Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 17. srpnja 2014. - StrasbourgZavršno izdanje
Sudan, slučaj Meriam Yahije Ibrahim
 Sloboda izražavanja i okupljanja u Egiptu
 Nigerija, nedavni napadi Boko Harama
 Stanje u Ukrajini
 Zapošljavanje mladih
 Stanje u Iraku
 Eskalacija nasilja između Izraela i Palestine
 Zločin agresije

Sudan, slučaj Meriam Yahije Ibrahim
PDF 208kWORD 52k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. srpnja 2014. o Sudanu – slučaj Meriam Yahije Ibrahim (2014/2727(RSP))
P8_TA(2014)0006RC-B8-0010/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednika Komisije, predsjednika Europskog vijeća i predsjednika Parlamenta te svih onih koji su sudjelovali na sastanku na visokoj razini s vjerskim vođama održanom 10. lipnja 2014.,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 15. svibnja 2014. o smrtnoj kazni zbog krivovjerstva u Sudanu,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. i Deklaraciju UN-a o uklanjanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir drugu reviziju Sporazuma iz Cotonoua iz 2010.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o slobodi vjere ili uvjerenja iz 2013.,

–  uzimajući u obzir Prvi protokol uz Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda o pravima žena u Africi,

–  uzimajući u obzir Arapsku povelju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir prava djece,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je krajem 2013. Meriam Yahya Ibrahim, kći majke kršćanke iz Etiopije i oca muslimana iz Etiopije, koja je odgojena u duhu kršćanstva, od očeve strane obitelji optužena za preljub nakon što su je prijavili vlastima zbog njezine udaje za kršćanina; budući da je u prosincu 2013. dodana optužba za krivovjerstvo;

B.  budući da je prvostupanjskom presudom od 12. svibnja 2014. tada osam mjeseci trudna Meriam Ibrahim na temelju optužbi za preljub osuđena na stotinu udaraca te na temelju optužbi za krivovjerstvo na smrt, uz mogućnost da se u roku od tri dana odrekne kršćanstva; budući da je Meriam Ibrahim osuđena u skladu sa šerijatskim pravom koje je na snazi u Sudanu od 1983. i kojim se zabranjuje preobraćenje pod prijetnjom smrti; budući da je 15. svibnja 2014. presuda ponovno potvrđena zato što Meriam Ibrahim nije htjela prijeći na islam;

C.  budući da je 27. svibnja Meriam Ibrahim u zatvoru rodila djevojčicu Mayu; budući da su prema navodima njezine noge bile okovane dok je rađala, čime je ozbiljno bilo ugroženo zdravlje i majke i djeteta; budući da to predstavlja tešku povredu prava žene i djeteta;

D.  budući da je njezin predmet 5. svibnja 2014. uspješno prebačen na Žalbeni sud;

E.  budući da je Meriam Ibrahim 23. lipnja 2014. puštena iz ženskog zatvora u Omdurmanu nakon što je Žalbeni sud po obje točke optužnice dosudio da je nevina, te da je u zračnoj luci u Kartumu ponovno uhićena u trenutku kada se s obitelji spremala otputovati u SAD pod optužbom da je pokušala napustiti zemlju s krivotvorenim dokumentima koje je izdalo veleposlanstvo Južnog Sudana u Kartumu;

F.  budući da je Meriam Ibrahim 26. lipnja 2014. ponovno oslobođena i da je zajedno sa svojom obitelji dobila azil u zgradi veleposlanstva SAD-a te da su u tijeku pregovori kako bi joj se omogućilo da napusti Sudan gdje je suočena s prijetnjama smrću koje joj upućuju ekstremni muslimani;

G.  budući da su sloboda misli, uvjerenja i vjere univerzalna ljudska prava koja treba svuda štititi i koja svima moraju biti zajamčena; podsjeća da je Sudan ratificirao relevantne konvencije UN-a i Afričke unije i da stoga ima međunarodnu obvezu obrane i promicanja slobode vjere i uvjerenja koja poglavito podrazumijeva pravo pojedinca na odabir, preobraćenje ili odricanje od svoje vjere ili uvjerenja;

H.  budući da Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda, koju je Republika Sudan ratificirala, uključuje pravo na život i zabranu mučenja i okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg kažnjavanja i postupanja, no da se u toj zemlji još provode smrtna kazna, bičevanje, sakaćenje i ostali oblici tjelesnog kažnjavanja za izvršenje brojnih kaznenih presuda;

I.  budući da sudanske vlasti nerazmjerno osuđuju žene i djevojke za loše definirane zločine zbog privatnih i osobnih odluka koje se ni ne bi smjele kriminalizirati i budući da su žene nerazmjerno suočene s okrutnim kaznama poput bičevanja, čime se krše njihova ljudska prava na dostojanstvo, privatnost i jednakost;

J.  budući da je Sudan pristupio Arapskoj povelji o ljudskim pravima čijim se člankom 27. osobama svih vjera jamči pravo na očitovanje vjere;

K.  budući da je Republika Sudan pod obvezom klauzule o ljudskim pravima Sporazuma iz Cotonoua(1) i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima(2)

L.  budući da je, unatoč izjavi predsjednika Bashira iz siječnja ove godine o nacionalnom dijalogu, pritvor i nečovječno postupanje s Meriam Ibrahim prepoznatljiva crta zabrinjavajućeg pritiska i represije koju sudanske vlasti vrše nad manjinama, borcima za ljudska prava, studentima prosvjednicima, novinarima, političkim protivnicima i organizacijama za ljudska prava, posebno onima koje promiču prava žena i osnaživanje mladih;

1.  osuđuje nepravedno zatvaranje Meriam Yehyje Ibrahim; poziva vladu Sudana na ukidanje zakona kojim se vrši diskriminacija na temelju spola ili vjere te na zaštitu vjerskog identiteta manjina;

2.  naglašava da je ponižavajuće i nečovječno da trudna žena rađa u okovima i tjelesno sputana; poziva sudanske vlasti da osiguraju da sve trudne žene i žene u trudovima, kao i njihova novorođenčad, prime odgovarajuću i sigurnu zdravstvenu zaštitu;

3.  ponavlja da su sloboda vjere, savjesti ili uvjerenja univerzalna ljudska prava koja treba svuda štititi i koja moraju svima biti zajamčena; snažno osuđuje sve oblike nasilja ili zastrašivanja koji ograničavaju pravo na vjersku pripadnost ili dobrovoljni odabir vjere, uključujući uporabu prijetnji, tjelesne sile ili kazni kojima se vjernike ili one koji ne vjeruju želi natjerati da se odreknu svoje vjere ili da se preobrate na drugu vjeru; ističe da se preljub i krivovjerstvo uopće ne bi smjeli smatrati zločinima;

4.  podsjeća da je Sudan ratificirao relevantne konvencije UN-a i Afričke unije i da je stoga pod međunarodnom obvezom obrane i promicanja slobode vjere i uvjerenja koje poglavito podrazumijevaju pravo pojedinca na odabir, preobraćenje ili odricanje od svoje vjere ili uvjerenja;

5.  zahtijeva da sudanska vlada u skladu s općim ljudskim pravima ukine sve odredbe kojima se osobe kažnjavaju ili diskriminiraju zbog svojih vjerskih uvjerenja, zbog promjene vjere ili uvjerenja, te zbog navođenja drugih na promjenu vjere ili uvjerenja, posebno u slučajevima u kojima su krivovjerstvo, heterodoksija ili preobraćenje kažnjivi smrću;

6.  naglašava da ti zakoni nisu u skladu s privremenim ustavom Sudana iz 2005., Općom deklaracijom o ljudskim pravima i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima te poziva Sudan na ratifikaciju Drugog fakultativnog protokola uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima kojemu je cilj ukidanje smrtne kazne(3);

7.  poziva Sudan da bez odgode uvede moratorij na sva smaknuća, a s ciljem ukidanja smrtne kazne i svih oblika tjelesnog kažnjavanja;

8.  sa zabrinutošću ističe neprestano i učestalo kršenje prava žena u Sudanu, poglavito članka 152. sudanskog Kaznenog zakona; poziva sudanske vlasti da bez odgode potpišu i ratificiraju Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena;

9.  sa zabrinutošću ističe da je nekažnjavanje teškog kršenja ljudskih prava, kao što je to bio slučaj sukoba u Darfuru, i dalje ozbiljan problem u Sudanu gdje vlasti nisu pokrenule sudske postupke zbog teških zločina, u koje se ubrajaju i zločini seksualnog nasilja; poziva sudansku vladu da istraži i pokrene kazneni postupak protiv odgovornih za povrede ljudskih prava, uključujući ubojstva, mučenja, loše postupanje prema zatočenicima, silovanja i ostale seksualne zločine;

10.  ponavlja svoju snažnu privrženost strogom odvajanju vjere ili uvjerenja s jedne i države s druge strane, što podrazumijeva odbijanje svakog vjerskog uplitanja u rad vlade, kao i nediskriminaciju u pogledu vjere ili uvjerenja;

11.  poziva sudansku vladu da pristupi Prvom protokolu uz Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda o pravima žena u Africi i Protokolu Suda Afričke unije, usvojenima u Maputu u Mozambiku 11. srpnja 2003.;

12.  poziva sudansku vladu da uz potporu međunarodne zajednice provede hitnu pravnu reformu u cilju zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda, osigura zaštitu ljudskih prava svih osoba te da prije svega riješi pitanje diskriminacije žena, manjina i društvenih skupina u nepovoljnom položaju;

13.  podupire napore za ostvarenje sveobuhvatnog pregovaračkog rješenja stanja u Sudanu te podupire nastojanja civilnog društva i oporbenih stranaka u vidu promicanja mirovnog procesa;

14.  poziva EU da zauzme vodeću ulogu u nastojanjima da se na sljedećoj sjednici Vijeća za ljudska prava zakazanoj za rujan 2014. donese rezolucija o Sudanu kojom bi se načelo rješavanje teškog i učestalog kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava u toj zemlji;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, državama članicama, sudanskoj vladi, Afričkoj uniji, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine EU-a i AKP-a te Panafričkom parlamentu (PAP).

(1) Sporazum o partnerstvu među članicama Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja s jedne strane, i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000.
(2) Rezolucija Opće skupštine Ujedinjenih naroda 2200A (XXI) od 16. prosinca 1966.
(3) Rezolucija Opće skupštine UN-a br. 44/128 od 15. prosinca 1989.


Sloboda izražavanja i okupljanja u Egiptu
PDF 222kWORD 72k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. srpnja 2014. o slobodi izražavanja i okupljanja u Egiptu (2014/2728(RSP))
P8_TA(2014)0007RC-B8-0007/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Egiptu, a posebno rezoluciju od 6. veljače 2014. o situaciji u Egiptu(1),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici Europske unije(2),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. lipnja 2013. o slobodi tiska i medija u svijetu(3),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2013. o europskoj politici susjedstva: prema jačanju partnerstva. Stajalište Europskog parlamenta o izvješćima za 2012.(4),

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega od 12. svibnja 2014.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir izjave Catherine Ashton, potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, o Egiptu, a osobito njezine opaske nakon sjednice Vijeća za vanjske poslove održane 23. lipnja 2014. o kaznama novinarima Al Jazeere i smrtnim kaznama za više od 180 ljudi u Minyi,

–  uzimajući u obzir preliminarnu izjavu od 29. svibnja 2014. misije EU-a za promatranje izbora na predsjedničkim izborima u Egiptu,

–  uzimajući u obzir izjave od 29. svibnja 2014. voditelja izaslanstva Europskog parlamenta u misiji EU-a za promatranje izbora na predsjedničkim izborima u Egiptu,

–  uzimajući u obzir izjave od 23. lipnja 2014. glavnog tajnika UN-a, Ban Ki-moona, i Visoke povjerenice UN-a za ljudska prava, Navi Pillay, o kaznama zatvora izrečenim više novinara i potvrđivanju smrtnih kazni izrečenih više članova Muslimanskog bratstva i njegovih pobornika,

–  uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Egipta iz 2001., koji je stupio na snagu 2004., a osnažen je akcijskim planom iz 2007., te izvješće Komisije o napretku u njegovoj provedbi od 20. ožujka 2013.,

–  uzimajući u obzir Ustav Egipta usvojen na referendumu 14. i 15. siječnja 2014., a posebno njegove članke 65., 70., 73., 75. i 155.,

–  uzimajući u obzir egipatski Zakon br. 107 o pravu na javna okupljanja, povorke i mirne prosvjede od 24. studenog 2013.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni sporazum o građanskim i političkim pravima iz 1966., čiji je Egipat potpisnik,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su sloboda izražavanja i sloboda okupljanja neophodni stupovi demokratskog i pluralističkog društva; budući da su sloboda tiska i medija ključni elementi demokracije i otvorenog društva; budući da su Ustavom Egipta usvojenim 2014. zaštićene temeljne slobode, uključujući i slobodu izražavanja i okupljanja;

B.  budući da su kršenja temeljnih sloboda i ljudskih prava – što podrazumijeva i nasilje, huškanje, govor mržnje, zlostavljanje, zastrašivanje i cenzuru, koje protiv političkih oponenata, mirnih prosvjednika, novinara, pisaca na blogovima, sindikalista, aktivista civilnog društva i manjina provode državne vlasti, sigurnosne snage i ostale skupine – u Egiptu i dalje raširena pojava; budući da su sloboda udruživanja, okupljanja i izražavanja od srpnja 2013. ostala područja od posebne zabrinutosti; budući da je Egipat u izvješću „Sloboda u svijetu 2014.” koji je objavila organizacija Freedom House ocijenjen kao „neslobodna” zemlja;

C.  budući da egipatska Vlada uzastopno i sve više napada tisak, medije i digitalne slobode; budući da su novinari i novinska prodajna mjesta, društveni mediji i internet izloženi napadima i cenzuri; budući da u egipatskim medijima postoji krajnja polarizacija na struju sklonu Morsiju i na njegove protivnike, što pojačava polarizaciju egipatskog društva; budući da je prema navodima Reportera bez granica 65 novinara uhićeno, a 17 ih je još u zatvoru; budući da je u Egiptu od srpnja 2013. ubijeno najmanje šest novinara;

