Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (COM(2012)0363 – C7-0192/2012 – 2012/0193(COD))
(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)
Europski parlament,
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0363),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 325. stavak 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0192/2012),
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje švedskog parlamenta podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,
– uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda od 15. studenoga 2012.(1),
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 10. listopada 2012.(2),
– uzimajući u obzir članke 55. i 37. Poslovnika,
– uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za proračunski nadzor i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove u skladu s člankom 51. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o mišljenju Odbora za pravna pitanja (A7-0251/2014),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima
(1) Zaštita financijskoga interesa Unije ne odnosi se samo na upravljanje odobrenim proračunskim sredstvima nego uključuje i sve mjere koje negativno utječu ili prijete negativnim utjecajem na njezinu imovinu i imovinu država članica u mjeri u kojoj su namijenjene za podupiranje i stabilizaciju gospodarstva i javnih financija država članica, a koje su važne za politiku Unije.
(2) Kako bi se omogućila djelotvorna, proporcionalna i odvraćajuća zaštite financijskih interesa Unije zaštitu od okviru upravnog i građanskog prava najozbiljnijih slučajeva radnji povezanih s prijevarama te radi osiguravanja optimalne zaštite financijskih interesa Unije, mjere usvojene primjenom upravnog i civilnog pravana tom području trebalo bi u okviru upravnog i građanskog pravaupotpunjavati kaznenim pravom država članica dopuniti zakonodavstvom u okviru kaznenog prava država članica , izbjegavajući neusklađenosti neusklađenost u svakom od tih sektora i između njih.područja prava, kao i među njima. [Am. 2]
(3) Za zaštitu financijskih interesa Unije potrebna je zajednička definicija prijevare kojom su obuhvaćena nepoštena ponašanja u vezi s rashodima, prihodima, imovinom i prihodimaobvezama na štetu proračuna Unije, uključujući aktivnosti zaduživanja i kreditiranjaEU-a. [Am. 3]
(4) Prijevara u vezi s porezom na dodanu vrijednost (PDV) umanjuje fiskalne prihode država članica i posljedično primjenu jedinstvene stope za procjenu PDV-a država članica. Kao što je potvrdila sudska praksa Suda Europske unije(5), postoji izravna veza između prikupljanja prihoda od PDV-a u skladu s primjenjivim zakonima Unije i dostupnosti odgovarajućih sredstava u proračunu Unije, s obzirom na to da svaki propust u prikupljanju tih prihoda potencijalno utječe na smanjenje proračunskih sredstava. Stoga Direktiva obuhvaća prihode nastale primitcima od PDV-a u državama članicama.
(5) Razmatranje znatnog utjecaja na financijske interese EU-a, koji proizlaze iz nezakonitog smanjenja vlastitih sredstava iz PDV-a i primjene pragova sadržanih u ovoj Direktivi, čita se u skladu s načelom proporcionalnosti s obzirom na posebnu prirodu i metodologiju upotrijebljenu pri izračunu tih vlastitih sredstava, uključujući diferencirano postupanje s državama članicama.
(6) Ako ponuditelj tijekom sklapanja ugovora o javnoj nabavi ili dodjele bespovratnih sredstava odgovornim tijelima podnese informacije temeljene na podatcima koji su nepropisnonezakonito, izravno ili neizravno, prikupljeni radi zaobilaženja ili kršenja pravila važećih za postupak javne nabave ili dodjele bespovratnih sredstava, to može negativno utjecati na financijske interese Unije. Iako je takvo ponašanje ponuditelja slično prijevari, nemane čini nužno sve karakteritikekaznenog dijela kazneno djelo prijevare jer dostavljena ponuda može ispunjavati sve zahtjevane kriterijebiti u potpunosti usklađena sa svim zahtjevima. Namještanje ponuda među ponuditeljima povreda je pravila tržišnog natjecanja Unije i odgovarajućeg nacionalnog prava; ta praksa podliježe represivnim mjerama i sankcijama javnih tijela u cijeloj Uniji i trebala bi ostati izvan područja primjene ove Direktive. [Am. 4]
(7) Zakonodavstvo Unije o pranju novca u cijelosti je primjenjivo na pranje prihoda od kaznenih djela iz ove Direktive. Upućivanje na to zakonodavstvo trebalo bi osigurati da se kazneni režim iz ove Direktive primijeni na sva kaznena djela protiv financijskih interesa Unije.
(8) Korupcija je osobito ozbiljna prijetnja za financijske interese Unije i u velikom broju slučajeva može biti povezana s prijevarom. Stoga je za to područje potrebno predvidjeti posebnu kaznenopravnu odgovornost. Potrebno je osigurati da odgovarajuća kaznena djela budu obuhvaćena definicijom bez obzira na to predstavlja li ponašanje povredu službene dužnosti ili ne. Što se tiče kaznenog djela pasivne korupcije i pronevjere, potrebno je uključiti definiciju javnih dužnosnika koja će obuhvatiti sve relevantne dužnosnike, bez obzira na to jesu li onibilo da su imenovani, izabrani ili zaposleni na temelju ugovora, bez obzira na tougovora, obnašaju li službenu dužnost ili građanima, ili općenito u javnom interesu, pružaju usluge javne vlasti i drugih javnih tijela , ali obnašaju li oni službenu dužnost u Uniji, državama članicama ili trećim zemljama. Privatne osobe sve se više uključuju u upravljanje fondovima Unije. Kako bi se fondovi Unije adekvatno zaštitili od korupcije i pronevjere, definicija „javnog dužnosnika” za potrebe ove Direktive mora obuhvaćati i osobe koje ne obnašaju službenu dužnost, ali im je, na sličan način, dodijeljena funkcija pružanja javnih usluga u vezi s fondovima Unije i koji je obavljaju, poput izvođača uključenih u upravljanje takvim fondovima. [Am. 5]
(9) Na financijske interese Unije mogu negativno utjecati određene vrste ponašanja javnih dužnosnika, pri kojima se sredstva i imovina žele upotrijebiti suprotno njihovoj predviđenoj namjeni i radi povrede tih interesa. Stoga je potrebno sastaviti preciznu i jednoznačnu definiciju kaznenih dijela kojom će takva ponašanja biti obuhvaćena. [Am. 6]
(9a) U vezi s kaznenim djelima koje je počinila fizička osoba utvrđenima u ovoj Direktivi potrebno je utvrditi namjeru u skladu sa svim elementima koji čine ta kaznena djela. Kaznena djela fizičkih osoba koja ne zahtijevaju namjeru nisu obuhvaćena ovom Direktivom. [Am. 7]
(10) Neka kaznena djela protiv financijskih interesa Unije u praksi su blisko povezana s kaznenim djelima obuhvaćenima člankom 83. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i zakonodavstva Unije koje se temelji natom članku. Stoga bi u tekstu odredbi trebala biti osigurana usklađenost s tim zakonodavstvom .
(11) Financijski interesi Unije također mogu biti narušeni ili ugroženi ponašanjem pravnih osoba, a u tom bi slučaju one trebale biti i odgovorne za ta kaznena djela počinjena u njihovo ime, kao što je određeno ovom Direktivom.
(12) Radi zaštite financijskih interesa Unije jednakovrijednim mjerama, koje su odvraćajuće u cijeloj Uniji, države članice trebale bi između ostalog predvidjeti određene minimalne vrste i razine sankcija u slučaju počinjenja kaznenih djela određenih ovom Direktivom. Razine sankcija ne bi trebale nadilaziti ono što je proporcionalno za ta kaznena djela te bi trebalo uvesti prag izražen u novčanoj vrijednosti ispod kojeg nije potrebno predvidjeti kaznenopravnu odgovornost.
(13) Ova Direktiva ne obuhvaća odgovarajuću i djelotvornu primjenu disciplinskih mjera. Sankcije koje se ne mogu poistovjetiti s kaznenim djelima mogu se uzeti u obzir u skladu s nacionalnim pravom pri kažnjavanju osobe za jedno od kaznenih djela određenih ovom Direktivom u pojedinačnim slučajevima; za druge bi se sankcije trebalo potpuno poštovati načelo ne bis in idem. Ovom se Direktivom ne kriminalizira ponašanje koje nije podložno i disciplinarnim sankcijma ili drugim mjerama koje se odnose na kršenje službenih dužnosti, u slučajevima u kojima se takve disciplinarne sankcije ili druge mjere mogu primjenjivati na osobe o kojima je riječ.
(14) Sankcije za fizičke osobe u ozbiljnijim slučajevima trebale bi obuhvatiti kazne zatvora. Ti ozbiljni slučajevi trebali bi biti definirani u odnosu na određeni minimum ukupne štete, izražen u novcu, koja je uzrokovana kaznenim ponašanjem na štetu proračuna Unije, a možda i drugih proračuna. Uvođenje minimalnih i maksimalnih kazni zatvora nužno je radi osiguravanja jednake razine zaštite financijskih interesa Unije u cijeloj Europi. Minimalnom kaznom od šest mjeseci osigurava se izdavanje i izvršavanje europskog uhidbenog naloga za kaznena djela navedena u članku 2. Okvirne odluke o europskome uhidbenom nalogu, čime se omogućuje najučinkovitija moguća pravosudna i policijska suradnja. Sankcije će također imati snažan odvraćajući učinak na potencijalne kriminalce, s učinkom u cijeloj Europi. Strože bi sankcije trebalo nametnuti za slučajeve u kojima je kazneno djelo počinjeno u okviru zločinačke organizacije u smislu Okvirne odluke Vijeća 2008/841/PUP(6).
(15) Posebno uzimajući u obzir mobilnost počinitelja i prihoda od nezakonitih aktivnosti na štetu financijskih interesa Unije, tesložene prekogranične istrage kao posljedica toga, sve države članice trebale bi utvrditi svoju nadležnost i pravila koja se odnose na rokove zastare, potrebna za omogućivanje suprotstavljanja tim aktivnostima.
(16) Radi osiguravanja usklađenosti prava Unije i očuvanja načela prema kojem se osobu ne može dvaput kazniti za istu radnju nužno je objasniti odnose između kazni obuhvaćenih ovom Direktivom i drugih odgovarajućih upravnih mjera u skladu s pravom Unije. Direktiva ne bi trebala dovoditi u pitanje primjenu posebnih upravnih mjera, sankcija i kazni u skladu s pravom Unije.
(17) Ne dovodeći u pitanje druge obveze obuhvaćene pravom Unije, potrebno je izraditi odgovarajuću odredbu za suradnju između država članica i Komisije kako bi se osigurale djelotvorne mjere protiv kaznenih djela određenih ovom Direktivom, a koja utječu na financijske interese Unije, uključujući razmjenu informacija između država članica, Eurojusta i Komisije. [Am. 10]
(18) Konvencija za zaštitu financijskih interesa Europskih zajednica od 26. srpnja 1995.(7) i njezini protokoli od 27. rujna 1996.(8) i 29. studenoga 1996.(9) trebali bi se staviti izvan snage i zamijeniti ovom Direktivom.
(19) Odgovarajuća provedba ove Direktive u državama članicama uključuje obradu osobnih podataka među nadležnim nacionalnim tijelima, njihovu razmjenu između država članica, s jedne strane, i nadležnih tijela Unije, s druge strane. Obrada osobnih podataka na nacionalnoj razini među nadležnim nacionalnim tijelima trebala bi se urediti nacionalnim pravom poštujući Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti pojedinaca pri automatskoj obradi osobnih podataka od 28. siječnja 1981. i njezin dodatni Protokol (ETS, br. 181.). Razmjenom osobnih podataka među državama članicama trebali bi se ispunjavati uvjeti Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP(10). U mjeri u kojoj institucije, tijela, agencije i uredi Unije obrađuju osobne podatke, oni bi trebali biti u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća +(11) te s primjenjivim pravilima koja se odnose na povjerljivost sudskih istraga.
(20) Planirani odvraćajući učinak primjene kaznenopravnih sankcija zahtijeva poseban oprez u vezi s temeljnim pravima. Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i slijede načela priznata Poveljom o temeljnim pravima Europske unije, ponajprije pravo na slobodu i sigurnost, zaštita osobnih podataka, sloboda izbora zanimanja i pravo na rad, sloboda poduzetništva, pravo na vlasništvo, pravo na djelotvoran pravni lijek i na pravedno suđenje, pretpostavka nedužnosti i pravo na obranu, načela zakonitosti i proporcionalnosti kaznenih djela i kazni, kao i zabrana dvostrukog suđenja ili kažnjavanja u kaznenom postupku za isto kazneno djelo. Ova Direktiva nastoji osigurati potpuno poštovanje ovih prava i načela i mora se provesti u skladu s time.
(21) Ova će se Direktiva primijeniti ne dovodeći u pitanje odredbe o ukidanju imuniteta sadržane u UFEU, Protokol o povlasticama i imunitetima Europske unije, Statut Suda Europske unije i provedbene tekstove ili slične odredbe uključene u nacionalno pravo.
(22) Ova Direktiva ne dovodi u pitanje opća pravila i načela nacionalnog kaznenog prava o primjeni i provedbi kazni u skladu s konkretnim okolnostima svakog pojedinačnog slučaja.
(23) S obzirom da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice , nego se zbog razmjera i učinka predloženog djelovanja, oni mogu na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
Glava I.
Predmet i definicija
Članak 1.
Predmet
Ovom se Direktivom određuju potrebne mjere na području sprečavanja i borbe protiv prijevare i ostalih ilegalnih aktivnosti koje zahvaćaju financijske interese Unije, i to definiranjem kaznenih djela i sankcija, u cilju pružanja djelotvorne i jednakovrijedne zaštite u državama članicama i institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te povećanja vjerodostojnosti institucija i inicijativa Unije. [Am. 11]
Članak 2.
Definicija financijskih interesa Unije
Za potrebe ove Direktive, „financijski interesi Unije” znači sva imovine i obveze kojom upravljaju Unija i njezine institucije, tijela i agencije ili se njima upravlja u njihovo ime, te sve njihovo financijsko poslovanje, uključujući aktivnosti zaduživanja i kreditiranja kao i, posebno, sve prihode i rashode obuhvaćene, stečene ili uplaćene: [Am. 12]
(a) proračunom Unije;
(b) proračunima institucija, tijela, ureda i agencija uspostavljenih u okviru Ugovora skladu s Ugovorima ili proračunima kojima oni izravno ili neizravno upravljaju ili ih nadziru. [Am. 13]
Glava II.
Kaznena djela u području sprečavanja i suzbijanja prijevara koje utječu na financijske interese Unije
Članak 3.
Prijevara koja utječe na financijske interese Unije
Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je sljedeće ponašanje, kada je počinjeno namjerno, kažnjivo kao kazneno djelo:
(a) u odnosu na rashode, svaka radnja i propust koji se odnose na:
i. upotrebu ili prikazivanje pogrešnih, netočnih ili nepotpunih izvještaja ili dokumenata, čiji je učinak pronevjera ili bespravno zadržavanje sredstava iz proračuna Unije ili proračuna kojima upravlja Unija, ili u njezino ime,
ii. neobjavljivanje informacija kojim se krše posebne obveze s istim učinkom ili
iii. nepravičnu primjenu obveza ili rashoda u svrhe različite od onih za koje su dodijeljeni;
(b) u odnosu na prihode, svaka radnja i propust koji se odnose na:
i. upotrebu ili prikazivanje pogrešnih, netočnih ili nepotpunih izjava ili dokumenata, čiji je učinak nezakonito smanjenje sredstava iz proračuna Unije ili proračuna kojima upravlja Unija, ili u njezino ime,
ii. neobjavljivanje informacija kojim se krše posebne obveze s istim učinkom ili
iii. nepravičnu primjenu zakonski dobivene koristi s istim učinkom.
Članak 4.
Kaznena djela povezana s prijevarama koje utječu na financijske interese Unije
1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je bilo kakvo pružanje informacija ili nepoštivanje obveze pružanja informacija odgovornim tijelima ili vlastima u postupku javne nabave ili dodjele bespovratnih sredstava koje uključuju financijske interese Unije, od strane kandidata ili ponuditelja, ili osoba odgovornih za ili uključenih u pripremu odgovora na poziv na podnošenje ponuda ili zahtjeva za dodjelu bespovratnih sredstava takvih sudionika, u slučajevima kada je to učinjeno namjerno i s ciljem zaobilaženja ili izvrtanja primjene kriterija prihvatljivosti, isključenja, izbora ili dodjele, ili narušavanja ili uništavanja tržišnog natjecanja među ponuditeljima, kažnjivo kao kazneno djelo. [Am. 14]
2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je pranje novca, kao što je definirano člankom 1. stavkom 2. Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(12), koje uključuje imovinu ili prihod stečenstečenu prekršajima obuhvaćenima ovom Direktivom kažnjivo kao kazneno djelo. [Am. 15]
3. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su pasivna korupcija i aktivna korupcija je sljedeće ponašanje, kada počinjeno su počinjene namjerno, kažnjive kao kaznena djela.kažnjivo kao kazneno djelo:
(a)Za potrebe ove Direktive, pasivna korupcija znači namjerna radnja javnog dužnosnika koji izravno ili putem posrednika traži ili unaprijed prihvaća prednosti bilo koje vrste, za sebe ili treću stranu, ili prihvaća obećanje o takvoj prednosti, kako bi djelovao, odgodio djelovanje ili se suzdržao od djelovanja sukladno svojoj dužnosti ili obavljao svoje funkcije, kršeći ili ne svoje službene dužnosti, na način koji šteti ili će vjerojatno štetiti financijskim interesima Unije. (pasivna korupcija);
(b)namjernaza potrebe ove Direktive, aktivna korupcija znači radnja osobe koja obećava, nudi ili daje, izravno ili putem posrednika, prednost bilo koje vrste nekom javnom dužnosniku za sebe ili za treću stranu, kako bi djelovao, odgodio djelovanje ili se suzdržao od djelovanja sukladno svojoj dužnosti ili pri obavljanju svoje funkcije na način koji šteti ili bi mogao štetiti financijskim interesima Unije, ili za takve radnje u prošlosti.(aktivna korupcija).
4. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da jepronevjera, kada počinjena namjerno, kažnjiva namjerni čin osiguravanja ili isplate sredstava, prisvajanja imovine ili korištenja njome, od strane dužnosnika suprotno njihovoj izvornoj namjeni i s ciljem nanošenja štete financijskim interesima Unije, kažnjiv kao kazneno djelo (pronevjera).
Za potrebe ove Direktive, pronevjera znači čin osiguravanja ili isplate sredstava, prisvajanja imovine ili korištenja njome, od strane javnog dužnosnika suprotno njihovoj namjeni, koje šteti financijskim interesima Unije. [Am. 17]
5. Za potrebe ovog članka, „javni dužnosnik” znači:
(a) svaka osoba koja vrši poslove pružanja javnih usluga za Unijusvaki dužnosnik Unije ili nacionalni dužnosnik druge države članice ilii svaki nacionalni dužnosnik treće zemlje obavljanjem zakonodavne, administrativne ili sudbene dužnosti;
Pojam „dužnosnik Unije” znači:
(i) svaka osoba koja je dužnosnik ili drugi ugovorni zaposlenik u smislu Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjetima zaposlenja ostalih djelatnika Europske unije („Pravilnik o osoblju”),
(ii) svaka osoba koju su države članice ili neko javno ili privatno tijelo uputili u instituciju, tijelo, ured ili agenciju Europsku uniju i koja obavlja dužnosti istovjetne dužnostima dužnosnika Unije ili drugih službenika.
Članovi tijela, ureda ili agencija osnovanih u skladu s Ugovorima i osoblje tih tijela, uredi ili agencije tretirat će se kao dužnosnici Unije s obzirom na to da se Pravilnik o osoblju na njih ne primjenjuje;
Naziv „nacionalni dužnosnik” upućuje na definiciju „dužnosnika” ili „javnog dužnosnika” u nacionalnom zakonodavstvu države članice ili treće zemlje u kojoj dotična osoba obavlja svoju funkciju.
Bez obzira na to, u slučaju postupaka koji uključuju dužnosnika države članice ili nacionalnog dužnosnika treće zemlje koje je pokrenula druga država članica, ona je dužna primjenjivati definiciju „nacionalnog dužnosnika” samo ako je ta definicija usklađena s njezinim nacionalnim zakonodavstvom;
(b) svaka druga osoba kojoj su povjereni i koja obavlja poslove pružanja javnih usluga koji uključuju upravljanje ili odluke u vezi s financijskim interesima Unijeza Uniju ili u državama članicama ili trećim zemljama, ali ne vrši takvu dužnost, koja sudjeluje u upravljanju financijskim interesima Unije ili donošenju odluka u vezi s njima. [Am. 18]
Glava III.
Opće odredbe o kaznenim djelima u području sprečavanja i suzbijanja prijevara koje utječu na financijske interese Unije
Članak 5
Poticanje, pomaganje i nagovaranje, pokušaj
1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su poticanje, pomaganje ili nagovaranje na kaznena počinjenje kaznenih djela iz članaka 3. i 4.glave II. kažnjivi kao kaznena djela. [Am. 19]
2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je pokušaj počinjenja bilo kojeg kaznenog djela iz članka 3. ilii članka 4. stavka 4. kažnjiv kao kazneno djelo. [Am. 20]
Članak 6.
Odgovornost pravnih osoba
1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pravne osobe mogu biti smatrane odgovornima za sva kaznena djela iz glave II. koja u njihovu korist počini bilo koja osoba samostalno ili kao član tijela te pravne osobe, čiji se rukovodeći položaj kod te pravne osobe temelji na:
(a) ovlasti za zastupanje pravne osobe;
(b) ovlasti za donošenje odluka u ime pravne osobe ili
(c) ovlasti za provedbu nadzora unutar pravne osobe.
