Rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2015. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2013/009 PL/Zachem, iz Poljske) (COM(2015)0013 – C8-0010/2015 – 2015/2016(BUD))

P8_TA(2015)0041 A8-0036/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0013 – C8‑0010/2015),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1927/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o osnivanju Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji(1) (Uredba o EGF-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0036/2015),

A.  budući da je Europska unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u svjetskim trgovinskim tokovima te kako bi pomogla pri reintegraciji na tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije otpuštenim radnicima trebala biti dinamična i dostupna što brže i učinkovitije, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);

C.  budući da je taj zahtjev među dvama posljednjima koji se obrađuju prema Uredbi o EGF-u iz 2006. godine te da je usvajanje Uredbe (EU) br. 1309/2013(4) odraz sporazuma koji su postigli Parlament i Vijeće o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju fonda u slučaju krize, o povećanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri obradi zahtjeva za mobilizaciju EGF-a u Komisiji te kraćenjem vremena za procjenu i odobrenje u Parlamentu i Vijeću, o proširenju popisa prihvatljivih mjera i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;

D.  budući da je Poljska predala zahtjev EGF/2013/009 PL/Zachem za financijski doprinos iz EGF-a nakon otpuštanja 615 radnika u poduzeću Zaklady Chemiczne Zachem i dvama dobavljačima, što je povezano s prekidom proizvodnje i reorganizacijom poduzeća Zachem koje posluje u odjeljku 20. klasifikacije NACE 2 „Proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda” u Kujavsko-pomeranskom vojvodstvu razine 2 podjele NUTS; budući da su se 404 osobe od 615 otpuštenih radnika prijavile kao nezaposlene u područnom uredu za zapošljavanje u Bydgoszczu; budući da su radnici otpušteni tijekom referentnog razdoblja između 31. ožujka 2013. i 31. srpnja 2013. te da je to povezano s padom tržišnog udjela Unije u kemijskoj industriji;

E.  budući da je od EGF-a zatražena financijska pomoć u iznosu od 115 205 EUR (što je 50 % ukupnog proračuna);

F.  budući da zahtjev ispunjava kriterije prihvatljivosti utvrđene Uredbom o EGF-u;

1.  napominje da su uvjeti iz članka 2. točke (a) Uredbe o EGF-u ispunjeni te se stoga slaže s Komisijom da Poljska ima pravo na financijski doprinos u skladu s tom Uredbom;

2.  prima na znanje da su poljske vlasti 9. listopada 2013. predale zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a u skladu s Uredbom o EGF-u, u kojoj se ne navodi krajnji rok za ispitivanje zahtjeva, i da je Komisija svoju procjenu učinila dostupnom 21. siječnja 2015. godine;

3.  izražava zabrinutost zbog količine vremena koje je proteklo od datuma prvih otpuštanja do izrade ocjene zahtjeva; podsjeća na to da je cilj EGF-a da se njime u što kraćem roku pruži pomoć otpuštenim radnicima;

4.  pozdravlja činjenicu da su poljske vlasti 4. ožujka 2013. radi brze pomoći radnicima odlučile započeti s pružanjem usluga prilagođenih potrebama pogođenih radnika, što je bilo mnogo prije odluke o odobravanju zahtjeva, pa čak i izrade zahtjeva za odobravanje sredstava iz EGF-a za predloženi usklađeni paket;

5.  napominje da je udio Unije na svjetskom tržištu kemikalija od 1992. do 2012. drastično pao, počevši s 35,2 % 1992. godine te smanjivši se na 17,8 % 2012. godine(5); primjećuje da su trendovi posljednjih godina pokazali premještanje proizvodnje kemikalija prema Aziji, posebno Kini, gdje se udio proizvodnje kemikalija povećao s 8,7 % 2002. godine na 30,5 % 2012. godine zbog sve veće prodaje na tržištima u usponu i niže cijene radne snage, pristupa tržištima, subvencija, poreza i uređenja; stoga smatra da su otpuštanja u Zachemu i njegovim dvama dobavljačima povezana s velikim strukturnim promjenama u tokovima svjetske trgovine nastalima zbog globalizacije;

6.   ističe da je Zachem bio najveći poslodavac u regiji i da je u zadanom referentnom razdoblju broj radnika otpuštenih iz Zachema izravno ili neizravno činio 60 % svih novoprijavljenih nezaposlenih osoba u područnom uredu za zapošljavanje u Bydgoszczu;

7.  napominje da se očekuje da će otpuštanja u Zachemu i njegovim dobavljačima imati negativan učinak na Kujavsko-pomeransko vojvodstvo, koje je imalo najvišu stopu nezaposlenosti u Poljskoj, a koja je iznosila 17,4 % u srpnju 2013., unatoč gospodarskom širenju koje je ta regija doživjela;

8.  napominje da su mjere za koje se daje potpora iz EGF-a usmjerene na 50 najugroženijih radnika i obuhvaćaju sljedeće dvije mjere: poticaje za zapošljavanje i subvencionirano zapošljavanje;

9.  napominje da će se najveći dio sredstava za personalizirane usluge utrošiti na poticaje za zapošljavanje usmjerene na 45 radnika, čime se nastoji dati poticaj poslodavcima koji odluče zaposliti te radnike na najmanje 24 mjeseca;

10.  napominje da se potpora manjih razmjera daje za petero otpuštenih radnika starijih od 50 godina kako bi se pokrili njihovi doprinosi za socijalno osiguranje; napominje da je ta dobna skupina izložena većem riziku od dugotrajne nezaposlenosti i isključenosti s tržišta rada;

11.  pozdravlja komplementarnost mjera EGF-a s aktivnostima koje se financiraju iz strukturnih fondova; posebno napominje da se usklađenim paketom prilagođenih usluga nastoje dopuniti brojne aktualne mjere dostupne otpuštenim radnicima u okviru operativnog programa za razvoj ljudskog kapitala koje sufinancira Europski socijalni fond i druge mjere koje poduzimaju uredi za zapošljavanje u toj regiji; ističe važnost jamčenja da će se spriječiti dvostruko financiranje takvih komplementarnih mjera;

12.  napominje da bi se prilagođene usluge prema rasporedu trebale provoditi do 30. rujna 2015. i da je prema privremenim podacima 36 osoba pronašlo novo zaposlenje zahvaljujući korištenju uslugama koje su dosad pružene u sklopu paketa; primjećuje da je na kraju 2014. godine izvršenje planiranoga proračuna iznosilo 59 %;

13.  pozdravlja činjenicu da je Odbor za socijalni dijalog u toj regiji raspravljao o mogućnostima potpore radnicima koje su Zachem S.A. i njegovi dobavljači otpustili te da se o predloženom paketu prilagođenih mjera raspravljalo na sastanku Vijeća za zapošljavanje u Bydgoszczu uz sudjelovanje sindikata, predstavnika poduzeća te predstavnika lokalnih i regionalnih vlasti;

14.  podsjeća na važnost prilagođenih programa osposobljavanja i priznavanja sposobnosti i vještina koje je radnik usvojio tijekom profesionalne karijere kada je riječ o povećanju mogućnosti zapošljavanja svih radnika;

15.  pozdravlja činjenicu da se tijekom različitih faza pristupa mjerama EGF-a i njihove provedbe primjenjivalo i da će se i dalje primjenjivati načelo jednakosti žena i muškaraca te načelo nediskriminacije;

16.  naglašava da se financijskim doprinosima iz EGF-a mogu sufinancirati samo aktivne mjere na tržištu rada koje vode k trajnom, dugoročnom zaposlenju; ponavlja da pomoć iz EGF-a ne smije zamijeniti mjere za koje su na temelju nacionalnog prava ili kolektivnih ugovora nadležna trgovačka društva ni mjere za restrukturiranje društava ili sektora;

17.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

18.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju

(zahtjev EGF/2013/009 PL/Zachem, iz Poljske)

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2015/469.)

(1) SL L 406, 30.12.2006., str. 1. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1. (4) Uredba (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. − 2020.) i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 855.). (5) Europska kemijska industrija. Činjenice i brojke 2013., CEFIC (http://www.cefic.org/Facts-and-Figures)

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2015. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2014/014 DE/Aleo Solar, iz Njemačke) (COM(2014)0726 – C8-0012/2015 – 2015/2018(BUD))

P8_TA(2015)0042 A8-0030/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0726 – C8‑0012/2015),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006.(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir ishode trijaloga iz točke 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8‑0030/2015),

A.  budući da je Unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u svjetskim trgovinskim tokovima te kako bi im pomogla pri reintegraciji na tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije otpuštenim radnicima trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);

C.  budući da je usvajanje Uredbe o EGF-u odraz sporazuma između Parlamenta i Vijeća o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju fonda u slučaju krize, o povećanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri postupanju sa zahtjevima za mobilizaciju EGF-a u Komisiji, Parlamentu i Vijeću skraćivanjem vremena za procjenu i odobrenje, o proširenju popisa prihvatljivih djelovanja i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;

D.  budući da je Njemačka podnijela zahtjev EGF/2014/014 DE/Aleo Solar za financijski doprinos iz EGF-a uslijed otpuštanja 657 osoba, 390 njih iz poduzeća Aleo Solar AG, koje se bavi djelatnostima iz 26. odjeljka klasifikacije NACE 2 „Proizvodnja računala te elektroničkih i optičkih proizvoda”, a 267 iz njegove dvije podružnice, dok se u mjerama očekuje sudjelovanje 476 osoba, tijekom i nakon referentnog razdoblja od 7. ožujka 2014. do 7. srpnja 2014., što je povezano s padom tržišnog udjela Unije u poduzećima koja se bave solarnim modulima;

E.  budući da zahtjev ispunjava kriterije prihvatljivosti utvrđene Uredbom o EGF-u;

1.  napominje da su uvjeti iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe o EGF-u ispunjeni te se stoga slaže s Komisijom da Njemačka ima pravo na financijski doprinos u skladu s tom Uredbom;

2.  prima na znanje da su 29. srpnja 2014. njemačke vlasti predale zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a, da su ga dopunile dodatnim informacijama do 23. rujna 2014. i da je Komisija procjenu zahtjeva učinila dostupnom 16. prosinca 2014.;

3.  pozdravlja činjenicu da su njemačke vlasti radi što bržeg pružanja pomoći radnicima odlučile pokrenuti provedbu usluga prilagođenih potrebama pogođenih radnika 11. travnja 2014., mnogo prije konačne odluke o odobravanju sredstava EGF-a, pa čak i podnošenja zahtjeva, za predloženi usklađeni paket;

4.  smatra da su otpuštanja u poduzeću Aleo Solar AG povezana s velikim strukturnim promjenama u svjetskim trgovinskim tokovima uzrokovanih globalizacijom, s obzirom na to da se između 2005. i 2011. udio Kine u prihodima povećao s 11 % na 45 %, dok je udio Njemačke pao sa 64 % na 21 %; napominje da su prekomjerni kapaciteti Kine u solarnim modulima preveliki i za kinesko i svjetsko tržište, zbog čega su u 2011. cijene u EU-u pale za 40 % u odnosu na 2010., i to na iznos koji je manji od troškova proizvodnje poduzeća Aleo Solar AG; primjećuje da je 2013. EU odobrio dodatne carine na solarne module porijeklom iz Kine te minimalnu cijenu koja je, međutim, i dalje manja od troškova proizvodnje njemačkih proizvođača;

5.  prima na znanje da je poduzeće Aleo Solar AG u 2010. ostvarilo promet od 550 milijuna EUR i dobit od 43 milijuna EUR, dok je od 2011. uslijedio nagli pad te su 2013. zabilježeni gubici u iznosu od 92 milijuna EUR; naglašava da je došlo do brojnih pokušaja restrukturiranja i povećanja učinkovitosti koji, nažalost, nisu doveli do ponovnog postizanja isplativosti;

6.  konstatira da je ovo drugi zahtjev za EGF u vezi s proizvodnjom solarnih modula te da će ih uslijediti još nekoliko;

7.   napominje da se očekuje da će otpuštanja u poduzeću Aleo Solar AG imati negativan utjecaj na grad Prenzlau i pokrajinu Brandenburg, gdje je dohodak po glavi stanovnika daleko ispod nacionalnog prosjeka, a stope nezaposlenosti, koja iznose 15,5 % i 16,4 %, najveće u Njemačkoj; naglašava da bi se ubrajanjem otpuštenih iz poduzeća Aleo Solar AG ta stopa povećala za 0,9 %; žali što ne postoje izgledi da će se otpušteni radnici moći u bliskoj budućnosti zaposliti na sličnim poslovima, i to zbog relativno niske gustoće naseljenosti i nedostatka potencijalnih poslodavaca: na tom području prevladavaju mala i srednja poduzeća, a više od 249 radnika zaposleno je u samo 10 poduzeća (0,3 %) (Aleo Solar AG bio je jedan od velikih poslodavaca);

8.  prima na znanje da su u usklađenom paketu usluga prilagođenih potrebama radnika, a za koje se traži sufinanciranje, obuhvaćene sljedeće mjere za ponovno uključivanje 476 otpuštenih radnika na tržište rada: strukovno usavršavanje, profesionalno savjetovanje i usmjeravanje, radionice i skupine sustručnjaka, poduzetničko savjetovanje, međuregionalno savjetovanje u svrhu mobilnosti, traženje posla uz profesionalnu pomoć, pružanje naknadnih mentorskih usluga radnicima koji su pronašli novi posao, ali im je potrebno savjetovanje kako bi ga zadržali ili zato što posao uključuje preseljenje, te naknada za osposobljavanje u iznosu od 60 % prethodnog neto dohotka radnika u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (b) Uredbe o EGF-u;

9.  napominje da vlasti planiraju iskoristiti maksimalno dozvoljenih 35 % svih troškova na naknade i poticaje u obliku naknada za osposobljavanje (Transferkurzarbeitergeld) koji čine 60 % ili 67 % prethodnog neto dohotka radnika, ovisno o stanju kućanstva korisnika, što je u skladu s praksom postupanja s radnicima u Njemačkoj koji ostanu bez posla; konstatira da naknada za osposobljavanje ne zamjenjuje pasivne mjere socijalne zaštite i strogo je uvjetovana pristankom na osposobljavanje i ostale organizirane aktivnosti;

10.  pozdravlja činjenicu da je usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama sastavljen u dogovoru s predstavnicima ciljanih korisnika, uzimajući u obzir potencijal područja i poslovnog okruženja;

11.  podsjeća na važnost prilagođenih programa osposobljavanja i priznavanja sposobnosti i vještina koje je radnik usvojio tijekom profesionalne karijere kada je riječ o povećanju zapošljivosti svih radnika; očekuje da se osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu prilagodi ne samo potrebama otpuštenih radnika nego i stvarnom poslovnom okruženju;

12.  napominje da je azijski konzorcij, koji je kupio tvornicu od stečajnog upravitelja, zaposlio 164 otpuštena radnika poduzeća Aleo Solar AG u Prenzlauu; napominje da bi njemačke vlasti tim radnicima omogućile korištenje mjerama financiranima EGF-om i to objašnjavaju time što u to vrijeme njihovo ponovno zapošljavanje nije bilo sigurno;

13.  napominje da 104 otpuštena radnika iz administrativnog centra u Oldenburgu nisu uključena u mjere koje bi bile financirane EGF-om; napominje da je u toj regiji stanje u pogledu zapošljavanja mnogo povoljnije;

14.  žali zbog postojanja velikog rizika dugotrajne nezaposlenosti za otpuštene radnike i stoga naglašava važnost mjera kojima se radnici potiču da ne traže posao isključivo u neposrednoj blizini i prihvate ponude za zapošljavanje i u drugim regijama;

15.  smatra da su radnici u dobnim skupinama od 55 do 64 te 15 do 29 godina izloženi većem riziku dugotrajne nezaposlenosti i isključenja s tržišta rada; stoga smatra da treba uzeti u obzir posebne potrebe radnika prilikom osmišljavanja pristupa prilagođenom njima;

16.  podsjeća na to da bi se u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u prilikom izrade usklađenog paketa prilagođenih usluga trebale uzeti u obzir buduće potrebe tržišta rada i tražene vještine te da bi taj paket trebao biti usklađen s pomakom u smjeru održivog gospodarstva koje na učinkovit način gospodari resursima;

17.  naglašava da se financijskim doprinosima iz EGF-a mogu sufinancirati samo aktivne mjere na tržištu rada koje vode k trajnom, dugoročnom zaposlenju; ponavlja da se tim doprinosima ne smiju zamijeniti ni aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima nadležna poduzeća niti mjere za restrukturiranje poduzeća ili sektora;

18.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

19.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev EGF/2014/014 DE/Aleo Solar, iz Njemačke)

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2015/473.)

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 855. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2015. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2013/007 BE/Hainaut steel (Duferco-NLMK), iz Belgije) (COM(2014)0725 – C8-0013/2015 – 2015/2019(BUD))

P8_TA(2015)0043 A8-0031/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0725 – C8‑0013/2015),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1927/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o osnivanju Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji(1) (Uredba o EGF-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3)(Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga iz točke 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0031/2015),

A.  budući da je Europska unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u svjetskim trgovinskim tokovima te kako bi im se pomoglo pri ponovnom uključivanju na tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije otpuštenim radnicima trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);

C.  budući da je donošenje Uredbe (EU) br. 1309/2013(4) odraz sporazuma koji su postigli Parlament i Vijeće o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju fonda u slučaju krize, o povećanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri obradi zahtjeva za mobilizaciju EGF-a u Komisiji te kraćenjem vremena za procjenu i odobrenje u Parlamentu i Vijeću, o proširenju popisa prihvatljivih mjera i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;

D.  budući da je Belgija podnijela zahtjev EGF/2013/007 BE/Hainaut steel za financijski doprinos iz EGF-a slijedom otpuštanja 708 radnika u postrojenjima u dva trgovačka društva, zbog zatvaranja postrojenja Duferco i smanjenja osoblja u postrojenju NLMK, koje se bave djelatnostima iz 24. odjeljka klasifikacije NACE 2 „Proizvodnja metalaˮ i oba se nalaze u La Louvièru, u regiji Hainaut; budući da je do otpuštanja došlo tijekom referentnog razdoblja između 22. siječnja 2013. i 22. listopada 2013. te da je to povezano s padom tržišnog udjela Unije u sektoru proizvodnje čelika,

E.  budući da je od EGF-a zatražena financijska pomoć u iznosu od 981 956 EUR (što čini 50 % ukupnog proračuna),

F.  budući da zahtjev ispunjava kriterije prihvatljivosti utvrđene Uredbom o EGF-u,

1.  napominje da su uvjeti iz članka 2. točke (b) Uredbe o EGF-u ispunjeni te se stoga slaže s Komisijom da Belgija ima pravo na financijski doprinos u skladu s tom Uredbom;

2.  prima na znanje da su 27. rujna 2013. belgijske vlasti predale zahtjev za financijski doprinos iz Uredbe o EGF-u, u kojoj se ne navodi krajnji rok za ispitivanje zahtjeva, i da je Komisija svoju procjenu učinila dostupnom 9. prosinca 2014.;

3.  izražava zabrinutost zbog trajanja postupka od datuma prvih otpuštanja do izrade ocjene zahtjeva; podsjeća na to da je cilj EGF-a da se njime u što kraćem roku pruži pomoć otpuštenim radnicima; ističe da je zahtjev za mobilizaciju EGF-a predan 27. rujna 2013. te da je stigao na glasovanje u Odbor za proračune nakon godine i pol;

4.  pozdravlja činjenicu da su 1. lipnja 2013. radi brze pomoći radnicima belgijske vlasti odlučile započeti provedbu usluga prilagođenih potrebama pogođenih radnika, što je bilo mnogo prije odluke o odobravanju zahtjeva, pa čak i podnošenja zahtjeva za odobravanje sredstava iz EGF-a za predloženi usklađeni paket;

5.  smatra da su otpuštanja društava Duferco i NLMK povezana s velikim strukturnim promjenama u svjetskim trgovinskim tokovima zbog globalizacije s obzirom na to da je u proizvodnji čelika zabilježen ozbiljan gospodarski poremećaj koji se u prvom redu odnosi na nagli pad tržišnog udjela EU-a; nadalje, kao posljedica gospodarske krize i relativnog povećanja troškova proizvodnje stanje u svjetskim trgovinskim tokovima pogoršalo se i zbog drugih faktora kao što je pad potražnje za čelikom u automobilskoj i građevinskoj industriji;

6.  uzima na znanje da je prema podacima belgijskih vlasti između(5) 2006. i 2011. proizvodnja sirovog čelika u državama EU-27 pala s 206,9 milijuna na 177,7 milijuna tona (-14,1 %; -3,0 % godišnjeg rasta(6)), s obzirom na to da je proizvodnja čelika na svjetskoj razini porasla s 1 249 milijuna tona na 1 518,3 milijuna tona (+ 21,6 %; + 4,0 % godišnjeg rasta); shvaća da je to dovelo do pada tržišnog udjela država EU-27 u obujmu proizvodnje sirovog čelika sa 16,6 % 2006. na 11,7 % 2011. (-29,4 %; -6,7 % godišnjeg rasta) te radi usporedbe ukazuje na povećanje kineskog tržišnog udjela s 33,7 % na 45,0 % tijekom tog istog razdoblja;

7.  prima na znanje da je riječ o petom zahtjevu za dodjelu sredstava iz EGF-a u sektoru čelika, od čega su se tri temeljila na globalizaciji i jedan na svjetskoj financijskoj i gospodarskoj krizi; naglašava potrebu za učinkovitim i usklađenim pristupom na razini Unije kako bi se zaustavio pad konkurentnosti sektora čelika Unije;

8.  prima na znanje da se očekuje da će otpuštanja u društvima Duferco i NLMK imati nepovoljne učinke na regiju Hainaut, nekadašnje područje rudarske i čelične industrije u kojemu zaposlenost uvelike ovisi o tradicionalnoj teškoj industriji i javnom sektoru, u kojoj je 2012. stopa nezaposlenosti iznosila 17,7 %, dok je prosjek Valonije iznosio 15,8 % a nacionalni prosjek 11,2 %(7) i dosegla vrhunac od 39 % za osobe u dobi od 18 do 25; naglašava da niska razina obrazovanja osoba koje traže posao (51 % nema završenu srednju školu, u usporedbi s 47 % u Valoniji) stvara dodatnu prepreku pronalasku posla;

9.  napominje da će se zbog takvog gospodarskog stanja i brojnih otpuštanja u metalurškoj industriji u regiji radnici Dufercoa i NLMK-a morati prekvalificirati kako bi pronašli posao u drugim zanimanjima i sektorima;

10.  napominje da su usklađenim paketom usluga prilagođenih potrebama za koje se traži sufinanciranje obuhvaćene sljedeće mjere za ponovno uključivanje 701 otpuštenog radnika na tržište rada (razvrstane po kategorijama): (1) individualna pomoć u traženju posla, upravljanje slučajevima i pružanje općih informacija i (2) osposobljavanje i prekvalifikacija te (3) promicanje poduzetništva;

11.  pozdravlja činjenicu da su brojni socijalni partneri i organizacije sudjelovali u općoj koordinaciji i provedbi mjera kojima su obuhvaćeni: sindikati (FGTB, CSC), FOREM (javni zavod za zapošljavanje i obuku u Valoniji), sektorski centri za strukovno i tehnološko osposobljavanje koji djeluju u regiji Valoniji, agencija Europskog socijalnog fonda francuske zajednice belgijske i valonske vlade; nadalje, cijeni to što sindikati izravno sudjeluju u radu dvaju odjela za pronalazak novog posla koji su osnovani za svako društvo pojedinačno;

12.  pozdravlja donošenje aktivnih mjera na tržištu rada kojima se nastoji poboljšati zapošljivost otpuštenih radnika; podsjeća na to da naknade nisu na popisu usluga prilagođenih potrebama korisnika koje će se financirati sredstvima EGF-a;

13.  podsjeća na važnost prilagođenih programa osposobljavanja i priznavanja sposobnosti i vještina koje je radnik usvojio tijekom profesionalne karijere kada je riječ o poboljšanju zapošljivosti svih radnika; očekuje da se osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu prilagodi ne samo potrebama otpuštenih radnika, već i stvarnom poslovnom okruženju i potencijalu područja;

14.  napominje da su predložene mjere također usmjerene na skupinu upravitelja u dotičnim poduzećima;

15.  pozdravlja činjenicu da će se tijekom različitih faza pristupa mjerama EGF-a i njihove provedbe i dalje primjenjivati načelo ravnopravnosti žena i muškaraca te načelo nediskriminacije;

16.  naglašava da se financijskim doprinosima iz EGF-a mogu sufinancirati samo aktivne mjere na tržištu rada koje vode k trajnom, dugoročnom zaposlenju; ponavlja da se tim doprinosima ne smiju zamijeniti niti aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima nadležna poduzeća niti mjere za restrukturiranje poduzeća ili sektora;

17.  napominje da ovim zahtjevom za doprinos iz EGF-a nisu obuhvaćene mjere koje su na temelju postupaka kolektivnog otpuštanja obvezne u Belgiji i koje se provode u okviru uobičajenih aktivnosti odjela za nalaženje novog posla (npr. potpora pri traženju zamjenskog posla, osposobljavanje, pomoć pri traženju posla i pružanje savjeta o razvoju karijere itd.); napominje da će se više od pola ukupnih predviđenih troškova potrošiti na usluge prekvalifikacije, prije svega na mjere za pružanje podrške, usmjeravanje i integraciju;

18.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

19.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju

(zahtjev EGF/2013/007 BE/Hainaut steel (Duferco-NLMK), iz Belgije)

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2015/468.)

