Europski parlament,

–  uzimajući u obzir načela politike Unije u području okoliša utvrđena u članku 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a posebno načelo preventivnog djelovanja i načelo da onečišćivač plaća,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja („Barcelonska konvencija”) i njezine protokole,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 91/689/EEZ od 12. prosinca 1991. o opasnom otpadu(1),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije 2000/532/EZ od 3. svibnja 2000. koja zamjenjuje Odluku 94/3/EZ o popisu otpada u skladu s člankom 1. točkom (a) Direktive Vijeća 75/442/EEZ o otpadu i Odluku Vijeća 94/904/EZ o utvrđivanju popisa opasnog otpada u skladu s člankom 1. stavkom 4. Direktive Vijeća 91/689/EEZ o opasnom otpadu(2) (Europski popis otpada),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije 2014/955/EU оd 18. prosinca 2014. o izmjeni Odluke 2000/532/EZ o popisu otpada u skladu s Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(3),

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje koje je Komisija u lipnju 2015. uputila Mađarskoj sa zahtjevom da poveća ekološke standarde na drugom lokalitetu na kojem se nalaze odlagališta jalovine crvenog blata(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ(5) (Direktiva o rudarskom otpadu),

–  uzimajući u obzir Preporuku 2001/331/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o minimalnim kriterijima za inspekcije okoliša u državama članicama(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. studenog 2008. o reviziji Preporuke 2001/331/EZ o minimalnim kriterijima za inspekcije okoliša u državama članicama(7),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”(8) (Sedmi program djelovanja za okoliš),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu(9) (Direktiva o odgovornosti za okoliš),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije 2009/335/EZ od 20. travnja 2009. o tehničkim smjernicama za uspostavljanje financijskog jamstva u skladu s Direktivom 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala(10),

–  uzimajući u obzir Komisijinu studiju izvedivosti o konceptu instrumenta na razini EU-a za podjelu rizika kod industrijskih katastrofa(11),

–  uzimajući u obzir izvješće „Izazovi i prepreke pri provedbi Direktive o odgovornosti za okoliš” (završno izvješće sastavljeno za Glavnu upravu Komisije za okoliš iz 2013. godine),

–  uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji o lekcijama naučenima na temelju katastrofe uzrokovane crvenim blatom pet godina nakon nesreće u Mađarskoj (O-000096/2015 – B8‑0757/2015 i O-000097/2015 – B8‑0758/2015),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je 4. listopada 2010. zbog puknuća spremnika za otpad u Mađarskoj iscurio gotovo jedan milijun kubnih metara izrazito alkalnog crvenog blata, potopivši nekoliko sela, usmrtivši deset i ranivši gotovo 150 osoba te zagadivši velike površine zemlje, uključujući četiri područja obuhvaćena programom NATURA 2000.;

B.  budući da je crveno blato u tom spremniku za otpad prema Direktivi Vijeća 91/689/EEZ bilo opasan otpad;

C.  budući da je u Odluci Komisije 2014/955/EU izričito navedeno da crveno blato treba klasificirati kao opasan otpad ako nema dokaza za suprotno; budući da se ta Odluka primjenjuje od 1. lipnja 2015.;

D.  budući da postoji rizik da je crveno blato ranije možda bilo pogrešno klasificirano kao neopasan otpad i u drugim državama članicama, što je omogućilo izdavanje neodgovarajućih dozvola;

E.  budući da je crveno blato otpad koji nastaje pri vađenju minerala prema Direktivi o rudarskom otpadu, u kojoj se navode sigurnosni zahtjevi za gospodarenje otpadom od vađenja minerala, između ostalog na temelju najboljih raspoloživih tehnika;

F.  budući da postoje ozbiljni ekološki problemi i zbog drugih aktivnosti rudarenja (npr. uporaba cijanida u rudarenju zlata) ili zbog nepravilne obrade opasnog otpada u raznim državama članicama;

G.  budući da je cilj Preporuke 2001/331/EZ jačanje sukladnosti i doprinos dosljednijoj primjeni i provedbi zakonodavstva EU-a o okolišu;

H.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 20. studenog 2008. provedbu zakonodavstva o okolišu u državama članicama opisao kao nepotpunu i nedosljednu i pozvao Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o ekološkim inspekcijama prije kraja 2009. godine;

I.  budući da je u Sedmom programu djelovanja za okoliš navedeno da će EU proširiti zahtjeve u vezi s inspekcijama i nadzorom na veći dio zakonodavstva u području okoliša te dalje razviti kapacitete za potporu inspekcijama na razini EU-a;

