Rezolucija Europskog parlamenta od 29. listopada 2015. o preporuci Vijeća o uključivanju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada (2015/2820(RSP))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 17. rujna 2015. za preporuku Vijeća o uključivanju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada (COM(2015)0462),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. studenog 2014. o godišnjem pregledu rasta 2015. (COM(2014)0902),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2015. o Europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2015(1).
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) od 9. ožujka 2015. pod nazivom „Godišnji pregled rasta za 2015. i Zajedničko izvješće o zapošljavanju: političke smjernice o zapošljavanju i socijalnim politikama”(2),
– uzimajući u obzir svoje stajalište od 8. srpnja 2015. o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama politika zapošljavanja država članica(3),
– uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda br. 3/2015 pod naslovom „Jamstvo za mlade EU-a: poduzeti su prvi koraci, no rizici u provedbi tek predstoje”,
– uzimajući u obzir izvješće Europske mreže za socijalnu politiku pod naslovom „Integrirana potpora za dugotrajno nezaposlene: studija o nacionalnim politikama”,
– uzimajući u obzir pitanje upućeno Vijeću o uključivanju dugotrajno nezaposlenih na tržište rada (O-000121/2015 – B8-1102/2015),
– uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,
– uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da se zbog gospodarske krize i njezinih posljedica dugotrajna nezaposlenost od 2007. udvostručila i čini polovicu ukupne nezaposlenosti, tj. više od 12 milijuna ljudi, što je 5 % radno aktivnog stanovništva EU-a; budući da 2014. više od 60 % dugotrajno nezaposlenih nije radilo barem dvije uzastopne godine;
B. budući da se stope dugotrajne nezaposlenosti izrazito razlikuju od jedne države članice do druge i kreću se od 1,5 % u Austriji do 19,5 % u Grčkoj; budući da su države članice s najvišim stopama dugotrajne nezaposlenosti Italija, Portugal, Slovačka, Hrvatska, Španjolska i Grčka; budući da se mora ubrzati gospodarski oporavak jer trenutačno ne daje dovoljan poticaj znatnom smanjenju visoke strukturne nezaposlenosti;
C. budući da je zbog neevidentiranja velikog dijela dugotrajno nezaposlenih osoba te metodoloških nedostataka u vezi sa prikupljanjem podataka stvarno stanje lošije nego što ga prikazuje službena statistika;
D. budući da dugotrajna nezaposlenost često vodi siromaštvu, nejednakosti i društvenoj isključenosti te neproporcionalno pogađa ugrožene skupine ljudi koje su na tržištu rada u nepovoljnom položaju;
E. budući da dugotrajna nezaposlenost sve više udaljava ljude od tržišta rada zbog gubitka vještina i kontakta sa stručnim mrežama te gubitka radnog ritma, a može dovesti do sve veće isključenosti iz društva, napetosti u obitelji i osjećaja otuđenosti; budući da se svake godine petina dugotrajno nezaposlenih osoba obeshrabri i postane neaktivna zbog neuspješne potrage za poslom;
F. budući da su posljedice dugotrajne nezaposlenosti posebno ozbiljne u kućanstvima u kojima su svi članovi nezaposleni, što često vodi niskim obrazovnim postignućima, odvojenosti od „svijeta rada”, većim mentalnim i zdravstvenim tegobama, društvenoj isključenosti i, u najgorim slučajevima, siromaštvu koje se prenosi s koljena na koljeno;
G. budući da razdoblja dugotrajne nezaposlenosti često imaju negativne dugotrajne posljedice na mogućnost zapošljavanja, napredovanje u karijeri, profil zarade i mirovinu („učinci s trajnim posljedicama”);
H. budući da dugotrajna nezaposlenost predstavlja velik društveni trošak zbog traćenja vještina i povećanja rashoda za socijalne doprinose uz već postojeće nefinancijske troškove koji se očituju kao gubitak samopouzdanja velikog broja ljudi koji ne dostižu svoj osobni potencijal i gubitak društvene kohezije;
