.
7. Ne dovodeći nacionalno zakonodavstvo u području povjerljivosti podataka u pitanje, osigurava se zaštita povjerljivosti s obzirom na sadržaj podataka koje su primila i prikupila tijela za nadzor tržišta. Podaci razmijenjeni između nacionalnih tijela za nadzor tržišta i Komisije o uvjetima povjerljivosti ostaju povjerljivi osim ako tijelo od kojeg povjerljivi dokument dolazi nije pristalo na njihovo otkrivanje.
8. Zaštita jamstva povjerljivosti ne sprečava širenje informacija tijelima za nadzor tržišta, koje su nužne za provođenje učinkovitih aktivnosti u nadzoru tržišta.
Članak 7.
Programi za nadzor tržišta
1. Svaka država članica sastavlja opći program za nadzor tržišta te ga razmatra i po potrebi ažurira, najmanje svake četiri godine. Program obuhvaća organizaciju nadzora tržišta i s njom povezane aktivnosti te pri provedbi zakonodavstva za usklađivanje Unije i Uredbe (EU) br. .../....(43) (o sigurnosti proizvoda široke potrošnje) uzima u obzir specifične potrebe poduzetnika, a posebno malih i srednjih poduzetnika, te daje smjernice i pruža pomoć. Program uključuje sljedeće:
(a) sektorsku i geografsku nadležnost tijela imenovanih sukladno članku 5. stavku 1.;
(b) financijske, ljudske, tehničke i druge resurse dodijeljene tijelima za nadzor tržišta;
(ba) razine i metode izračuna primjenjivih naknada za gospodarske subjekte u skladu s člancima 10. i 16. ;[Am. 49]
(c) navođenje prioritetnih područja rada različitih tijela;
(d) mehanizme za koordinaciju između različitih tijela i s carinskim tijelima;
(e) sudjelovanje tijela u razmjeni podataka sukladno Poglavlju V.;
(f) sudjelovanje tijela u sektorskoj suradnji ili suradnji usmjerenoj na projekt na razini Unije;
(g) sredstva za ispunjavanje obveza navedenih u članku 6. stavku 5.
2. Svaka država članica sastavlja programe za pojedinačne sektore s doprinosom ključnih uključenih sudionika, uključujući one profesionalnih, poslovnih i potrošačkih organizacija, te svake godine revidira i ako je potrebno ažurira te programe. Ti programi pokrivaju sve sektore u kojima tijela vlasti provode aktivnosti tržišnog nadzora. [Am. 50]
3. Opći programi i programi za pojedinačne sektore i njihova ažuriranja priopćuju se drugim državama članicama putem Komisije. Oni se, pod uvjetima članka 6. stavka 6., objavljuju elektronički i, po potrebi, na druge načine. [Am. 51]
Komisija procjenjuje opće programe i programe za pojedinačne sektore te, ako je potrebno, daje preporuke državama članicama na temelju tih procjena. Komisija čini ishode svojih procjena te, po potrebi, svoje preporuke državama članicama dostupne javnosti u elektroničkom obliku i, ako je potrebno, u drugim oblicima. [Am. 52]
Članak 8.
Opće obveze gospodarskih subjekata
1. S obzirom na svoju ulogu u opskrbnom lancu, gospodarski subjekti i po potrebi tijela za procjenu sukladnosti, tijelima za nadzor tržišta na obrazložen zahtjev dostavljaju sve dokumente i podatke koje ta tijela traže u svrhu izvršenja svojih aktivnosti, na jeziku koji ona mogu lako razumjeti.Takvi podaci uključuju informacije koje omogućavaju točnu identifikaciju proizvoda i po potrebi olakšavaju lociranje proizvoda. Ako je gospodarski subjekt dotične dokumente i podatke već primio od drugog gospodarskog subjekta i ako su oni prema propisima Unije i država članica o poslovnoj tajni klasificirani kao povjerljivi, tijela za nadzor tržišta jamče povjerljivost prilikom ustupanja tih dokumenata i podataka. [Am. 53]
2. Gospodarski subjekti surađuju s tijelima za nadzor tržišta pružaju sve potrebne informacije uključujući informacijena njihov zahtjev, u svakoj aktivnosti koja je poduzeta kako bi se uklonili rizici koje predstavljaju proizvodi koje su stavili na tržište ili na raspolaganje na tržištu ili nesukladnost tih proizvoda.omogućuju preciznu identifikacijui olakšavaju lociranje proizvoda. [Am. 54]
2.a. Svi podatci dostupni ili dostavljeni tijelima za nadzor tržišta na temelju ovog članka moraju biti jasni, razumljivi i razgovijetni. [Am. 55]
2.b. Obveze utvrđene ovim člankom primjenjuju se i na pružatelje usluga posredovanja. [Am. 56]
POGLAVLJE III.
Kontrola proizvoda unutar Unije
Članak 9.
Nesukladni proizvodi i proizvodi koji predstavljaju rizik [Am. 57]
1. Kada, prilikom provedbe provjera spomenutih u člankuiz članka 6. stavka 1. ili kao rezultat dobivenih informacija, tijela za nadzor tržišta imaju dovoljan razlog vjerovati da je proizvod stavljen na tržište ili dostupan na njemu ili koji se koristi prilikom pružanja usluge nesukladan ili predstavlja rizik, provode procjenu rizika u vezi s tim proizvodom uzimajući u obzir razmatranja i kriterije utvrđene člankom 13. ove Uredbe i člankom 6. Uredbe (EU) br. …/…. (44) [Am. 58]
Tijela za nadzor tržišta uzimaju u obzir sve izravno dostupne i razumljive rezultate testova i procjene rizika koje su gospodarski subjekti ili druge osobe ili tijela, uključujući tijela drugih država članica, već provele u vezi s tim proizvodom. [Am. 59]
2. Kad je riječ o proizvodu koji je predmet, službeno nepoštovanje zakonodavstva Unije o usklađivanju, službeno neispunjavanje ovoga zakonamože biti dovoljan razlog da tijela za nadzor tržišta smatraju da proizvod može predstavljati rizik u bilo kojem od sljedećih slučajeva: [Am. 60]
(a) oznaka CE ili druge oznake koje zahtijeva zakonodavstvo Unije o usklađivanju nisu istaknute, ili su nepravilno istaknute;
(aa) proizvod ili bilo koje predstavljanje proizvoda neovlašteno sadrži žig koji je zapravo sličan prijavljenom žigu za taj proizvod i time onemogućuje osiguranje autentičnosti ili podrijetla. [Am. 61]
(b) EU izjava o sukladnosti nije sastavljena, ili je sastavljena nepravilno;
(c) tehnička dokumentacija je nepotpuna ili nedostupna;
(d) tražene oznake ili upute za korištenje su nepotpune ili nedostaju.
Neovisno o tome pokazuje li procjena rizika da proizvod zaista predstavlja rizik, tijela za nadzor tržišta traže od gospodarskog subjekta da ispravi formalnu nesukladnost. Ako gospodarski subjekt to ne učini, tijela za nadzor tržišta osiguravajumogu, ako je to prikladno, povući ili opozvati proizvod koji je u pitanju sve dok neusklađenost nije ispravljena. povlačenje ili opozivanje [Am. 62]
3. Ne dovodeći u pitanje članak 10. stavak 4., kada tijela za nadzor tržišta dokažu da proizvod predstavlja rizik, bez odgode određuju potrebne korektivne mjere koje odgovarajući gospodarski subjekt mora primijeniti kako bi se u određenom roku ograničio rizik. Tijela za nadzor tržišta odgovarajućem gospodarskom subjektu mogu preporučiti korektivne mjere koje treba primijeniti ili ih s njim dogovoriti.
Gospodarski subjekt jamči da su usvojene sve potrebne korektivne mjere u odnosu na proizvode koje je stavio na raspolaganje na tržištu Unije.
Gospodarski subjekt pruža sve potrebne informacije tijelima za nadzor tržišta u skladu s člankom 8., a posebno sljedeće informacije:
(a) potpuni opis rizika koje proizvod predstavlja;
(b) opis korektivnih mjera koje su se poduzele za rješavanje rizika.
Kad je to moguće, tijela za nadzor tržišta utvrđuju proizvođača ili uvoznika proizvoda i, osim na distributera, interveniraju u odnosu na tog gospodarskog subjekta.
4. Usvajanje korektivnih mjera od strane gospodarskih subjekata u odnosu na proizvod koji predstavlja rizik može uključivati: [Am. 63]
(a) u slučaju proizvoda koji se odnose na zahtjeve koji su utvrđeni zakonodavstvom Unije o usklađivanju, poduzimanje potrebnih mjera za usklađivanje proizvoda s tim zahtjevima;
(b) u slučaju da proizvod koji bi mogao predstavljati rizik samo u određenim okolnostima ili samo određenim osobama, a taj rizik nije razmotren prilikom sastavljanja zahtjeva zakonodavstva Unije o usklađivanju: [Am. 64]
(i) stavljanje na proizvod prikladnih, jasno formuliranih, lako razumljivih upozorenja o rizicima koje on može predstavljati, na službenom jeziku ili jezicima država članica u kojima je proizvod dostupan na tržištu;
(ii) podvrgavanje oglašavanja proizvoda prethodnim uvjetima;
(iii) upozoravanje na rizik osoba kod kojih on postoji, pravovremeno bez odgode i na odgovarajući način, između ostalog tiskanjem posebnih upozorenja; [Am. 65]
(c) u slučaju proizvoda koji mogu predstavljati ozbiljan rizik, privremeno sprječavanje stavljanja proizvoda na tržište ili na raspolaganje na tržištu za koje se čeka procjena rizika;
(d) u slučaju proizvoda koji predstavlja ozbiljan rizik:
(i) smjesta spriječiti da se stavi na tržište ili na raspolaganje na tržištu; [Am. 66]
(ii) povlačenje ili opoziv proizvoda s tržišta i trenutno upozorenje javnosti na primjeren način o riziku koji predstavlja; [Am. 67]
(iii) uništenje proizvoda ili onemogućenje njegovog korištenja na bilo koji drugi način.
5. Komisija može usvojiti provedbene akte koji utvrđuju načine pružanja informacija u skladu s trećim podstavkom stavka 3., istovremeno osiguravajući učinkovitost i ispravno djelovanje sustava. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 32. stavka 2. [Am. 68]
Članak 10.
Mjere koje su poduzela tijela za nadzor tržišta
1. U slučaju da tijela za nadzor tržišta ne mogu ustanoviti identitet odgovarajućeg gospodarskog subjekta ili da gospodarski subjekt nije poduzeo potrebne korektivne mjere sukladno članku 9. stavku 3. u navedenom vremenskom roku, tijela za nadzor tržišta poduzet će sve potrebne mjere za rješavanje rizika od tog proizvoda.
2. Za potrebe stavka 1. ovog članka, tijela za nadzor tržišta mogu obvezati odgovarajuće gospodarske subjekte da poduzmu, između ostaloga, bilo koju korektivnu mjeru na koju se upućuje u članku 9. stavku 4. ili mogu sami po potrebi poduzeti takve mjere.
Tijela za nadzor tržišta mogu uništiti ili na neki drugi način onemogućiti korištenje proizvoda koji predstavlja rizik ako smatraju da je to potrebno i primjereno. [Am. 69]
Sve troškove tijela za nadzor tržišta koji su nastali u okviru primjene prvog podstavka snosi relevantni gospodarski subjekt, osim ako tijelo za nadzor tržišta smatra da to nije primjereno; u tom slučaju može odlučiti da gospodarski subjekt troškove snosi samo djelomično. [Am. 70]
Prvi podstavak neće sprečavati države članice da omoguće tijelima za nadzor tržišta da poduzmu druge, dodatne mjere.
3. Prije provođenja bilo koje mjere iz stavka 1. u vezi s gospodarskim subjektom koji nije poduzeo potrebne korektivne mjere, tijela za nadzor tržišta daju mu najmanje 10 dana unutar kojih može biti saslušan. [Am. 71]
4. Kada tijela za nadzor tržišta smatraju da proizvod predstavlja ozbiljan rizik, poduzimaju sve potrebne mjere i imaju na to pravo a da prethodno ne zatraže od gospodarskog subjekta da poduzme korektivne mjere u skladu s člankom 9. stavkom 3. i bez prethodnog davanja mogućnosti obrazloženja subjektu. U takvim će slučajevima gospodarski subjekt biti saslušan čim to bude praktično izvodljivo.
5. Svaka mjera poduzeta u skladu sa stavcima 1. ili 4.:
(a) odmah se priopćava gospodarskom subjektu, zajedno s informacijama o raspoloživim mjerama sukladnim zakonodavstvu države članice o kojoj je riječ;
(b) navodi točne razloge na kojima je utemeljena;
(c) bez odgode se uklanja ako gospodarski subjekt pokaže da je poduzeo potrebne korektivne radnje.
U svrhu točke (a) prvog podstavka, kada gospodarski subjekt kojemu je određena mjera nije gospodarski subjekt u pitanju, proizvođač koji se nalazi u Uniji ili uvoznik obavješćuju se o mjeri, ako je tijelima za nadzor tržišta poznat njegov identitet.
6. Kad je riječ o proizvodima za koje je primijećeno da predstavljaju rizik, tijela za nadzor tržišta na vlastitoj internetskoj stranici, u mjeri potrebnoj za zaštitu interesa korisnika proizvodâ u Uniji, objavljuju informacije o prepoznavanju proizvoda, vrsti rizika i mjerama koje se trebaju poduzeti radi sprečavanja, smanjenja ili uklanjanja rizika. Te se informacije ne objavljuju kada je ključno održati povjerljivost radi zaštite poslovnih tajni, zaštititi osobne podatke u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i zakonodavstvom Unije ili izbjeći dovođenje u pitanje aktivnosti nadzora i istrage. [Am. 72]
7. Mjere poduzete u skladu stavaka 1. ili 4. predmet su pravnih lijekova, uključujući posezanje za nadležnim nacionalnim sudovima.
8. Tijela za nadzor tržišta mogu naplatiti naplaćuju naknade relevantnim gospodarskim subjektima koji su uhvaćeni u stavljanju na tržište ili u stavljanju na raspolaganje na tržištu neusklađenih proizvoda i proizvoda koji na tržištu Unije predstavljaju rizik. Takve naknade u potpunosti ili djelomično pokrivaju troškove njihovih aktivnosti, uključujući i testiranja provedena u svrhu procjene rizika kod provedbe mjera u skladu sa stavcima 1. ili 4. [Am. 73]
Naknade se izračunavaju na temelju stvarnih troškova svake aktivnosti tržišnog nadzora i primjenjuju se na gospodarske subjekte koji su predmet takvih aktivnosti tržišnog nadzora. Takva naknada ne prelazi stvarni trošak provedene aktivnosti tržišnog nadzora i može djelomično ili u potpunosti odražavati vrijeme koje je osoblje tijela tržišnog nazora potrošilo na provedbu kontrola tržišnog nadzora. [Am. 74]
Članak 11.
Unijina procjena za proizvode koji se kontroliraju unutar Unije te su predmet zakonodavstva o usklađivanju
1. Unutar 60 30 dana od komunikacije Komisije državama članicama, u skladu s člankom 20. stavkom 4., o mjerama koje je provela država članica koja izvorno izvještava u skladu sa stavcima 1. ili 4. članka 10., država članica može imati prigovor na te mjere u slučaju kada se one odnose na proizvod koji je predmet zakonodavstva Unije o usklađivanju. Država članica navodi svoje razloge za prigovor, ističe svaku razliku u svojoj procjeni rizika kojeg predstavlja proizvod i spominje sve posebne okolnosti i sve dodatne informacije o proizvodu koji je u pitanju. [Am. 75]
2. Ako država članica ne podnese prigovor sukladno stavku 1. te Komisija ne smatra da su nacionalne mjere suprotne zakonodavstvu Unije, mjere koje poduzima država članica izvjestiteljica smatraju se opravdanima i svaka država članica osigurava da se mjere ograničenja poduzimaju bez odgode u pogledu proizvoda u pitanju.
3. Ako država članica uloži prigovor u skladu sa stavkom 1. ili ako Komisija smatra da bi nacionalne mjere mogle biti u suprotnosti sa zakonodavstvom Unije, Komisija se bez odgađanja savjetuje s državom članicom izvjestiteljicom i s dotičnim gospodarskim subjektima te ocjenjuje nacionalne mjere, u roku od najviše 30 dana, uzimajući u obzir znanstvene i tehničke dokaze. [Am. 76]
3.a. Ako država članica uloži prigovor u skladu sa stavkom 1.ili Komisija smatra da nacionalna mjera može biti suprotna pravu Unije, o tome obavještava sve države članice preko kontaktnih točaka RAPEX-a. [Am. 77]
4. Na temelju rezultata procjene provedene u skladu sa stavkom 3., Komisija možeu roku od tri mjeseca odlučuje putem provedbenih akata jesu ili nacionalne mjere opravdane i trebaju li slične mjere poduzeti sve druge države članice koje to još nisu učinile. U tom slučaju upućuje odluku državama članicama o kojima je riječ i odmah je priopćava svim državama članicama i odgovarajućem gospodarskom subjektu ili subjektima. [Am. 78]
5. Ako Komisija odluči da su nacionalne mjere opravdane, svaka država članica bez odgode poduzima potrebne mjere ograničenja. Ako odluči da nacionalne mjere nisu opravdane, država članica izvjestiteljica i druge države članice koje su poduzele slične mjere ih povlače i obavijest sastavljenu u RAPEX-u sukladno članku 20.
6. Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom, a utvrdi se da proizvod nije u skladu sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju zbog nedostataka u važećim usklađenim normama, Komisija obavještava relevantnu europsku organizaciju za normizaciju te poduzima odgovarajući zahtjev sukladno članku 11. Uredbe (EU) br. 1025/2012.
Članak 12.
Djelovanje Unije u vezi proizvoda koji predstavljaju ozbiljan rizik
1. Kada je očito da proizvod, određena kategorija ili skupina proizvoda, kad se koriste u skladu s njegovom predviđenom namjenom ili pod razumno predvidljivim okolnostima predstavljaju ozbiljan rizik, Komisija može, zavisno o težini situacije, putem provedbenih akata poduzeti bilo kakve odgovarajuće mjere uključujući mjere zabrane, obustave ili ograničenja plasiranja, stavljanja takvih proizvoda na tržište ili utvrđivanja posebnih uvjeta za njihovo reklamiranje kako bi se zajamčila visoka razina zaštite javnog interesa, ako se taj rizik ne može obuzdati na zadovoljavajući način mjerama koje je poduzela/su poduzele država članica/države članice u pitanju, ili bilo kojim drugim postupkom zakonodavstva Unije. Tim provedbenim aktima Komisija može utvrditi odgovarajuće kontrolne mjere koje države članice trebaju poduzeti kako bi zajamčile njihovu učinkovitu provedbu.
Provedbeni akti navedeni u prvom podstavku ovog stavka usvojeni su u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 32. stavka 2.
Iz opravdanih i nezaobilaznih hitnih razloga, koji se odnose na zdravlje i sigurnost ljudi općenito, zdravlje i sigurnost na radnom mjestu, zaštitu potrošača, okoliš, javnu sigurnost i ostale javne interese, u skladu s postupkom iz članka 32. stavka 3. Komisija donosi provedbene akte koji se neposredno primjenjuju.
