Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za opće poslove od 16. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir izjavu povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 15. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i povjerenika za europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju od 14. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće o napretku Turske za 2014. od 8. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir Okvirni strateški dokument za Tursku (2014. – 2020.) Europske komisije od 26. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1996., a posebno njegov članak 19.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je 14. prosinca 2014. turska policija uhitila novinare i vodeće ljude u medijskim kućama, uključujući Ekrema Dumanlija, glavnog urednika novina Zaman, i Hidajeta Karadžu, glavnog direktora medijske grupacije Samanyolu; budući da se u nalogu koji je izdao sudac u Istanbulu navodi da su spomenute osobe pod kaznenom istragom zbog osnivanja organizacije koja je „pritiscima, zastrašivanjem i prijetnjama pokušala preuzeti vlast u državi” pri čemu su se služile „lažima, oduzimanjem osobne slobode i krivotvorenjem dokumenata”;

B.  budući da je više osoba koje su uhićene u prosincu 2014. pušteno na slobodu; budući da je 19. prosinca 2014. sud u Istanbulu objavio da će Ekrem Dumanli biti uvjetno pušten na slobodu odredivši mu zabranu putovanja do završetka kaznene istrage te da će produljiti pritvor Hidajetu Karadži do završetka istrage; budući da je 31. prosinca 2014. sud u Istanbulu odbio prigovor javnog tužitelja na puštanje Ekrema Dumanlija i sedam drugih osoba na slobodu;

C.  budući da je odgovor turske vlade na optužbe za korupciju u prosincu 2013. potakao ozbiljne sumnje u vezi s nezavisnošću i nepristranošću pravosuđa te da je njime vlada pokazala sve veću netrpeljivost prema političkoj opoziciji, javnim prosvjedima i kritičkim medijima;

D.  budući da je u Turskoj već zatvoren velik broj novinara i da mnogi novinari čekaju na suđenje te da je u posljednjih nekoliko godina pritisak na medije porastao, između ostaloga i na vlasnike i vodeće ljude medijskih grupacija kao i na internetske platforme te platforme društvenih medija; budući da su prijeteće izjave političara i postupci pokrenuti protiv kritičkih novinara, uza što se mora uzeti u obzir i vlasnička struktura medijskog sektora, doveli do široko rasprostranjene autocenzure koju provode vlasnici medijskih kuća i novinari te do otpuštanja novinara; budući da turska vlada optužbe protiv novinara podiže uglavnom na temelju turskog protuterorističkog zakona i članaka kaznenog zakona koji se odnose na „terorističke organizacije”;

E.  budući da je 6. siječnja 2015. nizozemska dopisnica Frederike Gerdink uhićena u Dijarbakiru, gdje ju je ispitala policija te je puštena isti dan nakon intervencije nizozemskog ministra vanjskih poslova, koji je u to vrijeme bio u posjetu Turskoj, i budući da je 7. siječnja 2015. još jedan nizozemski novinar, Mehmet Ulger, uhićen pri polijetanju iz zračne luke u Istanbulu, nakon čega je ispitan u policijskoj postaji i pušten tijekom istog dana;

F.  budući da poštovanje vladavine prava i temeljnih prava, uključujući slobodu izražavanja, čine jezgru vrijednosti EU-a na čije se poštovanje Turska službeno obvezala podnošenjem zahtjeva za članstvo u EU-u i pregovorima povezanima s tim zahtjevom o pristupanju te svojim članstvom u Vijeću Europe;

G.  budući da su EU i njegove države članice oštro kritizirale uhićenja od 14. prosinca 2014., nazivajući ih „nespojivima s europskim vrijednostima” i „nespojivima sa slobodom medija”; budući da je predsjednik Erdogan odlučno odbacio kritike koje je uputio EU;

1.  osuđuje nedavne policijske racije i pritvaranje više novinara i predstavnika medija 14. prosinca 2014. u Turskoj; naglašava da se spomenutim postupcima dovodi u pitanje poštovanje vladavine prava i slobode medija, koje predstavlja temeljno načelo demokracije;

