Rezolucija Europskog parlamenta od 21. svibnja 2015. o Zimbabveu: slučaj borca za ljudska prava Itaija Dzamare (2015/2710(RSP))

P8_TA(2015)0210 RC-B8-0465/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Zimbabveu, posebno rezoluciju od 7. veljače 2013.(1),

–  uzimajući u obzir lokalne izjave EU-a o otmici Itaija Dzamare od 11. ožujka 2015. i 9. travnja 2015.,

–  uzimajući u obzir deklaraciju potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, u ime EU-a, od 19. veljače 2014. o preispitivanju odnosa EU-a i Zimbabvea;

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/98/ZVSP od 17. veljače 2014.(2) i 2015/277/ZVSP od 19. veljače 2015.(3) o izmjeni Odluke 2011/101/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Zimbabvea,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Ureda visokog predstavnika za ljudska prava (OHCHR) od 18. siječnja 2013. o najnovijim napadima na borce za ljudska prava koji su se dogodili prije izbora,

–  uzimajući u obzir Globalni politički sporazum koji su 2008. potpisale tri glavne političke stranke, ZANU PF, MDC-T i MDC,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća Europske unije od 23. srpnja 2012. o Zimbabveu i Provedbenu odluku Vijeća 2012/124/ZVSP od 27. veljače 2012.(4) o mjerama ograničavanja protiv Zimbabvea,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda od 27. lipnja 1981., koju je Zimbabve ratificirao,

–  uzimajući u obzir Ustav Zimbabvea,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je 9. ožujka 2015. u predgrađu Hararea pet nepoznatih naoružanih muškaraca navodno otelo Itaija Dzamaru, istaknutog zimbabveškog aktivista za ljudska prava, vođu pokreta Occupy Africa Unity Square (zauzmimo Trg afričkog jedinstva) i suparnika predsjednika Mugabea; budući da se do danas ne zna gdje se on nalazi te vlada velika zabrinutost za njegovu sigurnost i zaštitu njegovih prava;

B.  budući da je u mjesecima prije otmice Itai Dzamara vodio brojne mirne prosvjede protiv pogoršanja političke i gospodarske situacije u Zimbabveu; budući da je dva dana prije otmice na političkom skupu koji je organizirala opozicijska stranka Pokret za demokratsku promjenu (Movement for Democratic Change – Tsvangirai, MDC-T) Itai Dzamara održao govor i pozvao na masovne prosvjede protiv sve veće represije i pogoršanja gospodarske situacije u zemlji te tražio od predsjednika Mugabea da podnese ostavku i zahtijevao reforme izbornog sustava;

C.  budući da se dosad vlada nije izjasnila u vezi s nestankom Itaija Dzamare, zbog čega se u javnosti pojavila sumnja da je možda za to odgovorna država; budući da vladajuća stranka ZANU-PF negira da je došlo do njegova prisilnog nestanka i tvrdi da su ga izrežirale opozicijske stranke;

D.  budući da se presudom Visokog suda od 13. ožujka 2015. nalaže vlastima Zimbabvea da pokrenu potragu za Itaijem Dzamarom i da Sud izvještavaju o napretku svaka dva tjedna, sve dok se ne utvrdi njegovo boravište; budući da su vlasti, nadležne za postupanje po nalogu Visokog suda, taj nalog ignorirale i da državne vlasti trebaju poštovati spomenutu presudu;

E.  budući da su pristaše vladajuće stranke ZANU-PF i uniformirani policijski službenici nekoliko puta napali Itaija Dzamaru; budući da je u studenom 2014. oko 20 uniformiranih policajaca Itaiju Dzamari stavilo lisice i tuklo ga dok se nije onesvijestio te da su napali i njegova odvjetnika Kennedyja Masiyea;

F.  budući da je 27. travnja 2015. nakon sudjelovanja u povorci potpore nestalom Itaiju Dzamari u Harareu pritvoreno 11 osoba; budući da su aktivisti bili uhićeni i zadržani šest sati;

G.  budući da se nakon njegove otmice njegova supruga Sheffra Dzamara obratila Visokom sudu u Harareu kako bi se policiju i Središnju obavještajnu organizaciju prisililo da počnu tražiti njezina supruga; budući da su tijekom saslušanja policija i Središnja obavještajna organizacija izjavili da ne znaju boravište Itaija Dzamare; budući da je početkom travnja Sheffra Dzamara izjavila da je neprekidno nadziru četvorica nepoznatih muškaraca te da strahuje za vlastiti život;

H.  budući da se u Zimbabveu pogoršava situacija u pogledu ljudskih prava i demokracije te se stalno izvještava o uznemiravanju i kršenju ljudskih prava boraca za ljudska prava, novinara i pripadnika civilnog društva u Zimbabveu;

I.  budući da policija često zloupotrebljava važeće zakone, na primjer Zakon o javnom redu i sigurnosti te Zakon o pristupu informacijama i zaštiti privatnosti, kako bi zabranila zakonite javne susrete i okupljanja;

J.  budući da su sloboda okupljanja, udruživanja i izražavanja ključne komponente svake demokracije;

K.  budući da je u veljači 2015. EU nastavio pružati pomoć Zimbabveu u iznosu od 234 milijuna EUR u okviru Nacionalnog okvirnog programa kojim se Zimbabveu želi pomoći da postane demokratičnija i naprednija zemlja, a istodobno je Europsko vijeće odlučilo Zimbabveu potvrditi neke od sankcija; budući da samo predsjednik Robert Mugabe, njegova supruga i jedno poduzeće iz obrambenog sektora podliježu zamrzavanju imovine i zabrani putovanja; budući da je i dalje na snazi embargo EU-a na oružje;

L.  budući da je 16. ožujka 2013. referendumom usvojen novi Ustav u kojem se navodi cilj čišćenja u politici, no u praksi se sporo napreduje te je stanje ljudskih prava i dalje osjetljivo;

1.  snažno osuđuje nestanak borca za ljudska prava Itaija Dzamare i poziva na njegovo hitno i bezuvjetno oslobađanje;

2.  poziva vladu Zimbabvea da poduzme sve mjere potrebne za pronalazak Itaija Dzamare i da sve odgovorne privede pravdi; poziva vladu da u potpunosti poštuje nalog Visokog suda kojim joj se nalaže da traži Itaija Dzamaru;

3.  poziva vlasti Zimbabvea da zajamče sigurnost njegove supruge i obitelji te njegovih kolega i pristaša;

4.  duboko je zabrinut zbog izvješća organizacija za ljudska prava o sve većem političkom nasilju i uznemiravanju političke opozicije te zbog oštrih ograničenja i zastrašivanja s kojima se suočavaju borci za ljudska prava, koje često pretuče policija te ih uhićuje pod lažnim optužbama; žali zbog toga što je od zadnjih izbora i donošenja novog Ustava 2013. postignut mali napredak u pogledu vladavine prava, a posebno u području reforme ljudskih prava;

5.  potiče vlasti Zimbabvea da istraže navode o prekomjernoj uporabi sile i drugim kršenjima ljudskih prava koja provode policijski i državni službenici, te da ih pozove na odgovornost;

6.  podsjeća da je vlada Zimbabvea općenito odgovorna za jamčenje sigurnosti svih svojih građana; poziva vlasti Zimbabvea da provedu odredbe Opće deklaracije o ljudskim pravima, Afričke povelje o ljudskim pravima i pravima naroda te regionalne instrumente za ljudska prava koje je Zimbabve ratificirao;

7.  podsjeća na to da se Zimbabve na temelju Globalnog političkog sporazuma obvezao zajamčiti da će njegovo zakonodavstvo te njegovi postupci i prakse biti u skladu s međunarodnim načelima ljudskih prava i zakonima o ljudskim pravima, uključujući slobodu okupljanja, udruživanja i izražavanja;

8.  prima na znanje osnivanje zimbabveške Komisije za ljudska prava, no zabrinut je zbog toga što joj nije dodijeljena značajnija uloga u okviru koje bi mogla djelovati neovisno i ispuniti svoje ciljeve u pogledu gorućih pitanja povezanih s ljudskim pravima s kojima se zemlja suočava;

9.  stoga poziva na usredotočeno djelovanje međunarodne zajednice, posebno Južnoafričke razvojne zajednice (SADC); smatra da ta regionalna organizacija treba imati važnu ulogu kao jamac Globalnog političkog sporazuma te inzistirati, između ostalog, na provedbi sporazuma, a posebno njegova članka 13., kako bi se zajamčilo nepristrano djelovanje policije i drugih snaga sigurnosti;

10.  poziva vladu Zimbabvea i predsjednika Mugabea da poštuju svoje međunarodne obveze i odredbe međunarodnih ugovora koje je Zimbabve potpisao te da zajamče poštovanje vladavine prava i ostvarenje građanskih i političkih prava;

11.  traži od EU-a da na temelju članka 8. Sporazuma iz Cotonoua ojača svoj politički dijalog o ljudskim pravima, a posebno da potiče vladu da stavi izvan snage ili na odgovarajući način izmijeni Zakon o javnom redu i sigurnosti te Zakon o pristupu informacijama i zaštiti privatnosti kako bi se okončala njihova zloupotreba;

12.  žali zbog toga što u privremenom sporazumu o gospodarskom partnerstvu sklopljenom s četiri istočno- i južnoafričke zemlje, uključujući Zimbabve, ne postoji snažna i izvršiva klauzula o ljudskim pravima;

13.  primjećuje ukidanje sankcija o čemu je EU donio odluku i podupire ciljane mjere protiv predsjednika i njegove supruge koje i dalje ostaju na snazi, te embargo na oružje, što je odgovor na političku situaciju i stanje ljudskih prava u Zimbabveu;

14.  smatra da su promicanje demokracije te zaštita ljudskih prava i vladavina prava od ključne važnosti ako Zimbabve želi postati slobodna i napredna zemlja;

15.  poziva Delegaciju EU-a- u Harareu da nastavi pružati pomoć Zimbabveu kako bi se poboljšalo stanje u području ljudskih prava; ustraje u tome da EU mora zajamčiti da se sredstvima za razvoj koja se dodjeljuju Zimbabveu učinkovito zadovoljavaju potrebe stanovništva, posebno preko organizacija civilnog društva, te da se provode političke i gospodarske reforme koje EU financira;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, ESVD-u, vladi i parlamentu Zimbabvea, vladama Južnoafričke razvojne zajednice, Komisiji Afričke unije, Panafričkom parlamentu, Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a i glavnom tajniku Commonwealtha.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0059. (2) SL L 50, 20.2.2014., str. 20. (3) SL L 47, 20.2.2015., str. 20. (4) SL L 54, 28.2.2012., str. 20.

Rezolucija Europskog parlamenta od 21. svibnja 2015. o teškom položaju izbjeglica iz etničke skupine Rohingya, uključujući masovne grobnice na Tajlandu (2015/2711(RSP))

P8_TA(2015)0211 RC-B8-0469/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Burmi/Mjanmaru i etničkoj skupini Rohingya, a posebno rezolucije od 20. travnja 2012.(1), 13. rujna 2012.(2), 22. studenog 2012.(3) i 13. lipnja 2013.(4) te svoju Rezoluciju od 23. svibnja 2013. o ponovnoj uspostavi pristupa Mjanmara/Burme općim carinskim povlasticama(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2009. o stanju burmanskih izbjeglica na Tajlandu(6),

–  uzimajući u obzir izjavu visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) od 6. svibnja 2015. o masovnim grobnicama etničke skupine Rohingya na Tajlandu,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR) iz 1966. godine,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin Protokol iz 1967. godine,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Zajednice naroda jugoistočne Azije o ljudskim pravima, a osobito njezine stavke 13., 15., 16. i 18.,

–  uzimajući u obzir apel Ureda visokog povjerenika UN-a za izbjeglice od 15. svibnja 2015. upućen regionalnim vladama da provode akcije traganja i spašavanja, u kojem je upozoreno na „moguću humanitarnu katastrofu”,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se procjenjuje da se u eskalirajućoj regionalnoj krizi tisuće pripadnika etničke skupine Rohingya i drugih izbjeglica još uvijek nalaze na brodovima u Andamanskom moru i tjesnacu Malacca, neke od kojih su trgovci ljudima ostavili s malo hrane i vode, te da ih se tjera natrag na more kada njihovi brodovi uplove u teritorijalne vode;

B.  budući da je 1. i 4. svibnja 2015. vojna policija pronašla tijela barem 30 muslimana pripadnika etničke skupine Rohingya u kampu za koji se sumnja da služi za trgovinu ljudima u okrugu Sadao u pokrajini Songkhla, nedaleko od tajlandsko-malezijske granice; budući da je nekoliko dana kasnije pronađen još jedan kamp s najmanje još pet grobova;

C.  budući da se etničku skupinu Rohingya i dalje proganja i diskriminira te proizvoljno lišava njihova burmanskog/mjanmarskog državljanstva, pri čemu ostaju bez ikakva državljanstva; budući da je burmanska vlada 1. travnja 2015. poništila njihove privremene osobne karte, čime im je oduzela glasačko pravo; budući da se zločini i okrutnosti kojima su izloženi i dalje uglavnom ne kažnjavaju;

D.  budući da pripadnici skupine Rohingya u velikom broju napuštaju Burmu/Mjanmar otkad su u nasilju koje je izbilo 2012. razorena čitava naselja i otkad su u njemu stotine izgubile živote; budući da su mnogi od onih koji su pobjegli pali u ruke bandama koje trguju ljudima u Benegalskom zaljevu;

E.  budući da se prema periodičkom izvješću UNHCR-a od 8. svibnja 2015. nekih 25 000 Rohingya i Bangladešana ukrcalo na krijumčarske brodove od siječnja do ožujka 2015.; budući da je to gotovo dvostruko veći broj ljudi u usporedbi s onima koji su to učinili u istom razdoblju 2014. godine;

F.  budući da je nekoliko tisuća pripadnika etničke skupine Rohingya pobjeglo brodovima od progona i budući da su stotine izgubile živote u brodolomima ili zato što ih se prisilno vraća na more;

G.  budući da su se trgovci ljudima usmjerili na pomorske putove otkad su pojačane mjere suzbijanja njihova djelovanja; budući da je u porastu broj migranata koje trgovci ljudima ostavljaju na pučini;

H.  budući da trgovci ljudima, a u nekim slučajevima čak i korumpirane lokalne tajlandske vlasti, i dalje krijumčare tisuće pripadnika skupine Rohingya i drugih migranata preko Tajlanda i iz drugih zemalja regije, te ih drže zatočenima u nehumanim uvjetima u kampovima u džungli na jugu Tajlanda, gdje ih njihovi otmičari muče, izgladnjuju i tuku na smrt kako bi iznudili otkupninu od njihovih obitelji i rodbine, ili ih prodaju u ljudsko roblje;

I.  budući da je UNHCR pozvao na zajednički odgovor na otkrivene masovne grobnice etničke skupine Rohingya na Tajlandu, apelirajući na zemlje regije da tješnje surađuju na mjerama suzbijanja krijumčarenja i trgovine ljudima, nudeći pritom zaštitu žrtvama;

J.  budući da se o stanju etničke skupine Rohingya nije raspravljalo na nedavnom 26. sastanku na vrhu ASEAN-a, održanom od 26. do 28. travnja 2015. u Maleziji;

K.  budući da je od 2010. do 2015. Glavna uprava Komisije za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu (ECHO) dostavila oko 57,3 milijuna EUR u humanitarnoj pomoći ugroženim osobama u pokrajini Rakhine; budući da ECHO 2015. financira projekte diljem pokrajine Rakhine kako bi se pružila najosnovnija pomoć etničkoj skupini Rohingya u sjevernim gradovima, uključujući hranu i ishranu, osnovne zdravstvene usluge i nabavu drugih osnovnih kućanskih potrepština, te kako bi se pružila podrška stanovništvu koje je raseljeno od 2012. godine;