2. Za proizvode i rizike koji podliježu Uredbi (EZ) br. 1907/2006, Komisija može donijeti odluku u skladu sa stavkom 1. ovog članka samo kada postoji razlog vjerovati da je potrebno hitno djelovanje radi zaštite zdravlja ljudi ili okoliša. Odluka Komisije u skladu sa stavkom 1. ovog članka vrijedi do dvije godine, a može se produljiti za sljedeće dvije godine. Takva odluka ne dovodi u pitanje predviđeni postupak u navedenoj Uredbi. Komisija odmah obavještava države članice i Europsku agenciju za kemikalije o odluci navodeći razloge za donošenje odluke i predočuje znanstvene i tehničke podatke na kojima se temelji privremena mjera. U slučaju da privremena mjera koju je donijela Komisija ograničava stavljanje proizvoda na tržište ili upotrebu neke tvari, Komisija uvodi zajednički postupak ograničavanja podnoseći dosje Europskoj agenciji za kemikalije, u skladu s Prilogom XV. Uredbe (EZ) br. 1907/2006, u roku od tri mjeseca nakon donošenja odluke Komisije.[AM. 79]
3. Izvoz proizvoda iz Unije za koje je zabranjeno stavljanje na tržište ili da budu dostupni na tržištu Unije sukladno mjeri donesenoj u skladu sa stavkom 1. zabranjen je, osim ako to mjera izričito ne dopušta.
4. Svaka država članica može poslati obrazloženi zahtjev Komisiji da ispita potrebu donošenja mjera na koje upućuje stavak 1.
Članak 13.
Procjena rizika
1. Procjena rizika temelji se na dostupnim znanstvenim ili tehničkim dokazima. Procjena rizika provodi se u skladu s općom metodologijom procjene rizika i, po potrebi, smjernicama Komisije za primjenu te metodologije na određenu kategoriju proizvoda. Komisija provedbenim aktima donosi opću metodologiju procjene rizika. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 32. stavka 2. [Am. 80]
Za proizvode koji podliježu Uredbi (EZ) br. 1907/2006 procjena rizika provodi se prema potrebi u skladu s relevantnim dijelovima Priloga I. toj Uredbi.
2. U smislu procjene rizika, tijela za nadzor tržišta uzimaju u obzir opseg u kojem je proizvod u skladu sa sljedećim:
(a) svi zahtjevi koji su utvrđeni zakonodavstvom Unije o usklađivanju ili su u skladu s njime te koji se primjenjuju na proizvod i povezani su s mogućim rizikom koji se razmatra, u potpunosti uzimajući u obzir izvješća ili potvrde o ispitivanju, kontroli ili umjeravanju kojima se potvrđuje sukladnost a koje izdaje tijelo za procjenu sukladnosti ovlašteno u skladu s Uredbom (EZ) br 765/2008, uključujući procjene sastavljene u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006, na primjer u okviru registracije, odobrenja, ograničenja ili prijave; [Am. 81]
(b) ako ne postoje zahtjevi utvrđeni u zakonodavstvu Unije o usklađivanju ili sukladni s njim, posebna pravila utvrđuju zdravstvene i sigurnosne zahtjeve za takve proizvode u nacionalnom zakonu države članice u kojoj je stavljen na raspolaganje na tržište, pod uvjetom da su takva pravila u skladu sa zakonom Unije;
(c) svaka europska norma koja je objavljena u Službenom listu Europske Unije.
2. a. Ako nema kriterija iz stavka 2. točaka (a), (b) i (c) ovog članka, u obzir se uzima članak 6. Uredbe (EU) br.… /....(45) [Am. 82]
3. Poštovanje bilo kojeg od kriterija spomenutih u točkama (a), (b) i (c) stavka 2. podrazumijeva pretpostavku da proizvod na odgovarajući način štiti javne interese na koje se ti kriteriji odnose. Međutim, to ne sprječava tijela nadležna za nadzor tržišta da poduzmu korake u skladu s ovom Uredbom ako postoje dokazi da, unatoč takvoj sukladnosti ili pridržavanju, proizvod predstavlja rizik. U tom slučaju, tijela nadležna za nadzor tržišta dokazuju da proizvod predstavlja rizik. [Am. 83]
4. Mogućnost dosezanja veće mjere zaštite dotičnih javnih interesa i dostupnost drugih proizvoda koji predstavljaju niži rizik nisu dovoljni razlozi zbog kojih se smatra da proizvod predstavlja rizik. [Am. 84]
4a. Komisija može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev tijela za nadzor tržišta, za procjenu rizika zadužiti referentni laboratorij Unije, u skladu s člankom 28. Takva je procjena obvezujuća za sve dionike. [Am. 85]
4b. U slučajevima kada se prakse procjene rizika države članice razlikuju i rezultiraju različitim interpretacijama potrebe za poduzimanjem mjere u vezi sa sličnim proizvodima, Komisija pruža smjernice o odgovarajućim praksama procjene rizika. Komisiji će pomagati znanstveni odbori uspostavljeni prema Odluci Komisije 2004/210/EZ(46) te će se u obzir uzeti svi dostupni znanstveni i tehnički dokazi povezani s rizicima koji se procjenjuju. [Am. 86]
POGLAVLJE IV.
Kontrola proizvoda koji ulaze u Uniju
Članak 14.
Provjere i obustava puštanja u promet
1. Tijela država članica ovlaštena za kontrolu proizvoda na vanjskim granicama Unije imaju ovlasti i potrebna sredstva za pravilno izvođenje svojih zadaća. Ona provode odgovarajuće dokumente i po potrebi fizičke i laboratorijske provjere na proizvodima prije nego što se ti proizvodi puste u slobodan promet.
2. Ako je više tijela odgovorno za nadzor tržišta ili nadzor vanjskih granica države članice, ta tijela međusobno surađuju razmjenom informacija bitnih za njihove funkcije.
3. U pogledu članka 17., tijela nadležna za vanjske granice obustavljaju puštanje proizvoda u slobodan promet na tržište Unije kada, tijekom provjera iz stavka 1. ovog članka, imaju razloga vjerovati da proizvod može predstavljati rizik.
U vezi s proizvodom koji mora biti u skladu sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju u trenutku puštanja u slobodni promet formalno nepridržavanje tog zakonodavstva dovoljan je razlog da tijela država članica smatraju da proizvod može predstavljati rizik u bilo kojem od sljedećih slučajeva:
(a) nije praćen dokumentacijom koja se zahtijeva zakonodavstvom Unije o usklađenju;
(b) nije obilježen ili označen u skladu sa zakonodavstvom;
(ba) proizvod ili bilo koje predstavljanje proizvoda neovlašteno sadrži žig koji je zapravo sličan prijavljenom žigu za taj proizvod i time onemogućuje osiguranje autentičnosti ili podrijetla; [Am. 87]
(c) ima oznaku CE ili drugu oznaku koju zahtijeva zakonodavstvo Unije o usklađivanju koja je stavljena na pogrešan ili obmanjujući način.
3.a. Ako proizvodi nisu namijenjeni stavljanju na tržište u državi članici u kojoj se puštaju u slobodni promet, jezik na kojem se predstavljaju informacije iz točaka (a), (b), (ba) i (c) drugog podstavka stavka 3. tijelima zaduženima za nadzor vanjskih granica ne daju dovoljno razloga za vjerovanje da proizvod može predstavljati rizik. [Am. 88]
3b. Korektivne mjere tijela za nadzor tržišta moraju biti razmjerne ozbiljnosti nesukladnosti. [Am. 89]
4. Tijela nadležna za nadzor vanjskih granica odmah obavješćuju tijela za nadzor tržišta o svakoj takvoj obustavi sukladno stavku 3.
5. U slučaju kvarljivih proizvoda tijela ovlaštena za nadzor vanjskih granica, što je više moguće, trude se osiguratiolakšavaju donošenje mjera kojima se osigurava da svi zahtjevi koje ona mogu nametnuti u vezi sa skladištenjem proizvoda ili parkiranjem vozila koja se upotrebljavaju za prijevoz nisu nespojivi s čuvanjem tih proizvoda. [Am. 90]
6. Kada, u odnosu na proizvode koji nisu prijavljeni za slobodno tržište, tijela nadležna za kontrolu vanjskih granica imaju razloga vjerovati da ti proizvodi predstavljaju rizik, ona prosljeđuju sve relevantne informacije tijelima nadležnima za kontrolu vanjskih granica u državi članici koja je konačno odredište.
Članak 15.
Puštanje u promet
1. Proizvod čije su stavljanje u promet tijela nadležno za nadzor vanjskih granica obustavila u skladu s člankom 14. pušta se u promet ako u roku od tri radna dana od obavijesti o obustavi spomenuta tijela ne prime od tijela za nadzor tržišta zahtjev da se zadržavanje nastavi ili ih ta tijela ne obavijeste da proizvod ne predstavlja rizik te pod uvjetom da su ispunjeni svi ostali zahtjevi i formalnosti povezani s tim otpuštanjem. [Am. 91]
2. Ako tijela za nadzor tržišta zaključe da proizvod čije je otpuštanje obustavljeno zbog formalne neusklađenosti prema članku 14. stavku 3. podstavku 2., ne predstavlja stvarni rizik, gospodarski subjekt popravlja usprkos tome formalnu nesukladnost prije nego što se proizvod pusti u slobodni promet.
3. Ispunjavanje zahtjeva zakonodavstva Unije o usklađivanju koji se primjenjuju na proizvod u trenutku njegova puštanja u promet a koji su povezani s mogućim rizikom koji se razmatra, uzimajući u potpunosti u obzir izvješća ili potvrde o ispitivanju kontroli i umjeravanju ili potvrde o usklađenosti kojima se potvrđuje sukladnost a koje izdaje tijelo za ocjenu sukladnosti ovlašteno u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008, za tijela za nadzor tržišta podrazumijeva pretpostavku da proizvod ne predstavlja rizik. Međutim, to ne sprječava tijela za tržišni nadzor da tijelima za nadzor vanjskih granica daju uputu da ne puste proizvod u promet ako postoji dokaz da, unatoč takvom pridržavanju, proizvod zapravo predstavlja rizik. [Am. 92]
Članak 16.
Odbijanje puštanja u promet
1. Kada tijela za nadzor tržišta zaključe da proizvod predstavlja rizik, ona zahtijevaju od tijela koja provode nadzor vanjskih granica da taj proizvod ne puštaju u slobodan promet i da na trgovački račun koji prati proizvod i svaki drugi relevantni popratni dokument uključe sljedeću napomenu:"
„Proizvod predstavlja rizik – nije odobreno puštanje u slobodan promet – Uredba (EU) br. ..../..../EU(47)”.
"
2. Ako se taj proizvod kasnije prijavljuje za carinski postupak različit od puštanja u slobodan promet i pod uvjetom da se tome ne protive tijela za nadzor tržišta, napomena utvrđena u stavku 1. se također pod istim uvjetima uključuje u, sukladno uvjetima postavljenima u tom stavku, u dokumente koji se upotrebljavaju u vezi s tim postupkom.
3. Tijela za nadzor tržišta ili tijela nadležna za kontrolu vanjskih granica, ovisno o slučaju, mogu uništiti ili na neki drugi način onemogućiti korištenje proizvoda koji predstavlja rizik ako to smatraju potrebnim i primjerenim. Troškove takvih radnji snosi osoba koja je prijavila proizvod za slobodan promet.
4. Tijela za nadzor tržišta tijelima ovlaštenim za nadzor vanjskih granica dostavljaju podatke o kategorijama proizvoda za koje je utvrđen ozbiljan rizik u smislu stavka 1.
5. Mjere poduzete u skladu stavaka 1. ili 3. predmet su pravnih lijekova, uključujući posezanje za nadležnim nacionalnim sudovima.
6. Tijela za nadzor tržišta mogu naplatitinaplaćuju osobi koja prijavljuje proizvod za slobodni protok naknade koje u potpunosti ili djelomično pokrivaju troškove njihovih aktivnosti, uključujući testiranje provedeno u svrhu procjene rizika kod provedbe mjera u skladu sa stavkom 1. [Am. 93]
Naknade se izračunavaju na temelju stvarnih troškova svake aktivnosti tržišnog nadzora i primjenjuju se na osobu koja prijavljuje proizvod za slobodni protok a koja je predmet takvih aktivnosti tržišnog nadzora. Takve naknade neće prelaziti stvarni trošak provedene aktivnosti tržišnog nadzora i može djelomično ili u potpunosti odražavati vrijeme koje je osoblje tijela za nadzor tržišta potrošilo na provedbu kontrola tržišnog nadzora. [Am. 94]
Članak 17.
Osobni uvoz
1. Kada proizvod ulazi u Uniju zajedno s fizičkom osobom koja ga fizički posjeduje te se razumno čini da je namijenjen osobnoj uporabi te osobe, njegovo puštanje neće se obustaviti u skladu s člankom 14. stavkom 3., osim ako se uporabom proizvoda može ugroziti zdravlje ljudi, životinja ili biljaka.
2. Smatra se da je proizvod namijenjen za osobnu uporabu fizičke osobe koja ga unosi u Uniju ako je povremene prirode i ako je namijenjen isključivo za uporabu od te osobe ili njenih članova obitelji te po svojoj prirodi ili količini ne ukazuje na bilo kakvu komercijalnu namjeru.
Članak 18.
Procjena Unije za proizvode koji ulaze u Uniju te su predmet zakonodavstva Unije o usklađivanju
1. Država članica može uložiti prigovor, u roku od 6030 dana od Komunikacije Komisije državama članicama u skladu s člankom 20. stavkom 4., na svako odbijanje države članice izvjestiteljice da proizvod pusti u slobodan promet ako se to odbijanje odnosi na proizvod koji je podložan zakonodavstvu Unije o usklađivanju. Država članica navodi svoje razloge za prigovor, ističe svaku razliku u svojoj procjeni rizika kojeg predstavlja proizvod i spominje sve posebne okolnosti i sve dodatne informacije o proizvodu koji je u pitanju. [Am. 95]
2. Ako država članica ne podnese prigovor sukladno stavku 1. te Komisija ne smatra da su nacionalne mjere suprotne zakonodavstvu Unije, odbijanje od strane država članica izvjestiteljica smatraju se opravdanima i svaka država članica osigurava da se mjere ograničenja poduzimaju bez odgode u pogledu proizvoda u pitanju.
3. Ako država članica uloži prigovor u skladu sa stavkom 1. ili ako Komisija smatra da bi odbijanje moglo biti u suprotnosti sa zakonodavstvom Unije, Komisija se bez odgađanja savjetuje s državom članicom izvjestiteljicom i s dotičnim gospodarskim subjektima i u roku od 30 dana ocjenjuje odbijanjenacionalne mjere, uzimajući u obzir znanstvene i tehničke dokaze. [Am. 96]
3.a. Ako država članica uloži prigovor u roku od 30 dana u skladu sa stavkom 1. ili Komisija smatra da nacionalna mjera može biti protivna pravu Unije, Komisija o tome obavještava sve države članice preko kontaktnih točaka RAPEX-a. [Am. 97]
4. Na temelju rezultata procjene provedene u skladu sa stavkom 3., Komisija može putem provedbenih akata odlučiti je li odbijanje opravdano i trebaju li slične radnje poduzeti sve druge države članice koje to još nisu učinile. U tom slučaju upućuje odluku državama članicama o kojima je riječ i odmah je priopćava svim državama članicama i odgovarajućem gospodarskom subjektu ili subjektima.
5. Ako Komisija odluči da je odbijanje opravdano, svaka država članica bez odgode poduzima potrebne mjere ograničenja. Ako odluči da odbijanje nije opravdano, država članica izvjestiteljica i druge države članice koje su poduzele slične mjere povlače te mjere i obavijest sastavljenu preko sustava RAPEX u skladu s člankom 20.
6. U slučaju da se odbijanje smatra opravdanim, a utvrdi se da proizvod nije u skladu sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju zbog nedostataka u važećim usklađenim normama, Komisija obavještava relevantnu europsku organizaciju za normizaciju te poduzima odgovarajući zahtjev sukladno članku 11. Uredbe (EU) br. 1025/2012.
POGLAVLJE V.
Razmjena podataka
Članak 19.
Sustav Unije za brzo informiranje – RAPEX
1. Komisija upravlja sustavom Unije za brzo informiranje (RAPEX). Države članice upotrebljavaju RAPEX za razmjenu informacija o proizvodima koji prema ovoj Uredbi predstavljaju rizik.
2. Svaka država članica određuje kontaktnu točku RAPEX-a.
3. Komisija može provedbenim aktima propisati uvjete i postupke za razmjenu podataka preko RAPEX-a. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 32. stavku 2.
4. Sudjelovanje u RAPEX-u otvoreno je državama kandidatkinjama, trećim zemljama i međunarodnim organizacijama unutar okvira i u skladu sa sporazumima između Unije i tih država ili organizacija. Svi takvi sporazumi temelje se na uzajamnosti i uključuju odredbe o povjerljivosti koje odgovaraju onima koje se primjenjuju u Uniji, kao i posebne odredbe o zaštiti osobnih podataka, kako se zahtijeva u članku 25. Direktive 95/46/EZ i članku 9. Uredbe (EZ) br. 45/2001. [Am. 98]
Članak 20.
Obavješćivanje o proizvodima koji predstavljaju rizik putem RAPEX-a
1. Kontaktna točka RAPEX-a odmah obavještava Komisiju o sljedećem:
(a) svim korektivnim radnjama koje su poduzeli gospodarski subjekti u skladu s člankom 9. stavkom 3.;
(b) svakoj mjeri koju poduzimaju tijela za nadzor tržišta sukladno članku 10. stavku 1. ili stavku 4., osim ako se ne odnosi na proizvod koji je predmet obavijesti sukladno točki (a) ovog stavka;
(c) svakom odbijanju otpuštanja proizvoda u slobodan promet sukladno članku 16.
Prvi podstavak ne primjenjuje se kada kontaktna točka RAPEX-a ima razloga vjerovati da učinci rizika koji proizvod predstavlja ne izlaze izvan teritorija svoje države članice.[Am. 99]
Kontaktna točka RAPEX-a obavješćuje Komisiju bez odgode o svim relevantnim ažuriranjima, izmjenama ili povlačenju korektivnih radnji ili mjera iz prvog podstavka.
2. Podaci pruženi u skladu sa stavkom 1. uključivat će sve dostupne pojedinosti koje se odnose na rizik i barem sljedeće podatke:
(a) prirodu i razinu rizika te sažetak rezultata ocjene rizika;podatke potrebne za identifikaciju i sljedivost proizvoda; [Am. 100]
(b) prirodu bilo kakvog nepridržavanja zakonodavstva Unije o usklađivanju;i razinu rizika, zajedno sa sažetkom rezultata ocjene sigurnosti i ocjene rizika; [Am. 101]
(c) podatke potrebne za prepoznavanje proizvoda; prirodu bilo kojeg kršenja zakonodavstva Unije[Am. 102]
(d) podrijetlo i opskrbni lanac proizvoda;
(e) datum kada je mjera ili korektivna mjera poduzeta i njezino trajanje;
(f) narav korektivne mjere ili druge vrste mjere te radi li se o dobrovoljnoj, odobrenoj ili obveznoj mjeri;
(fa) zna li se da je proizvod krivotvoren. [Am. 103]
(g) je li gospodarskom subjektu pružena mogućnost da se sasluša.
