Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prijašnje rezolucije o Uzbekistanu,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o provedbi strategije EU-a za središnju Aziju(1),

–  uzimajući u obzir Strategiju EU-a za novo partnerstvo sa središnjom Azijom, koju je Europsko vijeće donijelo 21. i 22. lipnja 2007., te zajedničko izvješće Komisije i Vijeća o napretku od 24. lipnja 2008. i 28. lipnja 2010.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove iz listopada 2009. i 2010.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a(2),

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega i koje je 12. svibnja 2014. donijelo Vijeće za vanjske poslove,

–  uzimajući u obzir najave s ministarskog sastanka EU-a i zemalja središnje Azije, održanog 20. studenog 2013., o pružanju financijskih sredstava u iznosu od jedne milijarde eura zemljama središnje Azije u razdoblju od 2014. do 2020. u okviru Instrumenta EU-a za razvojnu suradnju,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su obveze koje je Uzbekistan preuzeo u pogledu zaštite ljudskih prava, uključujući slobodu izražavanja, okupljanja, udruživanja i vjere zajamčenu Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, te u pogledu zabrane mučenja sadržane u Konvenciji protiv mučenja, donijele malo pozitivnih rezultata;

B.  budući da su uzbečke vlasti na temelju politički motiviranih optužbi uhitile tisuće osoba da bi nametnule svoju represivnu vladavinu, pri čemu su im meta bili aktivisti na području zaštite ljudskih prava i oporbeni aktivisti, novinari, vjernici, umjetnici i druge osobe koje doživljavaju kao kritičare, te budući da se Uzbekistan nalazi na 166. mjestu (od 180 zemalja) na svjetskom indeksu slobode medija koji sastavljaju reporteri bez granica i da nevladina organizacija Freedom House smatra da ta zemlja, njezino novinarstvo i internet „nisu slobodni”; budući da se u Uzbekistanu digitalne slobode sustavno ograničavaju i krše;

C.  budući da se među onima koji su uhićeni bez razloga, osim zbog mirnog korištenja svojim pravom na slobodu izražavanja, nalazi 15 vrlo poznatih boraca za ljudska prava(3), pet novinara(4), četiri mirna oporbena politička aktivista(5) te tri neovisne vjerske osobe(6); budući da se sedam drugih smatraju kritičarima vlasti i svjedocima masakra u Andidžanu koji se dogodio 13. svibnja 2005. kad su uzbečke vlasti ustrijelile i ubile stotine uglavnom mirnih prosvjednika(7); budući da je zdravlje mnogih uhićenih ozbiljno narušeno, da ih se muči i da su im kazne proizvoljno produljene tijekom boravka u zatvoru;

D.  budući da je uzbečka vlada, suočena s ustrajnim vanjskim pritiskom, uključujući sankcije, ograničavanje vojne pomoći te druge oblike oštre, javne i konkretne kritike koju su uputili njezini međunarodni partneri, odgovorila poduzimanjem postupnih koraka ka poboljšanju stanja ljudskih prava, između ostalog puštanjem na slobodu nekih osoba uhićenih na temelju politički motiviranih optužbi uoči održavanja bilateralnih sastanaka na vrhu ili posjeta na visokoj razini;

E.  budući da uzbečka vlada i dalje odbija provođenje neovisne istrage o masakru počinjenom 2005. nad stotinama osoba u Andidžanu; budući da više od 200 osoba i dalje služi kazne u vezi s događajima iz Andidžana nakon održavanja suđenja zatvorenih za javnost obilježenih ozbiljnim kršenjem postupaka i naznakama da je možda provođeno mučenje radi iznuđivanja priznanja; budući da neka kaznena djela povezana s masakrom u Andidžanu, kao i kazneno djelo mučenja podliježu općoj nadležnosti;

F.  budući da je 2009. i 2010. Vijeće ukinulo sankcije EU-a „radi poticanja uzbečkih vlasti na poduzimanje daljnjih znatnih koraka za poboljšanje vladavine prava i stanja ljudskih prava na terenu”, navodeći nadalje da „će Vijeće pomno i stalno nadzirati stanje ljudskih prava u Uzbekistanu” te da „će dubina i kvaliteta dijaloga i suradnje ovisiti o uzbečkim reformama”;

G.  budući da su, prema najnovijim izvješćima, prisilni i dječji rad za vrijeme žetve pamuka i dalje široko rasprostranjeni unatoč obećanju uzbečkih vlasti da će ograničiti takvu praksu, te budući da uzbečka vlada, prema izvješću Međunarodne organizacije rada od 19. studenog 2013., prisiljava milijun uzbečkih građana, odraslih i djece, na žetvu pamuka pod neprihvatljivim uvjetima i kažnjava one koji to odbiju;

H.  budući da pregovori o pristupanju Uzbekistana WTO-u i dalje traju te budući da Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Uzbekistana sadrži jasnu klauzulu o poštovanju demokracije i ljudskih prava koje su potpisnice obvezne poštovati;

1.  ističe važnost odnosa između EU-a i Uzbekistana te jačanja političke i gospodarske suradnje, no naglašava također da se ti odnosi moraju temeljiti na obostranom poštovanju načela demokracije, vladavine prava i ljudskih prava, kao što je jasno utvrđeno u Sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Uzbekistana;

2.  poziva na hitno i bezuvjetno oslobađanje svih koji su uhićeni na temelju politički motiviranih optužbi, zatvoreni zbog mirnog izražavanja svojih političkih stavova, aktivizma civilnog društva, novinarskog djelovanja ili vjerskih stajališta;

3.  naglašava da bi se svima koji su navodno sudjelovali u činovima nasilja trebalo omogućiti novo pravedno suđenje u skladu s međunarodnim standardima i da bi, u slučaju da ih se proglasi krivima, trebali biti podvrgnuti kaznenim i/ili administrativnim sankcijama koje su također u skladu s međunarodnim standardima;

4.  poziva uzbečke vlasti da ne dopuštaju nasilje i da hitno i bezuvjetno prekinu sve vrste mučenja i zlostavljanja u zatvorima te zlostavljanja u pritvoru i kaznionicama prije suđenja, među ostalim i osiguravanjem neometanog pristupa savjetovanju u svim stadijima istrage, osiguravanjem brzog pristupa odgovarajućoj liječničkoj skrbi i ponovnom uspostavom nezavisnog promatranja zatvora, te da obiteljima svih zatvorenika daju potpune informacije o lokaciji i trenutačnom zdravstvenom stanju njihovih srodnika;

5.  poziva uzbečke vlasti da istraže i pozovu na odgovornost sve službenike, osoblje službe osiguranja i osoblje kaznenog sustava za koje se tvrdi da su mučili ili zlostavljali zatvorenike i osobe u pritvoru ili im odbili zahtjev za liječničku skrb;

6.  poziva Uzbekistan da poštuje sve međunarodne preporuke protiv mučenja, da trenutačno zatvori zatvor 64/71 u Jaslyku i da odobri neriješene zahtjeve u okviru 11 posebnih postupaka UN-a za posjet Uzbekistanu, uključujući posebnog izvjestitelja UN-a za mučenje, i da Međunarodnom odboru Crvenog križa i drugim nezavisnim promatračima dopusti neometano nezavisno promatranje zatvora;

7.  poziva uzbečku vladu da zatvorenike zatočene na temelju politički motiviranih optužbi koji ispunjavaju uvjete za amnestiju ne izuzima iz godišnjih izjava o amnestiji te da samovoljno ne produljuje zatvorske kazne zbog lakših prekršaja ili „kršenja zatvorskih pravila” prema članku 221. kaznenog zakona o „nepridržavanju uvjeta kazne”;

8.  poziva uzbečke vlasti da zaštite prava žena i pri tome posebno poštuju preporuke Odbora UN-a protiv mučenja;

9.  poziva Visoku predstavnicu EU-a, Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da hitno počnu provoditi strategiju kojom će prisiliti Uzbekistan na konkretna, mjerljiva poboljšanja na području ljudskih prava u idućih nekoliko mjeseci, te da desetu obljetnicu masakra u Andižanu, koja se obilježava sljedeće godine, odrede kao rok za postizanje napretka; poziva ESVD da Parlamentu dostavi informacije o predstavnicima uzbečkog režima koji se smatraju odgovornima za zločine počinjene u Andižanu, uključujući njih 12 kojima je EU nakon masakra nametnuo sankcije koje su kasnije ukinute;