L.  budući da je ECHO od 2013. dodijelio 325 000 EUR Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM) za nabavu hrane, osnovnih kućanskih potrepština, za zdravstvenu skrb i zaštitu otprilike 3 000 muškaraca, žena i djece koji pripadaju skupini Rohingya i koji su pritvoreni na Tajlandu;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog teškog položaja izbjeglica iz etničke skupine Rohingya i trenutačne humanitarne krize na otvorenom moru i u teritorijalnim vodama između Mjanmara, Bangladeša, Tajlanda i Indonezije te je zapanjen je otkrićima koja su uslijedila nakon nedavne ekshumacije desetaka tijela iz masovnih grobnica u blizini kampova za trgovinu ljudima u južnom Tajlandu; izražava sućut obiteljima žrtava;

2.  poziva tajlandske vlasti da provedu hitne, cjelovite i odlučne kaznene istrage o masovnim grobnicama muslimana Rohingya i da se, po potrebi uz pomoć UN-a, pobrinu da odgovorne osobe budu izvedene pred lice pravde;

3.  pozdravlja činjenicu da je tajlandska vlada priznala problem trgovanja ljudima na Tajlandu i u regiji te sudjelovanje određenih korumpiranih dužnosnika vlasti u krijumčarenju ljudi; poziva tajlandsku vladu i njezine dužnosnike da obustave svaki vid suradnje sa zločinačkim skupinama koje trguju pripadnicima skupine Rohingya i ostalim migrantima na Tajlandu;

4.  poziva sve zemlje regije da ojačaju suradnju na mjerama za suzbijanje krijumčarenja i trgovanja ljudima, nudeći pritom zaštitu žrtvama; ističe da ASEAN u tom pogledu može imati važnu ulogu; potiče vlade država iz regije da sudjeluju na skorašnjem regionalnom sastanku na temu stanja migranata, koji će se održati u Bangkoku na Tajlandu 29. svibnja 2015.; pozdravlja izradu nacrta Konvencije ASEAN-a protiv trgovanja ljudima, a posebno ženama i djecom (ACTIP), koju bi tijekom 2015. trebali poduprijeti čelnici ASEAN-a;

5.  poziva sve zemlje u regiji da potpišu i ratificiraju Konvenciju UN-a o statusu izbjeglica i da tražiteljima azila iz skupine Rohingya ponude barem privremenu zaštitu, te da istovremeno podrže burmansku vladu u pronalaženju dugoročnih i pravičnih rješenja temeljnih uzroka tih događaja;

6.  nadalje poziva vladu Burme/Mjanmara da promijeni svoju politiku i poduzme sve potrebne mjere za okončanje progona i diskriminacije manjinske skupine Rohingya; ponavlja svoj prijašnji poziv da se izmijeni ili stavi izvan snage Zakon o državljanstvu iz 1982. kako bi etnička skupina Rohingya dobila jednak pristup burmanskom državljanstvu;

7.  pozdravlja jako zakašnjelu izjavu glasnogovornika oporbene stranke Aung San Suu Kyije, Nacionalne ligu za demokraciju (NLD), od 18. svibnja 2015. da bi vlada Burme/Mjanmara trebala dati državljanstvo manjini Rohingya;

8.  potiče čelnike Indonezije, Malezije i Tajlanda da proglase spašavanje života bespomoćnih migranata i izbjeglica na brodovima u Bengalskom zaljevu i u Andamanskom moru glavnim prioritetom te pozdravlja priopćenje Malezije i Indonezije od 20. svibnja 2015. da će pružiti privremeno utočište migrantima koje pronađu na moru;

9.  pozdravlja pomoć koju Europska unija i međunarodne organizacije poput UNHCR-a pružaju etničkoj skupini Rohingya u Mjanmaru/Burmi i na Tajlandu te humanitarnu pomoć EU-a interno raseljenim osobama u pokrajini Arakan/Rakhine, pripadnicima skupine Rohingya bez dokumenata i ugroženom domaćem stanovništvu u Bangladešu te migrantima iz skupine Rohingya i iz Bangladeša koji se trenutačno nalaze u imigracijskim prihvatnim centrima (muškarci) ili centrima za socijalnu skrb (žene i djeca) na Tajlandu;

10.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da se u svojim kontaktima s Tajlandom i Burmom/Mjanmarom i ostalim državama članicama ASEAN-a dotakne te teme na najvišoj mogućoj političkoj razini;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Burme/Mjanmara, vladi i parlamentu Tajlanda, glavnom tajniku Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN), Međuvladinoj komisiji ASEAN-a za ljudska prava, posebnom izaslaniku UN-a za ljudska prava u Mjanmaru, visokom povjereniku UN-a za izbjeglice, Vijeću UN-a za ljudska prava te vladama i parlamentima ostalih država regije.

(1) SL C 258 E, 7.9.2013., str.79. (2) SL C 353 E, 3.12.2013., str.145. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0464. (4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0286. (5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0228. (6) SL C 67 E, 18.3.2010., str.144.

Rezolucija Europskog parlamenta od 21. svibnja 2015. o Svaziju: slučaj aktivista za ljudska prava Thulanija Maseka i Bhekija Makhubua (2015/2712(RSP))

P8_TA(2015)0212 RC-B8-0473/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir zakon o gospodarskim odnosima u Svaziju iz 2000. (izmijenjen),

–  uzimajući u obzir Program Međunarodne organizacije rada (MOR) za dostojanstven rad u Svaziju,

–  uzimajući u obzir Univerzalni periodični pregled Svazija u Vijeću za ljudska prava UN-a od 4. listopada 2011.,

–  uzimajući u obzir opći sustav povlastica koji je 31. listopada 2012. Parlament odobrio;

–  uzimajući u obzir izjavu EU-a sa 103. sjednice Međunarodne konferencije rada koja se 6. lipnja 2014. održala u Ženevi,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 30. srpnja 2014. o presudi izrečenoj Bhekiju Makhubuu, uredniku časopisa The Nation, i Thulaniju Maseku, odvjetniku za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 286. Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda o slobodi izražavanja u Kraljevini Svazi,

–  uzimajući u obzir lokalnu izjavu EU-a od 1. travnja 2014. o nedavnom uhićenju i produženom pritvoru Bhekiju Makhubuu, uredniku časopisa The Nation, i Thulaniju Maseku, odvjetniku za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir priopćenje za tisak posebnog izvjestitelja Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda za slobodu izražavanja i pristup informacijama u Africi od 28. ožujka 2014 o uhićenju g. Thulanija Rudolfa Maseka i g. Bhekija Makhubua,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Svazi apsolutna monarhija u kojoj vlada kralj Mswati III., koji je 1973. proglasio izvanredno stanje koje je i nakon 41 godinu na snazi i koji ima potpunu vlast nad izvršnom vlasti, parlamentom i sudstvom te je tijekom njegove vladavine došlo do porasta kroničnog siromaštva i smanjio se životni standard, a ljudska prava znatno su pogoršana, što potvrđuje zabrana višestranačja; budući da su kršenja temeljnih prava radnika postala raširena te da je vlada Svazija tijekom proteklog desetljeća kršila ljudska prava i prava sindikata te se nije pridržavala mjera MOR-a u vezi s primjenom Konvencije br. 87;

B.  budući da je 17. ožujka 2014., nakon što je napisao članak u kojemu je kritizirao manjak neovisnosti sudstva u Svaziju, uhićen g. Thulani Maseko, odvjetnik zaposlen pri Kongresu sindikata Svazija; budući da je 19. ožujka 2015., nakon što je objavljeno njegovo pismo u kojemu se žali na zatvorske uvjete, bez prisutnosti odvjetnika izveden pred zatvorski stegovni odbor te potom silom premješten u samicu; budući da on tu odluku sudski putem osporava, ali još uvijek nije zakazano ročište za nju na visokom sudu;

C.  budući da je g. Bheki Makhubu, kolumnist i glavni urednik novina The Nation, jedinih neovisnih novina u zemlji, uhićen pod optužbom za „sramoćenje sudstva” i „nepoštovanje suda” nakon što je objavljen članak u kojemu kritizira sudstvo;

D.  budući da je 17. srpnja 2014. visoki sud Svazija Thulanija Maseka i Bhekija Makhubua osudio na dvije godine zatvora zbog nepoštovanja suda, a riječ je o prestrogoj presudi u usporedbi s uobičajenom kaznom, 30 dana zatvora uz mogućnost plaćanja kazne, za slične slučajeve; budući da je sudac Mpendulo Simelane imenovan u jednom od članaka objavljenih u novinama g. Maseka te da to predstavlja očigledan sukob interesa i bitnu povredu odredbi poštenog suđenja;

E.  budući da sudsko zlostavljanje kritičara režima u Svaziju nije ograničeno na slučaj g. Maseka i g. Makhubua već je riječ o uznemirujućem trendu ugnjetavanja slobode izražavanja u toj zemlji, u kojoj su na snazi 32 zakona kojima se ograničava sloboda izražavanja i pristup informacijama, a političke su stranke zabranjene od 1973.;

F.  budući da se povrh korištenja optužbama za nepoštovanje suda usmjerenih protiv kritičara, vlasti Svazija u praksi koriste zakonom o borbi protiv terorizma iz 2008. i zakonom protiv ugrožavanja sigurnosti države i subverzivnih aktivnosti iz 1938. (zakon o sigurnosti države) kako bi zastrašile aktiviste i ograničile ostvarivanje prava na slobodu izražavanja, udruživanje i mirno okupljanje te s obzirom na to da su vlasti u rujnu 2014. protiv g. Maseka, na temelju zakona o sigurnosti države, započele sudski postupak povodom optužnice koja je prvi put protiv njega podignuta 2009. godine; budući da su međunarodne organizacije osudile odredbe zakona o borbi protiv terorizma jer su zbog niza razloga nespojive s obvezama Svazija u području ljudskih prava;

G.  budući da je u travnju 2014. sedam osoba uhićeno i optuženo za terorizam samo zato što su nosili majice s političkim porukama; budući da je prilikom obraćanja parlamentu 7. kolovoza 2014. Barnabas Sibusiso Dlamini, premijer Svazija, rekao da bi dvojicu čelnika sindikata koji su prisustvovali na Afričkom sastanku na vrhu u Washingtonu, D.C., u zbog kritika upućenih vladi trebalo zadaviti te da bi samo odobreni sindikati smjeli slaviti Praznika rada;

H.  budući da je 8. listopada 2014. Winnie Magagula, svazijski ministar rada i socijalne skrbi, s trenutačnim učinkom suspendirao sve federacije i tom odlukom raspustio Kongres sindikata Svazija, Udružene sindikate Svazija, Savez poslodavaca Svazija i Gospodarsku komoru Svazija te brojna druga zakonski osnovana tijela te s obzirom na to da se člankom 5. Konvencije MOR-a br. 87 o pravu na udruživanje, koju je vlada Svazija ratificirala, priznaje pravo organizacija radnika na slobodno udruživanje u federacije i konfederacije;

I.  budući da je vlada Svazija u potpunosti zanemarila preporuke i opetovane pozive međunarodnog sindikalnog pokreta da poštuje prava zajamčena međunarodnom Konvencijom koju je Svazi ratificirao, a posebno Konvenciju MOR-a br. 87, te da umjesto toga u potpunosti suspendirao prava radnika na slobodno udruživanje i sindikalne aktivnosti;

J.  budući da je nakon misije za prikupljanje informacija poslane u Svazi od 14. do 16. svibnja 2015., koju je organizirala Međunarodna konfederacija sindikata kako bi se ocijenio napredak u vezi s pravom na udruživanje i posjetili politički aktivisti i aktivisti za ljudska prava, Kongres sindikata Svazija konačno ponovno registriran; budući da unatoč tomu vlasti nisu dale nikakva jamstva da se ubuduće neće miješati u rad i ustroj sindikata te da je na sastancima sindikata zabilježena prisutnost policijskih službenika;

K.  budući da je 15. srpnja 2014. EU zaključio pregovore o Sporazumu o ekonomskom partnerstvu s Južnoafričkom razvojnom zajednicom (SADC), u kojoj sudjeluje i Svazi, o čijem bi usvajanju u drugoj polovici 2015. Europski parlament mogao raspravljati;

L.  budući da od studenog 2014. Svazi više nije obuhvaćen preferencijalnim trgovinskim sporazumom s SAD-om u okviru zakon o gospodarskom rastu u Africi, nakon što vlada u 2013. nije poduzela reforme na koje se svojevoljno obvezala, a koje se odnose na ograničenja prava na udruživanje, okupljanje i izražavanje, npr. pritvaranja g. Maseka i g. Makhubua, te na izmjenu zakona o suzbijanju terorizma, zakona o javnom redu i miru i zakona o gospodarskim odnosima;

M.  budući da je u okviru 11. Europskog razvojnog fonda EU dodijelio iznos od 62 milijuna eura Nacionalnom okvirnom programu za 2014. ‒ 2020., čiji prioriteti uključuju promicanje dobrog upravljanje, transparentnost, odgovornost, neovisnost sudstva, vladavinu prava i jačanje sigurnosti;

1.  poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu g. Maseka i g. Makhubua jer je njihovo pritvaranje izravno povezano s legitimnim ostvarivanjem prava na izražavanje i mišljenje; poziva i na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih zatvorenika savjesti i političkih zatvorenika, uključujući Marija Masuke, predsjednika Ujedinjenog narodnog demokratskog pokreta, i Maxwella Dlaminija, glavnog tajnika Kongresa mladih Svazija; osuđuje loše zatvorske uvjete obojice pritvorenika i poziva vlasti Svazija da u svim okolnostima jamče njihov fizički i psihološki integritet;

2.  podsjeća da obveze koje je Svazi preuzeo u okviru Sporazuma iz Cotonoua u vezi s poštovanjem demokracije, vladavine prava i ljudskih prava, u koja se ubrajaju pravo na izražavanje i sloboda medija; izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja demokracije i osnovnih prava u Svaziju te sve okrutnijeg načina na koji se vlada obračunava sa svojim kritičarima;

3.  napominje da su presude izrečene g. Maseku i g. Makhubuu puno oštrije od drugih presuda u sličnim slučajevima te smatra da je to očigledan pokušaj da se aktivisti ušutkaju zastrašivanjem drugih koji bi nešto slično pokušali, kao što je to izjavio sudac u tom postupku; traži od vlade Svazija da smjesta stane na kraj zastrašivanju, koje provode vlasti, novinara, odvjetnika, nepristranih sudaca, zaposlenika u sindikatima i parlamentaraca, koji su bili izloženi prijetnjama nasilja, uhićenjima, progonima ili drugim oblicima pritisaka zbog zauzimanja za ljudska prava, poštovanje vladavine prava ili političke reforme;

4.  poziva vladu Svazija da pokrene pravi dijalog sa sindikatima o zakonodavnim reformama kojima će se jamčiti poštovanje prava radnika, u skladu s međunarodnim obvezama;

5.  poziva vlasti Svazija da poduzmu konkretne mjere kada je riječ o poštovanju i promicanju slobode izražavanja, očuvanju demokracije i pluralizmu te da uspostavi pravni okvir kojim se omogućuje registracija i djelovanje političkih stranaka te njihovo nesmetano sudjelovanje u političkom životu, u skladu s međunarodnim i regionalnim obvezama u području ljudskih prava i Ustavom Svazija, a posebno njegovim člankom 24.;

6.  ističe da je neovisnost sudstva temeljno demokratsko načelo koje se mora poštovati;

7.  smatra da se pritvaranjem političkih aktivista i zabranom sindikata jasno krše obveze koje je Svazi preuzeo u okviru Sporazuma iz Cotonoua, a odnose se na poštovanje demokracije, vladavine prava i ljudskih prava, te u okviru poglavlja o održivom razvoju iz Sporazuma o ekonomskom partnerstvu s Južnoafričkom razvojnom zajednicom (SADC), za koji će podrška Europskog parlamenta ovisiti o pridržavanju preuzetih obveza, pa i obveza koje se odnose na međunarodne konvencije, posebno ključnih normi MOR-a kao što su konvencije br. 87 i br. 98;

8.  podsjeća da je EU uključio Svazi u opći sustav povlastica kako bi se trgovinskim poticajima jamčilo poštovanje ljudskih prava te radnička prava i dobro upravljanje; smatra da se zabrana sindikata i pritvaranje političkih protivnika kosi s tim ciljevima;