D.  budući da su 23. lipnja 2014. dvadesetoro egipatskih i stranih novinara, među kojima su i tri novinara Al Jazeere (Australac Peter Greste, kanadski Egipćanin Mohamed Fahmy i Egipćanin Baher Mohamed), a u odsustvu i nizozemskoj državljanki Reni Netjes izrečene kazne zatvora u trajanju od 7 do 10 godina; budući da su oni bili optuženi za „lažiranje vijesti” i za pripadnost ili pomaganje terorističkoj ćeliji; budući da su novinari zatočeni i označeni kao kriminalci ili „teroristi” samo zbog obavljanja svog posla; budući da je Rena Netjes lažno optužena za rad za Al Jazeeru;

E.  budući da su prema brojnim svjedocima tijekom raspravnog postupka počinjene brojne nepravilnosti i uočeni primjeri nesposobnosti; budući da su tom suđenju prisustvovali međunarodni promatrači, uključujući veleposlanstva nekih država članica EU-a; budući da je visoka povjerenica UN-a za ljudska prava, Navi Pillay, osudila taj pravni postupak kao „pun proceduralnih nepravilnosti i kršenje međunarodnog prava o ljudskim pravima”; budući da je egipatski predsjednik Abdul Fattah al-Sisi nedavno priznao da su te presude imale negativne posljedice i naveo da bi želio da su optuženi umjesto suđenja bili deportirani odmah nakon uhićenja; budući da se na te kazne može uložiti žalba u postupku koji bi mogao trajati mjesecima;

F.  budući da je tisuće prosvjednika i političkih zatvorenika u Egiptu u zatvoru otkad je egipatska vojska u srpnju 2013. preuzela vlast; budući da su uhićenja i slučajevi samovoljnog zatočenja nastavljeni nakon izbora predsjednika al-Sisija u svibnju 2014.; budući da su 11. lipnja 2014. Alaa Abdul Fattah, ugledni aktivist koji je imao vodeću ulogu u revoluciji 2011., i drugi osuđeni na sudu na 15 godina zatvora na temelju optužbe da su prekršili Zakon br. 107 o pravu na javna okupljanja, povorke i mirne prosvjede iz 2013. godine (Zakon o prosvjedu); budući da su i drugi ugledni aktivisti kao što su Mohamed Adel, Ahmed Douma, Mahienour El-Massry i Ahmed Maher te vodeće borkinje za prava žena kao što su Yara Sallam i Sana Seif još uvijek u zatvoru; budući da je 28. travnja 2014. Sud u Kairu za hitne slučajeve donio presudu kojom se zabranjuje pokret mladih 6. travnja;

G.  budući da su Vladini dužnosnici priznali da su vlasti od siječnja 2014. zatočile najmanje 16 000 ljudi, među kojima je i 1 000 prosvjednika, a da su mnogi od njih zatočeni zbog izvršavanja svog prava na slobodno okupljanje, udruživanje i izražavanje ili zbog navodne povezanosti s Muslimanskim bratstvom; budući da su i stotine studenata uhićene tijekom prosvjeda i sukoba;

H.  budući da je procijenjeno da je zbog prekomjerne i proizvoljne uporabe sile sigurnosnih snaga od srpnja 2013. nadalje ubijeno oko 1 400 prosvjednika; budući da tijekom prošle godine nijedan dužnosnik zadužen za sigurnost nije odgovarao za takva nedjela i ostale povrede počinjene protiv prosvjednika; budući da je široko zastupljeno mišljenje da odbor zadužen za utvrđivanje činjenica utemeljen u prosincu 2013. nije uspio provesti cjelovitu, uvjerljivu i nepristranu istragu nasilnih incidenata koji od srpnja 2013. ne jenjavaju;

I.  budući da se u članku 65. egipatskog Ustava navodi da je sloboda mišljenja zajamčena te da svaka osoba ima pravo na izricanje svog mišljenja u usmenom, pisanom, slikovnom ili nekom drugom obliku izražavanja i objavljivanja; budući da je misija EU-a za promatranje izbora u svojoj preliminarnoj izjavi iz svibnja 2014. kazala da se, iako se novim Ustavom jamče brojna temeljna prava, poštovanje tih prava u skladu s ustavnim načelima ne provodi i da u zemlji vlada opća klima ograničene slobode izražavanja, što novinare navodi na samocenzuru;

J.  budući da se u članku 73. egipatskog Ustava navodi da građani imaju pravo na organizaciju javnih skupova, pohoda, prosvjeda i svih oblika mirnog prosvjedovanja, bez nošenja oružja i uz dužnu najavu koju nalaže zakon, te da je pravo na mirno i privatno okupljanje zajamčeno bez potrebe prethodnog oglašavanja uz jamstvo da sigurnosne snage takvim skupovima neće prisustvovati, nadzirati ih ili prisluškivati; budući da donošenje Zakona br. 107. o pravu na javna okupljanja, povorke i mirne prosvjede (Zakon o prosvjedu), kojim se ograničavaju javna okupljanja i prosvjedi te sigurnosnim snagama odobrava uporaba prekomjerne sile protiv prosvjednika, predstavlja tešku prijetnju slobodi okupljanja;

K.  budući da su proteklih mjeseci mirni prosvjedi rastjerani, a mnogi prosvjednici uhićeni i pritvoreni u skladu sa Zakonom o prosvjedu; budući da je 21. lipnja 2014. policija rastjerala mirnu povorku u Heliopolisu, kojom se tražilo ukidanje Prosvjednog zakona i puštanje na slobodu onih koji su u skladu s njim pritvoreni, te istog dana u vezi s tim događajem uhitila više od 50 ljudi; budući da je više od 20 osoba koje su uhićene i dalje u pritvoru i da čekaju suđenje;

L.  budući da u skladu s člankom 75. egipatskog Ustava svi građani na demokratskoj osnovi imaju pravo na otvaranje nevladinih udruga i zaklada; budući da su egipatske organizacije civilnog društva nedavno izrazile duboku zabrinutost zbog posljednjeg nacrta zakona o nevladinim udrugama kojim će se nametnuti potpuna kontrola nad civilnim skupinama te ih se podrediti nadzoru sigurnosnih i administrativnih tijela i dopustiti osuđivanje boraca za ljudska prava;

M.  budući da su u rujnu 2013. privremene egipatske vlasti zabranile Muslimansko bratstvo, zatvorile njihove vođe, oduzele im imovinu, ugasile njihove medije i kriminalizirale njihovo članstvo; budući da je 21. lipnja 2014. egipatski sud na smrt osudio 183 člana i pobornika Muslimanskog bratstva ranije osuđenih na masovnom suđenju; budući da su te osude posljednje u nizu progona i sudskih postupaka punih proceduralnih nepravilnosti kojima se krši međunarodno pravo;

N.  budući da sudska praksa baca ozbiljnu sumnju na neovisnost pravosudnog sustava i njegovu sposobnost osiguravanja odgovornosti; budući da prije svega presude koje rezultiraju smrtnom kaznom ugrožavaju izglede za dugoročnu stabilnost u Egiptu;

O.  budući da se u članku 155. egipatskog Ustava navodi da nakon savjetovanja sa svojim Uredom predsjednik Republike može dati pomilovanje ili smanjiti kaznu;

P.  budući da su vladavina prava, temeljne slobode i ljudska prava, kao i socijalna pravda i viši životni standard građana ključne dimenzije tranzicije prema otvorenom, slobodnom, demokratskom i bogatom egipatskom društvu; budući da neovisni sindikati i organizacije civilnog društva imaju ključnu ulogu u tom procesu, a slobodni mediji čine ključni dio društva svake demokracije; budući da su žene u Egiptu i dalje u osobito osjetljivoj situaciji u trenutnom razdoblju političke i društvene tranzicije u državi;

Q.  budući da se u skladu s revidiranom Europskom politikom susjedstva i prije svega pristupom „više za više” razina i opseg angažmana EU-a u Egiptu temelje na poticajima i stoga ovise o napretku koji Egipat postigne u pogledu demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i jednakosti spolova;

1.  strogo osuđuje i poziva da se bez odgode okončaju svi oblici nasilja, huškanja, govora mržnje, zlostavljanja, zastrašivanja ili cenzure koje protiv političkih protivnika, prosvjednika, novinara, autora blogova, sindikalista, boraca za prava žena, aktera civilnog društva i manjina provode državne vlasti, sigurnosne snage i službe te ostale skupine u Egiptu; podsjeća egipatsku Vladu na njezinu odgovornost da u zemlji zajamči sigurnost i zaštitu svih građana neovisno o njihovim političkim stavovima, pripadnosti ili vjeroispovijesti, kao i slobodu okupljanja, udruživanja i izražavanja te slobodu tiska bez arbitrarnih ograničenja i cenzure; poziva egipatske vlasti na predanost dijalogu i nenasilju te uključivom upravljanju;

2.  izražava duboku zabrinutost zbog niza sudskih odluka u Egiptu, između ostaloga dugih zatvorskih kazni izrečenih 23. lipnja 2014. trojici novinara Al Jazeere te jedanaestorici optuženika kojima se sudilo u odsustvu, te zbog potvrda o smrtnim presudama izrečenima 183 drugih optuženika;

3.  izražava zabrinutost zbog oštrih mjera i fizičkih napada na pripadnike medija i civilnog društva u Egiptu koje ograničavaju njihovo slobodno djelovanje; osuđuje uznemiravanje, zadržavanje i progon domaćih i stranih novinara, aktera civilnog društva i autora blogova koji samo rade svoj posao; ponovno poziva na hitnu, neovisnu, ozbiljnu i nepristranu istragu slučajeva nerazmjerne uporabe sile i samovoljnog zatočenja koje provode sigurnosne snage i državne vlasti te na privođenje odgovornih za nedjela;

4.  žali zbog prisutnosti internetske i medijske cenzure te činjenice da je pristup određenim blogovima i društvenim mrežama ograničen; osuđuje uznemiravanje više novina i drugih audio-vizualnih medija;

5.  poziva egipatske vlasti da odmah i bezuvjetno pusti sve osobe pritvorene, optužene i/ili osuđene zbog mirnog ostvarivanja svojih prava na slobodu izražavanja i okupljanja, kao i sve borce za ljudska prava; poziva egipatsku sudsku vlast da osigura provođenje svih sudskih postupaka u zemlji u skladu s uvjetima slobodnog i poštenog suđenja te da osigura poštovanje prava optuženika; poziva egipatske vlasti da nalože neovisne i nepristrane istrage svih optužbi za loše postupanje i da osiguraju da svi pritvorenici imaju pristup svakoj medicinskoj skrbi koja bi im mogla biti potrebna;

6.  naglašava da se u brojnim suđenjima pri izricanju presuda upotrebljavao i egipatski Zakon o borbi protiv terorizma; zagovara da predsjednik djeluje odmah, između ostalog i koristeći svoje ustavno pravo na davanje pomilovanja, kako bi osigurao da se ne izvrši nijedna smrtna kazna i da nitko kome je presuda izrečena u sudskom postupku koji ne zadovoljava prethodno navedene uvjete ne može biti pritvoren u Egiptu; poziva vlasti da odmah proglase službeni moratorij na smrtnu kaznu kao prvi korak prema njezinu ukidanju;

7.  poziva egipatska nadležna tijela da Zakon o prosvjedu stave izvan snage ili ga izmjene te da revidira novi prijedlog zakona o nevladinim organizacijama koji je predstavilo Ministarstvo društvene solidarnosti u skladu s člancima 65., 73. i 75. egipatskog Ustava, međunarodnim standardima i egipatskim međunarodnim obvezama, te da osiguraju da svi postojeći i budući zakoni u zemlji budu usklađeni s Ustavom i navedenim standardima i obvezama;

8.  podsjeća da je novousvojeni egipatski Ustav otvorio put izgradnji zemlje koja poštuje slobodu i demokraciju te prava i pravdu čini načinom života; podsjeća egipatsku Vladu da su sloboda izražavanja, sloboda tiska i digitalnih medija, kao i pravo na sudjelovanje u mirnim prosvjedima temeljna ljudska prava u demokraciji i kao takva su priznata u novom egipatskom Ustavu;

9.  podsjeća egipatska nadležna tijela na njihove nacionalne i međunarodne obveze i poziva predsjednika al-Sisija i egipatsku Vladu da prednost da zaštiti i promicanju ljudskih prava te osigura odgovornost za njihovo kršenje;

10.  potiče egipatska nadležna tijela da promijene smjer i poduzmu konkretne korake kako bi se osiguralo da se odredbe novog Ustava o temeljnim pravima i slobodama, uključujući slobodu izražavanja i okupljanja, u potpunosti provode i da hitnim i bezuvjetnim puštanjem političkih zatvorenika pokažu da poštuju ljudska prava i vladavinu prava;

11.  naglašava važnost diobe vlasti kao temeljnog načela demokracije i činjenicu da se sudska vlast ne može upotrebljavati kao sredstvo političkog progona i represije te predlaže reformu zakona o pravosudnim tijelima kako bi se osigurala stvarna dioba vlasti koja bi dovela do neovisnog i nepristranog rada pravosuđa;

12.  potiče predstavnike izaslanstva EU-a i veleposlanstava država članica EU-a u Kairu da budu prisutni na politički osjetljivim suđenjima egipatskim i stranim novinarima, blogerima, sindikalistima i aktivistima civilnog društva;

13.  žali zbog činjenice da se unatoč novom zakonu o seksualnom uznemiravanju nasilje nad ženama pogoršava, osobito na javnim mjestima gdje se tijekom prosvjeda dogode deseci slučajeva silovanja i seksualnog nasilja; potiče egipatske vlasti da prestanu kriminalizirati pripadnike LGBT skupine zbog izražavanja svog spolnog opredjeljenja i prava na okupljanje na osnovi zakona o „protuprirodnom bludu” te da oslobode sve pripadnike LGBT skupine koji su uhićeni i zatvoreni prema tom zakonu; potiče egipatsku Vladu da usvoji nacionalne strategije za borbu protiv nasilja nad ženama i pripadnicima LGBT skupine i za suzbijanje svih oblika diskriminacije, osiguravajući tijekom tog procesa djelotvorno savjetovanje i uključivanje skupina za prava žena i pripadnika LGBT zajednice i ostalih organizacija civilnog društva;

14.  ponovno potvrđuje da su sloboda tiska i medija ključni elementi demokracije i otvorenog društva i da bi kao takvi trebali biti žarišne točke djelovanja EU-a u vezi s Egiptom, a koje je dio šire, usklađene strategije EU-a koja bi trebala biti usmjerena na poboljšanje prava, sloboda i mogućnosti Egipćana u okviru razvoja odnosa EU-a s Egiptom;

15.  ponovno izražava čvrstu solidarnost s egipatskim narodom u ovom kritičnom razdoblju teške tranzicije u njihovoj zemlji; poziva države članice da donesu zajedničku strategiju u odnosu na Egipat; ponovno potiče Vijeće, potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i Komisiju da aktivno djeluju u skladu s načelom uvjetovanja („više za više”) i da u zajedničkim bilateralnim odnosima i pri financijskoj potpori Egiptu uzmu u obzir teške ekonomske probleme s kojima je ta zemlja suočena; u tome pogledu ponovno poziva na jasne i zajednički dogovorene uvjete; ponovno potvrđuje svoju predanost pružanju pomoći egipatskom narodu u prijelazu prema demokratskoj i gospodarskoj reformi;

16.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da pojasni konkretne mjere poduzete u vezi s odlukom Vijeća za vanjske poslove o preispitivanju pomoći EU-a Egiptu; posebno traži pojašnjenje statusa: (i) planiranog programa reforme pravosuđa; (ii) programa proračunske potpore EU-a; (iii) programa trgovine i domaćeg širenja; i (iv) sudjelovanja Egipta u regionalnim programima EU-a kao što su Euromed policija i Euromed pravosuđe;

17.  poziva cijeli EU na zabranu izvoza u Egipat nadzornih tehnologija koje bi se mogle upotrijebiti za špijuniranje i represiju građana te za zabranu, u skladu s Wassenaarskim aranžmanom, izvoza sigurnosne opreme ili vojne pomoći koje bi se mogla upotrijebiti za gušenje mirnih prosvjeda;

18.  potiče potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da na idućoj sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava skupi potporu EU-a za donošenje rezolucije o stanju u Egiptu koja bi između ostalog potaknula međunarodnu istragu o ubojstvima prosvjednika i optužbama za mučenje i loše postupanje snaga sigurnosti tijekom protekle godine;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica te predsjedniku Arapske Republike Egipta i njegovoj privremenoj Vladi.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0100.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0470.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0274.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0446.