2.  podsjeća da je slobodan i pluralistički tisak temeljna sastavnica demokracije, baš kao i pravičan sudski postupak, pretpostavka nevinosti i neovisnost pravosuđa; stoga, u vezi s posljednjim nizom uhićenja, ističe potrebu da se u svim predmetima (i.) dostave dovoljne i transparentne informacije o optužbama protiv optuženika, (ii.) da se optuženicima omogući pristup svim inkriminirajućim dokazima kao i puno pravo na obranu i (iii.) da se osigura pravilno postupanje u predmetima te da se bez odlaganja i izvan svake sumnje utvrdi istinitost optužbi; podsjeća turske vlasti da posebnu pozornost posvete ophođenju s medijima i novinarima jer su sloboda izražavanja i sloboda medija okosnica funkcioniranja demokratskog i otvorenog društva;

3.  izražava zabrinutost zbog nazadovanja u provedbi demokratskih reformi, a posebno zbog sve manje tolerancije turske vlade prema javnim prosvjedima i kritičkim medijima; u vezi s tim napominje da su uhićenja od 14. prosinca 2014. dio tendencije povećanja pritiska na medije te ograničavanja slobode tiska i medija, uključujući društvene medije i forume na internetu; napominje da u Turskoj postoji nerazmjer u vezi s brojem zabrana pristupa internetskim stranicama; izražava žaljenje zbog broja novinara koji se nalaze u istražnom pritvoru, i na taj već način bivaju kažnjeni, te poziva turske sudbene vlasti da preispitaju i riješe te slučajeve što je prije moguće;

4.  apelira na Tursku da radi na reformama kojima bi se uveo odgovarajući sustav provjera i ravnoteža uz potpuno poštovanje slobode, uključujući slobodu mišljenja, izražavanja i medija, demokraciju, jednakost, vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava;

5.  naglašava važnost slobode tiska i poštovanja demokratskih vrijednosti za proces proširenja EU-a; ističe da se nizom odredbi pravnog okvira Turske i načinom na koji ih članovi sudbene vlasti tumače i dalje ometa slobodu izražavanja, uključujući i slobodu medija; podsjeća da sloboda izražavanja i pluralizam medija čine samu jezgru europskih vrijednosti te da je neovisan tisak ključan za demokratsko društvo jer omogućuje aktivno sudjelovanje građana u kolektivnom postupku donošenja odluka utemeljenom na poznavanju informacija jačajući time demokraciju; u tom smislu poziva tursku vladu da pitanju slobode medija pristupi kao prioritetu i da osigura primjeren pravni okvir kojim će se u skladu s međunarodnim standardima jamčiti pluralizam; nadalje, poziva da se stane na kraj pritiscima i zastrašivanjima usmjerenima na kritičke medije i novinare;

6.  napominje da se Akcijskim planom za sprječavanje povreda Europske konvencije o ljudskim pravima ne predviđa revizija svih relevantnih odredbi antiterorističkog zakona ili kaznenog zakona koje su se primjenjivale u svrhu ograničenja slobode izražavanja; ističe da je reforma navedenih zakona prioritet;

7.  ističe da se u skladu s zaključcima Vijeća od 16. prosinca 2014. Instrumentom za pretpristupnu pomoć (IPA II) za razdoblje 2014. – 2020. predviđa veća dosljednost između financijske pomoći i ukupnog napretka postignutog u provedbi pretpristupne strategije, uključujući potpuno poštovanje temeljnih prava i sloboda;

8.  poziva na to da se veća pozornost prida nezavisnim medijima u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći; nadalje, naglašava u tom smislu i važnost potpore organizacijama civilnog društva jer se samo u transparentnom civilnom društvu koje dobro funkcionira može graditi povjerenje između različitih komponenata jednog živog i demokratskog društva;

9.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Rezoluciju Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te vladi i parlamentu Turske.