Podaci iz prvog podstavka šalju se pomoću standardnog obrasca za obavijesti kojeg je omogućila Komisija u sustavu RAPEX.
3. Ako se obavijest odnosi na proizvod za koji je utvrđeno da nije sukladan sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju, u pruženim informacijama naznačit će se i je li razlog nesukladnosti nešto od sljedećeg:
(a) nemogućnost proizvoda da udovolji zahtjevima primjenjivog zakonodavstva;
(b) nedostaci u usklađenim normama iz tog zakonodavstva koji stvaraju pretpostavku sukladnosti s tim zahtjevima.
Ako se mjera ili korektivna mjera iz stavka 1. odnosi na proizvod za koji je obaviješteno tijelo provelo procjenu sukladnosti, tijela za nadzor tržišta osiguravaju da se relevantno obaviješteno tijelo obavijesti o poduzetim korektivnim radnjama ili mjerama.
4. Nakon što dobije obavijest, Komisija je bez odlaganja prosljeđuje relevantnim gospodarskim subjektima i drugim državama članicama. Ako obavijest ne ispunjava zahtjeve iz stavaka 1., 2., i 3. Komisija je može obustaviti. [Am. 104]
5. Države članice odmah obavještavaju Komisiju o mjerama donesenima nakon primitka obavijesti te pružaju sve dodatne informacije, uključujući rezultate svih provedenih pokusa ili analiza ili moguće razlike u stajalištima. Komisija te podatke odmah prenosi drugim državama članicama.
5a. Podatci o proizvodima koji su sadržani u obavijesti u RAPEX-u po potrebi se ažuriraju. [Am. 105]
Članak 21.
Informacijski i komunikacijski sustav za nadzor tržišta
1. Komisija održava informacijski i komunikacijski sustav za tržišno nadziranje (ICSMS) za prikupljanje i strukturirano pohranjivanje informacija o pitanjima u vezi nadzora tržišta, a posebno sljedećih informacija:. Države članice prikupljaju i unose u ICSMS posebno sljedeće informacije: [Am. 106]
(a) tijela za nadzor tržišta i njihovih područja nadležnosti;
(b) programa za nadzor tržišta;
(c) nadziranja, pregleda i procjena aktivnosti nadzora tržišta;
(d) pritužbi ili izvješća o problemima vezanima za rizike koji proizlaze iz proizvoda;
(da) utvrđivanje rizika i njihovih obilježja; [Am. 107]
(e) svakog nepridržavanja zakonodavstva Unije o usklađivanju, osim korektivnih mjera ili druge vrste mjera koje su prijavljene preko sustava RAPEX u skladu s člankom 20.;
(f) svakog prigovora države članice u skladu s člankom 11. stavkom 1. ili člankom 18. stavkom 1. i njihovog razmatranja.
Komisija osigurava rješenje sučelja preko kojeg se ICSMS može spojiti s RAPEX-om radi razmjene podataka između tih sustava, prema potrebi. [Am. 109]
ICSMS sadržava evidenciju upućivanja na priopćenja o mjerama ili korektivnim mjerama poslanim putem RAPEX-a u skladu s člankom 20.
ICSMS također može bitije dostupan, kad je to nužno ili primjereno, za korištenje tijelima zaduženima za kontrole na vanjskim granicama. [Am. 110]
2. Za potrebe stavka 1. ovog članka države članice u ICSMS unose sve raspoložive informacije, koji nisu već dostavljene prema članku 20., o proizvodima koji predstavljaju rizik, posebno s obzirom na prepoznavanje rizika, rezultate provedenog ispitivanja, poduzete privremene mjere ograničavanja, kontakte s dotičnim gospodarskim subjektima i opravdanje za djelovanje ili nedjelovanje.
3. Vlasti tržišnog nadzora prepoznaju njihovu valjanost i koriste izvješća o ispitivanju, kontroli ili umjeravanju, koja su pripremile srodne službe u drugim državama članicama ili koja su pripremljena za te službe i koja su unesena u ICSMS. [Am. 111]
Članak 21.a
Paneuropska baza podataka o ozljedama
1. Komisija u skladu s člankom 32.a usvaja delegirane akte kojima uspostavlja paneuropsku bazu podataka o nezgodama (baza podataka) koja bi obuhvaćala sve vrste nezgoda, a posebno one koje se odnose na proizvode za kućnu upotrebu i za aktivnosti povezane sa slobodnim vremenom, prijevozom i radom, najkasnije do …(48). Bazom podataka koordinira i upravlja Komisija.
2. Relevantna tijela za nadzor tržišta država članica doprinose uspostavljanju baze podataka i prosljeđuju sveobuhvatne podatke o nezgodama. Komisija nakon savjetovanja s državama članicama sastavlja i objavljuje podrobne smjernice o relevantnim podacima koji se uključuju u tu bazu podataka, kao i metode za elektroničko prosljeđivanje podataka.
Komisija najkasnije dvije godine nakon uspostave baze podataka Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o funkcioniranju baze. [Am. 112]
Članak 22.
Međunarodna razmjena povjerljivih podataka
Komisija i države članice mogu, zajedno s državama članicama, može razmjenjivati povjerljive podatke, uključujući podatke razmijenjene putem RAPEX-a, s regulatornim tijelima vlasti zemalja kandidatkinja, trećih zemalja ili međunarodnim organizacijama s kojima su Komisija i određena država članica ili skupina država članica zaključile bilateralne ili multilateralne sporazume o povjerljivosti podataka koji se temelje na uzajamnosti. Svi takvi dogovori uključuju odredbe o povjerljivosti koje odgovaraju onima koje se primjenjuju u Uniji, kao i posebne odredbe o zaštiti osobnih podataka, kako se zahtijeva u članku 25. Direktive 95/46/EZ i članku 9. Uredbe (EZ) br. 45/2001.
POGLAVLJE VI.
Suradnja
Članak 23.
Uzajamna pomoć
1. Učinkovita suradnja i razmjena podataka uspostavit će se među tijelima za nadzor tržišta država članica, među raznim tijelima unutar svake države članicei između država članica te između tijela za nadzor tržišta i Komisije i odgovarajućih agencija Unije uspostavlja se u pogledu programa za nadzor tržišta i svih pitanja povezanih s proizvodima koji predstavljaju rizik. [Am. 114]
2. Nakon što od tijela za nadzor tržišta u drugoj državi članici prime propisno utemeljeni zahtjev, tijela za nadzor tržišta pružaju sve relevantne informacije ili dokumentaciju i provode preglede, inspekcije ili istrage te o njima, kao i o svim daljnjim poduzetim mjerama, obavještavaju tijelo koje je poslalo zahtjev.
Podaci, dokumenti i izvješćivanje iz prvog podstavka koriste se samo u vezi s predmetom za koji su zatraženi te se obrađuju što je brže moguće elektroničkim putem.
Članak 24.
Suradnja s nadležnim tijelima trećih zemalja
1. Tijela za nadzor tržišta mogu surađivati s nadležnim vlastima trećih zemalja u svrhu razmjene informacija i tehničke potpore, promicanja i olakšavanja pristupa sustavima Unije za razmjenu podataka, uključujući RAPEX, u skladu s člankom 19. stavkom 4., te promicanja aktivnosti povezanih s procjenom sukladnosti i nadzorom tržišta.
2. Suradnja s nadležnim tijelima trećih zemalja ima, između ostalog, oblike djelatnosti iz članka 27. Države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela sudjeluju u tim djelatnostima.
2.a. Ako se prilikom razmjenjivanja podataka razmijene i osobni podatci, primjenjuje se Direktiva 95/46/EZ. [Am. 115]
Članak 25.
Europski forum za nadzor tržišta
1. Uspostavljen je Europski forum za nadzor tržišta (EMSF).
2. Svaku državu članicu na sastancima EMSF-a predstavlja osoba ili osobe koje odabire država članica koje posjeduju određeno znanje ili iskustvo potrebno u skladu s predmetom sastanka u pitanju.
3. EMSF sastaje se u redovitim razmacima i, kada je to potrebno, na zahtjev Komisije ili države članice.
4. EMSF ulaže sve napore kako bi postigao konsenzus. Ako se konsenzus ne može postići, EMSF usvaja stajalište običnom većinom svojih članova. Članovi mogu zatražiti da se njihova stajališta i razlozi na kojima se oni temelje službeno zabilježe.
5. EMSF može pozvati stručnjake i ostale treće strane da sudjeluju u sastancima ili da pismeno sudjeluju na redovitoj i trajnoj osnovi.Savjet o godišnjem programu za nadzor tržišta moguće je zatražiti od poslovnih organizacija, malih i srednjih poduzeća (MSP), potrošača, laboratorija i tijela za ocjenu usklađenosti na razini Unije. [Am. 116]
6. EMSF može osnovati stalne ili privremene podskupine koje uključuju skupine administrativne suradnje za nadzor tržišta uspostavljene radi provedbe zakonodavstva Unije o usklađivanju. Organizacije koje predstavljaju interese industrije, malih i srednjih poduzeća MSP, potrošača, laboratorija i tijela za procjenu sukladnosti na razini Unije mogu sesu pozvane da sudjeluju u takvim podskupinama kao promatračina redovitoj i trajnoj osnovi. [Am. 117]
7. EMSF izrađuje svoj poslovnik koji stupa na snagu nakon primitka pozitivnog mišljenja od Komisije.
8. EMSF surađuje s Forumom za razmjenu informacija o provedbi koji je uspostavljen Uredbom (EZ) br. 1907/2006.
Članak 26.
Komisijina potpora i izvršno tajništvo EMSF-a
1. Komisija podržava suradnju između tijela za nadzor tržišta. Sudjeluje na sastancima EMSF-a i njegovim podgrupama.
2. kako bi se proveli zadatci koji su postavljeni u članku 27., EMSF-u pomaže izvršno tajništvo koje pruža tehničku i logističku potporu EMSF-u i njegovim podgrupama.
Članak 27.
Zadaci EMSF-a
EMSF ima sljedeće zadatke:
(a) olakšava razmjenu podataka o proizvodima koji predstavljaju rizik, procjenu rizika, metode testiranja i rezultate, nedavna znanstvena dostignuća i druge aspekte koji su relevantni za kontrolne aktivnosti;
(b) koordinira pripremu i provedbu općih programa za nadzor tržišta i onih specifičnih za sektor iz članka 7.;
(c) organiziraolakšanje organizacije zajednički nadzor tržišta i zajedničke pokusne projekte; [Am. 118]
(d) razmjenjuje stručnost i najbolje prakse;
(e) organiziraolakšanje organizacije informativnih kampanja i programa zajedničkih posjeta, uključujući nadzor na granicama; [Am. 119]
(f) pomaže u aktivnostima praćenja kao što je određeno u članku 4. stavku 3.;
(g) organiziraolakšati organizaciju informativnih kampanja i programe zajedničkih posjeta, uključujući kontrole na granicama; [Am. 120]
(h) poboljšava suradnju na razini Unije u vezi praćenja, povlačenja i opozivanja proizvoda koji predstavljaju rizik;
(i) olakšava jednostavni pristup, prikupljanje i dijeljenje osjetljivih podataka o proizvodu koje prikupe tijela za nadzor tržišta, uključujući podatke o pritužbama, nezgodama, izvješćima o ozljedama te rezultatima istraga i testiranja;
(j) doprinos razvoju smjernica za osiguranje učinkovite i ujednačene provedbe ove Uredbe, pri čemu se u obzir uzimaju interesi poslovnih subjekata, posebno MSP-a, zaštita potrošača te ostalih zainteresiranih strana; [Am. 121]
(k) savjetuje i podupire Komisiju na njen zahtjev prilikom procjene bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ove Uredbe;
(l) doprinosi ujednačenim upravnim praksama za nadzor tržišta u državama članicama;
(la) organiziranje pojedinačnih i redovnih aktivnosti tržišnog nadzora za proizvode distribuirane na internetu; [Am. 122]
(lb) osigurati odgovarajuću uključenost i suradnju s carinskim tijelima; [Am. 123]
(lc) doprinijeti racionalizaciji administrativnih praksi i praksi primjene glede tržišnog nadzora u državama članicama. [Am. 124]
Članak 28.
Referentni laboratoriji Unije
1. Za posebne proizvode ili kategorije ili skupine proizvoda, odnosno za posebne rizike povezane s kategorijom ili skupinom proizvoda Komisija provedbenim aktima može odrediti referentne laboratorije Unije koji ispunjavaju uvjete iz stavka 2.
2. Svi referentni laboratoriji EU-a moraju ispunjavati sljedeće uvjete:
(a) raspolagati osobljem koje ima odgovarajuće kvalifikacije i koje je na odgovarajući način osposobljeno na području analitičkih tehnika koje se koriste u području njegove nadležnosti te ima odgovarajuće znanje o standardima i praksama;
(b) raspolagati opremom i referentnim materijalom koji su potrebni za izvršavanje dodijeljenih zadataka;
(c) djelovati u javnom interesu te nepristrano i neovisno;
(d) moraju osigurati da njihovo osoblje poštuje povjerljivu narav određenih predmeta, rezultata ili priopćenja;
(da) biti akreditiran u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 765/2008. [Am. 125]
3. Na području svoje nadležnosti referentni laboratoriji EU-a po potrebi imaju sljedeće zadatke:
(a) provedba testiranja proizvoda u vezi s aktivnostima nadzora tržišta i istragama;
(b) doprinos rješavanju sporova između tijela , rješavanje svih sporova koji proizađu iz različitih procjena rizika između tijela tržišnog nadzora različitih država članica, gospodarskih tijela i tijela za procjenu sukladnosti; [Am. 126]
(c) pružanje neovisnih tehničkih ili znanstvenih savjeta Komisiji i državama članicama;
(d) razvoj novih tehnika i metoda analize;
(e) širenje informacija i osiguravanje osposobljavanja.
POGLAVLJE VII.
Financiranje
Članak 29.
Financijske aktivnosti
1. Unija može financirati sljedeće djelatnosti povezane s primjenom ove Uredbe:
(a) sastavljanje i ažuriranje doprinosa smjernicama o nadzoru tržišta;
(b) stavljanje stručnih tehničkih ili znanstvenih znanja na raspolaganje Komisiji radi pomoći u provedbi upravne suradnje na nadzoru tržišta i Unijinih postupaka procjenjivanja iz članaka 11. i 18.;
(c) obavljanje prethodnog ili pomoćnog rada u vezi s provedbom radnji nadzora tržišta povezanih s primjenom zakonodavstva Unije kao što su studije, programi, vrednovanja, smjernice, poredbene analize, uzajamni međusobni posjeti, istraživački rad razvoj i održavanje baza podataka, djelatnosti osposobljavanja, laboratorijski rad, ispitivanje sposobnosti, međulaboratorijska ispitivanja i rad na ocjenjivanju sukladnosti te europske kampanje za nadzor tržišta i slične djelatnosti;
(d) djelatnosti koje se provode u okviru programa tehničke pomoći, suradnje s trećim zemljama te promicanja i poboljšanja politika i sustava europskog nadzora tržišta, nadzora tržišta i sustava među zainteresiranim stranama na europskoj i međunarodnoj razini;
(e) funkcioniranje suradnje između tijela za nadzor tržišta i tehničku i logističku potporu izvršnog tajništva EMSF-u i njegovim podgrupama.
2. Financijska potpora Unije aktivnostima iz ove Uredbe provodi se u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012, izravno ili neizravno povjeravanjem zadaća izvršenja proračuna subjektima koji su popisani u članku 58. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.
3. Europski parlament i Vijeće svake godine određuju proračunska sredstva koja se dodjeljuju za djelatnosti iz stavka 1. u granicama valjanog financijskog okvira.
4. Sredstva koja su utvrdili Europski parlament i Vijeće za financiranje aktivnosti nadzora tržišta mogu pokrivati izdatke koji se odnose na aktivnosti povezane s pripremom, praćenjem, kontrolom, revizijom i vrednovanjem potrebne za upravljanje aktivnostima sukladno ovoj Uredbi i postizanje njihovih ciljeva; posebno za studije, sastanke stručnjaka, informacijske i komunikacijske aktivnosti, uključujući korporativnu komunikaciju političkih prioriteta Unije ukoliko se oni odnose na opće ciljeve aktivnosti nadzora tržišta, troškove vezane uz informatičke mreže s naglaskom na obradu i razmjenu informacija, zajedno sa svim drugim troškovima tehničke i administrativne pomoći koje snosi Komisija za upravljanje aktivnostima iz ove Uredbe.
5. Komisija ocjenjuje važnost aktivnosti nadzora tržišta koje primaju financijsku pomoć Unije u svjetlu zahtjeva politika i zakonodavstava Unije te obavješćuje Europski parlament i Vijeće o rezultatima toga ocjenjivanja do.... (49), a zatim svakih pet godina.
Članak 30.
Zaštita financijskih interesa Unije
1. Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima jamči da su, dok se provode aktivnosti koje se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni uz primjenu preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i bilo koje druge protuzakonite radnje, uz učinkovite provjere i, ako se uoče nepravilnosti, povratom nepravilno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznama.
2. Komisija ili njezini predstavnici te Revizorski sud imaju ovlasti revizije, na temelju dokumenata i provjera na licu mjesta, nad svim korisnicima bespovratnih sredstava, ugovarateljima i podugovarateljima te svim ostalim trećim stranama koji su primili sredstva Unije u okviru ove Uredbe.
3. Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može obaviti provjere na licu mjesta i inspekcije gospodarskih subjekata koji su posredno ili neposredno uključeni u takvo financiranje, u skladu s postupcima utvrđenim Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96(50), kako bi se ustanovilo postojanje prijevare, korupcije ili drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom o financiranju sredstvima Unije.
4. Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3. sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, sporazumi i odluke o bespovratnim sredstvima te ugovori proizašli iz provedbe ove Uredbe izričito ovlašćuju Komisiju, Revizorski sud i OLAF za provođenje revizija, provjera i inspekcija na licu mjesta.
POGLAVLJE VIII.
Završne odredbe
Članak 31.
