Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, a posebno njegov članak 19.,

–  uzimajući u obzir strateški okvir Europske unije o ljudskim pravima i demokraciji koji je Vijeće usvojilo 25. lipnja 2012.(1),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega, koju je Vijeće (za vanjske poslove) usvojilo 12. svibnja 2014.(2),

–  uzimajući u obzir Vodič za provedbu Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija koji je Europska komisija objavila u lipnju 2013.,

–  uzimajući u obzir izvješće Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) od 15. prosinca 2011. naslovljeno „Sloboda izražavanja na internetu”(3) te uzimajući u obzir redovito izvješće posebne predstavnice OESS-a za slobodu medija Stalnom vijeću OESS-a od 27. studenog 2014.(4),

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma od 23. rujna 2014. (A/69/397)(5),

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 30. lipnja 2014. naslovljeno „Pravo na privatnost u digitalnom dobu”(6),

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a od 17. travnja 2013. o pravu na slobodu izražavanja i mišljenja (A/HRC/23/40), koje sadržava analizu posljedica nadzora država nad komunikacijama na ostvarivanje ljudskih prava na privatnost i na slobodu mišljenja i izražavanja,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i ljudska prava Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 26. siječnja 2015. o „masovnom nadziranju”(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), nadzornim tijelima u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a te o transatlantskoj suradnji u pravosuđu i unutarnjim poslovima(8),

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog predstavnika glavnog tajnika UN-a o ljudskim pravima te transnacionalnim korporacijama i drugim poslovnim poduzećima od 21. ožujka 2011. naslovljeno „Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima kojima se provodi okvir Ujedinjenih naroda za zaštitu, poštovanje i pomoć” (9),

–  uzimajući u obzir Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća(10) te godišnje izvješće za 2014. o Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća(11),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Internetske korporacije za dodjelu imena i brojeva(12)za 2013. godinu,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru Regija od 12. veljače 2014. naslovljenu „Politika interneta i upravljanje internetom: uloga Europe u oblikovanju budućnosti upravljanja internetom”(13),

–  uzimajući u obzir izjavu sa sastanka s više dionika NETmundial od 24. travnja 2014.(14),

–  uzimajući u obzir sažetak predsjednika o devetom sastanku Foruma za upravljanje internetom koji je održan u Istanbulu od 2. do 5. rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir restriktivne mjere Europske unije koje su na snazi, od kojih neke uključuju embarga na telekomunikacijsku opremu, informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) te alate za nadgledanje,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 599/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 428/2009 o uspostavljanju režima Zajednice za kontrolu izvoza, prijenosa, brokeringa i provoza robe s dvojnom namjenom(15),

–  uzimajući u obzir Zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o pregledu sustava kontrole izvoza robe s dvojnom namjenom od 16. travnja 2014.(16),

–  uzimajući u obzir odluke donesene na 19. plenarnoj sjednici članica potpisnica Sporazuma iz Wassenaara o kontroli izvoza za konvencionalna oružja i robu i tehnologiju dvojne namjene održanoj u Beču od 3. do 4. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Vijeću i Europskom parlamentu od 24. travnja 2014. naslovljenu „Pregled politike za kontrolu izvoza: kako osigurati sigurnost i konkurentnost u svijetu koji se mijenja”(17),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 21. studenog 2014. o pregledu politike za kontrolu izvoza,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o slobodi tiska i medija(19) u svijetu.

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije o hitnim slučajevima kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava koji izazivaju zabrinutost u vezi s digitalnim slobodama,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o prioritetima EU-a za zasjedanje Vijeća UN-a za ljudska prava 2015.(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. veljače 2015. o obnovi mandata Foruma za upravljanje internetom(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015.o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. godinu i politici Europske unije u tom području(22),

–  uzimajući u obzir pisanu izjavu Edwarda Snowdena za Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove iz ožujka 2014.(23),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i tekuće pregovore o pristupanju EU-a toj Konvenciji,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0178/2015),

A.  budući da tehnološki razvoj i pristup otvorenom internetu imaju sve važniju ulogu u omogućavanju i jamčenju ostvarenja te potpunog poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda zahvaljujući pozitivnom utjecaju koji postižu širenjem opsega slobode izražavanja, pristupa informacijama, prava na privatnost te slobode okupljanja i udruživanja diljem svijeta;

B.  budući da se tehnološki sustavi mogu zloupotrijebiti kao sredstva za kršenje ljudskih prava cenzuriranjem, nadziranjem, neovlaštenim pristupanjem uređajima, ometanjem, presretanjem te praćenjem informacija i pojedinaca;

C.  budući da javni i privatni subjekti, uključujući vlade i tijela kaznenog progona, kao i kriminalne organizacije i terorističke mreže, to rade kršeći ljudska prava;

D.  budući da okvir u kojem se oblikuju i rabe informacijske i komunikacijske tehnologije u velikoj mjeri određuje učinak koji mogu imati kao sila za unapređenje ili kršenje ljudskih prava; budući da je informacijska tehnologija, osobito softver, rijetko namijenjena za jednu svrhu, a obično ima dvojnu namjenu u pogledu potencijala za kršenje ljudskih prava, dok je softver također oblik govora;

E.  budući da su informacijske i komunikacijske tehnologije ključni instrument potpore ljudima u organiziranju društvenih pokreta i prosvjeda u raznim zemljama, a posebno u zemljama s autoritarnim režimima;

F.  budući da je ocjena utjecaja koji na ljudska prava ima kontekst u kojem se tehnologije rabe određena jačinom nacionalnih i regionalnih pravnih okvira za regulaciju upotrebe tehnologija te sposobnošću političkih i pravosudnih institucija da nadgledaju takvu upotrebu;

G.  budući da u digitalnoj domeni privatni subjekti imaju sve važniju ulogu u svim sferama društvenih aktivnosti, ali zaštitne mjere još nisu na snazi da ih spriječe u nametanju pretjeranih ograničenja na temeljna prava i slobode; budući da, kao rezultat toga, privatni subjekti igraju aktivniju ulogu u ocjeni zakonitosti sadržaja i u razvoju sustava kibernetičke sigurnosti i sustava nadzora, što može imati nepovoljan utjecaj na ljudska prava diljem svijeta;

H.  budući da internet predstavlja revoluciju u pogledu mogućnosti koje nudi za razmjenu podataka, informacija i znanja svih vrsta;

I.  budući da je šifriranje važna metoda koja pomaže u postizanju sigurnosti komunikacija i ljudi koji ih koriste;

J.  budući da upravljanje internetom ima koristi od modela donošenja odluka koji obuhvaća više dionika, što je proces koji omogućuje sadržajno, uključivo i odgovorno sudjelovanje svih dionika, uključujući vlade, civilno društvo, tehničku i akademsku zajednicu, privatni sektor i korisnike;

K.  budući da obavještajne službe sustavno ugrožavaju kriptografske protokole i proizvode kako bi mogle presretati komunikaciju i podatke; budući da je Agencija za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA) prikupila veliku količinu takozvanih „zero-day exploits”, tj. sigurnosnih ranjivosti u području informacijske tehnologije koje još nisu poznate javnosti ni prodavaču proizvoda; budući da te aktivnosti ugrožavaju globalne napore u poboljšanju sigurnosti informacijske tehnologije;

L.  budući da se obavještajne službe u EU-u bave djelatnostima koje nanose štetu ljudskim pravima;

M.  budući da su, s obzirom na trenutni brzi tehnološki razvoj, pravosudni i demokratski nadzor te zaštitni mehanizmi u velikoj mjeri nedovoljno nerazvijeni;

N.  budući da mjere (kibernetičke) sigurnosti i protuterorističke mjere koje uključuju informacijske i komunikacijske tehnologije te nadgledanje interneta mogu imati vrlo štetan utjecaj na ljudska prava i individualne slobode ljudi diljem svijeta, uključujući građane EU-a koji borave ili putuju u inozemstvu, a osobito u nedostatku pravne osnove koja se temelji na načelima nužnosti, proporcionalnosti te demokratskog i pravosudnog nadzora;

O.  budući da internetski filtri i nadzor nad komunikacijom dovode u pitanje sposobnost branitelja ljudskih prava da iskoriste internet i priopćavaju osjetljive podatke te budući da se njima krši nekoliko članaka Opće deklaracije o ljudskim pravima (UDHR) kojom se jamči pravo svake osobe na privatnost i slobodu izražavanja;

P.  budući da su digitalna sigurnost i digitalna sloboda ključni i ne mogu se međusobno zamijeniti, već bi se trebali međusobno osnaživati;

Q.  budući da Europska unija može služiti kao primjer u pogledu digitalnih sloboda jedino ako ih se štiti unutar samog EU-a;

R.  budući da se u pitanje dovode dalekosežni društveni interesi, kao što je zaštita temeljnih prava, koji ne bi trebali biti određeni isključivo tržištem i koje treba regulirati;

S.  budući da su poštovanje temeljnih prava i vladavine prava te učinkovit parlamentarni nadzor nad obavještajnim službama koje rabe digitalne tehnologije nadzora važni elementi međunarodne suradnje;

T.  budući da trgovačka društva iz EU-a imaju znatan udio u globalnom tržištu informacijskih i komunikacijskih tehnologija, posebno kada je riječ o izvozu tehnologije za nadzor, praćenje, upade u sustav i nadgledanje;

U.  budući da uvođenje kontrola izvoza ne bi smjelo naškoditi legitimnom istraživanju sigurnosnih pitanja i razvoju sigurnosnih alata u području informacijskih tehnologija bez namjere da se počini kazneno djelo;

1.  uviđa da su ljudska prava i temeljne slobode univerzalni te da ih se treba štititi na globalnoj razini u svakoj dimenziji njihova izraza; naglašava da se nadzorom nad komunikacijom kao takvim krše prava na privatnost i izražavanje ako se provodi izvan odgovarajućeg zakonskog okvira;

2.  poziva Komisiju da zajamči usklađenost između vanjskog djelovanja EU-a i njegove unutarnje politike u vezi s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama;

3.  smatra da masovni nadzor nad građanima i uhođenje političkih vođa koje provodi Agencija za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA) uz aktivnu suradnju nekih država članica EU-a, što je otkrio Edward Snowden, prouzrokuju ozbiljnu štetu vjerodostojnosti politike EU-a o ljudskim pravima te potkopavaju globalno povjerenje u prednosti informacijskih i komunikacijskih tehnologija;

4.  podsjeća države članice i relevantne agencije EU-a, uključujući Europol i Eurojust, na njihove obveze iz Povelje o temeljnim pravima Europske unije, kojima im se, u skladu s međunarodnim zakonima o ljudskim pravima i ciljevima vanjske politike EU-a, zabranjuje da dijele obavještajne podatke koji mogu dovesti do kršenja ljudskih prava u trećoj zemlji i da upotrebljavaju podatke dobivene kršenjem ljudskih prava, kao što je nezakoniti nadzor, izvan EU-a;

5.  naglašava da bi utjecaj tehnologija na poboljšanje stanja ljudskih prava po mogućnosti trebao biti uključen u sve politike i programe EU-a kako bi se unaprijedila zaštita ljudskih prava i promicanje demokracije, vladavine prava i dobrog upravljanja te mirnog rješavanja sukoba;

6.  poziva na aktivan razvoj i aktivno širenje tehnologija koje pomažu u zaštiti ljudskih prava i omogućuju ljudima digitalna prava i slobode te njihovu sigurnost, kojima se promiču najbolje prakse i odgovarajući zakonodavni okviri, te koje jamče sigurnost i integritet osobnih podataka; traži posebno od EU-a i njegovih država članica da promiču globalnu upotrebu i razvoj otvorenih standarda te besplatnog softvera otvorenog koda kao i kriptografskih tehnologija;

7.  poziva EU da poveća svoju podršku subjektima koji rade na jačanju standarda zaštite sigurnosti i privatnosti u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama na svim razinama, uključujući hardver, softver i komunikacijske standarde, kao i razvoj hardvera i softvera u okvirima ugrađene privatnosti;

8.  poziva na osnivanje fonda za ljudska prava i tehnologije u okviru Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava;

9.  potiče sâm EU, a posebno ESVD, da upotrebljavaju šifriranje u svojoj komunikaciji s braniteljima ljudskih prava kako bi se izbjeglo da ih se dovede u opasnost i kako bi od nadzora zaštitili svoju komunikaciju s vanjskim subjektima;

10.  poziva EU da usvoji primjenu besplatnog softvera otvorenog koda te da potakne druge subjekte da to učine jer takav softver pruža bolju sigurnost i veće poštovanje ljudskih prava;

11.  skreće pozornost na važnost razvijanja informacijskih i komunikacijskih tehnologija u područjima pogođenima sukobom kako bi se poticale aktivnosti za uspostavu mira u cilju pružanja sigurne komunikacije između strana uključenih u mirno rješavanje sukoba;

12.  poziva na provedbu uvjeta, mjerila i postupaka izvješćivanja kako bi se osiguralo da se financijska i tehnička podrška EU-a za razvoj novih tehnologija u trećim zemljama ne upotrebljava na način kojim se krše ljudska prava;

13.  poziva Komisiju i Vijeće da aktivno surađuju s vladama trećih zemalja te da nastave podržavati, osposobljavati i osnaživati branitelje ljudskih prava, aktiviste civilnog društva i neovisne novinare sigurnom upotrebom informacijskih i komunikacijskih tehnologija u njihovim aktivnostima, s pomoću postojećih europskih mehanizama podrške i instrumenata politike, te da promiču povezana temeljna prava privatnosti, kao što je neograničen pristup informacijama na internetu, pravo na privatnost i zaštitu podataka, sloboda izražavanja, sloboda okupljanja, sloboda udruživanja i sloboda objavljivanja na internetu;

14.  skreće pozornost na nedaće zviždača i njihovih pristaša, uključujući novinare, koje slijede nakon njihovih objava o zlouporabi praksi nadzora u trećim zemljama; smatra da takve osobe treba smatrati braniteljima ljudskih prava i da stoga zaslužuju zaštitu EU-a kao što je propisano u smjernicama EU-a o braniteljima ljudskih prava; ponavlja svoj poziv Komisiji i državama članicama da temeljito razmotre mogućnost da se zviždačima pruži međunarodna zaštita od progona;

15.  žali zbog činjenice da se sigurnosne mjere, uključujući i mjere borbe protiv terorizma, sve više upotrebljavaju kao izlike za povrede prava na privatnost i za pritiske na zakonite aktivnosti branitelja ljudskih prava, novinara i političkih aktivista; ponavlja svoje čvrsto uvjerenje da nacionalna sigurnost nikada ne može biti opravdanje za programe nadzora koji nemaju jasan cilj, koji su tajni ili masovni; ustraje u tome da takve mjere treba provoditi strogo u skladu s vladavinom prava i standarda ljudskih prava, uključujući pravo na privatnost i zaštitu podataka;

16.  poziva ESVD i Komisiju na promicanje demokratskoga nadzora nad sigurnosnim i obavještajnim službama u svom političkom dijalogu s trećim zemljama, kao i u okviru svojih programa za razvojnu suradnju; poziva Komisiju da podrži organizacije civilnog društva i zakonodavna tijela u trećim zemljama koja nastoje poboljšati nadzor nad domaćim sigurnosnim službama te njihovu transparentnost i odgovornost; poziva na specifične obveze koje se na to odnose i koje treba uključiti u budući Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokratizaciju;

17.  potiče Vijeće i Komisiju da u svim oblicima kontakta s trećim zemljama, među ostalim u pristupnim pregovorima, trgovinskim pregovorima, dijalozima o ljudskim pravima te diplomatskim kontaktima, promiču digitalne slobode i neograničeni pristup internetu;

18.  uviđa da je internet postao javni prostor, ali i tržište, za koji su neophodni slobodan protok informacija i pristup informacijskim i komunikacijskim tehnologijama; stoga ističe da se digitalna sloboda i slobodna trgovina moraju istovremeno promicati i štititi;

19.  poziva na uvrštenje klauzula u sve sporazume s trećim zemljama kojima se jasno navodi potreba da se promiče, jamči i poštuje digitalne slobode, neutralnost interneta, necenzuriran i neograničen pristup internetu, prava privatnosti i zaštita podataka;

20.  potiče EU da se suprotstavi kriminalizaciji upotrebe šifriranja, zaobilaženja cenzuriranja i alata za privatnost od strane branitelja ljudskih prava, odbijajući ograničavanje upotrebe šifriranja unutar EU-a, te da uputi kritiku vladama trećih zemalja koje podnose takve optužbe protiv branitelja ljudskih prava;

21.  potiče EU da se suprotstavi kriminalizaciji upotrebe šifriranja, zaobilaženja cenzuriranja i alata za privatnost, odbijajući ograničavanje upotrebe šifriranja unutar EU-a, te da uputi kritiku vladama trećih zemalja koje kriminaliziraju takve alate;

22.  naglašava da će učinkovita politika razvoja i ljudskih prava koju provodi EU zahtijevati uključenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija te premošćivanje digitalnog jaza pružanjem osnovne tehnološke infrastrukture, olakšavanjem pristupa znanju i informacijama u cilju promicanja digitalnih vještina te promicanjem upotrebe otvorenih standarda u dokumentima te besplatnog softvera otvorenog koda ondje gdje je to moguće, kako bi se zajamčila otvorenost i transparentnost (osobito u javnim institucijama), uključujući zaštitne mehanizme za zaštitu podataka u digitalnoj domeni diljem svijeta te bolje razumijevanje mogućih rizika i koristi koje donose informacijske i komunikacijske tehnologije;

23.  poziva Komisiju da podrži uklanjanje digitalnih barijera za osobe s invaliditetom; smatra izuzetno važnim da se politikama EU-a za razvoj i promicanje ljudskih prava u svijetu treba nastojati smanjiti digitalni jaz za osobe s invaliditetom i pružiti širi okvir prava, osobito u pogledu pristupa znanju, digitalnog sudjelovanja i uključivanja u nove gospodarske i društvene mogućnosti koje internet stvara;

24.  naglašava da zakonito digitalno prikupljanje i širenje dokaza o kršenju ljudskih prava može doprinijeti globalnoj borbi protiv nekažnjivosti i terorizma; smatra da bi takav materijal trebao biti prihvatljiv kao dokaz u propisno opravdanim sudskim postupcima u okviru međunarodnog (kaznenog) prava u skladu s međunarodnim, regionalnim i ustavnim zaštitnim mehanizmima; preporučuje da se izrade mehanizmi u području međunarodnog kaznenog prava za uvođenje postupaka s pomoću kojih će se takvi podaci ovjeravati i prikupljati za upotrebu kao dokaz u sudskim postupcima;

25.  žali zbog činjenice da privatne osobe, poduzeća i upravna tijela prodaju i mogu upotrebljavati informacijske i komunikacijske tehnologije proizvedene u EU-u te informacijske i komunikacijske usluge iz EU-a u trećim zemljama sa svjesnom namjerom kršenja ljudskih prava cenzuriranjem, masovnim nadzorom, ometanjem, presretanjem, nadgledanjem i praćenjem građana i njihovih aktivnosti na (mobilnim) telefonskim mrežama i internetu; zabrinut je zbog činjenice da neka poduzeća sa sjedištem u EU-u možda pružaju tehnologije i usluge kojima se mogu omogućiti takva kršenja ljudskih prava;

26.  primjećuje da prijetnje sigurnosti Europske unije, njezinim državama članicama i trećim zemljama često dolaze od pojedinaca ili manjih skupina koje se koriste digitalnim komunikacijskim mrežama za planiranje i izvođenje napada, te da se alati i taktike potrebne za suzbijanje takvih prijetnji trebaju stalno revidirati i ažurirati;

27.  smatra da masovni nadzor koji nije opravdan povećanim rizikom od terorističkih napada i prijetnji predstavlja kršenje načela nužnosti i proporcionalnosti, a samim time kršenje ljudskih prava;

28.  potiče države članice da promiču puni demokratski nadzor nad aktivnostima obavještajnih službi u trećim zemljama kako bi se utvrdilo da navedene službe rade uz puno poštovanje vladavine prava te kako bi se pozvalo na odgovornost službe i pojedince koji rade na nezakonite načine;

29.  potiče države članice da u svjetlu pojačane suradnje i razmjene informacija između država članica i trećih zemalja, između ostalog i upotrebom digitalnog nadzora, osiguraju demokratski nadzor tih službi i njihovih aktivnosti s pomoću odgovarajućeg unutarnjega, izvršnog, pravosudnog i neovisnog parlamentarnog nadzora;

30.  ističe da bi u pravu EU-a trebalo usvojiti načela korporativne društvene odgovornosti i ljudska prava koja su ugrađena od faze osmišljavanja, odnosno tehnološka rješenja i inovacije kojima se štite ljudska prava, kako bi se zajamčilo da pružatelji internetskih usluga, programski inženjeri i proizvođači hardvera, subjekti koji pružaju usluge društvenog umrežavanja / društvene mreže, operateri mobilne telefonije i drugi vode računa o ljudskim pravima krajnjih korisnika diljem svijeta;

31.  potiče EU da osigura veću transparentnost u odnosu između operatera mobilne telefonije ili davatelja internetskih usluga te vlada, i da poziva na to u svojim odnosima s trećim zemljama, zahtijevajući da operateri i pružatelji internetskih usluga objavljuju detaljna godišnja izvješća o transparentnosti, uključujući izvješća o radnjama koje su zatražile vlasti, kao i financijske veze između nadležnih tijela javne uprave i operatera / pružatelja internetskih usluga;

32.  podsjeća korporativne subjekte na njihovu odgovornost poštovanja ljudskih prava u njihovim globalnim aktivnostima, bez obzira na to gdje se njihovi korisnici nalaze te neovisno o tome ispunjava li država domaćin svoje obveze koje se odnose na ljudska prava; poziva poduzeća iz područja informacijskih i komunikacijskih tehnologija, poglavito ona iz EU-a, na provedbu Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, među ostalim i uspostavom politika dužne pažnje i mehanizama zaštite za upravljanje rizicima te pružanjem djelotvornih pravnih lijekova ako njihove aktivnosti prouzroče nepovoljan učinak na ljudska prava ili mu doprinesu;

33.  ističe potrebu za učinkovitijom provedbom propisa i kazni EU-a u vezi s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, među ostalim i upotrebom sveobuhvatnih mehanizama, kako bi se zajamčilo da sve strane, uključujući države članice, ispunjavaju zakonske obveze i da su očuvani jednaki uvjeti za sve uključene strane;

34.  naglašava činjenicu da je poštovanje temeljnih prava ključan element za uspješne protuterorističke politike, uključujući i upotrebu digitalnih tehnologija nadzora;

35.  pozdravlja odluku članica potpisnica Sporazuma iz Wassenaara iz prosinca 2013. o kontroli izvoza u područjima nadzora, provedbe zakona i instrumenata prikupljanja za obavještajne službe te sustava mrežnog nadzora; podsjeća na još uvijek vrlo nepotpunu prirodu režima EU-a za dvojnu namjenu, odnosno uredbe EU-a o robi s dvojnom namjenom , kada je riječ o učinkovitoj i sustavnoj kontroli izvoza štetnih informacijskih i komunikacijskih tehnologija u nedemokratske zemlje;

36.  u kontekstu predstojeće revizije i obnove politike o dvojnoj namjeni potiče Komisiju da hitno podnese prijedlog pametnih i djelotvornih politika kojima bi se ograničio i regulirao komercijalni izvoz usluga za provedbu i upotrebu takozvanih tehnologija s dvojnom namjenom, čime bi se razmotrio potencijalno štetan izvoz proizvoda i usluga iz područja informacijskih i komunikacijskih tehnologija u treće zemlje, kao što je dogovoreno u zajedničkoj izjavi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije iz travnja 2014.; poziva Komisiju da uvede učinkovite zaštitne mehanizme kako bi se spriječilo da spomenute kontrole izvoza nanesu štetu istraživanjima, uključujući znanstvena istraživanja i istraživanja o sigurnosti informacijskih tehnologija;

37.  ističe da bi Komisija trebala biti u stanju hitno pružiti ažurirane informacije o zakonitosti mogućih transakcija i njihovim mogućim štetnim učincima poduzećima koja nisu sigurna trebaju li zatražiti dozvolu za izvoz;

38.  poziva Komisiju da podnese prijedloge za pregled načina na koje bi se moglo upotrijebiti standarde EU-a za informacijske i komunikacijske tehnologije u sprečavanju mogućih štetnih učinaka izvoza tih tehnologija ili drugih usluga u treće zemlje u kojima se termini poput „zakonitog presretanja” ne mogu smatrati jednakima onima u Europskoj uniji ili, primjerice, u kojima su zabilježeni slučajevi nepoštovanja ljudskih prava ili ne postoji vladavina prava;

39.  potvrđuje da bi standardi EU-a, posebice Povelja o temeljnim pravima EU-a , trebali prevladati u ocjenama incidenata u kojima se tehnologija s dvojnom namjenom koristila na načine koji mogu ograničiti ljudska prava;

40.  poziva na razvijanje politika kojima će se regulirati prodaja informacija o sigurnosnim propustima i ranjivostima („zero-day exploits”) kako bi se spriječilo da ih se upotrebljava za kibernetičke napade ili za neovlašten pristup uređajima koji bi doveo do kršenja ljudskih prava, a da pritom takvi propisi nemaju zamjetan utjecaj na akademska istraživanja i ostala istraživanja o sigurnosti koja se provode u dobroj vjeri;

41.  žali zbog toga što neka europska poduzeća, kao i međunarodna poduzeća koja trguju tehnologijama s dvojnom namjenom s mogućim štetnim učincima na ljudska prava i istodobno djeluju u EU-u, aktivno surađuju s režimima čijim se postupcima krše ljudska prava;

42.  javno potiče Komisiju da poduzeća koja sudjeluju u takvim aktivnostima isključi iz postupaka javne nabave EU-a, iz financiranja za istraživanje i razvoj te iz svih drugih oblika financijske potpore;

43.  poziva Komisiju da obrati posebnu pozornost na aspekte ljudskih prava u postupcima javne nabave za tehnološku opremu, posebno u zemljama s nepouzdanim praksama u tom području;

44.  poziva Komisiju i Vijeće da u raspravama o upravljanju internetom aktivno brane otvoreni internet, postupke donošenja odluka koji uključuju više dionika, neutralnost interneta te zaštitne mehanizme za zaštitu podataka u trećim zemljama;

45.  osuđuje slabljenje i podrivanje protokola i proizvoda šifriranja, posebice ono koje provode obavještajne službe koje žele presretati šifriranu komunikaciju;

46.  upozorava da treba izbjegavati privatizaciju provedbe zakona preko internetskih poduzeća i pružatelja internetskih usluga;

47.  poziva na pojašnjenje normi i standarda kojima se privatni subjekti koriste u razvijanju svojih sustava;

48.  podsjeća na važnost ocjene konteksta u okviru kojeg se tehnologije rabe kako bi se u potpunosti shvatio njihov utjecaj na ljudska prava;

49.  izričito poziva na promicanje alata koji omogućuju anonimno korištenje i/ili korištenje internetom pod pseudonimom te osporava jednostrano stajalište da takvi alati služe samo za omogućavanje kriminalnih aktivnosti, a ne i za osnaživanje aktivista za ljudska prava izvan i unutar EU-a;

50.  poziva Vijeće, Komisiju i ESVD da razviju pametne i djelotvorne politike za reguliranje izvoza tehnologije s dvojnom namjenom, čime bi se uzeo u obzir potencijalno štetan izvoz proizvoda i usluga iz područja informacijskih i komunikacijskih tehnologija na međunarodnoj razini te u okviru multilateralnih režima za kontrolu izvoza i drugih međunarodnih tijela;

51.  naglašava da se regulatornim promjenama usmjerenima na povećanje učinkovitosti kontrola izvoza nematerijalnih prijenosa tehnologije ne smije spriječiti zakonito istraživanje, razmjena informacija i pristup informacijama te da potencijalne mjere, kao što je upotreba općih izvoznih dozvola EU-a za istraživanje dvojne namjene, ne bi trebale imati negativan utjecaj na pojedince te mala i srednja poduzeća;

52.  poziva države članice da osiguraju da postojeće i buduće politike kontrole izvoza ne ograniče aktivnosti legitimnih istraživača u području sigurnosti te da se kontrole izvoza primjenjuju u dobroj vjeri, i to samo na jasno definirane tehnologije koje se rabe u svrhu masovnog nadzora, cenzuriranja, ometanja, presretanja, nadgledanja te za praćenje građana i njihovih aktivnosti na (mobilnim) telefonskim mrežama;

53.  podsjeća da ad hoc bežične tehnologije temeljene na mreži nude velik potencijal u osiguravanju rezervnih mreža na područjima u kojima internet nije dostupan ili je blokiran, a mogu pomoći i u unapređenju ljudskih prava;

54.  poziva Komisiju da imenuje nezavisnu grupu stručnjaka koji mogu provesti ocjenu utjecaja ljudskih prava na postojeće standarde EU-a za informacijske i komunikacijske tehnologije u cilju davanja preporuka za prilagodbe kojima će se povećati zaštita ljudskih prava, posebice kada se sustavi izvoze;

55.  priznaje da tehnološki razvoj predstavlja izazov pravnim sustavima koji se moraju prilagoditi novim okolnostima; naglašava važnost toga da zakonodavci posvete više pozornosti pitanjima koja se odnose na digitalno gospodarstvo;

56.  poziva Komisiju da angažira civilno društvo i neovisne stručnjake, uključujući istraživače u polju sigurnosti, u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija u trećim zemljama, kako bi se zajamčila stručnost koja je u koraku s vremenom, što bi trebalo rezultirati stvaranjem politike koja može odgovoriti na buduće zahtjeve i događaje;

57.  ističe da je potrebno izbjeći neželjene posljedice na razmjenu informacija i pristup informacijama, razvijanje znanja o sigurnosti i izvoz tehnologija koje bi mogle pomoći u stjecanju potrebnih digitalnih vještina te u postizanju napretka u ljudskim pravima, kao što je ograničenje znanstvenih istraživanja te drugih oblika istraživanja i razvoja koji se provode u dobroj vjeri i negativan učinak na njih;

58.  smatra da suradnja među vladama i privatnim subjektima u digitalnoj domeni diljem svijeta, uključujući Forum za upravljanje internetom, zahtijeva jasne provjere i jasnu ravnotežu te da ne smije dovesti do ugrožavanja demokratskog i pravosudnog nadzora;

59.  napominje da dobrovoljan pristup nije dovoljan te da su potrebne obvezujuće mjere za poticanje poduzeća da uzmu u obzir postignuća zemlje u pogledu ljudskih prava prije nego što počnu prodavati svoje proizvode u toj zemlji te da provedu ocjenu učinka koji će njihova tehnologija imati na branitelje ljudskih prava i kritičare vlade;

60.  smatra da se izvoz visoko osjetljivih proizvoda mora provjeriti prije nego što oni napuste EU te da su potrebne kazne u slučaju kršenja pravila;

61.  poziva na to da svaki pojedinac ima pravo na šifriranje te da se stvore potrebni uvjeti za omogućavanje šifriranja; smatra da bi se kontrolama trebao baviti krajnji korisnik, koji će trebati imati potrebne vještine za obavljanje takvih kontrola na ispravan način;

62.  poziva na sustavno uvođenje standarda šifriranja po načelu „s kraja na kraj” za sve komunikacijske usluge kako bi se vladama, obavještajnim službama i nadzornim tijelima otežalo čitanje sadržaja;

63.  naglašava posebnu odgovornost državnih obavještajnih službi da izgrade povjerenje i poziva na okončanje masovnog nadzora; smatra da se pitanje nadgledanja europskih građana koje provode domaće i strane obavještajne službe mora razmotriti i riješiti;

64.  protivi se prodaji i distribuciji europskih nadzornih tehnologija i alata za cenzuriranje autoritarnim režimima u kojima ne postoji vladavina prava;

65.  poziva na proširenje opsega međunarodne zaštite zviždača i potiče države članice da predlažu zakone kojima bi ih se zaštitilo;

66.  poziva na imenovanje izaslanika UN-a za digitalnu slobodu i zaštitu podataka te poziva na proširenje područja djelovanja povjerenika EU-a za ljudska prava kako bi se tehnologija razmotrila i sa stajališta ljudskih prava;

67.  poziva na poduzimanje mjera kojima bi se jamčila zaštita privatnosti aktivista, novinara i građana svugdje u svijetu te njihovo umrežavanje preko interneta;

68.  ustraje u tome da bi pravo pristupa internetu trebalo biti priznato kao ljudsko pravo i traži da se poduzmu mjere za uklanjanje digitalnog jaza;

69.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te ESVD-u.

(1) http://eeas.europa.eu/delegations/un_geneva/press_corner/focus/events/2012/20120625_en.hm. (2) http://eeas.europa.eu/delegations/ documents/eu_human_rights_guidelines_on_freedom_of_xpression_online_and_offline_en.pdf. (3) http://www.osce.org/fom/80723?download=true. (4) http://www.osce.org/fom/127656?download=true . (5) http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/N14/545/19/PDF/N1454519.pdf?OpenElement. (6) http://www.ohchr.org/EN/HRBodies/HRC/RegularSessions/Session27/Documents/A-HRC-27-37_en.doc. (7) http://website-pace.net/documents/19838/1085720/20150126-MassSurveillance-EN.pdf/df5aae25-6cfe-450a-92a6-e903af10b7a2. (8) Usvojeni tekst, P7_TA(2014)0230. (9) http://www.ohchr.org/Documents/Publications/GuidingPrinciplesBusinessHR_EN.pdf?v=1392752313000/_/jcr:system/jcr:versionstorage/12/52/13/125213a0-e4bc-4a15-bb96-9930bb8fb6a1/1.3/jcr:frozennode (10) http://www.oecd.org/daf/inv/mne/48004323.pdf (11) http://www.oecd-ilibrary.org/docserver/download/2014091e.pdf?expires=1423160236&id=id&accname=ocid194994&checksum=D1FC664FBCEA28FC856AE63932715B3C (12) https://www.icann.org/en/system/files/files/annual-report-2013-en.pdf (13) COM(2014)0072. (14) http://netmundial.br/wp-content/uploads/2014/04/NETmundial-Multistakeholder-Document.pdf (15) SL L 173, 12.6.2014., str. 79. (16) SL L 173, 12.6.2014., str. 82. (17) COM(2014)0244. (18) Usvojeni tekstovi P7_TA(2012)0470. (19) Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0274. (20) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0079. (21) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0033. (22) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0076. (23) http://www.europarl.europa.eu/document/activities/cont/201403/20140307ATT80674/20140307ATT80674EN.pdf.