Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948., a posebno njezin članak 25. kojim se pravo na hranu priznaje kao dio prava na primjeren životni standard,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, a posebice njegov članak 11. kojim se priznaje „pravo na životni standard […], uključujući odgovarajuću prehranu” kao i „temeljno pravo […] na slobodu od gladi”,

–  uzimajući u obzir Fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima usvojen 2008. kojim se predviđa mogućnost sudskog postupka na međunarodnoj razini za povredu prava na hranu,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta, posebice njezin članak 24. stavak 2. točku (c) i članak 27. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o sigurnosti svjetske opskrbe hranom koju je Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO) usvojila na svjetskom sastanku na vrhu o hrani u Rimu 1996.,

–  uzimajući u obzir smjernice o pravu na hranu koje je Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO) usvojila 2004. kojima se državama daju upute za ispunjavanje obveza s obzirom na pravo na hranu,

–  uzimajući u obzir milenijske ciljeve razvoja, posebno prvi cilj (iskorijeniti ekstremno siromaštvo i glad do 2015.) te četvrti cilj (smanjiti stopu smrtnosti djece),

–  uzimajući u obzir Konvenciju o pomoći u hrani usvojenu 2012.,

–  uzimajući u obzir globalno izvješće i sažeto izvješće o Međunarodnoj procjeni poljoprivrednog znanja, znanosti i tehnologije za razvoj Ujedinjenih naroda koja su objavljena 2009. godine(1),

–  uzimajući u obzir izvješće UNICEF-a iz 2009. o svjetskoj nestašici hrane koja pogađa djecu,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o pravu na hranu naslovljeno „Agroekologija i pravo na hranu” koje je 8. ožujka 2011. predstavljeno na 16. sjednici Vijeća Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Svjetsku izložbu u Milanu 2015. čija će tema biti „Nahraniti planet, energija života”,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 31. ožujka 2010. naslovljenu „Humanitarna pomoć u hrani” (COM(2010)0126),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 31. ožujka 2010. naslovljenu „Politički okvir EU-a za pomoć zemljama u razvoju pri suočavanju s izazovima sigurnosti opskrbe hranom” (COM(2010)0127),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. listopada 2012. naslovljenu „Pristup EU-a otpornosti: pouke iz kriza u pogledu sigurnosti opskrbe hranom” (COM(2012)0586),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 12. ožujka 2013. naslovljenu „Poboljšanje prehrane majki i djece u sklopu vanjske pomoći: politički okvir EU-a” (COM(2013)0141),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. rujna 2011. o političkom okviru EU-a za pomoć zemljama u razvoju pri suočavanju s izazovima sigurnosti opskrbe hranom(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. naslovljenu „Pristupu EU-a otpornosti i smanjenju rizika od katastrofa u zemljama u razvoju: pouke iz kriza u pogledu sigurnosti opskrbe hranom”(3),

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o pothranjenosti i malnutriciji djece u zemljama u razvoju (O-000083/2014 – B8‑0041/2014),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za razvoj,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da gotovo milijardu ljudi još uvijek gladuje te da u svijetu najmanje 225 milijuna djece mlađe od pet godina pati od akutne i kronične pothranjenosti ili usporenoga rasta kao posljedice kronične pothranjenosti djece i majki, pri čemu prema procjenama 2,6 milijuna djece umre svake godine u zemljama u razvoju;

B.  budući da prema svjetskom indeksu skrivene gladi (4)otprilike dvije milijarde ljudi u svijetu, ili jedna od tri osobe u zemljama u razvoju, pati od kroničnog nedostatka osnovnih vitamina i minerala (mikronutrijenata) što je stanje koje se naziva „skrivena glad” i zbog kojeg se drastično povećava njihova podložnost urođenim manama, infekcijama i oštećenjima u razvoju;

C.  budući da prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije pothranjenost daleko najviše doprinosi smrtnosti djece te prouzročuje 35 % bolesti djece mlađe od pet godina;

D.  budući da gotovo 20 milijuna djece još uvijek pati od ozbiljne akutne malnutricije, bez obzira na to je li ona prouzročena krizom, a samo 10 % njih ima pristup liječenju;

E.  budući da prehrana djece do pete godine života snažno ovisi o stupnju prehrane njihovih majki tijekom trudnoće i dojenja;

F.  budući da pothranjenost također prouzročuje morbiditet i smanjuje produktivnost te sprečava društveni i gospodarski razvoj u zemljama u razvoju;

G.  budući da oni koji prežive unatoč pothranjenosti često tijekom cijeloga života pokazuju tjelesne i kognitivne nedostatke koji ograničavaju njihovu sposobnost učenja i sudjelovanja u svijetu rada i da ostaju zarobljeni u međugeneracijskom ciklusu bolesti i siromaštva;

H.  budući da se zbog učinka klimatskih promjena na poljoprivrednu proizvodnju, a time i na prehranu, očekuje povećanje broja pothranjene djece;

I.  budući da je masovno siromaštvo koje vlada u ruralnim i urbanim područjima jedan od važnih uzroka gladi u zemljama u razvoju, dodatno pogoršano iseljavanjem iz ruralnih područja zbog činjenice da poljoprivredna proizvodnja malih razmjera za mnoge nije održiva opcija;

J.  budući da 25 godina nakon usvajanja Konvencije o pravima djeteta neke države potpisnice nisu uspjele stvoriti pogodnu okolinu u kojoj se može jamčiti pristup djece odgovarajućoj prehrani;

K.  budući da su vlade na svjetskom sastanku na vrhu o hrani 1996. ponovno potvrdile važnost prava na hranu i obvezale se na to da će do 2015. prepoloviti broj gladnih i pothranjenih osoba s 840 milijuna na 420 milijuna; budući da se posljednjih godina prije svega zbog prehrambenih kriza 2008. i 2011. broj gladnih i pothranjenih osoba, osobito djece, povećao;

L.  budući da se u brojnim međunarodnim pravnim instrumentima pravo na hranu povezuje s drugim ljudskim pravima, uključujući pravo na život, osiguranje sredstva zarade, zdravlje, vlasništvo, obrazovanje i vodu;

M.  budući da je pravo svih ljudi na hranu i dobru prehranu od temeljnog značenja za ispunjenje milenijskih ciljeva razvoja; budući da je prehrana povezana s većinom milenijskih ciljeva razvoja, ako ne i sa svima, a oni su pak međusobno tijesno povezani;

N.  budući da međunarodne organizacije potvrđuju da se na svijetu proizvodi dovoljno hrane za prehranjivanje čitavog svjetskog stanovništva te da je pothranjenost djece povezana s nesigurnom opskrbom hranom u kućanstvima i njihovim siromaštvom, isključenjem, neodgovarajućom skrbi i načinima prehranjivanja, nezdravim okruženjem u kućanstvima i neodgovarajućim zdravstvenim uslugama;

O.  budući da je pravo na hranu i dobru prehranu ključno za stvaranje otpornih obitelji i zajednica te za jačanje njihove sposobnosti da nakon izvanrednog stanja u kontekstu koji je obilježen povećanjem broja i opsega katastrofa smanje trajanje razdoblja oporavka;

P.  budući da je optimalno prehrambeno stanje rezultat pristupa djece cjenovno prihvatljivoj raznolikoj hrani bogatoj hranjivim tvarima te odgovarajućim oblicima skrbi o majkama i djeci, odgovarajućim zdravstvenim uslugama i zdravoj okolini, uključujući vodu sigurnu za piće, higijenu i dobre higijenske navike;

1.  ističe da su razlozi za pothranjenost djece brojni i da im je uzročnik uglavnom čovjek, pa ih je stoga moguće izbjeći, a sežu od neučinkovitih ekonomskih struktura, nejednake raspodjele resursa i/ili njihova neodrživog korištenja, lošeg upravljanja, prevelikog oslanjanja na jednu kulturu i praksu sadnje monokulture, diskriminacije žena i djece do slabog zdravlja stanovništva zbog oskudnih zdravstvenih sustava i nedostatka obrazovanja, posebno majki;

2.  ustraje u tome da javna tijela moraju jamčiti tri dimenzije prava na hranu i dobru prehranu: raspoloživost, tj. mogućnost da se pojedinac sam izravno prehranjuje obrađivanjem plodnih površina ili drugih prirodnih resursa, ili raspodjelu, obradu i tržišne sustave koji dobro funkcioniraju; dostupnost, čime se jamči ekonomski i fizički pristup hrani; i prikladnost, što podrazumijeva to da hrana mora biti sigurna i da mora zadovoljavati prehrambene potrebe svakog pojedinca, uzimajući u obzir starost, životne uvjete, zdravlje, zanimanje, spol, kulturu i vjeru;

3.  ističe da je iz perspektive životnog ciklusa ključno vrijeme zadovoljavanja djetetovih prehrambenih potreba prvih 1000 dana života, uključujući razdoblje trudnoće, jer je to razdoblje kada dijete ima povećane prehrambene potrebe zbog brzog rasta i razvoja, osjetljivije je na infekcije te potpuno ovisno o drugima s obzirom na prehranu, njegu i socijalnu interakciju;

4.  ponovno potvrđuje da je za rješavanje problema pothranjenosti djece i majki potreban integrirani pristup i usklađeno djelovanje na brojnim područjima koja na nju utječu, kao što su zdravstvo, obrazovanje, poljoprivreda, vodni resursi, pristup energiji i higijenski uvjeti, kao i odgovorno sudjelovanje svih dionika, te poziva Komisiju i države članice da usvoje dosljedne strategije dugoročnog razvoja i ulože napor kako bi se pothranjenost smanjila i u kontekstu kriznih stanja i humanitarnih intervencija;

5.  poziva EU da u svojim programima razvojne pomoći poveća potporu za održivu poljoprivrednu proizvodnju malih, obiteljskih i srednjih gospodarstava namijenjenu ponajprije lokalnoj potrošnji te da ulaže u participatorne planove vođene na razini države koji bi se trebali provoditi na lokalnoj razini u suradnji s poljoprivrednicima i njihovim predstavnicima, lokalnim i regionalnim vlastima te organizacijama civilnog društva;

6.  pohvaljuje poboljšanja do kojih je došlo u proteklih nekoliko godina u borbi protiv pothranjenosti djece, a koja su vidljiva iz pokazatelja o napretku u ispunjavanju prvog milenijskog cilja razvoja: smatra, međutim, da je broj djece koja umiru ili pate od pothranjenosti i dalje neprihvatljivo velik te doprinosi održanju začaranoga kruga siromaštva i gladi;

7.  stoga ističe da bi borba protiv pothranjenosti djece i pružanje općeg pristupa odgovarajućim hranjivim namirnicama trebali ostati jedan od najvažnijih ciljeva u okviru cilja suzbijanja gladi programa za razdoblje nakon 2015. godine posebno pozivajući na iskorjenjivanje svih oblika malnutricije do 2030. te na postizanje međunarodno dogovorenih ciljeva povezanih sa zaostajanjem u rastu i gubitkom na težini djece mlađe od pet godina do 2025.;

8.  smatra da je smanjenje financijskih sredstava za poljoprivredu u okviru 10. europskoga razvojnog fonda u odnosu na 9. europski razvojni fond bilo pogrešno. preporučuje Vijeću da stoga razmisli o tome i poduzme korektivne mjere imajući u vidu 11. europski razvojni fond;

9.  ističe važnost političke volje u rješavanju pitanja pothranjenosti; pozdravlja nacrt za povećanje stope prehrane (SUN) koji je izradio Stalni odbor Ujedinjenih naroda za prehranu kako bi se uz sudjelovanje različitih dionika, uključujući agencije UN-a zadužene za prehranu, pospješilo poboljšanje kad je riječ o prehrani, posebice u državama kojima je ona velik teret; poziva Komisiju i države članice da primjenjuju načela naznačena u tom nacrtu. poziva Komisiju da potakne i uredi sudjelovanje civilnog društva i lokalnih organizacija koje su u izravnom doticaju s malim proizvođačima i njihovim obiteljima u inicijativi SUN;

10.  pozdravlja obvezu koju je preuzela Europska komisija da uloži 3,5 milijarde EUR od 2014. do 2020. u poboljšanje prehrane u nekima od najsiromašnijih zemalja svijeta te poziva Komisiju da poveća svoje obveze s obzirom na konkretne intervencije u vezi s prehranom kako bi do 2025. ispunila svoj cilj smanjenja broja djece mlađe od pet godina koja zaostaju u razvoju za sedam milijuna;

11.  ističe da žene imaju ključnu ulogu u prehranjivanju djece i sigurnoj opskrbi hranom jer doje, proizvode, kupuju, pripremaju i raspodjeljuju hranu u obiteljima, brinu se o djeci i bolesnima te osiguravaju odgovarajuću higijenu; ističe da, iako se 60 % od ukupne kronične gladi odnosi na žene i djevojčice, u zemljama u razvoju žene proizvode 60 ‒ 80 % hrane;

12.  naglašava da, iako je oko 80 % poljoprivrednog uzgoja u Africi u rukama žena, one službeno posjeduju tek 2 % zemljišta; nadalje naglašava da su nedavni programi diljem Indije, Kenije, Hondurasa, Gane, Nikaragve i Nepala pokazali da se kućanstva koja vode žene bolje opskrbljuju hranom, imaju bolju zdravstvenu zaštitu i jaču usmjerenost na obrazovanje u odnosu na kućanstva koja vode muškarci;

13.  ističe da postoji uzak suodnos između razine obrazovanosti žene i stanja ishranjenosti njezine obitelji; stoga apelira da se uklone zapreke za obrazovanje i opismenjavanje koje se temelje na spolu kako bi se poboljšao pristup žena obrazovanju;

14.  stoga poziva na uvrštenje dimenzije spola i promicanje osnaživanja žena u svim politikama kojima je cilj borba protiv pothranjenosti djece;

15.  ističe da pothranjenost trudnica ima izuzetno štetno djelovanje na novorođenčad i moguće nepopravljive negativne posljedice za budući razvoj djeteta; stoga poziva da se posebna pozornost posveti zaštiti zdravlja i prava žena te da učenje o prehrani postane sastavni dio obrazovnih programa i školskih kurikuluma za djevojčice;

16.  ponavlja važnost opismenjavanja kao moćnog sredstva u borbi protiv siromaštva i u povećanju gospodarskog razvoja; stoga naglašava da je važno podržati obrazovanje djevojčica jer se ulaganjem u njih povećava i vjerojatnost da će one i njihova buduća djeca živjeti zdravije i produktivnije;

17.  ističe da je pothranjenost djece uglavnom prisutna u zemljama u razvoju, ne samo među seoskim stanovništvom, već i u gradskom okruženju; stoga smatra da je jedan od ključnih načina za iskorjenjivanje gladi u djece poljoprivredna politika i reforme koje bi malim poljoprivrednicima omogućile učinkovitiju i održiviju proizvodnju kojom bi sebi i svojim obiteljima osigurali dovoljno hrane;

18.  naglašava da bi nepravovremeno rješavanje pitanja pothranjenosti djece u razvojnoj suradnji i humanitarnim intervencijama moglo ugroziti sve dimenzije ljudskog razvoja, potkopati nacionalne obrazovne programe, povećati nacionalne izdatke za zdravstvo i spriječiti društvenoekonomski razvoj zemalja u razvoju jer bi pretrpjele gospodarske gubitke koji bi prema procjenama za te zemlje iznosili između 2 % i 8 % njihova BDP-a;

19.  podsjeća da pomanjkanje mikronutrijenata, koje je uzrok otprilike 7 % globalnog opterećenja bolestima, ima ozbiljne posljedice na fizički i kognitivni razvoj dojenčadi i male djece; naglašava da se u 20 zemalja s najvišim indeksom skrivene gladi (od kojih je 18 u supsaharskoj Africi a dvije, Indija i Afganistan, u Aziji) zaostajanje u razvoju, anemija uzrokovana nedostatkom željeza i nedostatak vitamina A vrlo često pojavljuju kod predškolske djece;

20.  ističe da pothranjenost djece ne proizlazi samo iz oskudice hrane i nedostatka infrastrukture, već nastaje i zbog problema u raspodjeli hrane i neodgovarajućeg pristupa hrani te zbog pomanjkanja kupovne moći, osobito zbog visokih cijena hrane pogoršanih špekulacijama na tržištima robom; primjećuje da pomanjkanje kupovne moći posebno utječe na gradsku sirotinju koja ne može proizvoditi vlastitu hranu; smatra da je s tim u vezi važno zaštititi male poljoprivrednike i tradicionalne načine uzgoja;

21.  traži od Komisije da poveže države koje sudjeluju na Svjetskoj izložbi EXPO 2015. kako bi pokrenule zajedničku inicijativu kojom bi se, počevši od teme „Prehrana planeta, energija života”, utvrdile obveze i obvezujući ciljevi za borbu protiv gladi i pothranjenosti, uz diversificirane strategije od poljoprivrede do suradnje;

22.  priznaje da će poboljšanja u prehrani djece i majki te u sigurnosti opskrbe hranom općenito zahtijevati učinkovito i usklađeno djelovanje brojnih politika i sektora, uključujući: učinkovit i održiv razvoj ruralnih područja, politike upotrebe zemlje i vode, odgovarajuće zdravstvene usluge, usluge osiguravanja vode ispravne za piće i sanitarne usluge, odgovarajuće oblike skrbi o majkama i djeci, zaštitu života u moru i drugih ekosustava te biološke raznolikosti, smanjenje krčenja šuma i klimatskih promjena, prilagodbu rizicima od nesreća i njihovo smanjenje, održivu proizvodnju i potrošnju, održiv i siguran pristup energiji, trgovinu, ribarstvo, socijalnu uključenost i pristojno zaposlenje;

23.  poziva Komisiju i države članice da u sve svoje razvojne politike uključe prehranu, sigurnost opskrbe hranom i održivu poljoprivredu u cilju zaštite i poticanja prehrane te jamčenja cjelovitog pristupa od lokalne do globalne razine; poziva Vijeće i Komisiju da prehrani daju najveću prednost kao ključnome razvojnom cilju u instrumentima razvojne suradnje, osobito u sklopu 11. europskog razvojnog fonda i u novom instrumentu za razvojnu suradnju;

24.  ističe da razvojni programi i programi za hitne slučajeve, ako se želi povećati njihova učinkovitost, moraju biti međusobno tijesno povezani kako bi se prehrambene krize mogle predvidjeti i spriječiti te kako bi se smanjila šteta i olakšao oporavak;

25.  poziva vlade zemalja u razvoju da stvore pogodno okruženje za bolju prehranu djece tako što će izraditi bolje politike, uskladiti nacionalne programe i strategije prehrane s programima donatora te poboljšati upravljanje i nastupati odgovorno prema svojim građanima; potiče veću transparentnost u izradi proračuna zemalja u razvoju, primjerice preko praćenja proračuna, kako bi se mogli bolje procijeniti broj i kvaliteta projekata koji se bave malnutricijom;

26.  naglašava da je potrebno poboljšati i uskladiti podatke o pothranjenosti i nedostatku mikronutrijenata koji bi bili od veće koristi razvojnim programima te koji bi dotičnim zemljama omogućili usmjerenu i stručnu podršku;

27.  poziva Komisiju i države članice da koriste dugoročna financijska ulaganja i resurse za prehranu u suradnji s ostalim sudionicima, uključujući agencije UN-a, skupine zemalja G8/G20, države u usponu, međunarodne i nevladine organizacije, akademske ustanove, organizacije civilnog društva i privatni sektor, te da se prehrana odredi kao prioritet za inovativno financiranje;

28.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te Stalnom odboru Ujedinjenih naroda za prehranu.

(1) http://www.unep.org/dewa/Assessments/Ecosystems/IAASTD/tabid/105853/Default.aspx (2) SL C 56 E, 26.2.2013., str.75. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0578. (4) Global Hidden Hunger Indices and Maps: An Advocacy Tool for Action.