(1) SL L 406, 30.12.2006., str. 1. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1. (4) Uredba (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. − 2020.) i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 855.). (5) Izvor: Svjetsko udruženje za čelik (eng. World Steel Association), Statistički godišnjak za čelik 2012. (eng. Steel Statistical Yearbook 2012). (6) Složena godišnja stopa rasta. (7) Izvor: Steunpunt WSE.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2015. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2014/012 BE/ArcelorMittal, iz Belgije) (COM(2014)0734 – C8-0014/2015 – 2015/2020(BUD))

P8_TA(2015)0044 A8-0035/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0734 – C8‑0014/2015),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006.(1) (Uredba o EGF-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8‑0035/2015),

A.  budući da je Europska unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u svjetskim trgovinskim tokovima te kako bi im se pomoglo pri ponovnom uključivanju na tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije otpuštenim radnicima trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);

C.  budući da je donošenje Uredbe o EGF-u odraz sporazuma između Parlamenta i Vijeća o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju fonda u slučaju krize, o povećanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri postupanju sa zahtjevima za mobilizaciju EGF-a u Komisiji, Parlamentu i Vijeću skraćivanjem vremena za procjenu i odobrenje, o proširenju popisa prihvatljivih djelovanja i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;

D.  budući da je Belgija podnijela zahtjev EGF/2014/012 BE/ArcelorMittal za financijski doprinos iz EGF-a nakon otpuštanja 1285 radnika u poduzeću ArcelorMittal Liège S.A. koje se bavi djelatnostima iz 24. odjeljka klasifikacije NACE 2 „Proizvodnja metalaˮ te se očekuje da će tijekom i nakon isteka referentnog razdoblja od 1. siječnja 2014. do 1. svibnja 2014. 910 osoba biti obuhvaćeno mjerama povezanim s ozbiljnim gospodarskim poremećajima, posebno znatnim smanjenjem u tržišnom udjelu Unije;

E.  budući da zahtjev ispunjava kriterije prihvatljivosti utvrđene Uredbom o EGF-u,

1.  napominje da su uvjeti iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe o EGF-u ispunjeni te se stoga slaže s Komisijom da Belgija ima pravo na financijski doprinos u skladu s tom Uredbom;

2.  napominje da su belgijske vlasti predale zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a 22. srpnja 2014., unutar 12 tjedana od datuma kada su ispunjeni intervencijski kriteriji, da su ga dopunile dodatnim informacijama do 16. rujna 2014. i da je Komisija svoju procjenu učinila dostupnom 9. prosinca 2014.;

3.  pozdravlja činjenicu da su belgijske vlasti, radi brze pomoći radnicima, odlučile započeti provedbu usluga prilagođenih potrebama pogođenih radnika od 1. siječnja 2014., mnogo prije odluke o odobravanju zahtjeva, pa čak i podnošenja zahtjeva za odobravanje sredstava iz EGF-a za predloženi usklađeni paket;

4.  smatra da su otpuštanja u poduzeću ArcelorMittal Liège S.A. povezana s velikim strukturnim promjenama svjetskih trgovinskih tokova nastalih zbog globalizacije jer se u razdoblju između 2007. i 2013. proizvodnja sirovog čelika u EU-27 smanjila s 210,1 milijun tona na 166,2 milijuna tona(4) (ukupni pad od –20,9 %; godišnji pad od –3,8 %(5)), dok je na svjetskoj razini porasla s 1 348,1 milijun tona na 1 649,3 milijuna tona (ukupni rast od 22,3 %; godišnji rast od 3,4 %);. napominje da je smanjenje udjela Unije u proizvodnji čelika sa 16 % svjetske proizvodnje čelika 2007. na 10 % 2013. bilo znatnije od onoga Sjedinjenih Država i Rusije, dok Azija bilježi veliki porast udjela koji je tijekom istog razdoblja porastao s 56 % na 67 %, a posljedično je metalurški sektor u smanjen sa 6193 radnih mjesta u 40 poduzeća 2007. na 4187 radnih mjesta u 35 poduzeća 2012. čime je broj radnih mjesta u tom sektoru smanjen za 32 %;

5.  ističe da su na učinke do kojih su navedene promjene dovele u tokovima trgovine negativno utjecali drugi čimbenici, npr. pad potražnje za čelikom u automobilskim i građevinskim sektorima u Uniji kao posljedica gospodarske krize i relativnog povećanja troškova proizvodnje (sirovine, energija, ograničenja radi zaštite okoliša itd.); ti su čimbenici negativno utjecali na konkurentnost industrije čelika Unije te su, zbog zatvaranja postrojenja i restrukturiranja nekolicine proizvođača čelika u Europi, posljednjih godina doveli do velikog broja izgubljenih radnih mjesta u sektoru čelika;

6.  naglašava potrebu za učinkovitim i usklađenim pristupom na razini Unije kako bi se zaustavio pad konkurentnosti sektora čelika Unije; naglašava potrebu za konkretnim i ciljanim ulaganjima kako bi se osigurale inovacije koje su glavni pokretač globalne konkurentnosti sektora čelika Unije i jamstvo za očuvanje radnih mjesta u Europi;

7.  prima na znanje izvješće o napretku u provedbi Komunikacije Komisije "Akcijski plan za konkurentnu i održivu industriju čelika u Europi" od 11. lipnja 2013. u kojem stoji da je provedeno pola aktivnosti predviđenih u Komunikaciji; naglašava da je potrebno osigurati pravilnu provedbu predmetnih aktivnosti radi postizanja opipljivih rezultata koji će dovesti do ponovnog pokretanja sektora čelika Unije;

8.  napominje da je ovo četvrti zahtjev za doprinos iz EGF-a za sektor čelika, od čega su tri zahtjeva povezana s velikim strukturnim promjenama u tokovima svjetske trgovine nastalih zbog globalizacije(6), a jedan je povezan s globalnom financijskom i ekonomskom krizom(7); poziva Komisiju da razvojem i provedbom preventivnih i poticajnih mjera spriječi daljnja otpuštanja u tom sektoru;

9.  napominje da se očekuje da će otpuštanja u poduzeću ArcelorMittal Liège S.A. imati vrlo negativan učinak na pokrajinu Liège koja izuzetno ovisi o metalurškom sektoru te su posljedice smanjenja broja zaposlenika u poduzeću ArcelorMittal time važnije jer je udio lokalno zaposlenih u poduzeću ArcelorMittal 78,9 % u metalurškom sektoru i 14,3 % u proizvodnom sektoru;

10.  napominje da sufinancirani usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama obuhvaća tri područja: preraspodjelu radnika, osposobljavanje i prekvalifikaciju i promicanje poduzetništva; naglašava da je važno osigurati da se usluge prekvalificiranja provode u skladu sa stvarnim potrebama tržišta rada u pogođenoj regiji;

11.  zalaže se da se odredbe Uredbe o EGF-u u budućnosti koriste za pružanje pomoći mladima iz te regije koji nisu zaposleni, ne školuju se ili osposobljavaju;

12.  pozdravlja činjenicu da je usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama sastavljen u dogovoru s ciljanim korisnicima i socijalnim partnerima;

13.  napominje da će se više od pola ukupnih predviđenih troškova potrošiti na usluge prekvalifikacije, prije svega na mjere za pružanje podrške, usmjeravanje i integraciju; napominje da će te usluge provoditi FOREM (javna služba za zapošljavanje i osposobljavanje regije Valonije) koji služi kao posredničko tijelo u provedbi ovog zahtjeva;

14.  podsjeća na važnost prilagođenih programa osposobljavanja i priznavanja sposobnosti i vještina koje je radnik usvojio tijekom profesionalne karijere kada je riječ o zapošljivosti svih radnika; očekuje da se osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu prilagodi ne samo potrebama otpuštenih radnika nego i stvarnom poslovnom okruženju;

15.  podsjeća da bi u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u prilikom osmišljavanja usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama trebalo predvidjeti buduće perspektive na tržištu rada i tražene vještine te bi trebao odgovarati zaokretu prema resursno učinkovitom i održivom gospodarstvu;

16.  naglašava da se financijskim doprinosima iz EGF-a mogu sufinancirati samo aktivne mjere na tržištu rada koje vode k trajnom, dugoročnom zaposlenju; ponavlja da se tim doprinosima ne smiju zamijeniti aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima odgovorna trgovačka društva niti mjere za restrukturiranje trgovačkih društava ili sektora;

17.  napominje da ovim zahtjevom za doprinos iz EGF-a nisu obuhvaćene mjere koje su na temelju postupaka kolektivnog otpuštanja obvezne u Belgiji i koje se provode u okviru uobičajenih aktivnosti odjela za nalaženje novog posla (npr. potpora pri traženju zamjenskog posla, osposobljavanje, pomoć pri traženju posla i pružanje savjeta o razvoju karijere itd.);

18.  pozdravlja činjenicu da je financijska pomoć iz Europskog socijalnog fonda u prošlosti bila dodijeljena projektu (EnTrain ‒ En Transition-Reconversion-Accompagnement) kojim se htjelo općenito razviti pedagoške metode za djelatnike odjela za nalaženje novog posla te da će zaključci tog projekta vjerojatno biti korisni u provedbi planiranih mjera;

19.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

20.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji

(zahtjev EGF/2014/012 BE/ArcelorMittal, iz Belgije)

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2015/472.)

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 855. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1. (4) Izvor: Svjetsko udruženje za čelik, Statistički godišnjak za čelik 2014. (5) Prosječna godišnja stopa rasta. (6) Predmeti EGF/2009/022 BG/Kremikovtsi (Komisija je odbila zahtjev), EGF/2012/010 RO/Mechel (COM(2014)0255 od 7.5.2014.), EGF/2013/007 BE/Hainaut steel (Duferco – NLMK) (COM(2014)0725 od 9.12.2014.), EGF/2013/002 BE/Carsid (COM(2014)0553 od 5.9.2014.). (7) Predmet EGF/2010/007 AT/Steiermark-Niederösterreich. Odluka 2011/652/EU od 27. rujna 2011. (SL L 263, 7.10.2011., str. 9.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2015. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2014/011 BE/Caterpillar iz Belgije) (COM(2014)0735 – C8-0015/2015 – 2015/2021(BUD))

P8_TA(2015)0045 A8-0033/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0735 – C8‑0015/2015),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) 1927/2006.(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (MIS od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir ishode trijaloga iz točke 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0033/2015),

A.  budući da je Europska unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u svjetskim trgovinskim tokovima te kako bi im se pružila pomoć prilikom njihova ponovnog uključivanja na tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije otpuštenim radnicima trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);

C.  budući da je usvajanje Uredbe o EGF-u odraz sporazuma između Parlamenta i Vijeća o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju fonda u slučaju krize, o povećanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri obradi zahtjeva za mobilizaciju EGF-a u Komisiji, Parlamentu i Vijeću skraćenjem vremena za procjenu i odobrenje, o proširenju popisa prihvatljivih djelovanja i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;

D.  budući da je Belgija podnijela zahtjev EGF/2014/011 BE/Caterpillar za financijski doprinos iz EGF-a nakon otpuštanja 1030 radnika u poduzeću Caterpillar Belgium S.A. koje se bavi djelatnostima iz 28. odjeljka klasifikacije NACE 2 „Proizvodnja strojeva i uređaja, d.n.ˮ te se očekuje da će tijekom referentnog razdoblja od 1. siječnja 2014. do 30. travnja 2014. 630 osoba biti obuhvaćeno mjerama povezanim s smanjenom potražnjom u Europi;

E.  budući da zahtjev ispunjava kriterije prihvatljivosti utvrđene Uredbom o EGF-u,

1.  napominje da su uvjeti iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe o EGF-u ispunjeni te se stoga slaže s Komisijom da Belgija ima pravo na financijski doprinos u skladu s tom Uredbom;

2.  konstatira da su belgijske vlasti predale zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a 22. srpnja 2014., da su ga dopunile dodatnim informacijama do 16. rujna 2014. i da je Komisija svoju procjenu učinila dostupnom 9. prosinca 2014.;

3.  napominje da ukupni proračun iznosi 2 038 090 EUR, od čega je 73 378 EUR predviđeno za njegovu provedbu, a ukupan financijski doprinos zatražen iz EGF-a iznosi 1 222 854 EUR, tj. 60 % ukupnih troškova predloženih mjera;

4.  pozdravlja činjenicu da su belgijske vlasti 1. travnja 2014. radi brze pomoći radnicima odlučile započeti provedbu usluga prilagođenih potrebama pogođenih radnika, što je bilo mnogo prije odluke o odobravanju zahtjeva, pa čak i podnošenja zahtjeva za odobravanje sredstava iz EGF-a za predloženi usklađeni paket; napominje da će te već ponuđene usluge prilagođene potrebama pogođenih radnika biti prihvatljive za financiranje sredstvima iz EGF-a;

5.  smatra da su otpuštanja u poduzeću Caterpillar Belgium S.A. povezana s velikim strukturnim promjenama u svjetskim trgovinskim tokovima nastalim zbog globalizacije, s obzirom na to da je robu postalo jeftinije proizvoditi u Aziji i uvoziti nego je proizvoditi u Europi za opadajuće tržište; napominje da je proizvodno mjesto Gosselies pogođeno negativnim posljedicama povezanima s proizvodnjom i potražnjom jer su proizvodi od čelika i metala u Europi ugroženi zbog konkurencije iz gospodarstava u usponu, a europski građevinski i rudarski sektori, koji su najvažniji klijenti poduzeća Caterpillar, oslabljeni su uslijed krize 2009. godine;

6.  prima na znanje da je potražnja za građevinskim strojevima doživjela pad zbog smanjenja privatnih i javnih ulaganja u infrastrukturu prouzročenog poteškoćama u svjetskom gospodarstvu;

7.  napominje da je ovo dvanaesti zahtjev za mobilizaciju EGF-a iz sektora „Proizvodnja strojeva i uređaja, d. n.”, a prethodni su zahtjevi u jednakom broju podneseni zbog trgovinskih kriterija i kriterija povezanih s gospodarskom krizom;

8.  žali zbog toga što su mnogi nezaposleni u regiji Charleroi niskokvalificirani (59 % nema završenu srednju školu), a 43 % ih je nezaposleno dulje od dvije godine; žali zbog toga što je stopa zaposlenosti u Charleroiu među najnižima u regiji Valoniji i iznosi 52,26 %; stoga pozdravlja činjenicu da su vlasti odlučile podnijeti zahtjev za sredstva iz EGF-a kako bi pomogle otpuštenim radnicima;

9.  napominje da će otpuštanja u poduzeću Caterpillar imati izuzetno negativan učinak na regiju Charleroi u kojoj je situacija na tržištu rada izuzetno teška zbog toga što se previše oslanjalo na zapošljavanje u tradicionalnim industrijama, a nedostaje novih industrija; ističe da je otpuštenim radnicima teško pronaći novi posao u nepovoljnim gospodarskim uvjetima s obzirom na to da su niskokvalificirani; preporučuje Komisiji da provede istraživanje o uspješnim poduzetnicima u toj regiji kako bi se njihovim iskustvima otpuštenim radnicima pomoglo s idejama za projekte;

10.  prima na znanje da je 18 % ciljanih otpuštenih radnika koji će biti obuhvaćeni mjerama suočeno s rizikom od isključenosti s tržišta rada s obzirom na to da je riječ o dobnoj skupini od 55 do 64 godine starosti;

11.  napominje da sufinancirani usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama obuhvaća tri područja: preraspodjelu radnika, osposobljavanje i prekvalifikaciju i promicanje poduzetništva;

12.  napominje da će se više od polovice ukupnih predviđenih troškova potrošiti na usluge preraspodjele, prije svega na mjere za pružanje podrške, usmjeravanje i integraciju; napominje da će te usluge provoditi FOREM (javna služba za zapošljavanje i osposobljavanje regije Valonije) koji služi kao posredničko tijelo u provedbi ovog zahtjeva;

13.  pozdravlja činjenicu da je usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama sastavljen u dogovoru s predstavnicima ciljanih korisnika i socijalnih partnera, uzimajući u obzir potencijal područja i poslovnog okruženja;

14.  podsjeća na važnost prilagođenih programa osposobljavanja i priznavanja sposobnosti i vještina koje je radnik usvojio tijekom profesionalne karijere kada je riječ o zapošljivosti svih radnika; očekuje da se osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu prilagodi ne samo potrebama otpuštenih radnika nego i stvarnom poslovnom okruženju;

15.  zalaže se da se odredbe Uredbe o EGF-u ubuduće koriste za pružanje pomoći mladima iz te regije koji nisu zaposleni, ne školuju se niti se osposobljavaju;

16.  podsjeća da bi se u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u prilikom izrade usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama pogođenih radnika trebale predvidjeti tražene vještine i budući izgledi na tržištu rada te da bi taj paket trebao biti usklađen s prelaskom na održivo gospodarstvo koje učinkovito gospodari resursima;

17.  naglašava da se financijskim doprinosima iz EGF-a mogu sufinancirati samo aktivne mjere na tržištu rada koje vode k trajnom, dugoročnom zaposlenju; ponavlja da se tim doprinosima ne smiju zamijeniti niti aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima nadležna poduzeća niti mjere za restrukturiranje poduzeća ili sektora;

18.  pozdravlja činjenicu da je financijska pomoć iz Europskog socijalnog fonda u prošlosti bila dodijeljena projektu (En Train ‒ En Transition-Reconversion-Accompagnement) kojim se htjelo općenito razviti pedagoške metode za djelatnike odjela za nalaženje novog posla te da će zaključci tog projekta vjerojatno biti korisni u provedbi planiranih mjera;

19.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

20.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev EGF/2014/011 BE/Caterpillar, iz Belgije)

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2015/471.)

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 855. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (3) SL C 373, 20. 12. 2013., str. 1.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2015. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju radi donošenja direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 96/53/EZ o utvrđivanju najvećih dopuštenih dimenzija u unutarnjem i međunarodnom prometu te najveće dopuštene mase u međunarodnom prometu za određena cestovna vozila koja prometuju unutar Zajednice (11296/3/2014 – C8-0294/2014 – 2013/0105(COD))

P8_TA(2015)0046 A8-0032/2015

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (11296/3/2014 – C8‑0294/2014 ),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju(2) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0195),

–  uzimajući u obzir obvezu, koju je Komisija preuzela na plenarnoj sjednici Parlamenta, da preuzme stajalište Parlamenta u drugom čitanju i obvezu koje preuzeo predstavnik Vijeća pismom od 18. prosinca 2014. da to stajalište odobri u skladu s člankom 294. stavkom 8. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 69. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje u Odboru za promet i turizam (A8-0032/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u drugom čitanju;

2.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  predlaže da se akt navodi kao „Direktiva Leichtfrieda i Lupija o masi i dimenzijama gospodarskih vozilaˮ(3),

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u drugom čitanju 10. ožujka 2015. radi donošenja Direktive (EU) 2015/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 96/53/EZ o utvrđivanju najvećih dopuštenih dimenzija u unutarnjem i međunarodnom prometu te najveće dopuštene mase u međunarodnom prometu za određena cestovna vozila koja prometuju unutar Zajednice

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi(EU) 2015/719.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Nacrt izjave Komisije o reviziji okvira homologacije

„Odstupanje od najveće duljine za aerodinamične kabine i aerodinamične naprave na stražnjoj strani teških teretnih vozila, kako se predviđa novom Direktivom o najvećoj masi i najvećim dimenzijama teških teretnih vozila (izmjena direktive 96/53/EZ), iziskuje izmjene pravnog okvira za homologaciju (odnosno izmjene Uredbe (EZ) br. 661/2009 i Uredbe (EU) br. 1230/2012).

Komisija trenutačno revidira Uredbu (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća kako bi se poboljšala opća sigurnost vozila. Kako se zahtijeva u članku 17. Uredbe (EZ) br. 661/2009, Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću 2015. godine uključujući, prema potrebi, i prijedloge izmjene ove Uredbe ili drugog odgovarajućeg zakonodavstva Unije, s obzirom na uključivanje daljnjih sigurnosnih mjera posebno za kamione. Komisija namjerava predložiti potrebne izmjene nakon savjetovanja s dionicima i prema potrebi procjene učinka, a najkasnije do 2016. godine.ˮ

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 133. (2) Usvojeni tekstovi 15.4.2014., P7_TA(2014)0353. (3) Jörg Leichtfried i Maurizio Lupi vodili su pregovore o tom aktu u ime Parlamenta i Vijeća.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2015. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskim fondovima za dugoročna ulaganja (COM(2013)0462 – C7-0209/2013 – 2013/0214(COD))

P8_TA(2015)0047 A8-0021/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0462),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0209/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. listopada 2013.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 30. siječnja 2014.(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 10. prosinca 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. i članak 61. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za proračune (A7‑0211/2014),

–  uzimajući u obzir amandmane koje je usvojio na sjednici od 17. travnja 2014.(3),

–  uzimajući u obzir odluku Konferencije predsjednika od 18. rujna 2014. o nedovršenim poslovima sedmoga zakonodavnoga saziva,

–  uzimajući u obzir dopunsko izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8‑0021/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 10. ožujka 2015. radi donošenja Uredbe (EU) 2015/… Europskog parlamenta i Vijeća o europskim fondovima za dugoročna ulaganja

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2015/760)

(1) SL C 67, 6.3.2014., str. 71. (2) SL C 126, 26.4.2014., str.8. (3) Usvojeni tekstovi P7_TA(2014)0448.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2015. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o međubankovnim naknadama za platne transakcije na temelju kartica (COM(2013)0550 – C7-0241/2013 – 2013/0265(COD))

P8_TA(2015)0048 A8-0022/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0550),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0241/2013),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 5. veljače 2014.(1)

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. prosinca 2013.(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 21. siječnja 2015. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

–  uzimajući u obzir članak 59. i članak 61. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0167/2014),

–  uzimajući u obzir izmjene usvojene na sjednici 3. travnja 2014.(3),

–  uzimajući u obzir odluku Konferencije predsjednika od 18. rujna 2014. o nedovršenim poslovima iz sedmog parlamentarnog saziva,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8‑0022/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 10. ožujka 2015. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2015 Europskog parlamenta i Vijeća o međubankovnim naknadama za platne transakcije na temelju kartica

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2015/751.)

(1) SL C 193, 24.6.2014., str. 2. (2) SL C 170, 5.6.2014., str. 78. (3) Usvojeni tekstovi s tim datumom, P7_TA-PROV(2014)0279.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2015. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2013/011 BE/Saint-Gobain Sekurit, iz Belgije) (COM(2015)0009 – C8-0011/2015 – 2015/2017(BUD))

P8_TA(2015)0049 A8-0034/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0009 – C8‑0011/2015),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1927/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o osnivanju Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji(1) (Uredba o EGF-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0034/2015),

A.  budući da je Europska unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u svjetskim trgovinskim tokovima, koje su drastično pogoršane gospodarskom, financijskom i socijalnom krizom, te kako bi im se pomoglo pri ponovnom uključivanju na tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije otpuštenim radnicima trebala biti adekvatna i dostupna što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);

C.  budući da je ovo zadnji zahtjev s kojim će se postupati prema Uredbi iz 2006.;

D.  pozdravlja proširenje ciljeva i kriterija Uredbe o EGF-u koji su u nju uvršteni u prosincu 2013. s ciljem integriranja i olakšavanja podnošenja zahtjeva iz regija i zemalja s manjom gustoćom naseljenosti;

E.  pozdravlja povećanje učinkovitosti Komisije, Parlamenta i Vijeća u postupanju sa zahtjevima za doprinos iz EGF-a, skraćivanjem rokova za procjenu i odobrenje radi proširenja popisa prihvatljivih djelovanja i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te radi financiranja poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;

F.  budući da je Belgija podnijela zahtjev EGF/2013/011 BE/Saint-Gobain Sekurit za financijski doprinos iz EGF-a slijedom 257 slučajeva otpuštanja povezanih sa zatvaranjem postrojenja poduzeća iz grupe Saint-Gobain Sekurit (SGS) koje se nalazi u Auvelaisu i koje je proizvodilo sigurnosno staklo za automobilsku industriju; budući da su se otpuštanja dogodila tijekom i nakon referentnog razdoblja od 31. kolovoza 2013. do 31. prosinca 2013. i povezani su s smanjenjem proizvodnje sigurnosnog stakla za automobile u Uniji;

G.  budući da je od EGF-a zatražena financijska pomoć u iznosu od 1 339 928 EUR (što čini 50 % ukupnog proračuna);

H.  budući da, iako ne udovoljava kriterijima utvrđenima u članku 2. točkama (a) i (b) Uredbe o EGF-u, ovaj zahtjev se svrstava u kategoriju za iznimne okolnosti, čime se ipak dopušta mobilizacija EGF-a;

1.  slaže se s odlukom Komisije da zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a koji je 19. prosinca 2013. podnijela Belgija, unatoč činjenici da uvjeti utvrđeni u članku 2. točkama (a) i (b) Uredbe o EGF-u nisu ispunjeni, ima osnovu za odobrenje financijskog doprinosa prema članku 2. točki (c), kojim se zahtijeva da se dokažu iznimne okolnosti; naglašava da bi se pozivanje na članak 2. točku (c) trebalo procijeniti posebno za svaki slučaj i da ono ne bi trebalo postati opće načelo za mobilizaciju EGF-a ako nisu ispunjeni osnovni uvjeti;

2.  naglašava da je EGF poseban instrument zahvaljujući kojem Unija može reagirati na konkretne nepredvidljive okolnosti te da on treba zadržati svoju osnovnu svrhu pružanja potpore u slučaju kada se tijekom referentnog razdoblja otpusti velik broj radnika (najmanje njih 500) kao posljedica velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine nastalih zbog globalizacije i globalne financijske i gospodarske krize; ističe da EGF ne smije postati zamjena za druge europske strukturne i investicijske fondove kao što je Europski socijalni fond te da se on ne smije rabiti kao nadopuna tim fondovima; naglašava da iznimne okolnosti u kojima je dopuštena mobilizacija EGF-a ne smiju nadilaziti navedeno područje primjene;

3.  prima na znanje da su 19. prosinca 2013. belgijske vlasti predale zahtjev za financijski doprinos iz Uredbe o EGF-u, u kojoj se ne navodi krajnji rok za ispitivanje zahtjeva, i da je Komisija svoju procjenu učinila dostupnom 21. siječnja 2014.; žali zbog toga što su informacije o nastalim iznimnim okolnostima nedostatne; ističe da te iznimne okolnosti moraju biti ispravno provjerene kako bi se odobrilo izuzeće u odnosu na uvjete iz članka 2. točke (a) i članka 2. točke (b) Uredbe o EGF-u;

4.  izražava zabrinutost zbog količine vremena koje je proteklo od datuma prvih otpuštanja do izrade procjene zahtjeva; podsjeća na to da je cilj EGF-a da se njime u što kraćem roku pruži pomoć otpuštenim radnicima;

5.  apelira na države članice i sve uključene institucije da učine potrebne korake kako bi unaprijedili postupovne i proračunske mjere radi ubrzavanja mobilizacije EGF-a; u tom smislu navodi unaprijeđeni postupak Komisije, koji je uslijedio na zahtjev Parlamenta za ubrzano oslobađanje bespovratnih sredstava, u cilju predstavljanja Europskom parlamentu i Vijeću procjene Komisije o prihvatljivosti zahtjeva za doprinos iz EGF-a zajedno s prijedlogom za mobilizaciju sredstava EGF-a i prima na znanje usvajanje nove Uredbe o EGF-u (Uredba (EU) br. 1309/2013) koja omogućuje veću učinkovitost, transparentnost, odgovornost i vidljivost EGF-a;

6.  potiče države članice da ostvare korist od razmjene najboljih praksi i da posebno uče od onih država članica, regionalnih i lokalnih vlasti koje su već uvele nacionalne informacijske mreže o EGF-u u koje su uključeni socijalni partneri i dionici na lokalnoj i regionalnoj razini s ciljem ostvarivanja dobre strukture za pružanje pomoći prilikom eventualne pojave slučajeva koji su unutar područja primjene EGF-a;

7.  pozdravlja činjenicu da su 31. kolovoza 2013. radi brze pomoći radnicima belgijske vlasti od lučile započeti s pružanjem usluga prilagođenih potrebama pogođenih radnika, mnogo prije odluke o odobravanju zahtjeva, pa čak i podnošenja zahtjeva za dodjelu sredstava iz EGF-a za predloženi usklađeni paket;

8.  navodi da je u sektoru proizvodnje sigurnosnog stakla za automobilsku industriju došlo do ozbiljnih gospodarskih poremećaja kao posljedice nekoliko čimbenika kao što su smanjenje proizvodnje sigurnosnog stakla za automobile u Uniji, porast tržišnog udjela konkurencije iz država koje nisu članice Europske unije i porast uvoza tih proizvoda u Uniju; napominje da su djelatnosti SGS Beneluxa bile usko povezane s proizvodnim trendovima u automobilskoj industriji, u kojoj je u razdoblju između 2007. i 2012. proizvodnja osobnih automobila pala s 21,9 milijuna jedinica na 19,5 milijuna jedinica, dok je tijekom istog razdoblja u ostatku svijeta porasla s 47,5 milijuna jedinica na 60,6 milijuna jedinica; primjećuje, povrh toga, da postoji opći trend među proizvođačima i dobavljačima u automobilskoj industriji da proizvodnju unutar Unije iz zapadne Europe (primjerice Francuske, Belgije i Španjolske) premještaju u istočnu Europu;

9.  prima na znanje da iako nije podnesen nijedan drugi zahtjev za doprinos iz EGF-a koji se odnosi konkretno na sektor automobilskog stakla(4) , podnesen je niz zahtjeva koji su se odnosili na proizvođače motornih vozila ili dobavljače automobilske opreme(5) ;

10.  napominje da su otpuštanjima u poduzeću SGS većinom pogođeni radnici u proizvodnji (83 % pogođenog osoblja ima status tvorničkog radnika); smatra da bi zbog stanja na tržištu rada u zahvaćenoj regiji otpuštene radnike trebalo prekvalificirati kako bi pronašli posao na drugom radnom mjestu i/ili u drugom sektoru;

11.  žali zbog toga što su, s obzirom na društveno-gospodarsku situaciju u kojoj se nalaze predmetno područje i njemu susjedna područja (Charleroi i Namur), radnicima koje je otpustilo poduzeće SGS Benelux mogućnosti za zapošljavanje u tim područjima ograničene jer će se za ograničen broj radnih mjesta u sektoru stakla na tržištu rada natjecati vjerojatno s mnogim drugim radnicima sličnih kvalifikacija i iskustva; podsjeća na to da je toj regiji svojstvena relativno visoka razina strukturne nezaposlenosti s razmjerno velikim udjelom dugoročno nezaposlenih i s niskim razinama kvalificiranosti i osposobljenosti; naglašava da se zbog toga otpuštanja u poduzeću SGS Benelux događaju u teškim lokalnim društveno-gospodarskim okolnostima;

12.  napominje da usluge prilagođene potrebama koje su navedene u zahtjevu uključuju nekoliko mjera za poticanje povratka radnika na tržište rada i pomoć radnicima u administrativnim postupcima, a za većinu njih se očekuje da budu od koristi svim otpuštenim radnicima;

13.  napominje da su usklađenim paketom usluga prilagođenih potrebama za koje se traži sufinanciranje obuhvaćene sljedeće mjere za ponovno uključivanje 257 otpuštenih radnika na tržište rada (razvrstane po kategorijama): (1) individualna pomoć u traženju posla, upravljanje slučajevima i pružanje općih informacija, (2) osposobljavanje i prekvalifikacija te (3) promicanje poduzetništva;

14.  pozdravlja činjenicu da su brojni socijalni partneri i organizacije sudjelovali u općoj koordinaciji i provedbi mjera što obuhvaća sindikate (FGTB, CSC), FOREM (javni zavod za zapošljavanje i osposobljavanje u Valoniji), sektorske centre za strukovno i tehnološko osposobljavanje koji djeluju u Valoniji, agenciju Europskog socijalnog fonda francuske zajednice u Belgiji i valonsku vladu; nadalje, cijeni to što sindikati izravno sudjeluju u vođenju dvaju odjela za pronalazak novog posla koji su osnovani ad hoc za svako društvo pojedinačno;

15.  upozorava na potrebu da se poveća i potakne pomoć uz autonomiju i lakoću pristupa na regionalnoj razini kako bi se proveo pristup odozdo prema gore, čime bi se osnažila lokalna rješenja na regionalnoj razini u slučajevima koji su unutar područja primjene EGF-a;

16.  prima na znanje predložene mjere kako bi se povećala mogućnost zapošljavanja otpuštenih radnika; podsjeća na to da naknade nisu na popisu usluga prilagođenih potrebama korisnika koje će se financirati sredstvima EGF-a;

17.  napominje da ovim zahtjevom za doprinos iz EGF-a nisu obuhvaćene mjere koje su na temelju postupaka kolektivnog otpuštanja obvezne prema belgijskom saveznom zakonodavstvu i koje se provode u okviru uobičajenih aktivnosti odjela za nalaženje novog posla (npr. potpora pri traženju zamjenskog posla, osposobljavanje, pomoć pri traženju posla i pružanje savjeta o razvoju karijere itd.);

18.  podsjeća na važnost prilagođenih programa osposobljavanja i priznavanja sposobnosti i vještina koje je stekao usvojio tijekom profesionalne karijere kada je riječ o povećanju mogućnosti zapošljavanja svih radnika; očekuje da se osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu prilagodi ne samo potrebama otpuštenih radnika nego i stvarnom poslovnom okruženju;

19.  pozdravlja činjenicu da se tijekom različitih faza pristupa mjerama EGF-a i njihove provedbe primjenjivalo i da će se i dalje primjenjivati načelo ravnpravnosti žena i muškaraca te načelo nediskriminacije;

20.  pozdravlja činjenicu da su socijalni partneri bili uključeni u izradu socijalnog plana i u provedbu mjera;

21.  naglašava da se financijskim doprinosima iz EGF-a mogu sufinancirati samo aktivne mjere na tržištu rada koje vode k trajnom, dugoročnom zaposlenju; ponavlja da ti doprinosi ne smiju zamijeniti ni aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima nadležna poduzeća ni mjere za restrukturiranje poduzeća ili sektora;

22.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

23.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

24.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju

(zahtjev EGF/2013/011 BE/Saint-Gobain Sekurit iz Belgije)

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU)2015/470.)

(1) SL L 406, 30.12.2006., str. 1. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1. (4) Vidi bazu podataka EGF-a dostupnu na http://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=582. (5) Vidi nacrte prijedloga Komisije o predmetima EGF/2007/001 FR/dobavljači Peugeota (Odluka COM(2007)0415 od 12.7.2007.), EGF/2007/010 PT/Lisboa-Alentejo (Odluka COM(2008)0094 od 20.2.2008.), EGF/2008/002 ES/Delphi (Odluka COM(2008)0547 od 9.9.2008.), EGF/2008/004 ES/Castilla y León/Aragón automoción (Odluka COM(2009)0150 završna verzija od 20.3.2009.), EGF/2009/007 SE/Volvo i EGF/2009/009 AT/Steiermark (Odluka COM(2009)0602 od 27.10.2009.), EGF/2009/013 DE/Karmann (Odluka COM(2010)0007 od 22.1.2010.), EGF/2009/019 FR/Renault (Odluka COM(2011)0420 od 11.7.2011.), EGF/2010/002 ES/Cataluña automoción (Odluka COM(2010)0453 od 2.9.2010.), EGF/2010/004 PL/Wielkopolskie Automotive (Odluka COM(2010)0616 završna verzija od 29.10.2010), EGF/2010/031 BE/General Motors Belgium (Odluka COM(2011)0212 od 14.4.2011.), EGF/2011/003 DE/Arnsberg and Düsseldorf automotive (Odluka COM(2011)0447 od 20.7.2011.), EGF/2011/005 PT/Norte-Centro Automotive (Odluka COM(2011)0664 od 13.10.2011.), EGF/2012/004 ES/Grupo Santana (Odluka COM(2014)0116 od 5.3.2014.), EGF/2012/005 SE/Saab (Odluka COM(2012)0622 od 19.10.2012.), EGF/2013/006 PL/Fiat Auto Poland (Odluka COM(2014)0699 od 10.11.2014.), EGF/2013/012 BE/Ford Genk (Odluka COM(2014)0532 od 22.8.2014.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013. (2014/2217(INI))

P8_TA(2015)0050 A8-0015/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 23. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih iz 1949.,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje od 15. rujna 1995. usvojene na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking+5 (2000.), Peking +10 (2005.) i Peking +15 (2010.),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 606/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela i o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2011/220/PUP (2),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom od 13. prosinca 2006., a posebno njezin članak 6. koji se odnosi na žene s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o europskom nalogu za zaštitu(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP(4),

–  uzimajući u obzir prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama (Direktiva o ženama u upravnim odborima (COM(2012)0614)),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Konvencija iz Istanbula),

–  uzimajući u obzir Europski pakt o ravnopravnosti spolova (2011. – 2020.) od 7. ožujka 2011.(5),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2010. pod nazivom „Pojačana predanost jednakosti žena i muškaraca, Ženska povelja” (COM(2010)0078),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. rujna 2010. pod nazivom „Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015.” (COM(2010)0491),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Europa 2020.: Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije od 16. rujna 2013. pod nazivom „Srednjoročni pregled Strategije za jednakost žena i muškaraca (2010. – 2015.) (SWD(2013)0339),

–  uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije od 8. svibnja 2013. pod nazivom „Izvješće o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji – 2012.” (SWD(2013)0171),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. studenog 2013. naslovljenu „Prema ukidanju genitalnog sakaćenja žena” (COM(2013)0833),

–  uzimajući u obzir izvješće koje je 2012. objavio Europski institut za jednakost spolova (EIGE) pod nazivom „Pregled provedbe akcijske platforme iz Pekinga u državama članicama EU-a: nasilje nad ženama, potpora žrtvama”,

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 5. i 6. lipnja 2014. o sprečavanju i borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući genitalno sakaćenje žena,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2014. o ukidanju genitalnog sakaćenja žena(6),

–  uzimajući u obzir da europske direktive od 1975. godine nadalje o različitim aspektima jednakog postupanja prema muškarcima i ženama (Direktiva 2010/41/EU(7), Direktiva 2010/18/EU(8), Direktiva 2006/54/EZ(9), Direktiva 2004/113/EZ(10), Direktiva 92/85/EEZ(11), Direktiva 86/613/EEZ(12) i Direktiva 79/7/EEZ(13)),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o primjeni načela jednake plaće radnika i radnica za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o učinku gospodarske krize na jednakost spolova i prava žena(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2013. o obrazovnoj i profesionalnoj mobilnosti žena u EU-u(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o uklanjanju spolnih stereotipa u EU-u(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2013. o 57. sjednici Komisije UN-a o položaju žena (CSW): na temu uklanjanja i prevencije svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2012. o radnim uvjetima žena u uslužnom sektoru(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. s preporukama Komisiji o primjeni načela jednake plaće radnika i radnica za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. veljače 2010. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji – 2009.(21), od 8. ožujka 2011. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji – 2010.(22) te od 13. ožujka 2012. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji – 2011.(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2011. o ženama i upravljanju poduzećima(24),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. travnja 2011. o prioritetima i glavnim crtama novog političkog okvira EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama(25),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o slici siromaštva žena u Europskoj uniji(26),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o rodnim aspektima ekonomske i financijske krize(27),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2009. o nediskriminaciji koja se temelji na spolu i međugeneracijskoj solidarnosti(28),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njezinu utjecaju na jednakost spolova(29),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. listopada 2005. o ženama i siromaštvu u Europskoj uniji(30),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. o borbi protiv nasilja nad ženama(31),

–  uzimajući u obzir prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 92/85/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (Direktiva o rodiljnom dopustu (COM(2008)0637)),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o jednakosti žena i muškaraca u sportu,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka)(32),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 3. lipnja 2013. o napretku u ostvarivanju ciljeva iz Barcelone pod naslovom „Razvoj objekata za skrb o maloj djeci u Europi s ciljem održivog i uključivog rasta”,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije iz 2014. naslovljeno „Statistički podaci o ženama poduzetnicama u Europi”,

–  uzimajući u obzir istraživanje Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) od ožujka 2014. naslovljeno „Nasilje nad ženama: istraživanje provedeno diljem EU-a”, u kojem su prvi puta dostupni podaci o opsegu, prirodi i utjecaju različitih oblika nasilja nad ženama kao i o odgovoru žrtava na nasilne incidente i o njihovu poznavanju vlastitih prava”,

–  uzimajući u obzir članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije o zaštiti javnoga zdravlja, a posebno njegov stavak 7. u kojem se navodi da se pri djelovanju Unije poštuje odgovornost država članica za utvrđivanje njihove zdravstvene politike i organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga i zdravstvene zaštite,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0015/2015),

A.  budući da je jednakost žena i muškaraca temeljno pravo koje je priznato u Ugovorima, od 1957. tj. Ugovora iz Rima i u Povelji Europske unije od temeljnim pravima; budući da je postignuti napredak, unatoč činjenici da je Europska unija usvojila brojne tekstove u cilju jamčenja jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama kao i radi borbe protiv svih oblika diskriminacije na temelju spola te da si je za poseban cilj postavila uključivanje načela jednakosti spolova u sve svoje aktivnosti, i dalje nedovoljan te da su muškarci i žene i danas nejednaki na mnogim područjima;

B.  budući da načelo jednakog postupanja prema ženama i muškarcima podrazumijeva da ne smije biti nikakve izravne ili neizravne diskriminacije, i kad je riječ o majčinstvu, o očinstvu i podjeli obiteljskih odgovornosti;

C.  budući da je ključno uzeti u obzir višestruke i isprepletene oblike diskriminacije s kojom se suočavaju brojne žene i djevojčice u Europi (na temelju invaliditeta, migrantskog podrijetla, etničkog pripadnosti, dobi, spolne orijentacije, spolnog identiteta, trudnoće, stambenog statusa, niske razine obrazovanja, na osnovi toga što su bile žrtve nasilja itd.) te činjenicu da se njihov položaj posljednjih godina pogoršao;

D.  budući da strategija Europa 2020., čiji je cilj Uniju pretvoriti u pametno, održivo i uključivo gospodarstvo, obuhvaća ambiciozne ciljeve, uključujući stopu zaposlenosti od 75 % i smanjenje broja osoba kojima prijete siromaštvo i socijalna isključenost ili su njima već pogođene, i to za barem 20 milijuna do 2020., i da se ti ciljevi mogu ostvariti samo budu li države članice provodile inovativne politike usmjerene na postizanje istinske jednakosti između žena i muškaraca;

E.  budući da politike fiskalne konsolidacije koje provode države članice u prvom redu utječu na javni sektor, koji odlikuje veća zastupljenost žena i čiji su najvećih korisnici upravo žene, zbog čega spomenute politike imaju veće posljedice za žene te budući da one također dovode do povećanja nesigurnosti zaposlenja, što pogotovo vrijedi za sve veći broj ugovora na nepuno radno vrijeme (32 % žena u odnosu na 8,2 % muškaraca) i privremenih ugovora kao i smanjenja plaća;

F.  budući da među siromašnima i socijalno isključenima ima više žena nego muškaraca, posebno starijih žena, čija je mirovina u prosjeku 39 % niža od mirovine muškaraca, i samohranih majki; budući da zbog obiteljskog razloga žene češće nego muškarci rade na nepuno radno vrijeme, na privremene ugovore ili ugovore na određeno vrijeme te da do siromaštva žena uvelike dolazi zbog nesigurnosti njihova zaposlenja;

G.  budući da je borba protiv siromaštva jedan od pet mjerljivih ciljeva koje je Komisija predložila u okviru strategije Europa 2020.; budući da bi integrirana smjernica br. 10 strategije Europa 2020. (promicanje socijalne uključenosti i borba protiv siromaštva) mogla ubrzati donošenje nacionalnih politika za zaštitu žena, posebice od rizika od siromaštva, osiguravajući sigurnost prihoda za jednoroditeljske obitelji i starije žene;

H.  budući da je stopa nataliteta u EU-u sve manja i da je kriza pojačala taj pad jer nezaposlenost, nesigurna situacija i neizvjesnost u pogledu budućnosti i gospodarstva navode parove, a posebno mlađe žene, da odgode zasnivanje obitelji, čime se i dalje jača trend demografskog starenja Unije;

I.  budući da se sadašnji porezni sustavi određenih država članica temelje na ograničenom shvaćanju pojma obitelji i pogoduju obiteljima u kojima je zaposlen samo jedan član, odnosno da se žene na taj način često odvraća od zapošljavanja i da se ne pruža dovoljna potpora jednoroditeljskim obiteljima, velikim obiteljima i obiteljima s uzdržavanim članovima;

J.  budući da je, iako čine gotovo 60 % visokoobrazovanih u EU-u, zastupljenost žena u višem rukovodstvu i na ključnim položajima ipak nerazmjerno niska i da one predstavljaju manje od 33 % znanstvenika i inženjera u EU-u te čine gotovo 80 % radne snage u sektoru zdravlja, obrazovanja i socijalne skrbi;

K.  budući da postoji izrazita horizontalna segregacija ili podjela na temelju spola na tržištu rada, pri čemu gotovo polovica žena sa stručnim zanimanjem obavlja 10 od 130 zanimanja navedenih u međunarodnoj klasifikaciji zanimanja Međunarodne organizacije rada, a samo 16 % radnica nalazi se na položajima u stručnim sektorima gdje je udio muškaraca i žena jednak;

L.  budući da je uloga malih i srednjih poduzeća (MSP-ova), koja čine 99 % europskih poduzeća i tvore dvije trećine radnih mjesta u privatnom sektoru, ključna za ostvarivanje ciljeva pametnog, održivog i uključivog rasta u okviru strategije Europa 2020.; budući da samo 31 % poduzetnika u EU-u čine žene; budući da stopa poduzetništva među ženama u EU-u iznosi 10 % u usporedbi s 19 % među muškarcima; budući da postoji potreba za poticanjem i pružanjem potpore razvoju poduzetništva među ženama;

M.  budući da oko 42 % redovitih sudionika u poljoprivredi u EU-u čine žene i da one vode 3 od 10 europskih poljoprivrednih gospodarstva; budući da promicanje jednakih mogućnosti muškaraca i žena, uz istodobno osiguravanje većeg sudjelovanja žena u gospodarskom i socijalnom životu, posebice u poljoprivredi, mora biti stalna briga u Europi;

N.  budući da je stopa zaposlenosti žena 63 %; budući da razlika u plaćama iznosi 16,4 %; budući da su 73 % zastupnika u nacionalnim parlamentima muškarci i da je zastupljenost žena u upravnim odborima velikih poduzeća 17,8 % te da žene tijekom jednog tjedna u obavljanju kućanskih poslova provedu tri puta više vremena nego muškarci (npr. brinući se o djeci, starijim osobama i osobama s invaliditetom kao i obavljajući kućanske poslove);

O.  budući da žene predstavljaju 37 % članova novoizabranog Europskog parlamenta, 9 od 28 novih povjerenika te 7 od 28 sudaca Suda Europske unije;

P.  budući da je stopa nezaposlenosti žena podcijenjena s obzirom na to da mnoge žene nisu registrirane kao nezaposlene, posebice one koje žive u ruralnim ili izoliranim područjima kao i velik broj žena koje se posvećuju samo kućanskim poslovima i brizi o djeci; budući da ova situacija također stvara razliku u pogledu pristupa javnim službama (naknadama, mirovini, rodiljnom dopustu, bolovanju, pristupu socijalnom osiguranju itd.);

Q.  budući da će se tim ritmom stopa zaposlenosti žena od 75 % doseći tek 2038. i da će jednake plaće postati stvarnost tek 2084.; budući da će jednaka zastupljenost žena i muškaraca u nacionalnim parlamentima, europskim institucijama i upravnim odborima europskih poduzeća biti moguća 2034., ali da ćemo na ravnomjernu podjelu kućanskih poslova čekati sve do 2054.;

R.  budući da je neuspjeh u području promicanja politika usmjerenih na postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života na svim razinama te nedostatak pristupačnih i visokokvalitetnih ustanova za čuvanje djece te pomoći za starije osobe i osobe kojima je potrebna posebna skrb u prvom redu predstavljaju glavnu prepreku ekonomskoj neovisnosti žena i njihovu napredovanju na rukovodeće položaje kao i prepreku jednakoj zastupljenosti žena i muškaraca na tržištu rada, kao jednom od sredstava za sprečavanje siromaštva;

S.  budući da je podjela obiteljskih i kućanskih obveza između muškaraca i žena, osobito s porastom korištenja roditeljskog dopusta i rodiljnog dopusta za očeve, neophodan preduvjet za ostvarenje jednakosti muškaraca i žena; budući da u jednoj četvrtini država članica očevi nemaju mogućnost korištenja rodiljnog dopusta;

T.  budući da tradicionalne uloge i stereotipi u vezi s muškarcima i ženama i dalje imaju jak utjecaj na raspodjelu kućanskih poslova, na radnom mjestu i u društvu u širem smislu te stoga ograničavaju raspon mogućnosti zapošljavanja i osobnog i profesionalnog razvoja žena te ih time sprečavaju da one u cijelosti iskoriste svoj potencijal kao pojedinci i gospodarski subjekti;

U.  budući da mediji mogu, s jedne strane, odigrati ulogu u širenju stereotipa, degradaciji slike žene, hiperseksualizaciji djevojčica, a s druge strane pak, u prevladavanju spolnih stereotipa, promicanju sudjelovanja žena u donošenju odluka i promicanju jednakosti muškaraca i žena;

V.  budući da ni nakon što je Europski parlament usvojio dvije zakonodavne rezolucije o temeljnim pitanjima povezanima s jednakošću žena i muškaraca, točnije Rezoluciju od 20. listopada 2010. o prijedlogu direktive o rodiljnom dopustu i onu od 20. studenog 2013. o prijedlogu direktive o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama, Vijeće i dalje nije dalo službeni odgovor;

W.  budući da je u svojemu izvješću od 6. prosinca 2013. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Komisija postavila pitanja o sukladnosti nacionalnih zakonodavstava 26 država članica s novim odredbama navedene Direktive(33);

X.  budući da je prema istraživanju Agencije Europske unije za temeljna prava iz ožujka 2014. svaka treća žena u EU-u već bila žrtva fizičkog i/ili seksualnog nasilja i da je svaka peta bila žrtva fizičkog nasilja od dobi od 15 godina te da je gotovo svaka druga žena pretrpjela psihološko nasilje; budući da nasilje nad ženama predstavlja kršenje temeljnih prava koje sa sobom nosi potencijalno ozbiljne psihološke posljedice, pogađa sve dijelove društva bez obzira na dob, obrazovanje, dohodak, društveni status i zemlju podrijetla ili prebivališta te predstavlja jedno od najmanje prijavljivanih kaznenih djela; budući da je nasilje nad ženama jedna od glavnih prepreka jednakosti muškaraca i žena;

Y.  budući da je nasilje nad ženama i djevojčicama na internetu u porastu i da je ponašanje maloljetnika na društvenim mrežama u tom pogledu izrazito zabrinjavajuće;

Z.  budući da će se strategija EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima prestati provoditi 2016.; budući da prema izvješću Eurostata iz 2014. o trgovini ljudima žene i djevojčice čine veliku većinu (80 %) zabilježenih žrtava trgovanja ljudima u EU-u;

AA.  budući da šest država članica još nije potpisalo Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja (Istanbulska konvencija) te da ju je ratificiralo samo osam zemalja;

AB.  budući da je prikupljanje pouzdanih i usporedivih podataka raščlanjenih po spolu iznimno važno za oblikovanje javnih nacionalnih politika i politika EU-a, posebice onih koje se odnose na nasilje nad ženama;

AC.  budući da žene imaju posebne zdravstvene probleme te su rjeđe predmet kliničkih ispitivanja nego muškarci i da te razlike imaju bitne posljedice za zdravlje žena;

AD.  budući da su djevojčice i žene manje tjelesno aktivne nego dječaci i muškarci, posebno u dobi od 15. do 24. godine, i budući da je sport sredstvo afirmacije i ispunjenja te pokretač građanstva i solidarnosti te da redovito bavljenje sportom poboljšava tjelesno i psihičko zdravlje; budući da su nasilje nad ženama, stereotipi, razlike u plaćama i prepreke u vezi sa sudjelovanjem žena na vodećim položajima prisutni u području sporta;

AE.  budući da se seksualna i reproduktivna prava ubrajaju u temeljna ljudska prava i budući da je o njima potrebno voditi računa u okviru Programa djelovanja Unije u području zdravlja;

AF.  budući da su oblikovanje i provedba politika o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima u nadležnosti država članica;

AG.  budući da je godišnje izvješće Europske komisije o jednakosti žena i muškaraca najvažniji instrument ocjene napretka u pogledu položaja žena u Europi;

Jednakost žena i muškaraca u okviru strategije Europa 2020.

1.  poziva institucije EU-a i države članice da pri razvoju svojih politika, u svojim proračunskim postupcima, kao i u provedbi programa i djelovanja EU-a uzmu u obzir aspekt spola, prava žena i jednake mogućnosti i da u tu svrhu primijene prokativne mjere, posebno u okviru politika gospodarskog oporavka, te sustavno provedu procjene utjecaja s obzirom na spol na pojedinačnoj osnovi;

2.  osuđuje činjenicu da će se ostvarivanje ciljeva Strategije za jednakost žena i muškaraca 2010.– 2015. uskoro pokazati kao neuspješno, posebice u odnosu na ekonomsku neovisnost, između ostalog i zbog povlačenja prijedloga direktive o rodiljnom dopustu; istodobno ističe da između žena i muškaraca postoje ekonomske razlike koje se postupno produbljuju;

3.  poziva Vijeće, Komisiju i države članice da uključe stup o jednakosti spolova u strategiju Europa 2020. kako bi pratili napredak u smanjivanju razlika u zapošljavanju između muškaraca i žena te kako bi u Godišnjem pregledu rasta mjere politike time bile izmijenjene u preporuke za svaku zemlju;

4.  poziva Komisiju i države članice da razviju opći plan ulaganja u socijalnu infrastrukturu jer je procijenjeno da će se uvođenjem plana ulaganja kojim se vodi računa o spolu europski bruto domaći proizvod (BDP) postupno povećati za 2,4 % više do 2018. nego što bi se povećao bez tog plana;

5.  naglašava da bi ravnopravno sudjelovanje muškaraca i žena na tržištu rada moglo znatno povećati gospodarski potencijal Europske unije, osiguravajući njegov pravedan i uključiv karakter; ističe da će prema predviđanjima Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) ukupna usklađenost stopa sudjelovanja dovesti do povećanja BDP-a po stanovniku od 12,4 % do 2030.;

6.  tvrdi da se hitno mora riješiti problem siromaštva žena, posebno starijih žena i samohranih majki kao i žena koje trpe rodno uvjetovano nasilje, žena s invaliditetom, migrantica i žena manjinskog podrijetla; stoga traži od država članica da provedu učinkovitije strategije uključivanja i da djelotvornije upotrebljavaju sredstva namijenjena za provedbu socijalnih politika, osobito sredstva iz Europskog socijalnog fonda i strukturnih fondova;

7.  žali zbog toga što je učinkovitost socijalnih politika usmjerenih na ublažavanje siromaštva domaćinstava s jednom odraslom osobom u usporedbi s 2005. pala za 50 % u 2012., što se najviše odnosilo na domaćinstva udovica i samohranih majki; izražava zabrinutost i zbog činjenice da razina učinkovitosti europskih socijalnih politika koje se primjenjuju u nekim državama članicama predstavlja samo trećinu europskog prosjeka; stoga poziva države članice na jačanje socijalnih politika prvenstveno usmjerenih na nezaposlene kao sredstva za rješavanje porasta siromaštva, posebice među ženama;

8.  poziva Vijeće i Komisiju na rješavanje pitanja spolne dimenzije siromaštva i socijalne isključenosti; žali što preporuke za pojedine zemlje koje su dosad donošene kao dio godišnjih ciklusa Europskog semestra nisu dovoljno usklađene s ciljevima zapošljavanja i socijalnim ciljevima Europa 2020.; poziva da se preporuke za pojedine zemlje sustavno fokusiraju na rješavanje strukturalnih uzroka siromaštva žena;

9.  zahtijeva od Komisije i država članica da pri oblikovanju svojih politika poreza i naknada vode računa o razvoju obiteljskih struktura, naročito tako što će odobravanjem odbitaka od poreza ili u vidu pomoći namijenjene zdravstvenoj skrbi financijski podupirati jednoroditeljske obitelji i starije osobe;

10.  poziva države članice i Komisiju da zajamče da će se jednakost muškaraca i žena te integracija perspektive spola uzeti u obzir u okviru fondova kohezijske politike i da će se promicati tijekom pripreme i provedbe tih fondova kao i u njihovim programima, uključujući praćenje, izvještavanje i ocjenu;

11.  izražava žaljenje zbog toga što je danas godišnje izvješće samo radni dokument u prilogu izvješću o primjeni Povelje o temeljnim pravima Europske unije i poziva Komisiju da podupre njegovo službeno usvajanje u svojstvu zasebnog dokumenta i tako mu vrati punu političku legitimnost;

Jednakost žena i muškaraca pri zapošljavanju i donošenju odluka

12.  ističe da je prijeko potrebno smanjiti razliku u plaćama i mirovinama žena i muškaraca između ostaloga i rješavanjem problema ustrajne koncentracije žena na poslovima s nepunim radnim vremenom, niskom plaćom i nesigurnim poslovima te osiguravanjem dostatne kvalitete ustanova za skrb o djeci i drugim uzdržavanim članovima obitelji; najoštrije osuđuje činjenicu da više od trećine starijih žena koje žive u EU-u ne prima nijedan oblik mirovine; poziva države članice da se pobrinu za punu primjenu prava koja proizlaze iz Direktive 2006/54/EZ, uključujući načela jednakosti i transparentnosti plaća, i da preispitaju svoja nacionalna zakonodavstva na području jednakog postupanja kako bi ih pojednostavnile i ažurirale; poziva Komisiju da nastavi s redovnim ocjenjivanjem prijenosa direktiva koje se odnose na jednakost žena i muškaraca te da što prije predloži preinaku Direktive 2006/54/EZ u skladu s njezinim člankom 32. i člankom 157. UFEU-a i podrobnim preporukama navedenima u prilogu Rezoluciji Parlamenta od 24. svibnja 2012.;

13.  najoštrije osuđuje činjenicu da za isti posao ili za radna mjesta iste vrijednosti žene ne primaju istu plaću kao muškarci te osuđuje horizontalnu i vertikalnu segregaciju; osim toga, naglašava da su velika većina radnika s niskom plaćom i gotovo svi radnici s vrlo niskom plaćom zaposleni na nepuno radno vrijeme te ističe da gotovo 80 % siromašnih radnika čine žene; ističe da bi u skladu sa zaključcima ispitivanja europske dodane vrijednosti smanjenje postotnog boda razlike u plaći između muškaraca i žena dovelo do povećanja gospodarskog rasta od 0,1 % , iz čega proizlazi da je izuzetno važno ukloniti razlike u plaći prisutne u kontekstu trenutačne gospodarske recesije; stoga poziva države članice, poslodavce i sindikate da oblikuju i upotrebljavaju posebne praktične alate za ocjenu radnih mjesta, čime će pridonijeti određivanju poslova iste vrijednosti te na taj način zajamčiti jednake plaće žena i muškaraca;

14.  poziva Komisiju i države članice da provedu proaktivne politike kojima se potiče otvaranje kvalitetnih radnih mjesta za žene kako bi ostvarile ciljeve strategije Europa 2020., što će postići borbom protiv stereotipova i profesionalne vertikalne i horizontalne segregacije te poticanjem prelaska s rada na nepuno radno vrijeme na rad na puno radno vrijeme, pri čemu se najviše trebaju usredotočiti na mlade koji su nezaposleni i nisu uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja (NEET); poziva države članice da utvrde posebne ciljeve zapošljavanja u okviru nacionalnih programa reforme kako bi žene i muškarci ostvarivali jednaka prava u pogledu pristupa i ostanka na tržištu rada;

15.  poziva Komisiju i države članice da provedu proaktivne politike kako bi potaknule žene da ostvare karijeru u znanosti i da, u prvom redu u vidu informativnih kampanja i kampanja namijenjenih podizanju razine svijesti, promiču ulazak žena u sektore koje se smatra tradicionalno „muškima”, a tu se u prvom redu ubrajaju sektor znanosti i novih tehnologija, radi potpunog iskorištavanja ljudskih kapitala koji žene predstavljaju; posebno ističe da informacijske i komunikacijske tehnologije nude nove mogućnosti i poziva Komisiju da se pobrine za to da se načelo jednakosti žena i muškaraca u sljedećih pet godina u potpunosti uključi u prioritet Digitalnog plana za Europu;

16.  ističe da je financijska neovisnost ključno sredstvo ostvarivanja jednakosti i da žensko poduzetništvo predstavlja potencijal za rast i konkurentnost u EU-u koji je podcijenjen i nedovoljno iskorišten; stoga poziva Europski institut za jednakost spolova (EIGE) da prikupi više podataka, tj. podataka bolje kvalitete o ženskom poduzetništvu; poziva države članice, Komisiju i druga nadležna tijela, kao što su industrijske komore, da potiču, promiču i podupiru žensko poduzetništvo tako što će olakšati pristup zajmovima, smanjiti birokraciju i druge prepreke koje utječu na ženska novoosnovana poduzeća, uključiti načelo jednakosti spolova u relevantne politike, promicati stvaranje jedinstvene i višejezične platforme za prikupljanje i razmjenu podataka namijenjene ženama u socijalnom poduzetništvu te podupirati mentorske i „peer-to-peer” mreže na regionalnoj i europskoj razini;

17.  vjeruje da pomaganje ženama da se vrate na tržište rada zahtijeva višedimenzionalnu politiku (uključujući stručno osposobljavanje i cijeloživotno učenje te poticanje stabilnijih radnih mjesta i prilagođenih oblika rada) te skreće pozornost na sve veću učestalost primjene fleksibilnog radnog vremena; ističe da je potražnja za radnim mjestima s fleksibilnim radnim vremenom najveća među radnicima koji rade na nepuno radno vrijeme, a većinu njih čine žene; stoga tvrdi da je kolektivno pregovaranje pravo koje se mora štititi zbog toga što pomaže u borbi protiv diskriminacije, zaštiti prava tj. ostvarivanju većih prava;

18.  naglašava činjenicu da se većom fleksibilnošću oblika rada ženama u većoj mjeri može omogućiti aktivno sudjelovanje na tržištu rada, ali istodobno napominje da se ta fleksibilnost može negativno odraziti na plaće i mirovine žena; stoga ističe potrebu za prijedlozima u kojima se vodi računa o ravnoteži između poslovnog i privatnog života te potiče muškarce i žene da među sobom ravnomjernije raspodjele poslovne, obiteljske i društvene obaveze, posebice kada je riječ o pomoći uzdržavanim osobama i skrbi o djeci;

19.  traži od država članica da u programe ruralnog razvoja uključe strategije usmjerene na povećanje broja radnih mjesta u ruralnim područjima koja su namijenjena ženama i na taj im način osiguraju primjerena primanja, kao i politike kojima se potiče zastupljenost žena u političkim, gospodarskim i društvenim forumima u spomenutom sektoru i kojima se u skladu s načelom multifunkcionalnosti poljoprivrede unapređuje promicanje jednakih mogućnosti u ruralnim područjima;

20.  ističe sve veću razinu konsenzusa u EU-u u pogledu promicanja jednakosti spolova, i to, između ostalog, u vidu sudjelovanja žena u donošenju ekonomskih i političkih odluka, koje predstavlja jedno od temeljna prava i načela demokracije, s obzirom na to da se danas u tom sudjelovanju odražava nedostatak demokracije; stoga pozdravlja zakonom utvrđene paritetne sustave i spolne kvote koje su uvele pojedine države članice i poziva Vijeće da zauzme stajalište o Direktivi o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama radi što skorijeg nastavka zakonodavnog postupka; poziva Vijeće i Komisiju da poduzmu mjere koju su potrebne da bi se države članice potaknule da omoguće ravnopravno sudjelovanje žena i muškaraca u različitim aspektima odlučivanja; također poziva institucije EU-a da učine sve u svojoj moći kako bi zajamčile jednakost spolova u Kolegiju povjerenika i na visokim položajima u svim institucijama, agencijama, institutima i tijelima EU-a;

21.  poziva Komisiju i države članice da razmotre mogućnost uključivanja odredbi o rodu u obavijesti o podnošenju ponuda u postupku javne nabave kako bi se poduzeća potakla na poštovanje jednakosti spolova u svojim redovima; potvrđuje da se pritom mora poštovati zakonodavstvo EU-a u području tržišnog natjecanja;

Usklađivanje profesionalnog i privatnog života

22.  čestita Švedskoj, Belgiji, Francuskoj, Sloveniji, Danskoj i Ujedinjenoj Kraljevini na ostvarivanju ciljeva iz Barcelone i zahtijeva od ostalih država članica da i dalje ustraju u svojim naporima; poziva države članice da ne stanu na ostvarivanju ciljeva iz Barcelone već da usvoje sustavniji i integriraniji pristup pristup u području obrazovanja i skrbi za predškolsku djecu, koji će u skladu s time primjenjivati i nacionalna i lokalna tijela, pogotovo kad je riječ o djeci mlađoj od 3 godine; poziva Komisiju da i dalje pruža financijsku potporu državama članicama kako bi se roditeljima mogli na raspolaganje staviti pristupačni sustavi skrbi za djecu, posebice jaslice, između ostalog, i osnivanjem takvih ustanova na njihovu radnom mjestu; vjeruje da se prava usklađenost između obiteljskih planova, privatnog života i profesionalnih ambicija može postići samo ako osobe o kojima je riječ imaju stvarnu slobodu izbora u ekonomskom i socijalnom pogledu, imaju potporu u političkim i gospodarskim odlukama na nacionalnoj razini i razini EU-a i da pritom nisu prikraćeni te ako postoji potrebna infrastruktura; poziva države članice da povećaju svoje proračune za skrb o djeci, posebice proširenjem javne mreže vrtića, jaslica i službi koje pružaju izvannastavne aktivnosti za djecu; također poziva Komisiju na rješavanje nedostatka cjenovno pristupačnih ustanova za brigu o djeci u svojim preporukama za svaku zemlju;

23.  najoštrije osuđuje činjenicu da su usprkos stavljanju sredstava EU-a na raspolaganje (iz strukturnih fondova 2007. – 2013. dodijeljene su 3,2 milijarde EUR kao potpora državama članicama za razvoj ustanova za brigu o djeci i za promicanje zapošljavanja žena), određene države članice smanjile proračun i time utjecale na dostupnost (npr. kao posljedica zatvaranje jaslica) i kvalitetu (npr. kao rezultat manjka osoblja) te prouzročile povećanje troškova usluga za brigu o djeci;

24.  poziva Komisiju i države članice da uvedu plaćeni rodiljni dopust za očeve u trajanju od najmanje deset radnih dana i da potiču mjere, zakonodavne ili nezakonodavne, koje muškarcima, a posebno očevima, omogućuju da ostvare svoje pravo na usklađivanje privatnog i profesionalnog života, među ostalim, u vidu poticanja roditelja na uzimanje roditeljskog dopusta sve do određene dobi djeteta, bez obzira pritom je li riječ o majci ili ocu, sve dok nema prijenosa prava na drugog roditelja;

25.  izražava žaljenje zbog toga što je Vijeće blokiralo Direktivu o rodiljnom dopustu; poziva države članice na ponovno pokretanje pregovora te iznova ističe svoju spremnost na suradnju;

26.  poziva države članice da uspostave pristupačne, fleksibilne, kvalitetne i lako dostupne usluge za brigu o osobama koje nisu sposobne samostalno obavljati svakodnevne aktivnosti zbog nedostatka funkcionalne samostalnosti potrebne da bi uspostavile ravnotežu između privatnog, obiteljskog i profesionalnog života;

Borba protiv nasilja nad ženama

27.  poziva Komisiju da potakne ratifikaciju Konvencije iz Istanbula u državama članicama i da što prije pokrene postupak pristupanja EU-a toj Konvenciji; napominje da bi žurno pristupanje svih država članica Istanbulskoj konvenciji pridonijelo pripremi integrirane politike i promicanju međunarodne suradnje u području borbe protiv svih oblika nasilja prema ženama;

28.  ponavlja svoj poziv Komisiji da na temelju članka 84. UFEU-a podnese prijedlog zakonodavnog akta o uspostavi mjera za promicanje i potporu djelovanja država članica u području sprečavanja nasilja nad ženama i djevojčicama te da razvije sveobuhvatan i učinkovit politički okvir o seksualnom nasilju usmjeren na sprečavanje, progon počinitelja, zaštitu žrtava, primjereno i odgovarajuće pružanje usluga i obrazovanje o jednakosti, kao i da uvede kazne za diskriminaciju žena i nasilje nad njima; nadalje, poziva države članice da sustavno rade na pružanju potpore ženama u prijavljivanju nasilja vlastima te na obrazovanju i osposobljavanju stručnjaka koji pomažu žrtvama;

29.  poziva Komisiju da zajamči učinkovitu i primjereno financiranu provedbu svoje Komunikacije o iskorjenjivanju genitalnog sakaćenja žena;

30.  traži od Vijeća da primijeni klauzulu „pasarela” i jednoglasno donese odluku o definiranju nasilja temeljenog na spolu kao jedno od područja kaznenih djela navedenih u članku 83. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, koji već uključuje trgovanje ljudima i seksualno iskorištavanje žena i djece;

31.  poziva Komisiju na bolju regulaciju digitalnog tržišta kako bi se žene i djevojčice zaštitile od nasilja na internetu;

32.  preporučuje državama članicama da u svojim nacionalnim planovima za iskorjenjivanje obiteljskog nasilja utvrde obvezu potpore neregistriranim migranticama na potpuno isti način kao i ženama sa zakonskim boravištem kao i to da institucije pritom takve slučajeve ne moraju prijavljivati vlastima;

33.  preporučuje da države članice ojačaju svoje besplatne javne zdravstvene usluge kako bi pružile podršku svim ženama žrtvama nasilja, uključujući i izbjeglicama, između ostalog, povećanjem njihovih kapaciteta, u vidu specijalizirane pomoći za žene različitih nacionalnosti i žene s invaliditetom;

34.  ponavlja svoj zahtjev Komisiji i državama članicama da godinu 2016. proglase Europskom godinom borbe protiv nasilja nad ženama i da dodijele dostatna sredstva za podizanje razine svijesti građana; ističe da je u postizanju tog cilja potrebno osigurati prikladnu izobrazbu tijela vlasti i ustanova kojih se to tiče, kao i službenika kao što su policajci, liječnici, suci, odvjetnici, nastavnici i svi oni koji u okviru svoga posla pružaju pomoć ženama žrtvama nasilja;

35.  traži od Komisije da uspostavi europski nalog za zaštitu s obzirom na to da je rok koji su države članice imale za prijenos Direktive 2011/99/EU o europskom nalogu za zaštitu istekao 11. siječnja 2015.;

36.  prepoznaje da, u regijama zahvaćenima ratom, nasilje prema ženama predstavlja očito kršenje temeljnih prava žena te da se manifestira u obliku degradirajućeg i ponižavajućeg ponašanja prema ženama; ističe da je jednakost spolova ključni čimbenik izgradnje mira i da se u njemu odražava nužnost sprečavanja pojava ove vrste koje utječu na žene, ali i borbe protiv njih;

37.  poziva EIGE, Agencija Europske unije za temeljna prava i Eurostat da nastave s prikupljanjem usporedivih podataka, pogotovo usklađenih podataka o nasilju, kako bi se državama članicama i Komisiji na raspolaganje stavili instrumenti potrebni za oblikovanje učinkovitih politika; također poziva Komisiju i države članice da pozornost usmjere na stanje u državama članicama u pogledu institucionalnih mehanizama za promicanje jednakosti među spolovima kako im gospodarska kriza i reforme koje su zbog nje uslijedile u budućnosti ne bi naštetile, imajući pritom na umu da bez tih mehanizama međusektorski prioritet jednakosti između muškaraca i žena utvrđen u svim područjima politike kao ni specifični načini pristupanja tome prioritetu neće donijeti rezultate;

38.  poziva Komisiju da zadrži program Daphne, i kad je riječ o razini financiranja i vidljivosti, unutar programa Pravo i građanstvo kako bi se udrugama koje se bore protiv nasilja nad ženama omogućilo da nastave sa svojim djelovanjem;

39.  ponavlja svoj poziv Komisiji da osnuje Europski opservatorij za pitanja nasilja temeljenog na rodu (po uzoru na postojeći Europski institut za jednakost spolova) koji će voditi europski koordinator za sprečavanje nasilja nad ženama i djevojčicama;

40.  poziva Komisiju da oštro osudi medijske kampanje ili druge oblike komunikacije koje prikazuju žrtve seksualnog nasilja odgovornima za ta djela jer su takve pretpostavke u suprotnosti sa svim temeljnim postavkama jednakosti spolova;

Borba protiv spolnih stereotipova

41.  ističe da obrazovanje ima ključnu ulogu u borbi protiv spolnih stereotipova i stajanju na kraj diskriminacijama temeljenim na spolu; naglašava potrebu uključivanja dječaka i muškaraca u promicanje prava žena i jednakosti žena i muškaraca; stoga poziva Komisiju da poduzme odlučne političke korake za borbu protiv stereotipova i predlaže država članicama da rade na podizanju razine svijesti o jednakim pravima i mogućnostima za muškarce i žene u svojim obrazovnim sustavima;

42.  zahtijeva od Vijeća i Europske komisije da usvoje mjere kojima će osigurati da društveni mediji upotrebljavaju jezik koji nije seksistički, zajamčiti aktivno sudjelovanje i ujednačenu prisutnost te prenošenje raznolike slike oba spola, van kanona ljepote i seksističkih stereotipa o djelatnostima koje zauzimaju u različitim područjima života, pridajući posebnu pozornost sadržajima koji su namijenjeni djeci i mladima;

43.  poziva države članice i njihova medijska regulatorna tijela da i u kvantitativnom i u kvalitativnom pogledu razmotre položaj koji se ženama pridaje u medijima, osobito na televiziji, među ostalim kako bi se izbjegli napadi na dostojanstvo žena, spriječilo prenošenje spolnih stereotipova te suzbio svaki pokušaj hiperseksualizacije djevojčica;

44.  traži od država članica, slijedom usvajanja zaključaka Vijeća o jednakosti spolova u sportu, da potpuno iskoriste ponuđene mogućnosti koje sport nudi za promicanje jednakosti rodova, pogotovo definirajući konkretan plan rada u borbi protiv stereotipova i nasilja, za poticanje jednakosti između profesionalnih sportaša i sportašica i promicanja žena u sportu;

Društveni izazovi

45.  ističe da su razne studije pokazale da su stope abortusa u zemljama gdje je abortus dopušten i onima gdje je zabranjen slične, čak i da su nešto više u potonjima (Svjetska zdravstvena organizacija, 2014.);

46.  napominje da su oblikovanje i provedba politika o spolnom i reproduktivnom zdravlju i povezanim pravima te o spolnom odgoju u nadležnosti država članica; ipak ističe da EU može doprinijeti promicanju najboljih praksi među državama članicama;

47.  ističe da bi žene trebale imati kontrolu nad svojim seksualnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, što bi se prvenstveno ostvarilo lakšim pristupom kontracepciji i abortusu; slijedom toga podupire mjere i djelovanja usmjerena na poboljšanje pristupa žena uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja te na veću obaviještenost žena o svojim pravima i dostupnim uslugama; poziva države članice i Komisiju da provedu mjere i aktivnosti u svrhu osvještavanja muškaraca o njihovim odgovornostima u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja;

48.  naglašava važnost aktivnih politika prevencije, obrazovanja i informiranja usmjerenih na adolescente, mlade i odrasle kako bi se osiguralo dobro reproduktivno i spolno zdravlje građana i tako spriječile spolno prenosive bolesti i neželjene trudnoće;

49.  poziva države članice da se pri primjeni Uredbe (EU) br. 536/2014 u kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi pobrinu za jednaku zastupljenost muškaraca i žena u tim ispitivanjima, odnosno da posebnu pozornost obrate na transparentnost spolnog sastava onih koji sudjeluju u ispitivanju; poziva Komisiju da pri razmatranju odgovarajuće provedbe ove Uredbe posebno nadgleda aspekte jednakosti između žena i muškaraca;

50.  ističe da je 22. siječnja 2011. EU ratificirao Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, prema kojoj se sve članice potpisnice obvezuju da će osiguravati i promicati puno ostvarenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve osobe s invaliditetom, bez diskriminacije bilo koje vrste na osnovi invaliditeta, i da će se uzdržati od sudjelovanja u bilo kojem činu ili praksi koji nisu u skladu s Konvencijom;

Jednakost žena i muškaraca u kontekstu vanjskih odnosa EU-a

51.  poziva Komisiju da odlučno promiče jednakost žena i muškaraca u kontekstu vanjskih odnosa EU-a i trećih zemalja i time jača sveobuhvatan strateški pristup u području jednakosti; u vezi s time ističe da je važno ojačati suradnju s međunarodnim i regionalnim organizacijama kako bi se promicala jednakost žena i muškaraca te postigla veća osviještenost o pravima žena;

52.  poziva EU da prestane provoditi politike kojima se stvara ovisnost između članova obitelji u okviru spajanja obitelji te poziva EU i države članice da migranticama dodjeljuju autonomni boravišni status, posebno u slučajevima obiteljskog nasilja;

53.  poziva Komisiju da zajamči uključivanje jednakosti spolova i prava žena u sve sporazume o partnerstvu i u sve pregovore s državama izvan EU-a;

o
o   o

54.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama država članica.

(1) SL L 181, 29.06.2013.., str. 4. (2) SL L 315, 14.11.2012., str. 57. (3) SL L 338, 21.12.2011.., str. 2. (4) SL L 101, 15.4.2011., str. 1. (5) Zaključci Vijeća od 7. ožujka 2011. (6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0105. (7) SL L 180, 15.07.2010., str. 1. (8) SL L 68, 18.3.2010., str. 13. (9) SL L 204, 26.7.2006., str. 23. (10) SL L 373, 21.12. 2004., str. 37. (11) SL L 348, 28.11.1992., str. 1. (12) SL L 359, 19.12.1986., str. 56. (13) SL L 6, 10.1.1979., str. 24. (14) Usvojeni tekstovi, P7_TA (2013) 0375. (15) Usvojeni tekstovi, P7_TA (2013) 0073. (16) Usvojeni tekstovi, P7_TA (2013) 0247. (17) Usvojeni tekstovi, P7_TA (2013) 0074. (18) Usvojeni tekstovi, P7_TA (2013) 0045. (19) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 47. (20) SL C 264 E, 13.9.2013., str. 75. (21) SL C 341 E, 16.12.2010., str. 35. (22) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 65 (23) 2 SL C 251 E, 31.8.2013., str. 1. (24) SL C 33 E, 5.2.2013., str. 134 (25) SL C 296 E, 2.10.2012., str. 26 (26) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 77 (27) SL C 236 E, 12.8.2011., str. 79 (28) SL C 67 E, 18.3.2010., str. 31 (29) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0162. (30) SL C 233 E, 28.9.2006., str. 130. (31) Usvojeni tekstovi, P7_TA (2014) 0126. (32) SL L 204, 26.7.2006., str. 23. (33) Izvješće o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka) (COM(2013)0861).

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a (2014/2158(INI))

P8_TA(2015)0051 A8-0019/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o politici tržišnog natjecanja 2013. (COM(2014)0249) od 6. svibnja 2014. i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2014)0148),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 101. – 109.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 169/2009 od 26. veljače 2009. o primjeni pravila tržišnog natjecanja na željeznički i cestovni promet te promet unutarnjim vodnim putovima(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/104/EU Europskog vijeća i Vijeća od 26. studenoga 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za kršenja odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. lipnja 2013. o mjerenju štete u postupcima za naknadu štete na temelju kršenja članaka 101. ili 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije(4) ,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 4. veljače 2011. naslovljen „Javno savjetovanje: Za usklađen europski pristup kolektivnoj pravnoj zaštiti” (SEC(2011)0173),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. lipnja 2013. naslovljenu „Za europski horizontalni okvir za kolektivnu pravnu zaštitu” (COM(2013)0401),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije 2013/396/EU od 11. lipnja 2013. o zajedničkim načelima privremenih i nadoknađujućih mehanizama kolektivne pravne zaštite u državama članicama koji se odnose na kršenje prava zajamčenih pravom Unije(5),

–  uzimajući u obzir studiju koju je u lipnju 2012. objavio resorni odjel Glavne uprave za unutarnju politiku naslovljenu „Kolektivna pravna zaštita u borbi protiv monopola”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. lipnja 2013. objavljenu u skladu s člankom 27. stavkom 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 u predmetu AT.39740 – Google(6),

–  uzimajući u obzir obveze prema Komisiji u skladu s člankom 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 u predmetu COMP/39.398 – Visa MIF,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ-a o koncentracijama),(7)

–  uzimajući u obzir savjetovanje Komisije od 27. ožujka 2013. o kontroli koncentracija u EU-u – nacrt revizije pojednostavljenog postupka i provedbene uredbe o koncentracijama,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. listopada 2008. o primjeni pravila o državnoj potpori na mjere poduzete u vezi s financijskim institucijama u kontekstu trenutne svjetske financijske krize(8) (Komunikacija o bankarstvu),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. prosinca 2008. naslovljenu „Rekapitalizacija financijskih institucija u trenutnoj financijskoj krizi: ograničavanje pomoći na nužni minimum i mjere zaštite od poremećaja tržišnog natjecanja”(9) (Komunikacija o rekapitalizaciji),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. veljače 2009. o postupanju s imovinom umanjene vrijednosti u bankarskom sektoru Zajednice(10) (Komunikacija o imovini s umanjenom vrijednošću),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 23. srpnja 2009. o ponovnoj uspostavi održivosti i procjeni mjera restrukturiranja u financijskom sektoru u trenutnoj krizi u okviru pravila o državnoj potpori(11) (Komunikacija o restrukturiranju),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. prosinca 2008. o privremenom okviru Zajednice za mjere državne potpore za potpomaganje pristupa financijama u trenutnoj financijskoj i gospodarskoj krizi(12) (izvorni Privremeni okvir),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. prosinca 2010. naslovljenu „Privremeni okvir Unije za mjere državne potpore za potpomaganje pristupa financijama u trenutnoj financijskoj i gospodarskoj krizi”(13) (novi Privremeni okvir koji zamjenjuje onaj koji je istekao 31. prosinca 2010.),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o primjeni, od 1. kolovoza 2013., pravila o državnoj potpori za potpomaganje mjera u korist banaka u kontekstu financijske krize („Komunikacija o bankarstvu”)(14),

–  uzimajući u obzir dokument Komisije upućen Gospodarskom i financijskom odboru o reviziji smjernica za državne potpore za restrukturiranje banaka,

–  uzimajući u obzir studiju resornog odjela Glavne uprave za unutarnju politiku iz lipnja 2011. naslovljenu „Državne potpore – pravila u krizi za financijski sektor i realno gospodarstvo”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o primjeni pravila o državnoj potpori Europske unije na kompenzaciju za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa(15),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije 2012/21/EU od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa(16),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Okvir Europske unije za državne potpore u obliku kompenzacije za javne usluge (2011.)”(17),

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 360/2012 od 25. travnja 2012. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na potpore de minimis koje se dodjeljuju poduzetnicima koji pružaju usluge od općeg gospodarskog interesa(18),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. studenog 2011. o reformi pravila o državnoj potpori EU-a za usluge od općeg gospodarskog interesa(19),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 9. veljače 2012. naslovljenu „Modernizacija državnih potpora EU-a” (COM (2012)0209),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. siječnja 2013. o modernizaciji državnih potpora,(20)

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 30. srpnja 2012. za uredbu Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 994/98 od 7. svibnja 1998. o primjeni članaka 92. i 93. Ugovora o osnivanju Europske zajednice na određene kategorije horizontalnih državnih potpora i Uredbu (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika (COM(2012)0730),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 5. srpnja 2012. za uredbu Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora u EZ-u (COM(2012)0725),

–  uzimajući u obzir smjernice Komisije za državnu potporu za željezničke prijevoznike(21),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. lipnja 2013. o regionalnoj politici kao dijelu šireg plana državnih potpora(22),

–  uzimajući u obzir okvirni sporazum od 20. listopada 2010. o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije(23) (u daljnjem tekstu „Okvirni sporazum”), a posebno njegove stavke 9., 12., 15. i 16.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 22. veljače 2005. o 23. izvješću Komisije o politici tržišnog natjecanja 2003.(24), rezoluciju od 4. travnja 2006. o izvješću Komisije o politici tržišnog natjecanja 2004.(25), od 19. lipnja 2007. o izvješću o politici tržišnog natjecanja 2005.(26), od 10. ožujka 2009. o izvješćima o politici tržišnog natjecanja 2006. i 2007.(27), od 9. ožujka 2010. o izvješću o politici tržišnog natjecanja 2008.(28), od 20. siječnja 2011. o izvješću o politici tržišnog natjecanja 2009.(29), od 2. veljače 2012. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a(30), od 12. lipnja 2013. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a(31) i od 11. prosinca 2013. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a(32),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 20. lipnja 2013. naslovljen „Ususret djelotvornijoj kontroli koncentracija”,

–  uzimajući u obzir bijelu knjigu Komisije od 9. srpnja 2014. naslovljenu „Ususret djelotvornijoj kontroli koncentracija”,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. veljače 2014. o sporazumima o suradnji EU-a o provedbi politike tržišnog natjecanja i daljnjim koracima(33),

–  uzimajući u obzir izjavu povjerenice za tržišno natjecanje Margrethe Vestager o istragama o državnim potporama u području oporezivanja od 6. studenog 2014.,

–  uzimajući u obzir pokazatelje digitalnog napretka Europske komisije za 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 52. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0019/2015),

A.  budući da su neki sektori na jedinstvenom tržištu i dalje podijeljeni nacionalnim granicama i umjetnim preprekama dok istovremeno zabrinjavajuće prakse, kao što su socijalni damping ili zlouporaba strukturnih fondova, predstavljaju razlog za zabrinutost te bi ih trebalo rješavati i u okviru politike tržišnog natjecanja EU-a; budući da tržišno natjecanje ne funkcionira na jednako zadovoljavajući način u svim državama članicama;

B.  budući da je politika tržišnog natjecanja sama po sebi instrument zaštite europske demokracije jer sprečava prekomjernu koncentraciju ekonomske i financijske moći u korist malog broja pojedinaca, što samo po sebi podrazumijeva rizik za neovisnost europske političke moći u odnosu na velike industrijske i bankarske grupacije;

C.  budući da je politika tržišnog natjecanja koja se temelji na jednakim uvjetima za sve u svim sektorima kamen temeljac europske socijalne tržišne ekonomije i osnovni instrument koji jamči ispravno funkcioniranje dinamičnog, učinkovitog, održivog i inovativnog unutarnjeg tržišta, pokretanje gospodarskog rasta i otvaranja novih radnih mjesta i konkurentnost na globalnoj razini; budući da ekonomska i financijska kriza stoga ne smije biti izgovor za ublažavanje provedbe pravila tržišnog natjecanja;

D.  budući da se svake godine zbog kartela nakupe gubici u iznosu od 181 do 320 milijardi EUR, što predstavlja otprilike 3 % BDP-a Europske unije,

E.  budući da su u razdoblju od 2008. do kraja 2011. bankama u EU-u dodijeljene državne potpore u iznosu jednakom 1,6 bilijuna EUR;

F.  budući da se procjenjuje da utaja poreza, porezna prijevara i porezne oaze godišnje koštaju porezne obveznike EU-a 1 bilijun EUR u izgubljenoj dobiti, čime se narušava natjecanje na jedinstvenom tržištu između trgovačkih društava koja plaćaju poreze i onih koja ih ne plaćaju;

G.  budući da europski građani žele kvalitetne i cijenom pristupačne javne usluge;

H.  budući da je stroga primjena načela prava tržišnog natjecanja najviše u interesu potrošača, dok zbog manjka konkurentnosti dolazi do neispravne raspodjele sredstava i manje produktivnosti;

I.  budući da je u pogledu troškova energije jedinstveno europsko tržište manje uspješno od SAD-a, s disperzijom cijena od 31 % u odnosu na 22 % u SAD-u;

J.  budući da bi uvođenje „putovnice za upravljanje jedinstvenim tržištem” smanjilo narušavanje tržišnog natjecanja i fragmentaciju jedinstvenog tržišta, čime bi se povećao potencijal rasta europskog gospodarstva;

K.  budući da je uspješan razvoj malih i srednjih poduzeća u uvjetima slobodnog tržišnog natjecanja jedan od osnovnih preduvjeta za otvaranje novih radnih mjesta, održiv rast, inovacije i ulaganja; budući da u mnogim državama članicama ozbiljna kreditna kriza pogađa mala i srednja poduzeća, koja predstavljaju 98 % poduzeća u EU-u;

L.  budući da je slobodno kretanje robe, usluga, osoba i kapitala neophodno za rast; budući da protekcionizam može ograničiti izglede domaće industrije za dugoročni rast;

M.  budući da neotkriveni karteli traju između 6 i 14 godina od njihova početka i utječu na gospodarstvo tako da veći teret snose kupci, i u konačnici potrošači;

N.  budući da je jedinstveni patent EU-a korak prema ostvarenju jedinstvenog tržišta i da bi sve države članice trebale sudjelovati u tom projektu;

O.  budući da je zbog dokumenata iz takozvane afere LuxLeaks koje je objavio Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara postala jasna potreba za temeljitom i neovisnom istragom prakse donošenja poreznih rješenja u državama članicama i njihove usklađenosti s pravilima EU-a za kontrolu državnih potpora; budući da je neovisnost Glavne uprave za tržišno natjecanje iznimno važna za uspješno ostvarenje tog kao i svih drugih njezinih ciljeva;

Opće napomene

1.  pozdravlja činjenicu da je gospodarstvo EU-a Ugovorima utvrđeno kao „otvoreno tržišno gospodarstvo sa slobodnim tržišnim natjecanjem”; ističe da je jače usmjerenje na promicanje tržišnog natjecanja potrebno za postizanje ambicioznih ciljeva u pogledu zaposlenosti, rasta, ulaganja i globalne konkurentnosti europskog gospodarstva jer upravo održivo i učinkovito tržišno natjecanje potiče ulaganja, donosi koristi krajnjim korisnicima i pokreće gospodarstvo; ističe veoma važnu ulogu koju za stvaranje jednakih uvjeta za poticanje inovacija, produktivnosti, otvaranja novih radnih mjesta i ulaganja ima provedba politike tržišnog natjecanja od strane svih subjekata na jedinstvenom tržištu i za sve poslovne modele, uključujući mala i srednja poduzeća, potpuno poštujući sve nacionalne različitosti; traži od Komisije da provodi pravila za suzbijanje monopola, pravila o državnoj potpori i pravila o kontroli koncentracija kako bi se ostvarilo dobro funkcionirajuće unutarnje tržište i društveni napredak;

2.  smatra da osiguravanje jednakih uvjeta za poduzeća na unutarnjem tržištu ovisi i o borbi protiv socijalnog dampinga i o provedbi europskog socijalnog prava i prava okoliša; poziva Komisiju da razmotri utjecaj svojih intervencija u području državnih potpora na socijalnu dimenziju i tržište rada, posebno u regijama s visokom stopom nezaposlenosti, i da tu analizu uzme u obzir pri donošenju odluka;

3.  naglašava potrebu da se europskim industrijskim grupacijama i malim i srednjim poduzećima s pomoću prilagođenih mjera tržišnog natjecanja i oporezivanja pomogne da se nose s globalizacijom;

4.  poziva Komisiju da utvrdi moguće neuravnoteženosti među državama članicama koje bi mogle dovesti do poremećaja tržišnog natjecanja, kao i njihove uzroke i gospodarski učinak;

5.  ističe da politika tržišnog natjecanja ima ključnu ulogu u jačanju cjelovitog pristupa jedinstvenom tržištu čiji je cilj pozabaviti se s ekonomskim, socijalnim i ekološkim izazovima Europe; poziva Komisiju da istinski poštuje potrebe građana, potrošača te malih i srednjih poduzeća tako da njihove interese stavi u središte postupka donošenja odluka kako bi se predloženim politikama u području tržišnog natjecanja europskim građanima mogla ponuditi dodana vrijednost;

6.  ponavlja da bi Komisija trebala razmotriti mogućnost preraspodjele sredstva iz zastarjelih ili slabo korištenih proračunskih linija u Glavnu upravu za tržišno natjecanje; ističe da Komisija mora raspolagati dostatnim ljudskim resursima da bi mogla znatno proširiti i produbiti svoje istrage o fiskalnoj državnih potpori, kao što su porezna rješenja i izbjegavanje plaćanja poreza, kako bi se omogućilo da politika tržišnog natjecanja bude dovoljno proaktivna; smatra da Komisija mora imati i stručnu pravnu pomoć za daljnje utvrđivanje nedostataka o kojima smo se osvjedočili kad su otkriveni ciljani porezni programi koje provode razne države članice; u svjetlu otkrića u okviru afere LuxLeaks osobito preporučuje da se ojača Odjel za fiskalnu državnu potporu unutar Glavne uprave za tržišno natjecanje;

7.  iščekuje predstojeće otkrivanje revizije koju Komisija provodi jedno desetljeće nakon stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1/2003 o provedbi pravila o tržišnom natjecanju i poziva Komisiju da uključi Parlament u sve inicijative koje iz nje proistječu; poziva Komisiju da poduzme odgovarajuće mjere kako bi tu Uredbu prilagodila novoj pravnoj situaciji, posebno zbog donošenja Direktive o tužbama za naknadu štete;

8.  podsjeća Komisiju na to da pitanje neovisnosti nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje zaslužuje posebno veliku pozornost;

9.  naglašava da se instrumenti politike tržišnog natjecanja ne smiju zloupotrebljavati za provedbu poreznih mjera; potiče Komisiju da na jasan način izloži svoje bojazni u području oporezivanja;

10.  smatra da bi temelje i važne smjernice politike tržišnog natjecanja u budućnosti trebalo izrađivati i donositi u užoj suradnji s Parlamentom kako bi se pojačao demokratski legitimitet tijela nadležnog za tržišno natjecanje;

11.  pozdravlja zajednički pristup zauzet tijekom postupka modernizacije državnih potpora kojemu je cilj promicanje djelotvornije javne potrošnje u kontekstu ograničenih proračunskih rezervi, posebno u državama članicama koje su teško pogođene krizom;

12.  shvaća da učinkovita provedba politike tržišnog natjecanja zahtjeva usklađeno i dosljedno sudsko tumačenje;

13.  konstatira da se Komisija sve više oslanja na odluke o prihvaćanju obveza; međutim, smatra da je potrebna veća transparentnost kod suštine optužbi i da je potreban veći broj pravnih presedana; smatra da se to posebno odnosi na slučajeve u kojima se razmatraju pitanja u vezi s borbom protiv monopola na novim područjima, kao što su tržišta digitalnih proizvoda na kojima trgovačka društva teško mogu procijeniti predstavljali li određeni oblik ponašanja povredu propisa o tržišnom natjecanju;

14.  smatra da bi trebalo objaviti sve pojedinosti prigovora koje je Komisija uputila optuženicima kako bi se ostvarila veća transparentnost i ublažili neki nedostaci odluka o prihvaćanju obveza, a pri tome zadržale njihove glavne prednosti;

Državne potpore i usluge od općeg gospodarskog interesa

15.  napominje da usluge od općeg gospodarskog interesa predstavljaju znatan udio u ukupnim uslugama koje se pružaju u državama članicama i tvrdi da se učinkovitijim sustavima pružanja usluga (u usporedbi s drugim uslugama) mogu ostvariti znatne uštede; potvrđuje važnost oznake za usluge od općeg gospodarskog interesa za univerzalno dostupne usluge od presudnog značaja za europske građane, od zdravstvene skrbi, preko socijalne sigurnosti do stambenog zbrinjavanja, istovremeno ističući odgovornost Komisije da osigura da naknade za usluge od općeg gospodarskog interesa budu sukladne s pravilima o državnim potporama EU-a;

16.  ponavlja da se strukturni fondovi EU-a ne smiju upotrebljavati na način kojim se izravno ili neizravno podupire preseljenje usluga ili proizvodnje u druge države članice;

17.  smatra da bi trebalo provesti daljnje istrage sportskih klubova (osobito nogometnih) koji duguju milijunske iznose za socijalno osiguranje, a ne plaćaju ih ili ih vlade ne potražuju, što de facto može predstavljati državnu potporu;

18.  naglašava da je povoljan trenutak za procjenu kumulativnih učinaka oporezivanja poduzeća i državnih potpora;

Borba protiv monopola i karteli

19.  poziva Komisiju da pažljivo prati provedbu te direktive u državama članicama te da se pobrine za jednaku primjenu njezinih odredbi u cijeloj Uniji;

20.  ponovno izražava zabrinutost zbog činjenice da primjena novčanih kazni kao jedine vrste kazni možda nije dovoljno učinkovita; ponovno poziva na razradu sofisticiranijih instrumenata za povećanje učinkovitosti kaznenog sustava; ponavlja poziv Komisiji da razmotri mogućnost opće revizije svojih smjernica za utvrđivanje novčanih kazni iz 2006. i traži da se te smjernice uključe u Uredbu (EZ) br 1/2003.; poziva Komisiju da razmotri mogućnost nadopunjavanja novčanih kazni za kartele individualnim sankcijama poput individualnih novčanih kazni i diskvalifikacije rukovodstva; poziva Komisiju da učini sve što je potrebno kako društva koja krše propise ne bi snosila negativne posljedice koje su veće od proporcionalne naknade štete za počinjeni prekršaj;

21.  poziva Komisiju da osnuje posebne radne skupine sastavljene od članova iz raznih glavnih uprava koje bi pratile sektore u kojima strukturne značajke (poput velikih prepreka za ulazak ili visokih troškova kad kupac mijenja dobavljača) povećavaju vjerojatnost kršenja propisa u smislu stvaranja monopola;

22.  poziva Komisiju da pomogne da se uvede institucionalni mehanizam kojim bi se zajamčila automatska provjera svaki put kad nacionalno tijelo donese odluku o suzbijanju monopola u sklopu koje bi Komisija ispitala postoje li slični problemi na raznim geografskim tržištima diljem Europe na kojima su kažnjena trgovačka društva aktivna;

23.  podupire aktualnu suradnju u okviru Europske mreže za zaštitu tržišnog natjecanja (ECN) koja omogućava usklađenost javnog izvršenja pravila o tržišnom natjecanju na razini EU-a i potiče njegov daljnji razvoj;

24.  poziva Komisiju da uvede jasne postupke za vremenski raspored i rokove kako bi se ubrzao postupak istrage i izbjegla neopravdana odgađanja; zahtijeva formalna prava za sve uključene žrtve i strane u predmetima koji se odnose na suzbijanje monopola i kartele, s odgovarajućim naglaskom na načelu pretpostavke nedužnosti;

25.  poziva Komisiju da uvede sveobuhvatnu pravnu i ekonomsku procjenu predmeta koji se odnose na suzbijanje monopola i kartele, posebice na tržištima koja se brzo mijenjaju, kako bi se dobro shvatila struktura tržišta i tržišni trendovi te mogle poduzeti odgovarajuće mjere za zaštitu potrošača;

26.  konstatira da bi politika tržišnog natjecanja trebala biti posebno usmjerena na zaštitu potrošača, veću dobrobit potrošača, poticanje inovacija i poticanje gospodarskog rasta;

27.  u vezi s tim traži da se navedu uvjeti pod kojima se matična društva, koja imaju određeni utjecaj na društva kćeri, ali nisu izravno uključena u kršenje zakona, mogu smatrati solidarnim dužnicima zbog kršenja propisa o kartelima za koja su odgovorna društva kćeri;

28.  u pogledu recidivnosti ponavlja zahtjev za uspostavljanje jasne veze između kršenja zakona koje se istražuje, s jedne strane, i prijašnjih kršenja zakona od strane tog društva, s druge strane;

29.  primjećuje da je porastao broj zahtjeva za umanjenje novčane kazne zbog nemogućnosti plaćanja, posebno kad je riječ o društvima koja se bave proizvodnjom samo jednog proizvoda te malim i srednjim poduzećima; naglašava potrebu prilagođavanja smjernica za utvrđivanje novčanih kazni društvima koja se bave proizvodnjom samo jednog proizvoda te malim i srednjim poduzećima;

30.  smatra da vladajući položaj na tržištu ostvaren rastom, inovacijama i uspjehom kao takav ne predstavlja problem za tržišno natjecanje; no zlouporabu vladajućeg položaja na tržištu nesumnjivo smatra ozbiljnim problemom u tržišnom natjecanju; zbog toga poziva Komisiju da održi neovisnost i objektivnost postupaka u vezi s tržišnim natjecanjem;

31.  poziva Komisiju da se odlučno pozabavi svim otkrivenim pitanjima u trenutačnim istragama u području propisa za zaštitu od monopola i da poduzme sve potrebne mjere kako bi se okončale štetne prakse i ponovno uspostavilo pošteno tržišno natjecanje;

Kontrola koncentracija

32.  suglasan je s činjenicom da je djelotvorna kontrola koncentracija važan instrument za provedbu prava tržišnog natjecanja jer doprinosi održavanju pritiska konkurencije na sudionike na tržištu;

33.  poziva Komisiju da pripazi na takve slučajeve u kojima odmah nakon koncentracija dolazi do povećanja potrošačkih cijena ili znatnog smanjenja kvalitete proizvoda;

34.  pozdravlja prijedlog Komisije o pojednostavljivanju koncentracija od 5. prosinca 2013. i prijedloge iz najnovije bijele knjige(34), no traži da se sastave jasnije definicije pojmova tržišni udio i tržišna moć odnosno definicija tržišta;

35.  naglašava potrebu da se preispita uzima li se sadašnjom praksom kontrole koncentracija u obzir internacionalizacija tržišta, posebno u pogledu prostornog definiranja tržišta; smatra da bi Komisija trebala uzeti u obzir rezultate tog preispitivanja u okviru reorganiziranja kontrole koncentracija;

36.  poziva Komisiju da pažljivo ispita postoje li zaista nedostaci u njezinoj nadležnosti za preispitivanje nekontrolirajućih manjinskih dioničarskih udjela;

Razvoj po sektorima

Energija i okoliš

37.  ističe važnost povoljnosti, održivosti i sigurnosti u opskrbi energijom za europsko gospodarstvo i njegovu konkurentnost; smatra da se u politici tržišnog natjecanja mora voditi računa o tom trostrukom cilju pri rješavanju problema trenutačne fragmentacije tržišta, pri ispravnoj i pravovremenoj provedbi trećeg paketa liberalizacije za plin i električnu energiju, pri poticanju razdvajanja veleprodajnih usluga od maloprodajnih kako bi se spriječilo nekonkurentno postupanje i pri davanju doprinosa povoljnoj opskrbi energijom za kućanstva i poduzeća; prima na znanje da bi Komisijine nove smjernice za državne potpore za zaštitu okoliša i energiju mogle ograničiti pokušaje nekih država članica da promiču obnovljive izvore energije; ističe da se uređenje pitanja državnih potpora za održive izvore energije mora u što većoj mjeri provoditi jednako kao i u svakom drugom području, istovremeno uzimajući u obzir klimatske i energetske ciljeve EU-a za 2030. godinu kao i nacionalne različitosti;

38.  naglašava važnost izbjegavanja monopolističke prakse kako bi se ostvarilo posve pošteno i konkurentno europsko energetsko tržište; s tim u vezi poziva da se uklone monopolistički dobavljači i iskorijeni diskriminacija koja pogađa korisnike; smatra da bi se Europsko tržište plina trebalo razvijati u smjeru energetske unije s poštenim i stabilnim cijenama time što će poboljšati diversifikaciju svojih izvora energije i pristup strateškoj infrastrukturi;

39.  poziva Komisiju da provede istrage i poduzme potrebne korake kako bi operateri prijenosnih sustava mogli postojeće električne spojne vodove u potpunosti staviti na raspolaganje za tržište električne energije radi boljeg funkcioniranja unutarnjeg tržišta električne energije i radi ostvarenja klimatskih i energetskih ciljeva EU-a za 2030. uz što niži socijalno-ekonomski trošak na razini Unije;

40.  poziva Komisiju da se pobrine da poduzeća uvrštena na burzu i ona koja traže da ih se uvrsti na burzu u okviru jedinstvenog tržišta izvješćuju o rezervi fosilnih goriva i potencijalnim emisijama CO2, kao i da ispravno i pouzdano izvješćuje o ukupnom stanju okoliša i objavljuje podatke o razini rezervi i emisija uz primjenu odgovarajućih računovodstvenih smjernica jer je to nužno da bi se osigurali jednaki uvjeti za sve na tržištu održivog ulaganja;

41.  poziva Komisiju da ispita u kojoj mjeri koncentracija dobavljača kritičnih sirovina može stvoriti nejednake uvjete i štetiti aktivnostima sektora usmjerenih na klijente i biti nepovoljna za ekološki učinkovitije gospodarstvo; smatra da su neke od tih sirovina od iznimne važnosti za iskorištavanje ekološki učinkovitih tehnologija i inovacija koji su potrebni za postizanje ciljeva zaštite okoliša;

42.  ponavlja da bi politika tržišnog natjecanja trebala doprinijeti promicanju transparentnosti, otvorenih standarda i interoperabilnosti radi sprječavanja tehnološke ovisnosti potrošača i klijenata o bilo kojem tržišnom subjektu u energetskom sektoru; potiče Komisiju da pozorno prati natjecanje s obzirom na to da tri najveća subjekta i dalje imaju udio od oko 75 % na tržištu električne energije i više od 60 % na tržištu plina unatoč postupnom otvaranju tržišta od sredine 1990-ih; poziva Komisiju da osigura pravo natjecanje na energetskom tržištu kako bi se poboljšala državna potpora inovacijama i pristup obnovljivim izvorima energije;

43.  poziva Komisiju da osigura da se propisi i direktive u vezi s energetikom na ispravan način prenesu u nacionalna zakonodavstva svih država članica i u njima primjenjuju; poziva Komisiju da bude posebno oprezna kada cijene premaše prosjek EU-a jer visoke cijene narušavaju tržišno natjecanje i štete potrošačima;

Informacijske i komunikacijske tehnologije te mediji

44.  vjeruje da jedinstveno digitalno tržište mora biti u središtu napora EU-a da postigne rezultate u sklopu ciljeva otvaranja novih radnih mjesta, rasta i ulaganja; uviđa ulogu politike tržišnog natjecanja u težnji za ostvarenjem jedinstvenog digitalnog tržišta; smatra da se zakonodavni okvir EU-a mora brzo prilagoditi razvoju tržišta; traži od Komisije da preispita jesu li postojeći instrumenti prava tržišnog natjecanja prikladni za digitalno doba; smatra da bi prioriteti navedeni u izvješću „Prioriteti za ostvarenje jedinstvenog digitalnog tržišta u regiji Baltičkog mora” mogli postati ciljem za cijeli EU;

45.  pozdravlja najavu povjerenice za tržišno natjecanje da će Komisija dalje istraživati postupke Googlea u sektoru mobilnih komunikacija i na digitalnom tržištu u cjelini; žali zbog činjenice što unatoč ispitivanju koje je trajalo četiri godine i tri skupine prijedloga o preuzimanju obveza Komisija nije postigla nikakve vidljive rezultate u rješavanju glavnog problema u pitanju tržišnog natjecanja u predmetu protiv Googlea, a to je Googleovo pogodovanje vlastitim uslugama kod prikazivanja rezultata pretraživanja; ističe potrebu da Komisija hitno riješi slučaj Googlea kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve ako želi da njezina strategija digitalnog programa ostane uvjerljiva; poziva Komisiju da odlučno radi na rješavanju svih problema koji su prepoznati, da poduzima snažne mjere utemeljene na načelu zabrane diskriminacije protiv povreda prava tržišnog natjecanja na dinamičnim digitalnim tržištima koja se brzo mijenjaju poput tržišta internetskog pretraživanja i oglašavanja i da pronađe dugoročno rješenje za uravnoteženu, poštenu i otvorenu internetsku strukturu za pretraživanje;

46.  traži od Komisije da se usredotoči na mobilizaciju instrumenata politike tržišnog natjecanja i znanje o tržištu tako da oni na primjeren način doprinesu programu otvaranja novih radnih mjesta i rasta, uključujući i u području jedinstvenog digitalnog tržišta; u tom kontekstu smatra da je važno i dalje razvijati gospodarski i pravni pristup procjeni pitanja tržišnog natjecanja i dalje razvijati praćenje tržišta kako bi se dala potpora općenitijim aktivnostima Komisije;

47.  ističe da u širokopojasnom sektoru sljedeće generacije bivši monopoli imaju zapanjujući udio na tržištu od preko 80 %; podsjeća na to da je učinkovito tržišno natjecanje najbolji pokretač učinkovitih ulaganja i da donosi maksimalnu korist potrošačima u pogledu izbora, cijene i kvalitete; stoga poziva Komisiju da ispravno primjenjuje i ex-post i ex-ante pravila tržišnog natjecanja kako bi spriječila prekomjernu koncentraciju na tržištu i zlouporabu vladajućeg položaja jer je pritisak konkurencije ključno jamstvo da potrošači ostvare najveće koristi od kvalitetnih usluga po pristupačnim cijenama;

48.  naglašava da je mala vjerojatnost da će ograničavanje tržišnog natjecanja dovesti do većih ulaganja u širokopojasne usluge, čak i u udaljenim područjima, jer je potpuna pokrivenost osnovnim širokopojasnim uslugama u Europi već ostvarena regulatornim okvirom koji osigurava pristup mrežama dominantnih operatora;

49.  smatra da je ulaganje u širokopojasnu infrastrukturu sljedeće generacije temelj za ostvarenje digitalnog gospodarstva i društva, ali da bi se maksimalno povećala ulaganja, telekomunikacijske politike trebaju omogućiti svim subjektima da učinkovito ulažu, dajući im stvarni pristup mrežnoj imovini koja se ne može umnožavati i proizvodima s veleprodajnim pristupom koji odgovaraju svrsi;

50.  Poziva Komisiju da svoje odluke i prijedloge politika temelji na iscrpnoj i nepristranoj analizi točnih, relevantnih i neovisnih skupova podataka; posebno ističe sumnju u ispravnost prikazanih podataka o slabim rezultatima EU-a kada je riječ o širokopojasnom pristupu velike brzine, uključujući brzine koje primaju krajnji korisnici, infrastrukturnim ulaganjima te financijskom stanju sektora u globalnim razmjerima;

51.  podsjeća na to da je neutralnost mreže izrazito važna da bi se isključila diskriminacija između internetskih usluga i potpuno zajamčilo tržišno natjecanje;

52.  ističe da je za poticanje tržišnog natjecanja, jačanje rasta, konkurentnosti i povjerenja potrošača u digitalni sektor ključno rješavati probleme fragmentacije jedinstvenog digitalnog tržišta, između ostalog i na način da se istraži narav postojećih prepreka za ključne sektore tog tržišta, zajamči otvoreni internet i ugradi neutralnost mreže u pravo EU-a, kako bi se zajamčilo da se sa svim prometom na internetu postupa na jednak način, bez diskriminacije, ograničenja ili ometanja; smatra da otvoreni standardi i interoperabilnost doprinose poštenom tržišnom natjecanju; naglašava da politika tržišnog natjecanja treba biti otporna na promjene u budućnosti i da treba uzeti u obzir nove oblike internetske prodaje;

53.  ističe da napori za poticanje slobodnog i poštenog tržišnog natjecanja, između ostalog razvojem jedinstvenog digitalnog tržišta i drugih aspekata uslužnog sektora, moraju biti usmjereni u korist potrošača te malih i srednjih poduzeća; ponavlja da će se takvim naporima povećati izbor za potrošače i razviti okruženje u kojem mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća mogu pokazati više inovacija i veću kreativnost; smatra da je brzo djelovanje regulatora i provedbenih tijela protiv zavaravajućih i nepoštenih praksi ključno u provedbi politike tržišnog natjecanja;

Ekonomija dijeljenja (engl. sharing economy)

54.  traži od Komisije da analizira kako u europsko zakonodavstvo smjestiti porast ekonomije koja se zasniva dijeljenju odnosno zajedničkom korištenju stvari i usluga; smatra da je takva prilagodba potrebna kako bi postojali jednaki uvjeti koji jamče pošteno tržišno natjecanje među svim uključenim sudionicima;

55.  smatra da trgovačka društva povezana s takozvanom ekonomijom dijeljenja moraju plaćati poreze i postupati u skladu s propisima na isti način kao i tradicionalna poduzeća jer inače to ne bi bilo samo narušavanje tržišnog natjecanja, nego bi imalo i negativne fiskalne posljedice za financije država članica;

56.  ističe da je osobito važno učinkovito praćenje ponašanja poduzeća s vladajućim položajem na tržištu, kao i brzo reagiranje u slučaju zlouporabe jer nezakonito postupanje može dovesti do ranog odlaska malih i inovativnih konkurenata s tržišta;

57.  napominje da manjak regulacije ekonomije dijeljenja daje nekim poduzećima nepravednu prednost, dok istovremeno smanjuje poticaje za ulaganja u te sektore;

Javna nabava

58.  poziva države članice na pravovremenu provedbu novih propisa EU-a o javnoj nabavi, uključujući odredbe o kriterijima povezanima s predmetom ugovora, što obuhvaća društvene, okolišne i inovativne značajke, te o e-upravi, e-javnoj nabavi i podjeli na grupe kako bi se potaknulo pošteno tržišno natjecanje i zajamčila najveća moguća isplativost za javna tijela; poziva Komisiju da osigura njihovu primjenu u najvećoj mogućoj mjeri kako bi se odgovorilo na narušavanje tržišnog natjecanja uslijed namještanja kod nadmetanja, zlouporabe vladajućeg položaja, diskriminacije i nedostatka pristupa za mala i srednja poduzeća; poziva Komisiju da svoja djelovanja odredi u globalnom okviru povezivanjem politike Unije u području tržišnog natjecanja unutar Europe sa zagovaranjem otvaranja tržišta javne nabave izvan EU-a;

59.  naglašava važnost detaljnih i jasnih uputa Komisije poslovnim subjektima, posebno malim i srednjim poduzećima, te javnim tijelima kako bi im se olakšalo razumijevanje nedavno usvojenog zakonodavstva o javnoj nabavi i osobito nove fleksibilnosti koju ono omogućuje;

60.  poziva Komisiju da pomno nadzire centralizaciju postupaka nabave na tržištima javne nabave kako bi se izbjegla prekomjerna koncentracija kupovne moći i tajni sporazumi te kako bi se sačuvale mogućnosti pristupa tržištu za mala i srednja poduzeća u skladu s Aktom o malom poduzetništvu za Europu;

61.  poziva Komisiju da prilikom provedbe postupaka javne nabave preko svojih glavnih uprava i agencija poveća broj dodijeljenih ugovora male vrijednosti i ugovora u vrijednosti iznad 193 000 EUR te da se ne koristi isključivo okvirnim ugovorima koji predstavljaju prepreku za ulazak europskih malih i srednjih poduzeća na tržište javne nabave s obzirom na to da se tim ugovorima pogoduje samo velikim poduzećima i konzorcijima koji se nalaze u blizini središta odlučivanja;

Financijske usluge

62.  četvrti put zaredom poziva na hitno ukidanje kriznog sustava državnih potpora za bankarski sektor; uviđa da Komisijina Komunikacija o bankarstvu iz kolovoza 2013. nije dovoljna za zaštitu europskih poreznih obveznika i ograničavanje iznosa potpore koju banke mogu primiti; ističe da državnim potporama bankarskom sustavu nije povećan ugled ni vraćeno povjerenje; potiče Komisiju da budno prati bankarski sektor kako bi povećala tržišno natjecanje na europskim bankovnim tržištima, stvarajući tako maksimalne koristi za građane Unije; naglašava važnost povratka na tradicionalnu primjenu kontrole državnih potpora čim to bude moguće za bankarski sektor;

63.  ističe doprinos provedbe propisa o kartelima za transparentniji sektor financijskih usluga;

64.  žali što Komisija nije ništa poduzela protiv zlouporaba pri restrukturiranju privatnih banaka, uključujući i one koje utječu na male štediše i male vlasnike financijskih instrumenata, poput povlaštenih dionica, što je u mnogim slučajevima bilo komercijalizirano a da se nisu u potpunosti poštovali propisi EU-a;

65.  poziva Komisiju da pozorno prati financijski sektor kako bi poboljšala tržišno natjecanje, zaštitu ulagača i potrošača na europskom bankovnom i ulagateljskom tržištu; napominje da se konsolidacijom u bankarskom sektoru povećao tržišni udio nekoliko financijskih institucija i da je sada veći nego prije krize, a industrija financijskog ulaganja istovremeno je narasla, a nije donijela nikakvu korist realnoj ekonomiji u Uniji; smatra da za očuvanje potpuno funkcionalnog jedinstvenog tržišta moraju postojati jednaki uvjeti za subjekte u financijskoj industriji i da se moraju poduzeti mjere kako bi se izbjegao manjak transparentnosti i nastanak pojava nalik kartelima;

66.  potvrđuje važnu ulogu koju kontrola državnih potpora ima od početka krize kao mehanizam restrukturiranja i sanacije banaka u poteškoćama;

67.  smatra da bi se kontrola državnih potpora tijekom krize trebala usmjeriti i na stabilizaciju bankarskog sustava i na rješavanje pitanja nepravedne segmentacije kreditnih uvjeta i diskriminacijom malih i srednjih poduzeća na jedinstvenom tržištu;

68.  smatra da bi Komisija trebala razmotriti mogućnost da se državna potpora bankama uvjetuje njihovim kreditiranjem malih i srednjih poduzeća;

69.  smatra da bi u bankarskim propisima trebalo uzeti u obzir činjenicu da male institucije imaju manje resursa za osiguranje svoje usklađenosti s tim propisima te bi oni stoga trebali biti što jednostavniji kako bi se izbjegli poremećaji koji idu u korist velikih banaka;

70.  potiče Komisiju da budno prati ona tržišta bankarskog sektora na kojima je koncentracija visoka ili u porastu, osobito kao posljedica restrukturiranja zbog krize; podsjeća na to da su oligopolistička tržišta osobito sklona nekonkurentnom postupanju; pribojava se da bi ta koncentracija u konačnici mogla naštetiti potrošačima;

71.  traži od Komisije da se pobrine da banke, prije nego što dobiju ikakvu državnu potporu, prodaju svoje udjele u drugim poduzećima i tako smanje opterećenje za porezne obveznike;

72.  smatra da je potrebno posebnu pozornost posvetiti fragmentaciji tržišta elektroničkog plaćanja karticama, uključujući slučajeve poput nemogućnosti korištenja te usluge kada potrošač preseli u drugu državu članicu;

73.  pozdravlja presudu Suda Europske unije od 11. rujna 2014. o naknadama za kreditne kartice koje su u suprotnosti s propisima o zaštiti tržišnog natjecanja i uspješne mjere koje je poduzela Komisija kako bi se osiguralo da procesi standardizacije u platnom sektoru ne utječu na ulazak na tržište i inovacije; ponavlja stajalište Parlamenta prema kojem bi trebalo ograničiti naknade za plaćanje kreditnim karticama kako bi se smanjili nepotrebni troškovi za potrošače; u tom smislu poziva Komisiju da ubrza proces prikazivanja rada na standardizaciji za mobilne platne usluge i da se istodobno pobrine za to da bilo koja poduzeta mjera ne isključi one koji tek ulaze na tržište niti daje prednost dominantnim sudionicima te da regulatorni okvir u tehnološkom smislu bude neutralan kako bi se olakšao budući tehnološki razvoj;

74.  smatra da bi se eksternalije povezane s trendovima u ovom sektoru trebale pomno pratiti; izražava zabrinutost zbog razvoja različitih standarda među jednakim konkurentima što je posljedica standardizacije financijskih propisa;

75.  napominje da je od 2008. postignut znatan napredak u regulaciji financijskog sektora; naglašava potrebu za daljnjim rješavanjem problema financijskih institucija koje su prevelike da bi propale te zbog toga i dalje dobivaju implicitne subvencije; smatra da bi u sljedeće izvješće ECON-a o procjeni utjecaja i pregledu stanja zakonodavstva u području financijskih usluga trebalo uključiti opsežnu analizu aspekata tržišnog natjecanja novih financijskih propisa EU-a kako bi se zajamčila konkurentnost banaka u EU-u s međunarodnim financijskim institucijama u svim okolnostima;

Fiskalne državne potpore

76.  izražava zabrinutost zbog mogućih nezakonitih postupaka u vezi s porezom na dobit u državama članicama i poziva Komisiju da što brže zaključi istrage poreznih rješenja koje su u tijeku koristeći se svim raspoloživim dokaznim sredstvima; poziva na to da se prioritet da istragama o smanjenju poreza koje možda predstavlja određenu vrstu nezakonite državne potpore; naglašava da je poštena porezna konkurencija nužna za integritet unutarnjeg tržišta, održivost javnih financija i jednake uvjete u tržišnom natjecanju;

77.  ističe da je Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara objavio dokumente iz takozvane afere LuxLeaks; pozdravlja odluku povjerenice za tržišno natjecanje da temeljito i neovisno istraži praksu donošenja poreznih rješenja u državama članicama i njihovu usklađenost s propisima EU-a o tržišnom natjecanju; napominje da izbjegavanje plaćanja poreza od strane nekih poduzeća narušava natjecanje na jedinstvenom tržištu; potiče Komisiju da oprezno provodi pravila o kontroli državnih potpora EU-a;

78.  poziva predsjednika Komisije da se pobrine za neovisnost tekućih i budućih istraga o donošenju poreznih rješenja u državama članicama koje predvodi povjerenica za tržišno natjecanje; ustraje u tome da se Parlament obavješćuje o važnom napretku tih istraga kako bi se osiguralo njihovo transparentno i neovisno provođenje; poziva Komisiju da što prije dostavi izvješće o rezultatima istraga; podsjeća na to da se povjerenica za tržišno natjecanje obvezala da će razmotriti šire posljedice za tržišno natjecanje agresivnih praksi izbjegavanja plaćanja poreza koje provode poduzeća, a potiču države, i proširiti istragu nakon što se utvrde činjenice ako to bude potrebno;

Poljoprivredno-prehrambena industrija

79.  poziva Komisiju da u nadolazećoj reviziji reforme zajedničke poljoprivredne politike ispita sufinanciranje prenesenih sredstava, zahtijeva pojednostavljenje mjera koje se odnose na ekološki značajne površine s naglaskom na konkurentnost i konkurentski neovisnu reviziju faktora koji se odnose na ekološki značajne površine za postrne usjeve i usjeve s fiksacijom dušika;

80.  poziva Komisiju da nakon svoje nedavne analize ekonomskog utjecaja suvremene maloprodaje na izbor i inovacija u prehrambenom sektoru EU-a da razmotri mogući utjecaj velikih supermarketa čiji je položaj na tržištu toliko dominantan da njihova zajednička kupovna moć narušava tržišno natjecanje među opskrbnim lancima, i u Europi i u zemljama u razvoju;

Farmaceutski i zdravstveni sektor

81.  napominje da je ovaj sektor fragmentiran zbog nacionalnih propisa; pozdravlja doprinos politike tržišnog natjecanja EU-a u borbi protiv umjetnih prepreka ulasku;

82.  traži da se posebna pozornost posveti inovativnim lijekovima i postupcima pri ocjenjivanju privremenog formiranja cijena;

83.  prima na znanje da politika tržišnog natjecanja može imati ulogu u poboljšanju pristupa generičkim lijekovima;

Promet i poštanske usluge

84.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju jednake uvjete za sve, što će omogućiti slobodno i ujedno pošteno tržišno natjecanje u svim vrstama prijevoza; međutim smatra da se pritom na prikladan način mora uzeti u obzir mnoštvo specifičnih odredbi nacionalnih zakona u području prometa; ističe da je prometna infrastruktura ključna za život i dobrobit fizičkih i pravnih osoba, osobito u slabo naseljenim područjima i na udaljenim otocima;

85.  poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore kako bi se zajamčilo pošteno tržišno natjecanje i bolja kvaliteta usluga u sektoru željezničkog prometa, kao i u upravljanju mrežama luka i zračnih luka, posebno ako je njihovo upravljanje pod monopolom središnje vlasti; ističe da tržišno natjecanje ne iziskuje nužno privatizaciju postojećih usluga; također poziva Komisiju da učini sve što je potrebno kako zračni prijevoznici ne bi zloupotrebljavali vladajući položaj u određenim zračnim lukama;

86.  smatra da Komisija još treba ojačati veze između politike tržišnog natjecanja i prometne politike kako bi se poboljšala konkurentnost europskog prometnog sektora te da mora i dalje napredovati na putu prema jedinstvenom tržištu prometa;

87.  poziva Komisiju da dovrši provedbu jedinstvenog europskog željezničkog prostora, osigura potpunu transparentnost novčanih tokova između upravitelja infrastruktura i željezničkih prijevoznika te da provjeri i potvrdi da svaka država članica ima snažno i neovisno nacionalno regulatorno tijelo;

88.  naglašava da na jedinstveno tržište u sektoru željezničkog teretnog prometa utječu neispravno ili nepotpuno prenošenje prava EU-a u nacionalna zakonodavstva država članica i zastoji u prekograničnoj mobilnosti koji štete tržišnom natjecanju i rastu; poziva Komisiju da provjeri mogu li se tehničke ili tržišne prepreke koje se razlikuju od jedne do druge države članice, kao što su širina kolosijeka, opskrba energijom i sustavi signalizacije, smatrati povredom pravila tržišnog natjecanja;

89.  poziva Komisiju da dostavi potkrijepljeni pregled stanja s pomoću kojeg će se utvrditi koji zračni prijevoznici su u prednosti u odnosu na druge pružatelje usluga zbog posebnih uvjeta ili navodne zlouporabe vladajućeg položaja u pojedinim zračnim lukama;

90.  izražava zabrinutost zbog razlika u provedbi i primjeni propisa u vezi s međunarodnim cestovnim prometom, npr. propisa o kabotaži i vremenu vožnje i odmora u cestovnom prometu, kao i zbog mogućeg socijalnog dampinga u sektorima različitih prometnih usluga i smatra da se ti problemi moraju riješiti;

91.  pozdravlja inicijativu Komisije usmjerenu na međunarodna poduzeća za iznajmljivanje vozila u cilju zaustavljanja praksi kojima se potrošačima onemogućuje pristup najboljim raspoloživim cijenama na osnovi njihove zemlje prebivališta; naglašava da se potrošačima ne bi trebalo onemogućiti iskorištavanje najboljih raspoloživih tarifa kada je riječ o kupnji robe ili usluga u okviru jedinstvenog tržišta;

92.  poziva Komisiju da poduzme mjere za smanjenje fragmentacije u sektoru usluga iznajmljivanja vozila jer trenutačno nacionalni propisi uvelike povećavaju troškove prekograničnog kretanja, čime se nanosi šteta jedinstvenom tržištu;

93.  naglašava da napori za poticanje konkurentnog EU-a moraju u svakom trenutku biti u interesu javnosti; uviđa povezanost učinkovite politike tržišnog natjecanja EU-a s potrebom za velika ulaganja u ključne javne usluge, uključujući prometne usluge;

Kultura i sport

94.  potiče Komisiju da ispita restriktivne postupke i zlouporabu koju provode međunarodni sportski savezi, kao što su uskraćivanje prava svojim članovima da sudjeluju u alternativnim sportskim događajima koje ti savezi ne sankcioniraju i doživotna zabrana sportašima, službenicima i trenerima da sudjeluju na natjecanjima poput Olimpijskih igara i svjetskih prvenstava u slučaju nepridržavanja pravila;

Međunarodna dimenzija

95.  podupire dodavanje poglavlja o tržišnom natjecanju s odredbama o borbi protiv monopola, koncentracijama, državnim poduzećima, subvencijama i nejednakom pristupu tržištu u Sporazum o transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP); zahtjeva objektivno medijsko izvješćivanje o mjerama sadržanima u takvim sporazumima i problemima i napretku u vezi s njima;

96.  uviđa i podržava potrebu Komisije da ojača ulogu politike tržišnog natjecanja u međunarodnoj gospodarskoj suradnji, između ostalog i suradnjom s agencijama za zaštitu tržišnog natjecanja na globalnoj razini; podsjeća da takva regulatorna suradnja i suradnja u izvršenju propisa pomaže u stvaranju jednakih uvjeta za europska poduzeća koja posluju na globalnim tržištima;

97.  naglašava da je za učinkovitu primjenu načela prava tržišnog natjecanja u doba globalizacije nužna međunarodna suradnja; stoga poziva Europsku komisiju da potiče međunarodnu suradnju u pitanjima prava tržišnog natjecanja;

98.  poziva Komisiju da preispita mogućnost da se s još više trećih zemalja sklope sporazumi o tržišnom natjecanju, kojima se omogućuje razmjena informacija među tijelima koja vode istrage na području tržišnog natjecanja; naglašava da sporazum o tržišnom natjecanju koji je nedavno sklopljen sa Švicarskom može služiti kao primjer za buduće sporazume te vrste;

Uloga Europskog parlamenta

99.  ističe činjenicu da je Okvirnim sporazumom predviđena ravnopravnost Parlamenta i Vijeća u pogledu pristupa sastancima i pružanju informacija kod pripreme zakonodavstva ili mekog prava u području politike tržišnog natjecanja;

100.  ističe bitnu ulogu Europskog parlamenta u zastupanju interesa europskih potrošača prikladnom provedbom pravila tržišnog natjecanja;

101.  pozdravlja ulogu Parlamenta kao suzakonodavca u donošenju Direktive o tužbama za naknadu štete za povrede odredaba prava tržišnog natjecanja, a postupke u vezi s njom smatra primjerom za buduću međuinstitucionalnu suradnju u pitanjima prava tržišnog natjecanja;

102.  ponavlja da Komisija mora biti potpuno odgovorna pri osmišljavanju politike tržišnog natjecanja i da mora djelovati na temelju rezolucija Parlamenta;

103.  poziva povjerenicu Komisije da se obveže na često sudjelovanje u sastancima s mjerodavnim odborom (odborima) Parlamenta i radnom skupinom za tržišno natjecanje pri Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku;

104.  smatra da bi u pitanjima politike tržišnog natjecanja Europski parlament trebao imati ovlasti suodlučivanja; izražava žaljenje zbog činjenice što članci 103. i 109. UFEU-a predviđaju samo savjetovanje s Parlamentom; smatra da se taj nedostatak demokracije ne smije tolerirati; predlaže da se on što prije prevlada međuinstitucionalnim sporazumima u području politike tržišnog natjecanja i da se ispravi prilikom sljedeće izmjene Ugovora;

Politički prioriteti Komisije u području tržišnog natjecanja

105.  naglašava ulogu povjerenice za tržišno natjecanje u promicanju zaposlenosti i rasta, jedinstvenog digitalnog tržišta, energetske politike, financijskih usluga, industrijske politike i borbe protiv utaje poreza;

106.  potiče Komisiju da sastavi smjernice i osmisli postupke u okviru Europske mreže za zaštitu tržišnog natjecanja (ECN), osiguravajući učinkovit nadzor nad time pridržavaju li se države članice pravila o državnim potporama pri donošenju poreznih rješenja;

107.  pozdravlja zalaganje Komisije za djelotvornu provedbu pravila tržišnog natjecanja u područjima borbe protiv monopola i kartela, koncentracija i državnih potpora uz istodobno usklađivanje instrumenata tržišnog natjecanja s trendovima na tržištu i istodobno promicanje inovativne kulture tržišnog natjecanja u EU-u i u svijetu;

108.  poziva Komisiju da ocijeni način na koji su se vodili najnoviji predmeti suzbijanja monopola i da se pozabavi formalističkim problemima koji su se pojavili;

109.  poziva Komisiju da na koordiniran način izradi prijedloge u području fiskalne konkurencije i da ih podnese Vijeću;

110.  poziva Komisiju da i dalje jednom godišnje izvješćuje Parlament o razvoju događaja i učincima pri primjeni politike tržišnog natjecanja;

111.  pozdravlja obveze koje je tijekom svojeg saslušanja preuzela povjerenica Komisije, posebno u pogledu buduće suradnje i jačanja odnosa s Europskim parlamentom;

112.  poziva Komisiju da jače potiče aktivnu politiku tržišnog natjecanja kao stup socijalne tržišne ekonomije;

113.  smatra da bi potrošačima i poduzećima ubrzo trebalo staviti na raspolaganje zbirku slučajeva kao pokazatelj stanja u području tržišnog natjecanja;

114.  napominje da postoje trajne nejasnoće u državama članicama u vezi s time smatra li se financiranje europskih potrošačkih centara nezakonitom državnom potporom; zabrinut je što se zbog toga dovodi u pitanje financiranje tih centara; poziva Komisiju da države članice što prije obavijesti o potrebi prijavljivanja takvog financiranja kako bi se zajamčio nastavak pružanja potpore europskim potrošačkim centrima;

115.  poziva Komisiju i države članice da obvežu tijela na svim političkim razinama na strogo pridržavanje propisa o državnim potporama;

116.  poziva na uspostavu zajedničkog tijela u čijem bi sastavu bili predstavnici Parlamenta, Vijeća, Komisije i znanstvenici kako bi se analizirali budući trendovi i daljnji razvoj politike tržišnog natjecanja u sektorima usmjerenima na budućnost, kao što je digitalno gospodarstvo ili energetski sektor;

117.  traži provođenje bezuvjetne analize odgovorne nacionalne porezne politike, posebno u pogledu nepoštene porezne politike te poreznih propisa i iznimki kojima se narušava tržišno natjecanje, kako bi se u budućnosti protiv toga mogle poduzeti učinkovite mjere;

o
o   o

118.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje.

(1) SL L 1, 4.1.2003., str. 1. (2) SL L 61, 5.3.2009., str.1. (3) SL L 349. 5-12-2014., str. 1. (4) SL C 167, 13.6.2013., str.19. (5) SL L 201, 26.7.2013., str. 60. (6) SL C 120, 26.4.2013., str. 22. (7) SL L 24, 29.1.2004., str. 1. (8) SL C 270, 25.10.2008., str. 8. (9) SL C 10, 15.1.2009., str. 2. (10) SL C 72, 26.03.2009., str. 1. (11) SL C 195, 19.8.2009., str. 9. (12) SL C 16, 22.1.2009., str. 1. (13) SL C 6, 11.1.2011., str. 5. (14) SL C 216, 30.7.2013., str. 1. (15) SL C 8, 11.1.2012., str. 4. (16) SL L 7, 11.1.2012., str. 3. (17) SL C 8, 11.1.2012., str. 15. (18) SL L 114, 26.4.2012., str. 8. (19) SL C 153 E, 31.5.2013., str.51. (20) Usvojeni tekstovi, P7_TA (2013) 0026. (21) SL C 184, 22.7.2008., str. 13. (22) Usvojeni tekstovi, P7_TA (2013) 0267. (23) SL L 304, 20.11.2010., str. 47. (24) SL C 304 E, 1.12.2005., str.114. (25) SL C 293 E, 2.12.2006., str.143. (26) SL C 146 E, 12.6.2008., str.105. (27) SL C 87 E, 1.4.2010., str.43. (28) SL C 349 E, 22.12.2010., str.16. (29) SL C 136 E, 11.5.2012., str.60. (30) SL C 239 E, 20.8.2013., str. 97. (31) Usvojeni tekstovi, P7_TA (2013) 0268. (32) Usvojeni tekstovi, P7_TA (2013) 0576. (33) Usvojeni tekstovi, P7_TA (2014) 0079. (34) COM(2014)0449, 9. srpnja 2014.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2015. o Godišnjem izvješću Europske središnje banke za 2013., (2014/2157(INI))

P8_TA(2015)0052 A8-0011/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Europske središnje banke za 2013.,

–   uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 15.,

–  uzimajući u obzir članak 284. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 126. i članak 132. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0011/2015),

A.  budući da je prema prognozi koju su u proljeće 2014. izradile službe Komisije BDP u europodručju, nakon pada od 0,7 % 2012. godine, 2013. pao za 0,4 % i budući da službe Komisije očekuju oporavak i rast BDP-a za 1,2 % u 2014. te za 1,7 % u 2015.; budući da se prema prognozi službi Komisije iz jeseni 2014. smanjio predviđeni rast, uz očekivani porast BDP-a za samo 0,8 % u 2014. i 1,1 % u 2015., uz prevladavajuće negativne rizike;

B.  budući da je prema jesenskoj prognozi nezaposlenost u europodručju porasla s 11,3 % krajem 2012. na 11,9 % krajem 2013. te se 2014. zadržala na visokoj razini;

C.  budući da među državama članicama postoje znatne razlike u stopama nezaposlenosti, koje se kreću u rasponu od 5 % do 26 %; budući da još više stope nezaposlenosti mladih u nekim državama članicama dosežu i 50 %; budući da razlike u stopama nezaposlenosti prouzročuju daljnje gospodarske razlike među državama članicama;

D.  budući da države članice ne bi trebale koristiti uspjeh programa izravnih monetarnih transakcija u smanjenju kamatnih stopa za zaduživanje kao priliku da izbjegnu strukturne reforme usmjerene na poboljšanje potencijala za rast i postizanje srednjoročne fiskalne održivosti; budući da postoji rizik da se zbog trendova u vezi sa zapošljavanjem i smanjenjem siromaštva neće dostići nacionalni ciljevi u okviru strategije Europa 2020.;

E.  budući da je tijekom 2013. Europska središnja banka (ESB) dvaput smanjila ključne kamatne stope, u svibnju i ponovno u studenome, snizivši stopu za glavne operacije refinanciranja na 0,25 %; budući da je, nakon dodatnih mjera monetarne politike najavljenih od početka 2014., stopa za glavne operacije refinanciranja sada 0,05 %, a stopa za novčani depozit -0,20 %;

F.  budući da snižene stvarne kamatne stope nisu dovele ni do lakšeg pristupa kreditima za kućanstva i poduzeća, ni do rasta BDP-a i otvaranja radnih mjesta;

G.  budući da je konsolidirani financijski izvještaj Eurosustava dosegao 2,285 bilijuna EUR krajem 2013., što predstavlja smanjenje za otprilike 25 % tijekom 2013.;

H.  budući da je neutrživa imovina bila najveća komponenta imovine predložene kao kolateral Eurosustava tijekom 2013. obuhvaćajući otprilike 25 % ukupnog iznosa; budući da neutrživi vrijednosni papiri, zajedno s vrijednosnim papirima osiguranim imovinom, čine oko 40 % ukupne imovine predložene kao kolateral;

I.  budući da je prema prognozi službi Komisije iz jeseni 2014. prosječna stopa inflacije u europodručju 2013. godine bila 1,4 %, dakle niža u odnosu na 2012. kada je bila 2,5 %; budući da je od početka 2014. inflacija u europodručju i dalje u padu, s procijenjenom razinom od 0,5 % 2014. i najnižom točkom od 0,3 % u rujnu; budući da se ukupna stopa inflacije mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HIPC) u nekim državama članicama smanjila na 0 % i niže u rujnu 2014. te će i 2015. ostati niža od ciljane razine;

J.  budući da su niske cijene energenata, posebno nafte, bile jedan od glavnih uzročnika smanjenja stopa inflacije u europodručju;

K.  budući da su javna i privatna ulaganja u europodručju i dalje na znatno nižim razinama od onih zabilježenih prije početka krize; budući da je u velikim poduzećima postalo uobičajeno iskorištavati dostupnost jeftinog novca za otkup vlastitih dionica radi interesa pojedinaca umjesto za nova ulaganja; budući da je razmjerni udio ulaganja u BDP-u bio u stalnom padu i prije krize te ga je hitno trebalo povećati;

L.  budući da godišnja stopa rasta monetarnog agregata M3 i dalje pada, pri čemu se smanjila s 3,5 % u prosincu 2012. na 1 % u prosincu 2013.;

M.  budući da je kreditiranje privatnog sektora zašlo još dublje u negativne vrijednosti, s godišnjom stope promjene -2,3 % u prosincu 2013. u odnosu na -0,7 % u prosincu 2012.; budući da je nedostatak kredita za mala i srednja poduzeća u nekim državama članicama jedan od glavnih problema zbog kojih je usporen gospodarski oporavak; budući da je u razdoblju od 2008. i 2013. došlo do pada u kreditiranju malih i srednjih poduzeća (MSP) od oko 35 %; budući da je ključno olakšati dotok kredita MSP-ovima jer zapošljavaju 72 % radne snage u europodručju te su im bruto stope otvorenih novih radnih mjesta veće nego kod velikih poduzeća;

N.  budući da je financijska fragmentacija još uvijek veliki problem te MSP-ovi imaju znatno veće troškove zaduživanja, osobito u onim državama europodručja koje su već zahvaćene teškim gospodarskim uvjetima, što dovodi do poremećaja na jedinstvenom tržištu, usporava oporavak i povećava razlike među državama; budući da bi rezultati sveobuhvatne procjene europskih banaka trebali pozitivno utjecati na trenutačne monetarne politike i na spremnost banaka da pojačaju svoje aktivnosti kreditiranja, posebno aktivnosti kreditiranja realnog gospodarstva;

O.  budući da se veličina bilance Eurosustava kontinuirano smanjivala tijekom 2013., odražavajući činjenicu da su banke vraćale sredstava operacija dugoročnog refinanciranja;

P.  budući da je Upravno vijeće ESB-a u srpnju 2013. odlučilo iznijeti smjernice buduće monetarne politike, navodeći da očekuje da će ključne kamatne stope biti na sadašnjim ili nižim razinama u duljem razdoblju;

Q.  budući da bi pretjerano kreditno posredovanje u bankovnom sektoru vjerojatno prouzročilo slabljenje učinaka mogućeg kvantitativnog ublažavanja u europodručju;

R.  budući da se u članku 282. UFEU-a navodi da je glavni cilj Europskog sustava središnjih banaka (ESSB-a) održati stabilnost cijena; budući da se u članku 127. UFEU-a navodi da ESSB mora podržavati opće ekonomske politike u Uniji ne dovodeći pritom u pitanje taj glavni cilj; budući da se člankom 123. UFEU-a i člankom 21. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i ESB-a nacionalnim središnjim bankama i ESB-u zabranjuje izravna kupnja dužničkih instrumenata koje je izdao EU ili nacionalne javne vlasti ili tijela; budući da je za nekoliko država članica to bio nužan uvjet za stupanje u ekonomsku i monetarnu uniju; budući da je takva kupnja dopuštena samo na sekundarnim tržištima;

Monetarna politika

1.  pozdravlja brzu reakciju ESB-a u vrlo složenim okolnostima i činjenicu da je monetarna politika usmjerena na smanjenje razine stresa na financijskim tržištima u europodručju te na vraćanje povjerenja ulagača u jedinstvenu valutu; pozdravlja spremnost ESB-a da poduzme sve što je potrebno za spas eura; prima na znanje da je došlo do pozitivnog općeg smanjenja prinosa od dugoročnih domaćih obveznica – posebice u najzaduženijim zemljama europodručja – na razinu koja nije zabilježena od početka krize; napominje da niski prinosi nisu doveli do otvaranja novih radnih mjesta i rasta te da to predstavlja prijetnju financijskoj stabilnosti;

2.  napominje da je pribjegavanje glavnim operacijama refinanciranja, srednjoročnim i dugoročnim operacijama refinanciranja s punom raspodjelom po fiksnim kamatnim stopama, instrumentu graničnog kredita, hitnoj pomoći za likvidnost te depozitnom instrumentu ostalo na vrlo visokoj razini tijekom 2013. godine, što upozorava na postojeću narušenost transmisijskog mehanizma monetarne politike i tržišta pozajmljivanja među bankama u europodručju, iako se situacija znatno popravila u usporedbi s prethodnim godinama, što se vidi po stabilizaciji razlika prinosa, postupnoj normalizaciji međubankovnih tržišta i smanjenju neravnoteža sustava TARGET II.;

3.  ohrabren je stabilizacijom razina neravnoteža sustava Target II. tijekom cijele 2013. godine; naglašava da je sustav TARGET II odigrao ključnu ulogu u očuvanju integriteta financijskog sustava europodručja;

4.  i dalje je duboko zabrinut zbog činjenice da je gospodarska aktivnost još uvijek usporena, uz negativan rast BDP-a u europodručju 2013. drugu godinu zaredom, sa slabim rastom BDP-a u prva tri kvartala 2014., i zbog visoke stope nezaposlenosti u mnogim državama članicama europodručja zbog kojih je ugrožena stabilnost europodručja i zbog kojih europski projekt gubi potporu naroda i političku potporu;

5.  naglašava svoju zabrinutost u vezi sa stalnim padom stope inflacije u europodručju od 2011. godine, uz razlike u stopama inflacije među državama članicama; naglašava da trenutačno postoji znatan raskorak između izričitog cilja ESB-a da postigne stopu inflacije ispod, ali blizu 2 % u srednjoročnom razdoblju i trenutačnih stopa inflacije koje su blizu nuli i čak ispod nule u nekoliko država članica europodručja; zabrinut je da bi, kao što je potvrdio predsjednik ESB-a, trenutačni deflacijski trendovi mogli dovesti do narušavanja usidrenosti srednjoročnih i dugoročnih inflacijskih očekivanja;

6.  potvrđuje da je tekući postupak prilagodbe bilance u financijskim i nefinancijskim sektorima, u kombinaciji s visokim stopama nezaposlenosti, nastavio usporavati gospodarsku aktivnost u europodručju 2013.;

7.  pozorno prati moguće rizike deflacije; podsjeća na to da se stopom inflacije blizu nule u europodručju koči učinkovitost monetarne politike; shvaća da ESB razlog vrlo niskoj inflaciji pripisuje kratkoročnim učincima i nada se da će se srednjoročni cilj postići bez deflacijske faze; napominje, međutim, da je ESB dodatno snizio inflacijska očekivanja za 2015. i 2016. (za vrijednost između 0,1 % i 0,2 %);

8.  ističe da će inflacija ispod ciljane razine koja se očekuje u godinama koje slijede utjecati na programe smanjenja duga nekoliko država članica;

9.  ističe da je, s obzirom na daljnje akomodativne politike, kao što je kvantitativno ublažavanje, i imajući na umu trenutačne pravne izazove u vezi s programom OMT, ključno osigurati pravnu jasnoću i sigurnost kako bi se omogućila učinkovita provedba tih instrumenata imajući na umu mišljenje nezavisnog odvjetnika Suda Europske unije Pedra Cruza Villalóna od 14. siječnja 2015. u predmetu C-62/14;

10.  naglašava da su niski troškovi zaduživanja država članica usko povezani s rastom javnih dugova, koji u mnogim slučajevima iznose gotovo 100 % BDP-a ili prelaze tu vrijednost, i upozorava da bi nova kriza mogla dovesti do ponovne procjene rizika na financijskim tržištima;

11.  ističe da u prognozama ESB-a objavljenim 2013. nije predviđen postojeći spoj nultog rasta i vrlo niske inflacije te čak naznaka deflacije; u tom kontekstu poziva na oprezno tumačenje trenutačnih prognoza za jači gospodarski rast i višu inflaciju 2015. i 2016. godine;

12.  vjeruje da loše bilance ne utječu samo na banke, već imaju i negativne šire posljedice na poduzeća i druge sudionike iz privatnog sektora, s obzirom na to da nedostatak kapitala i financijskih sredstava onemogućuje poduzećima da ostanu konkurentna, da rastu i u konačnici da čuvaju i otvaraju radna mjesta;

13.  smatra da je izuzetno važno stvoriti uvjete za oporavak ulaganja u europodručju, kako javnog tako i privatnog, uzimajući u obzir činjenicu da još uvijek nije došlo do povećanja ulaganja usprkos tomu što je ESB nastavio s aktivnostima za očuvanje povoljnih uvjeta financiranja; u tom kontekstu poziva države članice da se posvete temeljnim uzrocima financijske fragmentacije kao što su različite strukture rizika zbog kojih je kreditiranje skuplje u određenim zemljama; nadalje, poziva države članice da provedu odgovarajuće strukturne reforme kako bi se ponovno uspostavilo povoljno poslovno okruženje, prvenstveno provođenjem preporuka za pojedine države;

14.  potiče ESB da u okviru svoje politike širenja bilance razmotri mogućnost kupnje projektnih obveznica EIB-a, kojima se financiraju neka od produktivnijih ulaganja u europodručju, posebno onih projekata koje je Komisija odabrala kao projekte s europskom dodanom vrijednošću nakon analize troškova i koristi, a osobito projekata TEN-T u području energetike i prometa te projekata povezanih s jedinstvenim digitalnim tržištem;

15.  prima na znanje da je predsjednik Draghi u svojem govoru na godišnjem simpoziju središnjih banaka u Jackson Holeu 22. kolovoza 2014. rekao da je potrebno djelovanje s obiju strana gospodarstva, napomenuvši sljedeće: da politike ukupne potražnje moraju biti popraćene nacionalnim strukturnim reformama i politikama; da sa strane potražnje, monetarna politika može i treba imati središnju ulogu, što trenutačno implicira akomodativnu monetarnu politiku na duže vremensko razdoblje; da ima prostora i za to da fiskalna politika uz monetarnu politiku preuzme važniju ulogu uz obvezatno uzimanje u obzir održivosti javnog duga; i da, uz to što je potrebno modernizirati javna ulaganja kako bi se potakla daljnja privatna ulaganja i olakšala provedba strukturnih reformi, treba staviti naglasak i na odgovarajuće mjere fiskalne politike;

16.  slaže se s predsjednikom Draghijem da se postojeća fleksibilnost pravila Pakta o stabilnosti i rastu može upotrijebiti za učinkovitije rješavanje problema slabog oporavka i za to da se napravi mjesta za trošak potrebnih strukturnih reformi;

17.  slaže se s predsjednikom Draghijem da ima prostora za ostvarenje fiskalnih politika koje će pogodovati rastu i za smanjenje poreznog tereta na način koji se ne bi odrazio na proračun;

18.  slaže se s predsjednikom Draghijem da bi komplementarno djelovanje na razini EU-a također bilo potrebno da se zajamči ne samo odgovarajuća zajednička pozicija nego i program za velika javna ulaganja;

19.  napominje da je ESB, uz smanjenje ključnih kamatnih stopa i povećanje operacija refinanciranja, izradio inovativne instrumente poput ciljanih operacija dugoročnijeg refinanciranja (TLTRO) i novih komunikacijskih strategija kao što su smjernice buduće monetarne politike;

20.  smatra da transmisijski mehanizam ne funkcionira dobro i da alati monetarne politike kojima se ESB koristi od početka krize, premda pružaju dobrodošlu pomoć pogođenim financijskim tržištima, ne mogu sami za sebe biti učinkoviti u borbi protiv financijske fragmentacije, u poticanju rasta ili poboljšavanju stanja na tržištu rada; potiče ESB da bolje uskladi svoje politike s potrebama realnog gospodarstva, posebno s obzirom na mala i srednja poduzeća;

21.  smatra da su pozitivni učinci odluka o smanjenju ključnih kamatnih stopa ESB-a ograničeni zbog snažne narušenosti transmisijskog mehanizma monetarne politike; ukazuje na to da vrlo niske kamatne stope mogu poremetiti poslovni sektor i naštetiti štednji građana i mirovinskim programima;

22.  pozdravlja mjere koje je ESB najavio u lipnju 2014. i čiji je cilj poboljšati funkcioniranje transmisijskog mehanizma monetarne politike; primjećuje da se TLTRO-om prvi put uspostavlja veza između zajmova banaka nefinancijskom privatnom sektoru i iznosa refinanciranja koji banke mogu tražiti; nada se da će se nakon rezultata preispitivanja kvalitete imovine povećati upotreba TLTRO-a u europskim bankama i time potaknuti prijenos likvidnosti na realno gospodarstvo;

23.  napominje da je ESB najavio da će kupiti vrijednosne papire pokrivene imovinom i pokrivene obveznice kako bi se TLTRO-om olakšalo kreditiranje; naglašava da takve intervencije na tržištu vrijednosnih papira pokrivenih imovinom moraju biti dovoljno izražene kako bi utjecale na kamatne stope zajmova MSP-ovima i smanjile fragmentaciju te da se moraju provesti na transparentan način kojim se bilanca stanja ESB-a ne izlaže prevelikim rizicima;

24.  naglašava zabrinutost zbog znatne fragmentacije uvjeta kreditiranja za MSP-ove u zemljama europodručja kao i zbog postojećeg raskoraka između stopa financiranja za MSP-ove i onih za veće tvrtke; izričito tvrdi da se mjerama koje je ESB nedavno najavio u cilju poticanja bankovnih zajmova ne rješavaju ti dugotrajni problemi i da bi ESB trebao istražiti temeljne čimbenike zbog kojih je pristup zajmovima za MSP-ove otežan; poziva ESB da istraži postoji li korelacija između tog nerazmjera i koncentracije u bankovnom sektoru;

25.  ističe da se očekuje da će se bilanca stanja ESB-a nakon mjera najavljenih u lipnju i rujnu 2014. približiti veličini s početka 2012.; napominje da taj predviđeni porast iziskuje veliki oprez ESB-a s obzirom na kreditni rizik koji povlači za sobom;

26.  mišljenja je da je bi ukupni iznos implicitnih subvencija pruženih do sada trebalo postupno nadoknaditi u korist poreznih obveznika čim se normaliziraju gospodarski uvjeti;

27.  napominje da je ESB više puta izrazio spremnost na korištenje dodatnim nekonvencionalnim instrumentima tijekom svojeg mandata i na promjene razmjera ili strukture svojih intervencija u slučaju vrlo dugog razdoblja niske inflacije; otvoren je za upotrebu dodatnih nekonvencionalnih mjera, ali ističe da te mjere neće biti dostatne bez odgovarajuće kombinacije fiskalne politike, ulaganja i strukturnih reformi;

28.  naglašava da ne treba precjenjivati učinak postojećih nekonvencionalnih mjera monetarne politike na realno gospodarstvo; naglašava da su te mjere privremene prirode i da je njihov cilj dati državama članicama vremena da konsolidiraju svoju fiskalnu situaciju i provedu potrebne strukturne reforme kako bi se potaknuo gospodarski rast i oporavak tržišta rada;

29.  napominje da se provođenjem nestandardnih monetarnih politika tijekom dužeg vremenskog razdoblja mogu pogoršati poremećaji na tržištu kapitala; traži od ESB-a da pronađe ravnotežu između rizika koji nosi prerano odstupanje od akomodativne monetarne politike te rizika i troškova koji proizlaze iz poremećaja koje takve politike mogu izazvati; stoga traži od ESB-a da prilagodi nestandardne politike kako bi se ograničili takvi poremećaji;

30.  podsjeća na to da se ukupna potražnja ne može potaknuti samo monetarnom politikom, već ona mora biti popraćena odgovarajućim fiskalnim i strukturnim reformama i politikama na nacionalnoj razini;

31.  naglašava da se stabilne stope inflacije, u skladu s ciljem za srednjoročnu stopu koji je odredio ESB, mogu povezati s dinamikom neodrživog privatnog duga, čime se ističe važnost upravljanja imovinskim balonima i rastom kredita čak i kad je stabilnost cijena zajamčena, kao što je pokazalo iskustvo u godinama koje su prethodile krizi;

32.  podsjeća da je neovisnost ESB-a u provedbi monetarne politike, koja je utvrđena u Ugovorima, neophodna za očuvanje stabilnosti cijena, odnosno za zadržavanje inflacije ispod ali blizu 2 %; podsjeća da bi se sve vlade i nacionalna javna tijela također trebali suzdržati od pozivanja ESB-a na djelovanje;

33.  podsjeća da su svi članovi Općeg vijeća ESB-a spremni podržati donesene odluke, koje ostaju povjerljive osim ako se donese ne odluka o njihovoj objavi;

34.  poziva ESB da oslabi svoju ulogu unutar Trojke kako bi potvrdio da ne ovisi o političkim odlukama;

35.  podsjeća da se u članku 127. UFEU-a navodi da ESB, ne dovodeći u pitanje svoj glavni cilj, podržava opće ekonomske politike u Uniji, kao što je ponovljeno u članku 282. UFEU-a; naglašava u tom pogledu važnost monetarnog dijaloga;

36.  naglašava da jasno odvajanje monetarne i fiskalne politike podrazumijeva da monetarna tijela ne bi trebala dodjeljivati subvencije ustanovama koje imaju koristi od pružanja likvidnosti jer takvo pružanje subvencija predstavlja fiskalnu politiku;

37.  ne odobrava činjenicu da je ESB prekoračio svoje ovlasti koje su mu dodijeljene Ugovorima, kao što je vidljivo iz pisama koje je bivši predsjednik ESB-a poslao španjolskoj, talijanskoj i irskoj vladi;

38.  pozdravlja pozitivan korak koji je učinio ESB odlučivši objavljivati sažetke zapisnika sa svojih sastanaka te pozdravlja tu praksu koja će se početi primjenjivati u siječnju 2015.; pozdravlja činjenicu da je Upravno vijeće ESB-a odgovorilo na taj zahtjev koji je Parlament postavio u svim godišnjim izvješćima o ESB-u;

39.  smatra da bi središnje banke diljem svijeta trebale aktivno raditi na tome da se izbjegne bilo kakva politika koja bi prouzročila negativni utjecaj na ostale; napominje da neke središnje banke pozivaju druge središnje banke da prihvate moguća negativna prelijevanja monetarnih politika iako su davno jednostrano provele svoje politike;

40.  vjeruje da najnovije objavljene informacije naglašavaju važnost buduće oprezne upotrebe programa hitne pomoći za likvidnost; naglašava da se ne smije ponovno prihvatiti da se bankovni sektor neke države članice na taj način zaduži u velikom postotku njezinog BDP-a;

41.  potiče ESB da nastavi poboljšavati rodnu politiku pri imenovanjima kako bi se uklonio postojeći jaz; pozdravlja imenovanje Danièle Nouy predsjednicom zaduženom za nadzor europskog bankovnog sektora, posebno zbog njezinih vrijednih postignuća i bogatog životopisa;

42.  vjeruje da bi posvećivanjem više pozornosti rastu i javnim ulaganjima (poput investicijskog paketa od 300 milijardi EUR koji je predložio predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker) moglo upotpuniti politička nastojanja ESB-a da poveća zapošljavanje i rast u Europi;

Financijska stabilnost

43.  pozdravlja činjenicu da je jedinstveni nadzorni mehanizam (SSM), prvi stup bankovne unije, postao potpuno operativan 4. studenoga 2014.; napominje da je taj važan korak u europskoj financijskoj integraciji postignut zahvaljujući uspješnom dovršenju priprema, uključujući procjenu kvalitete imovine; zahvaljuje ESB-u što svojom vjerodostojnošću podržava europski bankovni sustav; naglašava da se nadzorne funkcije i funkcije monetarne politike ESB-a ne smiju prožimati;

44.  napominje da su procjena kvalitete imovine i test otpornosti na stres koje je provelo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) u suradnji sa SSM-om otkrili postojeće osjetljivosti europskog bankovnog sustava; nada se da su u rezultatima na odgovarajući način uzeti u obzir svi rizici kako bi se izbjegla japanizacija europskog bankarstva i davanje kredita bez roka dospijeća koje nije moguće otplatiti;

45.  smatra da je velika odgovornost ESB-a jamčiti da buduće dokapitalizacije banaka budu izvršene pomoću sanacije vlastitim sredstvima kada je pristup tržištima otežan ili onemogućen;

46.  poziva ESB da se u svojem svakodnevnom radu pobrine za potpuno odvajanje monetarne politike i svoje uloge bankovnog nadzora;

47.  naglašava da je cilj SSM-a uspostava povjerenja u bankovni sektor europodručja, a time i financijske stabilnosti; podsjeća da je demokratska odgovornost novog SSM-a prema Parlamentu ključna za vjerodostojnost novog nadzornog sustava; stoga naglašava važnost Međuinstitucionalnog sporazuma između Parlamenta i ESB-a, sklopljenog u studenome 2013., o praktičnim modalitetima provedbe demokratske odgovornosti u okviru SSM-a i važnost njegove potpune provedbe;

48.  podržava ideju da bi se europskim zakonodavstvom trebao napraviti korak prema odvajanju rizičnijih ulagačkih aktivnosti od tradicionalnog bankarstva kako bi sanacija vlastitim sredstvima bila vjerodostojnija i učinkovitija;

49.  smatra da najnoviji testovi otpornosti na stres pružaju jasan prikaz ograničenja trenutačnog međuinstitucijskog ustroja, s obzirom na to da se scenarij deflacije nije razmatrao u tim testovima otpornosti na stres iako postoje stvarni rizici od takve deflacije;

50.  napominje da su, unatoč razmjerno niskoj profitabilnosti, banke europodručja nastavile postojano jačati svoje pozicije kapitala kombinacijom povećanja kapitala i smanjenja imovine ponderirane rizikom te javne podrške; potvrđuje da je u nekoliko slučajeva povećanje kapitala provedeno u kontekstu programa financijske pomoći država članica;

51.  zabrinut je zbog toga što su mnoge banke u europodručju i dalje ovisne o financiranju središnje banke; smatra da je od ključne važnosti uspostaviti dobro reguliranu uniju tržišta kapitala kako bi se smanjila prekomjerna ovisnost gospodarstava europodručja o bankovnom sustavu;

52.  naglašava da se konsolidacijom dobrog upravljanja u bankama povećava povjerenje u bankovni sektor te time pridonosi i financijskoj stabilnosti;

53.  ističe da je trgovanje državnim vrijednosnim papirima i dalje glavni izvor dobiti za banke europodručja, premda je kreditiranje nefinancijskog privatnog sektora još uvijek slabo; smatra da bi trebalo ubrzati tehnički i zakonodavni rad na rizicima povezanima s javnim dugom; poziva ESB da upozori banke koje nastavljaju kupovati državne obveznice dok istodobno smanjuju kreditiranje privatnog sektora;

54.  pozdravlja zakonodavni prijedlog Komisije o strukturnoj reformi bankovnog sektora; primjećuje da su slične reforme već poduzete u nekoliko država članica; poziva ESB na suradnju s ostalim mjerodavnim institucijama u cilju održive strukturne reforme na europskoj razini kojom će se ukinuti subvencije velikim financijskim ustanovama za aktivnosti trgovanja i omogućiti jednaki uvjeti za financijske usluge;

55.  podsjeća da će jedinstveni sanacijski mehanizam (SRM), drugi stup bankovne unije, stupiti na snagu do početka 2015.; ističe da je potrebno nastaviti razvijati treći stup bankovne unije;

o
o   o

56.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskoj središnjoj banci.