Rezolucija Europskog parlamenta od 27. studenoga 2014. o Pakistanu: zakoni o blasfemiji (2014/2969(RSP))

P8_TA(2014)0064 RC-B8-0289/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Pakistanu,

–  uzimajući u obzir članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. i članak 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a iz 1981. o uklanjanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir izvješća posebnog izvjestitelja UN-a o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir izvješće posebne izvjestiteljice UN-a o neovisnosti sudaca i odvjetnika Gabriele Knaul od 4. travnja 2013. sastavljeno nakon njezinog službenog posjeta Pakistanu od 19. do 29. svibnja 2012.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. godinu i politici Europske unije u tom području(1), kojom se osuđuju progoni kršćana i drugih vjerskih manjina,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja(2),

–  uzimajući u obzir petogodišnji plan angažmana između EU-a i Pakistana od ožujka 2012. u kojemu su navedeni prioriteti kao što su dobro upravljanje i dijalog o ljudskim pravima te s njim usko povezani drugi strateški dijalog između EU-a i Pakistana od 25. ožujka 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Pakistanu od 11. ožujka 2013.(3) u kojima se ponavljaju očekivanja EU-a o promicanju i poštovanju ljudskih prava i kojima se osuđuje svako nasilje, uključujući i nasilje nad vjerskim manjinama,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Europske službe za vanjsko djelovanje od 18. listopada 2014. o odluci Visokog suda u Lahoreu da potvrdi osuđujuću presudu gđi Asiji Bibi u Pakistanu,

–  uzimajući u obzir priopćenje za medije izaslanstva Europske unije u Pakistanu od 29. listopada 2014. povodom posjeta posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava Pakistanu od 26. do 29. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o regionalnoj ulozi Pakistana i političkim odnosima s EU-om(4),

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. Poslovnika,

A.  budući da je Asia Bibi, kršćanka iz Punjaba, uhićena 2009. i osuđena na smrtnu kaznu zbog blasfemije u studenome 2010. na temelju članka 295-C pakistanskog Kaznenog zakona; budući da je Visoki sud u Lahoreu 16. listopada 2014. odbacio žalbu Asije Bibi i potvrdio odluku; budući da je 24. studenog 2014. optuženica uložila žalbu Vrhovnom sudu i da bi taj postupak mogao potrajati godinama budući da pakistanski predsjednik još uvijek može izmijeniti odluku Visokog suda u Lahoreu i amnestirati Asiju Bibi koristeći ovlast predsjedničkog pomilovanja;

B.  budući da je skupina ljudi 7. studenog 2014. pretukla kršćanski par Shamu Bibi i Shahbaza Masiha zbog optužbi da su palili stranice Kurana u istočnom Pakistanu; budući da su njihova tijela spaljena u peći za pečenje opeke, a po nekim su izvješćima još uvijek bili živi u trenutku kada su bačeni u peć;

C.  budući da je u zadnje vrijeme izrečeno više smrtnih kazni pakistanskim građanima zbog kršenja zakona o blasfemiji, uključujući i kršćaninu g. Sawanu Masihu zbog navodnog vrijeđanja proroka Muhameda u razgovoru te kršćanskom paru Shafqatu Emmanuelu i Shagufti Kausar zbog navodnog vrijeđanja Proroka u SMS-poruci;

D.  budući da je aktivist za ljudska prava i odvjetnik Rashid Rehman ubijen 7. svibnja 2014.; budući da su tjednima prije ubojstva Rehmanu prijetili zbog zastupanja predavača protiv kojeg je podignuta optužnica na temelju pakistanskog zakona o blasfemiji;

E.  budući da je u listopadu 2014. britanski državljanin pakistanskog porijekla Mohammad Asghar kojemu je dijagnosticirana mentalna bolest u Ujedinjenoj Kraljevini, ali je svejedno zatvoren zbog blasfemije, ranjen metkom koji je ispalio zatvorski čuvar; budući da su regionalne vlasti uhitile njegovog napadača i optužile ga za pokušaj ubojstva te da je osam drugih zatvorskih čuvara suspendirano sa svoje dužnosti;

F.  budući da je 5. studenog 2014. 45-godišnjeg šijita Tufaila Haidera ubio policajac tijekom ispitivanja koji je kasnije tvrdio da je g. Haider pogrdno govorio o „pristalicama i pratiocima proroka Muhameda”;

G.  budući da je zabilježeno da je u Pakistanu sveukupno 1 438 osoba optuženo za blasfemiju između 1987. i listopada 2014., uključujući 633 muslimana, 494 ahmedija, 187 kršćana i 21 hinduista; budući da je od 1990. u slučajevima povezanima s blasfemijom u napadima nasilnih skupina ubijeno najmanje 60 osoba;

H.  budući da se nekoliko desetaka osoba, uključujući muslimane, hinduiste, kršćane i druge, trenutačno nalazi u zatvoru zbog optužbi za blasfemiju; budući da do ovog trenutka nijedna smrtna kazna izrečena na temelju optužbi za blasfemiju nije izvšena, ali je nekoliko optuženih ubijeno u napadima nasilnih skupina; budući da određeni vjerski vođe vrše ogroman pritisak na pakistansko pravosuđe da potvrdi i izvrši smrtne kazne koje obično izriču niži sudovi; budući da sudski postupci često traju dugi niz godina i imaju razarajuće posljedice za nedužne pakistanske građane, njihove obitelji i zajednice;

I.  budući da pakistanski zakoni o bogohuljenju vjerskim manjinama otežavaju slobodno izražavanje ili otvoreno sudjelovanje u vjerskim aktivnostima; budući da je zabilježena široko rasprostranjena zlouporaba tih zakona; budući da su, umjesto da štite vjerske zajednice, posijali strah u pakistanskom društvu; budući da je svaki pokušaj reforme zakona ili njihove primjene ugušen prijetnjama i ubojstvima; budući da su pokušaji da se o tim pitanjima raspravlja u medijima, na internetu ili izvan njega, često popraćeni prijetnjama i zlostavljanjem koje često provode i vlasti;

J.  budući da Pakistan ima važnu ulogu u poticanju stabilnosti u južnoj Aziji te bi se od njega moglo očekivati da služi kao primjer ostalima u pogledu jačanja vladavine prava i ljudskih prava;

K.  budući da je Pakistan nedavno ratificirao sedam od devet međunarodnih konvencija o temeljnim ljudskim pravima, naročito Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, koje obuhvaćaju brojne odredbe u pogledu pravilnog funkcioniranja pravosuđa, prava na pravično suđenje, jednakosti pred zakonom i nediskriminacije;

L.  budući da se mehanizmima UN-a za ljudska prava zahtijeva od Pakistana da ukine zakone o blasfemiji ili da barem bez odgađanja provede zaštitne mjere kako bi se spriječila zlouporaba zakona kojima se građanima, koji su često iz manjinskih vjerskih zajednica, nanosi zlo;

M.  budući da su EU i Pakistan produbili i proširili svoje bilateralne veze, što se vidi na primjeru petogodišnjeg plana angažmana koji je pokrenut u veljači 2012. te na primjeru drugog strateškog dijaloga između EU-a i Pakistana koji je održan u ožujku 2014.; budući da je svrha petogodišnjeg plana angažmana između EU-a i Pakistana izgradnja strateškog odnosa te sklapanje partnerstva za mir i razvoj koji se temelje na zajedničkim vrijednostima i načelima;

N.  budući da je Pakistan u opći sustav povlastica prvi put ušao 1. siječnja 2014.; budući da taj sustav „treba osigurati snažan poticaj za poštovanje temeljnih ljudskih i radničkih prava, okoliša te načela dobrog upravljanja“;

1.  duboko je zabrinut i žali zbog odluke Visokog suda u Lahoreu od 16. listopada 2014. kojom je potvrđena smrtna kazna koja je izrečena Asiji Bibi za blasfemiju; poziva Vrhovni sud da brzo i bez odgode započne postupke na slučaju te da pri donošenju presude poštuje vladavinu prava i ljudska prava;

2.  poziva pakistanske sudove da brzo pokrenu reviziju smrtnih kazni koje su izrečene Sawanu Masihu, Mohammadu Asgaru, Shafqatu Emmanuelu i njegovoj supruzi Shagufti Kausar te svim ostalim građanima koji čekaju izvršenje smrtne kazne jer su navodno prekršili zakone o blasfemiji;

3.  oštro osuđuje ubojstva Shame Bibi i Shahbaza Masiha te izražava sućut njihovim obiteljima kao i obiteljima svih nevinih žrtava koje su u Pakistanu ubijene zbog zakona o blasfemiji; poziva da se počinitelji tih djela privedu pravdi; uzima na znanje odluku vlade u Punjabu o osnivanju posebnog odbora kako bi se ubrzala istraga ubojstava Shame Bibi i Shahbaza Masiha te kako bi se osigurala dodatna policijska zaštita kršćanskih četvrti u toj provinciji; ističe, međutim, da je potrebno ugušiti ozračje nekažnjavanja te provesti šire reforme kako bi se riješio problem nasilja nad vjerskim manjinama koji je i dalje raširen u Pakistanu;

4.  izražava duboku zabrinutost jer bi se kontroverzni zakoni o blasfemiji mogli zloupotrijebiti protiv pripadnika svih vjeroispovijesti u Pakistanu; izražava osobitu zabrinutost zbog toga što se zakoni o blasfemiji, kojima su se javno protivili pokojni ministar Shahbaz Bhatti, pokojni guverner Salman Taseer i Rashid Rehman, koji su ubijeni zato što su se zalagali za vjersku toleranciju, sve više i više koriste za napade na ranjive manjinske skupine uključujući i one na ahmedije i kršćane u Pakistanu;

5.  poziva pakistansku vladu na detaljnu reviziju zakona o blasfemiji i njihove trenutne primjene, osobito poglavlja 295 B i C Kaznenog zakona kojima se propisuje obvezan doživotni zatvor (295 B i C) ili čak smrtna kazna (295 C) za navodna djela blasfemije, s ciljem ukidanja tih zakona; poziva pakistansku vladu da ukine smrtnu kaznu uključujući onu koja se izriče zbog blasfemije i apostazije te da provede zaštitne mjere kako bi se spriječila zlouporaba zakonskih odredbi o blasfemiji i apostaziji;

6.  poziva pakistanske vlasti da jamče neovisnost sudova, vladavinu prava i pravično suđenje u skladu s međunarodnim standardima o sudskim postupcima i da pri tome uzmu u obzir nedavne preporuke posebnog izvjestitelja UN-a o neovisnosti sudaca i odvjetnika; poziva, nadalje, pakistanske vlasti da pruže odgovarajuću zaštitu svima koji su upleteni u slučajeve blasfemije, između ostalog i štićenjem sudaca od vanjskog pritiska, obranom optuženih, njihovih obitelji i zajednica od nasilnih skupina te iznalaženjem rješenja za oslobođene krivnje koji se ne mogu vratiti u mjesta iz kojih potječu;

7.  napominje da su vjerske slobode i prava manjina zajamčeni pakistanskim ustavom; pozdravlja mjere koje je pakistanska vlada poduzela od studenog 2008. u korist vjerskih manjina kao što su uvođenje kvote za manjine od pet posto u saveznoj javnoj službi, priznavanje nemuslimanskih državnih blagdana i proglašenje nacionalnog dana manjina;

8.  poziva, međutim, pakistansku vladu da poveća napore da se postigne bolje međuvjersko razumijevanje, da aktivno radi na rješavanju vjerske nesnošljivosti koju iskazuju sudionici u društvu, da suzbija vjersku netrpeljivost, činove nasilja i zastrašivanja i da djeluje protiv stvarnog nekažnjavanja ili percepcije nekažnjavanja;

9.  oštro osuđuje svako nasilje nad vjerskim zajednicama kao i svaku diskriminaciju te nesnošljivost na temelju vjere i uvjerenja; naglašava da je pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere temeljno ljudsko pravo; naglašava, nadalje, da svi Pakistanci, neovisno o vjerskoj pripadnosti i vjeri, zaslužuju jednako poštovanje te da se promiču i štite njihova ljudska prava;

10.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i Europsku komisiju da iskoriste sva dostupna sredstva, uključujući i ona navedena u Smjernicama EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja, kako bi pomogle vjerskim zajednicama i izvršile pritisak na pakistansku vladu da učini više za zaštitu vjerskih manjina; cijeni, u tom pogledu, nedavni posjet posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava Pakistanu te održavanje rasprave tijekom tog posjeta;

11.  ističe da je dodjela općeg sustava povlastica uvjetovana, između ostaloga, ratifikacijom i provedbom 27 međunarodnih konvencija, kao što je određeno Prilogom VIII. temeljnoj uredbi o općem sustavu povlastica, od kojih se većina odnosi na ljudska prava te da Europska unija može povući dodijeljene povlastice ako država ne ispuni svoje obveze;

12.  poziva ESVD i Komisiju da strogo nadziru ispunjavanje obveza koje Pakistan ima u pogledu općeg sustava povlastica te da promiču i štite ljudska prava u Pakistanu;

13.  poziva ESVD i Komisiju da surađuju s pakistanskim vlastima kako bi se izmijenio način na koji se provode zakoni o blasfemiji pri čemu, između ostaloga, treba provesti mjere koje su predložene u šestom stavku ovog dokumenta;

14.  potiče pakistansku vladu da surađuje s tijelima UN-a, uključujući izvjestitelja UN-a o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja, na rješavanju problema u pogledu ljudskih prava o kojima vlada opravdana zabrinutost;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Europske komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku Europske unije za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, Vijeću UN-a za ljudska prava te vladi i parlamentu Pakistana.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0575. (2) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/137585.pdf (3) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/135946.pdf (4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0208

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. studenoga 2014. o Srbiji: slučaj optuženog ratnog zločinca Šešelja (2014/2970(RSP))

P8_TA(2014)0065 RC-B8-0292/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Srbiji,

–  uzimajući u obzir Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica i Republike Srbije koji je stupio na snagu 1. rujna 2013.,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o napretku Srbije za 2014. od 8. listopada 2014. godine (SWD(2014)0302),

–  uzimajući u obzir Statut Međunarodnog suda za kazneni progon osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriju bivše Jugoslavije od 1991. godine (dalje u tekstu: MKSJ),

–  uzimajući u obzir članak 65. Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ-a,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Vojislav Šešelj, predsjednik Srpske radikalne stranke, pred MKSJ-om optužen za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, deportaciju, nečovječno postupanje (prisilno premještanje) (zločine protiv čovječnosti) te za ubojstvo, mučenje, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje selâ ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju, pljačku javne ili privatne imovine (kršenje zakona i običaja ratovanja) u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i dijelovima Vojvodine (Srbija), počinjene između 1991. i 1993. godine;

B.  budući da su 1993. godine Ujedinjeni narodi osnovali MKSJ kako bi procesuirao ratne zločine počinjene 1990-ih godina, čime su postavljeni temelji za rješavanje sukoba i razvoj u regiji po okončanju sukoba;

C.  budući da je 6. studenog 2014., nakon više od 11 godina pritvora i dok sudski postupak još uvijek traje, Raspravno vijeće MKSJ-a izdalo nalog proprio motu o privremenom puštanju Šešelja na slobodu zbog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, a pod sljedećim uvjetima: (i) da Šešelj ne utječe na svjedoke i žrtve; i (ii) da se pojavi pred Vijećem čim ono to naloži; budući da je Šešelj od početka suđenja imao neprijateljski stav prema MKSJ-u, što je pokazao uzastopnim prekidima, ometanjima i dezavuiranjima tijekom postupka te da je tri puta osuđen za nepoštovanje Suda zbog zastrašivanja svjedoka;

D.  budući da je Šešelj od povratka u Srbiju u Beogradu održao nekoliko javnih govora u kojima je naglasio da se neće dobrovoljno vratiti na MKSJ kad ovaj od njega to zatraži, čime je najavio namjeru da prekrši jedan od dva uvjeta pod kojima je pušten;

E.  budući da je Šešelj u svojim javnim izjavama više puta pozvao na stvaranje „Velike Srbije” čime je javno iznio pretenzije na susjedne zemlje, između ostalog i na državu članicu Europske unije – Hrvatsku, i poticao mržnju protiv nesrpskog stanovništva; budući da je u izjavi za medije čestitao „srpskim četnicima na ‘oslobođenju’ Vukovara” prigodom 23. komemoracije pada toga hrvatskog grada u ruke srpskih paravojnih snaga i Jugoslavenske armije 1991. i zvjerstava koja su uslijedila, čime je prekršio uvjet da ne utječe na žrtve; budući da se srpska mirovna grupa „Žene u crnom” okupila u Beogradu kako bi se prisjetila žrtava opsade u performansu pod naslovom „Nikada nećemo zaboraviti zločine u Vukovaru”;

1.  snažno osuđuje Šešeljevo huškanje na rat, poticanje na mržnju i teritorijalne pretenzije te njegove pokušaje skretanja Srbije s europskog puta; izražava žaljenje zbog njegovih provokativnih javnih postupaka i ratne retorike od privremenog puštanja na slobodu, čime su ponovno otvorene psihološke rane žrtava rata i zvjerstava s početka 1990-ih godina; naglašava da bi Šešeljeve nedavne izjave mogle dovesti u pitanje ostvareni napredak u regionalnoj suradnji i pomirenju i potkopati napore ostvarene proteklih godina;

2.  podsjeća srpske vlasti na njihove obveze u okviru suradnje s MKSJ-om i obveze Srbije kao zemlje kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji; sa zabrinutošću primjećuje da izostanak odgovarajuće političke reakcije i pravnog odgovora srpskih vlasti na Šešeljevo ponašanje potkopava povjerenje žrtava u sudski postupak; potiče srpske vlasti i demokratske stranke da osude sve javne manifestacije govora mržnje ili ratne retorike i da potiču zaštitu manjina i kulturnih prava; traži od srpskih vlasti da istraže je li Šešelj prekršio srpske zakone i da učvrste i u potpunosti primijene zakonodavstvo kojim se govor mržnje, diskriminacija i poticanje na nasilje stavljaju izvan zakona; podržava sve političke stranke, nevladine organizacije i pojedince u Srbiji koji se bore protiv govora mržnje;

3.  poziva MKSJ i njegov Ured tužitelja da preispitaju postojanje uvjeta za privremeno puštanje na slobodu u novim okolnostima; napominje da različita mjerila za praksu Tribunala u pogledu privremenog puštanja na slobodu neće doprinijeti ostvarenju ciljeva MKSJ-a; potiče MKSJ da poduzme odlučne korake da obnovi povjerenje u MKSJ oslabljeno Šešeljevim strašnim i nedopustivim javnim izjavama, što podrazumijeva i poduzimanje mjera da ubrza okončanje svih prvostupanjskih i žalbenih postupaka koji se pred njim vode; podsjeća da je privođenje počiniteljâ ratnih zločina pravdi nužan uvjet za istinski i trajni proces pomirenja;

4.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, predsjedniku, vladi i Narodnoj skupštini Srbije, Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i predsjedniku MKSJ-a.

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. studenoga 2014. o Iraku: otmica i zlostavljanje žena (2014/2971(RSP))

P8_TA(2014)0066 RC-B8-0295/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iraku,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o krizi u vezi s ISIL-om/Da'eschom u Siriji i Iraku od 20. listopada 2014. godine,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava S-22/1 od 1. rujna 2014. o stanju ljudskih prava u Iraku s obzirom na zlostavljanja koja su počinile takozvana Islamska država Iraka i Levanta i s njom povezane skupine,

–  uzimajući u obzir Izvješće Nezavisne međunarodne istražne komisije UN-a o Sirijskoj Arapskoj Republici od 14. studenog 2014. pod nazivom „Vladavina terora: Život pod ISIL-om u Siriji,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica s jedne i Republike Iraka s druge strane te svoju rezoluciju od 17. siječnja 2013. o Sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Iraka(1),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2106 (2013) od 24. lipnja 2013. o seksualnom nasilju u oružanim sukobima i stanjima nakon sukoba,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., čiji je Irak potpisnik,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), čiji je Irak potpisnik, i rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000),

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je takozvana Islamska država (IS) počinila brojne okrutnosti koje se smatraju zločinima protiv čovječnosti, a obuhvaćaju masovna ubojstva, smaknuća koja su naredili samoimenovani sudovi od strane Islamske države, nametanje radikalnog tumačenja šerijatskog prava, seksualno nasilje nad ženama i djecom, porobljavanje, silovanje, prisilno sklapanje braka, trgovinu ljudima, raseljavanje i otmice, što je dovelo do katastrofalne humanitarne krize i raseljavanja velikog broja ljudi iz područja pod njihovom kontrolom;

B.  budući da su u kolovozu 2014. borci Islamske države prodrli još dalje u sjeverni Irak, svladavši snage kurdskih Pešmerga koje se bile osvojile područja koja je napustila iračka vojska; budući da je grad Sinjar pokoren i da je osvojena strateški važna mosulska brana koja velike dijelove Iraka opskrbljuje vodom i strujom te da su borci Islamske države došli na 40 kilometara od Arbila, glavnog grana iračkog Kurdistana; budući da se mnoge kurdske žene bore u Kobaniju, uključujući žene koje su članice i vođe snaga Kurdistanske radničke stranke;

C.  budući da su u Mosulu i okolnim područjima, uključujući Sinjar i Tal Afar, na meti Islamske države pripadnici etničkih i vjerskih manjina, a posebno kršćanskih i jesidskih, turkmenskih, šabačkih, jarsanskih, sabejskih i šijitskih zajednica te mnogi Arapi i sunitski muslimani;

D.  budući da Human Rights Watch procjenjuje da su pripadnici Islamske države oteli i ubili 3133 jesida, odnosno da ih je toliko nestalo od početka kolovoza otkad traju napadi Islamske države; budući da je na tom popisu 2305 osoba za koje se smatra da su otete, a od njih je 412 djece; budući da IS indoktrinira zarobljenu jesidsku djecu;

E.  budući da su istražitelji UN-a u listopadu izjavili da je oko 5000 do 7000 žena zatočeno u improviziranim prihvatnim centrima odakle se odvode te se prodaju u sužanjstvo ili se daju džihadistima kao priležnice; budući da se vjeruje da je samo u gradu Tal Afaru zatočeno oko 3500 žena i djece u pet prihvatnih centara;

F.  budući da su Islamska država i drugi džihadistički ekstremisti u Iraku i Siriji odgovorni za rijeke izbjeglica koje su popunile izbjegličke kampove u Turskoj, Libanonu i Jordanu, u kojima posebno žene i djevojčice žive u teškim humanitarnim uvjetima i vrlo su osjetljive na uznemiravanje, seksualno nasilje, prisilno sklapanje braka i druge vrste zlostavljanja;

G.  budući da je transnacionalni karakter IS-a i s njime povezanih terorističkih skupina globalni problem;

H.  budući da je Agencija UN-a za izbjeglice (UNHCR) duboko zabrinuta zbog toga hoće li međunarodna zajednica moći zadovoljiti hitne potrebe za zimu u Iraku, posebno potrebe nedavno raseljenih osoba;

I.  budući da su jedinstvo, suverenitet i teritorijalni integritet Iraka ključni za stabilnost i gospodarski razvoj države i regije;

1.  najoštrije osuđuje sustavna kršenja ljudskih prava, zlostavljanje i kršenje međunarodnog humanitarnog prava, koja proizlaze iz djela koja su počinili IS i s njim povezane terorističke skupine, što se smatra ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti; posebno oštro osuđuje svako nasilje nad osobama na temelju njihove vjerske ili etničke pripadnosti te nasilje nad ženama i djecom;

2.  oštro osuđuje brojne okrutnosti koje je počinio IS na štetu posebice žena, a smatraju se zločinom protiv čovječnosti, poput zlostavljanja, silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja, porobljavanja te prisilnog sklapanja braka i preobraćenja; naglašava potrebu da se kazne odgovorni za takva kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava;

3.  naglašava da bi se djeca bez odgode trebala pridružiti svojim obiteljima, da bi se trebalo stati na kraj prisilnom sklapanju braka te da bi se odmah trebali pustiti svi civili koje drži IS, a posebno žene;

4.  poziva iračku vladu da ratificira Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda (ICC) kako bi mu se omogućilo da sudski progoni ratne zločine i zločine protiv čovječnosti koje je počinio IS;

5.  poziva iračku vladu da promiče i štiti ljudska prava tako što će angažirati sve dijelove iračkog društva u duhu nacionalnog jedinstva i pomirenja te podržavati ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo u svojem naporu da se suprotstavi IS-u; nudi svoju podršku kako bi pomogao vladi u izgradnji poštenijeg i uključivog društva, i to društva koje će štititi i promicati prava žena;

6.  pozdravlja napore međunarodne zajednice, a posebno SAD-a, kojima podupiru iračke nacionalne i lokalne vlasti u njihovoj borbi protiv IS-a, zaustavljaju napredovanje IS-a i omogućavaju pristup humanitarnoj pomoći; podržava globalnu koaliciju protiv IS-a i njezine napore da ga suzbije, također i vojnim sredstvima; poziva međunarodnu zajednicu da pruži potrebnu pomoć za spašavanje života ljudi u Iraku tijekom zime, uključujući i jesidske obitelji koje su još uvijek na planini Sinjar i brane svoje hramove od IS-a koji ih želi razoriti;

7.  poziva sve regionalne sudionike da učine sve što je u njihovoj moći kako bi se zaustavila sva djelovanja privatnih i službenih tijela koja riječima i djelima propagiraju i šire ekstremističku islamističku ideologiju; poziva međunarodnu zajednicu, posebno EU, da olakša regionalni dijalog o problemima s kojima je suočen Bliski istok te u njega uključi sve važne strane, posebno Iran i Saudijsku Arabiju;

8.  poziva EU, posebno njegova posebnog izvjestitelja za nasilje nad ženama Rashida Manjooa da učini sve što je u njegovoj moći kako bi se ušlo u trag žrtvama te istražile i utvrdile činjenice i okolnosti zlostavljanja djevojčica i žena od strane IS-a i s njim povezanih terorističkih skupina u Iraku i Siriji s ciljem da se izbjegne nekažnjivost i jamči puna odgovornost; podržava rad posebne predstavnice UN-a za seksualne zločine u sukobima Zainab Hawa Bangure;

9.  poziva međunarodne humanitarne agencije koje djeluju u Iraku, uključujući agencije UN-a, da povećaju zdravstvene usluge i usluge savjetovanja za raseljene osobe koje su pobjegle pred napredovanjem IS-a te da pritom posebnu pozornost obrate potrebama djece i osoba koje su doživjele seksualno nasilje;

10.  ponavlja svoj poziv Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje i državama članicama da poduzmu konkretne mjere za rješavanje pitanja položaja žena u Iraku te da jamče njihovu slobodu i poštovanje njihovih temeljnih prava te da usvoje mjere kojima bi se spriječilo iskorištavanje i zlostavljanje žena i djece te nasilje nad njima; posebno je zabrinut zbog porasta svih vrsta nasilja nad jesidskim ženama koje pripadnici IS-a zatvaraju, siluju, seksualno zlostavljaju i prodaju; posebno poziva države članice da poduzmu snažnije političke mjere kako bi se zadovoljile potrebe preživjelih te da uspostave mehanizam kojim će se traumatiziranim ženama iz Sirije i Iraka, posebno jesidskim ženama, omogućiti da dobiju posttraumatsko savjetovanje prilagođeno njihovim potrebama;

11.  uvjeren je da trenutačna humanitarna pomoć i zaštita trebaju biti dopunjene dugoročnim strategijama za razvitak društveno-ekonomskih prava i egzistencijalnih mogućnosti za povratnice, interno raseljene i izbjegle žene, jačanje njihova vodstva i participacije kako bi im se omogućilo da izaberu trajna rješenja koja odgovaraju njihovim potrebama; smatra da je potrebno rješavati specifične opasnosti i posebne potrebe različitih grupa žena koje su podvrgnute višestrukim i isprepletenim oblicima diskriminacije;

12.  osuđuje činjenicu da se napredovanjem IS-a događaju činovi nasilja i ubojstva nad Iračanima koji su pripadnici skupine LGBT, što se uopće ne kažnjava; napominje da se, iako Iračani koji su pripadnici skupine LGBT nisu jedina ugrožena skupina u aktualnoj krizi i sukobu, oni nalaze u krajnje osjetljivoj situaciji s obzirom to da im je na raspolaganju ograničena potpora obitelji i zajednice te ograničena državna zaštita; primjećuje da su Iračani koji su pripadnici skupine LGBT i dalje marginalizirani i u opasnosti u izbjegličkim zajednicama ili u nekim društvima koja su ih prihvatila; poziva iračku vladu da osigura zaštitu Iračana koji su pripadnici skupine LGBT;

13.  žali zbog toga što se zbog godina diktature i sukoba život iračkih žena znatno pogoršao; poziva na promicanje i provedbu rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) o ženama, miru i sigurnosti kako bi se osiguralo sudjelovanje žena u rješavanju sukoba i gradnji demokracije; ustraje u mišljenju da bez sudjelovanja žena u donošenju odluka neće biti prave zaštite ni stvarne sigurnosti za žene u Iraku;

14.  poziva na usredotočene međunarodne napore, u uskoj suradnji s islamskim zemljama, organizacijama i zajednicama da se suprotstavi radikalnoj salafitskoj tj. Vehabijskog ideologiji na kojoj počivaju i kojom se nadahnjuju djelovanja islamske države i pridruženih terorističkih organizacija te koja postaje golema prijetnja za sigurnost država članica; poziva ESVD i države članice da u dijalogu sa zaljevskim zemljama potiču raspravu o pokušajima indoktrinacije salafitskom vehabijskom ideologijom koje provede pojedinci iz tih zemalja u mnogim drugim državama u kojima muslimani čine većinu i u islamskim zajednicama diljem svijeta;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, vladi Iraka i Iračkom vijeću, Regionalnoj vladi Kurdistana, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i Vijeću UN-a za ljudska prava.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0022.

Odluka Europskog parlamenta od 27. studenoga 2014. o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 8. listopada 2014. o privremenom sustavu djelomičnih uplata doprinosa za pokrivanje administrativnih rashoda Jedinstvenog odbora za sanaciju tijekom privremenog razdoblja (C(2014)7164 - 2014/2882(DEA))

P8_TA(2014)0067 B8-0246/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije od 8. listopada 2014.(C(2014)7164)],

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 23. listopada 2014. kojim od Europskog parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na Delegiranu uredbu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 4. studenog 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br.1093/2010(1), a posebno njezin članak 65. stavak 5. točke (a), (b) i (c),

–  uzimajući u obzir preporuku odluke Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku,

–  uzimajući u obzir članak 105. stavak 6. Poslovnika,

A.  budući da se člankom 42. Uredbe (EU) br. 806/2014 (Uredba o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu) predviđa osnivanje Jedinstvenog odbor za sanaciju (Odbor) počevši od 19. kolovoza kao agencija Europske unije;

B.  budući da se člankom 98. Uredbe o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu zahtijeva da Odbor bude u potpunosti operativan od 1. siječnja 2015.;

C.  budući da će Odbor imati neovisni proračun koji nije dio proračuna Unije te će se financirati doprinosima iz bankarskog sektora, posebno doprinosima za administrativne rashode Odbora koje će plaćati kreditne institucije, matična društva, investicijska društva i financijske institucije koje su obuhvaćene Uredbom o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu;

D.  budući da je člankom 65. stavkom 5. Uredbe o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu Komisija ovlaštena za donošenje delegiranih akata o doprinosima kako bi se utvrdila vrsta doprinosa i način izračuna doprinosa, a posebno godišnjih doprinosa potrebnih za pokrivanje administrativnih rashoda Odbora prije nego što postane u potpunosti operativan;

E.  budući da je 8. listopada 2014. Komisija u skladu sa spomenutim ovlaštenjem donijela Delegiranu uredbu Komisije o privremenom sustavu djelomičnih uplata doprinosa za pokrivanje administrativnih rashoda Jedinstvenog odbora za sanaciju tijekom privremenog razdoblja;

F.  budući da ta Delegirana uredba može stupiti na snagu krajem razdoblja nadzora Parlamenta i Vijeća samo ako se Parlament ili Vijeće nisu usprotivili ili ako su, prije isteka tog roka, Parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da se neće protiviti; budući da je, u skladu s člankom 93. stavkom 6. Uredbe o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu, određeno razdoblje za nadzor u trajanju od tri mjeseca od datuma obavještavanja, tj. do 8. siječnja 2015. te se može produžiti za dodatna tri mjeseca;

G.  budući da je za neometano funkcioniranje Odbora do 1. siječnja 2015. potrebno što prije, a u svakom slučaju prije 1. siječnja 2015., uspostaviti mehanizme financiranja te time omogućiti Odboru da pokrije prve administrativne rashode (plaće zaposlenika, infrastrukturu, administrativne i operativne troškove) iz vlastitih resursa;

H.  budući da bi spomenuta Delegirana uredba stoga trebala stupiti na snagu 2014. prije isteka razdoblja nadzora iz uvodne izjave F;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na Delegiranu uredbu Komisije;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 225, 30.7.2014., str. 1.

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. studenoga 2014. o kašnjenju početka provedbe kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. (2014/2946(RSP))

P8_TA(2014)0068 RC-B8-0278/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 4., 162., te 174. do 178.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(1);

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. ‒ 2020.(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(3),

–  uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 3 za opći proračun za 2014. (COM(2014)0329),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da kohezijska politika predstavlja glavnu politiku ulaganja u realno gospodarstvo na razini EU-a i osvjedočeni je pokretač rasta i zapošljavanja u Europi s proračunom većim od 350 milijardi EUR do 2020.; budući da je kohezijska politika važan dio strategije EU-a za rješavanje regionalnih neujednačenosti, poticanje diversifikacije i prilagodbe promjenama u industriji i postizanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije; budući da je u nekim državama članicama kohezijska politika glavni izvor javnih ulaganja;

B.  budući da su ta sredstva u skladu s tematskom koncentracijom kohezijske politike namijenjena ograničenom broju strateških ciljeva s potencijalom poticanja rasta, kao što su inovacije i istraživanja, digitalni program, potpora za mala i srednja poduzeća, niskougljično gospodarstvo, osposobljavanje, obrazovanje i infrastruktura;

C.  budući da su sporazumi o partnerstvu i operativni programi strateški instrumenti za usmjeravanje ulaganja u državama članicama i regijama u skladu s općim ciljevima strategije Europa 2020 koji se odnose na pametan, održiv i uključiv rast;

D.  budući da se u člancima 14., 16. i 29. Uredbe (EU) br. 1303/2013 utvrđuju rokovi za podnošenje i usvajanje sporazuma o partnerstvu i operativnih programa, prema kojima je sporazume o partnerstvu trebalo usvojiti najkasnije do kraja kolovoza 2014., a operativne programe najkasnije do kraja siječnja 2015. godine;

E.  budući da je prisutno očito kašnjenje u postupku izrade programa, a predviđa se da će do kraja 2014. biti usvojen vrlo ograničen broj operativnih programa (nešto više od 100);

F.  budući da je na zahtjev država članica Komisija pripremila neslužbeni dokument o postupanju s obvezama za 2014. u okviru programa koji se sufinanciraju iz Europskog fonda za regionalni razvoj, Europskog socijalnog fonda i Kohezijskog fonda, a koje Komisija neće usvojiti do 31. prosinca 2014. godine;

G.  budući da su predviđena dva scenarija za usvajanje operativnih programa, a oba podrazumijevaju daljnja kašnjenja u vezi s početkom provedbe: postupak prijenosa za one programe koji će se do 31. prosinca 2014. smatrati „spremnima za usvajanje” i preraspodjela neiskorištenih sredstava dodijeljenih za 2014. iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, što podrazumijeva tehničku reviziju višegodišnjeg financijskog okvira (VFO), za projekte koji se do kraja 2014. neće smatrati „spremnima za usvajanje”;

H.  budući da bi se prema rasporedu koji je predstavila Komisija operativni programi mogli usvojiti u okviru postupka prijenosa sredstava između 15. veljače i 31. ožujka 2015., a u okviru postupka preraspodjele sredstava nakon 1. svibnja 2015. godine;

I.  budući da je, uz zakašnjenja u provedbi za programsko razdoblje 2014. – 2020., kohezijska politika suočena i sa zaostacima u plaćanjima koji za programsko razdoblje 2007. – 2013. iznose otprilike 23 milijardi EUR u 2011. čime se dodatno umanjuje njezina vjerodostojnost, učinkovitost i održivost;

J.  budući da je predsjednik Komisije priopćio da kani pokrenuti investicijski paket od 315 milijardi EUR;

1.  iako prepoznaje važnost usvajanja visokokvalitetnih operativnih programa na početku programskog razdoblja kako bi se izbjeglo kasnije reprogramiranje, izražava ozbiljnu zabrinutost s obzirom na veliko kašnjenje u provedbi kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020.;

2.  naglašava da trenutačna kašnjenja predstavljaju izazov za nacionalne, regionalne i lokalne vlasti da učinkovito planiraju i primjenjuju europske strukturne i investicijske fondove za razdoblje 2014. – 2020.;

3.  podsjeća da u Europskoj uniji kohezijska politika zajedno sa sredstvima sufinanciranja koja jamče države članice ima znatan udio u javnim rashodima povezanima s rastom; ističe da je stoga ključno da provedba novih programa počne što je prije moguće kako bi se u potpunosti iskoristili rezultati ulaganja, potaknulo otvaranje radnih mjesta i povećao rast produktivnosti;

4.  potiče Komisiju i države članice da djeluju odgovorno i da učine sve što je u njihovoj moći da ubrzaju usvajanje najvećeg mogućeg broja operativnih programa tijekom 2014. te da zajamče da što veći broj programa bude „spreman za usvajanje” do 31. prosinca 2014. kako bi bili obuhvaćeni postupkom prijenosa u skladu s člankom 13. stavkom 2. točkom (a) Financijske uredbe i člankom 4. njezinih Pravila o primjeni;

5.  zahtijeva od Komisije da, ne ispuštajući iz vida važnost kvalitete i nastavka borbe protiv korupcije, preispita sve moguće načine pojednostavljenja internih postupaka kako bi zajamčila da se uzmu u obzir operativni programi koji su ponovno predani nakon roka 24. studenog 2014. da bi se do kraja godine zaključilo savjetovanje među službama te da se razmatraju kao „spremni za usvajanje” ako ispunjavaju zahtjeve u vezi s kvalitetom;

6.  svjestan je toga da drugi spomenuti scenarij koji je primjenjiv na operativne programe koji do kraja 2014. neće biti spremni za usvajanje, tj. preraspodjela neiskorištenih proračunskih iznosa iz 2014. u 2015., u skladu s člankom 19. VFO-a, podrazumijeva reviziju VFO-a do 1. svibnja 2015. koja se, unatoč svojoj tehničkoj naravi, mora pridržavati višegodišnjeg proračunskog postupka; stoga poziva Komisiju da što prije otvori raspravu s Parlamentom i Vijećem radi izrade vjerodostojnog plana na temelju kojeg će se usvojiti revizija VFO-a čim to bude moguće tijekom 2015.;

7.  također ustraje na tome da je potrebno odobriti odgovarajući nacrt izmjene proračuna koji obuhvaća pripadajuća odobrena sredstva za preuzimanje obveza za 2015. kako bi operativni programi bili usvojeni te da to u najboljem mogućem slučaju podrazumijeva kašnjenje u pogledu stvarnog početka provedbe tih programa do sredine 2015.;

8.  s obzirom na navedeno, poziva Komisiju da Parlamentu predstavi mjere koje namjerava poduzeti kako bi se što je prije moguće olakšala provedba operativnih programa te vremenski raspored koji je za to predviđen;

9.  iznimno je zabrinut zbog stanja zaostataka u plaćanjima u okviru kohezijske politike za operativne programe za razdoblje 2007. – 2013.; naglašava važnost i hitnost postizanja dogovora o toj temi do kraja 2014. na temelju novih prijedloga Komisije;

10.  poziva Komisiju da objasni utjecaj tog kašnjenja u plaćanjima na početak provedbe novih operativnih programa te da predloži rješenja kako bi se šteta svela na najmanju moguću mjeru; nadalje traži da Komisija, u kontekstu izvještavanja o ishodu pregovora kako je utvrđeno člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama, izvrši analizu mogućeg učinka zakašnjelog početka provedbe kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. na rast i radna mjesta te na temelju dobivenih saznanja donese preporuke;

11.  traži da investicijski paket od 315 milijardi EUR koji će Komisija najaviti bude u potpunosti komplementaran s kohezijskom politikom za razdoblje 2014. – 2020.;

12.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i drugim relevantnim institucijama.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (3) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. studenoga 2014. o reviziji smjernica Komisije za procjenu učinka i ulozi testa utjecaja zakonodavstva na mala i srednja poduzeća (test MSP) (2014/2967(RSP))

P8_TA(2014)0069 RC-B8-0311/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nedavno javno savjetovanje o reviziji smjernica Komisije za procjenu učinka i odgovarajući nacrt revidiranih smjernica za procjenu učinka,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2011. o jamčenju neovisnih procjena učinka(1),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da procjene učinka kao alat u ranoj fazi donošenja zakonodavstva imaju ključnu ulogu u programu Komisije za pametno donošenje propisa u svrhu pružanja transparentnih, sveobuhvatnih i uravnoteženih dokaza o učincima na gospodarstvo, društvo i okoliš, dodanoj vrijednosti djelovanja EU-a, očekivanom regulatornom i administrativnom opterećenju te troškovima i koristima alternativnih načina djelovanja za sve zainteresirane strane;

B.  budući da prema postojećim smjernicama za procjenu učinka Glavno tajništvo Komisije i Odbor za procjenu učinka imaju središnju ulogu po pitanju odluke o nužnosti provođenja procjene učinka za određenu inicijativu;

C.  budući da Odbor za procjenu učinka ima važnu ulogu kao središnje tijelo za kontrolu kvalitete procjene učinka;

D.  budući da Ugovori sadrže horizontalne odredbe o društvu i okolišu te obveze na poštovanje načela supsidijarnosti i razmjernosti koje treba uzeti u obzir tijekom određivanja i provedbe politika i aktivnosti Unije te koje zahtijevaju temeljitu analizu relevantnog učinka svakog predloženog zakonodavstva;

E.  budući da prema stručnoj skupini Komisije trošak usklađivanja s uredbom može biti deset puta veći za mala i srednja poduzeća nego za veća poduzeća; budući da je stoga ispravna i neovisna procjena učinka posebno važna za mala i srednja poduzeća koja u odnosu na veća poduzeća često nailaze na veće poteškoće u prilagodbi novim zakonskim i regulatornim zahtjevima te zbog svoje veličine mogu u manjoj mjeri predvidjeti regulatorne promjene koje su u izradi;

F.  budući da je načelo „počnimo od malih” („think small first”) temelj Zakona o malom poduzetništvu za Europu iz 2008.; budući da je ono od 2009. dio smjernica za procjenu učinka i od 2005. dio drugih tekstova Komisije; budući da je cilj tog načela uzimanje u obzir interesa malih i srednjih poduzeća u vrlo ranoj fazi donošenja politika kako bi zakonodavstvo bilo sklonije malim i srednjim poduzećima; budući da je na raspolaganju niz alata kojima se omogućuje učinkovita provedba tog načela, uključujući primjenu testa MSP na predstojeće zakonodavne prijedloge;

G.  budući da postojeće smjernice za procjenu učinka sadrže posebnu smjernicu u obliku testa MSP, uključujući moguće mjere ublažavanja; budući da nacrt revidiranih smjernica ne uključuje odredbe o testu MSP;

H.  budući da odgovarajuća procjena suštinskih izmjena koje Parlament uvodi u izvorne prijedloge Komisije Parlamenta ukazuje na dodanu vrijednost stajališta Parlamenta u pregovorima u okviru trijaloga;

Područje primjene

1.  pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala da će redovito revidirati smjernice za procjenu učinka u cilju poboljšanja postupaka za procjenu učinka;

2.  ističe činjenicu da bi Komisija trebala osigurati da se aspekti povezani s gospodarstvom, društvom, administracijom i okolišem procjene na jednako temeljit način;

3.  boji se, međutim, da je nacrt revidiranih smjernica mnogo manje specifičan od postojećih smjernica u pogledu područja primjene procjena učinka i da je nadležnoj glavnoj upravi dano znatno više slobode pri odlučivanju o nužnosti provođenja procjene učinka; smatra da je potrebno zadržati postojeću praksu u kojoj proces donošenja odluka uključuje Odbor za procjenu učinka;

4.  smatra da bi Komisija trebala zadržati svoj trenutačni pristup prema kojem se procjena učinka provodi za sve inicijative koje pripadaju barem jednoj od sljedećih kategorija:

5.  napominje da procjena učinka mora biti rigorozna i temeljita te da se mora temeljiti na najtočnijim, najobjektivnijim i najpotpunijim dostupnim podacima, uz ravnomjernu analizu usmjerenu na svrhu i cilj prijedloga, kako bi se omogućila informirana politička odluka;

6.  uvjeren je da su procjene učinka važno sredstvo za potporu donošenja odluka u svim institucijama EU-a te da su važan element za postizanje postupka donošenja bolje regulative; međutim, prepoznaje da procjene učinka ne mogu zamijeniti političku procjenu i političke odluke;

7.  naglašava važnost savjetovanja sa svim relevantnim dionicima u ranoj fazi procesa procjene učinka kako bi se njihov doprinos mogao uzeti u obzir pri pripremi procjena učinka i prije njihove objave;

8.  primjećuje da područje primjene procjene učinka možda ne odgovara usvojenim prijedlozima ako su oni promijenjeni nakon što su podneseni Kolegiju povjerenika na odobrenje; zahtijeva da se u nacrtu revidiranih smjernica navede da je potrebno ažurirati procjenu učinka kako bi se osigurao kontinuitet između predmeta na koje se procjena učinka odnosi i prijedloga koje konačno usvoji Komisija;

Odbor za procjenu učinka

9.  izražava veliku zabrinutost zbog činjenice da uloga Odbora za procjenu učinka u procesu procjene učinka nije jasnije definirana u nacrtu revidiranih smjernica; snažno inzistira na tome da Komisija ponovno razmotri taj propust i da kod odgovora na ovu rezoluciju koju je Parlament usvojio u novom nacrtu revidiranih smjernica jasnije odredi postupke povezane s Odborom za procjenu učinka;

10.  smatra da bi ti novi postupci trebali na jasan, razumljiv i transparentan način utvrditi proces podnošenja, revizije i konačnog odobravanja procjena učinka koje se predlože Odboru;

11.  ponavlja svoje stajalište da bi Komisija prijedloge trebala prihvatiti samo ako su popraćeni mišljenjem Odbora za procjenu učinka kojim se odobravaju;

12.  nadalje, podsjeća Komisiju na zahtjev Parlamenta da se ojača neovisnost Odbora za procjenu učinka te, posebno, da članovi Odbora za procjenu učinka ne podliježu političkoj kontroli; smatra da bi u Odboru za procjenu učinka trebale biti samo visokokvalificirane osobe koje su sposobne procijeniti predstavljenu analizu u pogledu učinaka na gospodarstvo, društvo i okoliš;

13.  sa zadovoljstvom iščekuje pojašnjenja nove Komisije o tome kakav pristup namjerava usvojiti u pogledu aspekata iz ove Rezolucije kako bi se o tom pristupu moglo u potpunosti voditi računa pri izradi svog stajališta o nedavnoj Komunikaciji Komisije o programu za prikladnost i učinkovitost propisa (REFIT), a da se pritom ne dovede u pitanje stajalište Parlamenta u tom kontekstu;

Test MSP

14.  podsjeća da je u svojoj reviziji Zakona o malom poduzetništvu iz 2011. Komisija izrazila žaljenje zbog činjenice da je samo osam država članica uključilo test MSP u svoje nacionalne postupke donošenja odluka; poziva Komisiju da surađuje s državama članicama kako bi se bolje proširila načela testa MSP u kontekstu nacionalnih postupaka, podupirući politiku za mala i srednja poduzeća;

15.  pozdravlja činjenicu da se Komisija u toj reviziji jasno obvezala na daljnje poboljšanje testa MSP; žali, međutim, zbog činjenice da se, suprotno najavama, test za mala i srednja poduzeća uopće ne spominje u nacrtu revidiranih smjernica za procjenu učinka;

16.  podsjeća da se Komisija u Zakonu o malom poduzetništvu obvezala na provedbu načela „počnimo od malih” u procesu donošenja politika i da to uključuje test MSP kako bi se procijenio utjecaj predstojećeg zakonodavstva i administrativnih inicijativa na mala i srednja poduzeća; naglašava da je pravilna primjena ovog testa od ključne važnosti i smatra da je još uvijek potrebno ostvariti znatan napredak;

17.  inzistira na tome da se test MSP, kako je definiran u Prilogu 8. Smjernicama, zadrži kako bi se izbjeglo da zbog inicijativa Komisije mala i srednja poduzeća budu nesrazmjerno pogođena ili stavljena u nepovoljan položaj u odnosu na velika poduzeća;

18.  naglašava da bi u tim slučajevima procjene učinka trebale sadržavati alternativne mehanizme i/ili biti fleksibilne kako bi se pomoglo malim i srednjim poduzećima da se usklade s određenom inicijativom (kako je predviđeno Prilogom 8.4.); s tim u vezi pozdravlja mogućnost isključivanja mikropoduzeća iz područja primjene zakonodavnog prijedloga navedenu u nacrtu revidiranih smjernica; no smatra da automatsko izuzimanje mikropoduzeća možda nije uvijek najbolji pristup i da se to stoga mora procijeniti za svaki pojedini prijedlog kako bi se slijedila politika prebacivanja tereta dokazivanja, tj. da mikropoduzeća trebaju ostati izvan područja primjene prijedloga osim ako se ne dokaže da bi ih trebalo uključiti; podupire razmatranje rješenja po mjeri i blažih režima za mala i srednja poduzeća u procjenama učinaka ako se time ne ograničava na neprimjeren način učinkovitost zakonodavstva;

Primjena i nadzor

19.  primjećuje da postoji mogućnost da se konačni oblik zakonodavnog akta znatno razlikuje od prijedloga koji usvoji Komisija; smatra da bi bilo korisno da se za usvojene zakonodavne akte pripremi sažetak procijenjenih koristi i troškova te da ga se ažurira u skladu s promjenama iz analize koju sadrži procjena učinka, a do kojih dođe kao rezultat amandmana podnesenih tijekom zakonodavnog procesa; smatra da bi se tom praksom pojednostavili nadzor i procjena učinka prijedloga;

Osnivanje savjetodavnog tijela za bolju regulativu

20.  priznaje rad i konačno izvješće Skupine na visokoj razini za administrativna opterećenja, kako je odredila Komisija; podsjeća da Komisija namjerava osnovati skupinu na visokoj razini za bolju regulativu koja bi se sastojala od predstavnika zainteresiranih strana i nacionalnih stručnjaka, kako je navedeno u njezinoj zadnjoj komunikaciji o Programu za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) iz lipnja 2014.;

21.  predlaže da Komisija čim prije osnuje tu skupinu kao savjetodavno tijelo na visokoj razini o boljoj regulativi koje će uključivati i stručno znanje zainteresiranih strana i nacionalne stručnjake; predlaže da se tom tijelu, koje bi trebalo nadopunjavati rad Komisije na procjenama učinka, da snažan i neovisan savjetodavni mandat; vjeruje da bi stručnost takvog tijela, uključujući stručnost na području supsidijarnosti i proporcionalnosti, osigurala dodanu vrijednost postupku procjene učinka i drugim inicijativama koje se odnose na bolju regulativu; traži da se Parlament i Vijeće uključe u postupak imenovanja stručnjaka; sugerira da bi trebalo uzeti u obzir najbolje prakse i iskustva iz postojećih tijela za izradu bolje regulative (npr. iz Švedske, Češke, Nizozemske, Ujedinjene Kraljevine i Njemačke);

22.  poziva Komisiju da podnese novi nacrt revidiranih smjernica za procjenu učinka, uzimajući u obzir točke navedene u ovoj Rezoluciji te nedavno uvedenu strukturu Komisije, posebno ulogu novog potpredsjednika nadležnog za bolju regulativu;

Procjene učinka u Parlamentu

23.  poziva da procjene učinka Komisije čim prije sustavno pregleda Parlament, posebno na razini odbora;

24.  podsjeća na svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2011. o jamčenju neovisnih procjena učinka, u kojoj se traži dosljednija primjena procjene učinka Parlamenta, alata koji je već dostupan; podsjeća da su za provođenje procjena učinka na raspolaganju posebna proračunska linija i specijalizirane službe; smatra da je primjena procjene učinka Parlamenta od posebne važnosti u slučaju uvođenja suštinskih promjena u izvorni prijedlog Komisije;

Procjene učinka u Europskom vijeću

25.  očekuje od Vijeća da poštuje svoju obvezu sustavne procjene učinka vlastitih suštinskih izmjena;

o
o   o

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću.

(1) SL C 380 E, 11.12.2012., str. 31.

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. studenoga 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta (2014/2919(RSP))

P8_TA(2014)0070 B8-0285/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta usvojenu u New Yorku 20. studenog 1989.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom usvojenu u New Yorku 13. prosinca 2006.,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 24. Povelje o temeljnim pravima Europske unije;

–  uzimajući u obzir Stokholmski program usvojen 2009. i s njim povezan akcijski plan za razdoblje 2010. – 2014. godine,

–  uzimajući u obzir opću napomenu br. 14 (2013.) Odbora UN-a za prava djeteta o pravu djeteta da se prije svega uzme u obzir ono što je u djetetovu primarnom interesu,

–  uzimajući u obzir Program EU-a za prava djeteta usvojen u veljači 2011.,

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju,

–  uzimajući u obzir deklaraciju i akcijski plan s foruma na visokoj razini o učinkovitosti pomoći održanog u Busanu od 29. studenog do 1. prosinca 2011.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. veljače 2008. naslovljenu „Posebno mjesto djece u vanjskom djelovanju EU-a” (COM(2008)0055),

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o djeci i oružanom sukobu,

–  uzimajući u obzir akcijski plan UN-a naslovljen „Svijet po mjeri djeteta”,

–  uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i akcijski plan o ljudskim pravima i demokraciji,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP(2),

–  uzimajući u obzir strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima 2012. – 2016., naročito odredbe o financiranju razrade smjernica o sustavima za zaštitu djece i razmjeni najboljih praksi;

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti” (C(2013)0778),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o položaju maloljetnika bez pratnje u EU-u(3),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a iz 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i Pekinšku platformu za djelovanje,

–  uzimajući svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama(4) i Rezoluciju od 6. veljače 2014. o Komunikaciji Komisije naslovljenoj „Prema ukidanju genitalnog sakaćenja žena”(5),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 5. lipnja 2014. o sprečavanju i borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući sakaćenje ženskih spolnih organa,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. svibnja 2014. o pristupu razvojnoj suradnji utemeljenom na pravima koji obuhvaća sva ljudska prava,

–  uzimajući u obzir članak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojim se potvrđuje da EU „osigurava dosljednost svojih politika i aktivnosti, uzimajući pritom u obzir sve svoje ciljeve”,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. lipnja 2014. naslovljenu „Pristojan život za sve: od vizije do zajedničkog djelovanja” (COM(2014)0335),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 12. travnja 2005. naslovljenu „Politička usklađenost u interesu razvoja” (COM(2005)0134) i zaključke s 3166. sastanka Vijeća za vanjske poslove od 14. svibnja 2012. naslovljene „Povećanje učinka razvojne politike EU-a: plan za promjenu”,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da Konvencija UN-a o pravima djeteta i njezini fakultativni protokoli čine normu za promicanje i zaštitu prava djeteta i sadrže sveobuhvatan niz međunarodnih pravnih normi za zaštitu i dobrobit djece;

B.  budući da su sve države članice EU-a ratificirale Konvenciju UN-a o pravima djeteta i imaju jasnu pravnu obvezu promicanja, zaštite i ostvarivanja prava svakog djeteta pod svojom nadležnošću;

C.  budući da je promicanje prava djece izričit cilj politika EU-a i da je Poveljom EU-a o temeljnim pravima utvrđeno da u svakom djelovanju EU-a primarni cilj mora biti zaštita interesa djeteta;

D.  budući da Konvencija UN-a o zaštiti djeteta i Povelja EU-a o temeljnim pravima poštuju pravo djece da se njegovo mišljenje uzima u obzir u pitanjima koja se na njih odnose, u skladu s njihovom dobi i zrelosti;

E.  budući da se prava djeteta – prije svega načelo zaštite interesa djeteta, pravo djeteta na život, opstanak i razvoj, nediskriminacija i poštovanje prava djeteta da izrazi svoje mišljenje – tiču svih politika EU-a;

F.  budući da je od usvajanja Konvencije UN-a o pravima djeteta prije 25 godina ostvaren napredak, ali da se prava djeteta i dalje krše u mnogim dijelovima svijeta, između ostalog i u državama članicama EU-a, što je rezultat nasilja, zlostavljanja, iskorištavanja, siromaštva, socijalne isključenosti i diskriminacije zbog vjere, invaliditeta, spola, spolnog identiteta, dobi, etničke pripadnosti te statusa migranta ili boravišnog statusa;

G.  budući da sva djeca i njihove obitelji moraju imati uključiv pristup pravosuđu te poštenim, pravovremenim i učinkovitim pravnim lijekovima da bi prava nešto značila;

H.  budući da je 2012. godine umrlo oko 6,6 milijuna djece mlađe od pet godina, uglavnom od uzroka koji se mogu spriječiti, te im je stoga uskraćeno temeljno pravo na opstanak i razvoj; budući da je 168 milijuna djece u dobi od 5 do 17 godina uključeno u dječji rad, čime je ugroženo njihovo pravo na zaštitu od ekonomske eksploatacije i čime se krši njihovo pravo na učenje i igru; budući da se 11 % djevojčica udaje prije svoje 15. godine, čime je ugroženo njihovo pravo na zdravlje, obrazovanje i zaštitu; budući da u supsaharskoj Africi svako 10. rođeno dijete umire prije svog 5. rođendana;

I.  budući da je obrazovanje, posebno besplatno osnovnoškolsko obrazovanje za svu djecu, temeljno pravo na koje su se vlade obvezale 1989. Konvencijom UN-a o pravima djeteta; budući da je cilj do 2015. godine zajamčiti da sve djevojčice i dječaci dovršavaju osnovnoškolsko obrazovanje; budući da za postizanje tog cilja treba još puno toga napraviti, iako je u zemljama u razvoju ostvaren izvjestan napredak;

J.  budući da je sveobuhvatno obrazovanje o spolnosti sastavan i važan dio jačanja prava dječaka i djevojčica na dobrobit i zdravlje, kojim se promiče jednakost i bori protiv stereotipa;

K.  budući da humanitarne krize i dalje imaju porazan utjecaj na djecu i da su 2014. na živote više od 59 milijuna djece direktno utjecale krize, uglavnom povezane sa sukobima; budući da se procjenjuje da danas u svijetu ima 250 000 djece vojnika, od kojih su 40 % djevojčice;

L.  budući da je samo 2012. gotovo 95 000 djece i adolescenata mlađih od 20 godina bilo žrtva ubojstva, da je skoro milijardu djece u dobi od 2 do 14 godina bilo izloženo tjelesnom kažnjavanju, da je trećina adolescenata u dobi između 13 i 15 godina bila žrtva zlostavljanja i da je oko 70 milijuna djevojčica u dobi od 15 do 19 godina bilo žrtva nekog oblika tjelesnog nasilja, a da je 120 milijuna djevojčica diljem svijeta u nekom trenutku u svom životu bilo prisiljeno na spolni odnos ili drugi oblik prisilnog spolnog čina;

M.  budući da djeca čine polovicu stanovništva u zemljama u razvoju, a da u Europskoj uniji živi oko 100 milijuna djece;

N.  budući da je, prema posljednjem izvješću Fonda Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF) o siromaštvu djece u bogatim zemljama, u najbogatijim zemljama svijeta od 2008. godine 2,6 milijuna djece ispod granice siromaštva, čime se ukupan broj djece u razvijenim zemljama koji živi u siromaštvu procjenjuje na 76,5 milijuna; budući da je u istoj studiji 7,5 milijuna mladih u EU-u 2013. godine svrstano u kategoriju mladih koji nisu zaposleni niti su u sustavu obrazovanja ili osposobljavanja;

O.  budući da nasilje protiv djece poprima mnoge oblike, na primjer psihološko, tjelesno, spolno, emocionalno ili verbalno zlostavljanje, zapostavljanje i uskraćivanje, te da se odvija na mnogim mjestima, između ostalog i u kući, školi, sustavima zdravstvene zaštite i pravosuđa, radnom mjestu, lokalnim zajednicama i na internetu;

P.  budući da je Programom EU-a za prava djeteta utvrđen jasan okvir za djelovanje EU-a i da je njegova provedba dovela do znatnog napretka u nizu ključnih područja djelovanja i zakonodavstvu kao što su uspostava telefonskih linija za pomoć pri nestanku djece, promicanje pravosuđa prilagođenog djeci, poboljšanje prikupljanja podataka i integracija prava djeteta u vanjsko djelovanje;

Q.  budući da je svako dijete prije svega dijete čija prava treba ostvariti bez diskriminacije, bez obzira na etničko podrijetlo roditelja, nacionalnost, socijalni ili boravišni status odnosno status migranta;

R.  budući da djevojčice i dječaci imaju i slična i različita očekivanja i oblike socijalizacije, te da se diskriminacija koju doživljavaju djevojčice i dječaci razlikuje ovisno o njihovoj dobi;

S.  budući da, iako je osobito velik napredak ostvaren u području trgovanja ljudima, spolnog iskorištavanja i prava žrtava te djece koja traže azil i djece bez pratnje, treba još puno napraviti da se osigura puno poštovanje prava djece migranata u cijeloj Europskoj uniji; budući da velik broj djece bez pratnje nestane ili pobjegne nakon prvog dolaska u EU i da su ta djeca posebno nezaštićena kad se radi o zlostavljanju;

T.  budući da je, ima li se u vidu međunarodni karakter iskorištavanja djece i spolnog iskorištavanja djece na internetu – uključujući i širenje materijala o spolnom iskorištavanju na internetu i ponašanje predatora na internetu – to i dalje vodeći problem za tijela kaznenog progona jer se kaznena djela kreću od spolne iznude i vabljenja do materijala o zlostavljanju djece vlastite proizvodnje i prijenosa uživo na internetu, što je velik izazov za istrage zbog tehnoloških inovacija koje prijestupnicima, između ostalog i predatorima na internetu, omogućuju lakši i brži pristup;

U.  budući da su djeca posebno pogođena siromaštvom i rezovima u sustavima socijalnog osiguranja i ključnim socijalnim naknadama kao što su obiteljske naknade, te da su ti rezovi od 2007. u Europskoj uniji povećani; budući da je u EU-u čak i nakon socijalnih davanja stopa rizika od siromaštva djece i dalje vrlo visoka (20,3 % u 2013. godini);

V.  budući da će okvir za globalni razvoj nakon 2015. biti prilika za ulaganje u prava sve djece, u svim dijelovima svijeta, bez obzira na spol djeteta, njegovu etničku pripadnost, rasu, ekonomski status, invaliditet ili bilo koji drugi status;

1.  smatra da su prava djeteta u središtu politika EU-a i da je 25. godišnjica Konvencije UN-a o pravima djeteta prigoda da se osigura njezina puna provedba u politici i praksi te da se poduzmu dodatne mjere za osiguranje poštovanja prava svakog djeteta svugdje, posebno najranjivije djece;

2.  pozdravlja obveze EU-a iz Stokholmskog programa da se razvije integrirana strategija EU-a za učinkovito promicanje i očuvanje prava djeteta u unutarnjim i vanjskim politikama EU-a i da se podrže napori država članica u tom području; poziva Komisiju da predloži ambicioznu i sveobuhvatnu strategiju i akcijski plan o pravima djeteta za idućih pet godina, a na temelju Programa EU-a za prava djeteta i njegove nadogradnje;

3.  pozdravlja obvezu EU-a da dodatno razvija integrirane smjernice EU-a za zaštitu djeteta kako bi se smanjila fragmentacija uzrokovana različitim vrstama odgovora ovisno o predmetu koji se tiče pojedinih pitanja zaštite djece, a kako bi se osiguralo da sva djeca diljem EU-a imaju učinkovitu zaštitu od svih oblika nasilja;

4.  poziva Komisiju da nadzire provedbu svoje preporuke naslovljene „Ulaganje u djecu: prekidanje ciklusa prikraćenosti” u državama članicama i o tome podnosi izvješće, te da osigura pristup djece kvalitetnim uslugama i njihovo sudjelovanje; poziva države članice s iznadprosječnom stopom siromaštva djece da odrede nacionalne ciljeve i da im prioritet bude ulaganje usmjereno k smanjenju siromaštva i socijalne isključenosti djece i mladih;

5.  poziva EU i njegove države članice da im u unutarnjim politikama i odnosima s drugim zemljama najveći prioritet budu milenijski razvojni ciljevi; ističe da će ti ciljevi, posebno iskorjenjivanje siromaštva, pristup obrazovanju za sve i jednakost spolova, biti ostvareni samo razvojem javnih usluga dostupnih svima;

6.  poziva Komisiju i države članice da izričit naglasak na djecu i mlade uvrste u Europski semestar, Godišnji pregled rasta i izmijenjenu strategiju Europa 2020. kako bi se bolje provodila preporuka Komisije naslovljena „Ulaganje u djecu: prekidanje ciklusa prikraćenosti”;

7.  poziva Komisiju da osigura veću koordinaciju svojih raznih službi s ciljem učinkovitog integriranja prava djeteta u sve zakonodavne prijedloge, politike i financijske odluke EU-a te da nadzire njihovu punu sukladnost s pravnom stečevinom EU-a koja se odnosi na djecu i obvezama iz Konvencije UN-a o pravima djeteta; poziva Komisiju da se pobrine za to da mandat i sredstva koordinatora za prava djece na odgovarajući način odražavaju obvezu EU-a da sustavno i učinkovito integrira prava djece;

8.  poziva Komisiju da iskoristi priliku koju joj pruža pregled na polovini razdoblja višegodišnjeg financijskog okvira kako bi osigurala da od sredstava EU-a koristi imaju najprikraćenija i najranjivija djeca;

9.  poziva države članice i Komisiju da im djeca budu izričit prioritet pri izradi programa i provedbi regionalnih i kohezijskih politika kao što su Europska strategija za osobe s invaliditetom, okvir EU-a za nacionalne strategije integracije Roma i politika EU-a za jednakost i nediskriminaciju; ponavlja važnost zaštite i promicanja jednakog pristupa djece Roma svim pravima;

10.  insistira na tome da sve politike prava djece moraju obuhvaćati perspektivu jednakosti spolova i poziva na posebne mjere za jačanje prava djevojčica, između ostalog i na obrazovanje i zdravlje;

11.  poziva države članice da se pobrinu za to da se načelo primarnog interesa djeteta poštuje u cjelokupnom zakonodavstvu, odlukama predstavnika vlasti na svim razinama i svim sudskim odlukama, te potiče države članice na razmjenu najboljih praksi kako bi se poboljšala ispravna primjena načela primarnog interesa djeteta diljem EU-a;

12.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da sva djeca zaista imaju pristup pravosuđu prilagođenom svojim potrebama, bez obzira na to sudjeluju li ona u svojstvu osumnjičenika, počinitelja, žrtve ili strane u postupku;

13.  poziva Komisiju da ocijeni utjecaj mjera pritvaranja i kaznenopravnih sustava na djecu; ističe da su širom EU-a prava djece izravno ugrožena u slučaju djece koja s roditeljima žive u pritvoru; ističe činjenicu da se procjenjuje da je oko 800 000 djece u EU-u svake godine razdvojeno od roditelja koji su u zatvoru, što utječe na prava djece na razne načine;

14.  smatra da su djeca nezaštićena u pristupu robi i uslugama; poziva poslovnu zajednicu i zainteresirane strane da se suzdrže od agresivnih i obmanjujućih reklama namijenjenih djeci, na internetu ili izvan njega, između ostalog i provedbom postojećih kodeksa ponašanja i sličnih inicijativa; smatra da bi reklamiranje hrane s visokim udjelom masti, soli ili šećera namijenjeno djeci trebalo biti odgovorno, imajući u vidu povećanje pretilosti i dijabetesa kod djece;

15.  smatra da osobni podaci djece na internetu moraju biti zaštićeni na odgovarajući način i da djeca na pristupačan i njima razumljiv način moraju biti informirana o rizicima i posljedicama upotrebe svojih osobnih podataka na internetu; naglašava da bi izrada profila djece na internetu trebala biti zabranjena; smatra da bi sva djeca trebala imati pravo na zdravo i sigurno okruženje i na mogućnost igre;

16.  poziva države članice da provedu Direktivu 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima jer su većina žrtava trgovanja ljudima mlade djevojke i mladići koji su djeca žrtve rada i seksualnog iskorištavanja i drugih oblika zlostavljanja; također poziva države članice i EU da ojačaju policijsku i pravosudnu suradnju kako bi se takva kaznena djela spriječila i kazneno progonila; poziva države članice da poduzmu mjere za borbu protiv nedopuštenog preseljenja djece, da rade zajedno s trećim zemljama kako bi se riješio sve veći problem krijumčarenja djece i trgovanja djecom te kako bi se počinitelji tog trgovanja kazneno progonili uz izricanje primjerenih sankcija;

17.  smatra da treba poduzeti mjere kako bi se suzbilo zlostavljanje na internetu te da djeca, učitelji, mladi i organizacije djece moraju imati aktivnu ulogu u podizanju svijesti o tom pitanju;

18.  poziva EU i njegove države članice da ulažu u javne službe za djecu, što podrazumijeva i čuvanje djece, njihovo obrazovanje i zdravlje, a posebno u širenje javne mreže vrtića, jaslica i službi od javnog interesa koje pružaju slobodne aktivnosti za djecu;

19.  s obzirom na to da prvi stupnjevi obrazovanja ne jamče uvijek potrebnu osnovnu razinu znanja, poziva države članice da zajamče besplatno obvezno srednjoškolsko obrazovanje za sve kao nužan preduvjet za ostvarenje prava na jednake mogućnosti;

20.  poziva države članice da usvoje zakone kojima bi se zajamčila i učvrstila roditeljska prava majki i očeva u cilju ostvarenja zdravog i stabilnog okružja za djecu u prvim mjesecima njihova života;

21.  poziva države članice da provedu Direktivu 2011/93/EU o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te da jačaju pravnu sposobnost, tehničke mogućnosti i financijska sredstva za tijela kaznenog progona kako bi se ojačala suradnja, između ostalog i s Europolom, za učinkovitije provođenje istraga i likvidaciju mreža počinitelja seksualnih kaznenih djela, uz davanje prioriteta pravima i sigurnosti uključene djece;

22.  poziva na učinkovit partnerski pristup i razmjenu informacija među agencijama kaznenog progona, pravosudnim tijelima, industrijom informacijsko-komunikacijske tehnologije, pružateljima internetskih usluga, bankarskim sektorom i nevladinim organizacijama, između ostalog i organizacijama mladih i djece, a da bi se osigurala prava i zaštita djece na internetu i kako bi se ona u pravnom smislu smatrala ranjivim osobama; poziva Komisiju da preuzme inicijativu i od država članica zatraži djelovanje u borbi protiv svih oblika ponašanja predatora i zlostavljanja na internetu;

23.  smatra da su djeca bez pratnje posebno nezaštićena; poziva Komisiju i države članice da provedu Rezoluciju Parlamenta od 12. rujna 2013. o položaju maloljetnika bez pratnje u EU-u; poziva države članice da u potpunosti provedu paket o zajedničkom europskom sustavu azila kako bi se poboljšao položaj maloljetnika bez pratnje u EU-u; poziva države članice da djeluju u smjeru okončanja pritvora djece migranata širom EU-a; pozdravlja presudu Suda u predmetu C-648/11 MA, BT, DA protiv ministra unutarnjih poslova, u kojoj je odlučeno da je država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil koji je maloljetnik bez pratnje podnio u više od jedne države članice ona država u kojoj maloljetnik boravi nakon što je u njoj podnio zahtjev; podsjeća na to da je maloljetnik bez pratnje prije svega dijete u mogućoj opasnosti te da zaštita djece, a ne imigracijska politika, mora biti vodeće načelo za države članice i Europsku uniju kad se bave maloljetnicima bez pratnje jer se time poštuje temeljno načelo primarne dobrobiti djeteta;

24.  poziva sve države članice da provedu norme iz Konvencije UN-a o pravima djeteta za djecu bez roditeljske skrbi, te iz Smjernica UN-a o alternativnoj skrbi za djecu; poziva Komisiju da upotrijebi sredstva iz strukturnih fondova EU-a kako bi podržala prijelaz s usluga koje se pružaju u okviru institucija na usluge koje se pružaju u okviru zajednice; poziva Komisiju, u svjetlu velikog broja predmeta u kojima se navodi da su tijela javne vlasti u nekim državama članicama provela prisilno posvajanje bez pristanka roditelja, da iznese konkretne mjere kako bi se osiguralo da se posvajanje u državama članicama odvija imajući u vidu primarni interes djeteta;

25.  poziva države članice da olakšaju okupljanje obitelji na pozitivan, human i brz način, u skladu s člankom 10. Konvencije UN-a o pravima djeteta;

26.  ističe potrebu za usklađenijim pristupom pronalaska djece nestale u EU-u; poziva države članice da pojačaju policijsku i pravosudnu suradnju u prekograničnim slučajevima koji uključuju nestalu djecu te da uspostave telefonske linije za pomoć kako bi se pronašla nestala djeca i pomoglo žrtvama zlostavljanja djece; poziva države članice da olakšaju neometano pristupanje Maroka, Singapura, Ruske Federacije, Albanije, Andore, Sejšela, Gabona i Armenije Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. godine;

27.  poziva Komisiju da prilikom izmjene Uredbe (EZ) br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću ozbiljno uzme u obzir primarne interese djeteta, a imajući u vidu rupe u provedbi i izvršenju te Uredbe u državama članicama u pogledu roditeljskih prava i prava na skrbništvo;

28.  osuđuje sve oblike nasilja nad djecom, tjelesno, seksualno i verbalno zlostavljanje, prisilni brak, dječji rad, trgovanje djecom, mučenje, ubojstva iz časti, genitalno sakaćenje žena, upotrebu djece vojnika i djece kao živog štita, nezbrinutost, zanemarivanje i malnutriciju; smatra da se tradicijom, kulturom i religijom nikad ne bi smjelo koristiti kao opravdanjem za nasilje nad djecom; poziva države članice da provedu svoje obveze i bore se protiv svih oblika nasilja nad djecom, između ostalog i formalnom zabranom i sankcioniranjem tjelesnog kažnjavanja djece; poziva države članice na veću suradnju i dijalog s trećim zemljama, na podizanje svijesti i na zagovaranje poštovanja prava djece svugdje u svijetu;

29.  osuđuje korištenje djecom za vojne i terorističke aktivnosti i svrhe; podsjeća na važnost pružanja psihološke potpore i pomoći svoj djeci izloženoj nasilju ili žrtvama rata; pozdravlja inicijativu EU-a „Djeca mira” i naglašava važnost da se osigura pristup obrazovanju za svu djecu koja su bila izložena sukobima; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da podrži kampanju UN-a „Djeca, ne vojnici” čiji je cilj prestanak novačenja djece i njihovog služenja u nacionalnim sigurnosnim snagama do 2016. godine;

30.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da u cjelokupnom vanjskom djelovanju EU-a dâ prioritet pravima djece kako bi se osigurala stvarna integracija dječjih prava, između ostalog i u kontekstu dijaloga o ljudskim pravima, trgovinskih sporazuma, postupka pristupanja i europske politike susjedstva, te u odnosima s afričkim, karipskim i pacifičkim državama, posebno zemljama u sukobu; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da Parlamentu podnosi godišnji izvještaj o ostvarenim rezultatima vanjskog djelovanja EU-a usredotočenog na djecu;

31.  poziva Komisiju da uvrsti dječja prava u razvojnu suradnju i humanitarnu pomoć kako bi se osiguralo primjereno financiranje i povećala razina zaštite djece u hitnim situacijama ili ljudskim katastrofama i elementarnim nepogodama, te raseljene djece i djece izbjeglica; naglašava važnost povezivanja pomoći, obnove i razvoja, posebno u dugotrajnim krizama, kao i integriranja inovacija i novih tehnologija u politike i programe EU-a kako bi se bolje promicala prava djece u razvoju i hitnim okolnostima;

32.  pozdravlja činjenicu da je Nobelova nagrada za mir za 2014. godinu zajednički dodijeljena Kailašu Satjartiju i Malali Jusafzai za predanost obrani prava djece, posebno prava djece na obrazovanje; odaje priznanje za javnu potporu koju je mreža nagrade Saharov dala inicijativama za podizanje svijesti o nasilju nad djecom; smatra da su to jasni pokazatelji važne uloge koju civilno društvo i međunarodne organizacije imaju u zastupanju i promicanju zaštite prava iz Konvencije UN-a o pravima djeteta;

33.  naglašava važnu ulogu koju socijalni partneri i lokalne vlasti imaju u promicanju prava djece i poziva Odbor regija i Europski gospodarski i socijalni odbor da djeluju i izdaju mišljenja kako bi se potpuno angažirali u zaštiti prava djece u svim politikama EU-a;

34.  poziva institucije EU-a, države članice, lokalne vlasti, socijalne partnere i civilno društvo da ujedine snage i surađuju na svim razinama kako bi poboljšali položaj djece u EU-u i ostatku svijeta; pozdravlja Manifest o pravima djeteta koji su zajednički sastavili UNICEF i 14 organizacija za promicanje dječjih prava, daje mu potporu te potiče veći broj zastupnika u Europskom parlamentu i zastupnika u nacionalnim parlamentima da potpišu Manifest i postanu „šampioni dječjih prava”;

35.  izražava želju da se na temelju Manifesta o pravima djeteta u Europskom parlamentu osnuje međuskupina za dječja prava i dobrobit kao stalno tijelo nadležno za promicanje dječjih prava u svim politikama i aktivnostima Europskog parlamenta u kontekstu unutarnjih i vanjskih poslova; stoga potiče inicijativu za imenovanje „koordinatora” za dječja prava u svakom parlamentarnom odboru kako bi se osigurala integracija dječjih prava u sve usvojene politike i zakonodavne tekstove;

36.  smatra da je važno povećati sudjelovanje djece u aktivnostima Europskog parlamenta u skladu s praksom koju su utvrdili Međuparlamentarna unija i UNICEF; poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da razmotre načine i sredstva za povećanje uključenosti djece i adolescenata u postupak donošenja odluka; potiče upotrebu novih tehnologija i inovacija za savjetovanje s djecom i mladima i povećanje njihova sudjelovanja;

37.  poziva države članice da odmah ratificiraju sve fakultativne protokole Konvencije UN-a o pravima djeteta;

38.  poziva Komisiju i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu za vanjsku i sigurnosnu politiku da razmotre načine i sredstva da EU jednostrano pristupi Konvenciji UN-a o pravima djeteta;

39.  potiče SAD, Somaliju i Južni Sudan da ratificiraju Konvenciju o pravima djeteta kako bi se postigla njezina potpuna ratifikacija;

40.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, glavnom tajniku UN-a, predsjednici Odbora UN-a za prava djece i izvršnom direktoru UNICEF-a.

(1) SL L 101, 15.4.2011., str. 1. (2) SL L 335, 17.12.2011., str. 1. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0387. (4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0126. (5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0105.

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. studenoga 2014. o potpori pravima potrošača na jedinstvenom digitalnom tržištu (2014/2973(RSP))

P8_TA(2014)0071 B8-0286/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 3. i članak 6. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 9., 10., 12., 14., 16., 26., 36., članak 114. stavak 3. i članak 169. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, posebno njezine članke 7, 8., 11., 21. 38., i 52.,

–  uzimajući u obzir postupak suodlučivanja 2013/0309 o prijedlogu uredbe o utvrđivanju mjera u vezi s europskim jedinstvenim tržištem elektroničkih komunikacija i ostvarenju „Povezanog kontinenta” (COM(2013)0627),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 23. travnja 2013. naslovljen „Akcijski plan za elektroničku trgovinu za razdoblje 2012. – 2015. – stanje stvari 2013.” (SWD(2013)0153),

–  uzimajući u obzir pregled stanja na unutarnjem tržištu br. 26 Europske komisije od 18. veljače 2013.,

–  uzimajući u obzir izvješća Komisije o praćenju napretka Digitalnog programa 2014.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. siječnja 2012. naslovljenu „Skladan okvir za uspostavu povjerenja u jedinstveno digitalno tržište za elektroničku trgovinu i mrežne usluge” (COM(2011)0942),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2013. o novoj strategiji za europsku politiku zaštite potrošača(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o provedbi Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. prosinca 2013. o ostvarivanju potencijala računalstva u oblaku u Europi(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2013. o ostvarenju jedinstvenog digitalnog tržišta(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o ostvarenju jedinstvenog digitalnog tržišta(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. svibnja 2012. o strategiji za jačanje prava osjetljivih skupina potrošača(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. travnja 2012. pod nazivom „Konkurentno jedinstveno digitalno tržište ‒ e-uprava kao prethodnik”(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenog 2011. o novoj strategiji za politiku zaštite potrošača(8),

–  uzimajući u obzir studiju svog resornog odjela A iz 2013. o pitanju kako digitalno društvo učiniti sveprisutnim u EU-u,

–  uzimajući u obzir studiju svog resornog odjela A iz 2013. naslovljenu „Zabava x.0 za poticaj razvoja širokopojasne veze”,

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 26. ožujka 2009. o jačanju sigurnosti i temeljnih sloboda na internetu(9),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. ožujka 2014. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), nadzornim tijelima u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a te o transatlantskoj suradnji u pravosuđu i unutarnjim poslovima(10),

–  uzimajući u obzir studiju svog resornog odjela A iz 2013. o diskriminaciji potrošača na jedinstvenom digitalnom tržištu,

–  uzimajući u obzir presudu Suda od 8. travnja 2014. u spojenim predmetima C-293/12 i C-594/12, u kojoj je Direktiva o zadržavanju podataka proglašena nevažećom,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je jedinstveno digitalno tržište jedno od područja napretka koje, premda sa sobom donosi izazove, sadrži potencijal velikih dobitaka od učinkovitosti koji mogu dosegnuti 260 milijardi EUR godišnje i time pridonijeti oporavku Europe od krize;

B.  budući da bi se potpunom uspostavom europskog jedinstvenog digitalnog tržišta otvorili milijuni radnih mjesta te da bi se potencijalno omogućilo Europi da do 2020. poveća BDP za 4 %;

C.  budući da se očekuje da će sam sektor aplikacija utrostručiti svoje prihode od 2013. do 2018. i pritom u istom razdoblju stvoriti tri milijuna radnih mjesta;

D.  budući da je Parlament naručio studiju kako bi se analizirali troškovi nejedinstvenog djelovanja Europe na jedinstvenom digitalnom tržištu, u kojoj se naglašava koliko je važno digitalna rješenja razmatrati kao priliku za potrošače, građane i poduzeća, a ne kao prijetnju;

E.  budući da Unija treba poticati masovnu upotrebu računalstva u oblaku u Europi, s obzirom na to da je ono moćan pokretač rasta europskog gospodarstva; budući da studija pokazuje znatnu očekivanu dobit povezanu s njegovim brzim razvojem;

F.  budući da se prepreke kojima se sprječava sudjelovanje potrošača u jedinstvenom digitalnom tržištu odnose na diskriminatorne prakse kao što su ograničavanja pružatelja usluga na određene države ili područja, jednostavno odbijanje prodaje usluga, automatsko preusmjeravanje ili neopravdana diversifikacija uvjeta prodaje;

G.  budući da su sigurna, učinkovita, konkurentna i inovativna mobilna plaćanja te e-plaćanja ključna da bi potrošači u potpunosti profitirali od jedinstvenog tržišta;

H.  budući da su zaštita osobnih podataka i privatnosti, kao i računalna sigurnost te sigurnost elektroničkih komunikacija i mreža, prioritet jedinstvenog digitalnog tržišta, s obzirom na to da su temeljni preduvjeti za njegovo funkcioniranje i za stvaranje povjerenja kod građana i potrošača;

I.  budući da je transeuropska dostupnost rasprostranjenog, brzog i sigurnog pristupa internetu i digitalnim uslugama u javnom interesu nužna za socijalni i gospodarski rast, konkurentnost, socijalnu uključenost i jedinstveno tržište;

J.  budući da će istraživanje, razvoj i inovacije na području digitalne ekonomije pomoći Europi da ostane srednjoročno i dugoročno konkurentna;

K.  budući da je brzo uvođenje brzih širokopojasnih mreža presudno za razvoj europske produktivnosti i nastanak novih i malih poduzeća koja mogu biti predvodnici u različitim sektorima, na primjer u zdravstvu, proizvodnji i uslužnim industrijama;

L.  budući da bi privatni sektor trebao imati vodeću ulogu u uvođenju i moderniziranju širokopojasnih mreža, uz potporu konkurentnog regulatornog okvira koji je otvoren za ulaganja;

M.  budući da je jedinstveno digitalno tržište jedan od najinovativnijih sektora gospodarstva i da zbog toga igra važnu ulogu u konkurentnosti europskog gospodarstva te pridonosi gospodarskom rastu razvojem elektroničke trgovine, istovremeno olakšavajući poslovnim subjektima pridržavanje administrativnih i financijskih propisa te nudeći potrošačima širi izbor robe i usluga;

N.  budući da jedinstveno digitalno tržište ne donosi samo ekonomsku korist nego ima i jak utjecaj na dnevni politički, društveni i kulturni život potrošača i građana EU-a;

O.  budući da konkurentno jedinstveno digitalno tržište ne može postojati bez brzih širokopojasnih i telekomunikacijskih mreža povećanog kapaciteta diljem svih regija EU-a, uključujući udaljena područja;

P.  budući da već postojeći digitalni jaz i njegovo sustavno širenje imaju izravan negativan utjecaj na razvoj jedinstvenog digitalnog tržišta u smislu pristupa internetu i elektroničkih vještina;

Q.  budući da su zaštita osobnih podataka i privatnosti, kao i sigurnost elektroničkih komunikacija i mreža, prioritet jedinstvenog digitalnog tržišta, s obzirom na to da su oni temeljni preduvjeti za njegovo funkcioniranje i pridobivanje povjerenja građana i potrošača u njega;

R.  budući da internetska tržišta moraju biti fleksibilna i prilagođena potrošačima da bi mogla rasti i širiti se;

S.  budući da je elektronička trgovina važna dopuna izvanmrežnoj trgovini i značajan pokretač potrošačkog izbora, natjecanja i tehnoloških inovacija te na taj način pridonosi usmjeravanju Europske unije prema gospodarstvu utemeljenom na znanju;

T.  budući da su za taj sektor gospodarstva ključni neometano natjecanje i jednaki uvjeti poslovanja za poduzeća, što će poticati ulaganja, s obzirom na to da će zajamčiti njegov dugoročni održivi razvoj na dobrobit krajnjih korisnika; budući da je učinkovito natjecanje dobar pokretač uspješnog ulaganja te da može potrošačima donijeti korist u smislu izbora, cijene i kvalitete;

U.  budući da su neka područja jedinstvenog digitalnog tržišta osjetljiva zbog prekomjerne koncentracije tržišta i dominantnih operatora;

V.  budući da problem fragmentacije tržišta i nedostatka uzajamnog djelovanja u Europskoj uniji predstavlja prepreku brzom razvoju jedinstvenog digitalnog tržišta;

W.  budući da su radna mjesta stvorena u sklopu jedinstvenog digitalnog tržišta u prosjeku povezana s visokim kvalifikacijama i primanjima te kao takva daju važan doprinos stvaranju kvalitetnog i održivog zapošljavanja;

X.  budući da bi Komisija trebala štititi od ponašanja kojima se narušava tržišno natjecanje i utječe na pluralizam medija, i u smislu pružanja sadržaja i u smislu vlasništva nad njim, jer je pristup informacijama ključan za uspješnu demokraciju;

1.  poziva države članice i Komisiju da u sklopu sveobuhvatne strategije kontinuiranim naporima za provedbu postojećih pravila i njihova poštovanja razmotre sve postojeće prepreke koje sprječavaju razvoj jedinstvenog digitalnog tržišta, istovremeno vodeći brigu da se procijenio utjecaj mjera, da su prilagođene budućim potrebama i digitalnom dobu; vjeruje da ti napori moraju biti u središtu nastojanja EU-a da stvori gospodarski rast i radna mjesta te ojača svoju konkurentnost i otpornost u sklopu globalne ekonomije;

2.  naglašava da svaki zakonodavni prijedlog koji se odnosi na jedinstveno digitalno tržište mora biti usklađen s Poveljom EU-a o temeljnim pravima, tako da prava koja su u njoj sadržana budu u potpunosti zaštićena na digitalnom području;

3.  posebno ističe potencijal e-trgovine, kojom bi se prema procjenama potrošačima moglo uštedjeti više od 11,7 milijardi EUR godišnje, kad bi im prilikom kupovanja na internetu raspoloživ bio cijeli skup robe i usluga EU-a;

4.  pozdravlja rast e-trgovine, međutim primjećuje da u nekim državama članicama tek nekolicina sudionika ima dominantan položaj u direktnoj prodaji robe ili drugima služe kao trgovinska platforma za prodaju fizičke robe; naglašava da je na europskoj razini potrebno pratiti i sprječavati zlouporabu takvih dominantnih položaja u smislu dostupnosti robe potrošačima i naknada koje mala i srednja poduzeća moraju plaćati za upotrebu takvih platformi;

5.  ističe potrebu bavljenja pitanjem digitalnog jaza i njegova suzbijanja kako bi se iskoristio sav potencijal jedinstvenog digitalnog tržišta i omogućilo uključivanje svih građana u društvo digitalnog doba, bez obzira na njihova primanja, socijalni status, mjesto življenja, zdravlje ili dob;

6.  posebno napominje da je potrebno riješiti preostale prepreke za potrošače i poslovne subjekte u vezi s e-trgovinom, koje uključuju internetske usluge, pristup digitalnim sadržajima, sprječavanje prijevara, registraciju na internetskim stranicama, reklamiranje rasprodaja i označavanje;

7.  poziva Komisiju da osigura brzu provedbu jedinstvenog tržišta za usluge te da zajamči provedbu i poštovanje pravila kao što su Direktiva o pravima potrošača, alternativno rješavanje sporova i rješavanje sporova online, uz istovremeno jamčenje smanjenja administrativnog opterećenja;

8.  poziva da se brzo usvoji nova modernizirana Uredba o zaštiti podataka kako bi se postigla primjerena ravnoteža između visoke razine zaštite osobnih podataka, sigurnosti korisnika i kontrole nad vlastitim osobnim podacima te stabilnog i predvidljivog zakonodavnog okružja u kojem na dobrobit krajnjih korisnika mogu napredovati poslovni subjekti na poboljšanom jedinstvenom tržištu, jednakih uvjeta poslovanja kojima se potiče ulaganje i okružja koje doprinosi atraktivnosti EU-a kao odredišta za poslovne subjekte; poziva Komisiju i države članice da predvide potrebne resurse za borbu protiv računalnog kriminala u obliku zakonodavnih mjera i policijske suradnje, kako na nacionalnoj razini tako i na razini EU-a;

9.  smatra da bi Komisija trebala djelovati u cilju stvaranja i jamčenja zakonodavnog i pravno sigurnog okružja pogodnog za poticanje kreativnosti i inovativnosti u novoosnovanim poduzećima, mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima;

10.  ističe potrebu da se stvore jednaki uvjeti poslovanja za poduzeća koja posluju na jedinstvenom digitalnom tržištu kako bi im se omogućilo tržišno natjecanje; stoga poziva Komisiju da pravilno provodi pravila EU-a o tržišnom natjecanju kako bi se spriječila prekomjerna koncentracija tržišta i zlouporaba vladajućeg položaja te da prati natjecanje s obzirom na sadržaj i usluge koji se prodaju u paketu;

11.  konstatira da se moraju osigurati jednaki uvjeti poslovanja za poduzeća na jedinstvenom digitalnom tržištu kako bi se zajamčilo dinamično digitalno gospodarstvo u EU-u; naglašava da će temeljita provedba pravila EU-a o tržišnom natjecanju na jedinstvenom digitalnom tržištu biti presudna za rast tog tržišta, pristup potrošača i njihov izbor te dugoročnu konkurentnost; naglašava koliko je važno osigurati potrošačima istu zaštitu na internetu kakvu imaju na svojim tradicionalnim tržištima;

12.  poziva Vijeće na brz napredak i na pokretanje pregovora s Parlamentom o prijedlogu uredbe o utvrđivanju mjera u vezi s europskim jedinstvenim tržištem elektroničkih komunikacija te na ostvarenje „Povezanog kontinenta” jer će se time konkretno stati na kraj naknadama za roaming unutar EU-a, osigurati veća pravna sigurnost u vezi s neutralnošću mreže i poboljšati zaštita potrošača unutar jedinstvenog digitalnog tržišta; smatra da bi ta uredba mogla predstavljati presudan korak prema ostvarenju jedinstvenog europskog tržišta mobilnih uređaja;

13.  traži od Komisije da predloži inicijativu za digitalno poduzetništvo jer je to ključno za stvaranje novih radnih mjesta i inovativnih ideja, uključujući mjere za poboljšanje pristupa novih digitalnih poduzetnika financijskim sredstvima (na primjer skupnim financiranjem) i za davanje druge prilike propalim poduzetnicima;

14.  naglašava da bi se prema cjelokupnom internetskom prometu trebalo odnositi jednako, bez diskriminacije, ograničavanja ili ometanja, neovisno o pošiljatelju, primatelju, vrsti, sadržaju, uređaju, usluzi ili primjeni;

15.  napominje da je tržište internetskih pretraživača od posebne važnosti za jamčenje konkurentskih uvjeta na jedinstvenom digitalnom tržištu, s obzirom na to da postoji mogućnost da tražilice prerastu u filtere mreže (gatekeepers) te da komercijaliziraju sekundarno iskorištavanje dobivenih informacija; stoga poziva Komisiju da odlučno provodi pravila EU-a o tržišnom natjecanju, uvažavajući informacije i prijedloge svih relevantnih dionika te uzimajući u obzir cjelokupnu strukturu jedinstvenog digitalnog tržišta kako bi se osigurala pravna sredstva kojima se doista štite potrošači, korisnici interneta i subjekti koji posluju na internetu; nadalje poziva Komisiju da razmotri prijedloge čija je svrha odvajanje tražilica od ostalih komercijalnih usluga kao jedan od mogućih dugoročnih načina postizanja spomenutih ciljeva;

16.  nadalje poziva Komisiju da djeluje brzo kako bi razmotrila moguća rješenja koja teže uravnoteženoj, poštenoj i otvorenoj strukturi pretraživanja interneta;

17.  ističe da bi pri upravljanju tražilicom upotrebi tražilica postupak pretraživanja i njegovi rezultati za korisnike trebali biti nepristrani kako bi pretraživanje interneta bilo nediskriminirajuće, kako bi se zajamčila veća konkurencija i veća ponuda za korisnike i potrošače te očuvala raznolikost izvora informacija; napominje stoga da indeksacija, ocjenjivanje, prezentacija i rangiranje koje provode tražilice moraju biti nepristrani i transparentni; poziva Komisiju da spriječi svaku zlouporabu pružatelja usluga pretraživanja interneta kada je riječ o marketingu na području povezanih usluga;

18.  pozdravlja najavu daljnje istrage Komisije u vezi s praksama tražilica te s digitalnim tržištem općenito;

19.  naglašava važnost jamčenja učinkovitog i ujednačenog okvira za zaštitu autorskih prava i prava intelektualnog vlasništva, koji je uključen u stvarnost digitalne ekonomije;

20.  potiče brzo usvajanje i donošenje međunarodnih odredbi kojima će se korisnicima s invaliditetom olakšati pristup digitalnom sadržaju i tiskanim materijalima njihovom digitalizacijom;

21.  pozdravlja zaključenje Ugovora iz Marakeša za olakšanje pristupa knjigama slabovidnim osobama te potiče sve potpisnike da ratificiraju taj Ugovor; smatra da Ugovor iz Marakeša predstavlja dobar napredak, ali da još treba mnogo toga učiniti da se pored slabovidnih osoba sadržaj učini dostupnim osobama s invaliditetom; naglašava koliko je važno dodatno proširiti dostupnost na velikom broju područja, od autorskih prava i pretraživača do pružatelja telekomunikacijskih usluga;

22.  poziva Komisiju i države članice na daljnji razvoj i provedbu regulatornih okvira na razini EU-a i na nacionalnoj razini kako bi se stvorilo uključivo i sigurno tržište mrežnih i mobilnih plaćanja uz istodobno jamčenje zaštite potrošača i podataka o njima; ističe u tom smislu potrebu za jasnim i predvidljivim pravilima utvrđenima zakonom;

23.  podsjeća da računalstvo u oblaku može postati snažan instrument za razvoj jedinstvenog digitalnog tržišta te smanjenjem troškova informatičke infrastrukture i drugih troškova može donijeti ekonomsku korist, osobito za mala i srednja poduzeća; naglašava u tom smislu činjenicu da ako usluge računalstva u oblaku pruža samo ograničen broj velikih pružatelja usluga, oni će raspolagati sve većom količinom informacija; podsjeća nadalje da računalstvo u oblaku također donosi sa sobom rizike za korisnike, posebno kada je riječ o osjetljivim podacima; poziva na pravilnu provedbu europske strategije za jamčenje konkurentnog i sigurnog računalstva u oblaku;

24.  poziva Komisiju da preuzme vodeću ulogu u promicanju međunarodnih standarda i specifikacija za računalstvo u oblaku kojima se omogućuju usluge računalstva u oblaku kojima se poštuje privatnost i koje su pouzdane, dostupne, vrlo interoperabilne, sigurne i energetski učinkovite te predstavljaju sastavni dio buduće industrijske politike Unije; naglašava da su pouzdanost, sigurnost i zaštita podataka potrebni za povjerenje korisnika i konkurentnost;

25.  naglašava potrebu da se osigura sigurnost na internetu, posebno za djecu, te da se spriječi iskorištavanje djece osmišljavanjem načina za otkrivanje i suzbijanje nezakonitog prikazivanja zlostavljanja djece na internetu i aktiviranjem sredstava kojima se djecu i adolescente sprječava da pristupe sadržaju za koji postoji dobna granica;

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0239. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0063. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0535. (4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0327. (5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0468. (6) SL C 264 E, 13.9.2013., str. 11. (7) SL C 258 E, 7.9.2013., str. 64. (8) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 25. (9) SL C 117 E, 6.5.2010., str. 206. (10) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0230.

Rezolucija Europskog parlamenta od 27. studenoga 2014. o pothranjenosti i malnutriciji djece u zemljama u razvoju (2014/2853(RSP))

P8_TA(2014)0072 B8-0253/2014

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948., a posebno njezin članak 25. kojim se pravo na hranu priznaje kao dio prava na primjeren životni standard,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, a posebice njegov članak 11. kojim se priznaje „pravo na životni standard […], uključujući odgovarajuću prehranu” kao i „temeljno pravo […] na slobodu od gladi”,

–  uzimajući u obzir Fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima usvojen 2008. kojim se predviđa mogućnost sudskog postupka na međunarodnoj razini za povredu prava na hranu,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta, posebice njezin članak 24. stavak 2. točku (c) i članak 27. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o sigurnosti svjetske opskrbe hranom koju je Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO) usvojila na svjetskom sastanku na vrhu o hrani u Rimu 1996.,

–  uzimajući u obzir smjernice o pravu na hranu koje je Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO) usvojila 2004. kojima se državama daju upute za ispunjavanje obveza s obzirom na pravo na hranu,

–  uzimajući u obzir milenijske ciljeve razvoja, posebno prvi cilj (iskorijeniti ekstremno siromaštvo i glad do 2015.) te četvrti cilj (smanjiti stopu smrtnosti djece),

–  uzimajući u obzir Konvenciju o pomoći u hrani usvojenu 2012.,

–  uzimajući u obzir globalno izvješće i sažeto izvješće o Međunarodnoj procjeni poljoprivrednog znanja, znanosti i tehnologije za razvoj Ujedinjenih naroda koja su objavljena 2009. godine(1),

–  uzimajući u obzir izvješće UNICEF-a iz 2009. o svjetskoj nestašici hrane koja pogađa djecu,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o pravu na hranu naslovljeno „Agroekologija i pravo na hranu” koje je 8. ožujka 2011. predstavljeno na 16. sjednici Vijeća Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Svjetsku izložbu u Milanu 2015. čija će tema biti „Nahraniti planet, energija života”,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 31. ožujka 2010. naslovljenu „Humanitarna pomoć u hrani” (COM(2010)0126),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 31. ožujka 2010. naslovljenu „Politički okvir EU-a za pomoć zemljama u razvoju pri suočavanju s izazovima sigurnosti opskrbe hranom” (COM(2010)0127),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. listopada 2012. naslovljenu „Pristup EU-a otpornosti: pouke iz kriza u pogledu sigurnosti opskrbe hranom” (COM(2012)0586),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 12. ožujka 2013. naslovljenu „Poboljšanje prehrane majki i djece u sklopu vanjske pomoći: politički okvir EU-a” (COM(2013)0141),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. rujna 2011. o političkom okviru EU-a za pomoć zemljama u razvoju pri suočavanju s izazovima sigurnosti opskrbe hranom(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. naslovljenu „Pristupu EU-a otpornosti i smanjenju rizika od katastrofa u zemljama u razvoju: pouke iz kriza u pogledu sigurnosti opskrbe hranom”(3),

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o pothranjenosti i malnutriciji djece u zemljama u razvoju (O-000083/2014 – B8‑0041/2014),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za razvoj,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da gotovo milijardu ljudi još uvijek gladuje te da u svijetu najmanje 225 milijuna djece mlađe od pet godina pati od akutne i kronične pothranjenosti ili usporenoga rasta kao posljedice kronične pothranjenosti djece i majki, pri čemu prema procjenama 2,6 milijuna djece umre svake godine u zemljama u razvoju;

B.  budući da prema svjetskom indeksu skrivene gladi (4)otprilike dvije milijarde ljudi u svijetu, ili jedna od tri osobe u zemljama u razvoju, pati od kroničnog nedostatka osnovnih vitamina i minerala (mikronutrijenata) što je stanje koje se naziva „skrivena glad” i zbog kojeg se drastično povećava njihova podložnost urođenim manama, infekcijama i oštećenjima u razvoju;

C.  budući da prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije pothranjenost daleko najviše doprinosi smrtnosti djece te prouzročuje 35 % bolesti djece mlađe od pet godina;

D.  budući da gotovo 20 milijuna djece još uvijek pati od ozbiljne akutne malnutricije, bez obzira na to je li ona prouzročena krizom, a samo 10 % njih ima pristup liječenju;

E.  budući da prehrana djece do pete godine života snažno ovisi o stupnju prehrane njihovih majki tijekom trudnoće i dojenja;

F.  budući da pothranjenost također prouzročuje morbiditet i smanjuje produktivnost te sprečava društveni i gospodarski razvoj u zemljama u razvoju;

G.  budući da oni koji prežive unatoč pothranjenosti često tijekom cijeloga života pokazuju tjelesne i kognitivne nedostatke koji ograničavaju njihovu sposobnost učenja i sudjelovanja u svijetu rada i da ostaju zarobljeni u međugeneracijskom ciklusu bolesti i siromaštva;

H.  budući da se zbog učinka klimatskih promjena na poljoprivrednu proizvodnju, a time i na prehranu, očekuje povećanje broja pothranjene djece;

I.  budući da je masovno siromaštvo koje vlada u ruralnim i urbanim područjima jedan od važnih uzroka gladi u zemljama u razvoju, dodatno pogoršano iseljavanjem iz ruralnih područja zbog činjenice da poljoprivredna proizvodnja malih razmjera za mnoge nije održiva opcija;

J.  budući da 25 godina nakon usvajanja Konvencije o pravima djeteta neke države potpisnice nisu uspjele stvoriti pogodnu okolinu u kojoj se može jamčiti pristup djece odgovarajućoj prehrani;

K.  budući da su vlade na svjetskom sastanku na vrhu o hrani 1996. ponovno potvrdile važnost prava na hranu i obvezale se na to da će do 2015. prepoloviti broj gladnih i pothranjenih osoba s 840 milijuna na 420 milijuna; budući da se posljednjih godina prije svega zbog prehrambenih kriza 2008. i 2011. broj gladnih i pothranjenih osoba, osobito djece, povećao;

L.  budući da se u brojnim međunarodnim pravnim instrumentima pravo na hranu povezuje s drugim ljudskim pravima, uključujući pravo na život, osiguranje sredstva zarade, zdravlje, vlasništvo, obrazovanje i vodu;

M.  budući da je pravo svih ljudi na hranu i dobru prehranu od temeljnog značenja za ispunjenje milenijskih ciljeva razvoja; budući da je prehrana povezana s većinom milenijskih ciljeva razvoja, ako ne i sa svima, a oni su pak međusobno tijesno povezani;

N.  budući da međunarodne organizacije potvrđuju da se na svijetu proizvodi dovoljno hrane za prehranjivanje čitavog svjetskog stanovništva te da je pothranjenost djece povezana s nesigurnom opskrbom hranom u kućanstvima i njihovim siromaštvom, isključenjem, neodgovarajućom skrbi i načinima prehranjivanja, nezdravim okruženjem u kućanstvima i neodgovarajućim zdravstvenim uslugama;

O.  budući da je pravo na hranu i dobru prehranu ključno za stvaranje otpornih obitelji i zajednica te za jačanje njihove sposobnosti da nakon izvanrednog stanja u kontekstu koji je obilježen povećanjem broja i opsega katastrofa smanje trajanje razdoblja oporavka;

P.  budući da je optimalno prehrambeno stanje rezultat pristupa djece cjenovno prihvatljivoj raznolikoj hrani bogatoj hranjivim tvarima te odgovarajućim oblicima skrbi o majkama i djeci, odgovarajućim zdravstvenim uslugama i zdravoj okolini, uključujući vodu sigurnu za piće, higijenu i dobre higijenske navike;

1.  ističe da su razlozi za pothranjenost djece brojni i da im je uzročnik uglavnom čovjek, pa ih je stoga moguće izbjeći, a sežu od neučinkovitih ekonomskih struktura, nejednake raspodjele resursa i/ili njihova neodrživog korištenja, lošeg upravljanja, prevelikog oslanjanja na jednu kulturu i praksu sadnje monokulture, diskriminacije žena i djece do slabog zdravlja stanovništva zbog oskudnih zdravstvenih sustava i nedostatka obrazovanja, posebno majki;

2.  ustraje u tome da javna tijela moraju jamčiti tri dimenzije prava na hranu i dobru prehranu: raspoloživost, tj. mogućnost da se pojedinac sam izravno prehranjuje obrađivanjem plodnih površina ili drugih prirodnih resursa, ili raspodjelu, obradu i tržišne sustave koji dobro funkcioniraju; dostupnost, čime se jamči ekonomski i fizički pristup hrani; i prikladnost, što podrazumijeva to da hrana mora biti sigurna i da mora zadovoljavati prehrambene potrebe svakog pojedinca, uzimajući u obzir starost, životne uvjete, zdravlje, zanimanje, spol, kulturu i vjeru;

3.  ističe da je iz perspektive životnog ciklusa ključno vrijeme zadovoljavanja djetetovih prehrambenih potreba prvih 1000 dana života, uključujući razdoblje trudnoće, jer je to razdoblje kada dijete ima povećane prehrambene potrebe zbog brzog rasta i razvoja, osjetljivije je na infekcije te potpuno ovisno o drugima s obzirom na prehranu, njegu i socijalnu interakciju;

4.  ponovno potvrđuje da je za rješavanje problema pothranjenosti djece i majki potreban integrirani pristup i usklađeno djelovanje na brojnim područjima koja na nju utječu, kao što su zdravstvo, obrazovanje, poljoprivreda, vodni resursi, pristup energiji i higijenski uvjeti, kao i odgovorno sudjelovanje svih dionika, te poziva Komisiju i države članice da usvoje dosljedne strategije dugoročnog razvoja i ulože napor kako bi se pothranjenost smanjila i u kontekstu kriznih stanja i humanitarnih intervencija;

5.  poziva EU da u svojim programima razvojne pomoći poveća potporu za održivu poljoprivrednu proizvodnju malih, obiteljskih i srednjih gospodarstava namijenjenu ponajprije lokalnoj potrošnji te da ulaže u participatorne planove vođene na razini države koji bi se trebali provoditi na lokalnoj razini u suradnji s poljoprivrednicima i njihovim predstavnicima, lokalnim i regionalnim vlastima te organizacijama civilnog društva;

6.  pohvaljuje poboljšanja do kojih je došlo u proteklih nekoliko godina u borbi protiv pothranjenosti djece, a koja su vidljiva iz pokazatelja o napretku u ispunjavanju prvog milenijskog cilja razvoja: smatra, međutim, da je broj djece koja umiru ili pate od pothranjenosti i dalje neprihvatljivo velik te doprinosi održanju začaranoga kruga siromaštva i gladi;

7.  stoga ističe da bi borba protiv pothranjenosti djece i pružanje općeg pristupa odgovarajućim hranjivim namirnicama trebali ostati jedan od najvažnijih ciljeva u okviru cilja suzbijanja gladi programa za razdoblje nakon 2015. godine posebno pozivajući na iskorjenjivanje svih oblika malnutricije do 2030. te na postizanje međunarodno dogovorenih ciljeva povezanih sa zaostajanjem u rastu i gubitkom na težini djece mlađe od pet godina do 2025.;

8.  smatra da je smanjenje financijskih sredstava za poljoprivredu u okviru 10. europskoga razvojnog fonda u odnosu na 9. europski razvojni fond bilo pogrešno. preporučuje Vijeću da stoga razmisli o tome i poduzme korektivne mjere imajući u vidu 11. europski razvojni fond;

9.  ističe važnost političke volje u rješavanju pitanja pothranjenosti; pozdravlja nacrt za povećanje stope prehrane (SUN) koji je izradio Stalni odbor Ujedinjenih naroda za prehranu kako bi se uz sudjelovanje različitih dionika, uključujući agencije UN-a zadužene za prehranu, pospješilo poboljšanje kad je riječ o prehrani, posebice u državama kojima je ona velik teret; poziva Komisiju i države članice da primjenjuju načela naznačena u tom nacrtu. poziva Komisiju da potakne i uredi sudjelovanje civilnog društva i lokalnih organizacija koje su u izravnom doticaju s malim proizvođačima i njihovim obiteljima u inicijativi SUN;

10.  pozdravlja obvezu koju je preuzela Europska komisija da uloži 3,5 milijarde EUR od 2014. do 2020. u poboljšanje prehrane u nekima od najsiromašnijih zemalja svijeta te poziva Komisiju da poveća svoje obveze s obzirom na konkretne intervencije u vezi s prehranom kako bi do 2025. ispunila svoj cilj smanjenja broja djece mlađe od pet godina koja zaostaju u razvoju za sedam milijuna;

11.  ističe da žene imaju ključnu ulogu u prehranjivanju djece i sigurnoj opskrbi hranom jer doje, proizvode, kupuju, pripremaju i raspodjeljuju hranu u obiteljima, brinu se o djeci i bolesnima te osiguravaju odgovarajuću higijenu; ističe da, iako se 60 % od ukupne kronične gladi odnosi na žene i djevojčice, u zemljama u razvoju žene proizvode 60 ‒ 80 % hrane;

12.  naglašava da, iako je oko 80 % poljoprivrednog uzgoja u Africi u rukama žena, one službeno posjeduju tek 2 % zemljišta; nadalje naglašava da su nedavni programi diljem Indije, Kenije, Hondurasa, Gane, Nikaragve i Nepala pokazali da se kućanstva koja vode žene bolje opskrbljuju hranom, imaju bolju zdravstvenu zaštitu i jaču usmjerenost na obrazovanje u odnosu na kućanstva koja vode muškarci;

13.  ističe da postoji uzak suodnos između razine obrazovanosti žene i stanja ishranjenosti njezine obitelji; stoga apelira da se uklone zapreke za obrazovanje i opismenjavanje koje se temelje na spolu kako bi se poboljšao pristup žena obrazovanju;

14.  stoga poziva na uvrštenje dimenzije spola i promicanje osnaživanja žena u svim politikama kojima je cilj borba protiv pothranjenosti djece;

15.  ističe da pothranjenost trudnica ima izuzetno štetno djelovanje na novorođenčad i moguće nepopravljive negativne posljedice za budući razvoj djeteta; stoga poziva da se posebna pozornost posveti zaštiti zdravlja i prava žena te da učenje o prehrani postane sastavni dio obrazovnih programa i školskih kurikuluma za djevojčice;

16.  ponavlja važnost opismenjavanja kao moćnog sredstva u borbi protiv siromaštva i u povećanju gospodarskog razvoja; stoga naglašava da je važno podržati obrazovanje djevojčica jer se ulaganjem u njih povećava i vjerojatnost da će one i njihova buduća djeca živjeti zdravije i produktivnije;

17.  ističe da je pothranjenost djece uglavnom prisutna u zemljama u razvoju, ne samo među seoskim stanovništvom, već i u gradskom okruženju; stoga smatra da je jedan od ključnih načina za iskorjenjivanje gladi u djece poljoprivredna politika i reforme koje bi malim poljoprivrednicima omogućile učinkovitiju i održiviju proizvodnju kojom bi sebi i svojim obiteljima osigurali dovoljno hrane;

18.  naglašava da bi nepravovremeno rješavanje pitanja pothranjenosti djece u razvojnoj suradnji i humanitarnim intervencijama moglo ugroziti sve dimenzije ljudskog razvoja, potkopati nacionalne obrazovne programe, povećati nacionalne izdatke za zdravstvo i spriječiti društvenoekonomski razvoj zemalja u razvoju jer bi pretrpjele gospodarske gubitke koji bi prema procjenama za te zemlje iznosili između 2 % i 8 % njihova BDP-a;

19.  podsjeća da pomanjkanje mikronutrijenata, koje je uzrok otprilike 7 % globalnog opterećenja bolestima, ima ozbiljne posljedice na fizički i kognitivni razvoj dojenčadi i male djece; naglašava da se u 20 zemalja s najvišim indeksom skrivene gladi (od kojih je 18 u supsaharskoj Africi a dvije, Indija i Afganistan, u Aziji) zaostajanje u razvoju, anemija uzrokovana nedostatkom željeza i nedostatak vitamina A vrlo često pojavljuju kod predškolske djece;

20.  ističe da pothranjenost djece ne proizlazi samo iz oskudice hrane i nedostatka infrastrukture, već nastaje i zbog problema u raspodjeli hrane i neodgovarajućeg pristupa hrani te zbog pomanjkanja kupovne moći, osobito zbog visokih cijena hrane pogoršanih špekulacijama na tržištima robom; primjećuje da pomanjkanje kupovne moći posebno utječe na gradsku sirotinju koja ne može proizvoditi vlastitu hranu; smatra da je s tim u vezi važno zaštititi male poljoprivrednike i tradicionalne načine uzgoja;

21.  traži od Komisije da poveže države koje sudjeluju na Svjetskoj izložbi EXPO 2015. kako bi pokrenule zajedničku inicijativu kojom bi se, počevši od teme „Prehrana planeta, energija života”, utvrdile obveze i obvezujući ciljevi za borbu protiv gladi i pothranjenosti, uz diversificirane strategije od poljoprivrede do suradnje;

22.  priznaje da će poboljšanja u prehrani djece i majki te u sigurnosti opskrbe hranom općenito zahtijevati učinkovito i usklađeno djelovanje brojnih politika i sektora, uključujući: učinkovit i održiv razvoj ruralnih područja, politike upotrebe zemlje i vode, odgovarajuće zdravstvene usluge, usluge osiguravanja vode ispravne za piće i sanitarne usluge, odgovarajuće oblike skrbi o majkama i djeci, zaštitu života u moru i drugih ekosustava te biološke raznolikosti, smanjenje krčenja šuma i klimatskih promjena, prilagodbu rizicima od nesreća i njihovo smanjenje, održivu proizvodnju i potrošnju, održiv i siguran pristup energiji, trgovinu, ribarstvo, socijalnu uključenost i pristojno zaposlenje;

23.  poziva Komisiju i države članice da u sve svoje razvojne politike uključe prehranu, sigurnost opskrbe hranom i održivu poljoprivredu u cilju zaštite i poticanja prehrane te jamčenja cjelovitog pristupa od lokalne do globalne razine; poziva Vijeće i Komisiju da prehrani daju najveću prednost kao ključnome razvojnom cilju u instrumentima razvojne suradnje, osobito u sklopu 11. europskog razvojnog fonda i u novom instrumentu za razvojnu suradnju;

24.  ističe da razvojni programi i programi za hitne slučajeve, ako se želi povećati njihova učinkovitost, moraju biti međusobno tijesno povezani kako bi se prehrambene krize mogle predvidjeti i spriječiti te kako bi se smanjila šteta i olakšao oporavak;

25.  poziva vlade zemalja u razvoju da stvore pogodno okruženje za bolju prehranu djece tako što će izraditi bolje politike, uskladiti nacionalne programe i strategije prehrane s programima donatora te poboljšati upravljanje i nastupati odgovorno prema svojim građanima; potiče veću transparentnost u izradi proračuna zemalja u razvoju, primjerice preko praćenja proračuna, kako bi se mogli bolje procijeniti broj i kvaliteta projekata koji se bave malnutricijom;

26.  naglašava da je potrebno poboljšati i uskladiti podatke o pothranjenosti i nedostatku mikronutrijenata koji bi bili od veće koristi razvojnim programima te koji bi dotičnim zemljama omogućili usmjerenu i stručnu podršku;

27.  poziva Komisiju i države članice da koriste dugoročna financijska ulaganja i resurse za prehranu u suradnji s ostalim sudionicima, uključujući agencije UN-a, skupine zemalja G8/G20, države u usponu, međunarodne i nevladine organizacije, akademske ustanove, organizacije civilnog društva i privatni sektor, te da se prehrana odredi kao prioritet za inovativno financiranje;

28.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te Stalnom odboru Ujedinjenih naroda za prehranu.

(1) http://www.unep.org/dewa/Assessments/Ecosystems/IAASTD/tabid/105853/Default.aspx (2) SL C 56 E, 26.2.2013., str.75. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0578. (4) Global Hidden Hunger Indices and Maps: An Advocacy Tool for Action.