9.  stoga poziva Komisiju da ispuni svoje obveze u pogledu praćenja predanosti Svazija poštovanju ljudskim pravima i konvencijama u vezi s radom i okolišem u okviru općeg sustava povlastica te da pokrene istragu o mogućem ozbiljnom i sustavnom kršenju radničkih prava zaštićenih u okviru općeg sustava povlastica;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladi Svazija, vladama država članica Zajednice za razvoj juga Afrike, Međunarodnoj organizaciji rada, Afričkoj uniji i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

Rezolucija Europskog parlamenta od 21. svibnja 2015. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike (na temelju godišnjeg izvješća Vijeća o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici Europskom parlamentu) (2014/2220(INI))

P8_TA(2015)0213 A8-0054/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir provedbu zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) (na temelju godišnjeg izvješća Vijeća o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici Europskom parlamentu),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici (12094/2014), posebice dijelove koji se odnose na europsku sigurnosnu i obrambenu politiku,

–  uzimajući u obzir članak 2. i 3. te glavu V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 21., 24. i 36.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 19. - 20. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir zaključke međuparlamentarne konferencije o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici te zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici od 4. travnja 2014. i 7. studenog 2014.,

–  uzimajući u obzir Europsku sigurnosnu strategiju pod nazivom „Sigurna Europa u boljem svijetu”, koju je Europsko vijeće donijelo 12. prosinca 2003., te izvješće o njezinoj provedbi pod nazivom „Pružanje sigurnosti u svijetu koji se mijenja” koje je potvrdilo Europsko vijeće 11. i 12. prosinca 2008.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici od 25. studenog 2013. i 18. studenog 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće o napretku od 7. srpnja 2014. koje provodi potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te čelnica Europske obrambene agencije o provedbi zaključaka Europskog vijeća iz prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije o „sveobuhvatnom pristupu EU-a vanjskim sukobima i krizama” te povezane zaključke Vijeća od 12. svibnja 2014.,

–  uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju o Strategiji kibernetičke sigurnosti Europske unije: Otvoren, siguran i zaštićen kibernetički prostor, te povezane zaključke Vijeća od 25. lipnja 2013., kao i okvir politike kibernetičke obrane EU-a usvojen 18. studenog 2014.,

–  uzimajući u obzir strategiju pomorske sigurnosti EU-a od 24. lipnja 2014. te akcijski plan strategije pomorske sigurnosti EU-a iz prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 24. lipnja 2014. o dogovorima Unije za provedbu klauzule solidarnosti,

–  uzimajući u obzir politički okvir za sustavnu i dugoročnu obrambenu suradnju usvojen 18. studenog 2014.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 24. srpnja 2013. pod nazivom „Prema konkurentnijem i učinkovitijem sektoru obrane i sigurnosti” (COM(2013)0542) i plan provedbe od 24. lipnja 2014. (COM(2014)0387),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o pojednostavnjivanju uvjeta za transfer obrambenih proizvoda unutar Zajednice,(1)

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji u području obrane i sigurnosti te izmjeni direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ,(2)

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici, posebno one od 21. studenog 2013. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike(3) i o tehnološkoj i industrijskoj bazi europskog obrambenog sektora i od 12. rujna 2013.(4) o pomorskoj dimenziji zajedničke sigurnosne i obrambene politike(5) te o vojnim strukturama EU-a: trenutačno stanje i izgledi za budućnost,(6)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o kibernetičkoj sigurnosti i obrani,(7)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. travnja 2014. o cjelovitom pristupu EU-a i njegovim posljedicama za koherentnost vanjskog djelovanja EU-a,(8)

–  uzimajući u obzir svoje preporuke potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću i Komisiji od 13. lipnja 2013. o Pregledu organizacije i djelovanja Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD)(9) 2013. te zaključke Vijeća o tom Pregledu za 2013. od 17. prosinca 2013.,(10)

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0054/2015),

Opći sigurnosni kontekst

1.  smatra da je sigurnosno stanje u EU-u i njegovu istočnom i južnom susjedstvu sve nestabilnije i nemirnije zbog velikog broja dugogodišnjih i novih sigurnosnih izazova; smatra da su sukob u istočnoj Ukrajini, sukobi u Siriji i Iraku kao i širenje terorističke organizacije IS, libijska kriza te teroristička prijetnja u Africi (ponajprije u Sahelu i Rogu Afrike) izravne prijetnje za sigurnost Unije; nadalje, smatra i da središnja uloga Amerike u azijsko-pacifičkoj regiji te posljedice financijske krize na proračune za obranu i kapacitete država članica samo ističu potrebu Unije i država članica da preuzmu veću odgovornost za vlastitu sigurnost i obranu; naglašava da će EU na te nove sigurnosne izazove moći djelotvorno odgovoriti samo ako njegove strukture i države članice surađuju u okviru zajedničkih i istinski koordiniranih nastojanja u sklopu ZVSP-a/ZSOP-a;

2.  smatra da trenutačna razina nesigurnosti na granicama EU-a i u njegovu neposrednom susjedstvu nije zabilježena još od stvaranja ZVSP-a/ZSOP-a krajem 90-ih; zabrinut je što Unija ne može imati ključnu ulogu kao jedan akter u pogledu bilo koje od tih prijetnji te što je prečesto primorana osloniti se na inicijative jedne ili nekoliko država članica ili na ad hoc saveze u kojima je njena uloga marginalna ili u drugom planu;

3.  smatra da se Unija i njene države članice trebaju hitno prilagoditi tim novim sigurnosnim izazovima, posebno upotrebom postojećih alata ZSOP-a te njihovim boljim povezivanjem s instrumentima vanjskih politika EU-a, humanitarnom pomoći i razvojnom politikom, boljom koordinacijom nacionalnih djelovanja i udruživanjem resursa te po potrebi pragmatičnom i fleksibilnom provedbom novih mehanizama europske solidarnosti; ističe da se granice između vanjske i unutarnje sigurnosti sve teže razaznaju te stoga poziva na veću dosljednost između vanjskih i unutarnjih instrumenata i na bolju suradnju i koordinaciju među državama članicama, posebno u području borbe protiv terorizma, organiziranog kriminala, obrane od informatičkih napada i migracije, i to pod vodstvom potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije;

4.  naglašava da se snaga i važnost Unije temelje na njenoj sposobnosti da mobilizira resurse i da istodobno pokrene čitav niz raznih diplomatskih, sigurnosnih, obrambenih, gospodarskih, trgovinskih, razvojnih i humanitarnih instrumenata poštujući pritom u cijelosti odredbe Povelje UN-a; naglašava da vojni i civilni instrumenti zajedničke sigurnosne i obrambene politike čine sastavni dio tog cjelovitog pristupa;

Razdoblje od sastanka Vijeća u prosincu 2013. do sastanka u lipnju 2015.: je li zajednička sigurnosna i obrambena politika stvarni prioritet?

5.  pozdravlja zaključke Europskog vijeća iz prosinca 2013. kojima se potvrđuje potreba za povećanjem uspješnosti, vidljivosti, utjecaja i kapaciteta ZSOP-a te za jačanjem europske obrambene industrije;

6.  žali zbog činjenice što, posebno u pogledu sve većih vanjskih nestabilnosti, politički zamah iz 2013. nije doveo do pojačane suradnje i konkretne i brze provedbe praktičnih mjera na visini navedenih ambicija; smatra da Unija danas jedva raspolaže nužnim operativnim i industrijskim sredstvima te kapacitetima koji bi joj omogućili da u znatnoj mjeri doprinese sprječavanju međunarodnih kriza i upravljanju njima te utvrdi svoju stratešku autonomiju i strateške interese u skladu s vrijednostima i normama iz članka 21. Ugovora iz Lisabona; poziva države članice da hitno nastave s konkretnim mjerama;

7.  pozdravlja imenovanje nove potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini; pozdravlja njene prve izjave i odluku da predsjeda raspravama Vijeća za vanjske poslove i obranu, čime pokazuje svoj interes za zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku; nada se da će njena stajališta biti pozitivan poticaj za razvoj zajedničke sigurnosne i obrambene politike; poziva potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da odigra ključnu ulogu u daljnjoj provedbi ZSOP-a i udruživanju i dijeljenju europskih obrambenih kapaciteta; poziva Komisiju da nastavi rad na radnoj skupini za obranu na razini povjerenika pod vodstvom potpredsjednice/Visoke predstavnice kako bi se zajamčilo političko vodstvo i nadzor;

8.  očekuje da će do održavanja Europskog vijeća u lipnju 2015., na kojem će se ponovno pokriti pitanja obrane, države članice i institucije EU-a biti u stanju usvojiti konkretne mjere u skladu s obvezama preuzetima u prosincu 2013.; zadovoljan je što su čelnici država potvrdili da će se Vijeće za obranu održati 25. i 26. lipnja 2015. te ih poziva da kritički ocijene nisku razinu provedbe te da pojačaju pritisak na upravna tijela obrane kako bi se provele odluke donesene na najvišoj političkoj razini u prosincu 2013.; ističe da se na sastanku Europskog vijeća u lipnju 2015. države članice koje nevoljko troše na obranu mora potaknuti da ulažu više sredstava u nju i da se pozornost mora usmjeriti na ona područja upravljanja krizom u kojima EU može istinski stvoriti dodanu vrijednost;

9.  smatra da bi se na predstojećem sastanku Europskog vijeća na temu obrane trebale donijeti odluke kojima će se poboljšati kapaciteti Unije i država članica za teritorijalnu obranu u suradnji s NATO-om te kapaciteti za reagiranje na unutarnje sigurnosne izazove i razvoj kapaciteta kojima Unija može bitno doprinijeti upravljanju krizom te ojačati Europska obrambena agencija i europski obrambeni industrijski temelji razradom sveobuhvatnog sigurnosnog koncepta u kojemu će se voditi računa o unutarnjoj i vanjskoj dimenziji sigurnosti;

Misije i operacije Zajedničke sigurnosne i obrambene politike

10.  zabrinut je što su nedavne civilne i vojne operacije u okviru ZSOP-a sadržavale strukturne nedostatke, koje su prisutne već godinama, a odnose se na neučinkovitost u pogledu brzog reagiranja na civilna i vojna djelovanja, duge i nefleksibilne postupke odlučivanja, potrebu za većom solidarnošću među državama članicama u financiranju misija, mandate misija koji nisu prilagođeni stanju na terenu, proračunska ograničenja, problem „okupljanja snaga” te logističku i financijsku tromost;

11.  smatra da je pitanje financiranja misija i operacija zajedničke sigurnosne i obrambene politike od ključne važnosti ako se želi jamčiti njena budućnost; žali što rasprava o toj temi koju je Vijeće pokrenulo u prosincu 2013. zasad nije dovela do konkretnih prijedloga; poziva na sustavno korištenje mehanizmom Atena za financiranje operacija ZSOP-a i troškova slanja misija, posebno kada je riječ o korištenju borbenim skupinama EU-a, infrastrukturi za smještaj borbenih snaga, troškovima povezanima s uspostavljanjem ulaznih točaka na poprišta operacija i, prema potrebi, sigurnosnim zalihama hrane i goriva; poziva i da se mehanizam Atena rabi za upravljanje sredstvima od država članica primljenima na bilateralnoj osnovi, te sredstvima trećih zemalja i međunarodnih organizacija, kako bi mogle sudjelovati u financiranju pojedinih operacija i, kada je to opravdano, podržati sudjelovanje trećih zemalja u operacijama i misijama EU-a za odgovor na krizne situacije;

12.  potiče daljnje napore da se ubrza financiranje civilnih misija te pojednostave postupci donošenja i provedbe odluka; u tom pogledu smatra da bi Komisija delegiranim aktima u skladu s člankom 210. Financijske uredbe trebala uvesti posebna pravila o javnoj nabavi u vezi s mjerama upravljanja krizama u sklopu ZSOP-a kako bi se olakšalo brzo i fleksibilno provođenje operacija;

13.  poziva na stvaranje mehanizma za pretfinanciranje kako bi se državama članicama koje žele sudjelovati u misijama ZSOP-a pomoglo u snošenju troškova, olakšavajući im tako odluku o mogućem pokretanju misije;

14.  ističe doprinos EU-a međunarodnoj sigurnosti, upravljanju krizama i održavanju mira u okviru civilnih i vojnih misija i operacija EU-a kao važnu sastavnicu sveobuhvatnog pristupa Unije; primjećuje da su civilne i vojne misije koje je EU pokrenuo od 2009. bile prečesto osmišljene tako da u prvi plan stave vidljivost Unije u krizi, a ne kao strateški instrument koji se temelji na opsežnim analizama i planiranju; smatra da bi te misije, čije bi se osoblje na terenu trebalo pohvaliti i staviti u prvi plan zbog svoje stručnosti i predanosti, trebale biti istinski i uspješni politički instrumenti koji se koriste odgovorno i dio su strategije globalnoga djelovanja, posebno u susjedstvu EU-a; podržava trenutačnu reviziju struktura za upravljanje kriznim situacijama u okviru ESVD-a; poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da poduzme korake kako bi postojeće strukture postale učinkovitije i kako bi mogle brže i primjerenije reagirati na nove krize, između ostalog smanjujući broj paralelnih struktura;

15.  smatra da važan dio uspješne misije, kada je riječ o obuci, vještinama i vodstvu, čini stručno i kvalificirano osoblje;

16.  dovodi u pitanje relevantnost slanja misije za pomoć na libijskim granicama (EUBAM Libija) i njezinu prisutnosti u institucionalnom i sigurnosnom okruženju u kojemu nikada nisu ostvareni osnovni zacrtani ciljevi; poziva na ponovnu procjenu potreba Libije u svjetlu zabrinjavajućih nedavnih događaja kako bi se na odgovarajući način riješili sigurnosni problemi, pa i oni u vezi s trenutačnim naporima u borbi protiv terorizma u Maliju i regiji Sahel;

17.  smatra da bi se trebala provesti ocjena djelotvornosti 17 misija EU-a u inozemstvu koje su u tijeku;

18.  također žali, uzimajući u obzir situaciju u Pojasu Gaze, što rasprave Vijeća o Misiji pomoći EU-a za granični prijelaz Rafah još nisu polučile nikakvim rezultatom; traži ponovno aktiviranje te Misije te preispitivanje njezina mandata, ljudskih resursa i sredstava, kako bi mogla odigrati aktivnu ulogu u nadzoru granica između Pojasa Gaze, Egipta i Izraela;

19.  pozdravlja sveobuhvatan angažman EU-a na Rogu Afrike, uključujući u okviru ZSOP-a i misija vojnog osposobljavanja u Somaliji, operacije Atalanta (EUNAVFOR Atalanta) i misije Europske unije za izgradnju regionalne pomorske sposobnosti u državama Roga Afrike (EUCAP NESTOR); u vezi s time prima na znanje da se aktivnost misije EUCAP Nestor odvija u složenom institucionalnom i operativnom okruženju koje karakterizira prisutnost brojnih međunarodnih sudionika, pa i EU-a; u tom pogledu poziva Vijeće i ESVD da racionaliziraju ciljeve te misije;

20.  nada se da će dvije civilne misije pokrenute ove godine, savjetodavna misija Vijeća za reformu sektora civilne sigurnosti u Ukrajini (EUAM Ukraine) i misija za potporu snagama unutarnje sigurnosti u Maliju (EUCAP Sahel Mali), uspješno ispuniti svoje mandate i biti usredotočene na jasno utvrđene, mjerljive i dugoročne ciljeve;

21.  napominje da od lipnja 2013. postoji skladište koje omogućuje brzo slanje sredstava potrebnih za civilne misije zajedničke sigurnosne i obrambene politike; smatra da bi to skladište, kako bi bilo učinkovito iskorišteno, trebalo biti na raspolaganju voditeljima misija za potrebe koje oni utvrde, a ne smije ovisiti o odlukama Komisije; traži sastavljanje godišnjih izvješća o aktivnostima tog skladišta kako bi se mogla konkretno ocijeniti njegova dodana vrijednost brzini slanja civilnih misija;

22.  pozdravlja istraživanje koje se provodi radi osnivanja centra za zajedničke usluge zahvaljujući kojemu će se sredstva namijenjena za civilne misije ZSOP-a udružiti, a slanje misija učiniti učinkovitijim; poziva na osnivanje centra za zajedničke usluge; smatra da bi najučinkovitije rješenje bilo stvaranje jedinstvene institucionalne strukture u okviru ESVD-a u kojoj bi se centralizirale i racionalizirale usluge civilnih misija (ljudski resursi, IT, logistika itd.) koje su trenutačno rasipane u pojedinim misijama;

23.  prima na znanje da su vojne operacije ZSOP-a nerijetko usmjerene na obuku vojnih snaga (misija vojnog osposobljavanja u Maliju i misija vojnog osposobljavanja u Somaliji); pohvaljuje odluku o provedbi takvih operacije, ali ustraje u tome da mandat svake misije mora biti prilagođen okolnostima pojedinih situacija; smatra da formirane jedinice moraju biti u potpunosti operativne, tj. imati kapacitet za napad; žali zbog toga što se misije s izvršnim mandatom u današnje vrijeme rijetko predviđaju; uzevši u obzir stalne prijetnje u susjedstvu EU-a smatra da si Unija ne smije dopustiti da bude usredotočena isključivo na instrumente osmišljene za situacije nakon krize ili za izlazak iz krize, već mora biti u stanju djelovati u svakom aspektu upravljanja krizom, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda;

24.  žali zbog stalnih problema povezanih s okupljanjem snaga koji su se pojavili tijekom pokretanja vojnih misija; prima na znanje da u svim sadašnjim vojnim operacijama Unije ne sudjeluje više od šest država članica, uz iznimku misije vojnog osposobljavanja u Maliju, koja može računati na stvarni doprinos 23 države članice; potiče države članice da šalju više jedinica u operacije kada raspolažu potrebnim nacionalnim kapacitetima; ističe potrebu za zajedničkim pristupom u duhu suradnje kada je riječ o poteškoćama povezanima s okupljanjem snaga; pozdravlja doprinose trećih država koji potvrđuju vitalnost partnerstava u okviru ZSOP-a; poziva države članice da iskažu veću spremnosti da sudjeluju u vojnim operacijama EU-a te da doprinesu u skladu sa svojim resursima i kapacitetima koje posjeduju za takve angažmane;

25.  s obzirom na to da su i civilne (EUCAP) i vojne (EUTM) misije usredotočene na obuku smatra da pružanjem financijske i materijalne pomoći treba uvesti strukturnu politiku za dugoročnu provedbu tih misija s djelotvornim mandatima i ciljevima koji su osmišljeni za rješavanje problema s kojima su suočeni; smatra da će se tom novom politikom, koja se uklapa u inicijative Unije za suradnju i razvoj, unaprijediti rad u okviru inicijativa „Train and Equip” i „E2I” kojima se nastoji ojačati kapacitete trećih zemalja (oprema, oružje, infrastruktura, plaće) kako bi njihove oružane snage bile operativne; u tom pogledu potiče Komisiju da istraži inovativne izvore financiranja;

26.  prima na znanje namjeru Vijeća iznesenu na sastanku u studenom 2013. da poboljša modularnost i fleksibilnost borbenih skupina EU-a kako bi mogle biti poslane na sve vrste zadatka upravljanja krizama; međutim, prima na znanje da je za sada jedini napredak u tom pogledu, tj. prijedlog da strateški prijevoz borbenih skupina na ratišta bude obuhvaćen mehanizmom Atena, bio vrlo ograničen; priznaje da je nedostatak konstruktivnog pristupa među svim državama članicama bio politička i operativna prepreka slanju borbenih skupina;

27.  pozdravlja pozitivnu poruku o ispitivanju potencijala članka 44. UEU-a koja je odaslana tijekom posljednjeg neslužbenog sastanka Vijeća na temu obrane; unatoč tomu žali što zbog razilaženja u pogledu te teme nije postignut napredak u vezi s načinom na koji bi se odredbe članka 44. mogle primjenjivati; smatra da bi se provedbom članka 44. Uniji omogućilo da djeluje znatno fleksibilnije i brže, čime bi se unaprijedila njezina sposobnost da se suoči s prijetnjama koje je okružuju; potiče države članice koje nisu zainteresirane ili koje nemaju sredstava za sudjelovanje u operacijama ZSOP-a da djeluju na konstruktivan način i omoguće drugima da djeluju ako oni to žele;

28.  nadalje, traži da Visoka predstavnica/potpredsjednica Komisije ispita potencijal ostalih relevantnih članaka iz Ugovora iz Lisabona, a posebno one koji se odnose na početni fond (članak 41. UEU-a), pojačanu trajnu suradnju (članak 46. UEU-a), klauzulu solidarnosti (članak 222. UFEU-a) i klauzulu o uzajamnoj obrani (članak 42. UEU-a);

29.  traži da se ozbiljno razmotri mogućnost korištenja, u oblicima kojima se poštuje nužna modularnost, formiranim multilateralnim glavnim stožerima, kao što je Eurokorpus u Strasbourgu, koji su dokazali svoju učinkovitost na terenu;

30.  iznenađen je što još uvijek ne postoji zajednička strategija EU-a za rješavanje novih izazova u području sigurnosti EU-a; pozdravlja namjeru Vijeća i zalaganje Visoke predstavnice/potpredsjednice Komisije da se pokrene postupak strateškog promišljanja o izazovima i mogućnostima vanjske i sigurnosne politike; podsjeća da se tim postupkom nastoji razraditi nova zajednička europska sigurnosna strategija za utvrđivanje novih geostrateških scenarija, prijetnji i globalnih izazova te osmisliti mjere koje EU može poduzeti kao odgovor na te izazove, posebno u okviru ZVSP-a i ZSOP-a; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da pokrene opsežan postupak izrade još ambicioznije bijele knjige o europskoj sigurnosti i obrani kako bi se strateške ambicije EU-a objedinile s njegovim postupcima za izgradnju kapaciteta; očekuje predstojeću Komunikaciju potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice kojoj je cilj ocijeniti učinak promjena na globalno okruženje te utvrditi izazove i mogućnosti za EU koje iz toga proizlaze;

31.  pozdravlja činjenicu da je 18. studenog 2014. usvojen okvir za politiku kibernetičke obrane EU-a, u kojemu se iznosi pet prioriteta kibernetičke obrane u kontekstu ZSOP-a i pojašnjava uloga raznih sudionika; pozdravlja cilj tog okvira da se podrži razvoj nacionalnih kapaciteta kibernetičke obrane i pojača zaštita komunikacijskih mreža koje se koriste za instrumente ZSOP-a; naglašava važnost postizanja ujednačene razine kibernetičke sigurnosti među državama članicama kako bi se ostvario odgovarajući napredak u suradnji za obranu od kibernetičkih napada te jačanju kapaciteta u pogledu kibernetičkih napada i kibernetičkog terorizma, te se nada da će taj akcijski plan obilježiti početak prelaska na sustavniju integraciju kibernetičke obrane u okviru nacionalnih sigurnosnih strategija država članica, i osvijestila važnost kibernetičke obrane među institucijama EU-a; nadalje, poziva na dosljednu europsku strategiju za sigurnu ključnu (digitalnu) infrastrukturu protiv kibernetičkih napada, uz zaštitu i promicanje digitalnih prava i sloboda građana; podsjeća na potrebu za većom jasnoćom i odgovarajućim pravnim okvirom, s obzirom da je kibernetičkim napadima teško ući u trag i da postoji potreba za pružanjem razmjernog odgovora na te napade u svim situacijama;

32.  upućuje na neposrednu opasnost u kibernetičkom području i naglašava potrebu za otpornošću EU-a i spremnošću u EU-u da se pruži odgovor na kibernetičku krizu, pa i u okviru ZSOP-a, te stoga potiče sve države članice da bez odgađanja znatno unaprijede razvoj svojih kibernetičkih obrana; ističe da su potrebna ulaganja kada je riječ o visokokvalificiranom ljudskom kapitalu i istraživanju i inovacijama; naglašava potrebu za sinergijom i komplementarnošću civilne i vojne kibernetičke sigurnosti i obrane u EU-u; naglašava važnost jačanja suradnje s NATO-om u području kibernetičke obrane;

33.  naglašava važnost suradnje EU-a s drugim međunarodnim institucijama u području sigurnosti i obrane, osobito s UN-om, NATO-om, Afričkom unijom i OESS-om; pozdravlja izjavu sa sastanka na vrhu NATO-a u Walesu u rujnu 2014. na kojemu se ponovno potvrdila podrška razvoju ZSOP-a; poziva na poduzimanje mjera za jačanje tih dviju organizacija;

Kapaciteti

34.  smatra da je zbog gospodarske i financijske krize iz 2008. došlo do smanjenja nacionalnih proračuna za obranu i da je do tog smanjenje došlo bez ikakve koordinacije među državama članicama, čime se ugrozila strateška autonomija Unije i sposobnost država članica da izgrade kapacitete svojih vojnih snaga, što je imalo nepovoljne posljedice na odgovornost Unije kao globalnog sudionika u održavanju mira i potencijal koji može ostvariti u tom području; naglašava važnost planiranja strateških ulaganja u kupnju i obnovu opreme država članica;

35.  čvrsto je uvjeren da otvoren i čist pomorski okoliš kojim se omogućava slobodan protok robe i ljudi te miroljubivo, zakonito, pravedno i održivo korištenje bogatstvima oceana od ključnog interesa za EU; smatra da bi i civilni i vojni institucionalni okvir EU-a stoga trebalo dodatno razraditi kako bi se provela europska strategija pomorske sigurnosti; prima na znanje da je većina strateške imovine, ključne infrastrukture i kapaciteta u rukama država članica te da je njihova spremnost za poboljšanje suradnje od presudne važnosti za europsku sigurnost;

36.  pozdravlja činjenicu da je 18. studenog 2014. Vijeće usvojilo politički okvir za sustavnu i dugoročnu suradnju u području obrane koji se zasniva na usklađivanju postupaka planiranja kapaciteta i na razmjeni informacija; ističe da je u tu svrhu potrebno da države članice nastave primjenjivati kodeks ponašanja Europske obrambene agencije u pogledu udruživanja i dijeljenja opreme kako bi se puno učinkovitije predvidjeli budući nedostaci u kapacitetima i uspostavila sustavna suradnja za njihov razvoj; poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da dokazima potkrijepi konkretne korake koji će se poduzeti radi jačanja suradnje u području obrane; poziva države članice da u pogledu neusklađenog povećanja bilateralne i multilateralne suradnje u području obrane pokrenu stalnu strukturiranu suradnju (PESCO) kao sredstvo za bolju koordinaciju te da se koriste financijskim sredstvima EU-a za mirnodopsku suradnju; poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da izradi realne planove za uspješno pokretanje PESCO-a;

37.  pozdravlja činjenicu da je Vijeće u studenom 2014. usvojilo plan razvoja kapaciteta Europske agencije za obranu u kojemu se utvrđuje 16 prioriteta u razvoju kapaciteta; pozdravlja i rad Europske obrambene agencije u okviru baze podataka Codaba, kojom se utvrđuju mogućnosti suradnje među državama članicama, čime se otvara put raznim oblicima suradnje; potiče države članice da pri razvoju svojih vojnih kapaciteta tim instrumentima posvete dužnu pozornost; poziva da se udvostručavanja inicijativa koje su drugdje već u tijeku pod svaku cijenu izbjegne te da se veća pozornost usmjeri na utvrđivanje načina na koje se može ostvariti stvarna vrijednost;

38.  iznenađen je što još uvijek ne postoje porezni poticaji za suradnju i udruživanje sredstava na razini EU-a; prima na znanje poziv Vijeća iz prosinca 2013. da se takvi mehanizmi ispitaju i žali što nakon godinu dana rasprave još uvijek nisu donesene nikakve konkretne mjere u tom pogledu; napominje da belgijska vlada na ad hoc osnovi već primjenjuje izuzeća od PDV-a u pripremnim fazama određenih projekata Europske agencije za obranu, npr. satelitska komunikacija; smatra da bi spomenuta izuzeća trebala biti sustavna i odnositi se i na infrastrukturu i konkretne programe povezane s kapacitetima, po uzoru na postojeći mehanizam NATO-a ili mehanizam EU-a za infrastrukturu civilnog istraživanja; poziva da se razrade bilo kakvi drugi poticaji kojima bi se mogla potaknuti suradnja među europskim dionicima;

39.  pozdravlja postojeće modele suradnje kao što je Europsko zapovjedništvo zračnog prijevoza koji se proširuju i na nove države članice; žali što se taj model koji postoji već godinama još uvijek nije prilagodio drugim vrstama obrambenih kapaciteta; poziva da se model Europskog zapovjedništva zračnog prijevoza primjenjuje i u drugim područjima operativne potpore kako bi se smanjili ozbiljni deficiti u kapacitetima;

40.  primjećuje slab napredak povezan s projektima udruživanja i dijeljenja; posebno pozdravlja napredak u području opskrbe gorivom u zraku postignut kupnjom flote zrakoplova MRTT; žali što je do danas vrlo mali broj država članica sudjelovao u navedenom projektu te poziva države članice s manjkom kapaciteta u tom području da se uključe u projekt; smatra da bi države članice trebale nastaviti projekte udruživanja i dijeljenja resursa, usredotočavajući se na 16 područja kapaciteta koja su utvrdile s Europskom obrambenom agencijom i vojnim osobljem Europske unije u okviru ZOSP-a;

41.  prima na znanje namjeru Vijeća da razradi projekte za jačanje kapaciteta EU-a kao što su, između ostalog, daljinski upravljani zrakoplovni sustavi i državne satelitske komunikacije; prima na znanje potrebu da se donese regulatorni okvir za početnu integraciju daljinski upravljanih zrakoplovnih sustava u europski zračni sustav do 2016., vodeći pritom računa o civilnim i vojnim potrebama te odredbama međunarodnog prava; poziva Komisiju da navede kako se sredstva projekta Obzor 2020. za civilna i vojna istraživanja mogu iskoristiti za uvođenje daljinski upravljanih zrakoplovnih sustava u europski zračni prostor;

42.  pozdravlja napredak postignuti na razini satelitskih usluga Europske unije (Galileo, Copernicus, EGNOS); smatra da bi te svemirske usluge, posebno Copernicus, trebale biti operativne kako bi zadovoljile potrebe misija i operacija ZSOP-a u pogledu satelitskih snimki visoke rezolucije; pozdravlja pokretanje projekta Ariane 6; žali što zbog tehničkih i trgovinskih razloga Unija još uvijek kupuje ruske lansere, što je u suprotnosti s njenim ciljem postizanja određene strateške autonomije, te stoga naglašava potrebu za napretkom u razvoju tehnologija za civilne i vojne svrhe kojima ćemo očuvati svoju neovisnost;

43.  poziva Uniju da potakne države članice da ispune ciljeve NATO-a u pogledu kapaciteta, a oni zahtijevaju da se barem 2 % BDP-a troši na obranu i 20 % proračuna za obranu na osnovnu opremu, uključujući istraživanje i razvoj;

Obrambena industrija

44.  pozdravlja prijedlog Komisije o poboljšanju pristupa MSP-ova obrambenim tržištima koja su trenutačno vrlo specifična i to zbog sljedećih razloga: potražnja gotovo isključivo ovisi o javnoj nabavi, broj poduzeća na tržištu je ograničen, potrebno je puno vremena da se proizvod proizvede te se dugo održava u uporabi, strateški karakter određenih tehnologija;

45.  prima na znanje Komunikaciju Komisije iz srpnja 2013. pod nazivom „Prema konkurentnijem i učinkovitijem obrambenom i sigurnosnom sektoru” kao i plan iz lipnja 2014. za njezinu primjenu te prijedloge koji se u njemu navode, posebno one za bolju primjenu direktiva 2009/81/EZ i 2009/43/EZ o jedinstvenom tržištu, ne dovodeći u pitanje suverena prava država članica kako je navedeno u članku 346. UFEU-a;

46.  smatra da sve te mjere ovise o prethodnoj zajedničkoj definiciji opsega europske obrambene tehnološke i industrijske baze (EDTIB) kako bi se moglo jasno odrediti koja poduzeća ili strateške aktivnosti mogu od toga imati koristi, vodeći pritom računa o razlikama u kapacitetima vojnih industrija država članica; smatra da bi se ta definicija konkretno trebala temeljiti na nizu kriterija, npr. razvoju opreme i tehnologije u EU-u, nadzornim aktivnostima kojima poduzeća kontroliraju korištenje pravima vlasništva i uporabu opreme i tehnologije koju su proizveli te jamstvu da u slučaju stranog vlasništva strani vlasnici nemaju prevelika prava glasanja, što bi dovelo do umanjenja nadzora koji poduzeća provode nad svojim aktivnostima; naglašava potrebu za utvrđivanjem ključnih obrambenih sredstava EU-a (tj. ključnih industrijskih kapaciteta i ključnih tehnologija);

47.  naglašava da stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona politike EU-a o industriji, svemiru i istraživanju obuhvaćaju i područje obrane; ističe da programi Unije u drugim područjima, kao što su unutarnja i granična sigurnost, krizno upravljanje i razvoj, nude dobru priliku za zajednički razvoj kapaciteta relevantnih za te politike te za provođenje misija ZSOP-a; poziva Komisiju da utvrdi trajne postupke za suradnju između Komisije, ESVD-a, Europske obrambene agencije i država članica u područjima zajedničkog tržišta, industrije, svemira, istraživanja i razvoja; poziva Komisiju na stvaranje trajnih veza između tijela i agencija EU-a iz područja unutarnje sigurnosti (Frontex, Europol, ENISA) i vanjske sigurnosti i obrane (Europska obrambena agencija, ESVD);

48.  prima na znanje prijedloge Komisije za bolju primjenu direktiva 2009/81/EZ (o usklađivanju postupaka nabave u području obrane i sigurnosti) i 2009/43/EZ (o pojednostavnjivanju uvjeta za transfer obrambenih proizvoda unutar Zajednice); smatra da je također potrebno utvrditi što se može kvalificirati kao oprema i tehnologija od velike strateške važnosti koja nije obuhvaćena ni Direktivom 2009/81/EZ (oprema za ključne sigurnosne interese) ni Direktivom 2004/18/EZ (oprema čija je uporaba povezana s područjem obrane, ali nije specifična za njega); smatra da europska poduzeća koja obavljaju svoju djelatnost u tom sektoru imaju potrebu za posebnim pravnim i financijskim mehanizmima kojima im se omogućuje da budu konkurentna i tako jamči strateška autonomija EU-a;

49.  prima na znanje namjeru Vijeća da uvede europski mehanizam sigurnosti opskrbe u okviru kojeg će si države članice pomagati pružanjem pravodobnih odgovora na zahtjeve u području obrane; očekuje plan Komisije u kojemu će se navesti relevantne mogućnosti provedbe tog mehanizma i zelenu knjigu, koja se treba objaviti, o nadzoru stranih ulaganja u strateška poduzeća za obranu; pozdravlja donošenje poboljšanog okvirnog sporazuma Europske obrambene agencije za sigurnost opskrbe država članica kao važan, dobrovoljan, pravno neobvezujući mehanizam za povećanje uzajamne potpore država članica i pomoći njima u području sigurnosti opskrbe; poziva Europsku obrambenu agenciju i Komisiju da zajedno osmisle dodatna sredstva i inicijative za promicanje sigurnosti opskrbe diljem EU-a te da pruže potporu državama članicama u provedbi novog okvirnog sporazuma;

50.  poziva Komisiju da jasno utvrdi i mobilizira financijska sredstva EU-a i instrumente namijenjene pospješivanju uspostave europskog zajedničkog tržišta za obrambenu industriju;

51.  pozdravlja usvajanje izmjena kontrolnog popisa izvoza Wassenaarskog režima u pogledu tehnologija za nadzor i detekcije, koje su također nedavno provedene na europskoj razini; međutim, naglašava da je potrebno uložiti više napora u sprječavanje nekontrolirane proizvodnje i izvoza tehnologija koje se mogu upotrijebiti za napad na ključnu infrastrukturu EU-a i kršenje ljudskih prava; stoga poziva Komisiju da što prije podnese prijedlog za reviziju Uredbe o izvozu robe s dvojnom namjenom;

52.  smatra da ni jedna vlada ne može sama pokrenuti prave opsežne programe istraživanja i tehnologije; podsjeća na deklaraciju Vijeća iz prosinca 2008. o jačanju kapaciteta i obvezu država članica da postignu zajednički cilj da 2 % obrambene potrošnje namijene za financiranje istraživanja; poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije i direktora Europske obrambene agencije da pruže podatke o trenutačnoj situaciji u tom pogledu; pozdravlja prijedloge Komisije o ostvarivanju sinergija civilnog i obrambenog istraživanja; u vezi s time ističe činjenicu da se u okviru programa istraživanja Obzor 2020. nude znatne mogućnosti za razvoj kapaciteta u tom području; poziva Komisiju i države članice da podrže istraživački projekt kojim se pruža potpora vanjskim politikama Unije, uključujući tehnološki razvoj u području tehnologija s dvostrukom namjenom radi pogodovanja interoperabilnosti civilne zaštite i oružanih snaga, kako je navedeno u posebnom programu kojim se osniva program Obzor 2020.; poziva Komisiju i države članice da odgovarajuća istraživanja uvrste u godišnje programe rada; također pozdravlja pokretanje pripremnih djelovanja te se nada da će sljedeći korak u sklopu ZSOP-a biti financiranje relevantne istraživačke teme tijekom sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira; naglašava važnost provedbe pilot-projekta za istraživanje u sklopu ZSOP-a koji će zajedno voditi Komisija i Europska obrambena agencija, u skladu s prijedlogom Parlamenta u proračunu za 2015. koji se odnosi na ciljeve Unije koje Agencija treba ispuniti i izvršenje proračuna Unije; u tom smislu žali što Komisija Parlamentu nije dostavila ocjenu potencijala članka 185. UFEU-a, kako je Parlament zatražio u Rezoluciji od 21. studenog 2013. o tehnološkoj i industrijskoj bazi europskog obrambenog sektora (2013/2125(INI));

53.  istodobno poziva da se prisno motre pitanja koja se odnose na upravljanje, prava intelektualnog vlasništva, sufinanciranje pripremnih obrambenih djelovanja i pravila za sudjelovanje u njima; poziva države članice da se u potpunosti uključe u postupak odlučivanja kako bi se izbjegli preveliki administrativni troškovi i jamčilo da se u okviru tih programa vodi računa o njihovim strateškim potrebama i strateškim potrebama ZSOP-a;

54.  podsjeća na vrlo povjerljivu i stratešku narav istraživanja u području obrane, i za industrijsku konkurentnost i stratešku autonomiju EU-a, te poziva na donošenje odgovarajuće politike intelektualnog vlasništva povezane sa sigurnošću i obranom u cilju zaštite rezultata istraživanja; očekuje prijedloge od Komisije, ali i od vojne industrije, o tom pitanju;

55.  prima na znanje prijedloge Komisije kojima se promiče uspostava zajedničkih normi i postupaka certificiranja obrambene opreme; očekuje da će Europska obrambena agencija i Komisija izraditi plan industrijskih normi u području obrane te da će Europska obrambena agencija i Europska agencija za sigurnost zračnog prometa iznijeti mogućnosti za poboljšanje uzajamnog priznavanja vojnih certificiranja u EU-u; žali zbog protivljenja europskih organizacija za norme da izrade žigove za normu obrambenih proizvoda;

o
o   o

56.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku NATO-a, predsjedniku Parlamentarne skupštine NATO-a, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, predsjedavajućem OESS-a, predsjedniku Parlamentarne skupštine OESS-a, predsjedavajućem Skupštine Afričke unije i glavnom tajniku Zajednice naroda jugoistočne Azije.

(1) SL L 146, 10.6.2009., str. 1. (2) SL L 216, 20.8.2009., str. 76. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0513. (4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0514. (5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0380. (6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0381. (7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0457. (8) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0286. (9) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0278. (10) http://eeas.europa.eu/library/publications/2013/3/2013_eeas_review_hr.pdf

Rezolucija Europskog parlamenta od 21. svibnja 2015. o financiranju zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) (2014/2258(INI))

P8_TA(2015)0214 A8-0136/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir glavu V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), a posebno članke 21., 24., 41., 42., 43., 44., 45. i 46.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. ‒ 2020.(1),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(3) te njezine naknadne izmjene,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda br. 18/2012 pod naslovom „Pomoć Europske unije Kosovu za uspostavu vladavine prava”,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 18. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici od 25. studenog 2013. i 18. studenog 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice i čelnice Europske obrambene agencije od 7. srpnja 2014. o napretku u provedbi zaključaka Europskog vijeća iz prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju potpredsjednice / Visoke predstavnice i Komisije o cjelovitom pristupu EU-a vanjskim sukobima i krizama i povezane zaključke Vijeća od 12. svibnja 2014.,

–   uzimajući u obzir godišnje izvješće iz 2014. te financijsko izvješće iz 2013. Europske obrambene agencije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. travnja 2014. o cjelovitom pristupu EU-a i njegovim posljedicama za koherentnost vanjskog djelovanja EU-a(4),

–  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva koje je Europsko vijeće usvojilo u Helsinkiju 11. prosinca 1999. (glavni cilj za 2003.) i glavni cilj za 2010. koji je Vijeće odobrilo 17. svibnja 2004.,

–  uzimajući u obzir civilni glavni cilj za 2010. koji je odobren na ministarskoj konferenciji o unapređenju civilnih kapaciteta i koji je 19. studenog 2007. primilo na znanje Vijeće za opće poslove i vanjske odnose;

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za vanjske poslove i Odbora za proračune u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i Odbora za proračune (A8-0136/2015),

A.  budući da sve složenije sigurnosno okružje unutar i izvan granica Unije, koje obilježavaju novi rizici i prijetnje s kojima se niti jedna država članica ne može samostalno suočiti, iziskuje jačanje zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) kako bi ona postala djelotvorniji instrument politike i stvarno jamstvo sigurnosti građana EU-a te sredstvo za promicanje europskih interesa i vrijednosti; budući da Unija mora poboljšati sigurnost svojih vanjskih granica;

B.  budući da je zbog proračunskih rezova u potrošnji za obranu i postojećih duplikacija potrebno ponovno razmotriti financiranje misija i operacija u okviru ZSOP-a tako da se proračunska sredstva koriste na bolji i ekonomičniji način uz odgovarajući demokratski nadzor svih civilnih i vojnih misija i operacija na razini institucija EU-a;

C.  budući da je Europsko vijeće u prosincu 2013. odlučilo ispitati financijske aspekte misija i operacija EU-a, uključujući reviziju mehanizma Athena, kako bi se zajamčila uporaba postupaka i pravila koji Uniji omogućuju veću brzinu, fleksibilnost i učinkovitost u pokretanju civilnih misija i vojnih operacija EU-a;

D.  budući da je, u skladu s odredbama Ugovora iz Lisabona, Visoki predstavnik Unije također potpredsjednik Komisije, čelnik Europske obrambene agencije i predsjedatelj Vijeća za vanjske poslove Europske unije; budući da, u skladu s člankom 45. Ugovora o Europskoj uniji, „prema potrebi, Europska obrambena agencija svoje zadaće obavlja u suradnji s Komisijom”;

1.  konstatira da su EU i države članice najveći ulagači u financiranje raznih mirovnih operacija i operacija upravljanja krizama diljem svijeta te da civilne i vojne misije i operacije u okviru ZSOP-a predstavljaju tek vrlo mali dio ukupnog financiranja; potvrđuje važnost intervencija u okviru ZSOP-a u pogledu postizanja mira i potiče države članice na zauzimanje jasnijeg stava prema sprječavanju sukoba, obnovi nakon sukoba i očuvanju održivog mira u zonama u kojima vladaju sukobi; uvjeren je da EU ne smije sebi dopustiti da bude usmjeren samo na instrumente kojima se djeluje nakon krize;

2.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i države članice da iskoriste puni potencijal Ugovora iz Lisabona, posebice njegova članka 44. o provedbi zadaće u okviru ZSOP-a od strane skupine država članica te članka 46. o stalnoj strukturiranoj suradnji, s ciljem brže i fleksibilnije uporabe misija i operacija u okviru ZSOP-a;

3.  sa zabrinutošću primjećuje da, usprkos zajedničkom godišnjem proračunu za obranu u iznosu od otprilike 190 milijardi EUR, države članice još uvijek ne uspijevaju ostvariti glavne ciljeve utvrđene 1999. u Helsinkiju; podsjeća na ambiciozne civilne glavne ciljeve koje je odredio EU; poziva na jačanje uloge EU-a kao obrambenog čimbenika u kontekstu NATO-a i žali zbog činjenice da ne postoji doktrina u okviru koje bi se provele zadaće navedene u članku 43. UEU-a (proširene „petersberške zadaće”); čvrsto se zalaže za, u okviru NATO-a, tješnju koordinaciju i suradnju u području obrane među državama članicama i na razini EU-a te posebno za udruživanje i dijeljenje resursa, kapaciteta i sredstava; poziva Komisiju da bez odlaganja provede analizu izazova i zahtjeva u području sigurnosti i obrane;

4.  napominje da se razina financiranja civilnih misija ZSOP-a u okviru poglavlja proračuna EU-a o ZVSP-u smanjila tijekom proteklih godina te da se očekuje da će ostati stabilnom kao dio višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020.; žali što je na civilne misije utjecao opći manjak odobrenih sredstava za plaćanja zbog kojeg je Komisija bila primorana odgoditi isplatu 22 milijuna EUR za 2015. u okviru mjera ublažavanja; pozdravlja, međutim, činjenicu da su utvrđene moguće uštede od oko 16 milijuna EUR, kojima bi se moglo omogućiti financiranje daljnjih misija ako to u bliskoj budućnosti bude potrebno;

Inicijative za smanjenje troškova / povećanje učinkovitosti

5.  pozdravlja konkretne mjere i pragmatična rješenja koje je Komisija nedavno uvela unutar postojećeg okvira financijskih pravila kako bi se skratile financijske procedure u pogledu civilnih misija u okviru ZSOP-a; žali, međutim, zbog toga što još uvijek dolazi do znatnih kašnjenja u nabavi osnovne opreme i usluga za misije ZSOP-a unutar šireg okvira ZVSP-a, djelomično zbog često sporog postupka donošenja odluka u Vijeću, ali i određenog nedostatka konsolidiranog pristupa u primjeni financijskih pravila na misije ZSOP-a te, u konačnici, zbog negativnog učinka tih kašnjenja na funkcioniranje misija i osoblja, a potencijalno i na sigurnost misija;

6.  potiče Komisiju da ublaži te nedostatke pripremom posebnog obrasca za financijska pravila za civilne misije u okviru ZSOP-a i prilagodbom postojećih smjernica njihovim potrebama kako bi se omogućilo brzo, fleksibilno i učinkovitije provođenje misija, a istodobno zajamčilo dobro financijsko upravljanje sredstvima EU-a i odgovarajuća zaštita financijskih interesa Unije; smatra da bi ovlasti za izvršenje proračuna trebalo dodijeliti zapovjedniku civilne operacije, na isti način kako je to učinjeno za voditelje delegacija EU-a;

7.  poziva Komisiju i države članice da pripreme godišnju procjenu ukupnih troškova sigurnosnih i obrambenih politika koja uključuje i transparentni prikaz postupaka javne nabave u svrhu budućeg učinkovitijeg upravljanja sredstvima dodijeljenim za to područje;

8.  snažno potiče uspostavu zajedničkog centra za usluge kao i objedinjenog sustava za upravljanje resursima u svrhu povećanja brzine kojom se civilne misije razmještaju i poboljšanja njihove ekonomičnosti; žali zbog toga što dosad nije bilo napretka u pogledu te inicijative; napominje da se trenutno razmatra mogućnost uvođenja platforme za potporu misijama, no poziva Komisiju i ESVD da poduzmu daljnje korake prema uspostavi istinskog zajedničkog centra za usluge;

9.  smatra da bi trebalo ublažiti kronična ograničenja administrativnog proračuna ESVD-a / Službe za planiranje i vođenje civilnih operacija jer su godišnja dodijeljena proračunska sredstva nedovoljna za potrebe svih zadaća planiranja, vođenja i potpore, posebno u doba kada se gotovo istovremeno pokreće više misija;

10.  smatra da bi stalno skladište ZSOP-a, kojim se trenutno koriste samo nove civilne misije u okviru ZSOP-a, brzo trebalo unaprijediti proširivanjem njegove funkcije na postojeće misije, povećanjem dostupnosti pohranjene opreme te, također, raznovrsnijom ponudom potrebne opreme; predlaže da skladištem ZSOP-a upravlja budući zajednički centar za usluge;

11.  ističe potrebu za angažiranjem primjerenog broja članova misija u skladu s raznim obvezama koje su u tom pogledu preuzele države članice (npr. civilni glavni cilj za 2010. ili višegodišnji plan razvoja civilnih kapaciteta); žali, međutim, zbog poteškoća primijećenih pri zapošljavanju, ali i zadržavanju dovoljnog broja kvalificiranih zaposlenika za misije ZSOP-a; potiče na široku upotrebu brzo rasporedivih timova za civilni odgovor, čime bi se poboljšala sposobnost EU-a za brzu reakciju, olakšala brza uspostava misija i povećala učinkovitost reakcije upravljanja kriznim situacijama;

12.  izražava žaljenje zbog netransparentnosti i visokih troškova postupka odabira privatnih poduzeća čija je zadaća štititi osoblje u civilnim misijama u okviru ZSOP-a; poziva na stvaranje zasebnog okvirnog ugovora poslove zaštite za civilne misije u okviru ZSOP-a kako bi se smanjili iznosi koje naplaćuju privatna poduzeća te kako bi postupak odabira postao transparentniji; vjeruje da bi u tom kontekstu prednost trebalo dati europskim poduzećima;

Dosljednost i komplementarnost

13.  mišljenja je da je ZSOP dio šire vanjske dimenzije ZVSP-a i cjelokupnog vanjskog djelovanja EU-a, ali i dio unutarnje dimenzije politika koje se odnose na zajedničko tržište i industriju, svemir, istraživanje i razvoj; čvrsto vjeruje da bi trebalo zajamčiti dosljednost i komplementarnost među raznim instrumentima kako bi se postigla ekonomija razmjera i najbolji mogući učinak potrošnje EU-a; uvjeren je da EU ima više resursa i potencijala za djelovanje od bilo koje druge nadnacionalne institucije, s obzirom na to da se njegova sigurnosna i obrambena politika kroz sveobuhvatni pristup može ojačati drugim vrstama mehanizama financiranja i instrumenata EU-a; stoga smatra da bi sredstva ZVSP-a trebalo koristiti na pametniji način, posebice boljom koordinacijom između instrumenata ZSOP-a i raznih programa financiranja EU-a kojima upravlja Komisija;

14.  poziva na postizanje više razine vojno-civilne sinergije kada je to potrebno, s posebnim naglaskom na početak postupka planiranja, naročito u područjima smještaja, zdravstvenih usluga, logistike, prijevoza i sigurnosti misija, uzimajući pritom u obzir postojanje odvojenih zapovjednih lanaca i jasne razlike u prirodi, ciljevima i načinima djelovanja civilnih misija i vojnih operacija;

15.  ističe uštede koje bi bilo moguće ostvariti poticanjem sinergija na vojnom polju na razini EU-a, uključujući područja prijevoza, osposobljavanja i liječničke skrbi; naglašava ulogu Europske obrambene agencije u njezinoj misiji poticanja interoperabilnosti i sinergija među državama članicama u pogledu vojne opreme i sposobnosti razmještanja, ali snažno osuđuje činjenicu da je Agencija, iako je na njezinom čelu Visoka predstavnica / potpredsjednica Komisije, i dalje pod nadležnošću Vijeća i da se u potpunosti financira sredstvima izvan proračuna EU-a, zbog čega ne podliježe europskom demokratskom nadzoru;

16.  pozdravlja reviziju postupaka za upravljanje krizama dogovorenu 2013. jer je dovela do poboljšanja u planiranju i pokretanju misija u okviru ZSOP-a; naglašava, međutim, da je potrebno dalje raditi na prevladavanju ukorijenjenog jaza između raznih mehanizama vanjske politike EU-a;

17.  poziva Komisiju na uvođenje trajnih financijskih procedura za suradnju između Komisije, ESVD-a, Europske obrambene agencije, Europske svemirske agencije i država članica u područjima ZSOP-a i politika zajedničkog tržišta, industrije, svemira, istraživanja i razvoja; poziva Komisiju i Vijeće da uspostave stalna financijska pravila kojima bi se povezalo dionike EU-a iz područja unutarnje sigurnosti (kao što su Frontex, Europol i ENISA) s dionicima vanjske obrane (kao što su Europska obrambena agencija i ESVD);

18.  pozdravlja provođenje pilot-projekta istraživanja ZSOP-a koje su zajednički proveli Komisija i Europska obrambena agencija, a što je u proračunu za 2015. predložio Parlament s ciljem da Agencija bude ta koja će izvršiti proračun i ostvarivati ciljeve Unije; u tom kontekstu žali što Komisija nije Parlamentu dostavila procjenu mogućnosti primjene članka 185. UFEU-a kako se zahtijeva u njegovoj Rezoluciji od 21. studenog 2013. o tehnološkoj i industrijskoj bazi(5) europske obrambenog sektora;

19.  pozdravlja Komisijin plan provedbe za Komunikaciju o sektoru europske obrane i sigurnosti donesen 24. lipnja 2014.; u tom pogledu poziva Komisiju da u sklopu ocjenjivanja dionika naznači na koji su način potencijalni korisnici te nacionalne i pokrajinske vlasti spremni koristiti spomenute mjere (ESIF, EFRR, ESF ili programa Interreg V); u tom pogledu izražava žaljenje što su prijedlozi Komisije možda stigli prekasno da bi utjecali na raspodjelu sredstava nacionalnih i pokrajinskih vlasti koja je trenutno u tijeku ili preusmjerili sredstva EU-a kojima se financira snažnija tehnološka i industrijska baza europskog obrambenog sektora (EDTIB);

20.  pozdravlja inicijativu „osposobi i opremi” kojom bi se lakšim financiranjem različitih oblika strojne opreme i nesmrtonosne opreme za snage sigurnosti i obrambene snage trećih zemalja omogućila izgradnja kapaciteta partnera, kao dio tranzicijske ili izlazne strategije, i podupire zajednički pristup ESVD-a i Komisije po tom pitanju; podupire stvaranje projektnih jedinica u okviru kojih bi zainteresirane države članice ili treće zemlje mogle dati svoj doprinos i kojima bi se moglo zajamčiti brzo djelovanje i ispunjavanje sigurnosnih potreba zemalja domaćina pružanjem projektne potpore te smatra da bi se takve jedinice trebalo sustavno koristiti;

21.  pozdravlja prijedloge Komisije kojima bi se trebalo poboljšati provođenje Direktive 2009/81/EZ (o ugovorima o javnoj nabavi) i Direktive 2009/43/EZ (o transferu proizvoda povezanih s obranom na unutarnjem tržištu); poziva Komisiju da vodi računa o činjenici da europska poduzeća koja posluju u području obrane trebaju zaseban pravni i financijski okvir kako bi mogla biti konkurentna te kako bi bila u stanju pružiti potporu naporima koje države članice ulažu u jačanje obrambenih sposobnosti;

Financiranje vojnih operacija

22.  potvrđuje da države članice financiraju vojne operacije izvan proračuna EU-a, a da su zajednički troškovi operacija pokriveni mehanizmom Athena; naglašava da je Athena od ključne važnosti za pokretanje tih operacija te da je to instrument solidarnosti među državama članicama jer ih potiče, posebno one kojima nedostaje financijskih i operativnih sredstava, na sudjelovanje u operacijama ZSOP-a; žali, međutim, što je stvarni udio zajedničkih troškova i dalje vrlo nizak (otprilike 10 – 15 % svih troškova) te što je visoki udio troškova i odgovornosti u vojnim operacijama koje snose države, po načelu prema kojem svatko pokriva vlastite troškove, suprotan načelima solidarnosti i podjele tereta i što dodatno odvraća države članice od aktivnog sudjelovanja u operacijama u okviru ZSOP-a; izražava zabrinutost što takvo stanje stvari, posebice u kontekstu nedostatka volje među državama članicama za uključivanje vlastitih jedinica u snage okupljenje za operacije, otežava mogućnost brzog pokretanja operacija u sklopu ZSOP-a i ugrožava njihovu cjelokupnu učinkovitost; smatra da bi trebalo zajamčiti dugoročno financiranje vojnih misija;

23.  u tom kontekstu žali što je preispitivanje mehanizma Athena, koje je trebalo biti izvršeno do kraja 2014, dovelo tek do ograničenih rezultata, poput uvođenja jedne vrste pretfinanciranja nekih troškova kako bi se ubrzalo razmještanje; izražava žaljenje što Vijeće nije postiglo dogovor o uključivanju financiranja troškova strateškog razmještanja borbenih skupina EU-a na popis zajedničkih troškova koji se sustavno podmiruju u sklopu mehanizma Athena, nego je tek donijelo odluku, koja se može produžiti, za dvogodišnje razdoblje; poziva Europsko vijeće za obranu da na sljedećem sastanku razmotri daljnje proširenje zajedničkih troškova financiranih unutar okvira mehanizma Athena, poput automatskog financiranja troškova povezanih s odvijanjem operacija i misija u okviru ZSOP-a (infrastrukture za smještaj snaga, troškova povezanih s uspostavljanjem ulaznih baza za postrojbe na ratištima te, po potrebi, prikupljanja sigurnosnih zaliha hrane i goriva);

24.  podupire inicijative kojima se ispituje mogućnost privlačenja financijskih doprinosa iz trećih zemalja ili međunarodnih organizacija i upravljanja njima u okviru mehanizma Athena; također podupire opciju „zajedničkog financiranja”, pri čemu bi manji broj zemalja sudionica financirao neke operativne troškove misija, pod uvjetom da se njihovim doprinosima upravlja u okviru mehanizma Athena i da su oni samo dodatak zajedničkim troškovima, a ne njihova zamjena;

25.  podsjeća na to da su Ugovorm iz Lisabona u EU-u uvedene nove odredbe o ZSOP-u koje su još uvijek neiskorištene; potiče Vijeće da iskoristi odredbu iz članka 44. UEU-a kojom se omogućuje provedba neke od zadaća ZSOP-a skupini država članica koje su je voljne preuzeti; stajališta je da je hitno potrebno ubrzati postupak donošenja odluka; smatra da bi ad hoc mehanizmi financiranja za vojne operacije trebali pokrivati više od uobičajenih zajedničkih troškova obuhvaćenih mehanizmom Athena;

26.  poziva Vijeće da tijekom ove proračunske godine započne uspostavu početnog fonda (predviđenog člankom 41. stavkom 3. UEU-a) za hitno financiranje početnih faza vojnih operacija, koji bi također mogao poslužiti kao snažno sredstvo razvoja kapaciteta; također poziva Vijeće da iznese prijedlog o tome kako se u kriznoj situaciji može brzo provesti savjetovanje s Europskim parlamentom; napominje da za civilne misije postoji poseban proračun za pripremne mjere i da će tijek i učinkovitost vojnih misija biti strukturno otežani sve dok se i za njih ne otvori ta mogućnost; snažno potiče države članice da uspostave trajnu strukturiranu suradnju predviđenu člankom 46. UEU-a, kojom bi se također znatno brže postigla hitno potrebna poboljšanja kapaciteta EU-a za brzu reakciju; u tom pogledu izražava žaljenje zbog manjka relevantnog sadržaja u Političkom okviru za sustavnu i dugoročnu obrambenu suradnju koji je Vijeće usvojilo 18. studenog 2014. jer se u njemu samo opisuje trenutna praksa; poziva, stoga, Komisiju da iznese potrebni prijedlog kojim bi se pojasnilo na koji se način proračunom EU-a može olakšati pokretanje stalne strukturirane suradnje i djelovanje vojne mirnodopske suradnje unutar nje;

27.  iznenađen je što još uvijek na europskoj razini ne postoje porezni poticaji za suradnju i udruživanje; prima na znanje poziv Vijeća iz prosinca 2013. da se prouče takve mjere i žali što nakon godine dana rasprave još nisu dovele ni do kakve konkretne mjere na tom području; napominje da belgijska vlada, prema ad hoc načelu, već dodjeljuje izuzeća od PDV-a u pripremnim fazama određenih projekata Europske obrambene agencije kao što je primjerice satelitska komunikacija; smatra da bi spomenuta izuzeća trebala biti sustavna i proširena na infrastrukturne programe i programe povezane s kapacitetima po uzoru na postojeći mehanizam NATO-a ili onaj unutar EU-a za infrastrukturu za civilno istraživanja; poziva na razvoj bilo kojeg drugog poticaja kojima bi se Europljane navelo na suradnju kada je riječ o kapacitetima;

Transparentnost i odgovornost

28.  naglašava da su transparentnost i odgovornost ključni zahtjevi ne samo za demokratski nadzor, već i za primjereno funkcioniranje i vjerodostojnost misija koje se provode pod zastavom EU-a; ponavlja da Parlament pridaje veliku važnost provođenju nadzora nad načinom na koji se izvršava proračun različitih misija i operacija u okviru ZSOP-a; pozdravlja mehanizme izvješćivanja predviđene Međuinstitucionalnim sporazumom od 2. prosinca 2013., kao što su tromjesečna izvješća o proračunu ZVSP-a i zajednički savjetodavni sastanci o ZVSP-u; pozdravlja odluku kojom se Visoka predstavnica /potpredsjednica Komisije obvezala osvježiti sastanke i uvesti prikladan stupanj fleksibilnosti u pogledu njihova opsega kako bi Parlament bio u potpunosti obaviješten o vojnim misijama i o radu i programu Političkog i sigurnosnog odbora; ustraje pri tvrdnji da nikakav napredak u fleksibilnosti i učinkovitosti financiranja i poduzimanja misija i operacija ne smije ugroziti postignute napretke u smislu transparentnosti i preuzimanja odgovornosti u intervencijama u sklopu ZSOP-a; poziva Komisiju da široko protumači članak 49. stavak 1. točku (g) Financijske uredbe i da predloži zasebne linije za svaku civilnu misiju ZSOP-a u proračunskom poglavlju o ZVSP-u te da u godišnje izvješće o radu obavezno uvrsti podroban prikaz svake misije prema sudionicima i rashodima;

29.  željno očekuje inicijative kojima bi se u pravila financiranja i rada civilnih misija uvela jasnoća i dosljednost; u kontekstu aktualne rasprave o fleksibilnosti financijskih pravila pozdravlja obvezu koju je Komisija preuzela za pripremu posebnog obrasca za sve misije u okviru ZSOP-a i za prilagodbu postojećih smjernica njihovim potrebama;

Usklađivanje riječi i djela

30.  potiče potpredsjednicu / Visoku predstavnicu da preuzme vodstvo u ZSOP-u i da odigra usmjeravajuću ulogu u premošćivanju jaza uspostavljanjem koordinacije između Vijeća, Komisije i ESVD-a te jamčenjem dosljednosti između potonjih dvaju tijela; predlaže da se posebnim predstavnicima EU-a povjeri mandat za poboljšanje dijaloga i suradnje među raznim akterima EU-a na terenu kako bi se povećala dosljednost djelovanja EU-a i kako bi višestruki izvori financiranja iz problema prerasli u prednost;

31.  smatra da bi sljedeći sastanak Europskog vijeća o obrani trebalo iskoristiti kao priliku za vođenje dubinske rasprave i izradu konkretnih prijedloga o reformi financijskih aranžmana za misije i operacije u okviru ZSOP-a, kako bi ih se učinilo učinkovitijima i uspješnima; potiče države članice da ispune obveze preuzete na sastanku Europskog vijeća u prosincu 2013.; smatra da je na sljedećoj sjednici Europskog vijeća za obranu nužno donijeti konkretne mjere za poboljšanje obrambenih kapaciteta EU-a na način komplemetaran s NATO-om, zadržati i konsolidirati Europsku obrambenu agenciju te pružiti podršku zajedničkoj industrijskoj i tehnološkoj bazi;

32.   poziva Komisiju da podrži napore koje države članice ulažu u svrhu operativne provedbe odluka Europskog vijeća u pogledu poboljšanja obrambenih sposobnosti, vodeći pritom računa o proračunskim ograničenjima s kojima se suočavaju neke države članice;

o
o   o

33.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, potpredsjednici / Visokoj predstavnici, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku NATO-a i predsjedniku Parlamentarne skupštine NATO-a.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (2) SL C 373, 20.12.2013., str. 1. (3) SL L 298, 26.10.2012., str. 1. (4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0286. (5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0514.

Rezolucija Europskog parlamenta od 21. svibnja 2015. o utjecaju promjena na europskim obrambenim tržištima na sigurnosne i obrambene kapacitete u Europi (2015/2037(INI))

P8_TA(2015)0215 A8-0159/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir glavu V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 19. i 20. prosinca 2013. o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. studenog 2014. o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 24. srpnja 2013. naslovljenu „Prema konkurentnijem i učinkovitijem sektoru obrane i sigurnosti” (COM(2013)0542) i povezanom Planu provedbe od 24. lipnja 2014. (COM(2014)0387),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o pojednostavnjivanju uvjeta za transfer obrambenih proizvoda unutar Zajednice(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji u području obrane i sigurnosti te izmjeni direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ(2),

–  uzimajući u obzir Zajedničko stajalište Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o utvrđivanju zajedničkih pravila kontrole izvoza vojne tehnologije i opreme,

–  uzimajući u obzir Okvir za politiku sustavne i dugoročne suradnje u području obrane, koji je Vijeće usvojilo 18. studenog 2014.,

–  uzimajući u obzir ažurirani Okvirni sporazum za sigurnost opskrbe između država članica sudionica, koji je upravni odbor Europske obrambene agencije usvojio u studenom 2013., te povezani Kodeks ponašanja u vezi s određivanjem prioriteta, koji je upravni odbor usvojio u svibnju 2014.,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 21. studenog 2013. o tehnološkoj i industrijskoj bazi europskog obrambenog sektora(3) i od 14. prosinca 2011. o utjecaju financijske krize na obrambeni sektor u državama članicama EU-a(4),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0159/2015),

A.  budući da su u sklopu „obrambenog paketa” iz 2009. uvedeni novi zakonodavni akti na području europskog obrambenog tržišta i da je svih 28 država članica prenijelo nove propise u nacionalno zakonodavstvo; budući da je okosnica tih novih zakonodavnih akata uvođenje regulatornog okvira koji se temelji na transparentnosti, nediskriminaciji i tržišnom natjecanju te uzima u obzir specifičnosti obrambenog sektora;

B.  budući da su se države članice složile da je potrebno stvoriti europsko tržište za obrambenu opremu i usluge; budući da je Europsko vijeće čak pozvalo na uspostavljanje mehanizma sigurnosti opskrbe na razini EU-a; budući da su odgovarajući kapaciteti i opskrba opreme te strateška autonomija Unije od ključne važnosti za sigurnost Unije i njezina susjedstva;

C.  budući da uspjeh mirovnih i sigurnosnih misija u okviru ZSOP-a pretežito ovisi o njihovoj sposobnosti da brzo i pravovremeno reagiraju te je, stoga, od presudnog značaja raditi na postizanju istinskog europskog obrambenog tržišta kako bi se izbjeglo udvajanje i smanjila birokracija;

D.  budući da europska obrambena tržišta nisu dovoljno ujedinjena, ekonomična i transparentna, ovisnost europskog obrambenog sektora o vanjskim tržištima mogla bi se još povećati, u ovo doba opetovanih i izravnih prijetnji europskoj sigurnosti nezabilježenih od završetka Hladnog rata;

E.  budući da su ulaganja u istraživanje i tehnologiju u obrambenim sektorima svih država članica, kao i zajednička ulaganja u istraživanje i tehnologiju u obrambenom sektoru u okviru europske suradnje, posljednjih godina u zabrinjavajućem padu;

Promjene na obrambenim tržištima dovode u pitanje autonomiju Europe

1.  i dalje je ozbiljno zabrinut zbog sveprisutnih i uglavnom neusklađenih rezova u proračunima za obranu u većini država članica; naglašava da se rezovima u proračunima za obranu oslabljuje obrambeni potencijal država članica i EU-a te dovodi u pitanje razina njihove pripremljenosti da jamče nacionalnu i europsku sigurnost; mišljenja je da ti neusklađeni rezovi, zajedno sa strukturnim problemima te nepoštenim i netransparentnim praksama, Uniju stavljaju u rizičan položaj time što se odriče strateških potencijala i kapaciteta te mogućnosti koje bi donijeli usklađena obrambena politika te udruživanje i dijeljenje obrambenih potencijala kad je riječ o ostvarivanju prosperiteta i mira u Uniji, u skladu s člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji, te sigurnosti opskrbe i obrane njenih građana i interesa;

2.  duboko je zabrinut zbog sve većeg broja oružanih sukoba, izbijanja kriza niskog intenziteta, hibridnog ratovanja i ratovanja preko posrednika, neuspjeha država, nestabilnosti i brojnih slučajeva kršenja ljudskih prava u neposrednom susjedstvu EU-a te prijetnje terorizma unutar i izvan EU-a; vjeruje da su sadašnje sigurnosne prijetnje zajedničke EU-u kao cjelini te im treba pristupiti jedinstveno i usklađeno te pritom udružiti i dijeliti civilna i vojna sredstva; čvrsto vjeruje, s tim u vezi, da je ključno ne tratiti sredstva, bolje se koristiti novcem poreznih obveznika i napredovati u uspostavljanju europskog tržišta za obrambenu opremu te razviti konkurentnu tehnološku i industrijsku bazu europskog obrambenog sektora (EDTIB), sposobnu za ostvarenje sinergije preko povećane prekogranične koordinacije i pružanje potrebnih kapaciteta za ZSOP; također vjeruje da će to biti ključno u povećanju učinkovitosti i ekonomičnosti europskog djelovanja u okviru operacija NATO-a u cilju jamčenja sigurnosti i stabilnosti u Europi i njezinu susjedstvu;

3.  zabrinut je, stoga, što države članice sporo i nedosljedno provode direktive iz „obrambenog paketa” iz 2009. i poziva Komisiju da poduzme konkretne mjere kako bi se direktive pravilno provodile, i to nadziranjem prijenosa u nacionalna zakonodavstva, u cilju izbjegavanja narušavanja tržišta; uviđa da je uvođenje novog zakonodavstva dugotrajan proces, ali upozorava da se nepravilnim i različitim načinima provedbe zakona stvara mogućnost uvođenja loše prakse, čime se dovodi u pitanje postizanje ciljeva utvrđenih u direktivama, a time i ugrožava uspostavljanje europskog tržišta za obrambenu opremu i oslabljuje razvoj EDTIB-a; ističe da bi „obrambeni paket” također trebao doprinijeti stvaranju poticaja za partnerstva na području obrane u Europi te potiče usku suradnju između Komisije i Europske obrambene agencije na tom području; sa žaljenjem podsjeća da zajednička nabava u obrambenom sektoru stagnira, a posljednjih je godina čak u padu;

4.  upozorava na rizik od ovisnosti europskog obrambenog sektora o vanjskim tržištima, i to u doba sve složenijeg i težeg stanja kad je riječ o sigurnosti; osobito upozorava na kombinaciju neusklađenih proračuna država članica za obranu, i dalje prisutnu fragmentaciju tržišta usprkos novim pravilima unutarnjeg tržišta, sve veću ovisnost obrambene industrije o izvozu izvan EU-a, povećano strano ulaganje u obrambeni sektor Europe u nekim zemljama, što bi za posljedicu moglo imati nedostatak transparentnosti i prepuštanje kontrole nad strateškim nacionalnim i europskim obrambenim industrijama, potencijalima i tehnologijom;

5.  smatra da posebnu pozornost treba obratiti na utjecaj određenih projekata na autonomiju i neovisnost EU-a, npr. suradnja s Rusijom na osjetljivim područjima kao što su lansiranje satelita uz pomoć raketa Sojuz i strateški zračni mostovi; naglašava da je potrebno da države članice provedu reviziju prioriteta u svojim vojno-obrambenim industrijama te da pruže poticaj njihovu razvoju do razine dopuštene pravom EU-a;

6.  naglašava da je visokokonkurentna, moderna i ujedinjena strategija europske obrambene industrije ključna za razvijanje europskih obrambenih kapaciteta i ostvarivanje pozitivnog neizravnog učinka na povezane gospodarske sektore; ističe da je veća suradnja kad je riječ o gospodarskim resursima i ljudskom kapitalu presudna za postizanje napretka u istraživanju dvojne namjene kojom se smanjuje naša vanjska ovisnost i osiguravaju naše zalihe i industrijske sirovine, osobito one od ključne važnosti;

7.  napominje da je Europsko vijeće, premda u prosincu 2013. nije na odgovarajući način reagiralo na spomenuto stanje, ipak iznijelo nekoliko načina djelovanja u cilju poboljšanja zajedničke sigurnosne i obrambene politike i obvezalo se ocijeniti napredak u lipnju 2015.; izražava žaljenje što usprkos pogoršanju stanja sigurnosti unutar EU-a, ali i istočno i južno od njega, čime se dodatno ugrožava njegova sigurnost, nije postignut stvarni napredak kad je riječ o trenutačnim sigurnosnim izazovima i prijetnjama;

8.  potiče Europsko vijeće da izvuče potrebnu pouku i poduzme konkretne mjere u cilju nadilaženja fragmentacije europskog obrambenog tržišta; poziva Europsko vijeće da pruži konkretne smjernice za obrambenu politiku i europsko obrambeno tržište, uzimajući u obzir specifičnosti obrambenog sektora u cilju povećanja njegove transparentnosti i konkurentnosti, te da jamči raspoloživost obrambenih kapaciteta potrebnih za europsku sigurnost i ostvarivanje ciljeva ZSOP-a;

Pad europske potražnje zbog proračunskih rezova: potreba za nastavkom suradnje

9.  vjeruje da je godine neusklađenih nacionalnih proračuna za obranu potrebno nadomjestiti boljom suradnjom i usklađivanjem među državama članicama, uključujući osmišljavanjem politika u vezi s proračunima za obranu i usklađivanjem strateških izbora koji se odnose na nabavu vojne opreme i opreme s dvojnom namjenom u skladu s normama transparentne javne nabave; naglašava potrebu za pravovremenim planiranjem strateških ulaganja u kupovinu i obnovu opreme među državama članicama; ponavlja svoj poziv na konsolidaciju potražnje u cijelom EU-u u cilju promicanja i održavanja konkurentnog i nezavisnog EDTIB-a; naglašava da je razvoj učinkovitog i transparentnog EDTIB-a ključni čimbenik sposobnosti Europe da štiti svoje građane, interese i vrijednosti, u skladu s ciljevima Ugovora, te da ispunjava svoju odgovornost u jamčenju sigurnosti; poziva Komisiju da razvije industrijsku strategiju kojom se određuju ključni kapaciteti na kojima se može temeljiti EDTIB;

10.  podsjeća da je 28 država članica EU-a i dalje na drugom mjestu u svijetu kada je riječ o troškovima u obrambenom sektoru i o izvozu oružja; vjeruje da ta činjenica pokazuje da države članice EU-a i Unija još igraju ključnu ulogu u svjetskoj trgovini oružjem i nabavi u području obrane; smatra da je 190 milijardi EUR kombiniranih godišnjih rashoda za obranu golem iznos novca poreznih obveznika; također podsjeća da brojne nedavne studije ukazuju na činjenicu da je glavni problem u tome da se u mnogima od 28 država članica EU-a sredstva iz proračuna za obranu troše na vrlo neučinkovit način koji rezultira dugotrajnim zastojima, visokim troškovima, a u mnogim slučajevima helikopterima, borbenim zrakoplovima i ostalom tehnologijom koja ne funkcionira iako je potpuno nova; naglašava potrebu za dubinskim preustrojem odnosa između nacionalnih obrambenih uprava i obrambenih industrija te za uvođenjem strogih kvalitativnih kriterija za izradu projekata nabave;

11.  mišljenja je da trenutna proračunska ograničenja u državama članicama EU-a trebaju predstavljati priliku za veću i bolju suradnju u području nabave obrambene opreme radi osiguravanja veće vrijednosti novca poreznih obveznika, jamčenja odgovarajućih vojnih kapaciteta u cijelom EU-u i održive sigurnosti sustava opskrbe; smatra da države članice mogu birati između učinkovite suradnje u rješavanju zajedničkih izazova ili gubitka strateških kapaciteta, a time i nedostatka obrane nacionalnih i europskih građana i interesa;

12.  podsjeća na potrebu za boljim usklađivanjem nacionalnih postupaka planiranja u vezi s obranom i u tom smislu pozdravlja činjenicu da je Vijeće usvojilo Okvir za politiku sustavne i dugoročne suradnje u području obrane; izražava žaljenje, međutim, zbog toga što Okvir nije obvezujući i što se njime ne uvodi jasan i strukturiran postupak; ističe da bi Europsko vijeće trebalo podržati usvajanje tog dokumenta kako bi on postao ključni pokretač; potiče države članice da u okviru pregleda nacionalne obrane zatraže potporu Europske obrambene agencije te da razmijene podatke o nacionalnim planovima i prioritetima ulaganja u okviru Vojnog odbora EU-a; poziva države članice da pokrenu trajnu strukturiranu suradnju kao način bolje koordinacije i da koriste sredstva EU-a za mirnodopsku suradnju; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da predstavi ostvarive planove za uspješno pokretanje trajne strukturirane suradnje;

13.  zahtijeva da prioritet budu suradnja, udruživanje i zajedničke inicijative te da se u tu svrhu osiguraju poticaji; poziva Europsku komisiju da iznese prijedlog u kojem bi pojasnila na koji način bi porezni poticaji koji ne narušavaju tržište mogli koristiti tim ciljevima; prima na znanje odluku Belgije da ad hoc projekte Europske obrambene agencije izuzme od plaćanja poreza na dodanu vrijednost te smatra da se tim izuzećem trebaju obuhvatiti sve aktivnosti suradnje Europske obrambene agencije; pozdravlja rad Europske obrambene agencije na mehanizmu zajedničke nabave i očekuje da će mehanizam obuhvaćati mjere za poticanje udružene nabave i održavanja obrambene opreme;

14.  podsjeća da se u sklopu Obzora 2020., programa COSME i europskih strukturnih i investicijskih fondova, poduzeća iz obrambene industrije, a osobito mala i srednja, mogu prijaviti za sredstva EU-a kad je riječ o dvojnoj namjeni i drugim projektima; poziva Komisiju i države članice da pomognu poduzećima, osobito malima i srednjima, da na odgovarajući način iskoriste prilike za financiranje europskim sredstvima projekata povezanih s obranom;

15.  ističe da je u posljednje vrijeme EU suočen s prijetnjama i izazovima u kibernetskom prostoru koji uključuju ozbiljnu prijetnju sigurnosti pojedinih država članica i EU-u u cjelini; vjeruje da se takve prijetnje moraju na odgovarajući način procijeniti i da je potrebno djelovati na razini EU-a u cilju osiguravanja tehničkih i drugih sigurnosnih mjera u državama članicama;

16.  poziva na to da se na sjednici Europskog vijeća u lipnju 2015. razmotri potreba ujedinjenja postupaka javne nabave i sklapanja ugovora u odnosu na kibernetsku sigurnost te bolja koordinacija među državama članicama, kako bi se Uniji omogućilo da se bez odgode nosi s velikim globalnim prijetnjama kao što su kibernetski terorizam i kibernetski napadi;

17.  ponavlja svoj poziv potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici i Vijeću na pripremu zajedničkog stajališta EU-a o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica, u okviru kojeg bi se pridala izuzetna važnost poštovanju ljudskih prava i međunarodnoga humanitarnog prava te bi se riješila pitanja kao što su pravni okvir, razmjernost, odgovornost, zaštita civila i transparentnost;

Sve veća ovisnost o vanjskim tržištima: potreba za zajedničkim pristupom

18.  upozorava da europska poduzeća iz sektora obrane sve više nadomještaju manji prihod u Europi izvozom izvan EU-a; izražava zabrinutost zbog mogućih nedostataka takvog pristupa, poput prijenosa osjetljivih tehnologija i prava intelektualnog vlasništva budućim konkurentima i preseljenja proizvodnje izvan EU-a, čime bi se narušila sigurnost opskrbe Europe; vjeruje da je izlaganje EU-a riziku da EDTIB bude ovisan o kupcima iz trećih sila različitih strateških interesa ozbiljna strateška pogreška;

19.  podsjeća da je Zajedničkim stajalištem EU-a o izvozu oružja definiran zajednički dogovor o nadzoru nad izvozom vojne tehnologije i opreme koji služi za koordinaciju nacionalnih sustava za nadzor izvoza; vjeruje da je potrebna usklađenija primjena njegovih osam kriterija kako bi se pobrinulo za to da glavni ciljevi vanjske i sigurnosne politike imaju prednost nad kratkoročnim ekonomskim dobitkom, ali i za to da europske industrije imaju jednake uvjete;

20.  apelira na države članice da se pridržavaju načela iznesenih u Zajedničkom stajalištu te da u godišnjim izvješćima redovito izvještavaju o stanju izvoza svoje obrambene opreme u treće zemlje; poziva Vijeće i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da razmotri načine kako poboljšati poštovanje obveze podnošenja izvješća i povećati transparentnost i javni nadzor okvira za nadzor izvoza; podsjeća da je poštovanje Zajedničkog stajališta ključno za održavanje načela i vrijednosti EU-a, osobito u područjima međunarodnog prava o ljudskim pravima i međunarodnog humanitarnog prava te odgovornosti EU-a kad je riječ o lokalnoj, regionalnoj i globalnoj sigurnosti;

21.  prima na znanje Komunikaciju Komisije o pregledu politike kontrole izvoza proizvoda s dvojnom namjenom i s tim u vezi naglašava potrebu nadzora kojim se ne ometa slobodan protok robe i tehnologije na unutarnjem tržištu i sprečavaju različita tumačenja propisa EU-a; apelira na Komisiju da hitno predstavi novi zakonodavni prijedlog o ažuriranju dvonamjenskog sustava kontrole izvoza kako bi se poboljšala njegova usklađenost, učinkovitost, transparentnost te da prizna učinak na ljudska prava, osiguravajući pritom jednake uvjete; naglašava da se tim prijedlogom u obzir mora uzeti promjenjiva priroda sigurnosnih izazova i brzina tehnološkog razvoja, posebno kada je riječ o računalnim programima i opremi za nadzor i neovlašteni pristup te trgovini nedostacima računalnih programa;

22.  prima na znanje da, premda sve veća važnost tehnologije s dvojnom namjenom donosi korist kad je riječ o sinergiji između obrambenog sektora i komercijalne proizvodnje, također je čini ovisnom o civilnim opskrbnim lancima, čija je proizvodnja uglavnom smještena izvan Europe; zahtijeva podatke od Komisije i Europske obrambene agencije o mogućim rizicima sve veće internacionalizacije i mogućim učincima koje bi promjene u vlasništvu u obrambenom sektoru mogle imati na sigurnost opskrbe te o povećanom riziku za europsku i nacionalnu sigurnost, uključujući digitalnu infrastrukturu EU-a; poziva Komisiju da pravovremeno obavijesti Parlament o statusu Zelene knjige o nadzoru nad obranom i osjetljivim sigurnosnim industrijskim potencijalima koju je najavila za kraj 2014. te zahtijeva informacije o ishodu najavljenih savjetovanja s dionicima;

23.  pozdravlja rad Europske obrambene agencije i Komisije na mehanizmu sigurnosti opskrbe na razini EU-a, u skladu sa zahtjevom Europskog vijeća, te se raduje predstavljanju razrađenog plana u lipnju 2015. koji trebaju podržati čelnici država i vlada; poziva Komisiju i Europsku obrambenu agenciju da detaljno objasne do koje je mjere prijedlog Parlamenta o „sveobuhvatnom i ambicioznom sustavu sigurnosti opskrbe diljem EU-a (...) utemeljenom na sustavu uzajamnih jamstava i analizi rizika i potreba, po mogućnosti pomoću pravnog temelja stalno strukturirane suradnje”(5) (A7-0358/2013) uključen u pripremni rad; vjeruje da metodologije kojima se Komisija već koristila, poput preglednog prikazivanja i nadzora, nisu bile dovoljne; naglašava da je potrebno usredotočiti se na nove pristupe u načinima osiguravanja slobodnog protoka vojne opreme za oružane snage 28 država članica;

24.  smatra da su međusobna jamčenja sigurnosti opskrbe između država članica temeljni element stvaranja ujedinjenog europskog obrambenog tržišta; pozdravlja ažurirani Okvirni sporazum Europske obrambene agencije o sigurnosti opskrbe kao instrument osnaživanja međusobnog povjerenja i solidarnosti, ali žali što se tim sporazumom ne uvode pravne obveze; smatra da se mehanizam sigurnosti opskrbe na razini EU-a treba temeljiti na provedbi postojećeg zakonodavstva, a posebno na punoj provedbi Direktive o transferima unutar EU-a radi uklanjanja prepreka protoku obrambenih proizvoda unutar EU-a;

Korištenje punog potencijala pravila unutarnjeg tržišta

25.  ističe da je „obrambeni paket” koji je osmislila Komisija namijenjen podupiranju konkurentnosti europskog obrambenog sektora te da je jedan od njegovih ciljeva ograničiti probleme nastale zbog fragmentacije europskog obrambenog tržišta, zbog određenih protekcionističkih stavova pri dodjeli ugovora u području obrane te zbog nedostatka koordinacije među državama članicama kada je riječ o režimima kontrole transfera obrambenih proizvoda;

26.  naglašava da bi se uspostavom jedinstvenog obrambenog tržišta zajamčila potpuna transparentnost i spriječilo udvajanje napora koje dovodi do poremećaja na tržištu; ističe da uspjeh mirovnih i sigurnosnih misija ZSOP-a uvelike ovisi o sposobnostima brzog reagiranja te da je veća integracija od ključne važnosti za pojednostavljenje postupaka i rezanje troškova;

27.  naglašava da je za uspostavu europskog obrambenog tržišta potrebna iznimno konkurentna industrijska baza orijentirana na inovacije i tehnologiju koja tješnjom prekograničnom suradnjom može postići sinergijski učinak te da je napredak u istraživanjima dvojne namjene od ključne važnosti za jamčenje naše neovisnosti i sigurnosti u nabavi, osobito za ključne proizvode;

28.  ističe da, u svrhu poboljšanja inovacija na polju europske obrane i tehnologije i ostvarivanja znatnih ušteda, Europa mora razviti ekonomiju razmjera i imati zajedničko europsko tržište za nabavu u području obrane, s poticanjem moderne, integrirane i konkurentne europske obrambene industrije kao dodatnim ciljem; ističe da bi u potpunosti trebalo iskoristiti pravila unutarnjeg tržišta kako bi se tješnjom prekograničnom suradnjom suprotstavilo tekućoj fragmentaciji sektora europske obrane i sigurnosti koja dovodi do udvajanja programâ za obrambenu opremu i nedovoljne transparentnosti u odnosima nacionalnih obrambenih uprava i obrambene industrije; poziva države članice da ukinu ona nacionalna pravila koja nisu u skladu s Direktivom 2009/43/EZ te Direktivom 2009/81/EZ i koja tako otežavaju djelovanje unutarnjeg tržišta za nabavu u području obrane, odnosno pravilnu provedbu i primjenu Direktive 2009/81/EZ o nabavi u obrambenim i sigurnosno osjetljivim poljima te Direktive 2009/43/EZ o transferu obrambenih proizvoda; poziva Komisiju da poduzme konkretne korake kako bi se zajamčila pravilna primjena direktiva te da provjerava i prati postupke nacionalnog prijenosa kako bi se pobrinula da oni ne dovedu do poremećaja na tržištu;

29.  poziva Komisiju da u cilju što boljeg iskorištavanja resursa potakne države članice da preko središnjih tijela za nabavu kao što je Europska obrambena agencija provedu postupke zajedničke nabave, kako je predviđeno Direktivom 2009/81/EZ;

30.  poziva Komisiju da pojača svoje napore za postizanje jednakih uvjeta na europskim obrambenim tržištima kako bi se promicanjem prekogranične suradnje i lakšeg pristupa opskrbnim lancima u obrambenoj industriji suzbila protekcionistička praksa nekih država članica te prekinulo stanje u kojem neke države članice djeluju samo kao dobavljači a neke samo kao kupci obrambene tehnologije; u tom smislu smatra da se primjena izuzeća u skladu s Direktivom 2009/81/EZ mora valjano opravdati; poziva Komisiju da obavijesti Parlament o učincima sedam već objavljenih smjernica (Područje primjene, Izuzeća, Istraživanje i razvoj, Sigurnost opskrbe, Sigurnost informacija, Podugovaranje, Kompenzacije) i napominje da Komisija tijekom 2015. namjerava objaviti još dvije; smatra da navedene smjernice stoga predstavljaju izvrsnu priliku da Komisija uspostavi dijalog s državama članicama o temama o kojima se do sada nije strukturirano i otvoreno raspravljalo te zahtijeva informacije o ishodu takva dijaloga s državama članicama;

31.  konstatira da članak 346. UFEU-a, u svom sadašnjem obliku i sukladno trenutačnoj praksi, državama članicama još uvijek ostavlja velik prostor za diskrecijsko odlučivanje o njegovoj primjeni i tako im pruža mogućnost odstupanja od primjene zakona EU-a o nabavi u području obrane; stoga poziva države članice da pravilno i učinkovito primjenjuju članak 346. UFEU-a na način koji je u skladu sa zahtjevima utvrđenima u pravilima EU-a, direktivama o unutarnjem tržištu i pravilima o nabavi u području obrane; podsjeća da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije, mjere iz članka 346. treba ograničiti na iznimne i jasno definirane slučajeve te da se izvan okvira tih slučajeva one ne smiju primjenjivati; upozorava da se nepravilnim odstupanjem od pravila jedinstvenog tržišta ugrožava tržišno natjecanje u EU-u, smanjuje transparentnost, olakšava korupcija i tako šteti uspostavi obrambenog tržišta EU-a, te se narušava funkcioniranje EDTIB-a i razvoj pouzdanih vojnih kapaciteta;

32.  prima na znanje da će, dugoročno, potpuno ukidanje kompenzacija doprinijeti boljem funkcioniranju unutarnjeg tržišta u europskom obrambenom sektoru; stoga poziva Komisiju da nastavi provjeravati ukidaju li postupno države članice kompenzacije koje nisu valjano opravdane na temelju članka 346. Ugovora; smatra da je to neophodno kako bi se zajamčilo neometano funkcioniranje i transparentnost unutarnjeg tržišta u europskom obrambenom sektoru te jednaki uvjeti za dobavljače, a osobito za mala i srednja poduzeća;

33.  podsjeća na to da bi okvirni sporazumi, podugovaranje i podjela u grupe trebali biti sredstvo za otvaranje pristupa ustaljenim opskrbnim lancima malim i srednjim poduzećima; naglašava, međutim, da je nužno zajamčiti načelo transparentnosti u lancu podizvođača te načelo solidarne odgovornosti; poziva države članice, Europsku obrambenu agenciju i Komisiju da surađuju te da zajedno s velikim dobavljačima rade na tome da mala i srednja poduzeća budu temeljito upoznata s raznim etapama vrijednosnog lanca kako bi im to pomoglo da učvrste i olakšaju svoj pristup poslovima nabave u području obrane i tako djeluju kao protuteža geografski neravnomjernom razvoju europske tehnološke i obrambene baze;

34.  konstatira da je i dalje veoma ograničeno razumijevanje koje industrija ima u pogledu glavnih instrumenata Direktive o obrambenom transferu, konkretno općih dozvola i certificiranja poduzeća u području obrane te da postoje rupe u administrativnoj suradnji među državama članicama kada je riječ o osiguravanju odgovarajućih mjera kontrole za sprečavanje kršenja uvjeta propisanih dozvolama za transfer; poziva Komisiju i države članice da zajamče djelotvornu upotrebu tih instrumenata u praksi te stoga pozdravlja inicijativu Komisije da s državama članicama uspostavi radnu skupinu za usklađivanje Direktive o transferima unutar EU-a;

35.  prihvaća plan Komisije iz 2014. naslovljen „Prema konkurentnijem i učinkovitijem sektoru obrane i sigurnosti” i pothvat koji je u tom dokumentu napravila istraživši na koje se načine mogu smanjiti negativni učinci kompenzacija koje su potrebne trećim zemljama te učinke kompenzacija na unutarnje tržište i europsku industriju; ističe važnost pravovremene provedbe plana i, po potrebi, poduzimanja dodatnih mjera; u potpunosti podržava napore Komisije pri pružanju praktičnih smjernica malim i srednjim poduzećima koja se koriste europskim fondovima za projekte dvojne namjene;

36.  podsjeća na to da države članice moraju hitno povećati transparentnost postupaka nabave u obrambenom sektoru u odnosu na Komisiju i agencije EU-a; naglašava da bi se posebni postupci nabave, kao što je pregovarački postupak bez prethodne objave obavijesti o nabavi, trebali ograničiti na iznimne slučajeve te moći opravdati isključivo prevladavajućim razlozima od općeg interesa povezanima s obranom i sigurnosti, u skladu s Direktivom 2009/81/EZ; potiče Komisiju da zajamči odgovarajući praćenje kako bi se, u pogledu obiju direktiva, omogućilo sveobuhvatno izvještavanje Parlamentu i Vijeću 2016. godine, kako je i planirano;

37.  podsjeća kako je važno da nadležna nadzorna tijela vrše redovitu provjeru obrambene i sigurnosne opreme, uključujući provjeru ispravnog vođenja knjiga;

38.  naglašava da je suradnja strateških partnera ključna za sigurnost opskrbe u Europi te stoga potiče Komisiju i države članice da tijekom pregovora o sporazumima o međunarodnoj trgovini uzmu u obzir nabavu u području obrane;

Revizija paketa o nabavi u području obrane

39.  poziva Komisiju da 2009. u svojim izvješćima Parlamentu i Vijeću o provedbi Direktiva 2009/81/EZ i 2016/43/EZ temeljito procijeni jesu li, i u kojoj mjeri, njihove odredbe pravilno primijenjene i jesu li postignuti njihovi ciljevi te da u skladu s time podnese zakonodavne prijedloge ako izvješća pokažu da je to potrebno;

40.  ističe da bi za države članice trebalo uvesti dodatne posebne obveze izvještavanja, zajedno s pružanjem odgovarajuće zaštite povjerljivosti;

41.  podsjeća na to da je svrha modernizacije pravila o javnoj nabavi EU-a iz Direktiva 2014/24/EU i 2014/25/EU koje su donesene 2014. osigurati transparentnost u lancu podizvođača i usklađenost s ekološkim, socijalnim i radnim pravom; naglašava da nove direktive otvaraju mogućnosti za pojednostavljenje postupaka nabave, kao što su upotreba elektroničke nabave, objedinjivanje potražnje i korištenje ekonomski najisplativije ponude, koji se mogu prilagoditi posebnostima sektora obrane i sigurnosti;

42.  poziva da se, s ciljem izgradnje inovativne i konkurentne europske industrije i iskorištavanja proračunâ za sigurnost i obranu na najbolji mogući način, u nabavu u području obrane uvede novi postupak „partnerstva za inovacije” i tako naručiteljima omogući da navedeni postupak iskoriste za razvoj, a zatim i nabavu novih i inovativnih proizvoda, usluga ili radova, čime se osiguravaju nužni tržišni poticaji i podržava razvoj inovativnih rješenja bez zatvaranja pristupa tržištu;

43.  ističe da se osiguravanje maksimalne zaštite i sigurnosti civilnog stanovništva mora uzeti u obzir u postupcima nabave obrambene i sigurnosne opreme;

o
o   o

44.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, parlamentima država članica, Parlamentarnoj skupštini NATO-a i glavnom tajniku NATO-a.

(1) SL L 146, 10.6.2009., str. 1. (2) SL L 216, 20.8.2009., str. 76. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0514. (4) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 9. (5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0514.