I. budući da trajno visoka razina dugotrajne nezaposlenosti ugrožava postizanje glavnih ciljeva strategije Europa 2020., među ostalim i cilja 75-postotne zaposlenosti u dobnoj skupini od 20 do 64 godine kao i cilja da se za barem 20 milijuna smanji broj ljudi koji žive u siromaštvu i trpe socijalnu isključenost ili im od toga prijeti opasnost;
J. budući da su održavanje vještina u slučaju gubitka posla te obrazovanje, osposobljavanje i ponovno učenje vještina kojima se predviđaju buduće potrebe važan element u izbjegavanju i rješavanju problema dugotrajne nezaposlenosti;
K. budući da je ta preporuka slična Jamstvu za mlade; budući da je potrebno izvući pouku iz prvih iskustava s provedbom Jamstva za mlade;
1. pozdravlja inicijativu Komisije da predloži preporuku Vijeća o uključivanju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada; ističe da se ranijim objavljivanjem prijedloga i postizanjem konsenzusa u Vijeću mogla djelomično spriječiti dugotrajna nezaposlenost kojoj danas svjedočimo; izražava zabrinutost što preporuka Vijeća možda neće biti dovoljna za brzo rješavanje stanja dugotrajno nezaposlenih te potiče države članice da se pozabave tim problemom;
2. podržava tri glavne sastavnice prijedloga: (i) znatno povećati stopu evidentiranja dugotrajno nezaposlenih pri službama za zapošljavanje s ciljem obuhvaćanja svih dugotrajno nezaposlenih; (ii) procijeniti pojedinačni potencijal i potrebe dugotrajno nezaposlenih te njihove sklonosti tipu posla tijekom prvih 18 mjeseci nezaposlenosti; i (iii) ponuditi prilagođen, uravnotežen i sveobuhvatan sporazum o uključivanju na tržište rada između dugotrajno nezaposlenih osoba i angažiranih službi najkasnije 18 mjeseci nakon gubitka posla; međutim, naglašava da bi se pojedinačna procjena trebala provesti prije roka od 12 mjeseci od gubitka posla kako bi se zajamčilo primjenjivanje sporazuma o uključivanju na tržište rada tijekom prvih 18 mjeseci nezaposlenosti; ustraje u tome da bi, u slučajevima kada je to izvedivo, tim pristupom od tri koraka u cijeli postupak trebalo uključiti i aktere koji nisu državne institucije, kao što su nevladine udruge koje rade s dugotrajno nezaposlenima;
3. naglašava da je potrebno doprijeti do svih dugotrajno nezaposlenih, uključujući i one koje nisu evidentirani, a ne samo do osoba nezaposlenih 18 mjeseci ili duže; smatra da je od ključne važnosti da se politike država članica usmjerene na kratkotrajnu nezaposlenost (kraću od 12 mjeseci) i nezaposlenost mladih (uključujući Jamstvo za mlade) jednostavno podudaraju s politikama s ciljem rješavanja dugotrajne nezaposlenosti;
4. podupire poziv na blisku suradnju i učinkovitu koordinaciju svih strana koje se bave ponovnim uključivanjem dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada (uključujući i organizacije civilnog društva, ako je to primjenjivo) te osnivanje ureda po načelu „sve na jednom mjestu” u kojima o nezaposlenoj osobi brigu vodi jedan referent („jedinstvena kontaktna točka”), a da se taj pokušaj ponovnog uključivanja na tržište rada ne prekine ako se nezaposlenoj osobi promijeni režim naknada;
5. naglašava da je potreban pojedinačan pristup procjeni sposobnosti i potreba dugotrajno nezaposlenih osoba u kontekstu njihova ponovnog uključivanja na tržište rada kojim bi se poštovala njihova trenutačna prava i uzela u obzir njihova šira osobna situacija te potrebe koje proistječu iz nje; naglašava da je potreban dovoljan broj visokokvalificiranih zaposlenika koji bi mogli ponuditi pojedinačan pristup raznovrsnoj skupini dugotrajno nezaposlenih osoba;
6. prima na znanje preporuku da se uvede pismeni i sveobuhvatni sporazum o uključivanju na tržište rada u kojem se točno navode prava i obveze i nezaposlenih osoba i nadležnih tijela koja predstavljaju referenti i tako postavljaju jasna očekivanja za sve uključene strane, koji je pošten prema nezaposlenim osobama te koji poštuje njihove osobne kvalifikacije i prava radnika; poziva na redovno obnavljanje tog sporazuma;
7. smatra da je ključno da programi za ponovno uključivanje dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada budu usmjereni na potrebe tržišta rada i osmišljeni u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima; poziva države članice da motiviraju poslodavce, pa i u duhu korporativne društvene odgovornosti, te da aktivno počnu nuditi slobodna radna mjesta dugotrajno nezaposlenima i, kad je to potrebno, imenuju mentore koji bi pomogli u ponovnom uključivanju dugotrajno nezaposlenih u radno okruženje; poziva službe za zapošljavanje država članica da pomognu malim i srednjim poduzećima u omogućivanju provedbe takvih mentorskih programa; podsjeća da dugotrajno nezaposlenim osobama nisu potrebna samo radna mjesta, već i sveobuhvatno savjetovanje i priprema za uspješno ponovno uključivanje na tržište rada;
8. poziva države članice da jednakim nacionalnim financiranjem poprate sredstva koja za njihove nacionalne politike izdvaja Europska unija, posebno putem Europskog socijalnog fonda, kako bi se mogle uhvatiti u koštac s dugotrajnom nezaposlenošću; ističe da proračunska ograničenja s kojima se suočavaju neke države članice (pogotovo one u kojima se provode programi gospodarske prilagodbe) ne smiju spriječiti brzu provedbu preporuke; poziva Komisiju da istraži mogućnosti brzog pristupa sredstvima EU-a i da, ako je to moguće, osigura dodatna sredstva, kao što je bio slučaj s Inicijativom za zapošljavanje mladih; ističe da je mnogim državama članicama potrebno dodijeliti dovoljna sredstva za jačanje administrativnih kapaciteta službi za zapošljavanje;
9. posebno poziva na poboljšanje financijskih i administrativnih kapaciteta javnih službi za zapošljavanje kako bi se zajamčila njihova ključna uloga u provedbi ovog prijedloga;
10. poziva Komisiju i države članice da procijene kako bi mogle podržati posebne programe praktičnog radnog osposobljavanja te planove poslovnog razvoja ulaganja kojima su se otvorila održiva kvalitetna radna mjesta za dugotrajno nezaposlene;
11. naglašava da je za učinkovitu provedbu preporuke od temeljne važnosti bliska suradnja Komisije s državama članicama, a na nacionalnoj razini suradnja između (sektorskih) socijalnih partnera, organizacija civilnog društva koje predstavljaju nezaposlene, lokalnih i regionalnih tijela, javnih i privatnih službi za zapošljavanje, pružatelja socijalne i zdravstvene skrbi, lokalnih i regionalnih ustanova za obrazovanje i osposobljavanje, kao i aktivna uključenost poslodavaca kako bi se bolje razumjeli poslovni zahtjevi i potrebe;
12. podsjeća na svoje stajalište o odluci Vijeća o smjernicama politika zapošljavanja država članica u kojem se ustraje na konkretnim mjerama za zaštitu dugotrajno nezaposlenih od društvene isključenosti i njihovo ponovno uključivanje na tržište rada uz propisno poštovanje Ugovora;
13. poziva države članice da uzmu u obzir regionalne različitosti, uključujući razlike između urbanih i ruralnih područja, kada budu osmišljavale nacionalne pristupe rješavanju dugotrajne zaposlenosti;
14. pozdravlja prijedlog Komisije da se preko Europskog semestra i Odbora za zapošljavanje uspostavi multilateralni nadzor provedbe preporuke; ustraje u tome da taj nadzor mora biti temeljit i, ako bude potrebno, popraćen naputcima u preporukama po državama članicama; poziva Komisiju da olakša procese uzajamnog učenja kojima se povezuju države članice s visokim stopama dugotrajne nezaposlenosti s državama članicama koje su bile uspješne u brzom ponovnom uključivanju (dugotrajno) nezaposlenih na svoja tržišta rada;
15. poziva ministre rada i socijalnih pitanja da uzmu u obzir stavove Parlamenta prije postizanja dogovora o preporuci;
16. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću.