Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda, a posebno članak 5. u kojem je zločin agresije naveden kao jedno od najtežih kaznenih djela u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda,

–  uzimajući u obzir izmjene Rimskog statuta koje su usvojene na revizijskoj konferenciji održanoj u Kampali (Uganda) 2010., osobito u pogledu Rezolucije RC/Res. 6 koja se odnosi na zločin agresije,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2011/168/ZVSP i upućivanje na izmjene iz Kampale u toj odluci,

–  uzimajući u obzir reviziju akcijskog plana (usvojenog 12. srpnja 2011.) u skladu s Odlukom Vijeća 2011/168/ZVSP,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2010. o konferenciji o reviziji Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda održanoj u Kampali (Uganda)(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. studenog 2011. o podršci EU-a Međunarodnom kaznenom sudu: suočavanje s izazovima i prevladavanje poteškoća,(2)

–  uzimajući u obzir svoje prijašnje rezolucije o godišnjim izvješćima o ljudskim pravima u svijetu i politici Europske unije u tim pitanjima, uključujući posljedice za stratešku politiku EU-a na području ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir Deveto izvješće Međunarodnog kaznenog suda Ujedinjenim narodima za 2012/2013,

–  uzimajući u obzir ishod 25. sjednice Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava održane u travnju 2014.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine Latinskoameričkog parlamenta od 19. i 20. listopada 2013. naslovljenu „Promicanje Međunarodnog kaznenog suda i ratifikacija izmjena iz Kampale” (AO/2013/07XXIX),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Skupštine država potpisnica Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda od 27. studenog 2013. naslovljenu „Jačanje Međunarodnog kaznenog suda i Skupštine država potpisnica”, u kojoj se izražava poziv budućim državama potpisnicama da ratificiraju izmijenjeni Statut, poziv svim državama potpisnicama da razmotre ratificiranje izmjena te u kojoj se potvrđuje da je više država potpisnica nedavno ratificiralo izmjene (ICC-ASP/12/Res.8),

–  uzimajući u obzir Priručnik o ratifikaciji i provedbi izmjena Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda donesenih u Kampali, koji su izradili Stalna misija Kneževine Lihtenštajn pri Ujedinjenim narodima, Svjetski institut za sprečavanje agresije i Lihtenštajnski institut za samoodređenje pri Sveučilištu Princeton,

–  uzimajući u obzir Međunarodni dan pravde, koji se obilježava 17. srpnja kada se slavi napredak u smislu veće odgovornosti za zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i genocid,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su države članice Europske unije čvrsti saveznici Međunarodnog kaznenog suda od njegova začetka i da mu pružaju financijsku, političku, diplomatsku i logističku potporu dok istodobno promiču univerzalnost Rimskog statuta i brane njegov integritet s ciljem da se ojača nezavisnost Suda;

B.  budući da je Parlament 17. studenog 2011.(3) pozdravio donošenje izmjena Rimskog statuta u Kampali, uključujući izmjene koje se odnose na zločin agresije, te pozvao sve države članice da ih ratificiraju i ugrade u svoje nacionalno zakonodavstvo;

C.  budući da je Parlament 18. travnja 2012. naknadno donio rezoluciju(4) i pozvao Vijeće i Komisiju da iskoriste svoj međunarodni autoritet u interesu jamčenja i jačanja univerzalnosti Rimskog statuta za određivanje međunarodno dogovorene definicije čina agresije kojom se krši međunarodno pravo;

D.  budući da će se ratifikacijom izmjena Rimskog statuta usvojenih u Kampali koje se odnose na zločin agresije od strane najmanje 30 država potpisnica i odlukom koju će nakon 1. siječnja 2017. donijeti dvotrećinska većina država potpisnica omogućiti uspostava stalnog sustava međunarodne kaznene odgovornosti tako da se kažnjavaju zločini agresije;

E.  budući da su Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda potpisale 122 zemlje;

F.  budući da je do sada 14 država potpisnica ratificiralo izmjene iz Kampale koje se odnose na zločin agresije, uključujući osam država članica EU-a: Belgiju, Hrvatsku, Cipar, Estoniju, Njemačku, Luksemburg, Slovačku i Sloveniju; budući da najmanje 35 država potpisnica trenutačno aktivno radi na ratifikaciji izmjena koje se odnose na zločin agresije, a druge su se obvezale na ratifikaciju;

G.  budući da je 8. svibnja 2012. Lihtenštajn prvi ratificirao izmjene koje se odnose na zločin agresije, zajedno s izmjenama članka 8. (ratni zločini), donesene na konferenciji o reviziji Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda održanoj 2010. u Kampali (Uganda);

H.  budući da države koje nisu potpisnice Rimskog statuta mogu taj statut ratificirati, zajedno s izmjenama iz Kampale, i tako doprinijeti aktivaciji nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda za zločin agresije;

I.  budući da su izmjene iz Kampale potpuno sukladne s Poveljom Ujedinjenih naroda jer se kriminaliziraju samo najteži oblici protupravne uporabe sile, odnosno oni koji po svojoj „naravi, ozbiljnosti i opsegu” predstavljaju očito kršenje Povelje UN-a;

J.  budući da će nadležnost Međunarodnog kaznenog suda u pitanjima zločina agresije doprinijeti vladavini prava na međunarodnoj razini te međunarodnom miru i sigurnosti tako što će odvraćati od protupravne upotrebe sile i na taj način proaktivno doprinijeti sprječavanju takvih zločina i jačanju trajnog mira;

K.  budući da će ratifikacija dviju izmjena iz Kampale od strane država potpisnica i aktivacija nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda za zločin agresije doprinijeti okončanju prakse nekažnjavanja počinitelja tog zločina;

L.  budući da će ratifikacija izmjena iz Kampale i aktivacija nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda u pitanjima zločina agresije doprinijeti zaštiti ljudskih prava tako što će se kriminalizirati čin agresije koji često predstavlja početak u uzročnom nizu ozbiljnih povreda ljudskih prava i teškog kršenja odredbi međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o ljudskim pravima;

M.  budući da će se kriminalizacijom čina agresije zaštititi i pravo na život protupravno unovačenih vojnika i onih čija je država napadnuta, te tako ispraviti propusti u Rimskom statutu i međunarodnom humanitarnom pravu, čija je trenutačna namjena samo zaštiti civile i druge kategorije „zaštićenih osoba”;

N.  budući da će se aktivacijom nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda u pitanjima zločina agresije doprinijeti univerzalnosti Rimskog statuta s obzirom na to da bi više država moglo biti zainteresirano za ratifikaciju dovršenog Rimskog statuta, zajedno s izmjenama iz Kampale, što također doprinosi ostvarenju njihova nacionalnog političkog cilja, a to je sprječavanje protupravne upotrebe sile protiv njih;

1.  ponavlja svoju podršku radu Međunarodnog kaznenog suda u cilju ukidanja prakse nekažnjavanja počinitelja najtežih zločina kojima se bavi međunarodna zajednica;

2.  poziva Europsku uniju da donese zajednički stav o zločinu agresije i izmjenama iz Kampale;

3.  naglašava važnost načela univerzalnosti Rimskog statuta i poziva Europsku uniju da preuzme vodeću ulogu u nastojanjima da izmjene iz Kampale koje se odnose na zločin agresije stupe na snagu, da podupre nastojanja potrebna da bi se taj cilj ostvario i da potakne svoje države članice da najprije ratificiraju izmjene te da zatim aktivno podupru jednokratnu odluku Skupštine država potpisnica Rimskog statuta, nakon što se provede potrebna ratifikacija u 30 država članica, da se aktivira nadležnost Međunarodnog kaznenog suda u pitanjima zločina agresije;

4.  ističe da je potrebno aktivno promicati potporu Međunarodnom kaznenom sudu, ratifikaciju izmijenjenog Rimskog statuta i ratifikacije dviju izmjena iz Kampale u okviru svih vanjskih aktivnosti EU-a, među ostalim djelovanjem posebnog izvjestitelja EU-a za ljudska prava i izaslanstava EU-a na terenu, te uključujući tehničku pomoć državama koje nastoje ostvariti ratifikaciju i/ili provedbu; u tom smislu poziva Europsku uniju i njezine države članice da u budućnosti iznova podrže Međunarodni kazneni sud, između ostaloga i financijski;

5.  poziva Europsku uniju da se obveže na borbu protiv genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i zločina agresije te da se zalaže za to da borba protiv prakse nekažnjavanja teških kršenja ljudskih prava postane prioritetom Europske unije i njezinih država članica u vanjskim odnosima; poziva visoku predstavnicu / potpredsjednicu Komisije da uloži dodatne napore u promicanje provedbe i poštovanja normi međunarodnog humanitarnog prava općenito, uključujući i od strane nedržavnih oružanih skupina;

6.  poziva države članice Europske unije da hitro usklade nacionalno zakonodavstvo s definicijama sadržanima u izmjenama iz Kampale i drugim obvezama iz Rimskog statuta, da omoguće istrage i progon kaznenih djela na nacionalnoj razini od strane država članica EU-a i da surađuju sa Sudom;

7.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica Europske unije, potpredsjednici Komisije / visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku Europske unije za ljudska prava i predsjedniku Međunarodnog kaznenog suda.

(1) SL C 161 E, 31.5.2011., str. 78. (2) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 115. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2011)0507. (4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0126.