(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2015)0129),

–  uzimajući u obzir članak 115. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8‑0086/2015),

–  uzimajući u obzir članak 59. i članak 50. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0299/2015),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s predloženim izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena Amandman 1 Prijedlog direktive Uvodna izjava 5. (5)  Direktiva 2014/107/EU općenito ima šire područje primjene od Direktive 2003/48/EZ, a njome je predviđeno da u slučajevima preklapanja područjâ primjene prevladava Direktiva 2014/107/EU. Još ima slučajeva u kojima bi se primjenjivala samo Direktiva 2003/48/EZ. Ti su slučajevi posljedica manjih razlika u pristupu između dvije direktive i različitih posebnih izuzeća. Ako u tim ograničenim primjerima područje primjene Direktive 2003/48/EZ ne bi bilo obuhvaćeno područjem primjene Direktive 2014/107/EU, i dalje bi se primjenjivale relevantne odredbe Direktive 2003/48/EZ, što bi rezultiralo dvostrukim standardima izvješćivanja u Uniji. Neznatne prednosti zadržavanja takvog izvješćivanja bile bi manje od troškova. (5)  Direktiva 2014/107/EU općenito ima šire područje primjene od Direktive 2003/48/EZ, a njome je predviđeno da u slučajevima preklapanja područjâ primjene prevladava Direktiva 2014/107/EU. Još ima slučajeva u kojima bi se primjenjivala samo Direktiva 2003/48/EZ. Ti su slučajevi posljedica manjih razlika u pristupu između dvije direktive i različitih posebnih izuzeća. Ako u tim ograničenim primjerima područje primjene Direktive 2003/48/EZ ne bi bilo obuhvaćeno područjem primjene Direktive 2014/107/EU, i dalje bi se primjenjivale relevantne odredbe Direktive 2003/48/EZ, što bi rezultiralo dvostrukim standardima izvješćivanja u Uniji. Iako nije provedena posebna analiza troškova i koristi sustava dvostrukog izvješćivanja, čak ni za privremeno prijelazno razdoblje između dva standarda, razumno je pretpostaviti da bi neznatne prednosti zadržavanja takvog izvješćivanja bile manje od troškova. Amandman 2 Prijedlog direktive Uvodna izjava 11.a (nova) (11a)  Odredbe jednake onima u Direktivi 2003/48/EZ trenutno se primjenjuju zasebnim bilateralnim sporazumima između Unije i pet europskih zemalja koje nisu članice EU-a (Švicarska Konfederacija, Kneževina Lihtenštajn, Republika San Marino, Kneževina Monako i Kneževina Andora), kao i između svake države članice i 12 ovisnih ili pridruženih teritorija (Kanalski otoci, otok Man te ovisna ili pridružena područja Kariba). Važno je da se svi ti bilateralni sporazumi prilagode novim globalnim standardima OECD-a i Direktivi 2014/107/EU. Također je bitno da u postupku prijelaza s postojećeg na novi standard ne nastanu rupe u zakonu ili drugi nedostatci. Iako ima jasan mandat za pregovaranje oko izmjena sporazuma s tih pet europskih zemalja koje nisu članice EU-a, Komisija bi u okviru svoje stručnosti također trebala preuzeti aktivnu ulogu u olakšavanju i promicanju revizije sporazuma država članica s 12 ovisnih ili pridruženih teritorija. Radi jednostavnosti i učinkovitosti Komisija bi, po potrebi te uz izričitu suglasnost država članica, trebala preuzeti vođenje tih pregovora Amandman 3 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 3.a (novi) 3a.  Komisija do 1. srpnja 2016. Vijeću i Europskom parlamentu podnosi izvješće o prijelazu sa standarda izvješćivanja koji se primjenjivao u skladu s Direktivom 2003/48/EZ na novi standard izvješćivanja utvrđen Direktivom 2014/107/EU. U tom su izvješću među ostalim navedeni eventualni rizici za nastanak rupa ili drugih nedostataka pri izvješćivanju koji bi mogli dovesti do prekogranične porezne prijevare i utaje poreza. Izvješćem su također obuhvaćeni povezani postupci revizije zasebnih bilateralnih sporazuma između Unije i pet europskih zemalja koje nisu članice EU-a (Švicarska Konfederacija, Kneževina Lihtenštajn, Republika San Marino, Kneževina Monako i Kneževina Andora), kao i sporazuma između svake države članice i 12 ovisnih ili pridruženih teritorija (Kanalski otoci, otok Man te ovisna ili pridružena područja Kariba). Kako bi bolje pratila situaciju, Komisija do 1. listopada 2017. podnosi izvješće o daljnjem praćenju. Uz izvješće se prema potrebi prilažu zakonodavni prijedlozi.