Nigerija, nedavni napadi Boko Harama
PDF 214kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. srpnja 2014. o Nigeriji – najnoviji napadi skupine Boko Haram (2014/2729(RSP))
P8_TA(2014)0008RC-B8-0016/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Nigeriji, uključujući one od 4. srpnja 2013.(1) i 15. ožujka 2012.(2),

–  uzimajući u obzir izjave o Nigeriji potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton, uključujući one od 26. lipnja 2014. i 15. travnja 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o otmicama u Nigeriji od 12. svibnja 2014.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) o Nigeriji od 26. lipnja 2014.,

–  uzimajući u obzir odluku Vijeća o stavljanju skupine Boko Haram na popis označenih terorističkih organizacija koji je na snagu stupio 29. svibnja 2014.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika glavnog tajnika UN-a od 30. lipnja 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a o djeci i oružanim sukobima, objavljeno 1. srpnja 2014.,

–  uzimajući u obzir poruku glavnog tajnika UN-a od 17. lipnja 2014. tijekom panel-rasprave povodom Dana afričkog djeteta,

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodnog kaznenog suda o preliminarnim ispitivanjima za 2013.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., koji je Nigerija ratificirala 29. listopada 1993.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a iz 1981. o uklanjanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1981., koju je Nigerija ratificirala 22. lipnja 1983.,

–  uzimajući u obzir drugu reviziju Sporazuma iz Cotonoua 2007. – 2013., koji je Nigerija ratificirala 27. rujna 2010.,

–  uzimajući u obzir ustav Federalne Republike Nigerije i posebno odredbe iz Poglavlja IV. o zaštiti slobode vjeroispovijesti – pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti;

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da Boko Haram predstavlja rastuću prijetnju za stabilnost Nigerije, zapadne Afrike i regije Sahela; budući da je nasilje koje potiče ova islamistička džihadska ekstremistička organizacija uzrokovalo više tisuća smrti u proteklih deset godina; budući da su na meti ove organizacije bez razlike kršćani, umjereni muslimani, vladini službenici i institucije i zapravo svatko tko se ne priklanja njihovim dogmatskim i ekstremističkim uvjerenjima;

B.  budući da je u noći s 14. na 15. travnja 2014. Boko Haram izvršio otmicu 276 učenica državne srednje škole u gradu Chibok u državi Borno; budući da se više od 200 učenica i dalje smatra nestalima; budući da postoje izvješća prema kojima nigerijske snage sigurnosti nisu reagirale na rano upozorenje; budući da je nakon napada u Chiboku došlo do daljnjih otmica školske djece;

C.  budući da su otete djevojke suočene s ozbiljnim prijetnjama seksualnog nasilja, ropstva i prisilnih brakova;

D.  budući da je civilno društvo u Nigeriji i diljem svijeta snažno reagiralo na te otmice zahtijevajući od nigerijske vlade da poduzme učinkovite mjere kako bi se „naše djevojke vratile domovima”, kako bi se osigurala zaštita školske djece i spriječilo širenje Boko Harama;

E.  budući da su alarmantna izvješća, uključujući izvješća ESVD-a i vladinih izvora, o neselektivnom nasilju kao sastavnom dijelu vladinog odgovora, kojeg između ostalog provodi i nigerijska zajednička radna skupina vojnih i policijskih jedinica osnovana u svibnju 2013. kako bi se borila protiv Boko Harama;

F.  budući da je zadnjih mjeseci broj napada Boko Harama dramatično porastao te da oni postaju sve nasilniji, s preko 4 000 žrtava ove godine u napadima na crkve, škole, tržnice i sela, kao i sigurnosne instalacije; budući da Boko Haram trenutačno proširuje područje djelovanja kako bi obuhvatio cijelu sjevernu polovicu Nigerije i obližnja područja susjednih zemalja;

G.  budući da se Boko Haram smatra odgovornim za najmanje 18 napada na civile u sjevernoj Nigeriji u zadnja dva tjedna, kao i za rastuću političku napetost prije općih izbora predviđenih za 2015.;

H.  budući da su, prema informacijama UNHCR-a, napadi Boko Harama i vladin odgovor na napade uzrokovali izbjegličku krizu, s više od 10 000 osoba koje traže utočište u inozemstvu, uglavnom u Nigeru i Kamerunu, te s mnogo više osoba raseljenih unutar zemlje; budući da to dodatno otežava nezavidno stanje u lokalnoj opskrbi hranom i vodom, naročito u Nigeru koji se ionako suočava s nesigurnom opskrbom hranom nakon godina suše;

I.  budući da je humanitarna situacija velikog djela stanovništva i dalje kritična, sa 70 % stanovništva koje živi s manje od 1,25 USD po danu;

J.  budući da su sloboda izražavanja i sloboda tiska ugrožene prijetnjama uhićenjem, zastrašivanjem, nasiljem, pa čak i smrću onima koji izvještavaju o nigerijskim vlastima na kritički način; budući da je Boko Haram u više navrata prijetio napadom na medije koji su negativno izvještavali o njemu;

K.  budući da su, uslijed proglašavanja izvanrednog stanja koje je na snazi od 14. svibnja 2013. u državama Borno, Yobe i Adamawa, veliki dijelovi tih država postali nedostupni humanitarnim organizacijama, novinarima i izvjestiteljima; budući da je vlada ukinula mobilne usluge na nekim područjima kako bi spriječila međusobnu komunikaciju militanata;

L.  budući da su EU i njegove države članice u više navrata podržali Nigeriju u njezinim stalnim naporima da zaštiti svoje građane i pobijedi terorizam u svim njegovim oblicima, kao i to da stane na kraj kulturi nekažnjavanja seksualnog nasilja;

M.  budući da je 28. svibnja 2014. EU uvrstio Boko Haram i njegovog vođu Abubakara Shekaua na svoj popis terorističkih organizacija, povodeći se UN-ovom odlukom da proglasi Boko Haram terorističkom organizacijom, kao i primjerom ostalih međunarodnih partnera;

N.  budući da je visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Navi Pillay upozorila da bi napadi Boko Harama mogli predstavljati zločine protiv čovječnosti; budući da je preliminarna istraga MKS-a potvrdila sumnje koje stoje iza tog upozorenja, zaključujući da postoje opravdani razlozi za vjerovanje da Boko Haram čini zločine protiv čovječnosti te ratne zločine;

1.  snažno osuđuje neprekidan val oružanih i bombaških napada, samoubilačkih napada te ostalih činova nasilja koje je počinila teroristička sekta Boko Haram protiv civilnih, vladinih i vojnih ciljeva u Nigeriji, kako na sjeveru zemlje tako i u Abuji i Lagosu; poziva na trenutno i bezuvjetno puštanje učenica iz Chiboka;

2.  izražava duboko žaljenje obiteljima žrtava i podupire nastojanja nigerijske vlade da zaustavi nasilje te odgovorne privede pravdi;

3.  poziva nigerijsku vladu i vlasti da zajedno surađuju kako bi se djevojčicama osigurao siguran povratak kući, povećala transparentnost u pogledu napora koji se čine za spašavanje otetih djevojčica i pružile odgovarajuće informacije te liječnička i psihološka pomoć njihovim obiteljima, stajući time na kraj ozračju sumnjičavosti;

4.  jako je zabrinut činjenicom da Boko Haram u svojoj krvavoj gerilskoj kampanji napada žene i djecu te osuđuje flagrantno kršenje temeljnih prava zabranom školovanja za djevojčice i dječake;

5.  smatra da se u Nigeriji treba uspostaviti mehanizam za praćenje i izvještavanje zbog teških povreda prava djece u oružanim sukobima i da UNICEF u skladu sa svojim mandatom treba povećati svoje kapacitete;

6.  također izražava veliku zabrinutost zbog izvještaja o prisilnoj islamizaciji i nametanju šerijatskog zakona koji su dio cilja skupine Boko Haram, koja je objavila da želi uspostaviti islamski kalifat u sjevernoj Nigeriji;

7.  poziva nigerijsku vladu i njene snage na suzdržanost u borbi protiv nasilja i da se pobrinu da se svi napori u borbi protiv nasilja provedu u skladu s obvezama nigerijske vlade prema međunarodnom pravu; zahtijeva od nigerijskih vlasti da istraže prijave o nekontroliranom i nerazmjernom nasilju koje su počinile vladine snage, kao što su paljenje kuća i smaknuća osoba za koje se sumnja da pripadaju skupini Boko Haram ili čak građana koji ni na koji vidljivi način nisu povezani s tom organizacijom te da počinitelje ovih zločina privedu pred sud;

8.  poziva nigerijsku vladu da se ne bori samo protiv pobune skupine Boko Haram nego i protiv njenih glavnih uzroka poput nerazvijenosti, raširene korupcije, pronevjere zarade od nafte, radikalizacije i nedostatka izgleda za budućnost te poziva zemlje članice da pomognu Nigeriji u rješavanju tih problema;

9.  ujedno poziva nigerijske vlasti da premoste gospodarski jaz između sjevera i juga države pružanjem boljih usluga u obrazovanju i zdravstvu na sjeveru te pravednom raspodjelom bogatstva stečenog prodajom nafte u državnom proračunu kako bi osigurale bolji regionalni razvoj;

10.  osobito naglašava važnost neovisnog, nepristranog i pristupačnog pravosudnog sustava za suzbijanje nekažnjavanja te jačanje ugleda vladavine prava i poštovanja temeljnih prava stanovništva; u skladu s tim poziva na poduzimanje mjera za povećanje učinkovitosti i neovisnosti nigerijskog pravosudnog sustava kako bi se kazneno pravo moglo na djelotvoran način iskoristiti u borbi protiv terorizma;

11.  poziva nigerijsku vladu da prepozna i poštuje slobodu tiska i medija i da novinarima i izvjestiteljima odobri pristup na crtu bojišnice, jer tisak i drugi mediji igraju važnu ulogu u jačanju odgovornosti za počinjena djela i dokumentiranju kršenja ljudskih prava;

12.  ponovno poziva na ukidanje zakona o zabrani istospolnih brakova, zajedno s odjeljcima 214., 215. i 217. nigerijskog kaznenog zakona, koji bi doveli pripadnike LGBT zajednice, kako Nigerijce tako i strance, u ozbiljnu opasnost od nasilja i uhićenja;

13.  izražava zabrinutost za pojačanu trgovinu ljudima i oružjem te za krijumčarenje droge u regiji i njihovim vezama s islamskim terorizmom; ujedno ukazuje na suradnju militantnih skupina Boko Haram, AQIM i Al-Shabab u tim protuzakonitim aktivnostima; poziva nigerijsku vladu da u suradnji s vladama ECOWAS-a te drugim vladama i međunarodnim agencijama iskorijeni tu vrstu trgovine u zajedničkim naporima da se suzbije širenje međunarodnog terorizma i uklone izvori koji ih financiraju;

14.  Poziva ESVD, Vijeće i Komisiju da surađuju s UN-om i drugim međunarodnim partnerima u pokušaju da se prekine dotok novca i ograniči kretanje skupine Boko Haram, osobito njenih vođa;

15.  poziva ESVD, Komisiju, države članice i međunarodne partnere da nastave suradnju s Nigerijom kako bilateralno tako i putem regionalnih struktura i struktura UN-a, u pružanju pomoći u slučaju katastrofa, obuci sigurnosnih snaga i razmjeni obavještajnih podataka, te na slučaju učenica iz Chiboka;

16.  poziva ESVD i Komisiju da uskoro zaključe državnu strategiju za Nigeriju i da u nju uključe pomoć i podršku koja bi trebala ukloniti glavne uzroke uspona skupine Boko Haram;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Saveznoj vladi Nigerije, institucijama Afričke unije, glavnom tajniku UN-a, Općoj skupštini UN-a, supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a i Panafričkom parlamentu.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0335.
(2) SL C 251 E, 31.8.2013., str. 97.


Stanje u Ukrajini
PDF 210kWORD 74k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. srpnja 2014. o Ukrajini (2014/2717(RSP))
P8_TA(2014)0009RC-B8-0025/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Europskoj politici susjedstva, Istočnom partnerstvu i Ukrajini, s posebnim osvrtom na rezoluciju od 17. travnja 2014. o ruskom pritisku na Istočno partnerstvo, a posebno o destabilizaciji istočne Ukrajine(1),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu sa sastanka čelnika zemalja skupine G7 u Haagu od 24. ožujka 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 17. ožujka, 14. travnja, 12. svibnja i 23. lipnja 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. ožujka i 27. lipnja 2014.,

–  uzimajući u obzir završno izvješće Međunarodne misije za promatranje izbora OESS-a/Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) o prijevremenim predsjedničkim izborima u Ukrajini,

–  uzimajući u obzir potpisivanje završnih dijelova Sporazuma o pridruživanju, uključujući područje produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine, između EU-a i Ukrajine 27. lipnja 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješća Visoke povjerenice Ujedinjenih naroda za ljudska prava o stanju ljudskih prava u Ukrajini od 15. svibnja i 15. lipnja 2014.,

–  uzimajući u obzir izjavu Komisije NATO – Ukrajina od 1. travnja 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je Ukrajina i dalje suočena s ozbiljnim sigurnosnim, političkim i društveno-gospodarskim izazovima; budući da sukob u istočnoj Ukrajini predstavlja ozbiljnu prepreku razvoju i blagostanju zemlje;

B.  budući da Rusija zauzimanjem i pripojenjem Krima krši međunarodno pravo i svoje međunarodne obveze koje proizlaze iz Povelje UN-a, Helsinškog završnog akta, Statuta Vijeća Europe i Memoranduma iz Budimpešte o sigurnosnim jamstvima iz 1994. te bilateralne obveze koje proizlaze iz bilateralnog Sporazuma o prijateljstvu, suradnji i partnerstvu iz 1997.;

C.  budući da je 25. svibnja 2014. Petro Porošenko izabran za novog predsjednika Ukrajine; budući da je izbore nadzirala međunarodna misija za promatranje izbora pod vodstvom OESS-a/ODIHR-a i, usprkos neprijateljskom sigurnosnom okruženju u istočnoj Ukrajini i nezakonitom pripajanju Krima Rusiji, izbori su uglavnom bili u skladu s međunarodnim obvezama i uz poštovanje temeljnih sloboda u velikoj većini zemlje;

D.  budući da je novi predsjednik Petro Porošenko predstavio plan od petnaest točaka za miroljubivo rješavanje stanja u istočnoj Ukrajini kojim bi se očuvali suverenitet, teritorijalna cjelovitost i nacionalno jedinstvo Ukrajine uz uvjet da se osobe koje se predaju, a nisu počinile teške zločine amnestira, da se uspostave nadzirani koridori za izlaz ruskih plaćenika, te da se pokrene uključivi dijalog;

E.  budući da je predsjednik Porošenko kao prvi korak objavio jednostrano primirje za razdoblje od 20. do 30. lipnja 2014. kako bi omogućio održavanje razgovora između Ukrajine, Rusije i separatističkih snaga; budući da je primirje koje je jednostrano proglasila ukrajinska vlada više puta prekršeno, za što su većinom odgovorni separatisti i što je uzrokovalo smrtne žrtve na objema stranama;

F.  budući da je 25. lipnja 2014. Vijeće Ruske Federacije odobrilo odluku predsjednika Putina o odricanju prava na slanje ruskih oružanih snaga na teritorij Ukrajine;

G.  budući da je 27. lipnja 2014. Vijeće za vanjske poslove potvrdilo analizu Komisije da je Ukrajina ispunila sve zatražene uvjete u sklopu prve faze Akcijskog plana o liberalizaciji viznog režima i da je započela drugu fazu postupka liberalizacije viznog režima;

H.  budući da su EU i Ukrajina 27. lipnja 2014. potpisali preostale odredbe Sporazuma o pridruživanju/Područja produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine (AA/DCFTA); budući da se tim sporazumom prepoznaju težnje ukrajinskog naroda za životom u zemlji u kojoj vladaju europske vrijednosti, demokracija i vladavina prava;

I.  budući da je nakon neuspjelog jednostranog primirja predsjednik Porošenko odlučio ponovno započeti antiterorističku operaciju kako bi ugušio separatističku pobunu na istoku; budući da je ukrajinska vojska ponovo preuzela kontrolu nad nekoliko gradova u istočnoj Ukrajini, prisiljavajući pobunjenike i plaćenike da se povuku prema Donecku; budući da se nasilje ipak i dalje nastavlja;

J.  budući da su se 2. srpnja 2014. ministri vanjskih poslova Njemačke, Francuske, Rusije i Ukrajine sastali u Berlinu i postigli sporazum o nizu mjera usmjerenih k ostvarivanju održivog uzajamnog primirja u istočnoj Ukrajini;

K.  budući da je predsjednik izrazio spremnost da objavi drugo primirje uz tri uvjeta: bilateralno poštovanje primirja, oslobađanje svih talaca i učinkovit nadzor OESS-a nad granicom;

L.  budući da je predsjednik Porošenko 14. srpnja 2014. objavio da su se ruski vojni časnici borili na strani separatističkih pobunjenika protiv Ukrajine i da je uspostavljen novi ruski raketni sustav; budući da, prema NATO-ovim izvorima, Rusija pobunjenicima navodno šalje borbene tenkove, topničko i drugo oružje i dopušta plaćenicima iz Rusije da prijeđu granicu kako bi se pridružili pobunjeničkim paravojnim snagama;

M.  budući da je 11. srpnja 2014. u Bruxellesu održan trostrani savjetodavni sastanak EU-a, Ukrajine i Rusije o provedbi Sporazuma o pridruživanju/Područja produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine između EU-a i Ukrajine; budući da je to koristan proces kojim bi se mogla prevladati dugotrajna drugačija shvaćanja, jer se njime objašnjavaju prednosti Sporazuma o pridruživanju/Područja produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine uzimajući u obzir opravdanu zabrinutost svih strana;

1.  pozdravlja potpisivanje preostalih odredbi Sporazuma o pridruživanju koji uključuje područje produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine te je uvjeren da će se te time stvoriti pokretačka snaga za provođenje političkih i gospodarskih reformi koje će donijeti modernizaciju, učvrstiti vladavinu prava i potaknuti gospodarski rast; izražava potporu Ukrajini da nastavi s privremenom primjenom Sporazuma; izjavljuje da će Europski parlament u što kraćem roku završiti postupak ratifikacije Sporazuma; poziva države članice i Ukrajinu na brzo ratificiranje Sporazuma kako bi se njegova provedba ostvarila u što kraćem roku; naglašava da Sporazum o pridruživanju/DCFTA ni na koji način nisu povezani s pristupanjem NATO-u;

2.  također toplo pozdravlja potpisivanje Sporazuma o pridruživanju s Gruzijom i Moldovom kojima se obilježava početak novog razdoblja u političkim i gospodarskim odnosima između tih zemalja i EU-a; poziva na njihovu brzu ratifikaciju Sporazuma i pozdravlja činjenicu da je parlament Moldove to već učinio; opovrgava navode da je Rusija usvojila „kaznene” trgovinske mjere protiv zemalja koje su s EU-om potpisale sporazume o pridruživanju, s obzirom na to da ti sporazumi ne predstavljaju prijetnju za Rusiju; naglašava činjenicu da su te mjere u suprotnosti s propisima Svjetske trgovinske organizacije (WTO), da su politički motivirane i stoga neprihvatljive;

3.  pozdravlja poštene i demokratske izbore u kojima je u prvom krugu Petro Porošenko izabran za predsjednika Ukrajine; primjećuje da rezultati izbora ukazuju na čvrstu opredijeljenost stanovništva za europsku i demokratsku perspektivu za Ukrajinu;

4.  podržava mirovni plan kao glavnu priliku za smirivanje situacije i uvođenje mira; podržava odlučne mjere predsjednika Porošenka za jamčenje jedinstva, suverenosti i teritorijalne cjelovitosti Ukrajine; pozdravlja njegovu predanost rješenju problema sustavne korupcije i zlouporabe javnih sredstava; ponavlja da je Rusija uključena u vojno djelovanje i opskrbu; potiče Rusiju da ispuni svoje međunarodne obveze, istinski se obveže na pregovore o miroljubivom rješenju te iskoristi svoj utjecaj za prekid svakog oblika nasilja;

5.  poziva na novi sastanak trostrane kontaktne skupine o rješenju situacije u jugoistočnoj Ukrajini i podržava nove oblike komunikacije između strana;

6.  naglašava temeljno pravo ukrajinskog naroda da slobodno odrede gospodarsku i političku budućnost svoje zemlje i ponovno potvrđuje pravo Ukrajine na samoobranu, u skladu s člankom 51. Povelje UN-a; ponavlja da međunarodna zajednica podupire jedinstvo, suverenost i teritorijalnu cjelovitost Ukrajine; potiče ukrajinske sigurnosne snage da pri provođenju takozvanih antiterorističkih operacija u potpunosti poštuju međunarodno humanitarno pravo i međunarodna ljudska prava te naglašava potrebu zaštite civilnog stanovništva; poziva pobunjenike i plaćenike da učine isto i ne koriste civile kao ljudski štit i naglašava potrebu za političkim rješenjem krize i poziva sve strane na suzdržanost i poštovanje primirja koje je potrebno što prije proglasiti i čvrsto ga provoditi;

7.  osuđuje rusku agresiju na Krimu kao teško kršenje međunarodnog prava ukrajinske suverenosti i teritorijalne cjelovitosti te odbija rusku fait accompli politiku u vanjskim odnosima; smatra pripajanje Krima nezakonitim i odbija priznati rusku de facto vladavinu na poluotoku; pozdravlja odluku o zabrani uvoza robe s Krima i iz Sevastopolja bez ukrajinske potvrde o podrijetlu te potiče ostale zemlje da uvedu slične mjere u skladu s Rezolucijom Glavne skupštine UN-a 68/262;

8.  osuđuje stalno nasilje i svakodnevne žrtve u Ukrajini, uništenje domova i imovine te bijeg više tisuća civila iz područja zahvaćenih sukobom u sigurna utočišta; pozdravlja dobru volju koju je pokazala ukrajinska strana usvojivši jednostrani prekid vatre i žali zbog činjenice što su pobunjenici i plaćenici odbili slijediti taj primjer; duboko je zabrinut za sigurnost običnih ljudi koji su zarobljeni na području Donecka i Luganska; žali zbog izgubljenih života i činjenice da među žrtvama ima i djece; izražava svoju iskrenu sućut članovima njihovih obitelji; osuđuje svaki napad na civilno stanovništvo i poziva na strogo poštovanje međunarodnog humanitarnog prava; poziva sve strane da učine sve što je u njihovoj moći kako bi zaštitile civile i omogućile ukrajinsku humanitarnu pomoć.

9.  poziva Rusiju da s iskrenom odlučnošću podrži mirovni plan, usvoji mjere učinkovite kontrole svoje granice s Ukrajinom, zaustavi daljnji prodor naoružanih osoba, nezakonitog oružja i opreme, neprijateljsko djelovanje i infiltraciju, odmah smanji broj svojih postrojbi te ih povuče s granice s Ukrajinom te iskoristi svoj utjecaj nad pobunjenicima i plaćenicima kako bi ih prisilila na poštovanje primirja, predaju oružja i povlačenje u Rusiju preko koridora za izlaz koji je ponuđen u mirovnom planu predsjednika Porošenka, što bi bio prvi konkretan korak kojim bi Rusija pokazala da je ozbiljna u svojim naporima u smirivanju krize;

10.  osuđuje nezakonito pritvaranje pilotkinje ukrajinskih zračnih snaga Nadje Savčenko u Rusiji i zahtijeva njezino hitno oslobađanje, kao i oslobađanje svih talaca u Ukrajini ili Rusiji;

11.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europsku službu za vanjsko djelovanje na snažniju prisutnost i veću prepoznatljivost u mehanizmima dijaloga uspostavljenih za rješavanje krize, uključujući Kontaktnu skupinu;

12.  pozdravlja proširenje postojećih sankcija na dodatnih 11 osoba, većinom dužnosnika takozvanih separatističkih vlasti; podržava pripremne radnje Vijeća, Europske službe za vanjsko djelovanje i država članica u pogledu daljnjih sankcija protiv Rusije koje bi trebale uključivati sankcije u gospodarskom, financijskom i energetskom sektoru te embargo na oružje i tehnologiju s dvojnom namjenom; poziva na kolektivnu zabranu prodaje oružja Rusiji i zagovara njezinu primjenu dok se situacija u istočnoj Ukrajini ne normalizira; upozorava da će bilo kakvi daljnji koraci Rusije u destabilizaciji Ukrajine dovesti do dodatnih i dalekosežnih posljedica za odnose između EU-a i Rusije;

13.  zahtijeva od Vijeća da zatraži od Rusije ispunjenje svojih obveza u skladu s međunarodnim pravom te da po potrebi pokrene treću fazu sankcija;

14.  potiče Europsko vijeće da usvoji dosljedniju i čvršću strategiju te iznese jednoglasan stav o odnosu na krizu u Ukrajini i ponašanje ruske vlade, uključujući stav u vezi s energetskom sigurnosti EU-a; žali zbog činjenice da neke države članice u tom pogledu pokazuju nesložnost i nedostatak solidarnosti EU-a;

15.  podržava izmijenjeni, zajednički dogovor o primirju u cilju stabilizacije sigurnosne situacije, postizanja istinskog smanjenja napetosti i stvaranja zamaha za provedbu mirovnog plana predsjednika Porošenka, koji ovisi o obostranom poštovanju prekida vatre, oslobađanju talaca i učinkovitom nadzoru granica koji provodi Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS); pozdravlja najnovije uspjehe ukrajinskih snaga u istočnoj Ukrajini i činjenicu da su ponovo preuzele kontrolu nad nekoliko većih gradova;

16.  čvrsto smatra da bi uloga posebne promatračke misije OESS-a trebala biti pojačana, posebice materijalnim i financijskim sredstvima u cilju pružanja podrške Ukrajini za osiguravanje i nadziranje graničnih regija;

17.  podsjeća ukrajinsku vladu na hitnu potrebu za provedbom domaće političke i gospodarske reforme; ističe da se domaće reforme ne bi trebale pokretati isključivo zbog vanjskog pritiska nego bi se trebale temeljiti na čvrstoj podršci za stvaranje održivih gospodarskih i socijalnih prilika s pomoću modernizacije zemlje;

18.  poziva na nezavisnu i nepristranu istragu svih pogubnih događaja i zločina protiv čovječnosti zabilježenih u svim dijelovima Ukrajine od studenog 2013. uz uključivanje snažne međunarodne komponente i pod nadzorom Vijeća Europe te privođenje pravdi osoba odgovornih za zločine; uvjeren je da će samo učinkovita istraga tih zločina pomoći ukrajinskom društvu i obiteljima i prijateljima žrtvama da vrate povjerenje u institucije;

19.  podsjeća na neophodno okončanje sustavnog i strukturnog ograničavanja ljudskih prava i lošeg upravljanja te suzbijanje rasprostranjene korupcije i goleme sive ekonomije u Ukrajini; naglašava važnost aktualnog procesa ustavne reforme i podupiranja razvoja civilnog društva u postizanju istinske participativne demokracije kojom se promiču i štite ljudska prava te važnost jamčenja pravde i dobrog upravljanja za sve ljude u svim regijama zemlje, doprinoseći tako sigurnosti i stabilnosti zemlje; poziva na donošenje zakona protiv diskriminacije u skladu s europskim standardima;

20.  ističe potrebu za izgradnjom povjerenja među raznim zajednicama u društvu i poziva na trajnu pomirbu; naglašava važnost uspostave uključivog nacionalnog dijaloga i izbjegavanje propagande, govora mržnje i retorike uključujući sa strane Rusije, koji bi mogli još više zaoštriti sukob;

21.  smatra da je od presudne važnosti da se pokrene postupni proces decentralizacije središnje vlasti na regionalna i općinska tijela bez dovođenja u pitanje unutarnje ravnoteže ovlasti i djelotvornog funkcioniranja države;

22.  pozdravlja donošenje zakonodavstva o javnoj nabavi i poziva na njegovu temeljitu primjenu; očekuje brzu uspostavu politički neovisnog tijela za borbu protiv korupcije s ovlastima za istraživanje korumpiranog ponašanja;

23.  naglašava potrebu jačanja vladavine prava, između ostaloga reformom pravosuđa koja bi doprinijela vraćanju povjerenja građana u pravosuđe, te potrebu depolitizacije i demilitarizacije strukture tijela za provedbu zakona;

24.  podržava odluku o uspostavi snažne civilne misije zajedničke sigurnosne i obrambene politike u Ukrajini; poziva predsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i države članice da ubrzaju raspoređivanje misije; uvjeren je da bi misija trebala imati ambicioznu zadaću s ciljem pružanja djelotvorne podrške ukrajinskom naroda u potrebnim dubokim naporima stabiliziranja stanja u zemlji;

25.  ponavlja svoju potporu predsjedniku Porošenku u namjeri da održi prijevremene parlamentarne izbore; naglašava činjenicu da se ti izbori moraju provesti u skladu s preporukama Venecijanskog povjerenstva;

26.  izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja ljudskih prava i humanitarne situacije u istočnoj Ukrajini i na Krimu, posebice u vezi s mučenjem, ubojstvima, nestancima novinara i aktivista te uzimanjem talaca, uključujući otmicu djece, koje su na poticaj Rusije prouzročili pobunjenici i plaćenici; poziva ukrajinske vlasti na bolju zaštitu civila i pružanje humanitarne pomoći u zahvaćenim regijama;

27.  usmjerava pozornost, s tim u vezi, na nedavno izvješće organizacije Amnesty International i snažno osuđuje otmice, brutalna prebijanja, mučenja, ubojstva, smaknuća bez provođenja sudskog postupka i druge ozbiljne povrede ljudskih prava i humanitarnog prava koja su počinili najvećim dijelom naoružani separatisti te u nekim slučajevima vladine snage protiv aktivista, prosvjednika, novinara i mnogih drugih građana koji nisu sudjelovali u sukobu u istočnoj Ukrajini tijekom posljednja tri mjeseca; podržava poziv ukrajinskoj vladi da sastavi jedinstven popis dojavljenih slučajeva otmica koji se redovno ažurira te da temeljito i nepristrano istraži sve navodne primjene sile, zlostavljanja i mučenja;

28.  naglašava da je neophodno pronaći jasno, pošteno i stabilno rješenje kojim bi se zajamčila sigurnost opskrbe plinom iz Rusije u Ukrajini, s obzirom na to da je to nužan preduvjet gospodarskom razvoju i stabilnosti Ukrajine; smatra da bi EU trebao zadržati svoju ulogu u olakšavanju postizanja takvog dogovora koji će Ukrajini omogućiti plaćanje konkurentne, a ne politički motivirane cijene za plin; naglašava da se korištenjem energetskih resursa kao oruđem vanjske politike potkopava dugoročna vjerodostojnost Rusije kao pouzdanog trgovinskog partnera EU-a i da daljnje mjere za smanjenje ovisnosti EU-a o plinu iz Rusije trebaju biti prioritet;

29.  poziva države članice da osiguraju dovoljnu opskrbu plinom koristeći reverzibilni protok plina iz susjednih zemalja EU-a; u tom pogledu pozdravlja Memorandum o razumijevanju o reverzibilnom protoku plina između Republike Slovačke i Ukrajine, čime bi se potaknulo Ukrajinu na osnivanje transparentnog i pouzdanog sustava prijenosa plina; podsjeća na stratešku ulogu Energetske zajednice kojom Ukrajina predsjeda 2014.; pozdravlja činjenicu da suradnja s Ukrajinom predstavlja sastavni dio Europske strategije za energentsku sigurnost koju je Komisija predstavila u lipnju 2014.;

30.  pozdravlja činjenicu da je Ukrajina nedavno započela drugu fazu Akcijskog plana o liberalizaciji viznog režima i time ponovo potvrdila svoju odlučnost u provedbi potrebnog zakonodavnog, političkog i institucionalnog okvira; izražava svoje čvrsto uvjerenje da bi konačni cilj trebao biti brzo uvođenje bezviznog režima; u međuvremenu poziva na hitno uvođenje privremenih, vrlo jednostavnih i cjenovno prihvatljivih postupaka izdavanja viza na razini EU-a i država članica;

31.  pozdravlja odluku Komisije da osnuje skupinu za podršku Ukrajini koja će ukrajinskim vlastima pružiti svu potrebna pomoć u provođenju političkih i gospodarskih reformi te će raditi na provedbi „Europskog programa reformi”;

32.  naglašava potrebu za zaštitom europskih interesa i vrijednosti te promicanja stabilnosti, blagostanja i demokracije u zemljama europskog kontinenta;

33.  ponavlja svoje stajalište da sporazumi o pridruživanju s Ukrajinom i drugim zemljama Istočnog partnerstva ne predstavljaju ostvarenje konačnog cilja u odnosima tih zemalja s EU-om; u vezi s tim ističe da, u skladu s člankom 49. Ugovora o Europskoj uniji, Gruzija, Moldova i Ukrajina, kao i bilo koja druga europska zemlja, imaju europsku perspektivu i mogu podnijeti zahtjev za članstvo u Uniji pod uvjetom da poštuju načela demokracije, temeljne slobode, ljudska prava i prava manjina te da osiguraju vladavinu prava;

34.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica, predsjedniku, Vladi i parlamentu Ukrajine, Vijeću Europe te predsjedniku, Vladi i parlamentu Ruske Federacije.

(1) Usvojeni tekstovi P7_TA(2014)0457.


Zapošljavanje mladih
PDF 237kWORD 87k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. srpnja 2014. o zapošljavanju mladih (2014/2713(RSP))
P8_TA(2014)0010RC-B8-0027/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 8. rujna 2010. o prijedlogu Odluke Vijeća o smjernicama za politike država članica u pogledu zapošljavanja: drugi dio integriranih smjernica strategije Europa 2020 (COM(2010)0193 – C7-0111/2010 – 2010/0115(NLE))(1),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. prosinca 2011. naslovljenu „Inicijativa o mogućnostima za mlade” (COM(2011)0933),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o promicanju zapošljavanja mladih radi postizanja ciljeva iz strategije Europa 2020 donesene u Luxembourgu 17. lipnja 2011.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o provedbi Inicijative o mogućnostima za mlade (COM(2012)0727),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 5. prosinca 2012. za preporuku Vijeća o uspostavi programa Jamstvo za mlade (COM(2012)0729),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća o Inicijativi za zapošljavanje mladih od 7. veljače 2013.,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi programa Jamstvo za mlade,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. studenog 2013. o rješavanju nezaposlenosti mladih: moguća rješenja(2),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 16. siječnja 2014. o poštovanju temeljnog prava na slobodu kretanja u EU-u(3),

–  uzimajući u obzir svoje izvješće od 16. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o pojačanoj suradnji među javnim službama za zapošljavanje (COM(2013)0430 – C7-0177/2013 – 2013/0202(COD))(4),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 6. srpnja 2010. o promicanju pristupa mladih tržištu rada i jačanju položaja vježbenika, stažista i pripravnika(5),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o provedbi Inicijative o mogućnostima za mlade (COM(2012)0727),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2013. o Jamstvu za mlade(6),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je nezaposlenost jedan od glavnih uzroka nejednakosti, sa stopama nezaposlenosti mladih koje su postigle neviđene razine od prosječno 23 % za EU u cijelosti te budući da je nezaposlenost mladih neravnomjerno raspoređena diljem EU-a, sa stopama nezaposlenosti mladih osoba u dobi između 16 i 25 godina života višima od 50 % u pojedinim državama članicama;

B.  budući da je u ožujku 2014. u EU28 bilo nezaposleno 5 340 000 mladih (mlađih od 25 godina), od kojih njih 3 426 000 u zemljama iz područja eura;

C.  budući da se uzroci nezaposlenosti mladih razlikuju diljem EU-a i mogu obuhvaćati temeljne strukturne probleme naših gospodarstava kojima se utječe na tržištâ rada; budući da se mladi nalaze u različitim situacijama i suočavaju s različitim problemima, a neke skupine su nerazmjerno pogođene nezaposlenošću i potrebna su im prilagođena rješenja;

D.  budući da je situacija na tržištu rada osobito kritična za mlade ljude jer, neovisno o razini svog obrazovanja, često završe ili nezaposleni ili s ograničenim ugovorima o radu te primajući niže plaće i nižu razinu socijalne zaštite ili su prisiljeni prihvatiti nesigurne ugovore o radu ili neplaćenom pripravničkom stažu;

E.  budući da bi program Jamstvo za mlade doprinio ispunjavanju triju ciljeva strategije Europa 2020, a to su da 75 % stanovništva starosti između 20 i 64 godine bude zaposleno, da stopa ranog napuštanja školovanja bude niža od 10 % i da se najmanje 20 milijuna ljudi izvuče iz siromaštva i socijalne isključenosti;

F.  budući da 7,5 milijuna mladih Europljana u dobi između 15 i 24 godine života nije zaposleno, ne obrazuje se niti se osposobljava (NEET) te budući da je u skupini EU28 u 2012. godini 29,7 % mladih ljudi između 15 i 29 godina bilo u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti(7);

G.  budući da se stavljanje naglaska na praktične vještine odnosno dvostruki sustav koji se rabi u pojedinim državama članicama, u sklopu kojeg se strukovna izobrazba održava zajedno s fakultetskim predavanjima za stjecanje akademskog zvanja, pokazalo posebno djelotvornim tijekom krize jer su se time snizile stope nezaposlenosti mladih pospješivanjem njihove mogućnosti zapošljavanja;

H.  budući da trenutačno ograničenje Jamstva za mlade na dob od 25 godina nije dostatno jer se time isključuje 6,8 milijuna pripadnika skupine NEET između 25 i 30 godina života;

I.  budući da mala i srednja poduzeća imaju velik potencijal za stvaranje radnih mjesta i igraju ključnu ulogu u prelasku na novo, održivo gospodarstvo;

J.  budući da se, usprkos tome što se broj radnika koji su se preselili iz jedne države članice u drugu povećao s 4,7 milijuna 2005. na 8 milijuna 2008. godine, u postocima radi o povećanju s 2,1 % na 3,3 % ukupne radne snage;

K.  budući da države članice imaju ključnu ulogu u suzbijanju nezaposlenosti mladih, između ostalog i davanjem financijskih potpora preko instrumenata koje financira EU – kao što su Europski socijalni fond, Europski fond za prilagodbu globalizaciji, Europski program za zapošljavanje i socijalnu inovaciju i program Jamstvo za mlade – za programsko razdoblje 2014. – 2020.;

L.  budući da je Europska unija dodijelila 6 milijardi eura za potporu zapošljavanju osoba mlađih od 25 godina;

M.  budući da se uzroci nezaposlenosti mladih ne mogu svesti na neusklađenosti vještina i jer su ti uzroci povezani s problemima poput nedostatka novih radnih mjesta zbog deindustrijalizacije Europe, povjeravanja aktivnosti vanjskim izvršiteljima (outsourcing) i financijske špekulacije te su ovu situaciju pogoršale kriza i politike štednje; budući da samo obrazovanje i osposobljavanje ne mogu riješiti problem nezaposlenosti mladih;

N.  budući da bi sve mjere ili programi uvedeni kako bi se potaknula zaposlenost mladih trebali uključivati savjetovanje i/ili suradnju sa svim relevantnim dionicima na njihovim odgovarajućim razinama, osobito socijalnih partnera i organizacija mladih;

O.  budući da 20,7 milijuna malih i srednjih poduzeća čini više od 67 % radnih mjesta u privatnom sektoru u EU-u, a mikropoduzeća čine 30 %;

P.  budući da mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća imaju golem potencijal za stvaranje radnih mjesta s obzirom na to da su zaslužna za 85 % svih novootvorenih radnih mjesta;

Jamstvo za mlade − zapošljavanje mladih

1.  upozorava da u EU-u neće biti znatnog održivog gospodarskog rasta ako se ne smanje nejednakosti, te podsjeća da to počinje smanjenjem nezaposlenosti, osobito nezaposlenosti mladih te ublažavanjem siromaštva;

2.  poziva na učinkovit nadzor provedbe programa Jamstvo za mlade; poziva Komisiju da pažljivo prati izazove koji su utvrđeni u preporukama za pojedinu državu članicu za 2014., a koji se odnose na pitanje kvalitete ponuda, izostanka aktivnog uključivanja pripadnika skupine NEET, kao i administrativnog kapaciteta javnih službi za zapošljavanje i izostanak djelotvornog sudjelovanja svih relevantnih partnera, utvrđujući pritom najbolje prakse koje bi mogle funkcionirati kao mjerilo za poboljšanje programa; poziva na više transparentnosti u praćenju provedbe te zalaganja u pogledu razmatranja država članica koje ne pokazuju napredak u tom pogledu;

3.  poziva Komisiju da predloži europski pravni okvir kojim će se uvesti minimalni standardi za provedbu jamstava za mlade i kvalitetu naukovanja, pristojne plaće za mlade ljude i pristup službama zapošljavanja i koje će se također odnositi na mlade ljude dobi između 25 i 30 godina života, u slučajevima u kojima države članice ne poštuju postojeće preporuke o jamstvima za mlade;