J.  budući da je cilj Direktive o odgovornosti za okoliš utvrditi okvir odgovornosti za okoliš koji se temelji na načelu da onečišćivač plaća i da se njome od država članica zahtijeva da potiču odgovarajuće ekonomske i financijske subjekte na razvoj instrumenata i tržišta financijskog jamstva; budući da se u članku 18. stavku 2. od Komisije zahtijeva da Parlamentu i Vijeću prije 30. travnja 2014. podnese izvješće, koje još nije podneseno;

K.  budući da je u izvješću sastavljenom 2013. za Komisiju o provedbi Direktive o odgovornosti za okoliš zaključeno da „prijenos Direktive o odgovornosti za okoliš u nacionalno pravo država članica nije kao rezultat imao jednake uvjete za sve”, već „mješavinu sustava odgovornosti za sprečavanje i otklanjanje štete u okolišu diljem EU-a”;

L.  budući da je Komisija 2010. u svojoj reakciji na katastrofu uzrokovanu crvenim blatom izjavila da će ponovno razmotriti uvođenje usklađenog obveznog financijskog jamstva čak i prije revizije Direktive o odgovornosti za okoliš predviđene za 2014.;

1.  konstatira da je katastrofa uzrokovana crvenim blatom 2010. bila najgora industrijska katastrofa u Mađarskoj i povodom pete obljetnice tog tragičnog događaja odaje počast žrtvama;

2.  potvrđuje brzu i učinkovitu intervenciju nacionalnih tijela u fazi odgovora na krizu te velike napore civilnog društva tijekom te katastrofe neviđenih razmjera;

3.  podsjeća da je Mađarska potaknula uvođenje mehanizma EU-a za civilnu zaštitu i ugostila tim europskih stručnjaka zaduženih za izradu preporuka, među ostalim o tome kako stvoriti optimalna rješenja za uklanjanje i ublažavanje štete;

4.  primjećuje da se katastrofa uzrokovana crvenim blatom može povezati s lošom provedbom propisa EU-a, propustima tijekom inspekcija, nedostacima u relevantnom zakonodavstvu EU-a i radu operatora na predmetnoj lokaciji;

5.  zabrinut je zbog toga što se čini da u posljednjih pet godina ništa nije naučeno s obzirom na to da se nastavlja loše provođenje relevantnog zakonodavstva EU-a i međunarodnih konvencija, da i dalje postoje nedostaci u inspekcijama te da od tada nije riješen gotovo nijedan od nedostataka u relevantnom zakonodavstvu EU-a;

6.  smatra da Direktiva o rudarskom otpadu i Europski popis otpada zaslužuju posebnu pozornost;

7.  zabrinut je jer bi slične lokacije mogle postojati u nekoliko država članica; poziva države članice da se pobrinu za provedbu odgovarajućih inspekcija;

8.  poziva sve države članice koje imaju jalovišta s crvenim blatom da provjere je li crveno blato ispravno klasificirano kao opasno te da što prije preispitaju dozvole izdane na osnovi pogrešne klasifikacije; poziva Komisiju da se pobrine za to da države članice poduzmu odgovarajuće mjere i da shodno tome izvijeste Komisiju, i poziva Komisiju poziva da do kraja 2016. godine objavi izvješće o mjerama koje su države članice poduzele;

9.  smatra da je nužno staviti veći naglasak na sprečavanje katastrofa imajući na umu da su se slični ekološki incidenti dogodili i u drugim državama članicama;

10.  poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore kojima bi se osigurala potpuna provedba i odgovarajuća primjena svih relevantnih propisa EU-a i svih relevantnih međunarodnih konvencija ne samo u pogledu proizvodnje aluminija i ekološki ispravnog gospodarenja crvenim blatom, već i općenito ekološki ispravnog gospodarenja opasnim otpadom;

11.  naglašava da se pri gospodarenju otpadom od vađenja minerala moraju striktno primjenjivati najbolje raspoložive tehnike i poziva na potpuni prelazak na upotrebu tehnologija za suho skladištenje otpada do kraja 2016., pod uvjetom da se zajamči da to istovremeno neće dovesti do onečišćenja zraka ili vode;

12.  poziva Komisiju da stavi veći naglasak na istraživanje i razvoj u pogledu sprečavanja i obrade opasnog otpada;

13.  potiče Komisiju da sastavi smjernice za provođenje testova otpornosti na postojećim rudnicima s velikim jalovištima;

14.  smatra da učinkovito sprečavanje onečišćenja zahtijeva stroga pravila za ekološke inspekcije i odgovarajuće mjere kojima se jamči njihova primjena;

15.  poziva države članice da ojačaju svoja nacionalna tijela za ekološke inspekcije kako bi im se omogućila provedba transparentnih, redovnih i sustavnih kontrola industrijskih kompleksa, između ostalog tako da im osiguraju neovisnost, daju adekvatne resurse, utvrde njihovo jasno područje nadležnosti te promiču bolju suradnju i koordinirano djelovanje;

16.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju nadzor oslanjajući se na postojeće obvezujuće i neobvezujuće instrumente, a izbjegavajući nepotrebno administrativno opterećenje;

17.  ponovno poziva Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o ekološkim inspekcijama kojim se industriji ne nameće dodatno financijsko opterećenje;

18.  potiče Komisiju da proširi obvezujuće kriterije za inspekcije država članica kako bi se obuhvatio širi dio zakonodavstva EU-a u području okoliša te da razvije kapacitete za potporu ekološkim inspekcijama na razini EU-a;

19.  zabrinut je zbog toga što bi znatne razlike među sustavima za preuzimanje odgovornosti u EU-u mogle ugroziti zajedničke standarde i za neke države članice i regije povećati rizik od ekoloških katastrofa i financijskih posljedica koje su s njima povezane;

20.  izražava žaljenje zbog toga što Komisija još nije predala svoje izvješće u skladu s Direktivom o odgovornosti za okoliš; poziva Komisiju da to učini prije kraja 2015. godine;

21.  poziva Komisiju da se tijekom aktualnog preispitivanja Direktive o odgovornosti za okoliš pobrine da se u prijedlogu revizije u potpunosti primjenjuje načelo prema kojem onečišćivač plaća;

22.  potiče Komisiju da istraži kako se Odluka Komisije 2009/335/EZ provodi u državama članicama i jesu li gornje granice za utvrđene instrumente financijskog jamstva dovoljne; potiče Komisiju da predloži usklađeno obvezno financijsko jamstvo;

23.  poziva Komisiju i države članice da zajamče transparentnost financijskih aspekata pri sanaciji posljedica ekoloških katastrofa, uključujući financijsku odštetu pogođenima;

24.  poziva Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša u skladu s odredbama iz Sedmog akcijskog programa za okoliš; poziva Komisiju da to učini prije isteka 2016. godine;

25.  naglašava da je važno uključiti lokalna tijela, građane i civilno društvo u proces odlučivanja o zbrinjavanju opasnog otpada te u planiranje mjera upravljanja rizikom;

26.  poziva nadležna tijela da redovito informiraju javnost o onečišćenju i njegovu mogućem utjecaju na floru i faunu, kao i na zdravlje lokalnog stanovništva;

27.  poziva Komisiju da dodatno razradi koncept instrumenta na razini EU-a za podjelu rizika kod industrijskih katastrofa uz puno poštovanje načela da onečišćivač plaća, a kako bi se obuhvatili mogući troškovi iznad visoke razine obveznog financijskog jamstva;

28.  smatra da bi taj specijalizirani instrument na razini EU-a za podjelu rizika kod industrijskih katastrofa trebao obuhvatiti i sanaciju posljedica starih ekoloških problema koji i dalje predstavljaju opasnost za društvo i za koje, zbog postojećeg pravnog okvira, ne postoje objektivno odgovorne osobe koje bi mogle pokriti troškove sanacije;

29.  ističe važnost suradnje i solidarnosti na razini EU-a u slučaju ekoloških i industrijskih katastrofa;

30.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 377, 31.12.1991., str. 20. (2) SL L 226, 6.9.2000., str. 3. (3) SL L 370, 30.12.2014., str. 44. (4) Europska komisija – informativni članak: paket prekršaja u lipnju: ključne odluke; http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-15-5162_en.htm (5) SL L 102, 11.4.2006., str. 15. (6) SL L 118, 27.4.2001., str. 41. (7) SL C 16 E, 22.1.2010., str. 67. (8) SL L 354, 28.12.2013., str. 171. (9) SL L 143, 30.4.2004., str. 56. (10) SL L 101, 21.4.2009., str. 25. (11) Studija radi ispitivanja izvedivosti osnivanja fonda koji bi pokrivao odgovornost za okoliš i gubitke nastale uslijed industrijskih nesreća, Završno izvješće, Europska komisija, DG ENV, 17. travnja 2013.; http://ec.europa.eu/environment/archives/liability/eld/eldfund/pdf/Final%20report%20ELD%20Fund%20BIO%20for%20web2.pdf