10.  ističe činjenicu da bi konkretna poboljšanja trebala obuhvaćati sljedeće uvjete koje su 2010. utvrdili ministri vanjskih poslova EU-a: 1) oslobađanje svih zatvorenih boraca za ljudska prava i zatvorenika savjesti; 2) dopuštanje nevladinim organizacijama u zemlji da neometano djeluju; 3) puna suradnja sa svim mjerodavnim posebnim izvjestiteljima UN-a; 4) jamčenje slobode govora i medija; 5) daljnja provedba konvencija protiv dječjeg rada; i 6) potpuno usklađivanje izbornih postupaka s međunarodnim standardima;

11.  smatra da bi, ne bude li vidljivog napretka u tim područjima, EU trebao preuzeti inicijativu i predložiti rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava pod točkom 4. te tako uspostaviti posebni mehanizam za Uzbekistan kojim bi se osigurala postojana i proaktivna uključenost Vijeća za ljudska prava u obliku praćenja, javnog izvještavanja i rasprave o stanju ljudskih prava u Uzbekistanu;

12.  nadalje poziva EU da, budući da nema potrebe za se Vijeću za suradnju dostave relevantne informacije o situaciji, s obzirom na to da se radi o iznimno hitnom slučaju, u skladu s člancima 2. i 95. Sporazuma o partnerstvu i suradnji, obavijesti Uzbekistan da će mu, ako u sljedećih šest mjeseci ne ostvari napredak u navedenim pitanjima ljudskih prava, EU izreći ciljane kaznene mjere;

13.  poziva države članice da postupaju u skladu s Kodeksom ponašanja o izvozu oružja i da poštuju izvozne propise za robu s dvojnom namjenom;

14.  poziva uzbečke vlasti da u potpunosti provedu rezoluciju Europskog Parlamenta od 15. prosinca 2011. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola uz Sporazum o partnerstvu i suradnji kojim se uspostavlja partnerstvo između Europskih zajednica i njihovih država članica s jedne strane i Republike Uzbekistan s druge strane i izmijene Sporazum kako bi proširili primjenu njegovih odredaba na bilateralnu trgovinu tekstilom, uzimajući u obzir istek bilateralnog sporazuma o tekstilu(8);

15.  traži od Vijeća, Komisije i ESVD-a da Parlamentu dostave javnu ocjenu mjera koje je EU poduzeo kako bi prisilio Uzbekistan da zadovolji kriterije o ljudskim pravima koje su 2010. postavili ministri vanjskih poslova EU-a, poziva Vijeće UN-a za ljudska prava da uspostavi mehanizam praćenja Uzbekistana, potiče Vijeće i Komisiju da poboljšaju svoj dijalog o ljudskim pravima s uzbečkom Vladom i očekuje da će ESVD odlučno pristupiti svim glavnim slučajevima kršenja ljudskih prava na sastanku predviđenom za dijalog o ljudskim pravima EU-a i Uzbekistana koji će se održati u studenome te da će te sastanke usmjeriti više na rezultate i prevladati trenutačni duboko razočaravajući zastoj;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku, Vladi i parlamentu Republike Uzbekistana, ESVD-u, Vijeću, Komisiji, Vijeću Europe, OESS-u i Vijeću UN-a za ljudska prava.

(1) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 91. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0470. (3) Azam Farmonov, Mehriniso Hamdamova, Zulhumor Hamdamova, Isroiljon Holdorov, Nosim Isakov, Gajbulo Džalilov, Nuridin Džumanijazov, Matluba Kamilova, Ganihon Mamathanov, Čujan Mamatkulov, Zafarjon Rahimov, Juldaš Rasulov, Bobomurod Razokov, Fahridin Tilaev i Akzam Turgunov (4) Solijon Abdurahmanov, Muhamad Bekjanov, Gajrat Mihliboev, Jusuf Ruzimuradov i Dilmurod Saidov (5) Murod Juraev, Samandar Kukanov, Kudratbek Rasulov i Rustam Usmanov (6) Ruhidin Fahridinov, Hajrulo Hamidov i Akram Juldašev (7) Dilorom Abdukodirova, Botirbek Eškuziev, Bahrom Ibragimov, Davron Kabilov, Erkin Musaev, Davron Tojiev i Ravšanbek Vafoev (8) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 195.