2. Države članice također poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pravne osobe mogu biti smatrane odgovornima ako je nedostatak nadzora ili kontrole osobe iz stavka 1. omogućio počinjenje bilo kojeg kaznenog djela iz članaka 3., 4. i 5.glave II. u korist te pravne osobe ili osobe u nadležnosti te pravne osobe. [Am. 22]
3. Odgovornost pravne osobe iz stavaka 1. i 2. ne isključuje kaznene postupke protiv fizičkih osoba koje su počinitelji kaznenih djela iz članaka 3. i 4.glave II. ili kazneno odgovorne u skladu s člankom 5.
4. U svrhu ove Direktive, „pravna osoba” znači svaki pravni subjekt koji ima pravnu osobnost prema primjenjivom pravu, osim država ili drugih javnih tijela u obnašanju državne vlasti te javnih međunarodnih organizacija;
Članak 7.
Kazne za fizičke osobe
1. Kad je riječ o fizičkim osobama, države članice osiguravaju da su kaznena djela iz glave II.članaka 3., 4. i 5. kažnjiva djelotvornim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznenim sankcijama, uključujući novčane kazne i kazne zatvora, kao što je navedeno u članku 8. [Am. 24]
2. U slučaju manjih kaznenih djela kojima je uzrokovana šteta manja od 10 0005 000 EUR te stečena korist manja od 5 000 10 000 EUR, a ne uključuju osobito ozbiljneotegotne okolnosti, države članice mogu nametnuti sankcije koje nisu nužnone moraju dodijeliti kaznene sankcije . [Am. 25]
3. Stavkom 1. ovog članka ne dovodi se u pitanje izvršavanje disciplinskih ovlasti na javnim dužnosnicima od strane nadležnih tijela, kao što je određeno člankom 4. stavkom 5. [Am. 26]
4. Države članice osiguravaju da se sankcije druge naravi koje se ne mogu poistovjetiti s kaznenim djelima i koje su već nametnute istoj osobi za isto ponašanje mogu uzeti u obzir pri kažnjavanju te osobe za kazneno djelo iz glave II.
Članak 8.
Pragovi kazne zatvora
1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su kaznena djela iz članka 3. i članka 4. stavaka 1. i 4., koja uključuju korist ili štetu od najmanje 50 000 100 000 EUR, kažnjiva: [Am. 43]
(a) minimalnom kaznom zatvora u trajanju od najmanje 6 mjeseci; [Am. 27]
(b) maksimalnom kaznom zatvora u trajanju od najmanje 5 godina;
Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su kaznena djela iz članka 4. stavaka 2. i 3., koja uključuju korist ili štetu od najmanje 30 000 EUR, kažnjiva:
(a) minimalnom kaznom zatvora u trajanju od najmanje 6 mjeseci; [Am. 28]
(b) maksimalnom kaznom zatvora u trajanju od najmanje 5 godina;
2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su kaznena djela iz članaka 3., 4. i 5glave II. kažnjiva maksimalnom kaznom zatvora u trajanju od barem 10 godina ako je kazneno djelo počinjeno u okviru zločinačke organizacije u smislu Okvirne odluke 2008/841/JAI. [Am. 30]
Članak 8.a
Otegotne okolnosti
Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se, u slučaju utvrđivanja da je kazneno djelo iz članaka 3., 4. ili 5. počinjeno u okviru zločinačke organizacije u smislu Okvirne odluke 2008/841/JAI, ta činjenica smatra otegotnom okolnošću prilikom donošenja presude. [Am. 31]
Članak 9.
Vrste minimalnih sankcija za pravne osobe
Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je pravna osoba koja se smatra odgovornom u skladu s člankom 6. podložna djelotvornim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama, koje uključuju kaznenopravne ili upravnenovčane kazne, a mogu uključivati i druge sankcije, kao što su:
(a) ukidanje prava na javne naknade ili pomoć;
(aa) privremeno ili trajno isključenje iz postupaka javnog nadmetanja Unije; [Am. 32]
(b) privremena ili stalna zabrana obavljanja trgovačke djelatnosti;
(c) stavljanje pod sudski nadzor;
(d) sudski nalog za likvidaciju;
(e) privremeno ili trajno zatvaranje ustanova koje su korištene za počinjenje kaznenog djela.
Članak 9.a
Načelo ne bis in idem
Države članice u svojem nacionalnom kaznenom pravu primjenjuju načelo „ne bis in idem”, prema kojemu se protiv osobe čiji sudski postupak u državi članici još traje ne može pokrenuti kazneni postupak u drugoj državi članici na temelju istih činjenica, pod uvjetom da je kazna dodijeljena, provedena, u postupku provođenja ili se više ne može provoditi prema zakonima države u kojoj je donesena presuda. [Am. 33]
Članak 10.
Zamrzavanje i zapljena
Države članice osiguravaju zamrzavanje i zapljenu prihoda i sredstava od kaznenih djela iz glave II. u skladu s Direktivom 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća (13).
Članak 11.
Nadležnost
1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi utvrdile svoju nadležnost kad je riječ o kaznenim djelima iz glave II.članaka 3., 4. i 5. kada je::
(a) počinitelj je njihov državljanin ili ima boravište na njihovu teritoriju; ili
(b) počinitelj je njezin državljanin.
(c) počinitelj podliježe Pravilniku o osoblju ili mu je podlijegao u trenutku izvršenja kaznenog djela. [Am. 34]
2. Za slučaj iz točke (b) stavka 1. države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da njihova nadležnost nije podložna uvjetu da kazneni progon može započeti samo nakon izvješća žrtve u mjestu u kojem je kazneno djelo počinjeno ili prijave države mjesta u kojem je ono počinjeno.
3. Države članice osiguravaju da njihova nadležnost uključuje situacije u kojima je kazneno djelo počinjeno sredstvima informacijske i komunikacijske tehnologije kojima se pristupilo s njihova područja.
Članak 12.
Zastara za kaznena djela koja utječu na financijske interese Unije
1. Države članice osiguravaju rok zastare u kojem su mogući istraga, kazneni progon, suđenje i sudska presuda za kazneno djelo iz glave II. i članka 5.od najmanje pet godina od trenutka kada je kazneno djelo počinjeno.
2. Države članice osiguravaju da zastara bude prekinuta i ponovno pokrenuta nakon svake radnje nadležnoga nacionalnog tijela, posebice uključujući stvarni početak istrage ili kaznenog progona, do najmanje deset godina od trenutka kada je kazneno djelo počinjeno.
3. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućile provedbu kazne određene nakon pravomoćne presude za kazneno djelo iz glave II. i članka 5. za dovoljno razdoblje od ne manje od 10 godina od trenutka pravomoćne presude.
Članak 13.
Povrat
Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje povrat neopravdano isplaćenih iznosa u vezi s počinjenim kaznenim djelima iz glave II.članaka 3., 4. i 5.
Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale hitan povrat takvih iznosa i njihov prijenos u proračun Unije, ne dovodeći u pitanje relevantna pravila pojedinih sektora Unije o financijskim ispravcima i povratu neopravdano potrošenih iznosa. Države članice također redovito dokumentiraju vraćene iznose te obavještavaju relevantne institucije ili tijela Unije o tim iznosima ili, ako još nisu vraćeni, o razlozima zbog kojih nisu mogli biti vraćeni. [Am. 35]
Članak 14.
Interakcija s drugim primjenjivim pravnim aktima Unije
Primjena upravnih mjera, sankcija i kazni, kao što je utvrđeno pravom Unije, posebno u okviru značenja članaka 4. i 5. Uredbe Vijeća br. 2988/95(14) ili nacionalnim pravom donesenom u skladu s posebnim obvezama prava Unije, ne dovodi u pitanje ovu Direktivu. Države članice osiguravaju da svaki kazneni postupak započet na temelju nacionalnih odredbi kojima se primjenjuje ova Direktiva ne utječe na odgovarajuću i djelotvornu primjenu upravnih mjera, sankcija i kazni koje se ne mogu poistovjetiti s kaznenim postupcima navedenima u pravu Unije ili nacionalnim provedbenim odredbama.
Glava IV.
Završne odredbe
Članak 15.
Suradnja između država članica i Komisije (Europski ured za borbu protiv prijevara) [Am. 36]
1. Ne dovodeći u pitanje pravila o prekograničnoj suradnji i uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim pitanjima, države članice, Eurojust i Komisija, u skladu s vlastitim nadležnostima, međusobno surađuju u borbi protiv kaznenih djela iz glave II članaka 3., 4. i 5. S tim u vezi, Komisija, i po potrebi Eurojust, pruža tehničku i operativnu pomoć kakvu nadležna nacionalna tijela mogu zatrebati radi olakšavanja koordinacije njihovih istraga. [Am. 37]
2. Nadležna tijela u državama članicama mogu, u skladu s vlastitim nadležnostima, razmjenjivati informacije s Komisijom i Eurojustom kako bi olakšale utvrđivanje činjenica i osigurale djelotvorne mjere za kaznena djela iz članaka 3., 4. i 5.glave II. Komisija, Eurojust i nadležna nacionalna tijela u svakom pojedinačnom slučaju postupaju u skladu s člankom 6. Ugovora o Europskoj uniji, Poveljom o temeljnim pravima Europske unije i primjenjivim zakonodavstvom Unije o zaštiti osobnih podataka te uzimaju u obzir zahtjeve za povjerljivost istrage i zaštitu podataka. S tim u vezi, kada dostavlja informacije Komisiji i Eurojustu, država članica može postaviti određene zahtjeve koji obuhvaćaju korištenje informacijama, bilo od strane Komisije, Eurojusta ili druge države članice kojoj je ta informacija možda proslijeđena. [Am. 38]
2a. Europski revizorski sud, nacionalne revizijske institucije, primjerice za nadzor transakcija u okviru podijeljenog upravljanja, i revizori nadležni za revizije proračuna institucija, tijela i agencija uspostavljenih u skladu s Ugovorima ili proračuna kojima institucije upravljaju ili ih nadziru, obavještavaju OLAF o kaznenim djelima za koja su saznali tijekom izvršavanja svojih dužnosti. [Am. 39]
2b. Dužnosnici Unije obavještavajuOLAF o kaznenim djelima za koja su saznali tijekom izvršavanja svojih dužnosti. [Am. 40]
Članak 16.
Stavljanje izvan snage konvencija kaznenog prava za zaštitu financijskih interesa Europskih zajednica
Konvencija o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica od 26. srpnja 1995., uključujući njezine protokole od 27. rujna 1996., 29. studenoga 1996. i 19. lipnja 1997., stavlja se izvan snage od [dan primjene članka 17. stavka 1., drugog podstavka].
Članak 17.
Prijenos
1. Države članice najkasnije do … usvajaju i objavljuju zakone, uredbe i upravne odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredbi.
One primjenjuju te odredbe od ...
Kada države članice donesu te odredbe, one prilikom službene objave sadrže uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine upućivanja.
2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredbi nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Članak 17.a
Izvješćivanje, statistički podaci i procjena
1. Komisija do [24 mjeseca nakon roka za provedbu ove Direktive], i nakon toga na godišnjoj razini, podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem se ocjenjuje razina u kojoj je država članica provela potrebne mjere radi usklađivanja s ovom Direktivom i procjenjuje učinkovitost ove Direktive u ostvarenju njenih ciljeva.
Ta izvješća odnose se na informacije koje je država članica učinila dostupnima u skladu sa stavkom 2.
2. Države članice redovito prikupljaju i održavaju sveobuhvatne statističke podatke odgovarajućih tijela kako bi provodile preglede učinkovitosti svojih sustava koji su uspostavljeni da štite financijske interese Europske unije. Prikupljeni statistički podaci šalju se Komisiji na godišnjoj razini te obuhvaćaju:
(a) broj započetih kaznenih postupaka podijeljen na broj odbačenih postupaka, broj postupaka koji rezultiraju oslobađanjem, broj koji rezultira osudom i broj postupaka u tijeku,
(b) vraćena i ne vraćena sredstva od kaznenih postupaka,
(c) broj odbijenih zahtjeva za pružanje pomoći zaprimljenih od druge države članice, podijeljen na broj primljenih i broj odbijenih zahtjeva.
3. Komisija do [60 mjeseci nakon roka za provedbu ove Direktive] Europskom parlamentu i Vijeću podnosi potpunu procjenu ove Direktive na temelju stečenog iskustva i osobito na temelju izvješća i statističkih podataka u skladu sa stavcima 1. i 2. Komisija po potrebi istovremeno podnosi prijedlog izmjene ove Direktive, uzimajući u obzir ishod procjene. [Am. 41]
Članak 18.
Stupanje na snagu
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Okvirna odluka Vijeća 2008/977/JHA od 27. studenog 2008. o zaštiti osobnih podataka koji se obrađuju u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (SL L 350, 30.12.2008., str. 60.)
Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
Direktiva 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (SL L 309, 25.11.2005., str. 15.).
Direktiva 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji (SL L 127, 29.4.2014., str, 39.).