Kazne
1 Države članice utvrđuju pravila koja uspostavljaju odgovarajuće kazne primjenjive na kršenje odredbi ove Uredbe koja gospodarskim subjektima nameće obveze te na kršenje odredbi zakonodavstva Unije o usklađivanju za proizvode iz ove Uredbe kojom se nameću obveze gospodarskim subjektima kada to zakonodavstvo ne predviđa sankcije i poduzima sve potrebne mjere kako bi se osigurala njihova provedba. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Države članice obavještavaju Komisiju o navedenim odredbama...(51)[umetnuti datum – 3 mjeseca od stupanja na snagu ove Uredbe] i odmah je obavještavaju o svim njihovim daljnjim izmjenama. [Am. 127]
Određene kazne su učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Kod određivanja kazni u obzir seiz prvog podstavka uzima težina, trajanje te, po potrebi, namjeru kršenja. Uz to, kod određivanja kazni uzima se u obzir veličina poduzeća te, naročito, stanje malih i srednjih poduzeća. Kazne mogu biti povećane ako je li dotični gospodarski subjekt prethodno počinio sličnu povredu, a mogu uključivati i kaznene sankcije za teške povrede.[Am. 128]
1a. Administrativnim kaznama koje se primjenjuju na kršenja u najmanju se ruku kompenzira gospodarska prednost do koje se pokušalo doći povredom, no te kazne ne premašuju 10 % godišnjeg prometa ili procijenjenog godišnjeg prometa. Izrečene kazne mogu biti više od 10 % godišnjeg prometa ili procijenjenog godišnjeg prometa, ako je to potrebno za kompenzaciju gospodarske prednosti do koje se pokušalo doći povredom. Kazne mogu uključivati i kaznene sankcije za teške povrede. [Am. 129]
1b. Države članice obavještavaju Komisiju o vrsti i veličini kazni izrečenih na temelju ove Uredbe, navode stvarne povrede ove Uredbe te imena gospodarskih subjekata kojima su izrečene kazne. Komisija bez nepotrebnog odlaganja te podatke čini dostupnima javnosti u elektroničkom obliku i, ako je to potrebno, u drugim oblicima. [Am. 130]
Komisija, na osnovi podataka primljenih na temelju prvog podstavka, objavljuje i ažurira crnu listu gospodarskih subjekata na razini cijele Unije za koje je opetovano utvrđeno da su namjerno kršili odredbe ove Uredbe. [Am. 131]
Članak 31.a
Delegiranje ovlasti
1. Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.
2. Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 21. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od …(52)
3. Europski parlament ili Vijeće mogu bilo kada ukinuti delegiranje ovlasti iz članka 21.a. Odlukom o ukidanju prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Odluka proizvodi učinke dan nakon objavljivanja u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u toj odluci. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4. Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.
5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 21.a stupa na snagu samo ako se tome ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja Europskom parlamentu i Vijeću o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da se ne protive. Taj se rok može produljiti za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća. [Am. 132]
Članak 32.Postupak u odboru
1. Komisiji pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.
2. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.
3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.
Članak 33.
Procjena
Najkasnije...(53) Komisija procjenjuje primjenu ove Uredbe i dostavlja izvješće o procjeni Europskom parlamentu i Vijeću. U izvješću se ocjenjuje jesu li ostvareni ciljevi ove Uredbe, naročito u pogledu osiguravanja učinkovite i djelotvorne provedbe pravila o sigurnosti proizvoda i zakonodavstva Unije o usklađivanju, poboljšavajući suradnju između tijela tržišnog nadzora, jačajući kontrolu nad proizvodima koji ulaze u Uniju i bolje štiteći zdravlje i sigurnost osoba općenito, zdravlje i sigurnost na radnom mjestu, zaštitu potrošača, zaštitu okoliša, energetsku učinkovitost, javnu sigurnost i druge javne interese, uzimajući u obzir svoj učinak na poslovanje i posebice na mala i srednja poduzeća MSP-ove. Uz to, spomenuto izvješće istražuje nova i inovativna rješenja koja se temelje na tržištu i koja bi mogla učinkovito nadopunjavati akcije tržišnog nadzora koje provode tijela tržišnog nadzora, te koja uključuju, ali nisu ograničena na, istraživanje mogućnosti obveznih sustava revizije koju provode treće strane. [Am. 133]
Članak 34.
Izmjene
1. Brišu se sljedeće odredbe:
(a) članak 7. Direktive 89/686/EEZ;
(b) članak 7., stavci 2. i 3. i članak 8. Direktive 93/15/EEZ;.
(j) članak 6., stavci 2. i 3. i članci 8., 9., 10., 11., 12. i 13. Priloga II. Direktivi 2001/95/EZ;
(k) članci 10. i 11. Direktive 2004/108/EZ;
(l) članak 4., stavci 3. i 4. i članci 11., 17. i 20. Direktive 2006/42/EZ;
(m) članak 9. Direktive 2006/95/EZ;
(n) članak 14., stavci 5. i 6. i članci 15., 16. i 17. Direktive 2007/23/EZ;
(o) članak 13., stavak 5. i članak 14. Direktive 2008/57/EZ;
(p) članci 39., 40., 42. do 45. Direktive 2009/48/EZ;
(q) članci 7., 15. i 17. Direktive 2009/105/EZ;
(r) članci 7., 11. i 12. Direktive 2009/142/EZ;
(s) Članak 18 Direktive 2011/65/EU;
(t) članci od 56. do 59. Uredbe (EU) br. 305/2011.
2. točka (a) članka 3. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 764/2008 zamjenjuje se sljedećim:"
'(a) članak 10. Uredbe (EU) br. .../... Europskog parlamenta i Vijeća od.... *
______
* Uredba (EU) br. …/... Europskog parlamenta i Vijeća od...o tržišnom nadzoru proizvoda i i izmjeni Direktive Vijeća 89/686/EEC and93/15/EEZ, i Direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EC, 1999/5/EZ, 2000/9/EZ, 2000/14/EZ, 2001/95/EZ, 2004/108/EZ, 2006/42/EZ, 2006/95/EZ, 2007/23/EZ, 2008/57/EZ, 2009/48/EZ, 2009/105/EZ, 2009/142/EZ, 2011/65/EU, Uredba (EZ) No 764/2008, Uredba (EZ) br. 765/2008 i Uredba (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L...)(54)“
"
3. Uredba (EZ) br. 765/2008 mijenja se kako slijedi:
(a) Naslov Uredbe (EZ) br. 765/2008 se zamjenjuje sljedećim:"
'Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju uvjeta za akreditaciju tijela za procjenu sukladnosti i opća načela stavljanja oznake CE i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93'
"
(b) Članak 1 stavci 2. i 3, točke 14., 15., 17., 18., i 19. članka 2 glave III. i članak 32. stavak 1., točka (e) se brišu.
Upućivanja na odredbe iz članaka 15. do 29. Uredbe (EZ) br. 765/2008 smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju u skladu s korelacijskom tablicom utvrđenom u Prilogu ove Uredbe.
Članak 35.
Prijelazne odredbe
Postupci pokrenuti na nacionalnoj razini ili na razini Unije sukladno bilo kojoj Uredbi iz članka 34. ove Uredbe ili članaka 6. do 9. Direktive 2001/95/EZ nastavlja se uređivati tim odredbama.
Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str.30.).
Uredba (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja (SL L 165, 30.4.2004, str. 1.).
Direktiva 2010/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. lipnja 2010. o pokretnoj tlačnoj opremi i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 76/767/EEZ, 84/525/EEZ, 84/526/EEZ, 84/527/EEZ i 1999/36/EZ (SL L 165, 30.6.2010., str. 1.).
Odluka br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 93/465/EEZ (SL L 218, 13.8.2008., str. 82.).
Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).
Direktiva 97/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. svibnja 1997. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na tlačnu opremu (SL L 181, 9.7.1997., str. 1.).
Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o sigurnosti potrošačkih proizvoda i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/357/EEZ i Direktive 2001/95/EZ (SL L....).
Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.(SL L 145, 31.5.2001, str. 43.).
Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str.31.).
Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobnodnom kretanju takvih podataka. (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012, str. 1.).
Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o pravilima i općim načelima za mehanizme kontrole u kojima države članice nadziru Komisiju u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti (SL L 55, 28.2.2011., str. 13).
Direktive Vijeća 89/686/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na osobnu zaštitnu opremu (SL L 399, 30.12.1989., str. 18.).
Direktiva 93/15/EEZ od 5. travnja 1993. o usklađivanju odredaba u vezi sa stavljanjem eksploziva za gospodarsku uporabu na tržište i njihovim nadzorom (SL L 121, 15.5.1993, str. 20.).
Direktiva 94/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. ožujka 1994. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na opremu i zaštitne sustave namijenjene za uporabu u potencijalno eksplozivnim atmosferama (SL L 100, 19.4.1994., str. 1.).
Direktiva 94/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. lipnja 1994. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s rekreacijskim plovilima (SL L 164, 30.6.1994., str. 15.).
Direktiva 95/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. lipnja 1995. o usklađivanju zakonodavstava država članica o dizalima (SL L 213, 7.9.1995., str. 1.).
Direktiva 97/23/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 29. svibnja 1997. o usklađivanju zakonodavstava država članica o tlačnoj opremi (SL L 181, 9.7.1997., str. 1.).
Direktiva 1999/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 1999. o radijskoj opremi i telekomunikacijskoj terminalnoj opremi i o uzajamnom priznavanju njihove usklađenosti (SL L 91, 7.4.1999., str. 10.).
Direktiva 2000/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. svibnja 2000. o usklađivanju zakonodavstava država članica koji se odnose na emisiju buke u okoliš uzrokovane opremom za uporabu na otvorenom (SL L 162, 3.7.2000., str. 1.).
Direktiva 2001/95/EZ, Direktiva 2004/108/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o usklađivanju zakonodavstava država članica o elektromagnetskoj kompatibilnosti (SL L 390, 31.12.2004., str. 24.).
Direktiva 2006/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na električnu opremu namijenjenu za uporabu unutar određenih naponskih granica (SL L 374, 27.12.2006., str. 10.).
Direktiva 2007/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. svibnja 2007. o stavljanju na tržište pirotehničkih sredstava (SL L 154, 14.6.2007., str. 1.).
Direktiva 2008/57/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o interoperabilnosti željezničkog sustava unutar Zajednice (SL L 191, 18.7.2008., str. 1.).
Direktiva 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o ograničavanju uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi (SL L 174, 1.7.2011., str. 88.).
Uredba (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvodaSL L 88, 4.4.2011., str. 5.
Uredba (EZ) br. 764/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008.o utvrđivanju postupaka koji se odnose na primjenu određenih nacionalnih tehničkih propisa na proizvode koji se zakonito stavljaju na tržište u drugoj državi članici i o stavljanju izvan snage Odluke br. 3052/95/EZ (SL L 218, 13.8.2008., str. 21.).
Uredba (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, o izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 316, 14.11.2012, str. 12.).
Odluka Komisije 2004/210/EZ od 3. travnja 2004. o osnivanju znanstvenih odbora na području zaštite potrošača, javnog zdravlja i okolišta (SL L 66, 4.3.2004., str.45.).
Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 14.11.1996., str. 2.).
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o tržištima financijskih instrumenata i o izmjenama Uredbe [EMIR] o OTC izvedenicama, središnjim drugim ugovornim stranama i trgovinskim repozitorijima (COM(2011)0652 – C7-0359/2011 – 2011/0296(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0652),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0359/2011),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 22 ožujka 2012(1),
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 22. veljače 2012.(2),
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 19. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7‑0303/2012),
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o tržištima financijskih instrumenata kojom se stavlja izvan snage Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (preinaka) (COM(2011)0656 – C7-0382/2011 – 2011/0298(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0656),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 53. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0382/2011),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 22. ožujka 2012.(1),
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 25. travnja 2012.(2),
– uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sustavnijoj metodi preinaka pravnih akata(3),
– uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 1. ožujka 2012. upućeno Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku u skladu s člankom 87. stavkom 3. Poslovnika,
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 19. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
– uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7‑0306/2012),
A. budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene:
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(4), uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;
2. zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 638/2004 o statistici Zajednice u vezi s robnom razmjenom između država članica u vezi s dodjelom delegiranih i provedbenih ovlasti Komisiji radi donošenja određenih mjera, priopćavanjem informacija od strane carinske uprave, razmjenom povjerljivih podataka između država članica i definicijom statističke vrijednosti. (COM(2013)0578 – C7-0242/2013 – 2013/0278(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0578),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 338. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0242/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 19. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0457/2013),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku(1);
2. zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 638/2004 o statistici Zajednice u vezi s robnom razmjenom između država članica u vezi s dodjelom delegiranih i provedbenih ovlasti Komisiji radi donošenja određenih mjera, priopćavanjem informacija od strane carinske uprave, razmjenom povjerljivih podataka između država članica i definicijom statističke vrijednosti
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15.travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o poboljšanju namira vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira (CSD-ovima) te izmjeni Direktive 98/26/EZ (COM(2012)0073 – C7-0071/2012 – 2012/0029(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0073),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0071/2012),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 1. kolovoza 2012(1),
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2012(2),
— uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7‑0039/2013),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pomorskoj opremi i stavljanju izvan snage Direktive 96/98/EZ (COM(2012)0772 – C7-0414/2012 – 2012/0358(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0772),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 100. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0414/2012),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 20. ožujka 2013.(1),
– nakon savjetovanja s Odborom regija,
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 19. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A7‑0255/2013),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o pomorskoj opremi i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/98/EZ
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na osiguravanje dostupnosti tlačne opreme na tržištu (preinaka) (COM(2013)0471 – C7-0203/2013 – 2013/0221(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013) 0471),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0203/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. listopada 2013(1).,
– uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sustavnijoj metodi preinaka pravnih akata(2),
– uzimajući u obzir pismo od 16. prosinca 2013. Odbora za pravna pitanja upućeno Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača u skladu s člankom 87. stavkom 3. njegova Poslovnika,
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 12. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7-0008/2014),
A. budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene:
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;
2. odobrava svoju izjavu priloženu ovoj rezoluciji, koja će biti objavljena u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom;
3. zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
4. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstava država članica o stavljanju na raspolaganje na tržištu tlačne opreme (preinačena)
(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/68/EU)
PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI
IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA
Europski parlament smatra da se odbori mogu smatrati „odborima za komitologiju” u smislu Priloga I. Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije samo kada i u mjeri u kojoj se na sjednicama odbora raspravlja o provedbenim aktima u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. Sjednice odbora stoga spadaju u područje primjene točke 15. Okvirnog sporazuma kada i u mjeri u kojoj se raspravlja o drugim pitanjima.”
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1215/2012 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (COM(2013)0554 – C7-0239/2013 – 2013/0268(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013) 0554),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 67. stavak 4. te članak 81. stavak 2. točke (a), (c) i (e) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0239/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 26. veljače 2014.(1),
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 5. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A7-0052/2014),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;
2. zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku/svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1215/2012 u pogledu pravila koja se primjenjuju na Jedinstveni sud za patente i Sud Beneluksa
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 577/98 o organizaciji ankete o radnoj snazi na uzorku u Zajednici (COM(2013)0155 – C7-0086/2013 – 2013/0084(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0155),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 338. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0086/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 7. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenje Odbora za proračune (A7‑0344/2013),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 577/98 o organizaciji ankete o radnoj snazi na uzorku u Zajednici
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o višegodišnjem financiranju djelovanja Europske agencije za sigurnost pomorskog prometa na području djelovanja u vezi s onečišćenjem koje uzrokuju brodovi i onečišćenjem mora koja uzrokuju postrojenja za naftu i plin (COM(2013)0174 – C7-0089/2013 – 2013/0092(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0174),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 100. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0089/2013 ),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 10. srpnja 2013.(1),
– nakon savjetovanja s Odborom regija,
– uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 7. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za proračune (A7-0300/2013),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. naglašava da svaka odluka zakonodavnog tijela koje se zalaže za takvo višegodišnje financiranje Agencije za europski GNSS (GSA) ne dovodi u pitanje odluke proračunskog tijela u kontekstu godišnjeg postupka donošenja proračuna;
3. traži od Komisije da podnese financijski izvještaj kojim se u potpunosti uzima u obzir ishod zakonodavnog sporazuma između Europskog parlamenta i Vijeća da se ispune proračunski zahtjevi i zahtjevi o osoblju EMSA-e i po mogućnosti zahtjevi službi Komisije;
4. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
5. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o višegodišnjem financiranju djelovanja Europske agencije za pomorsku sigurnost na području odziva na onečišćenje mora s brodova te naftnih i plinskih postrojenja
Pogodno okruženje za poduzeća, poslovne djelatnosti i novoosnovana poduzeća za stvaranje radnih mjesta
433k
152k
Rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. Kako Europska unija može doprinijeti stvaranju pogodnog okruženja za poduzeća, poslovne djelatnosti i novoosnovana poduzeća kako bi se stvorila nova radna mjesta? (2013/2176(INI))
– uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),
– uzimajući u obzir Akt o malom poduzetništvu (COM(2008)0394),
– uzimajući u obzir rad Komisijine skupine neovisnih zainteresiranih strana na visokoj razini o administrativnim teretima,
– uzimajući u obzir izvješće Komisije „Smanjenje regulatornog opterećenja za MSP-e – prilagođavanje propisa EU-a potrebama mikropoduzeća” COM(2011)0803),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o prikladnosti propisa EU-a (COM(2013)0685),
– uzimajući u obzir Akcijski plan za poduzetništvo do 2020. Komisije,
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije „Akcijski plan za poboljšanje pristupa financiranju za mala i srednja poduzetništva” (COM(2011)0870),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2013. o poboljšanju pristupa financiranju za mala i srednja poduzeća(1),
– uzimajući u obzir Direktivu o borbi protiv kašnjenja u plaćanju (Direktiva 2000/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća),
– uzimajući u obzir anketu koju je provelo Vijeće europskih poslodavaca u metalskoj industriji, inženjerstvu i novim tehnologijama (CEEMET) pod naslovom „Fleksibilni ugovori o zapošljavanju kao odgovor na promjenjive tržišne okolnosti i ispunjavanje potreba zaposlenika”,(2)
– uzimajući u obzir novi Program za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI) koji će, između ostaloga, produljiti potporu izdavateljima mikrokredita u sklopu postojećeg Europskog mikrofinancijskog instrumenta Progress,
– uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz siječnja 2013. naslovljeno „Rođeni u globalnom okruženju: potencijal za otvaranje radnih mjesta u novim međunarodnim poduzećima”,
– uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2013. naslovljeno „Javna politika i potpora restrukturiranju MSP-ova”,
– uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2010. naslovljeno „Mjere za stvaranje radnih mjesta”,
– uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za regionalni razvoj (A7-0101/2014),
A. budući da se vrijeme potrebno za osnivanje poduzeća u Europi razlikuje među državama članicama i kreće se od 4 do 40 dana što može utjecati na stvaranje radnih mjesta;
B. budući da je ustanovljeno da različiti čimbenici uključujući stroža pravila tržišta rada u nekim državama članicama imaju negativan utjecaj na stvaranje radnih mjesta, dok kombinacija fleksibilnosti i sigurnosti radnog mjesta može osigurati mnogo povoljniji okvir;
C. budući da jedinstveno tržište i potencijal europskih ljudskih resursa mogu imati ključnu ulogu u postizanju ciljeva strategije Europa 2020. povezanih sa zapošljavanjem;
D. budući da su MSP-i okosnica gospodarstva EU-a i imaju veliki potencijal za stvaranje radnih mjesta s obzirom na to da su zaslužni za 85 % novih radnih mjesta;
E. budući da 20,7 milijuna MSP-a čini više od 67 % radnih mjesta u privatnom sektoru u EU-u, a mikropoduzeća čine 30 %;
F. budući da trošak usklađivanja s regulatornim obvezama po zaposleniku za MSP-ove može biti i do deset puta veći nego za velika poduzeća (COM(2011) 0803);
G. budući da se zbog financijske krize i kreditne krize koja je nastala uslijed krize MSP-i suočavaju s iznimno visokim troškovima kredita i smanjenom dostupnošću kredita; budući da prema Institutu za međunarodne financije manja poduzeća u perifernim državama članicama plaćaju od 4 do 6 postotnih bodova više za kredite banaka nego srodna poduzeća u središnjoj Europi, zbog čega su u znatno nepovoljnijem položaju i čime se ograničavaju izgledi za gospodarsku obnovu i neto stvaranje novih radnih mjesta u regiji;
H. budući da su tržišta korporativnih obveznica, dionica i sekuritizacije i dalje relativno nerazvijena u usporedbi s drugim gospodarstvima, a nebankovno financiranje i dalje uglavnom nedostupno MSP-ima, čime se ugrožava njihov potencijal za rast i stvaranje novih radnih mjesta;
I. budući da je djelotvorno pružanje usluga ključno za budući rast, inovacije i stvaranje novih radnih mjesta;
J. budući da su naši mladi većinom izolirani s tržišta rada, a njihove su vještine neiskorištene jer se bore za potplaćena radna mjesta i rad na određeno vrijeme, unatoč tome što imamo najobrazovaniju generaciju mladih u povijesti Europe te što su države članice uložile ogromne iznose u njihovo obrazovanje i osposobljavanje;
K. budući da je Europski socijalni fond imao važnu ulogu u pomaganju državama članicama u pružanju prilika i osposobljavanju nezaposlenih kako bi se vratili na tržište rada;
L. budući da je stopa nezaposlenosti za mlade Europljane između 15 i 24 godine (1524) dosegla neodrživu razinu od 23 %, a u državama članicama koje je kriza najviše pogodila premašila je 50 %; budući da ta masovna nezaposlenost mladih dovodi do velikog odljeva mozgova te značajno umanjuje našu sposobnost za održivi rast u budućnosti;
M. budući da EU-u prijeti „rast bez stvaranja novih radnih mjesta”, koji će dodatno naštetiti socijalnoj i gospodarskoj strukturi naših društava te dugoročnim izgledima za ravnopravnu konkurentnost EU-a unutar globaliziranoga gospodarstva temeljenog na znanju;
Stvaranje radnih mjesta
1. zabrinut je zbog troškova, složenosti i vremena uloženog u osnivanje poduzeća u nekim dijelovima Europske unije jer sve to može negativno utjecati na buduće stvaranje radnih mjesta; vjeruje da, ako EU želi poboljšati svoju konkurentnosti i stvoriti više radnih mjesta, države članice moraju pojednostaviti i ubrzati taj postupak, ponuditi odgovarajuću pomoć i podržati mjere te smanjiti troškove povezane s njim;
2. napominje da mlada poduzeća koja se nakon osnivanja brzo i intenzivno prošire u međunarodno okruženje pokazuju obećavajući doprinos gospodarstvu time što sama stvaraju inovacije, potiču inovacije u drugim poduzećima, uključuju se u međunarodne opskrbne lance te stvaraju održiva i kvalitetna radna mjesta; napominje, međutim, da se ta poduzeća u fazi osnivanja suočavaju s velikim izazovima koje treba brzo savladati dok istovremeno imaju nisku razinu kapitala te bi im stoga od koristi bile jeftine, jednostavne i brze procedure osnivanja;
3. primjećuje da su globalni trendovi donijeli pritisak konkurentnosti, ali i prilike za poduzeća; naglašava potrebu da države članice postave pravilni regulatorni i porezni okvir kako bi potaknule stvaranje radnih mjesta, a pritom osigurale sigurno radno okružje;
4. vjeruje da se za stvaranje pogodnijeg okruženja u svrhu otvaranja radnih mjesta države članice moraju, po potrebi uz potporu Unije, uspostaviti reforme potrebne koje će obuhvatiti sljedeće čimbenike: vještine, razine kvalifikacije, poduzetništvo, utjecaj demografskih promjena, pristup tržištu, financije, tržište rada, prava na radnome mjestu, administrativni troškovi i bolji propisi;
5. naglašava važnost istraživanja i inovacija za poboljšanje konkurentnosti, produktivnosti, održivosti i potencijala stvaranja radnih mjesta europskih malih i srednjih poduzeća te primjećuje znatnu usredotočenost programa Obzor 2020. i EIT-a na stvaranje i podupiranje inovativnih malih i srednjih poduzeća s visokim rastom;
6. naglašava mogućnost zapošljavanja u zelenoj ekonomiji što bi prema procjenama Komisije samo u sektorima energetske učinkovitosti i energije iz obnovljivih izvora do 2020. moglo stvoriti 5 milijuna radnih mjesta, pod uvjetom da se provedu ambiciozne klimatske i energetske politike; poziva države članice da osiguraju dovoljan stupanj ulaganja u te sektore, predvide buduće vještine radnika te jamče kvalitetu „zelenih radnih mjesta”;
7. napominje važnu ulogu sporazuma EU-a o slobodnog trgovini u stvaranju i održavanju ulaganja i radnih mjesta u državama članicama EU-a;
8. zauzima stajalište da postupan razvoj i produbljivanje unutarnjeg tržišta EU-a otvaraju mnoge znatne nove prilike za poduzeća svih veličina, što jasno odražava nužnost fleksibilnih okvirnih odredbi za promicanje poduzetništva i samozapošljavanja, dok je za njegovo neometano funkcioniranje potreban paket minimalnih regulatornih standarda, osobito u vezi s javnim zdravljem i sigurnošću, zdravljem i sigurnošću na radnom mjestu, sigurnošću hrane i zaštitom okoliša;
Vještine
9. smatra da je EU suočen s ozbiljnim nedostatkom vještina i njihovim nesukladnostima u nekim područjima i sektorima, što sprječava gospodarski rast i ostvarenje strategije Europa 2020.; napominje da u EU-u postoji više od 1,85 milijuna nepopunjenih radnih mjesta; zabrinut je zbog najnovijih rezultata istraživanja vještina odraslih (PIAAC) koje provodi OECD uz potporu Glavne uprave Komisije za obrazovanje i kulturu, koji su pokazali da 20 % radno sposobnog stanovništva EU-a ima slabo razvijene pismenost i vještinu računanja te da 25 % odraslih ne vlada vještinama za učinkovitu uporabu informacijskih i komunikacijskih tehnologija;
10. primjećuje trend stručnih radnih mjesta, u skladu s kojim će gotovo 90 % očekivanih novih radnih mjesta do 2020., stvorenih ili oslobođenih, zahtijevati srednju ili visoku stručnost;
11. vjeruje da bi aktivna politika za promicanje stručnog osposobljavanja i daljnjeg obučavanja radnika, trajne obuke, partnerstva škola i poduzeća i stažiranja mogla omogućiti bolju usklađenost vještina koje traže poduzeća;
12. prepoznaje, s obzirom na manjak kvalificirane radne snage, prednosti koje cjeloživotno učenje i slobodno kretanje radnika u EU-u mogu ponuditi u rješavanju potražnje radne snage;
13. naglašava da, pored izvrsnosti, inovacije i ljudskih resursa koji čine komparativne prednosti Unije, smanjenje ulaganja u istraživanje, obrazovanje i osposobljavanje zajedno s osobito visokim stopama nezaposlenosti u pojedinačnim državama članicama u eurozoni prisiljava mnoge Europljane da potraže zaposlenje na drugim tržištima rada; naglašava da je odljev mozgova najveća prepreka rastu, većoj konkurentnosti Unije i mjerama za promicanje poduzetništva;
14. vjeruje da bi se obrazovni sustav i sustav stručnog osposobljavanja nekih država članica trebao bolje prilagoditi potrebama poduzeća kad je riječ o vještinama i s njima se uskladiti; zabrinuto primjećuje da će 2015. procijenjeni nedostatak kvalificiranog osoblja u području informacijske i komunikacijske tehnologije u EU-u porasti između 384 000 i 700 000 te da ponuda tzv. STEM vještina (znanstvenih, tehnoloških, inženjerskih i matematičkih) neće biti dovoljna za sve veće potrebe poduzeća u nadolazećim godinama, a opadanje udjela žena u tim područjima ne rješava se na pravi način; zalaže se za poticanje država članica na uspostavu dvostrukih obrazovnih sustava s težnjom na STEM predmetima (znanost, tehnologija, inženjering, matematika) te na promicanje ponovno obučavanje i daljnje usavršavanje radnika, posebno onih sa slabim ili zastarjelim vještinama;
15. naglašava značenje dvostrukog sustava obrazovanja, s naglaskom na STEM predmete i kombinaciju prakse u strukovnim školama i pripravništva u poduzećima budući da se to pokazalo najučinkovitijim za lakši prijelaz iz škole na tržište rada;
16. pozdravlja Komunikaciju Komisije „Otvaranje obrazovanja” čiji je cilj osigurati da mladi usvoje digitalne vještine;
17. vjeruje da je neophodno u osnovne obrazovne sustave uvesti podučavanje vještina poduzetništva i programa za učenje o načinu djelovanja, funkcioniranja i međudjelovanja tržišnog, gospodarskog i financijskog sustava; vjeruje da je dobro pripremljen poslovni plan prvi korak prema uspješnijem pristupu financiranju i održivosti; poziva Komisiju i države članice da uključe financijsko obrazovanje i savjetovanja o osnivanju poduzeća u svoje obrazovne programe te da ulaganje u poduzetničko učenje smatraju resursom; s time u vezi podupire program „Erasmus za mlade poduzetnike” namijenjen promicanju poduzetničke kulture i razvoju jedinstvenog tržišta i konkurentnosti;
18. naglašava potrebu da se ubrza prijelaz iz škole na posao omogućujući na taj način mladima da što prije uđu na tržište rada te izbjegnu rizik fenomena nezaposlenosti, neškolovanja i neusavršavanja (NEET);
19. ukazuje da se europskim strukturnim i investicijskim fondovima podupiru tijela i dionici na lokalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini kako bi se uz pomoć suradnje sa znanstvenim i istraživačkim ustanovama između ostalog pospješilo učenje na temelju rada, istraživanje i inovacije te poboljšala konkurentnost mikro (pogotovo samostalnih poslovnih djelatnosti), malih i srednjih poduzeća te na taj način riješili trenutačni gospodarski i društveni izazovi, osobito visoka stopa nezaposlenosti;
20. naglašava da se mjerama za poticanje rasta, inovacija i stvaranja radnih mjesta u održivoj ekonomiji moraju jamčiti zdravstvene i sigurnosne norme te da se mora osigurati ravnoteža između ekonomskih i socijalnih zahtjeva, podržavajući pritom između ostalog pametnu specijalizaciju i poštujući ekosustav, kako bi se stvorila dostojanstvena, dobro plaćena radna mjesta u svim područjima EU-a; naglašava, u tom smislu, važnost uključivanja poslovnih djelatnosti i obrazovnog sektora uz pomoć prekograničnih projekata, suradnje među sveučilištima i kvalitetnim obrazovnim ustanovama, kao i stvaranja inovativnih „klastera”; poziva da se olakša pristup programima lokalnog i regionalnog financiranja stručnog usavršavanja;
21. smatra da će dovršenje jedinstvenog digitalnog tržišta pogodovati potpori i razvoju malih i srednjih poduzeća; smatra nužnim osigurati dostupnost potrebnog kvalificiranog osoblja u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te omogućiti da europska javnost posjeduje digitalne vještine koje su potrebne za korištenje informacijskim i komunikacijskim tehnologijama;
22. ističe da je za rješavanje manjka stručnih kadrova, s kojim je Europa trenutno suočena, potrebno hitno ubrzati pristup žena osposobljavanju i zapošljavanju u znanstvenim i tehnološkim zanimanjima, naročito u sektoru novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija;
23. poziva na inicijative koje će poticati partnerstva između poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta te Europljanima pružiti nužne vještine za pristup radnim mjestima vezanima uz informacijske i komunikacijske tehnologije, energetiku i visokotehnološku proizvodnju;
Poduzetništvo
24. zabrinut je što je broj građana EU-a koji žele biti samostalno zaposleni pao s 45 % na 37 % u posljednje tri godine, s tim da se otprilike polovica boji bankrota, a više od 50 % kaže da je teško prikupiti dovoljno informacija o tome kako osnovati poduzeće; smatra da je rast MSP-a povezan s poduzetništvom; naglašava da novoosnovana poduzeća i samozapošljavanje stvaraju mogućnosti zapošljavanja te pomažu u stvaranju snažnih industrijskih i uslužnih sektora te se stoga zalaže da se potiče države članice u promicanju poduzetničkog načina razmišljanja i vještina na različitim razinama obrazovanja te da se na sveučilištima i stručnim studijima uvedu savjetovanja za osnivanje poduzeća; sa zabrinutošću ističe da je među poduzetnicima u Europi tek 30 % žena; naglašava nužnost promicanja ženskog poduzetništva olakšanjem pristupa tehničkim i znanstvenim mrežama te mrežama poslovne podrške te razvojem programa obuke/mentorstva za poduzetnice;
25. primjećuje da faktor „rizika“ povezan sa samozapošljavanjem te negativni učinak nedavne ekonomske krize na uvjete zajmova odvraćaju od poduzimanja takvih poduzetničkih akcija; sukladno tome preporučuje da države članice razmotre usvajanje mjera za izjednačavanje sigurnosne mreže socijalne zaštite za samostalne djelatnike bez narušavanja fleksibilnosti ove posebne vrste aktivnosti;
26. sa zabrinutošću ističe da su financijska kriza i recesija koja je uslijedila teško pogodile mnoge europske MSP-ove te da je velik broj poduzeća završio u stečaju, a da poduzeće nije dobio priliku za novi početak; naglašava važnost pogodnog regulatornog okvira koji bi pogodovao zdravog restrukturiranju, a time i zadržavanju radnih mjesta; pozdravlja Komisijin akcijski plan za poduzetništvo kojim se podupiru napori država članica da se olakša preživljavanje dobrih poduzeća te da se pruži druga prilika poštenim poduzetnicima, budući da će to imati pozitivan učinak na stvaranje radnih mjesta; stoga potiče Komisiju da iznese pregled svih mjera poduzetih u različitim državama članicama s ciljem unapređenja poduzetničke klime; naglašava da su države članice odgovorne da u potpunosti iskoriste potporu Komisije za unapređenje poduzetničke klime; pozdravlja napore Komisije u informiranju građana i poduzeća o mogućnostima financiranja putem objava kao što su „Pregled financijskih propisa” i "Mogućnosti financiranja za razdoblja od 2007. do 2013.”;
27. pozdravlja program za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME) te instrument za financiranje malih i srednjih poduzetnika predviđen u okviru programa Obzor 2020.; žali, međutim, zbog činjenice da je proračun za program COSME te za mala i srednja poduzeća u programu Obzor 2020. u okviru višegodišnjeg financijskog okvira ograničen;
28. posebno pozdravlja posebne mjere predviđene u okviru programa COSME koje su namijenjene poboljšanju okvirnih uvjeta za poduzeća, osobito mala i srednja poduzeća, olakšavanju pristupa financiranju i tržištima te promicanju poduzetništva i poduzetničke kulture; ističe da je stabilno i jasno regulatorno okruženje ključno za promicanje razvoja poduzetništva u Europi; očekuje da će se mjere i aktivnosti kojima se promiče poduzetništvo na europskoj ili nacionalnoj razini odnositi na sve vrste poduzeća, uključujući zadruge, obrtnike, slobodna zanimanja i društvena poduzeća; posebno pozdravlja kontinuiranu podršku vlasničkom i dužničkom financiranju u okviru programa Obzor 2020. i programa COSME;
29. vjeruje da mladi poduzetnici omogućuju inovacije i stvaranje radnih mjesta; naglašava potrebu za povezivanjem iskusnih mentora s potencijalnim mladim poduzetnicima te lakšim stvaranjem struktura potpore u inovativnim novoosnovanim poduzećima; pozdravlja sustave kao sto je Erasmus za mlade poduzetnike, namijenjene pomaganju novim poduzetnicima u stjecanju odgovarajućih vještina upravljanja poduzećima i vjeruje da bi takve programe trebalo dalje poticati kako bi se većem broju poduzetnika pomoglo da razviju i stvore radna mjesta; poziva države članice da promiču praktične aspekte školovanja poduzetnika u programima kao što su školski projekti i obvezne prakse; poziva Komisiju i države članice da to uzmu u obzir prilikom provedbe programa COSME; pozdravlja jačanje Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT), kojemu je jasni cilj do 2020. godine 10,000 studenata magistarskih i 10,000 studenata doktorskih studija poučiti poduzetničkim i inovativnim vještinama;
30. poziva na potporu programima mobilnosti EU-a za poduzetnike kao što je Erasmus za mlade poduzetnike te uključivanje obrazovanja o poduzetništvu u nacionalne nastavne programe razmjenom najboljih primjera iz prakse;
31. napominje važnost uspostave i poticanja poslovnih inkubatora, koji mladim poduzetnicima omogućuju iskušavanje svojih ideja, upoznavanje s poslovnim mrežama te pomoć u ostvarivanju kontakata s potencijalnim partnerima, klijentima i ulagačima; vjeruje da financiranje EU-a može imati ključnu ulogu te naglašava da je uspjeh projekata i sveučilišnih programa koje financira EU, kao što je Mreža vještina za poduzeća i zapošljivost Birminghama (BSEEN) u UK-u koju financira Europski fond za regionalni razvoj i kojom se potiču poduzetništvo i poduzetničke vještine pružanjem mentorstva, intenzivne potpore novoosnovanim poduzećima i inkubatorskom prostoru za nove poslovne pothvate, ključan za stvaranje budućih radnih mjesta;
32. ukazuje na činjenicu da radnici u mnogim europskim poduzećima, suočeni s opasnošću od zatvaranja, mogu preuzeti vlasništvo nad tim poduzećima putem zadruga; poziva na razmatranje mogućih novih načina potpore putem Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji i Europske investicijske banke onim tvrtkama koje su u ključnim sektorima u okviru strategije Europa 2020.;
33. zabrinut je zbog fenomena lažnog samozapošljavanja u Europskoj uniji; poziva države članice da usvoje posebne politike da to spriječe, kao što su dostatne prilike za zapošljavanje ili bolje inspekcije rada;
34. poziva države članice da promiču kulturu internacionalizacije putem informiranja, predstavljanja primjera dobrih praksi te osiguravanja platforme za razmjenu informacija; potiče ih da omoguće razvoj vještina na području poduzetništva s međunarodnim predznakom, promiču transparentnost glede dostupnih alata potpore za novoosnovana poduzeća, podupiru umrežavanje i razmjene koje povezuju mlade poduzetnike s mogućim ulagačima i poslovnim partnerima te da osiguraju operativno savjetovanje i potporu čak i nakon faze osnivanja kako bi im pomogli u prevladavanju kritičnih prvih godina te osigurali poticaje za zapošljavanje;
35. naglašava važnost omogućavanja poduzetničkog obrazovanja za mlade Europljane i poticanja poduzetničkog načina razmišljanja; u tom kontekstu primjećuje značajnu ulogu Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT) u promicanju poduzetničke kulture kroz obrazovanje, obuku i praksu; primjećuje da sve EIT-ove zajednice znanja i inovacija aktivno promiču poduzetništvo u svojim područjima razvojem nastavnih programa koji spajaju izvrsnost u znanosti i inovacijama s poduzetničkim vještinama i iskustvima, time pripremajući poduzetnike sutrašnjice te potiču postojeće poslovne djelatnosti na inovativan i poduzetnički pristup;
36. tvrdi da je za socijalnu koheziju EU-a iznimno važno riješiti problem visokih stopa nezaposlenosti u EU-u, osobito među mladima i ostalim ugroženim skupinama, potičući regionalnu konkurentnost i zapošljavanje te stvarajući poduzetnički duh; poziva stoga države članice da se pri korištenju europskih strukturnih i investicijskih fondova usmjere na stvaranje održivih radnih mjesta i poslovnih prilika osiguravajući pogodno okruženje i odgovarajući regulatorni okvir za mikro, mala i srednja poduzeća, poslovne djelatnosti i novoosnovana poduzeća;
37. ističe da europski strukturni i investicijski fondovi imaju važnu ulogu u podupiranju konkretnih projekata s ciljem unapređenja poduzetničkih i kreativnih vještina ljudi, uključujući mlade; naglašava da je potrebno da sve države članice i regije u potpunosti iskoriste tu mogućnost za rješavanje problema nezaposlenosti mladih; naglašava da bi, kad je riječ o europskim strukturnim i investicijskim fondovima lokalne i regionalne vlasti trebale posebno obraćati pozornost na poticanje poduzetništva na lokalnoj i regionalnoj razini, s težištem na nova poduzeća koja osnivaju mladi;
38. pozdravlja rast socijalnog gospodarstva zadnjih godina kao novog oblika poduzetništva u Europskoj uniji; posebno za mlade; poziva države članice na razvoj strategija i programa za promicanje socijalnog gospodarstva;
Demografska struktura
39. vjeruje da bi, s obzirom na sve rašireniji fenomen starenja stanovništva, trebalo poticati države članice da promiču, između ostalog zbog solidarnosti među generacijama, zadržavanje starijih radnika, žena i muškaraca, na tržištu rada vrednujući iskustvo; naglašava da starija radna snaga i dulji radni vijek mogu pozitivno doprinijeti oporavku i budućem rastu; stoga naglašava važnost cjeloživotnog učenja, posebno za starije radnike; naglašava naposljetku da su stariji ljudi važni s obzirom na prenošenje znanja i iskustva na mlađe generacije;
40. vjeruje u važnost promicanja poduzetništva starijih osoba kao načina uključivanja starijeg stanovništva sa znatnim poslovnim iskustvom u proces inovacija, time produljujući njihov radni vijek i zadržavajući nužne vještine na tržištu rada;
41. poziva države članice na učinkovitu primjenu zakonodavstva EU-a koje na radnome mjestu zabranjuje diskriminaciju na temelju dobi, invaliditeta, seksualne orijentacije, religije ili vjere;
42. prepoznaje važnost razmatranja situacije ljudi koji moraju usklađivati posao i obiteljski život;
Pristup tržištu
43. naglašava da se prilike koje izravno pruža jedinstveno tržište EU-a moraju koristiti za ubrizgavanje novog života u gospodarstva Europe otvaranjem granica, ukidanjem postojećih prepreka koje sprečavaju mobilnost radnika i stvaranjem novih poslovnih prilika i radnih mjesta;
44. poziva da se preostale barijere prekograničnom pružanju usluga uklone, što će im omogućiti da stvore više radnih mjesta;
45. naglašava da je malim i srednjim poduzećima veličina ipak bitna, te da im veći opseg omogućava da lakše podnose gospodarske cikluse, produbljuju stručnost, nalaze nove klijente i tržišta, povezuju se s globalnim lancima opskrbe, lakše ostvaruju bankovne kredite i proširuju izvore financiranja, čime stvaraju više radnih mjesta; vjeruje da bi Komisija i države članice trebale poticati obrazovanje vlasnika malih i srednjih poduzeća koji žele proširiti svoje poslovanje u području menadžmenta i poslovnih strategija; naglašava važnost pomaganja malim i srednjim poduzećima da se povežu s neiskorištenim stranim tržištima preusmjeravanjem postojećih javnih agencija na suradnju s bankama i udruženjima malih i srednjih poduzeća prema tom cilju;
46. naglašava da uvođenje prikladnih i fleksibilnih okvirnih odredaba jedinstvenog tržišta za promicanje poduzetništva i potporu malim i srednjim poduzećima koja su gospodarska okosnica Unije ne smije ni u kojim okolnostima ići nauštrb minimalnih europskih standarda rada i temeljnih radničkih prava;
47. primjećuje da je ključno osigurati potporu malim i srednjim poduzećima čiji je cilj prodrijeti u međunarodne okvire preko srednjoročnih i dugoročnih zajmova i kapitalnih ulaganja te poučiti ih kako pristupiti financiranju trgovine;
48. primjećuje važnost digitalnoga gospodarstva u stvaranju radnih mjesta, osobito kad se poveže sa sektorima u kojima je Europa uvriježeno jaka, npr. u stvaralačkim industrijama, kulturnoj baštini i turizmu;
49. ističe da je slobodna i poštena konkurencija na jedinstvenom tržištu, potpomognuta zajedničkim socijalnim standardima, od ključne važnosti za poticanje rasta i inovacija, a time i povećanja zaposlenosti u Uniji;
Financije
50. primjećuje da su bankovni zajmovi još uvijek najčešći izvor financiranja u Europi; vjeruje, međutim, da postoji stvarna korist u novim oblicima financiranja pomoću inovativnih sustava i putova koji ne uključuju bankarstvo, npr. grupno financiranje, poslovni anđeli za mala i srednja poduzeća, pozajmljivanje „peer to peer”, mikrozajmovi, agencije za lako dostupne mikro kredite i drugi alati, koji mogu biti ključni izvori ulaganja za novoosnovana poduzeća i mala i srednja poduzeća radi stvaranja rasta i radnih mjesta; vjeruje da bi novi oblici financiranja bili korisni mladim, dinamičnim poduzećima koji zbog svoje „mladosti” teško dolaze do standardnih izvora financiranja; naglašava da takvi novi oblici financiranja ne bi trebali biti ograničeni na novoosnovana poduzeća i faze rasta te da bi poticanje alternativnih tržišta kapitala također bilo korisno za ostvarivanje pozitivnih rezultata i za društva i za njihove zaposlenike, na primjer u slučajevima restrukturiranja;
51. smatra izuzetno važnim da države članice provedu Direktivu 2011/7/EU o suzbijanju zakašnjelih plaćanja u poslovnim transakcijama, u okviru koje, s obzirom na transakcije između poduzeća i javnih tijela, ugovorno razdoblje plaćanja ne smije prijeći rokove utvrđene u članku 4. stavku 3. osim ako nije drugačije izričito dogovoreno u ugovoru te uz uvjet da je objektivno opravdano u svjetlu posebne prirode ili svojstava ugovora, te da ni u kojem slučaju ne prelazi 60 kalendarskih dana;
52. ističe da mala i srednja poduzeća koja nisu usmjerena na inovacije ili su već osnovana, a nastoje se proširiti na nova tržišta ili prenijeti svoje vlasništvo često također trebaju državnu potporu u svrhu osiguravanja potrebnog financiranja;
53. naglašava da je kohezijska politika za razdoblje 2014. ‒ 2020. važno i djelotvorno sredstvo za stvaranje pametnog, održivog i uključivog rasta i postizanje ciljeva strategije Europa 2020. uz podupiranje, širokim spektrom mjera i inovativnim financijskim instrumentima, osnivanja i razvoja malih i srednjih poduzeća, uključujući mikropoduzeća, koji su glavni pokretači za stvaranje radnih mjesta u EU-u;
54. pozdravlja inicijative kojima se građanima, organizacijama i poduzećima, posebno malim i srednjim poduzećima, olakšava pristup potpori EU-a preko jedinstvenog višejezičnog portala na kojemu se pružaju informacije o strukturnim fondovima, uključujući Europski socijalni fond, Obzor 2020. i COSME; pozdravlja također napore europske poduzetničke mreže na ovom području; vjeruje da se ipak mora učiniti više na razumljivom i detaljnom informiranju postojećih i potencijalnih poduzetnika o mogućnostima financiranja preko usluge „sve na jednom mjestu” diljem regija te na poticanju financijskih posrednika na pojačano korištenje dostupnih izvora financiranja;
55. traži bolju koordinaciju mehanizama financiranja EU-a, uključujući strukturnih fondova, EFRR-a, programa Obzor 2020. i ulaganja EIB-a, posebno u pogledu financiranja inovativnih malih ili srednjih poduzeća, i traži procjenu trenutačnih prepreka zbog kojih su u nekoliko država članica banke propustile prebaciti sredstva i jamstva za zajmove malim i srednjim poduzećima i realnom gospodarstvu;
56. ističe važnost istraživanja i inovacija za poboljšanje konkurentnosti, produktivnosti, održivosti i potencijala stvaranja radnih mjesta europskih malih i srednjih poduzeća i primjećuje znatnu usredotočenost programa Obzor 2020. i EIT-a na stvaranje i podupiranje inovativnih malih i srednjih poduzeća s visokim rastom;
57. pozdravlja stvaranje instrumenta za financiranje malih i srednjih poduzeća u okviru programa Obzor 2020. koji malim i srednjim poduzećima omogućuje pristup financijskoj i nefinancijskoj potpori za provedbu inovativnih ideja; poziva Komisiju da od 2014. uvede taj instrument na način najpovoljniji za mala i srednja poduzeća, tj. preko jedinstvene namjenske agencije, čime bi se omogućilo stvarno prijavljivanje projekata „odozdo prema gore” i podupiranje svih vrsta inovacija, uključujući netehnološke i društvene inovacije;
58. ističe da se poduzeća ipak često suočavaju s problemima glede pronalaženja novca za financiranje svojih istraživanja, razvijanje novih proizvoda ili pristup novim tržištima;
59. podupire inicijative EU-a koje malim i srednjim poduzećima pomažu u lakšem pristupu većim financijskim resursima, s obzirom na to da mladim i inovativnim društvima olakšavaju i ubrzavaju put do financijskih sredstava te potiče države članice na usvajanje mehanizama za poticanje inovacija (na primjer, mehanizama poreznog kredita za financiranje istraživanja i inovacija) i ispravljanja nejednakosti između država članica; podupire inicijative koje pružaju potporu poduzetnicima čija su poduzeća propala nudeći im drugu priliku i ne odvraćajući ih od preuzimanja rizika;
60. pozdravlja pojednostavljenje metoda povrata u sklopu Komisijina prijedloga Uredbe o zajedničkim odredbama o strukturnim fondovima s obzirom na važnost tih instrumenata u mnogim regijama u pogledu promicanja poduzetništva i vještina; traži od Komisije da nadzire pristup malih i srednjih poduzeća sredstvima Zajednice te da o tome izvještava Parlament;
61. zauzima stajalište da su javno ulaganje i državna potpora osnivanju i kontinuiranom radu poduzeća od ključne važnosti; vjeruje da bi države članice trebale zahtijevati zaštitne mjere i jamstva od društava koja se osnivaju u svakoj državi članici i primaju javnu potporu, u cilju očuvanja radnih mjesta;
Tržište rada
62. čvrsto vjeruje da bi poduzeća mogla stvarati više radnih mjesta ako postoje pravi uvjeti, uključujući pristup visokokvalificiranoj radnoj snazi, ravnotežu između profesionalnog i privatnog života, razumne troškove i poreze te održavanje administrativnih i regulatornih opterećenja na minimum;
63. ukazuje na važnost fleksigurnosti na radnom mjestu koja s jedne radnicima daje odmjerenu sigurnost, a s druge strane omogućava gospodarskim subjektima da fleksibilno reagiraju na promjene na tržištu;
64. smatra uvođenje takozvanih trenera za mlade u agencijama za zapošljavanje važnim korakom prema smanjenju broja mladih koji ne uspiju preći iz škole na tržište rada;
65. vjeruje da države članice moraju uložiti više u ljudski kapital te da moraju bolje reagirati na potrebe tržišta rada, posebno osiguravanjem snažnih poveznica između svijeta obrazovanja i rada, osiguravanjem pravih informacija, savjeta i vodstva za mlade kako bi odabrali dobru karijeru, te poticanjem stažiranja i učenja na temelju rada, kao i ponovnim osposobljavanjem zaposlenika i omogućavanjem cjeloživotnog učenja;
66. smatra da postoji širok prostor za povećanje uključenosti relevantnih socijalnih partnera i tijela u formuliranje dugoročne strategije za mala i srednja poduzeća, što je jedini način za prepoznavanje nepravilnosti, formuliranje inteligentnog i fleksibilnog zakonodavstva, izbjegavanje rascjepkanosti tržišta i promicanje stvaranja i razvoja održivog i kvalitetnog zapošljavanja;
67. poziva Komisiju i države članice da stvore održive programe prijelaza iz visokog obrazovanja i strukovnog osposobljavanja na tržište rada, posebno za mlade stručnjake bez iskustva;
68. poziva države članice da, uz gospodarske i regulatorne poticajne mehanizme, nastave provoditi političke mjere kojima se oblikuju kulturni i obrazovni sustavi uspostavom partnerstava te mreža za razmjenu između različitih obrazovnih institucija na svim razinama i društava kako bi se smanjio trenutačni nerazmjer između akademskog svijeta i tržišta te olakšala mobilnost istraživača sa sveučilišta u poduzeća i time poticale inovacije;
Mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća
69. smatra da su mala i srednja poduzeća glavni pokretači inovacija i gospodarskog rasta u EU-u te da imaju ključnu ulogu u otvaranju putova prema zapošljavanju radnika svih dobi, žena i muškaraca; žali zbog toga što su u mnogim državama članicama oni isključeni iz javnog istraživanja, inovacija i razvojne politike;
70. ističe važnost malih i srednjih poduzeća ne samo u stvaranju, nego i u zadržavanju radnih mjesta;
71. ističe da više od 20 milijuna malih i srednjih poduzeća u EU-u predstavlja 99 % poslovnih djelatnosti te da su ona ključni pokretač gospodarskog rasta, inovacija, zapošljavanja i socijalne integracije;
72. smatra da mjere javne politike imaju važnu ulogu u pružanju potpore i poticaja za stvaranje i razvoj malih i srednjih poduzeća (npr. povoljnim zajmovima, savjetodavnim uslugama o javnim inicijativama i zakonodavstvu, inkubatorima i akceleratorima, klasterima, uredima za prijenos tehnologije, programima obuke i mentorstva itd.); smatra da umrežavanje i razmjena najboljih primjera iz prakse u tom pogledu imaju važnu ulogu; vjeruje da je nematerijalna i nefinancijska potpora poput pristupa znanju i informacijama, financijskog obrazovanja i poslovnih mreža nužna za nove poduzetnike te mala i srednja poduzeća u razvoju njihovih poslovnih djelatnosti; smatra da je za poticanje unutarnjeg tržišta i trgovine među malim poslovnim djelatnostima osobito važno osigurati međusobno priznavanje strukovnih kvalifikacija i interoperabilnost različitih trgovinskih regulatornih sustava;
73. smatra da je inovacija kod malih i srednjih poduzeća važan put prema stvaranju radnih mjesta; ističe da je za uspješno sudjelovanje u sustavu inovacija bitno da mala i srednja poduzeća imaju odlučujuću ulogu u svojim inovativnim aktivnostima te da se potpora bolje prilagodi njihovim stvarnim potrebama;
74. naglašava načelo „prvo misli namalo”; prepoznaje koristi prekogranične e-trgovine u pružanju novih prilika malim i srednjim poduzećima za pristup jedinstvenom tržištu, stvaranje prilika za zapošljavanje, smanjenje troškova i globalno natjecanje;
75. naglašava mogućnosti koje nude informacijske i komunikacijske tehnologije u povećanju produktivnosti i konkurentnosti; naglašava potrebu da se oslobodi potencijal jedinstvenog digitalnog tržišta te ukazuje na to da su se troškovi osnivanja inovativnog poduzeća koje se bavi informacijskim i komunikacijskim tehnologijama u posljednjih 10 godina smanjili 100 puta, uglavnom zahvaljujući veoma brzoj i rasprostranjenoj širokopojasnoj povezivosti, računalstvu u oblaku, softverima otvorenog koda, otvorenim podacima i pristupu informacijama u javnom sektoru;
76. ističe da je e-vlada osobito korisna za poduzetnike (osobito mala i srednja poduzeća koja se često suočavaju s nesavladivim preprekama prilikom prekograničnog poslovanja unutar EU-a) budući da podrazumijeva smanjene administrativne troškove i opterećenja, povećanu produktivnost, učinkovitost, konkurentnost, transparentnost, otvorenost, djelotvornost politike, dostupnost i pojednostavljenje postupaka;
77. vjeruje da nedostatak odgovarajuće zaštite malih i srednjih poduzeća u mnogim slučajevima može onemogućiti poslovanje i usporiti gospodarski rast te također može obeshrabriti poduzetnike da poduzimaju rizike, što će utjecati na njihovu sposobnost rasta i stvaranja radnih mjesta;
78. primjećuje da su glavne prepreke novoosnovanim poduzećima koje utječu na razvoj malih i srednjih poduzeća s velikim rastom težak pristup financiranju i njegov trošak, manjak znanja o propisima, neizravni troškovi rada, ograničen pristup izvoznim tržištima, prosječan rok isplate i nedostatak vještina;
79. pozdravlja uvođenje „testa za mala i srednja poduzeća” i predanost Komisije predlaganju blažih regulatornih propisa za mala i srednja poduzeća i izuzeća mikropoduzeća na temelju svakog slučaja zasebno, bez ugrožavanja zdravlja, sigurnosti i standarda zapošljavanja; vjeruje da treba uvesti olakšavajuće mjere u cijelom nizu zakonodavnih prijedloga, npr. duže vrijeme provedbe, učinkovite i djelotvorne inspekcije, smjernice za pojednostavljenje papirologije poduzeća, ali bez stvaranja dvaju razreda tržišta rada;
80. pozdravlja inicijative kao što su projekt CREATE koji se bavi preprekama rastu i stvaranju radnih mjesta te konkurentnosti za mala i srednja poduzeća u ruralnim područjima;
81. vjeruje da se države članice moraju poticati, primjerice preko europske mreže predstavnika malih i srednjih poduzeća, na dijeljenje najboljih slučajeva prakse kad je riječ o inovativnim načinima za stvaranje radnih mjesta smanjenjem birokracije i papirologije te poboljšanjem komunikacije, osobito za mala i srednja poduzeća i mikropoduzeća;
82. potiče Komisiju i države članice da pomognu lokalnim vlastima i udruženjima malih i srednjih poduzeća u promicanju lokalne proizvodnje i kvalitete proizvoda, na primjer stvaranjem poslovnih klastera za zajedničke istraživačke i razvojne projekte;
83. vjeruje da se i organizacije koje zastupaju mala i srednja poduzeća trebaju poticati na prekogranično dijeljenje najboljih praksi u inovativnim načinima smanjivanja birokracije i papirologije;
84. izražava žaljenje što reforme tržišta rada koje se provode u raznim državama članicama za posljedicu imaju radnike koji više nisu zaštićeni kolektivnim ugovorima, posebno u malim i srednjim poduzećima; smatra da svako poboljšanje fleksibilnosti rada treba biti popraćeno odgovarajućom zaštitom radnika;
85. vjeruje da treba poboljšati okvir za sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u javnoj nabavi;
86. primjećuje da u velikom broju država članica postoji nedostatak potpore i/ili nedostatak regulatornog okvira za osiguravanje odgovarajućih uvjeta za mlada i inovativna društva i novoosnovana poduzeća te naglašava potrebu za boljom koordinacijom različitih europskih, nacionalnih, regionalnih i lokalnih politika te instrumenata za mala i srednja poduzeća;
87. ističe potrebu za jačanjem pravila EU-a u pogledu sljedivosti proizvoda u svrhu suzbijanja krivotvorenja te stvaranja djelotvornih načina poticanja razvoja malih i srednjih poduzeća.
Bolja regulacija
88. naglašava potrebu za djelotvornim i jasno formuliranim odredbama koje se mogu jednostavno primijeniti i pomoći svim sudionicima, uključujući poduzetnike, da djeluju u okviru vladavine prava i koje omogućavaju i poduzetnicima i zaposlenicima da imaju koristi od prilika i zaštite koje pruža zakonodavstvo o zapošljavanju, zdravstvu i sigurnosti;
89. ističe potrebu za većom integracijom politika Unije u korist malih i srednjih poduzeća (MSP-a) glede inovacija, rasta, konkurentnosti, internacionalizacije, poduzetništva, produktivnosti resursa, smanjenja birokracije, kvalitete ljudskih resursa i društvene odgovornosti te odgovornosti za okoliš;
90. uzima u obzir mjere Komisije za razmatranje rezultata pregleda deset najproblematičnijih zakona za mala i srednja poduzeća, što će pomoći poduzećima da stvore više prilika za zapošljavanje; vjeruje da Komisija žurno treba dati prednost poboljšanju tih odredbi na načine koji rješavaju brige malih i srednjih poduzeća; vjeruje da postoji potreba osiguranja da EU i države članice u političkom postupku uzmu u obzir konkretne potrebe i mjere potpore za poduzeća, posebice mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća;
91. ističe da mlada trgovačka društva koja se nakon faze osnivanja brzo i intenzivno internacionaliziraju korisno pridonose gospodarstvu stvaranjem inovacija, poticanjem drugih društava na inovacije, sudjelovanjem u međunarodnim opskrbnim lancima i stvaranjem održivog visokokvalitetnog zapošljavanja; ipak primjećuje da bi tim društvima koristili jeftini, jednostavni i brzi postupci osnivanja poduzeća budući da se tijekom faze osnivanja zbog niskih razina kapitala suočavaju sa znatnim izazovima;
92. naglašava da se zdravlje i sigurnost na radnom mjestu i zaštita radnika ne mogu smatrati opterećujućim propisima; poziva Komisiju da pojednostavi administrativna opterećenja stalno osiguravajući zdravlje i sigurnost na radnom mjestu i jamčeći da mala i srednja poduzeća imaju odgovarajuće znanje i sredstva za propisno upravljanje radnim okruženjem zaposlenika;
93. primjećuje novu zdravstvenu i sigurnosnu strategiju; nada se da će se usredotočiti na sprječavanje, upotrebljivost, pojašnjenje, pojednostavljenje i bolju provedbu postojećeg zakonodavstva kako bi se osigurali zdravlje i sigurnost radnika;
94. pozdravlja smanjenje naknada za registriranje u sustav REACH za mala i srednja poduzeća, iako naknade predstavljaju dio sveukupnih troškova usklađivanja; ipak je iznimno zabrinut zbog toga što su se podcijenile početne procjene troškova sustava REACH i ta razlika već iznosi više od 1 milijardu eura te će nastaviti rasti;
95. ističe potrebu za poboljšanjem sveukupne poslovne učinkovitosti kroz projekte i instrumente koji omogućavaju suočavanje s izazovom energetskog oporavka s ciljem poticanja smanjenja energetskih troškova;
96. ističe da su odredbe uredbi za razdoblje kohezijske politike 2014. – 2020. namijenjene smanjivanju administrativnog opterećenja za mikro, mala i srednja poduzeća, osobito u pogledu zapošljavanja nezaposlenih osoba, čime se doprinosi stvaranju boljih uvjeta za stvaranje radnih mjesta; poziva države članice da uklone prepreke boljoj provedbi europskih strukturnih i investicijskih fondova u korist malih, srednjih i mikro poduzeća;
Preporuke
97. poziva Komisiju i države članice da djeluju brzo i ambiciozno kako bi smanjili regulatorno opterećenje malih i srednjih poduzeća, osiguravajući pritom da se sva predložena rješenja temelje na dokazima i da poštuju zdravlje i sigurnost te članak 9. UFEU-a;
98. poziva Komisiju i države članice da potpuno iskoriste potencijal stvaranja radnih mjesta u zelenom gospodarstvu izradom strategije Renesansa u industriji za održivu Europu (RISE) koja ide za tehnološkim, poslovnim i socijalnim inovacijama prema trećoj industrijskoj revoluciji, uključujući prodor modernizacije sa smanjenim udjelom CO2; tvrdi da će se strategijom RISE stvoriti nova tržišta, poslovni modeli i kreativni poduzetnici, nova radna mjesta i dostojan rad, te da će uz gospodarsku dinamičnost, povjerenje i konkurentnost pripomoći industrijskoj obnovi; vjeruje da su energetska učinkovitost i učinkovito korištenje resursa ključni stupovi takve strategije;
99. smatra da bi prijedlog Komisije da mikropoduzeća trebaju biti izuzeta iz područja primjene budućih prijedloga zakonodavstva, osim ako ne postoji potreba da budu obuhvaćena, mogao biti odgovarajući pristup;
100. poziva Komisiju da osigura da su nacionalne organizacije malih i srednjih poduzeća dio novoosnovanih mreža predstavnika malih i srednjih poduzeća i Skupštine malih i srednjih i poduzeća te da su primjereno informirane o inicijativama EU-a i političkim prijedlozima; naglašava da je u tom kontekstu jednako važna uloga europskih informacijskih centara koji do sada nisu uspjeli pružiti uslugu koja je ispunila očekivanja i potrebe europskih poduzeća;
101. poziva države članice da promiču učenje jezika preko cjeloživotnog učenja (strukovno osposobljavanje) za zaposlenike malih i srednjih poduzeća i mikropoduzeća, kao sredstvo poboljšanja pristupa tih poduzeća jedinstvenom tržištu i sudjelovanja u njemu;
102. traži od Komisije da malim i srednjim poduzećima osigura lakši pristup strukturnim fondovima, posebno ublažavanjem zahtjeva za predfinanciranje projekata, smanjivanjem uvjeta sufinanciranja, boljim ciljanjem različitih vrsta MSP-a, zatvaranjem rupa u financiranju između ciklusa natječaja i podupiranjem izgradnje kapaciteta za financiranje MSP-a;
103. preporučuje zastupnicima u Parlamentu da u potpunosti iskoriste Upravu za procjenu utjecaja i dodanu vrijednost kako bi se pomno ispitali troškovi, koristi i druge posljedice predloženog nacrta zakonodavstva o malim i srednjim poduzećima, a posebno stvaranju radnih mjesta;
104. poziva Komisiju i države članice da budu strože pri procjeni učinka buduće i postojeće regulacije na mala i srednja poduzeća te na konkurentnost općenito;
105. podsjeća države članice na njihovu obvezu temeljem Akta o malom poduzetništvu, da omoguće pokretanje poduzeća unutar najviše 48 sati; poziva države članice da u tom kontekstu učine sve kako bi postigle ciljeve zapošljavanja koji su sadržani u strategiji Europa 2020.;
106. poziva Komisiju da razmotri sve utvrđene negativne učinke koje zakonodavstvo EU-a ima na poduzeća i njihovu sposobnost stvaranja radnih mjesta, posebno u pogledu nedostatka znanja, sveukupne percepcije i nedostatka potpore praktičnoj primjeni zakonodavstva EU-a; poziva Komisiju da poboljša informiranje malih i srednjih poduzeća;
107. poziva Komisiju da u kontekstu programa REFIT provjeri je li provedba zakonodavstva u skladu s njegovom namjenom te da prepozna područja gdje postoje nedosljednosti ili nedjelotvorne mjere koje utječu na mogućnosti zapošljavanja;
108. Ističe najnoviji trend trgovačkih društava, povratak proizvodnje i usluga u Europu, te mogućnosti za otvaranje novih radnih mjesta koje to donosi; vjeruje da se gospodarstvima EU-a pruža jedinstvena prilika za ubrzanje trenda vraćanja proizvodnje i radnih mjesta u izvornu državu te poziva države članice i Komisiju da razmotre pružanje podrške, uključujući mogućnost uspostave usluge „sve na jednom mjestu”, kako bi pomogle poduzećima u iskorištavanju mogućnosti koje im se nude vraćanjem proizvodnje u izvornu državu;
109. poziva države članice i Komisiju da podrže samostalno zapošljavanje, po mogućnosti prekogranično zapošljavanje, osobito među ženama i mladima, stvaranjem klime i razvijanjem obrazovnog sustava i sustava socijalne zaštite koji će potaknuti poduzetnike da osnivaju i razvijaju svoja poduzeća te da stvaraju nova radna mjesta, na primjer, promicanjem poduzetništva među studentima i stručnjacima;
110. izražava nadu da će poduzetništvo imati istaknutiju ulogu u nadolazećim godinama; primjećuje da će o tome trebati promisliti, posebno u vezi s provedbom Akcijskog plana za poduzetništvo do 2020.; smatra da je razvoj poduzetničkog duha i vještina održiv put naprijed na području stvaranja radnih mjesta, osnivanja poduzeća i poslovnih inovacija; predlaže Komisiji da 2017. proglasi Europskom godinom poduzetništva;
111. poziva socijalne partnere da prihvate pametne regulatorne alate, povećaju upotrebu procjena učinka u svojim pregovorima i da sporazume kojima se predlažu zakonodavne mjere upute Odboru za procjenu učinka Komisije;
112. ustraje na uravnoteženom pristupu Uredbe o zaštiti podataka u zaštiti privatnosti podataka, istodobno stimulirajući digitalno gospodarstvo, stvaranje radnih mjesta i rast;
113. poziva EU da surađuje s državama članicama, sveučilištima, istraživačkim institucijama i poduzećima na koordinaciji i iskorištavanju izvora financiranja EU-a (kao što su Europski socijalni fond, Europski fond za regionalni razvoj, COSME, Obzor 2020. i Erasmus+) radi promicanja poduzetničke kulture, osobito među ženama i mladima, radi razvijanja i nadogradnje kvalifikacija i vještina koje su potrebne na tržištu rada te radi potpore stvaranju novih poduzeća;
114. poziva EU i države članice da surađuju na uvođenju poduzetničkih vještina u kurikulume svih faza obrazovanja;
115. poziva EU da s državama članicama, školama i sveučilištima radi na provođenju obrazovanja koje se zasniva na otvorenim tehnologijama;
o o o
116. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
– uzimajući u obzir članke 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 14. Povelje o temeljnim pravima Europske unije;
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. rujna 2013. naslovljenu „Otvaranje obrazovanja inovativnom podučavanju i učenju s pomoću novih tehnologija i otvorenih obrazovnih resursa” (COM(2013)0654) i popratni radni dokument službi Komisije o analizi i utvrđivanju inovativnog podučavanja i učenja za sve pomoću novih tehnologija i otvorenih obrazovnih resursa u Europi (SWD (2013)0341),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. srpnja 2013. naslovljenu „Europsko visoko obrazovanje u svijetu” (COM(2013)0499),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport” te stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ(1),
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 24. veljače 2014. o učinkovitom i inovativnom obrazovanju i osposobljavanju s ciljem ulaganja u vještine – podrška europskom semestru za 2014.(2)
– uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja(3),
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. veljače 2011. o ulozi obrazovanja i osposobljavanja u provedbi strategije Europa 2020.(4),
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 11. svibnja 2010. o društvenoj dimenziji obrazovanja i osposobljavanja(5),
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 11. svibnja 2010. o internacionalizaciji visokog obrazovanja(6),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2013. o ponovnom promišljanju obrazovanja(7),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o digitalnom programu za rast, mobilnost i zapošljavanje: vrijeme je za prelazak u višu brzinu(8),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2012. o obrazovanju, osposobljavanju i o strategiji Europa 2020.(9),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. travnja 2012. o modernizaciji europskoga sustava visokog obrazovanja(10),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2011. o programu za nove vještine i nova radna mjesta(11),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o inicijativi Mladi u pokretu – okvir za poboljšanje europskih sustava obrazovanja i osposobljavanja(12),
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 26. veljače 2014.(13),
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. siječnja 2014.(14),
– uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A7-0249/2014),
A. budući da sustavi obrazovanja i osposobljavanja trebaju biti usmjereni na postizanje jednakih mogućnosti u učenju i na ispunjavanje sve veće potrebe za neprestanim osuvremenjivanjem znanja i vještina te na sve veće međunarodnog tržišta rada, imajući u cilju veću učinkovitost i jednakost;
B. budući da je cilj strategije Europa 2020. poticanje inovacija, stvaranje novih prilika za rad, poboljšanje socijalne kohezije i postavljanje čvrstih temelja za održiv i uključiv rast na području EU-a pomoću visokokvalificirane radne snage koja ima pravo na jednak pristup obrazovanju;
C. budući da se visoka razina nezaposlenosti, posebno među mladima, uključujući one sa sveučilišnom diplomom, podudara sa znatnim brojem slobodnih radnih mjesta u Europi koja se ne mogu popuniti, što upućuje na znatno pomanjkanje vještina za čije bi uklanjanje, među ostalim, bili najpogodniji modeli dvojnog sustava strukovnog osposobljavanja; budući da 2012. 15,8 % mladih ljudi u EU-u nije bilo u radnom odnosu, obrazovnom sustavu niti na stručnom usavršavanju (NEET) te su zbog toga u opasnosti da budu isključeni iz tržišta rada zbog sve veće neusklađenosti vještina;
D. budući da se očekuje da će se do 2020. za 90 % radnih mjesta zahtijevati digitalne vještine i budući da će do 2015. postojati gotovo 900 000 nepopunjenih radnih mjesta povezanih sa strukom informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) na području EU-a;
E. budući da se očekuje da će se broj diplomanata na sveučilištima učetverostručiti do 2030. godine;
F. budući da 18-28 % učenika na području EU-a ima vrlo malo mogućnosti za pristup internetu i njegovu uporabu u školi ili od kuće; budući da se samo 30 % učenika na području EU-a može smatrati digitalno kompetentnima; budući da samo 20 % učenika u EU-u podučavaju nastavnici koji podupiru digitalni način podučavanja i upoznati su s njim; budući da 70 % nastavnika u EU-u smatra da nisu dovoljno upoznati s digitalnim načinom podučavanja te bi željeli nastaviti razvijati svoje vještine IKT-a; budući da 40 % Europljana u dobi između 16 –74 godine posjeduje niske ili nikakve vještine IKT-a;
G. budući da otvoreni obrazovni resursi mogu imati ključnu ulogu u olakšavanju cjeloživotnog učenja za sve učenike i u poboljšanju kvalitete sadržaja i širenju pružatelja formalnih i neformalnih obrazovnih usluga te da stoga istodobno digitalno manjkav obrazovni sustav može kočiti razvoj znanja i vještina učenika;
H. budući da EU još nije potpuno procijenio potencijal koji nude informacijske i komunikacijske tehnologije u smislu kulturnog i obrazovnog bogatstva i raznolikosti, pristupa informacijama i razmjena dobrih praksi;
I. budući da modernizacija obrazovnih sustava u Europi zahtijeva ulaganja u obrazovne strukture visoko opremljene informacijskim i komunikacijskim tehnologijama;
J. budući da je stoga ključno da širokopojasni internet postane šire zastupljen uključujući i ruralna, planinska i udaljena područja država članica;
K. budući da bi u školama trebalo djecu i mlade podučavati praktičnom korištenju, ali i kritičkom sagledavanju digitalnih tehnologija i interneta;
Mogućnosti i izazovi
1. pozdravlja Komunikaciju Komisije kojom se utvrđuje program Unije na području otvorenih obrazovnih resursa, u čijem se središtu nalazi potencijal tih resursa za omogućivanje lakšeg pristupa obrazovanju i jednakog sudjelovanja u obrazovanju te za njihovu daljnju diversifikaciju, te priznaje važnost otvorenih obrazovnih resursa u sve više digitalnom društvu; smatra da pojava europskog okvira za razvoj otvorenih obrazovnih resursa može omogućiti poboljšanje obrazovnih sustava država članica;
2. primjećuje da bi radi ostvarivanja koristi od otvorenih obrazovnih resursa trebalo poduprijeti djelovanje koje vodi prema univerzalnom digitalnom obrazovanju, usmjerenu na dobre prakse i njihovo promicanje u raznim okruženjima;
3. naglašava da otvoreni obrazovni resursi stvaraju mogućnosti učenja i podučavanja na inovativan način i za pojedince, poput nastavnika, studenata i učenika svih dobi, i za obrazovne ustanove i ustanove za osposobljavanje; poziva obrazovne ustanove da dalje procijene moguću korist otvorenih obrazovnih resursa u obrazovnom sustavu i u smislu mogućnosti stvaranja organizacijskog okruženja u kojem su takve organizacije dobrodošle, pounutrene, primijenjene te ih se promiče; poziva zato države članice i regije, u okviru strategija pametne specijalizacije, da uspostave centre izvrsnosti za inovacije i pokretanje poslovanja iskorištavajući u cijelosti potencijal informacijskih i komunikacijskih tehnologija;
4. žali zbog nerazlikovanja u Komunikaciji Komisije između obrazovnih razina s obzirom na uvođenje novih tehnologija i digitalnih sadržaja u svrhe učenja i podučavanja; ističe da učenici stječu različite vještine i kompetencije ovisno o njihovoj dobi te da nastavni planovi i metode učenja stoga variraju prema obrazovnoj razini;
5. primjećuje da osiguranje kvalitete ima ključnu ulogu u povećanju pouzdanosti otvorenih obrazovnih resursa i njihove uporabe; potiče istraživanje i širenje dobrih praksi radi učinkovitije uporabe otvorenih obrazovnih resursa, ulažući posebno u područje metodološkog eksperimentiranja, meta-vještina (refleksivne, proaktivne vještine i vještine kritičkog razmišljanja) te vještina komuniciranja; ističe da istraživanje također treba poticati u smislu metoda procjene stečenih vještina na tim tečajevima, što se ne može ograničiti na stručnu procjenu ili automatizirane sustave kako je uobičajeno u zajednicama u praksi;
6. potvrđuje činjenicu da se otvoreni obrazovni resursi većinom proizvode na ograničenom broju jezika, a stvaraju ih najvećim dijelom, iako ne isključivo, visoka učilišta (posebno u slučaju Masovnih otvorenih internetskih tečajeva (MOOC)); potiče institucije za obrazovanje i osposobljavanje na svim razinama diljem država članica, kao i druge relevantne dionike, na stvaranje otvorenih obrazovnih resursa na vlastitim jezicima kako bi se iskoristio cjelokupni potencijal digitalne tehnologije i višejezičnosti; podsjeća da dostupnost, pristupačnost i inovativnost materijala ima ključnu ulogu u uporabi materijala za e-učenje u obrazovanju;
7. ističe da se IKT i otvoreni obrazovni resursi zasad većinom upotrebljavaju u visokoškolskom obrazovanju; potiče, po potrebi, njihovu uporabu u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju te u stručnom usavršavanju i drugim neformalnim okruženjima za učenje u kojima učenje usredotočeno na učenika uz korištenje IKT-a ima veliki potencijal;
8. primjećuje da je točna kontekstualizacija ključan faktor za učinkovito djelovanje obrazovnih softvera; ističe da ovaj postupak mora biti prikladno uključen u postupke podučavanja i učenja te se njime moraju uzeti u obzir pedagoški ciljevi i ciljevi nastavnog plana, alati te pojedinačni putovi učenja;
9. naglašava potrebu za olakšanim priznavanjem znanja i vještina stečenih pomoću otvorenih obrazovnih resursa kroz nastavak dijaloga s dionicima i poziva države članice na uključivanje prikladnih mjera u sklopu svojih nacionalnih okvira kvalifikacija za vrednovanje takvog načina učenja;
10. naglašava da je potrebno pojednostavniti priznavanje kvalifikacija stečenih u inozemstvu kako bi se smanjenjem birokratskog tereta potaknula i olakšala uporaba otvorenih obrazovnih resursa i Masovnih otvorenih internetskih tečajeva;
11. ističe činjenicu da je dostupnost besplatnih visokokvalitetnih i prikladnih nastavnih materijala na internetu te mogućnost pristupa tim materijalima ključna;
12. ističe potrebu usklađivanja postojećih ograničenja i iznimaka u vezi s autorskim pravima u svrhu ilustriranja za nekomercijalno podučavanje kako bi se omogućilo korištenje otvorenih obrazovnih resursa i prekogranično učenje na daljinu te omogućilo europskim platformama natjecanje na globalnoj razini stvaranjem ekonomija razmjera;
13. potiče Komisiju da uputi prijedlog revizije Direktive 2001/29/EZ s ciljem uspostave usklađenog i fleksibilnog sustava autorskih i srodnih prava u EU-u, koji je primjeren digitalnom dobu te se njime potvrđuje opća vrijednost pristupa obrazovanju;
14. potiče države članice na istraživanje predviđenog potencijala otvorenih obrazovnih resursa za smanjivanje javnih i privatnih troškova obrazovanja, osobito trošak obrazovnih materijala, ne zanemarivši pritom kvalitetu;
15. primjećuje važnost osiguravanja održivih modela za stvaranje otvorenih obrazovnih resursa i Masovnih otvorenih internetskih tečajeva; poziva Komisiju da podupre daljnje istraživanje njihova oblikovanja, uporabe i korištenja, u dijalogu s dionicima;
16. potvrđuje da se otvoreni obrazovni resursi trebaju usvojiti tako da potiču razvoj rješenja za učenje u 21. stoljeću te da stvore nove poslovne mogućnosti za male i srednje inovativne europske pružatelje usluga rješenja za učenje;
17. poziva države članice da pojačaju neformalno obrazovanje o sigurnosti na internetu te da u školama osiguraju pravila za sigurnost na internetu pružanjem odgovarajuće izobrazbe za nastavnike;
18. poziva države članice da u školama osiguraju koordinirano i napredno obrazovanje o sigurnosti na internetu; primjećuje da se na roditelje i pravne skrbnike treba gledati kao na partnere u osiguravanju sigurnosti na internetu te preporučuje da se razviju dodatne strategije koje će biti usmjerene na njih, čime će se ojačati uloga roditeljskog posredovanja; ističe činjenicu da ovi napori trebaju biti usmjereni jačanju samostalnosti mladih ljudi kako bi preuzeli odgovornost za svoje postupke na internetu te razvili e-vještine; ustraje u tome da se osigura zaštita fizičkog i psihičkog integriteta pojedinca te privatnost nastavnika te učenika i studenata koji se koriste otvorenim obrazovnim resursima;
19. poziva Komisiju da podupre razmjenu dobrih praksi između država članica u formalnom i neformalnom obrazovnom sektoru u odnosu na sigurnosti na internetu, stvaranje odgovarajućeg obrazovnog sadržaja i stvaranje javno-privatnih partnerstava s ciljem uključivanja mladih ljudi, njihovih roditelja i nastavnika te svih onih koji rade s mladima, uključujući nevladine organizacije uključene u mrežu Sigurniji internet;
Vještine nastavnika te učenika i studenata
20. primjećuje da nove tehnologije i otvoreni obrazovni sustavi omogućuju interaktivnije učenje te su korisni alati za stavljanje učenika u središte obrazovnog procesa;
21. ističe da nastavnici na svim razinama obrazovanja imaju ključnu ulogu u vezi s olakšanim pristupom nastavnim materijalima na internetu te njihovom uporabom među učenicima te u vezi s pomoći pri stjecanju digitalnih vještina;
22. naglašava nužnost što brže i bolje tehničke opremljenosti za sve učenike, kao i nužan pristup širokopojasnom internetu;
23. podsjeća na iznimnu važnost visokokvalitetnog osposobljavanja nastavnika i instruktora koje se mora nadopuniti obveznim stručnim usavršavanjem tijekom cijeloga radnog vijeka usmjerenim na inovativne metode podučavanja te podučavanje učenika o pristupima obrazovanju („učiti učenje”);
24. poziva države članice na pružanje potpore nastavnicima u njihovu stručnom razvoju omogućujući im pristup modernim nastavnim planovima i programima tijekom njihova početnog obrazovanja te omogućujući im osposobljavanje tijekom službe koje će im osigurati potrebne kompetencije za korištenje digitalno potpomognutim metodama podučavanja;
25. izričito naglašava dokazane prednosti europskih inozemnih iskustava za nastavnike i instruktore, npr. u okviru programa „Erasmus+”, te traži masovno proširenje tog i drugih sličnih programa;
26. ističe da su osnovna razina pismenosti i matematičke vještine, uz meta-vještine i komunikacijske vještine, kao i generičke vještine poput kritičkog razmišljanja te učenja kako treba učiti, preduvjet za uspješan razvoj digitalnih vještina i uporabu internetskih obrazovnih materijala, poput otvorenih obrazovnih resursa; u tom kontekstu, poziva Komisiju na nastavak procjenjivanja učinka digitalnih i/ili nastavnih materijala na internetu na uspjeh u učenju učenika prema njihovoj dobi i obrazovnoj razini;
27. prepoznaje važnost tradicionalnih načina podučavanja i učenja te poziva Komisiju da podupre daljnja istraživanja o tome mogu li i na koji način otvoreni obrazovni resursi i Masovni otvoreni internetski tečajevi poboljšati rezultate učenja pojedinaca kao dodatak tradicionalnim metodama podučavanja ili kao njihov sastavni dio;
28. podsjeća da inovativne metode podučavanja olakšane IKT-om i otvorenim obrazovnim resursima pridonose razvoju socijalnih i generičkih vještina poput kritičkog razmišljanja, donošenja odluka, vještina komunikacije i rješavanja problema, koji su ključni za zapošljavanje i ostvarenje tržišta rada;
29. ističe da cilj politika obrazovanja ponajprije treba biti pomoći učenicima da razviju ključne kognitivne i socijalne vještine; poziva Komisiju na nastavak procjenjivanja učinka uvođenja digitalnih uređaja i sadržaja na učenike u pedagoške svrhe, istodobno osiguravajući njihov fizički i psihološki integritet;
30. ističe da se otvoreni obrazovni resursi usmjereni na potrebe odraslih učenika trebaju razviti tako da osiguraju više mogućnosti cjeloživotnog učenja za niže kvalificirane europske građane, imajući na umu da mnogi učenici posjeduju niske vještine IKT-a;
31. naglašava činjenicu da su digitalne vještine i znanje ključni za građane u informacijskom društvu koje teži postati najdinamičnije svjetsko gospodarstvo temeljeno na znanju;
32. primjećuje da se digitalna pismenost otvaranjem novih kanala za komunikaciju i obrazovanje odražava pozitivno na jačanje socijalne kohezije, osobnog razvoja, međukulturnog dijaloga i aktivnog građanstva;
33. naglašava činjenicu da IKT i obrazovni materijal na internetu, uključujući otvorene obrazovne resurse mogu poduprijeti načine podučavanja i učenja stranih jezika na svim razinama obrazovanja i osposobljavanja; ističe da je socijalna interakcija preduvjet za učenje stranog jezika;
34. potiče države članice da također poboljšaju i prodube digitalne vještine uključivanjem programiranja u svoje odgovarajuće nastavne planove kako bi se potaknula gospodarska konkurentnost te učenici opremili pravim vještinama za tržište rada budućnosti;
35. ponavlja da je neprestano osuvremenjivanje znanja i vještina ključno za uspješno uključivanje u tržište rada te primjećuje da otvoreni obrazovni resursi mogu pridonijeti olakšavanju cjeloživotnog učenja koje je nužno za održavanje konkurentnosti na tržištu rada; potiče rodno uravnoteženiju uporabu IKT-a s ciljem osiguravanja da žene koje su na određeno vrijeme izvan tržišta rada (primjerice zbog rodiljskog dopusta ili drugih obiteljskih obveza radi njegovanja) također mogu imati koristi od ove vrste osposobljavanja kako bi nadogradile svoje vještine i obrazovale se, poboljšavajući svoje buduće prilike za ponovno zapošljavanje na tržištu rada;
36. ističe da javne knjižnice i obrazovni centri mogu ponuditi besplatan pristup računalima i internetu te osposobljavanje na internetskim resursima;
Širenje dosega
37. ističe važnost omogućivanja pristupa obrazovanju i osposobljavanju te IT opremi svim učenicima i studentima, uključujući i osobe s invaliditetom, osobe iz ugroženih sredina, mlade koji se trenutno ne obrazuju, ne rade niti usavršavaju te osobe iz zemljopisno udaljenih regija, kao i bilo koga tko se želi usavršiti;
38. primjećuje, još jedanput, da nemaju svi građani jednak pristup informacijskim i komunikacijskim tehnologijama u pogledu cijena i kvalitete usluge te da, općenito govoreći, gradske regije dobivaju bolju uslugu od ruralnih regija, stvarajući time digitalnu podjelu štetnu za jednake mogućnosti građana gdje god se nalazili na području Europske unije;
39. naglašava rastuću važnost obrazovanja odraslih, posebno u okviru stručnih kvalifikacija tijekom cijeloga radnog vijeka, te zahtijeva priznavanje, jačanje i poticanje svih organizacija za obrazovanje odraslih diljem Europe;
40. ponovno potvrđuje prednosti učenja za više generacija i upućuje na velike potencijale obrazovanja koji se nude kroz digitalno učenje i besplatne materijale za učenje i podučavanje, kao i u pogledu na sve širi pristup općem i strukovnom obrazovanju za sve dobne skupine;
41. potvrđuje da su nove tehnologije i otvoreni obrazovni resursi, posebno MOOC, omogućili pristup institucijama za obrazovanje i osposobljavanje tisućama učenika i studenata s područja Unije, uključujući i one u najudaljenijim regijama te diljem svijeta; prepoznaje da obrazovanje i znanje sada s lakoćom putuju preko granica, što povećava potencijal za međunarodnu suradnju i pomaže promicanju europskih obrazovnih institucija kao centara za inovacije i razvoj novih tehnologija;
42. primjećuje da je važno držati primjerenu ravnotežu između kvalitete i pristupačnosti obrazovanja; ističe činjenicu da se nove tehnologije mogu upotrijebiti kako bi se uvjerilo da pristupačnije obrazovanje ne znači smanjena kvaliteta obrazovanja;
43. primjećuje da se EU nalazi u opasnosti da počne zaostajati za drugim dijelovima svijeta, poput Sjedinjenih Američkih Država ili Azije, gdje su ulaganja u istraživanja i razvoj, nove tehnologije i otvorene obrazovne resurse iznimno visoka; ustraje na tome da Unija mora temeljiti svoju snagu na kulturnoj i lingvističkoj raznolikosti i prilagoditi ulaganja u materijale za e-učenje, uključujući otvorene obrazovne resurse, te u nove tehnologije za bolju potporu svojeg stanovništva;
44. podsjeća da nove tehnologije mogu pridonijeti konkurentnosti europskog obrazovanja na globalnoj sceni, ponuditi mogućnosti internacionalizacije europskoga visokog obrazovanja te time posljedično povećati privlačnost Europe kao obrazovnog odredišta;
45. naglašava da otvoreni obrazovni resursi mogu pridonijeti poboljšanju kvalitete obrazovanja u Europi; potiče u vezi s tim na suradnju s obrazovnim institucijama diljem svijeta, posebice u Sjedinjenim Državama;
46. ponavlja da uspješne strategije otvorenih obrazovnih resursa i Masovni otvoreni internetski tečajevi mogu poduprijeti strategije internacionalizacije poboljšanjem kvalitete i vidljivosti europskih (visoko)obrazovnih institucija te privlačenjem učenika i istraživača u sve većem globalnom natjecanju za talent;
47. poziva države članice da promiču suradnju i sinergiju na području cjeloživotnog učenja, a osobito na olakšavanje pristupa obrazovanju te na prilagodbu i modernizaciju nastavnih planova i programa obrazovnih institucija u skladu s mogućnostima i ponudama digitalnog učenja koje sve više napreduju te pomoću besplatnih materijala za učenje i podučavanje („Open Educational Resources”) kako bi se mogle suočavati s novim izazovima suvremenog svijeta;
48. potiče čvršću suradnju među europskim institucijama za obrazovanje i osposobljavanje te s međunarodnim organizacijama i dionicima kako bi se omogućilo bolje razumijevanje novih metoda podučavanja i učenja te učinak IKT-a na obrazovanje; potiče razvoj zajedničkih platformi namijenjenih takvu načinu suradnje;
49. naglašava da uporaba novih tehnologija u obrazovanju treba biti dobro ciljana kako bi se odgovorilo na potrebe tržišta rada i nadvladalo sadašnje pomanjkanje vještina; naglašava potrebu za poboljšanom komunikacijom i suradnjom između institucija za obrazovanje i osposobljavanje te poslovnog sektora;
50. primjećuje da nove tehnologije i e-učenje imaju dodanu vrijednost u pružanju iskustva međunarodnog učenja onima koji ne sudjeluju u shemama mobilnosti;
51. ističe da se na području Unije nedovoljno iskorištava potencijal digitalnih tehnologija u obrazovanju i osposobljavanju; strahuje da bi takva situacija mogla dovesti do daljnje rascjepkanosti pristupa podučavanju i učenju; poziva države članice da primijene načela jednakosti na nova tržišta budući da otvoreni obrazovni resursi trebaju ostati alat kojim se širi pristup obrazovanju, a ne postati samo ekonomski pokušaj;
52. naglašava da je digitalna tehnologija važan alat za učenje za građanstvo jer pojednostavljuje sudjelovanje mnogih građana koji žive u perifernim područjima, a posebno mladih, čime im se omogućuje da potpuno iskoriste slobodu izražavanja i komunikacije preko interneta;
Doprinos programa EU-a
53. pozdravlja pokretanje novog portala Open Education Europa na svim jezicima EU-a, koji pruža jedinstven pristup europskim otvorenim obrazovnim resursima te poziva na snažan razvoj i promicanje portala u državama članicama;
54. primjećuje da je prikladna digitalna infrastruktura temeljena na popularnim tehnologijama u širokoj uporabi preduvjet za dosezanje najvećeg mogućeg broja učenika i studenata s pristupom otvorenim obrazovnim resursima;
55. traži od Europske komisije da jedanput godišnje organizira europsku konferenciju za prostorno planiranje kako bi se osiguralo da su svim građanima, gdje god se nalazili na području EU-a, dostupne usluge informacijskih i komunikacijskih tehnologija;
56. ističe da lokalne i regionalne vlasti moraju odigrati ključnu ulogu u razvoju infrastrukture, širenju i objavljivanju raznih mjera široj javnosti, uključujući ostale lokalne dionike, te širenju i provedbi odgovarajućih europskih inicijativa na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;
57. poziva države članice te lokalna i regionalna tijela da koriste raspoloživa financijska sredstva iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova kako bi smanjili digitalnu podjelu područja unapređenjem infrastruktura i mreža te poduprli osposobljavanje u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te njihovu ispravnom korištenju, uzimajući u obzir potrebe obrazovnih institucija, posebno u ruralnim i udaljenim regijama; primjećuje da pametna i sveobuhvatna uporaba financijskih sredstava EU-a zahtijeva sinergiju između različitih programa i alata. uključujući program Erasmus+, program Obzor 2020. te strukturne i investicijske fondove;
58. poziva Komisiju da potiče razmjenu dobrih praksi među državama članicama te među obrazovnim institucijama, pozivajući se na postojeće projekte i iskustva;
59. pozdravlja inicijativu Komisije da razvije pokazatelje kako bi pomno nadzirala uključivanje IKT-a u institucije za podučavanje i osposobljavanje te podupire provođenje kvantitativnih istraživanja diljem Unije;
60. poziva Komisiju da promiče i proširi mrežu i djelovanje Europske školske mreže;
61. cijeni to što će svi obrazovni materijali sastavljeni uz potporu programa Erasmus+ biti dostupni javnosti uz predočenje otvorenih licencija; potiče slične prakse u sklopu drugih programa Unije, uključujući široko uvođenje otvorenog pristupa u okviru programa Obzor 2020.;
62. ističe činjenicu da programi Erasmus+ i Obzor 2020. mogu igrati ključnu ulogu u stvaranju otvorenih obrazovnih resursa preko zajednica u praksi, poput zajednice nastavnika u školama koji se koriste platformom eTwinning; potiče proširenje uporabe tih platformi na područje drugih obrazovnih sektora;
o o o
63. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.
Glasovanju se u slučaju postupka o imunitetu zastupnika (tumačenje Poslovnika)
181k
33k
Odluka Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o glasovanju u slučaju postupka o imunitetu zastupnika (tumačenje članka 166., članka 167. stavka 1. i članka 195. stavka 3. Poslovnika) (2014/2028(REG))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir pismo predsjednika Odbora za ustavna pitanja od 9. travnja 2014.,
– uzimajući u obzir članak 211. svog Poslovnika,
1. odlučuje dodati sljedeće tumačenje članku 166., članku 167. stavku 1. i članku 195. stavku 3. svog Poslovnika:
Odredbe članka 166., članka 167. stavka 1. i članka 195. stavka 3. o poimeničnom glasovanju se u slučaju postupka o imunitetu zastupnika ne odnose na izvješća predviđena člankom 6.b stavkom 2., ili člankom 7. stavcima 3., 6. i 8.
2. nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji radi obavijesti.