4.  poziva da smanjenje nezaposlenosti mladih postane poseban cilj u sklopu Europskog semestra; također poziva na poduzimanje mjera za borbu protiv nezaposlenosti mladih u preporuke za pojedinu državu te nacionalne programe reforme; poziva Komisiju da pomno prati i ocjenjuje uvođenje takvih mjera; poziva na sveobuhvatno uključivanje Parlamenta u tom pogledu u sklopu procesa Europskog semestra;

5.  poziva Europsku komisiju da ubrza uspostavu Inicijative za zapošljavanje mladih i da do kraja 2014. objavi komunikaciju o tome na koji je način ta inicijativa uspostavljena;

6.  potiče države članice da razmotre širenje programa Jamstvo za mlade na osobe mlađe od 30 godina;

7.  naglašava potrebu za aktivnom, sveobuhvatnom i integriranom politikom tržišta rada s posebnim mjerama za mlade ljude;

8.  potiče države članice da poduzmu odlučne mjere u borbi protiv nezaposlenosti, posebno preventivnim djelovanjem protiv ranog napuštanja školovanja ili promicanjem programa osposobljavanja i naukovanja (npr. primjenom dvojnog sustava obrazovanja ili drugih jednako učinkovitih okvira) kako bi se razvila sveobuhvatna strategija za mlade koji su nezaposleni, ne obrazuju se niti se usavršavaju (NEET-ovi) i u potpunosti proveli nacionalni programi jamstva za mlade;

9.  ističe da se Inicijativom za zapošljavanje mladih ne bi trebalo spriječiti države članice da se koriste Europskim socijalnim fondom (ESF) za financiranje opsežnijih projekata povezanih s mladima, posebno kad je riječ o siromaštvu i socijalnoj isključenosti; poziva Europsku komisiju da prati korištenje sredstvima ESF-a za projekte povezane s mladima;

10.  čvrsto vjeruje da se sredstvima EU-a, osobito onima u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih, ne bi trebali zamijeniti nacionalni pristupi, već bi trebala služiti za pružanje dodatne potpore mladima na način kojim će se dopuniti i poboljšati nacionalni programi u skladu s odlukom država članica;

11.  smatra da programi EU-a moraju dozvoliti odgovarajuću fleksibilnost kako bi se državama članicama omogućila provedba individualne potpore u skladu s lokalnim potrebama i kako bi se osiguralo da se sredstva upotrebljavaju u područjima u kojima su najpotrebnija i u kojima je nezaposlenost mladih najveća, ne dovodeći u pitanje pritom reviziju i nadzor;

12.  ističe da se Inicijativom za zapošljavanje mladih ne bi trebalo spriječiti države članice da se koriste drugim programima EU-a, poput onih u sklopu Europskog socijalnog fonda ili programa ERASMUS +, za financiranje opsežnijih projekata povezanih s mladima, posebno kad je riječ o mladim poduzetnicima, siromaštvu i socijalnoj uključenosti; ističe u tom pogledu važnost koju države članice imaju u dodjeljivanju nužnog sufinanciranja; poziva Europsku komisiju da prati korištenje sredstvima ESF-a za projekte povezane s mladima;

Strukovno obrazovanje i osposobljavanje

13.  podsjeća da 6 milijardi EUR dodijeljenih Inicijativi za zapošljavanje mladih nije dostatno za održivu borbu protiv nezaposlenosti mladih; stoga poziva Komisiju i države članice da učine Jamstvo za mlade prioritetom te da povećaju dodjelu proračunskih sredstava za sveukupno razdoblje od 2014. do 2020. prilikom odlučivanja o obveznoj reviziji VFO-a 2014.− 2020. nakon izbora koja bi se trebala održati najkasnije krajem 2016.;

14.  poziva države članice da uspostave ili poboljšaju sustave za strukovnu obrazovanje i osposobljavanje; naglašava da bi trebalo uspostaviti europski okvir za dvojno obrazovanje, utemeljen na najboljim europskim praksama u tom polju, sve kako bi se poboljšao prijelaz sa školovanja na zaposlenje; nadalje, predlaže korištenje programa za „probijanje leda” diljem EU-a kojima se pruža praktično radno iskustvo mladim diplomiranim studentima i onima koji su već odradili strukovno osposobljavanje tako što ih se zapošljava u tvrtkama na šest ili dvanaest mjeseci kako bi riješili specifičan problem usmjeren na inovaciju i razvoj.

15.  potiče države članice na provođenje čvrstih mjera za borbu protiv nezaposlenosti mladih i rane isključenosti s tržišta rada, posebno preventivnim mjerama protiv ranog napuštanja školovanja ili programa za osposobljavanje ili pripravništvo (npr. provedbom dvojnog obrazovnog sustava ili drugim jednako učinkovitim vrstama mjera);

16.  poziva države članice da posebno reformiraju standarde obrazovanja i osposobljavanja za mlade kako bi znatno povećale njihovu mogućnost zapošljavanja i njihove životne mogućnosti;

17.  poziva Komisiju i države članice da dodatno poboljšaju transparentnost i sustav priznavanja kvalifikacija u Uniji, posebno u okviru Europskog sustava za prijenos bodova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, Europassa i Europskog okvira za kvalifikacije;

18.  naglašava važnost toga da mladi steknu vještine iz različitih područja kao što su IT vještine, vještine rukovođenja, kritičko razmišljanje i jezične vještine, također studiranjem u inozemstvu, kako bi poboljšali svoje izglede na tržištu rada, prilagodljivost budućim promjenama na tržištu rada i aktivno sudjelovali u društvu;

19.  poziva države članice da se usredotoče na sektore s visokom stopom rasta i potencijalom za stvaranje radnih mjesta te da poduzmu mjere kako bi u svojim obrazovnim programima prednost dale znanosti, tehnologiji, inženjerstvu i matematici da bi se ispunili očekivani budući ciljevi na tržištu rada u skladu s potrebom da se pređe na gospodarstvo s učinkovitim korištenjem resursa;

20.  poziva Komisiju i države članice da pruže potporu novim oblicima gospodarstva, posebno socijalnom poduzetništvu, dijeljenju radnog prostora (co-working), korištenju ideja velikog broja posjetitelja internetskih stranica za rješavanje problema (crowdsourcing), te da pruže mjere potpore kooperativama mladih i novim socijalnim poduzećima (social enterprise start-ups);

21.  poziva države članice da potiču politike kojima se promiče rast te poziva na djelovanje na razini EU-a u smislu izrade europske strategije za rast u sklopu koje će se, ulaganjima u ključne sektore, kao što su digitalno tržište, tržište telekomunikacija i zajednička energetska zajednica, i njihovim razvojem, otvoriti održiva radna mjesta;

22.  žali što prioritetima Vijeća, koje je Europsko vijeće objavilo 27. lipnja 2014. kao strateški program za EU i za novu Europsku komisiju, nisu obuhvaćene ciljane mjere i ulaganja kako bi se pomoglo u stvaranju kvalitetnih radnih mjesta za mlade;

23.  ističe da ostvarivanje ciljeva programa Jamstvo za mlade iziskuje strateške reforme kako bi se ostvarili uspješniji prelasci iz škole na tržište rada;

24.  potiče države članice na to da pojedinačno jačaju i reformiraju svoje agencije za tržište rada;

25.  naglašava da su danas više no ikad potrebna snažna ulaganja u obrazovanje i osposobljavanje, s obzirom na predviđene nagle promjene tržišta rada; ističe da se politike vještina ne bi trebale smatrati samo sredstvom ispunjenja potreba tržišta rada, već bi također trebale prepoznati kompetencije stečene neformalnim obrazovanjem, podržavati provedbu politika cjeloživotnog učenja te konačno biti dio holističkog pristupa obrazovanju;

26.  poziva Komisiju i agencije poput Eurofonda i Cedefoba da analiziraju postojeće sustave dvojne profesionalne izobrazbe kako bi se te informacije pružile drugim državama članicama koje su zainteresirane za te sustave na dobrovoljnoj osnovi, a da se pritom ne smanjuju postojeći standardi obrazovanja;

27.  prepoznaje ulogu obitelji kao djelotvornog sustava podrške mladim ljudima suočenima s nezaposlenošću, siromaštvom i socijalnom isključenosti;

28.  potiče države članice da ojačaju strukovno obrazovanje, profesionalnu orijentaciju i naukovanje, stažiranje i pripravništvo te da uklone postojeće prekogranične prepreke za njih, kao i da bolje usklade ponudu i potražnju mogućnosti strukovnog obrazovanja za mlade, što bi povećalo njihovu mobilnost i mogućnost zapošljavanja, posebice u graničnim regijama;

29.  pozdravlja preporuku Vijeća o kvalitativnom okviru za stažiranje usvojenu 10. ožujka 2014. te poziva države članice da je odmah provedu na korist onih kojima je namijenjena, ističući osim toga činjenicu da programi država članica kojima se potiče i nudi stažiranje mogu dobiti financijsku potporu iz europskih fondova;

Novo okruženje za stvaranje radnih mjesta

30.  naglašava potrebu da se u Europi stvori okružje naklonjeno malim i srednjim poduzećima, što podrazumijeva pružanje najboljih financijskih i pravnih uvjeta za nova poduzeća jer su mala i srednja poduzeća 2012. godine ukupno činila 66,5 % svih radnih mjesta u Europi; (8)

31.  ponavlja potrebu da se osigura široko rasprostranjeno i lako osposobljavanje i pristup internetu, informacijama na internetu i digitalnim vještinama; u skladu s ciljevima Digitalnog programa poziva države članice da potiču i olakšaju digitalizaciju usluga i mogućnosti obrazovanja mladih kako bi im se olakšao pristup digitalnim poslovima;

32.  ističe najnoviji trend u poduzećima koji se odnosi na vraćanje proizvodnje i usluga u Europu i mogućnosti koje on donosi za stvaranje radnih mjesta, osobito za mlade; vjeruje da se gospodarstvima EU-a pruža jedinstvena prilika za ubrzanje tog trenda vraćanja radnih mjesta u matične zemlje;

33.  inzistira na tome da postoji potreba reindustrijalizacije Europe na temelju koherentne strategije i njezine provedbe, što će ojačati i olakšati politike pogodne za rast i stvaranje novih radnih mjesta;

34.  potiče države članice da politike zapošljavanja mladih dovedu u vezu s kvalitetnim i održivim ugovorima o radu kako bi se smanjila rastuća strukturna nestabilnost i nedovoljna zaposlenost;

35.  poziva države članice da osiguraju da mladi imaju pristup kvalitetnim radnim mjestima koja poštuju njihova prava, uključujući pravo na stabilnost i sigurnost preko posla koji nudi plaću dostatnu za život te osigurava socijalnu zaštitu i omogućava siguran život uz dostojanstvo i neovisnost;

36.  vjeruje da su mladi poduzetnici i mala i srednja poduzeća usmjerena na rast nužna za ostvarivanje inovacija i stvaranje radnih mjesta;

37.  vjeruje da će poduzeća stvoriti više radnih mjesta i zaposliti više ljudi samo ako gospodarsko okruženje potiče rast i ako se mogu osloniti na kvalificiranu radnu snagu;

38.  potiče Komisiju i države članice da za mlade i zaposlenost usvoji pristup koji se temelji na pravima; naglašava da, osobito u vrijeme krize, kvaliteta rada za mlade ljude ne smije biti ugrožena te da osnovni standardi rada te drugi standardi povezani s kvalitetom rada, kao što su radno vrijeme, minimalna plaća, socijalno osiguranje te zdravlje i sigurnost na radu, moraju biti glavne točke razmatranja u poduzetim naporima; ističe da se treba stati na kraj diskriminaciji na temelju dobi;

39.  naglašava važnost priznavanja i poštovanja različitih socijalnih i gospodarskih sustava koji su na snazi u državama članicama;

40.  poziva države članice i Komisiju da daju potporu mehanizmima za mobilnost i da ih potiču, među kojima valja istaknuti mehanizam EURES koji olakšava traženje posla u drugim državama članicama;

41.  poziva države članice da u potpunosti iskoriste javne službe za zapošljavanje kako bi među državama članicama uravnotežile ponudu i potražnju slobodnih radnih mjesta i traženih kvalifikacija;

42.  poziva Europsku komisiju da u sklopu borbe protiv nezaposlenosti mladih pruži potporu inicijativama i drugim oblicima suradnje s privatnim sektorom;

43.  poziva Europsku komisiju da preuzme vodeću ulogu u inicijativi za reindustrijalizaciju Europe jačanjem konkurentnosti industrije, ali bez pretjeranog regulatornog opterećivanja poduzeća, te olakšavanjem stvaranja novih radnih mjesta, rješavanjem nezaposlenosti i širenjem mogućnosti za mlade da otvore vlastito poduzeće ili pronađu posao;

44.  preporučuje da svako buduće ocjenjivanje relevantnih programa Europskog socijalnog fonda na području zapošljavanja mladih koje će provoditi Europska komisija nema u vidu samo troškove i broj sudionika, nego i da uzme u obzir dugoročan realan utjecaj na tržište rada za mlade te da prednost da razumijevanju o tome kako su i zašto određene aktivnosti uspješne;

45.  poziva države članice da ukinu nepotrebno administrativno opterećenje za samozaposlene, mikro-poduzeća i mala i srednja poduzeća, uvedu povoljne porezne politike, stvore bolje okruženje za ulaganja iz privatnog sektora i da problem nerazmjerno represivnih stečajnih zakona sagledaju u kontekstu borbe protiv nezaposlenosti; mala i srednja poduzeća čine velik dio europske ekonomije i ona mogu imati odlučujuću ulogu u brzom i održivom oporavku od ekonomske krize i stvaranju novih radnih mjesta, između ostalog i za mlade;

46.  poziva države članice da u svrhu boljeg povezivanja izvedbenog programa s potrebama tržišta rada na svim razinama poboljšaju suradnju između poduzeća i sektora obrazovanja;

47.  ističe da europsko gospodarstvo zahtijeva ulaganje napora, a ne uvođenje ograničenja, kako bi se pojačao slobodan protok i mobilnost radnika u EU-u, te poziva države članice da omoguće slobodan protok svim građanima i radnicima kako bi se razvilo istinsko tržište rada Unije, te uklone uska grla i omogući radnicima EU-a da se presele u područja u kojima postoji potražnja za njihovim vještinama; naglašava da je sloboda kretanja osnovno pravo; osim toga, naglašava da bi mladi trebali imati mogućnost zapošljavanja u vlastitim zajednicama;

48.  poziva države članice da posebnu pozornost posvete visokoj stopi nezaposlenosti mladih među skupinama u nepovoljnom položaju te da prioritet daju pristupu tržištu rada odnosno integraciji na to tržište i usmjeravanju politika za pristup i integraciju budući da je zaposlenje ključ za uspješnu integraciju;

49.  vjeruje da države članice trebaju udovoljiti posebnim potrebama mladih s invaliditetom tako da im omoguće odgovarajuća sredstva i usluge podrške kako bi se stvorilo ravnopravno okruženje i aktivno povećala zapošljivost mladih s invaliditetom na tržištu rada te kako bi im se omogućilo obrazovanje i stručno osposobljavanje;

50.  naglašava važnost usmjeravanja na poticanje poduzetništva, osobito među mladima i osobama s diplomom, promicanje pripravništva i stažiranja za osobe s diplomom u malim poduzećima i mikropoduzećima kako bi se poboljšala poslovna iskustva mladih i kako bi im se proširila svijest o mogućnostima za osnivanje vlastitih poduzeća;

51.  naglašava da je, s obzirom na posljedice krize za mlade, potrebna snažnija predanost i poboljšano praćenje država članica kako bi se poboljšala situacija mladih; poziva, u tom kontekstu, države članice da se pozabave pitanjem nezaposlenosti mladih tijekom sljedećeg neformalnog sastanka Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i potrošačka pitanja 17. i 18. srpnja 2014. u Milanu te da umjesto izjava osiguraju mjere i politike;

o
o   o

52.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću.

(1) SL C 308 E, 20.10.2011., str. 116.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0365.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0037.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0435.
(5) SL C 351 E, 2.12.2011., str. 29.
(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0016.
(7) Eurostat: http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=yth_incl_010&lang=en
(8) http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/facts-figures-analysis/performance-review/files/supporting-documents/2013/annual-report-smes-2013_en.pdf report


Stanje u Iraku
PDF 131kWORD 58k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. srpnja 2014. o stanju u Iraku (2014/2716(RSP))
P8_TA(2014)0011RC-B8-0059/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iraku, a posebno rezoluciju od 27. veljače 2014. o stanju u Iraku(1),

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji (SPS) između Europske unije i njezinih država članica s jedne strane i Republike Iraka s druge strane te svoju rezoluciju od 17. siječnja 2013. o Sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Iraka(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Iraku, posebno one od 23. lipnja 2014.,

–  uzimajući u obzir izjave glavnog tajnika Ujedinjenih naroda o Iraku,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., čiji je Irak potpisnik,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja usvojene 24. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Iraku,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 11. ožujka 2014. o Saudijskoj Arabiji, njezinim odnosima s EU-om i njezinoj ulozi na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi(3), svoju rezoluciju od 24. ožujka 2011. o odnosima EU-a s Vijećem za suradnju u Perzijskom zaljevu(4) i svoju rezoluciju od 3. travnja 2014. o strategiji EU-a prema Iranu(5),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da se Irak i dalje suočava s političkim, sigurnosnim i socijalno-gospodarskim izazovima te budući da je njegova politička scena rascjepkana i zahvaćena nasiljem i sektaškom politikom, što nanosi ozbiljnu štetu legitimnim težnjama iračkog naroda za mirom, blagostanjem i istinskim prelaskom u demokraciju; budući da je Irak suočen s najozbiljnijim valom nasilja od 2008.;

B.  budući da je odmetnička džihadska skupina al-Kaide Islamska država (IS), prijašnja Islamska država Iraka i Levanta (ISIL), osvojila dijelove sjeverozapadnog Iraka, uključujući drugi najveći irački grad Mosul, nakon čega su uslijedila smaknuća iračkih građana po kratkom postupku, nametanje strogog tumačenja šerijatskog prava, uništavanje šijitskih, sufitskih, sunitskih i kršćanskih vjerskih objekata i hramova i druge okrutnosti protiv civilnog stanovništva;

C.  budući da je raspad granice između Iraka i Sirije omogućio jačanje prisutnosti IS-a u obje države; budući da je dio razočaranog sunitskog stanovništva zajedno s nekadašnjim batistima tolerirao ili čak podržao osvajanja IS-a; budući da je 29. lipnja 2014. objavljeno da je IS uspostavio „kalifat”, ili „islamsku državu”, na područjima koja nadzire u Iraku i Siriji, a njihov se vođa Abdu Bakr al-Baghdadi proglasio kalifom;

D.  budući da je IS osigurao znatne izvore prihoda pljačkanjem banaka i poduzeća na područjima koja nadzire, preuzimanjem šest naftnih polja u Siriji, uključujući najveću sirijsku naftnu bušotinu al-Omar koja se nalazi blizu granice s Irakom te primanjem sredstava od bogatih donatora, osobito iz Saudijske Arabije, Katara, Kuvajta i Ujedinjenih Arapskih Emirata;

E.  budući da je brz rast IS-a otkrio krhkost iračke vojske i institucija zahvaćenih korupcijom, sektaštvom i isključivim politikama vlade premijera Nurija al-Malikija, što je dovelo do znatnog otuđenja sunitske manjine i drugih manjina u Iraku;

F.  budući da su vojne jedinice kurdske regionalne vlade preuzele nadzor nad višeetničkim gradom Kirkukom sredinom lipnja 2014., integrirajući time u kurdsku pokrajinu područje bogato naftom nakon desetljeća dugog spora i budući da je kurdska vlada kurdskom stanovništvu najavila planove za referendum o neovisnosti od Iraka;

G.  budući da je EU svjestan tereta koji se stavlja na regiju Kurdistan i kurdistansku regionalnu vladu, koji su prihvatili veliki broj interno raseljenih osoba;

H.  budući da su 30. travnja 2014. održani parlamentarni izbori u Iraku u kojima je većinu dobio blok premijera Nurija al-Malikija „Vladavina pravaˮ; budući da aktualna sektaška vlada nije uspjela postići veću uključenost iračkog društva; budući da se pojavljuje sve više poziva upućenih al-Malikiju da odustane od trećeg mandata na mjestu premijera te da se umjesto toga sastavi istinski uključiva vlada; budući da je šijitski vjerski vođa ajatolah Sistani pozvao sve iračke stranke da hitno postignu konsenzus o takvoj vladi, ali novoizabrani irački parlament dosad nije u tome uspio;

I.  budući da su Sjedinjene Američke Države i Islamska Republika Iran dale potporu iračkoj vladi; budući da je predsjednik Irana Hasan Rohani izrazio spremnost za suradnju s SAD-om u borbi protiv prijetnje IS-a u Iraku, dok su ekstremističke naoružane sunitske skupine u regiji, uključujući IS, primale ideološku podršku tijekom posljednjih godina od Saudijske Arabije i zemalja Perzijskog zaljeva;

J.  budući da su se borbi na strani IS-a navodno pridružile stotine stranih boraca, uključujući mnoge iz država članica EU-a: budući da vlade država članica smatraju da ti građani EU-a predstavljaju sigurnosni rizik;

K.  budući da prema podacima Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja (OCHA) u središnjem i sjevernom Iraku postoji oko 1,2 milijuna interno raseljenih osoba, a oko 1,5 milijuna treba humanitarnu pomoć; budući da je rast IS-a doveo do humanitarne krize, prije svega masivnog raseljavanja civila; budući da je EU odlučio povećati humanitarnu pomoć Iraku za 5 milijuna EUR kako bi se raseljenim osobama omogućila osnovna pomoć, čime su sredstva humanitarne pomoći za Irak u 2014. porasla do 12 milijuna EUR;

L.  budući da se iračkim ustavom jamči jednakost svih građana pred zakonom, uz „administrativna, politička, kulturna i obrazovna prava različitih naroda”; budući da je iračka vlada odgovorna za jamčenje prava, dobrobiti i sigurnosti čitavog naroda;

M.  budući da postoje izvješća o namjernom ciljanju žena i djevojaka u Iraku te o otmicama, silovanjima i prisilnim brakovima od strane militanata IS-a i drugih naoružanih skupina; budući da su, prema izvješću organizacije Human Rights Watch od 12. srpnja 2014., tijekom proteklog mjeseca iračke snage sigurnosti i paravojne skupine odane vladi iz osvete za ubojstva koja su počinili borci za Islamsku državu nezakonito smaknuli barem 255 zatvorenika,

N.  budući da je do 10 000 ljudi iz pretežno kršćanske zajednice Qaraqosh (poznate i kao Al-Hamdaniya), povijesnog asirskog grada, pobjeglo iz svojih domova nakon što su 25. lipnja 2014. u blizini grada pale minobacačke mine; budući da se procjenjuje da je od 2003. najmanje polovica kršćana iz Iraka napustila zemlju; budući da je prema organizaciji Open Doors International broj kršćana u Iraku znatno opao s 1,2 milijuna na početku 1990-ih na između 330 000 i 350 000 danas;

1.  izražava duboku zabrinutost brzim pogoršanjem sigurnosne situacije u Iraku; strogo osuđuje napade IS-a na iračke građane i iračku državu koji dovode do smaknuća po kratkom postupku, nametanja strogog tumačenja šerijatskog prava, uništavanja vjerskih objekata i povijesne, kulturne i umjetničke baštine regije i drugih okrutnosti; upozorava da ekstremni antišijitski i antikršćanski nazori IS-a povećavaju rizik sektaških ubojstava na masovnoj razini ako bi se dopustilo da IS zadrži teritorij koji je osvojio i dodatno ga proširi;

2.  najteže osuđuje napade usmjerene na civilne mete, uključujući bolnice, škole i vjerske objekte te primjenu smaknuća i seksualno zlostavljanje u tim sukobima; naglašava činjenicu da počinitelji tih djela ne smiju proći nekažnjeno; duboko je zabrinut zbog humanitarne krize i masovnog raseljavanja stanovništva;

3.  podržava iračke vlasti u borbi protiv terorizma IS-a i drugih naoružanih/terorističkih skupina, ali naglašava da sigurnosni odgovor mora doći zajedno s održivim političkim rješenjem koje uključuje sve elemente iračkog društva i bavi se njihovim legitimnim prigovorima; naglašava nadalje da se u borbi protiv terorizma moraju poštovati ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo; potiče iračke snage sigurnosti da djeluju u skladu s međunarodnim i nacionalnim pravom te s poštovanjem iračkih obveza prema međunarodnim sporazumima o ljudskim pravima i temeljnim slobodama; poziva iračku vladu i sve političke čelnike da poduzmu nužne mjere kako bi pružili sigurnost i zaštitu svim ljudima u Iraku, a posebno članovima ranjivih skupina i vjerskih zajednica;

4.  bezrezervno odbacuje priopćenja vodstva IS-a o osnivanju kalifata na područjima koje sada nadzire te odbacuje mogućnost nasilnih jednostranih promjena međunarodno priznatih granica, poštujući istovremeno temeljna prava i slobode građana na područjima koja nadzire IS;

5.  naglašava da je rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1267 (1999.) i 1989 (2011.) IS podložan embargu na oružje i zamrzavanju sredstava te ističe važnost brze i učinkovite provedbe tih mjera;

6.  vjeruje da nedavni izbori u Iraku održani 30. travnja 2014. predstavljaju priliku za stvaranje istinski predstavničke vlade s uključivim programom rada; pozdravlja izbor novog predsjednika iračkog parlamenta od 15. srpnja 2014.; potiče sve političke vođe, a posebno premijera Nurija al-Malikija da se pobrinu za hitno formiranje uključive vlade; naglašava da bi takva vlada trebala adekvatno predstavljati političku, vjersku i etničku raznolikost iračkog društva u cilju zaustavljanja krvoprolića i rascjepkavanja zemlje;

7.  poziva sve regionalne sudionike da doprinesu promicanju sigurnosti i stabilnosti u Iraku i posebno da ohrabre iračku vladu da pruži ruku sunitskoj manjini i preoblikuje vojsku na uključiv, nesektaški i nepristran način;

8.  poziva sve regionalne sudionike da učine sve u svojoj moći kako bi se zaustavila sva djelovanja privatnih i službenih tijela koja riječima i djelima propagiraju i šire ekstremističku islamističku ideologiju; poziva međunarodnu zajednicu, posebno EU, da olakša regionalni dijalog o problemima s kojima je suočen Bliski istok te u njega uključi sve važne strane, posebno Iran i Saudijsku Arabiju;

9.  naglašava da bi EU trebao razviti sveobuhvatan politički pristup regiji i, posebno, da bi Iran, Saudijsku Arabiju i ostale zemlje Perzijskog zaljeva trebalo uključiti kao ključne sudionike u sva nastojanja smanjivanja napetosti u Siriji i Iraku;

10.  naglašava potrebu za poštovanjem ljudskih prava i temeljnih sloboda u ovo doba krize, posebno slobode izražavanja, slobode tiska i digitalne slobode;

11.  prima na znanje najavu regionalne vlade Kurdistana o održavanju referenduma o neovisnosti; poziva, međutim, parlament i predsjednika autonomne kurdske regije u Iraku, Masuda Barzanija, da osiguraju uključiv proces poštujući sva prava nekurdskih manjina koje žive u provinciji;

12.  izražava zabrinutost zbog izvješća o stotinama stranih boraca, uključujući državljane država članica EU-a, koji su se pridružili pobunjenicima IS-a; nadalje, poziva na međunarodnu suradnju kako bi se poduzele odgovarajuće pravne mjere protiv svih osoba za koje se sumnja da su sudjelovale u terorističkim napadima;

13.  pozdravlja odluku EU-a od 19. lipnja 2014. o povećanju humanitarne pomoć Iraku za 5 milijuna EUR kako bi se raseljenim osobama omogućila osnovna pomoć, čime su sredstva humanitarne pomoći za Irak u 2014. za sada porasla na 12 milijuna EUR;

14.  ponovno potvrđuje predanost EU-a jačanju odnosa s Irakom, uključujući i provedbom Sporazuma o partnerstvu i suradnji između EU-a i Iraka (SPS); poziva Vijeće da nastavi pomagati Iraku u promicanju demokracije, ljudskih prava, dobrog upravljanja i vladavine prava, također polazeći od iskustava i postignuća misije EUJUST LEX-Irak; također podupire napore Misije Ujedinjenih naroda za pomoć Iraku i posebnog predstavnika glavnog tajnika Ujedinjenih naroda za Irak u pružanju potpore iračkoj vladi pri jačanju demokratskih institucija i procesa, promicanju vladavine prava, olakšavanju regionalnog dijaloga, poboljšanju pružanja osnovnih usluga i jamčenju zaštite ljudskih prava;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, vladi Iraka i Iračkom vijeću, regionalnoj vladi Kurdistana, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i Vijeću UN-a za ljudska prava.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0171.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0023.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0207.
(4) SL C 247 E, 17.8.2012., str.1.
(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0339.


Eskalacija nasilja između Izraela i Palestine
PDF 194kWORD 41k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. srpnja 2014. o eskalaciji nasilja između Izraela i Palestine (2014/2723(RSP))
P8_TA(2014)0012RC-B8-0071/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da aktualni sukob uzrokuje gubitak nevinih života i neprihvatljivu patnju civila na obje strane;

B.  budući da je u izjavi od 12. srpnja 2014. Vijeće sigurnosti UN-a izrazilo ozbiljnu zabrinutost oko krize u Gazi te pozvalo na smirivanje situacije, obnovu mira i ponovnu uspostavu prekida vatre od studenog 2012. kao i na poštovanje međunarodnog humanitarnog prava, uključujući zaštitu civila, te je izrazilo podršku nastavku izravnih pregovora između Izraelaca i Palestinaca radi postizanja opsežnog mirovnog sporazuma koji se temelji na rješenju s dvije države;

C.  budući da je Egipat 14. srpnja 2014. predložio plan prekida vatre koji je do sad prihvatio jedino Izrael;

D.  budući da je EU proglasio Hamas terorističkom organizacijom;

E.  budući da je palestinski predsjednik Mahmud Abbas od UN-a zatražio da Palestinu stavi pod „međunarodnu zaštitu” zbog sve lošijeg stanja u Gazi;

F.  budući da se međunarodno i humanitarno pravo, uključujući i Četvrtu ženevsku konvenciju, u potpunosti može primijeniti na obje strane uključene u sukob;

G.  budući da su izravni mirovni pregovori između dviju strana zakazali, a svi noviji napori u obnovi pregovora propali; budući da je EU pozvao strane da poduzmu aktivnosti koje doprinose stvaranju povjerenja, što je nužno kako bi se osigurali sadržajni pregovori, da se suzdrže od aktivnosti koje umanjuju vjerodostojnost tog procesa te da spriječe poticanje nasilja;

1.  poziva na prestanak raketnih napada na Izrael iz Pojasa Gaze, koje Hamas i ostale oružane skupine moraju smjesta okončati, kao i na prestanak izraelskih vojnih aktivnosti u Gazi;

2.  izražava duboku zabrinutost oko kritične situacije u Pojasu Gaze i Izraelu; duboko žali zbog smrti civila među kojima je i veliki broj žena i djece; osuđuje ubojstva trojice izraelskih tinejdžera 12. lipnja i palestinskog tinejdžera 2. srpnja 2014. što je naišlo na sveopću osudu; izražava sućut obiteljima nevinih žrtava;

3.  naglašava da izraelski i palestinski građani imaju pravo živjeti u miru i sigurnosti; naglašava da je nužno da sve strane u potpunosti poštuju međunarodno humanitarno pravo te da ne postoji opravdanje za namjerno gađanje nedužnih civila što se u međunarodnom pravu smatra ratnim zločinom kao i za uništavanje civilne infrastrukture;

4.  poziva na trenutačno smirivanje sukoba sklapanjem sporazuma o prekidu vatre između dvije strane te na trenutačni prestanak svih oblika nasilja koji ugrožavaju živote civila; pozdravlja sve napore da se pregovorima dođe do trajnoga primirja sukobljenih strana i poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu i države članice da pojačaju diplomatski pritisak kako bi se podržalo to djelovanje;

5.  poziva međunarodnu zajednicu, posebno Vijeće sigurnosti UN-a, da odmah pronađe odgovarajući odgovor i prikladno rješenje za aktualnu krizu; potiče ključne regionalne aktere, prije svega Egipat i Jordan, da nastave u svojim nastojanjima za smirivanje situacije; pozdravlja odluku egipatskih vlasti da otvore granični prijelaz Rafah kako bi se humanitarnoj pomoći olakšao pristup u Gazu te omogućio prijevoz palestinskih civila;

6.  ponovno izražava podršku rješenju s dvije države na temelju granica iz 1967., s Jeruzalemom kao glavnim gradom obiju država i prema kojem Država Izrael i neovisna, demokratska i održiva Država Palestina koja graniči s Izraelom žive jedna uz drugu u miru i sigurnosti, što podrazumijeva ukidanje blokade u Pojasu Gaze; ponovno naglašava da su nenasilna sredstva jedini način ostvarenja pravednog i dugotrajnog mira između Izraelaca i Palestinaca;

7.  u tom duhu poziva obje strane da ulože ozbiljne i uvjerljive napore, a međunarodnu zajednicu da nastavi s izravnim mirovnim pregovorima između Izraelaca i Palestinaca, te da pri tome postignu konkretne rezultate; još jednom poziva na aktivniju političku ulogu EU-a u postizanju pravednog i dugotrajnog mira;

8.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za bliskoistočni mirovni proces, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, izaslaniku bliskoistočnog kvarteta, izraelskoj Vladi i Knessetu, predsjedniku Palestinske samouprave te Palestinskom zakonodavnom vijeću, parlamentu i Vladi Egipta i parlamentu i Vladi Jordana.


Zločin agresije
PDF 206kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. srpnja 2014. o zločinu agresije (2014/2724(RSP))
P8_TA(2014)0013RC-B8-0066/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda, a posebno članak 5. u kojem je zločin agresije naveden kao jedno od najtežih kaznenih djela u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda,

–  uzimajući u obzir izmjene Rimskog statuta koje su usvojene na revizijskoj konferenciji održanoj u Kampali (Uganda) 2010., osobito u pogledu Rezolucije RC/Res. 6 koja se odnosi na zločin agresije,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2011/168/ZVSP i upućivanje na izmjene iz Kampale u toj odluci,

–  uzimajući u obzir reviziju akcijskog plana (usvojenog 12. srpnja 2011.) u skladu s Odlukom Vijeća 2011/168/ZVSP,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2010. o konferenciji o reviziji Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda održanoj u Kampali (Uganda)(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. studenog 2011. o podršci EU-a Međunarodnom kaznenom sudu: suočavanje s izazovima i prevladavanje poteškoća,(2)

–  uzimajući u obzir svoje prijašnje rezolucije o godišnjim izvješćima o ljudskim pravima u svijetu i politici Europske unije u tim pitanjima, uključujući posljedice za stratešku politiku EU-a na području ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir Deveto izvješće Međunarodnog kaznenog suda Ujedinjenim narodima za 2012/2013,

–  uzimajući u obzir ishod 25. sjednice Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava održane u travnju 2014.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine Latinskoameričkog parlamenta od 19. i 20. listopada 2013. naslovljenu „Promicanje Međunarodnog kaznenog suda i ratifikacija izmjena iz Kampale” (AO/2013/07XXIX),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Skupštine država potpisnica Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda od 27. studenog 2013. naslovljenu „Jačanje Međunarodnog kaznenog suda i Skupštine država potpisnica”, u kojoj se izražava poziv budućim državama potpisnicama da ratificiraju izmijenjeni Statut, poziv svim državama potpisnicama da razmotre ratificiranje izmjena te u kojoj se potvrđuje da je više država potpisnica nedavno ratificiralo izmjene (ICC-ASP/12/Res.8),

–  uzimajući u obzir Priručnik o ratifikaciji i provedbi izmjena Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda donesenih u Kampali, koji su izradili Stalna misija Kneževine Lihtenštajn pri Ujedinjenim narodima, Svjetski institut za sprečavanje agresije i Lihtenštajnski institut za samoodređenje pri Sveučilištu Princeton,

–  uzimajući u obzir Međunarodni dan pravde, koji se obilježava 17. srpnja kada se slavi napredak u smislu veće odgovornosti za zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i genocid,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su države članice Europske unije čvrsti saveznici Međunarodnog kaznenog suda od njegova začetka i da mu pružaju financijsku, političku, diplomatsku i logističku potporu dok istodobno promiču univerzalnost Rimskog statuta i brane njegov integritet s ciljem da se ojača nezavisnost Suda;

B.  budući da je Parlament 17. studenog 2011.(3) pozdravio donošenje izmjena Rimskog statuta u Kampali, uključujući izmjene koje se odnose na zločin agresije, te pozvao sve države članice da ih ratificiraju i ugrade u svoje nacionalno zakonodavstvo;

C.  budući da je Parlament 18. travnja 2012. naknadno donio rezoluciju(4) i pozvao Vijeće i Komisiju da iskoriste svoj međunarodni autoritet u interesu jamčenja i jačanja univerzalnosti Rimskog statuta za određivanje međunarodno dogovorene definicije čina agresije kojom se krši međunarodno pravo;

D.  budući da će se ratifikacijom izmjena Rimskog statuta usvojenih u Kampali koje se odnose na zločin agresije od strane najmanje 30 država potpisnica i odlukom koju će nakon 1. siječnja 2017. donijeti dvotrećinska većina država potpisnica omogućiti uspostava stalnog sustava međunarodne kaznene odgovornosti tako da se kažnjavaju zločini agresije;

E.  budući da su Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda potpisale 122 zemlje;

F.  budući da je do sada 14 država potpisnica ratificiralo izmjene iz Kampale koje se odnose na zločin agresije, uključujući osam država članica EU-a: Belgiju, Hrvatsku, Cipar, Estoniju, Njemačku, Luksemburg, Slovačku i Sloveniju; budući da najmanje 35 država potpisnica trenutačno aktivno radi na ratifikaciji izmjena koje se odnose na zločin agresije, a druge su se obvezale na ratifikaciju;

G.  budući da je 8. svibnja 2012. Lihtenštajn prvi ratificirao izmjene koje se odnose na zločin agresije, zajedno s izmjenama članka 8. (ratni zločini), donesene na konferenciji o reviziji Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda održanoj 2010. u Kampali (Uganda);

H.  budući da države koje nisu potpisnice Rimskog statuta mogu taj statut ratificirati, zajedno s izmjenama iz Kampale, i tako doprinijeti aktivaciji nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda za zločin agresije;

I.  budući da su izmjene iz Kampale potpuno sukladne s Poveljom Ujedinjenih naroda jer se kriminaliziraju samo najteži oblici protupravne uporabe sile, odnosno oni koji po svojoj „naravi, ozbiljnosti i opsegu” predstavljaju očito kršenje Povelje UN-a;

J.  budući da će nadležnost Međunarodnog kaznenog suda u pitanjima zločina agresije doprinijeti vladavini prava na međunarodnoj razini te međunarodnom miru i sigurnosti tako što će odvraćati od protupravne upotrebe sile i na taj način proaktivno doprinijeti sprječavanju takvih zločina i jačanju trajnog mira;

K.  budući da će ratifikacija dviju izmjena iz Kampale od strane država potpisnica i aktivacija nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda za zločin agresije doprinijeti okončanju prakse nekažnjavanja počinitelja tog zločina;

L.  budući da će ratifikacija izmjena iz Kampale i aktivacija nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda u pitanjima zločina agresije doprinijeti zaštiti ljudskih prava tako što će se kriminalizirati čin agresije koji često predstavlja početak u uzročnom nizu ozbiljnih povreda ljudskih prava i teškog kršenja odredbi međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o ljudskim pravima;

M.  budući da će se kriminalizacijom čina agresije zaštititi i pravo na život protupravno unovačenih vojnika i onih čija je država napadnuta, te tako ispraviti propusti u Rimskom statutu i međunarodnom humanitarnom pravu, čija je trenutačna namjena samo zaštiti civile i druge kategorije „zaštićenih osoba”;

N.  budući da će se aktivacijom nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda u pitanjima zločina agresije doprinijeti univerzalnosti Rimskog statuta s obzirom na to da bi više država moglo biti zainteresirano za ratifikaciju dovršenog Rimskog statuta, zajedno s izmjenama iz Kampale, što također doprinosi ostvarenju njihova nacionalnog političkog cilja, a to je sprječavanje protupravne upotrebe sile protiv njih;

1.  ponavlja svoju podršku radu Međunarodnog kaznenog suda u cilju ukidanja prakse nekažnjavanja počinitelja najtežih zločina kojima se bavi međunarodna zajednica;

2.  poziva Europsku uniju da donese zajednički stav o zločinu agresije i izmjenama iz Kampale;

3.  naglašava važnost načela univerzalnosti Rimskog statuta i poziva Europsku uniju da preuzme vodeću ulogu u nastojanjima da izmjene iz Kampale koje se odnose na zločin agresije stupe na snagu, da podupre nastojanja potrebna da bi se taj cilj ostvario i da potakne svoje države članice da najprije ratificiraju izmjene te da zatim aktivno podupru jednokratnu odluku Skupštine država potpisnica Rimskog statuta, nakon što se provede potrebna ratifikacija u 30 država članica, da se aktivira nadležnost Međunarodnog kaznenog suda u pitanjima zločina agresije;

4.  ističe da je potrebno aktivno promicati potporu Međunarodnom kaznenom sudu, ratifikaciju izmijenjenog Rimskog statuta i ratifikacije dviju izmjena iz Kampale u okviru svih vanjskih aktivnosti EU-a, među ostalim djelovanjem posebnog izvjestitelja EU-a za ljudska prava i izaslanstava EU-a na terenu, te uključujući tehničku pomoć državama koje nastoje ostvariti ratifikaciju i/ili provedbu; u tom smislu poziva Europsku uniju i njezine države članice da u budućnosti iznova podrže Međunarodni kazneni sud, između ostaloga i financijski;

5.  poziva Europsku uniju da se obveže na borbu protiv genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i zločina agresije te da se zalaže za to da borba protiv prakse nekažnjavanja teških kršenja ljudskih prava postane prioritetom Europske unije i njezinih država članica u vanjskim odnosima; poziva visoku predstavnicu / potpredsjednicu Komisije da uloži dodatne napore u promicanje provedbe i poštovanja normi međunarodnog humanitarnog prava općenito, uključujući i od strane nedržavnih oružanih skupina;

6.  poziva države članice Europske unije da hitro usklade nacionalno zakonodavstvo s definicijama sadržanima u izmjenama iz Kampale i drugim obvezama iz Rimskog statuta, da omoguće istrage i progon kaznenih djela na nacionalnoj razini od strane država članica EU-a i da surađuju sa Sudom;

7.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica Europske unije, potpredsjednici Komisije / visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku Europske unije za ljudska prava i predsjedniku Međunarodnog kaznenog suda.

(1) SL C 161 E, 31.5.2011., str. 78.
(2) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 115.
(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2011)0507.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0126.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti