Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. o nacrtu odluke Vijeća o ovlašćivanju država članica da u interesu Europske unije ratificiraju Protokol iz 2014. uz Konvenciju o prisilnom radu iz 1930. Međunarodne organizacije rada koji se odnosi na pitanja u vezi sa socijalnom politikom (06732/2015 – C8-0079/2015 – 2014/0259(NLE))

P8_TA(2015)0281 A8-0243/2015

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (06732/2015),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 153. stavkom 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. točkama (a) i (b) i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom (v.) i člankom 218. stavkom 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0079/2015),

–  uzimajući u obzir Protokol iz 2014. uz Konvenciju o prisilnom radu iz 1930. Međunarodne organizacije rada,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0243/2015),

1.  daje suglasnost za nacrt odluke Vijeća;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

Odluka Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Januszu Korwinu-Mikkeu (2015/2102(IMM))

P8_TA(2015)0282 A8-0229/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Januszu Korwinu-Mikkeu, koji je glavni državni odvjetnik Republike Poljske uputio 13. ožujka 2015. u vezi sa sudskim postupcima koje je 9. ožujka 2015. pokrenuo čelnik policije na lokalnoj razini (Komendant Straży Miejskiej) grada Piotrkówa Trybunalskog (predmet br. SM.O.4151-F.2454/16769/2014) i koji je najavljen na sjednici od 15. travnja 2015.;

–  nakon saslušanja Janusza Korwina-Mikkea u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 105. stavak 2. Ustava Republike Poljske te članak 7.b stavak 1. i članak 7.c stavak 1. u vezi s člankom 10.b poljskog Zakona od 9. svibnja 1996. o obavljanju dužnosti zastupnika ili senatora,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0229/2015),

A.  budući da je glavni državni odvjetnik Republike Poljske proslijedio zahtjev čelnika policije na lokalnoj razini (Komendant Straży Miejskiej) grada Piotrkówa Trybunalskog za odobrenje pokretanja postupka protiv zastupnika u Europskom parlamentu Janusza Korwina-Mikkea u vezi s prekršajem u smislu članka 92.a Akta od 20. svibnja 1971. kojim se uspostavlja Prekršajni zakon u vezi s člankom 20. stavkom 1. Zakona o cestovnom prometu od 20. lipnja 1997.; budući da je navodno kazneno djelo naročito povezano s prekoračenjem dopuštene brzine u naseljenom području;

B.  budući da u skladu s člankom 8. Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu ne mogu biti podvrgnuti nikakvom obliku ispitivanja, zadržavanja ili sudskog postupka zbog izraženih mišljenja ili glasanja pri obnašanju svojih dužnosti;

C.  budući da u skladu s člankom 9. Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu na području svoje države moraju uživati imunitet priznat zastupnicima parlamenta te države;

D.  budući da u skladu s člankom 105. stavkom 2. Ustava Republike Poljske zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost bez odobrenja Sejma;

E.  budući da jedino Parlament može odlučiti hoće li se u navedenom slučaju imunitet ukinuti ili ne; budući da pri donošenju odluke o tome hoće li ukinuti imunitet zastupniku ili ne, Parlament može objektivno uzeti u obzir položaj u kojem se zastupnik nalazi(2);

F.  budući da navodno kazneno djelo nije izravno ili očigledno povezano s obnašanjem dužnosti gospodina Korwina-Mikkea u svojstvu zastupnika u Europskom parlamentu niti je u vezi s izraženim mišljenjem ili glasanjem pri obnašanju njegovih dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

G.  budući da ne postoji razlog za pretpostavku, odnosno dovoljno ozbiljna i osnovana sumnja, da je postupak pokrenut s namjerom nanošenja političke štete dotičnom zastupniku (fumus persecutionis);

1.  odlučuje ukinuti imunitet Januszu Korwinu-Mikkeu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Republike Poljske i Januszu Korwinu-Mikkeu.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI:EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 et T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23. (2) Predmet T-345/05, Mote/Parlament (naveden gore), stavak 28.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju radi donošenja Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 515/97 o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima (08257/3/2015 – C8-0159/2015 – 2013/0410(COD))

P8_TA(2015)0283 A8-0234/2015

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (08257/3/2015 – C8‑0159/2015),

–  uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda od 25. veljače 2014.(1),

–  uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju(2) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0796),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 76. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0234/2015),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt prihvaćen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 94, 31.3.2014., str. 1. (2) Usvojeni tekstovi od 15.4.2014., P7_TA(2014)0344.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1007/2009 o trgovini proizvodima od tuljana (COM(2015)0045 – C8-0037/2015 – 2015/0028(COD))

P8_TA(2015)0284 A8-0186/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0045),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8‑0037/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 27. svibnja 2015.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 30. lipnja 2015. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0186/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 8. rujna 2015. radi donošenja Uredbe (EU) 2015/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1007/2009 o trgovini proizvodima od tuljana i stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EU) br. 737/2010

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2015/1775.)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o kloniranju goveda, svinja, ovaca, koza i kopitara koji se drže i uzgajaju u svrhu proizvodnje (COM(2013)0892 – C7-0002/2014 – 2013/0433(COD))

P8_TA(2015)0285 A8-0216/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0892),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0002/2014),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu Rezoluciju od 7. srpnja 2010. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju radi donošenja Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o novoj hrani, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1331/2008 te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 258/97 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1852/2001(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 30. travnja 2014.(2),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj te mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0216/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;

2.  zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 8. rujna 2015. radi donošenja direktive Uredbe (EU) 2015/... Europskog parlamenta i Vijeća o kloniranju goveda, svinja, ovaca, koza i kopitara koji životinja koje se drže i uzgajaju u svrhu proizvodnje [Am. 1. Prvi dio ove izmjene, odnosno promjena riječi direktiva u riječ uredba, primjenjuje se na cijeli tekst.]

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonskog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(4),

budući da:

(-1) Pri provedbi politike Unije i uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije trebalo bi zajamčiti visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i zaštite potrošača, kao i visoku razinu dobrobiti životinja i zaštite okoliša. U svakom trenutku treba primjenjivati načelo predostrožnosti utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(5). [Am. 2.]

(1)  Kloniranje životinja nije u skladu s Direktivom Vijeća 98/58/EZ(6) kojom su utvrđeni su opći minimalni uvjeti dobrobiti životinja za životinje koje se uzgajaju ili drže u svrhu proizvodnje. Njome se pozivaju U Direktivi 98/58/EZ pozivaju se države članice da izbjegavaju nepotrebnu bol, patnju ili ozljeđivanje životinja iz uzgoja te se u točki 20. njezina Priloga točnije navodi da se „ne smiju primjenjivati prirodni niti umjetni postupci uzgoja koji uzrokuju ili mogu uzrokovati patnju ili povredu bilo koje životinje”. Ako kloniranje uzrokuje nepotrebnu bol, patnju ili ozljeđivanje, države članice trebaju djelovati na nacionalnoj razini kako bi se to izbjeglo. Različiti nacionalni pristupi kloniranju životinja ili upotrebi proizvoda od kloniranih životinja mogu dovesti do narušavanja tržišta. Zato je potrebno osigurati primjenu jednakih uvjeta na sve uključene u proizvodnju i distribuciju živih životinja i životinjskih proizvoda diljem Unije. [Am. 3.]

(2)  Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) zaključila je u svom mišljenju o kloniranju životinja iz 2008.(7) da je „utvrđeno da su zdravlje i dobrobit znatnog broja klonova vrlo ugroženi, često ozbiljno i sa smrtnim ishodom”. EFSA je točnije potvrdila je da zamjenske ženke korištene u kloniranju posebno pate od poremećaja posteljice što doprinosi povećanim razinama pobačaja(8) s mogućim negativnim učinkom na zdravlje tih ženki. To, među ostalim, doprinosi niskoj učinkovitosti tehnike, 6 do 15 % za goveda i 6 % za svinje, i potrebi implantiranja zametaka klonova u nekoliko ženki kako bi se dobio jedan klon. Nadalje, nepravilnosti klonova i neuobičajeno veliko neposredno potomstvo uzrokuju teški težak porod i smrt novorođenčeta. Visoka stopa smrtnosti u svim fazama razvoja karakteristika je tehnike kloniranja(9). [Am. 4.]

(2a)  Uzimajući u obzir sigurnost hrane, EFSA ističe važnost priznavanja ograničenosti baze podataka te u svojem mišljenju o kloniranju životinja iz 2008. zaključuje: „Nesigurnost pri procjeni rizika prouzročena je ograničenim brojem dostupnih studija, malim uzorcima koji se ispituju te općenito nepostojanjem jedinstvenog pristupa kojim bi se omogućilo bolje rješavanje svih pitanja relevantnih za ovo mišljenje.” EFSA je, na primjer, izjavila da postoje ograničene informacije o imunološkoj sposobnosti klonova te je u svojem mišljenju preporučila da ako budu dostupni dokazi o smanjenoj imunološkoj sposobnosti klonova, treba istražiti „može li konzumiranje mesa i mlijeka klonova ili njihova potomstva dovesti do povećane izloženosti ljudi prenosivim agensima i ako može, u kojoj mjeri”. [Am. 5.]

(2b)  S obzirom na moguće učinke na okoliš EFSA je navela da su dostupni podaci o tome ograničeni, a s obzirom na mogući učinak na genetsku raznolikost skrenula je pozornost na činjenicu da bi moglo doći do neizravnog učinka zbog prekomjernog korištenja ograničenog broja životinja u programima uzgoja te da se zbog povećane homogenosti genotipa u okviru jedne životinjske populacije može povećati podložnost te populacije infekcijama i drugim rizicima. [Am. 6.]

(2c)  U svom posebnom izvješću o kloniranju iz 2008(10). Europska skupina za etiku u znanosti i novim tehnologijama izrazila je sumnju u to da se kloniranje životinja u svrhu proizvodnje hrane može opravdati „uzimajući u obzir trenutačnu razinu patnje i zdravstvenih problema zamjenskih ženki i klonova životinja”. [Am. 7.]

(2d)  Jedan od ciljeva zajedničke poljoprivredne politike Unije iz članka 39. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) je „povećati poljoprivrednu produktivnost promicanjem tehničkog napretka i osiguranjem racionalnog razvoja poljoprivredne proizvodnje”. Taj je cilj između ostalog usmjeren na poboljšanje proizvodnje te s obzirom na racionalni razvoj poljoprivredne proizvodnje podrazumijeva optimalno korištenje proizvodnih faktora, to jest primjerenu proizvodnju u svrhe stavljanja na tržište kojom se uzimaju u obzir interesi potrošača. [Am. 8.]

(2e)  U skladu sa sudskom praksom(11) Suda Europske unije članak 43. UFEU-a predstavlja prikladnu pravnu osnovu za svako zakonodavstvo koje se odnosi na proizvodnju i stavljanje na tržište poljoprivrednih proizvoda navedenih u Prilogu I. UFEU-u koji pridonosi postizanju jednog ili više ciljeva zajedničke poljoprivredne politike predviđenih člankom 39. UFEU-a. Čak i ako bi takvo zakonodavstvo moglo biti usmjereno na ciljeve različite od onih iz zajedničke poljoprivredne politike, a koji bi se s obzirom na nepostojanje specifičnih odredbi ostvarivali na osnovi članka 114. UFEU-a, ono može uključivati usklađivanje odredbi nacionalnog zakonodavstva u tom području, a da nije potrebna primjena članka 114. Nadalje, mjere koje se poduzimaju u vezi sa zajedničkom poljoprivrednom politikom mogu također utjecati na uvoz proizvoda o kojima je riječ. [Am. 9.]

(2f)  Istraživanje među potrošačima jasno je i dosljedno pokazalo da većina građana Unije ne odobrava kloniranje u svrhu proizvodnje između ostalog zbog dobrobiti životinja i općih etičkih pitanja(12). Kloniranje u svrhu proizvodnje moglo bi dovesti do ulaska klonova životinja ili njihova potomstva u prehrambeni lanac. Potrošači se oštro protive potrošnji hrane proizvedene od klonova životinja ili njihova potomstva. [Am. 10.]

(2g)  Kloniranjem životinja u svrhu proizvodnje hrane dovode se u opasnost osnovna obilježja europskog proizvodnog modela utemeljenog na kvaliteti proizvoda, sigurnosti hrane, zdravlju potrošača, strogim pravilima u pogledu dobrobiti životinja te primjeni ekološki prihvatljivih metoda. [Am. 11.]

(3)  Uzimajući u obzir ciljeve zajedničke poljoprivredne politike Unije, rezultate rezultati nedavnih znanstvenih ocjena EFSA-e utemeljenih na raspoloživim studijama, zahtjev i zahtjeva za dobrobit životinja iz članka 13. UFEU-a te zabrinutost potrošača, primjereno je članka 13. Ugovora, razborito je privremeno zabraniti kloniranje uporabu kloniranja u proizvodnji određenih vrsta životinja u svrhu proizvodnje te stavljanje na tržište životinja i proizvoda nastalih primjenom tehnike kloniranja. [Am. 12.]

(3a)  Klonovi životinja ne proizvode se da bi služili kao izvor mesa ili mliječnih proizvoda, nego radi korištenja njihova reprodukcijskog materijala za potrebe uzgoja. Za proizvodnju hrane koriste se potomci kloniranih životinja nastali spolnom reprodukcijom . Iako zabrinutost za dobrobit životinja možda nije očigledna u slučaju potomstva kloniranih životinja jer je nastalo konvencionalnom spolnom reprodukcijom, da bi potomstvo uopće postojalo, potreban je klonirani predak životinje, što dovodi do znatne zabrinutosti u pogledu dobrobiti životinja i etike. Mjere koje se odnose na pitanje zabrinutosti u pogledu dobrobiti životinja i predodžbe potrošača o tehnici kloniranja trebaju stoga u svojem području primjene obuhvaćati reprodukcijski materijal kloniranih životinja, potomke kloniranih životinja i proizvode dobivene od potomstva kloniranih životinja. [Am. 13.]

(4)  Trenutačno je vjerojatno da će se u svrhu proizvodnje klonirati goveda, svinje, ovce, koze i kopitari. Područje primjene ove Direktive stoga treba ograničiti na upotrebu kloniranja u svrhu proizvodnje tih pet vrsta životinja. [Am. 14.]

(4a)  Kad je riječ o stavljanju na tržište poljoprivrednih proizvoda, u vezi sa zabranom kloniranja i radi odgovaranja na predodžbe potrošača o kloniranju povezane, između ostalog, s dobrobiti životinja, nedostatkom odgovarajućih istraživanja i općim etičkim pitanjima, potrebno je zajamčiti da hrana od klonova životinja i njihova potomstva ne uđe u prehrambeni lanac. Manje strogim mjerama, kao što je označivanje namirnica, ne bi se u potpunosti riješio problem zabrinutosti građana jer bi i dalje bilo dopušteno stavljanje na tržište hrane proizvedene tehnikom koja podrazumijeva patnju životinja. [Am. 15.]

(4b)  Kloniranje u uzgoju životinja radi proizvodnje već se primjenjuje u nekim trećim zemljama. U skladu s Uredbom (EZ) br. 178/2002 hrana koja se uvozi iz trećih zemalja radi stavljanja na tržište unutar Unije mora udovoljavati odgovarajućim zahtjevima propisanima zakonodavstvom o hrani ili uvjetima za koje je Unija utvrdila da su barem jednakovrijedni tim zahtjevima. Stoga treba poduzeti mjere kako bi se izbjegao uvoz klonova životinja i njihova potomstva te hrane dobivene od tih klonova i njihova potomstva iz trećih zemalja u Uniju. Komisija bi trebala dopuniti zootehničko zakonodavstvo i zakonodavstvo o zdravlju životinja ili predložiti potrebne izmjene kako bi osigurala da se na uvoznim certifikatima za životinje i reprodukcijski materijal te za hranu i hranu za životinje koja je životinjskog porijekla naznačuje je li riječ o kloniranim životinjama ili njihovu potomstvu ili je navedeno nastalo od njih. [Am. 16.]

(4c)  Klonovi životinja, klonovi zametaka, potomstvo klonova životinja, reprodukcijski materijal klonova životinja i njihova potomstva te hrana i hrana za životinje dobivena od njih ne mogu se smatrati proizvodima kao što su životinje, zametci, reprodukcijski materijal te hrana i hrana za životinje koji nisu dobiveni primjenom tehnike kloniranja u smislu članka III.4. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT). Osim toga, zabrana kloniranja životinja te stavljanja na tržište i uvoza klonova životinja, klonova zametaka, potomstva kloniranih životinja, reprodukcijskog materijala kloniranih životinja i njihova potomstva, kao i hrane i hrane za životinje dobivene od klonova životinja i njihova potomstva potrebna je mjera kako bi se zaštitio javni moral i zdravlje životinja u smislu članka XX. GATT-a. [Am. 17.]

(4d)  Potrebno je poduzeti mjere kako bi se osiguralo da se trgovinskim sporazumima o kojima se trenutno pregovora ne potakne odobravanje praksi koje mogu negativno utjecati na zdravlje potrošača i poljoprivrednika te na okoliš ili na dobrobit životinja. [Am. 18.]

(4e)  Primjena ove Uredbe može biti ugrožena ako je nemoguće ući u trag hrani dobivenoj od klonova životinja i njihova potomstva. Stoga je u skladu s načelom predostrožnosti te u cilju jačanja zabrana predviđenih ovom Uredbom u dogovoru s relevantnim dionicima potrebno uspostaviti sustave sljedivosti na razini Unije. Takvim sustavima nadležnim tijelima i gospodarskim subjektima omogućilo bi se prikupljanje podataka o klonovima životinja, njihovu potomstvu i reprodukcijskom materijalu klonova životinja i njihova potomstva te o hrani dobivenoj od klonova životinja i njihova potomstva. Komisija bi u okviru aktualnih i budućih trgovinskih pregovora trebala raditi na tomu da trgovinski partneri Unije koji primjenjuju kloniranje životinja u svrhu proizvodnje pristanu u tom pogledu preuzeti obveze, kako na bilateralnoj tako i na multilateralnoj razini. [Am. 19.]

(4f)  U svojem izvješću Europskom parlamentu i Vijeću iz 2010. Komisija je navela da su mjere za uspostavljanje sljedivosti uvezenog sjemena i zametaka radi uspostave banaka potomstva u Uniji bile prikladne. Komisija stoga treba postupiti u skladu s time. [Am. 20.]

(4g)  U skladu s primjenom zabrane kloniranja utvrđene ovom Uredbom trebale bi se primjenjivati ciljane trgovinske promotivne mjere koje je donijela Komisija radi potpore visokokvalitetnoj proizvodnji mesa i uzgoju životinja u Uniji. [Am. 21.]

(5)  Očekuje se da će se znanje o utjecaju tehnike kloniranja na dobrobit životinja povećavati. Vjerojatno je da će se tehnika kloniranja vremenom unaprijediti. Zbog toga zabraneOvu Uredbu treba primijeniti samo privremeno. Stoga ovu Direktiva treba preispitati u razumnom roku uzimajući u obzir iskustvo država članica stečeno njezinom provedbom, znanstveni i tehnički napredak, razvoj predodžbi potrošača i međunarodni razvoj događaja, a posebice trgovinske tokove i trgovinske odnose Unije znanstvenim i tehničkim napretkom i međunarodnom razvoju događaja. [Am. 22.]

(5a)  Uzimajući u obzir najnoviju anketu Eurobarometra, većina Europljana smatra da kloniranje životinja za proizvodnju hrane nije sigurno za njihovo zdravlje i zdravlje njihovih obitelji. Osim toga, kad je riječ o kloniranju životinja, više je zemalja u Europi koje izražavaju jasnu sklonost donošenju odluka prvenstveno sa stajališta moralnih i etičkih pitanja nego na temelju znanstvenih dokaza. Stoga bi prije revizije ovoga zakonodavstva Komisija trebala provesti službeno istraživanje na razini EU-a kako bi se ponovno procijenile predodžbe potrošača. [Am. 23.]

(5b)  Ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebala bi se dodijeliti Komisiji u pogledu uspostave pravila za sustave sljedivosti klonova životinja, potomstva klonova životinja te reprodukcijskog materijala klonova životinja i njihova potomstva. Posebno je važno da Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Pri pripremi i sastavljanju delegiranih akata Komisija treba osigurati da se Europskom parlamentu i Vijeću relevantni dokumenti dostavljaju istodobno, na vrijeme i na primjeren način. [Am. 24.]

(6)  Ovom Direktivom Uredbom poštuju se temeljna prava i pridržavaju se načela priznata priznatih Poveljom o temeljnim pravima Europske unije, a posebno sloboda i osobito u pogledu slobode poduzetništva i sloboda slobode znanosti. Ova se Uredba Direktiva mora primjenjivati se provoditi u skladu s tim pravima i načelima,. [Am. 25.]

(6a)  Budući da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti cilj ove Uredbe, nego ga se zbog njegova opsega i učinaka može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je predviđeno u tom članku, ova Uredba ne premašuje ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. [Am. 26.]

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom se Direktivom Uredbom utvrđuju pravila o:

(a)  kloniranju životinja u Uniji;

(b)  stavljanju na tržište i uvozu klonova životinja, klonova zametaka i potomstva klonova životinja, reprodukcijskog materijala klonova životinja i njihova potomstva te hrane i hrane za životinje dobivene od klonova životinja i njihova potomstva. [Am. 27.]

Primjenjuje se na goveda, svinje, ovce, koze i kopitare („životinje”) koji sve vrste životinja koje se drže i proizvode uzgajaju u svrhu proizvodnje. [Am. 28.]

Članak 1.a

Cilj

Cilj ove Uredbe rješavanje je pitanja koja se odnose na zdravlje i dobrobit životinja te predodžbe potrošača i etičke aspekte u pogledu tehnike kloniranja. [Am. 29.]

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)  „životinje koje se drže i uzgajaju u svrhu proizvodnje” („životinje”) znači životinje koje se drže i uzgajaju u svrhu proizvodnje hrane,hrane za životinje, vune, kože ili krzna ili u druge proizvodne svrhe. Ne obuhvaća Time nisu obuhvaćene životinje koje se drže i uzgajaju isključivo u druge svrhe kao što je istraživanje, proizvodnja lijekova i medicinskih proizvoda, očuvanje ugroženih vrsta i rijetkih pasmina ili ugroženih vrsta, sportska i kulturna događanja koje kao takve utvrđuju nadležna tijela država članica, kad ne postoje alternativne metode; [Am. 30]

(b)  „kloniranje” znači nespolno razmnožavanje životinja između ostalog, tehnikom kojom se jezgra stanice pojedinačne životinje prenosi u oocite jajne stanice iz kojih je uklonjena jezgra kako bi se stvorio stvorili genetski jednaki jednak pojedinačni zametak zametci („klonovi zametka”) koji se nakon toga može mogu implantirati u zamjenske majke za proizvodnju populacije radi proizvodnje populacija genetski jednakih životinja („klon životinje”)(„klonovi životinja”); [Am. 31.]

(ba)  „potomstvo klonova životinja” znači životinje različite od klonova životinja, s time da je najmanje jedan od predaka klon; [Am. 32.]

(bb)  „reprodukcijski materijal” znači sjeme, jajne stanice i zametci prikupljeni ili proizvedeni od životinja u svrhu reprodukcije; [Am. 33.]

(bc)  „sljedivost” znači mogućnost ulaženja u trag hrani, hrani za životinje, životinji za proizvodnju hrane ili tvari koja je namijenjena za ugrađivanje ili se očekuje da će se ugraditi u hranu ili hranu za životinje te mogućnost njihova praćenja kroz sve faze proizvodnje, prerade i distribucije; [Am. 34.]

(c)  „stavljanje na tržište” znači prvo stavljanje na raspolaganje životinje ili proizvoda na unutarnje tržište;

(ca)  „hrana” znači hrana kako je definirana člankom 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002. [Am. 35.]

Članak 3.

Privremena Zabrana [Am. 36.]

Države članice privremeno zabranjujuZabranjuje se sljedeće: [Am. 37.]

(a)  kloniranje životinja;

(b)  stavljanje na tržište i uvoz životinjskih klonova životinja, klonova zametaka, potomstva klonova životinja, reprodukcijskog materijala klonova životinja i njihova potomstva te hrane i hrane za životinje dobivene od klonova životinja i njihova potomstva embrija. [Am. 38.]

Članak 3.a

Uvjeti uvoza

Životinje se ne smiju uvoziti iz trećih zemalja osim ako na popratnim uvoznim certifikatima nije navedeno da to nisu klonovi životinja ili njihovo potomstvo

Reprodukcijski materijal te hrana i hrana za životinje koja je životinjskog porijekla ne smiju se uvoziti iz trećih zemalja osim ako na popratnim uvoznim certifikatima nije navedeno da nisu dobiveni od klonova životinja ili njihova potomstva.

Kako bi osigurala da se na uvoznim certifikatima za životinje i reprodukcijski materijal te za hranu i hranu za životinje koja je životinjskog porijekla naznačuje je li riječ o kloniranim životinjama ili njihovu potomstvu ili je navedeno nastalo od njih, Komisija će do… (13) donijeti posebne uvjete uvoza u skladu s člancima 48. ili 49. Uredbe (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(14) te po potrebi predstaviti prijedlog izmjene ostalog zakonodavstva u području zdravlja životinja ili zootehničkih i genealoških uvjeta uvoza. [Am. 39.]

Članak 3.b

Sljedivost

Kako bi se nadležnim tijelima i gospodarskim subjektima pružile informacije koje su im potrebne za provedbu točke (b) članka 3., uspostavljaju se sustavi sljedivosti za:

(a)  klonove životinja;

(b)  potomstvo klonova životinja;

(c)  reprodukcijski materijal klonova životinja i njihova potomstva.

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 4.a radi utvrđivanja detaljnih pravila za unošenje informacija iz točaka (a) do (c) prvog podstavka u certifikate navedene u zakonodavstvu o zdravlju životinja i zootehničkom zakonodavstvu ili u certifikate koje je Komisija sastavila u tu svrhu. Ti delegirani akti donose se do …(15). [Am. 40.]

Članak 4.

Kazne

Države članice utvrđuju pravila o kaznama koje će se primjenjivati za kršenje ove Uredbe kršenja nacionalnih odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da se one provode ona primjenjuju. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i moraju odvraćati te se njima moraju zajamčiti jednaki uvjeti. od daljnjeg kršenja. Države članice obavješćuju Komisiju o tim ovim odredbama do … (16) najkasnije do [datum prijenosa Direktive] i bez odgađanja je odlaganja izvješćuju o svim njihovim naknadnim izmjenama. [Am. 41.]

Članak 4.a

Izvršavanje delegiranja

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3.a dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od ....(17) Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 3.a. Odlukom o poništenju prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Poništenje proizvodi učinke dan nakon objavljivanja te odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u odluci. Njime se ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istovremeno dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

5.  Delegirani akt donesen na temelju članka 3.a stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće na njega ne izraze nikakav prigovor u razdoblju od dva mjeseca od dostavljanja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća. [Am. 42.]

Članak 5.

Izvješćivanje i preispitivanje

1.  Države članice do …(18) [datum = 5 godina nakon datuma prijenosa ove Direktive] izvješćuju Komisiju o iskustvu stečenom iskustvima stečenima primjenom ove DirektiveUredbe. [Am. 43.]

2.  Komisija Europskom parlamentu i Vijeću predstavlja izvješće o primjeni ove Direktive Uredbe uzimajući u obzir:

(a)  izvješća koja dostavljaju države članice u skladu sa stavkom 1.;

(b)  znanstveni i tehnički napredaksve dostupne znanstvene i tehničke dokaze o napretku, osobito u pogledu aspekata kloniranja koji se odnose na dobrobit životinja i sigurnosti hrane, te napredak postignut u uspostavi pouzdanih sustava sljedivosti klonova i njihova potomstva; [Am. 44.]

(ba)  razvoj predodžbi potrošača o kloniranju; [Am. 45.]

(c)  međunarodni razvoj događaja;

(ca)  zabrinutost potrošača u pogledu javnog zdravlja i dobrobiti životinja; [Am. 46.]

(cb)  etička pitanja o kloniranju životinja. [Am. 47.]

2a.  Komisija objavljuje izvješće iz stavka 2. [Am. 48.]

2b.  Komisija službenim istraživanjem na razini EU-a započinje javno savjetovanje radi procjene novih trendova u predodžbama potrošača o prehrambenim proizvodima dobivenim od kloniranih životinja. [Am. 49.]

Članak 6.

Prijenos

1.  Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom, do [datum = 12 mjeseci nakon datuma prijenosa ove Direktive]. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

Kada države članice donesu ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva. [Am. 50.]

Članak 7.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od …(19). [Am. 52.]

Članak 8.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama. [Am. 53.]

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama. [Am. 54.]

Sastavljeno u

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) Usvojeni tekstovi s tim datumom, P7_TA(2010)0266. (2) SL C 311, 12.9.2014., str. 73. (3) SL C 311, 12.9.2014., str. 73. (4) Stajalište Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. (5) Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.). (6) Direktiva Vijeća 98/58/EZ od 20. srpnja 1998. o zaštiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje (SL L 221, 8.8.1998., str. 23.). (7) http://www.efsa.europa.eu/sites/default/files/scientific_output/files/main_documents/sc_op_ej767_animal_cloning_en.pdf (8) Znanstveno mišljenje Znanstvenog odbora za sigurnost hrane, zdravlje i dobrobit životinja i učinak na okoliš životinja koje su nastale nastalih kloniranjem tehnikom prijenosa jezgre somatske stanice (SNCT) i te njihovog neposrednog potomstva i proizvoda dobivenih od tih životinjahttp://www.efsa.europa.eu/en/topics/topic/cloning.htm?wtrl=01 (9) http://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/doc/2794.pdf (10) Etički aspekti kloniranja životinja radi opskrbe hranom, 16. siječnja 2008. http://ec.europa.eu/bepa/european-group-ethics/docs/publications/opinion23_en.pdf (11) Presuda Suda od 23. veljače 1988., Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske protiv Vijeća Europskih zajednica, C-68/86, EU:C:1988:85; Presuda Suda od 16. studenoga 1989., Komisija Europskih zajednica protiv Vijeća Europskih zajednica, C-131/87, EU:C:1989:581; Presuda Suda od 16. studenoga 1989., Komisija Europskih zajednica protiv Vijeća Europskih zajednica, C-11/88, EU:C:1989:583. (12) Vidi npr. izvješća Eurobarometra iz 2008. i 2010.: http://ec.europa.eu/public_opinion/flash/fl_238_en.pdf i http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/ebs/ebs_341_en.pdf (13) Šest mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe. (14) Uredba (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja (SL L 165, 30.4.2004., str. 1.). (15) Šest mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe. (16) Jedna godina od stupanja na snagu ove Uredbe. (17) Datum stupanja na snagu ove Uredbe. (18) Šest godina od stupanja na snagu ove Uredbe. (19) Jedna godina od stupanja na snagu ove Uredbe.

Rezolucija Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2013. – 2014.) (2014/2254(INI))

P8_TA(2015)0286 A8-0230/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir preambulu Ugovora o Europskoj uniji (UEU), a posebno njezinu drugu alineju te alineje od četvrte do sedme,

–  uzimajući u obzir osobito članak 2., članak 3. stavak 3. drugu alineju, članke 6. i 7. UEU-a,

–  uzimajući u obzir članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov stavak 7.,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima od 7. prosinca 2000. („Povelja”), proglašenu 12. prosinca 2007. u Strasbourgu i koja je stupila na snagu u sklopu Ugovora iz Lisabona u prosincu 2009.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima koju je 1948. usvojila Opća skupština UN-a,

–  uzimajući u obzir ugovore Ujedinjenih naroda o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te sudsku praksu ugovornih tijela UN-a,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom koja je donesena u New Yorku 13. prosinca 2006. i koju je EU ratificirao 23. prosinca 2010.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta donesenu u New Yorku 20. studenog 1989.,

–  uzimajući u obzir sljedeće Opće napomene Odbora UN-a za prava djeteta: br. 7 (2005) o provedbi prava djeteta u ranom djetinjstvu, br. 9 (2006) o pravima djece s invaliditetom, br. 10 (2007) o pravima djece u maloljetničkom pravosuđu, br. 12 (2009) o pravu djeteta da bude saslušano, br. 13 (2011) o pravu djeteta na zaštitu od svih oblika nasilja i br. 14 (2013.) o pravu djeteta da se prije svega uzme u obzir ono što je u djetetovu primarnom interesu,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a iz 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i Pekinšku platformu za djelovanje, svoje rezolucije od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama(1) i od 6. veljače 2014. o Komunikaciji Komisije naslovljenoj „Prema ukidanju genitalnog sakaćenja žena”(2) te zaključke Vijeća od 5. lipnja 2014. o sprečavanju i borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući sakaćenje ženskih spolnih organa,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP), sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, konvencije, preporuke, rezolucije i izvješća Parlamentarne skupštine, Odbora ministara, Povjerenika za ljudska prava i Venecijanske komisije Vijeća Europe,

–  uzimajući u obzir izvješće Cephasa Lumina, neovisnog stručnjaka Vijeća za ljudska prava, o učincima inozemnog duga i drugih srodnih međunarodnih financijskih obveza država na puno ostvarenje svih ljudskih prava, posebice gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava (Dopuna, Misija u Grčkoj, UN A/HRC/25/50/Add.1),

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima migranata pod naslovom „Upravljanje vanjskim granicama EU-a i njegov utjecaj na ljudska prava migranata”, objavljeno u travnju 2013.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća za ljudska prava UN-a od 26. lipnja 2014. kojom se poziva na stvaranje međuvladine radne skupine otvorenog tipa čiji će zadatak biti razvoj „pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta za reguliranje aktivnosti transnacionalnih društava i drugih poduzeća, u okviru međunarodnog prava u vezi s ljudskim pravima”,

–  uzimajući u obzir strateške smjernice za područje slobode, sigurnosti i pravde koje je Europsko vijeće usvojilo 27. lipnja 2014.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Konvencija iz Istanbula),

–  uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju revidiranu 1996. i sudsku praksu Europskog odbora za socijalna prava,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina i Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo(3),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 9. prosinca 2013. o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama(4),

–  uzimajući u obzir paket direktiva o postupovnim pravima obrane u EU-u(5),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenog 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima(6),

–  uzimajući u obzir strateški okvir za ljudska prava i demokraciju i njegov prateći akcijski plan koji je Vijeće usvojilo 25. lipnja 2012.,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(7),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća Europske unije i država članica koje se sastaju u Vijeću o osiguravanju poštovanja vladavine prava usvojene 16. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga(9),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP(10),

–  uzimajući u obzir Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka(11),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP(12),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(13),

–  uzimajući u obzir prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (COM(2008)0229),

–   uzimajući u obzir odluke i sudsku praksu Suda Europske unije te sudsku praksu nacionalnih ustavnih sudova, kojima Povelja služi kao jedna od referenci u tumačenju nacionalnog zakona,

–  uzimajući u obzir političke smjernice za novu Europsku komisiju koje je predsjednik Juncker predstavio Europskom parlamentu 15. srpnja 2014.,

–  uzimajući u obzir prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (Opća uredba o zaštiti podataka) (COM(2012)0011),

–   uzimajući u obzir prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija te slobodnom kretanju takvih podataka (COM(2012)0010),

–  uzimajući u obzir strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima 2012. – 2016. (COM(2012)0286), naročito odredbe o financiranju razrade smjernica o sustavima za zaštitu djece i razmjeni najboljih praksi,

–   uzimajući u obzir preporuku Komisije 2013/112/EU od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti”(14),

–  uzimajući u obzir smjernice za promicanje i zaštitu svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI), koje je Vijeće za vanjske poslove donijelo 24. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o Okviru EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. (COM(2011)0173) i zaključke Europskog vijeća od 24. lipnja 2011.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o koracima prema provedbi nacionalnih strategija integracije Roma (COM(2013)0454),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o suzbijanju korupcije (COM(2014)0038),

–  uzimajući u obzir prijedlog Direktive Vijeća o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu opredijeljenost (COM(2008)0426),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o napretku u provedbi nacionalnih strategija za integraciju Roma(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o planu EU-a protiv homofobije i diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta(16),

–  uzimajući u obzir rezolucije o jednakosti spolova,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2011. o strategiji EU-a o beskućništvu(17),

–  uzimajući u obzir Izvješće Senata Sjedinjenih Američkih Država o programima pritvora i ispitivanja CIA-e,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o položaju maloljetnika bez pratnje u EU-u(18),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije o temeljnim pravima i ljudskim pravima, posebno posljednju od 27. veljače 2014. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2012.)(19),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije o migraciji, posebice najnoviju od 17. prosinca 2014. o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2005. o zaštiti manjina i politikama suzbijanja diskriminacije u proširenoj Europi(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenog 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta(22),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2013. o programu nadzora američke Agencije za nacionalnu sigurnost, obavještajnim službama u različitim državama članicama i njihovom utjecaju na privatnost građana EU-a(23), u kojoj je svojem Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove naložio da provede temeljitu istragu o tom pitanju te svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o programu nadzora američke Agencije za nacionalnu sigurnost, obavještajnim službama u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a te trasatlantskoj suradnji u području pravosuđa i unutarnjih poslova(24),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. veljače 2015. o izvješću Senata SAD-a o mučenju koje provodi CIA(25),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2013. o ugroženim europskim jezicima i jezičnoj raznolikosti u Europskoj uniji(26),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2014. o traženju mišljenja Suda o sukladnosti Sporazuma između Kanade i Europske unije o prijenosu i obradi podataka iz popisa imena putnika s Ugovorima(27),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 11. rujna 2012.(28) i od 10. listopada 2013.(29) o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama koje provodi CIA,

–  uzimajući u obzir svoje Rezolucije o zatvoru Guantanamo Bay,

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2013. o Povelji EU-a: utvrđene norme za slobodu medija diljem EU-a(30),

–  uzimajući u obzir Mišljenje 2/2013 Suda Europske unije o nacrtu sporazuma o pristupanju EU-a Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 8. travnja 2014. u spojenim predmetima C-594/12 (Digital Rights Ireland i Seitlinger i dr.) kojom je Direktiva 2006/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o zadržavanju podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža i o izmjeni Direktive 2002/58/EZ proglašena nevažećom,

–  uzimajući u obzir saslušanje Fransa Timmermansa pred Europskim parlamentom od 7. listopada 2014. te njegovo pojavljivanje na zasjedanju Parlamenta 11. veljače 2015.,

–   uzimajući u obzir saslušanje Dimitrisa Avramopoulosa pred Europskim parlamentom od 30. rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir godišnju konferenciju Agencije Europske unije za temeljna prava održanu 10. studenog 2014. na temu „Temeljna prava i imigracija u EU-u” te posebice dokument Agencije za temeljna prava pod naslovom „Zakoniti načini ulaza u EU za osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita: instrumenti”,

–  uzimajući u obzir aktivnosti, godišnja izvješća i studije Europskog instituta za jednakost spolova (EIGE) i Agencije za temeljna prava te njezina istraživanja velikih razmjera o diskriminaciji i zločinu iz mržnje protiv Židova u državama članicama EU-a, o nasilju nad ženama u EU-u i o iskustvima pripadnika zajednice LGBT u pogledu diskriminacije, nasilja i zlostavljanja,

–   uzimajući u obzir doprinose nevladinih organizacija koje sudjeluju u Platformi temeljnih prava Agencije za temeljna prava,

–  uzimajući u obzir izvješća i istraživanja nevladinih organizacija (NVO) o ljudskim pravima, kao i istraživanja u tom području koja je zatražio Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, a posebno istraživanje Resornog odjela C o učinku krize na temeljna prava u državama članicama EU-a,

–  uzimajući u obzir studije o utjecaju krize na temeljna prava u državama članicama EU-a,

–  uzimajući u obzir načela koja se odnose na status nacionalnih institucija za promicanje i zaštitu ljudskih prava („Pariška načela”) priložena Rezoluciji 48/134 Opće skupštine UN-a,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2013. o stanju temeljnih prava: standardi i prakse u Mađarskoj (u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta od 16. veljače 2012.)(31),

–  uzimajući u obzir komunikacije Komisije o strategiji za djelotvornu provedbu Povelje o temeljnim pravima u Europskoj uniji (COM(2010)0573) i o operativnim smjernicama o razmatranju temeljnih prava prilikom izrade procjena učinka koje sastavlja Komisija (SEC(2011)0567),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o novom okviru EU-a za jačanje vladavine prava (COM(2014)0158) i zaključke Vijeća od 16. prosinca 2014. naslovljene „Osiguravanje poštovanja vladavine prava”,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije iz 2013. o primjeni Povelje Europske unije o temeljnim pravima (COM(2014)0224) te popratne radne dokumente službi,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o građanstvu Unije za 2013. – građani Unije: vaša prava, vaša budućnost (COM(2013)0269),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o provedbi Okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma (COM(2014)0209) i preporuke Vijeća od 9. prosinca 2013. o učinkovitim mjerama za integraciju Roma u državama članicama,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za ustavna pitanja, Odbora za prava žena i jednakost spolova i Odbora za predstavke (A8-0230/2015),

A.  budući da je ujedinjenje Europe dijelom nastalo kako bi se spriječile tragične posljedice Drugog svjetskog rata te progona i represije koje je provodio nacistički režim te kako bi se spriječilo svako urušavanje ili nazadovanje demokracije i vladavine prava promicanjem, poštovanjem i zaštitom ljudskih prava;

B.  budući da poštovanje i promicanje ljudskih prava, temeljnih sloboda, demokracije i vrijednosti i načela iz Ugovora i međunarodnih instrumenata za ljudska prava (Opća deklaracija o ljudskim pravima, Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima itd.) predstavljaju obveze za Europsku uniju i njezine države članice i da moraju biti okosnicom europske strukture;

C.  budući da ta prava moraju biti zajamčena svima koji žive na području EU-a, uključujući i protiv zlouporabe i nasilja državnih nadležnih tijela, bez obzira na njihovu teritorijalnu razinu nadležnosti;

D.  budući da se, u smislu članka 2. UEU-a, EU temelji na poštovanju ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i ljudskih prava, uključujući prava osoba koje pripadaju manjinama, što su zajedničke vrijednosti država članica koje EU, kao i svaka pojedina država članica, treba poštovati u svim svojim politikama na unutarnjoj i vanjskoj razini; budući da na temelju članka 17. UEU-a Komisija mora zajamčiti provođenje Ugovora;

E.  budući da u skladu s člankom 6. UEU-a Unija ima odgovornost održavati i poštovati temeljna prava u svim svojim djelatnostima bez obzira na ovlasti; budući da se države članice također potiče da čine isto;

F.  budući da je za jačanje zaštite demokracije, vladavine prava i temeljnih prava potrebna revizija Ugovora EU-u;

G.  budući da su u skladu s preambulom UEU-a države članice potvrdile svoju predanost socijalnim pravima utvrđenima Europskom socijalnom poveljom; budući da se članku 151. UEU-a izričito spominju temeljna socijalna prava kao što su ona utvrđena u Europskoj socijalnoj povelji;

H.   budući da je stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona Povelja o temeljnim pravima Europske unije u potpunosti prenesena u Ugovore te je stoga pri primjeni zakonodavstva EU-a pravno obvezujuća za sve institucije, agencije i ostala tijela EU-a te za države članice; budući da se u institucijama Unije, ali i njezinim državama članicama, osobito kada primjenjuju i provode pravo Unije, kako na unutarnjoj razini tako i u odnosima s trećim zemljama, mora razvijati, promicati i jačati istinska kultura temeljnih prava;

I.  budući da se u člancima 2. i 3. Povelje o temeljnim pravima Europske unije priznaje pravo na život i pravo na integritet osobe;

J.  budući da se člankom 4. Povelje o temeljnim pravima Europske unije zabranjuju svi oblici nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja;

K.  budući da se člancima 8., 9., 10., 19. i 21. Povelje o temeljnim pravima Europske unije kao i sudskom praksom Suda Europske unije priznaje važnost temeljnih socijalnih prava, ističući da ta prava, a osobito sindikalna prava, pravo na štrajk, udruživanje i okupljanje, moraju biti zaštićena jednako kao i druga temeljna prava priznata Poveljom;

L.  budući da se člankom 22. Povelje o temeljnim pravima Europske unije Uniju obvezuje da „poštuje kulturnu, vjersku i jezičnu raznolikost”,a člankom 21. zabranjuje se diskriminacija na temelju jezika i/ili pripadnosti nacionalnoj manjini;

M.  budući da se člankom 33. Povelje o temeljnim pravima Europske unije jamči zaštita obitelji u pravnim, gospodarskim i društvenim sferama;

N.  budući da je člancima 37. i 38. Povelje priznato pravo na visoku razinu zaštite okoliša koja je neraskidivo povezana s provođenjem mjera i politika Unije;

O.  budući da države članice ne mogu smanjiti razinu ponuđenih jamstava predviđenih njihovim ustavima u pogledu određenih prava pod izlikom da Povelja o temeljnim pravima Europske unije ili drugi pravni instrumenti EU-a predviđaju nižu razinu zaštite;

P.  budući da je priznato da su nacionalne vlasti (pravosudna tijela, tijela i uprave za provedbu zakona) ključni akteri u konkretnom ostvarivanju učinka prava i sloboda upisanih u Povelju;

Q.  budući da je za uspostavu područja slobode, sigurnosti i pravde u skladu s glavom V. UFEU-a potrebno puno poštovanje temeljnih prava na razini EU-a, kao i na razini svake države članice;

R.  budući da su ljudi koji su građani ili rezidenti u središtu pozornosti u Europskoj uniji i budući da osobna, građanska, politička, gospodarska i socijalna prava iz Povelje nemaju samo za cilj zaštitu europskih građana i rezidenata od svakog štetnog utjecaja, zlostavljanja ili nasilja, nego su i preduvjeti za osiguranje njihovog potpunog i nesmetanog osobnog razvoja;

S.  budući da je vladavina prava okosnica europske liberalne demokracije te je jedno od temeljnih načela Europske unije koje proizlazi iz ustavnih tradicija zajedničkih svim državama članicama;

T.  budući da način provedbe vladavine prava na nacionalnoj razini ima ključnu ulogu u osiguravanju međusobnog povjerenja među državama članicama i njihovim pravnim sustavima, uspostava područja slobode, sigurnosti i pravde u skladu s glavom V. UFEU-a od ključne je važnosti;

U.  budući da je poštovanje vladavine prava preduvjet za zaštitu temeljnih prava i da je od posebnog značaja unutar EU-a jer je također preduvjet za poštovanje svih prava i obveza koje proizlaze iz Ugovora i međunarodnog prava;

V.  budući da EU i njezine države članice sudjeluju u općem postupku prema novim ciljevima održivog razvoja koji podsjećaju da su ljudska prava univerzalna, nedjeljiva i neotuđiva;

W.  budući da provedba tih vrijednosti i načela mora počivati i na učinkovitoj kontroli poštovanja temeljnih prava zajamčenih Poveljom, uključujući prilikom sastavljanja zakonodavnih prijedloga;

X.  budući da EU prolazi kroz razdoblje ozbiljne gospodarske i financijske krize čiji utjecaj u kombinaciji s određenim mjerama, uključujući drastične proračunske rezove koji se u nekim državama članicama provode u cilju njezina rješavanja, negativno utječe na životne uvjete građana EU-a (povećanje nezaposlenosti, razina siromaštva, nejednakosti i nesigurnih radnih uvjeta te ograničavanje pristupa uslugama i ograničavanje njihove kvalitete), a time i na njihovu dobrobit;

Y.  budući da se gotovo jedna trećina predstavki koje je zaprimio Parlament odnosi na navode o kršenjima temeljnih prava iz Povelje i tiču se pitanja u vezi s građanstvom, četirima slobodama, zapošljavanjem, gospodarskim okolnostima, zaštitom okoliša i potrošača, pravosudnim sustavima, biračkim pravima i demokratskim sudjelovanjem, transparentnosti u donošenju odluka, invaliditetom, pravima djece, pristupom obrazovanju ili jezičnim pravima; budući da se u nekima od tih predstavki postavljaju pitanja u vezi sa zdravstvenim problemima i pristupom uslugama zdravstvenog sustava, ali i pitanja u vezi s pravom na rad, a koja su izravna posljedica gospodarske krize; budući da su predstavke inače najraniji pokazatelji stanja temeljnih prava u državama članicama;

Z.  budući da Europska unija djeluje na temelju pretpostavke i uzajamnog vjerovanja da države članice poštuju demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, sadržane u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i Povelji o temeljnim pravima Europske unije, posebno u pogledu razvoja područja slobode, sigurnosti i pravde te načela uzajamnog priznavanja;

AA.  budući da nezaposlenost ili život u siromaštvu ili na društvenoj margini imaju znatan utjecaj na pristup i ostvarivanje temeljnih socijalnih prava i ističe potrebu da se takvim osobama u teškom položaju osigura pristup temeljnim uslugama, osobito socijalnim i financijskim;

AB.  budući da će nakon nedavnih terorističkih napada na teritoriju EU-a određene politike i mjere borbe protiv terorizma najvjerojatnije u pitanje dovesti temeljna prava i slobode u EU-u; budući da je od ključne važnosti pobrinuti se da se zadrži ravnoteža između zaštite temeljnih sloboda i prava te jačanja sigurnosti; budući da EU i njegove države članice imaju obvezu zaštititi europske građane, uz istovremeno jamčenje poštovanja njihovih temeljnih prava i sloboda u okviru osmišljavanja i provedbi sigurnosnih politika; budući da u tom području moraju prevagnuti načela nužnosti i proporcionalnosti kako politike koje se provode ne bi ugrozile javne slobode;

AC.  budući da se tisuće života gubi u Sredozemnom moru na dosad neviđen način što predstavlja veliku odgovornost za EU da djeluje u pogledu spašavanja života, zaustavljanja trgovaca ljudima, pružanja pravnih putova za migrante te pomoći i zaštite za tražitelje azila i izbjeglice;

AD.  podsjeća da je 2014. umrlo ili se smatra nestalima gotovo 3 500 migranata koji su pokušali doći na teritorij EU-a, što ukupno iznosi gotovo 30 000 mrtvih i nestalih osoba u posljednjih 20 godina; budući da je prema Međunarodnoj organizaciji za migracije, migracijska ruta prema Europi za migrante postala najopasnijom na svijetu;

AE.  budući da je oko 1 000 zahtjeva za azil godišnje u izravnoj vezi s genitalnim sakaćenjima;

AF.  budući da je pravo na azil osigurano Konvencijom o statusu izbjeglica (Ženevska konvencija) iz 1951. kao i Protokolom od 31. siječnja 1967.;

AG.  budući da manifestacije ekstremnog nacionalizma, rasizma, ksenofobije i netolerancije još nisu nestale iz naših zajednica; budući da izgleda da su one, naprotiv, u porastu u mnogim državama članicama, pogotovo nakon nedavnih terorističkih napada, što utječe na tradicionalne manjine kao i na nove zajednice nacionalnih manjina;

AH.  budući da, na temelju članka 49. UEU-a, svaka europska država koja poštuje vrijednosti iz članka 2. te se zalaže za njihovo promicanje može podnijeti zahtjev za članstvo u Uniji; budući da je sukladnost s Kopenhaškim kriterijima temeljni preduvjet za pristup EU-u; budući da obveze država kandidatkinja prema kriterijima iz Kopenhagena nisu samo osnovni pretpristupni zahtjevi, nego se na temelju članka 2. UEU-a moraju primjenjivati i nakon pristupanja EU-u; budući da bi se u svjetlu toga države članice trebalo redovno ocjenjivati kako bi se potvrdilo da poštuju temeljne vrijednosti EU-a što uključuje poštovanje temeljnih prava, demokratskih institucija i vladavine prava; budući da je potrebno uvesti stupnjevit korektivni mehanizam za popunjavanje praznine između političkog dijaloga i „nuklearne opcije” iz članka 7. UEU-a i riještiti „kopenhašku dilemu” u okviru važećih Ugovora;

AI.  budući da se zbog toga što ne postoje jasni i zajednički pokazatelji u pitanje stalno dovode promišljanja o stanju vladavine prava, demokracije i temeljnih prava u pojedinoj državi članici u svjetlu političkih i institucionalnih razmatranja; budući da nepostojanje obvezujućih postupaka, uz prešutno sudioništvo europskih institucija, prečesto dovodi do trajne inercije i nepoštovanja Ugovora i europskih vrijednosti;

AJ.  budući da je pravom na podnošenje predstavki uspostavljena čvrsta veza između građana EU-a i Europskog parlamenta; budući da je europskom građanskom inicijativom uvedena nova izravna poveznica između građana i institucija EU-a te se njome može poboljšati razvoj temeljnih i građanskih prava; budući da građanska prava uključuju pravo na podnošenje predstavki kao načina na koji građani ostvaruju svoja temeljna prava, kako je navedeno u članku 44. Povelje i članku 227. UFEU-a;

AK.  budući da se žene još uvijek suočavaju s brojnim oblicima diskriminacije u EU-u i da su često žrtve nasilja, osobito seksualnog;

AL.  budući da nasilje nad ženama predstavlja najrašireniji oblik kršenja temeljnih prava u EU-u i diljem svijeta, da utječe na sve razine društva neovisno o dobi, obrazovanju, prihodu, društvenom položaju i zemlji podrijetla ili prebivališta te da predstavlja glavnu prepreku za ostvarenje jednakosti žena i muškaraca;

AM.  budući da, u skladu s rezultatima istraživanja koje je Agencija EU-a za temeljna prava provela 2014., većina žena koje su pretrpjele nasilje nije prijavilo policiji što im se dogodilo;

AN.  budući da se seksualno i reproduktivno zdravlje i prava temelje na osnovnim ljudskim pravima te da su ključni elementi ljudskog dostojanstva(32); budući da odbijanje pobačaja kojim se spašava život majke predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava;

AO.  budući da trgovina ženama i djecom i seksualno iskorištavanje žena i djece predstavljaju jasan čin kršenja ljudskih prava, ljudskog dostojanstva i temeljnih načela prava i demokracije; budući da su žene danas osjetljivije na te rizike zbog sve veće gospodarske neizvjesnosti i većeg rizika od nezaposlenosti i siromaštva;

AP.  budući da nasilje nad ženama kao oblik rodne diskriminacije nije eksplicitno uključeno u europsko pravo te da je kao pojam prisutno u samo tri nacionalna pravna sustava (Španjolska, Švedska i Njemačka), zbog čega se ono ne smatra suštinskim pitanjem jednakosti; budući da države članice usvajaju ad hoc pristup u definiranju nasilja nad ženama i nasilja na temelju spola, pri čemu se definicije u nacionalnom zakonodavstvu znatno razlikuju, tako da podaci nisu usporedivi;

AQ.  budući da države članice nisu pošteđene pošasti genitalnih sakaćenja, čijih je žrtava u EU-u navodno 500 000, a ta prijetnja postoji za još 180 000 osoba;

AR.  budući da se brojna kršenja temeljnih prava još uvijek događaju u EU-u i državama članicama, što dokazuju presude Europskog suda za ljudska prava i izvješća Europske komisije, Agencije za temeljna prava, nevladinih organizacija, Vijeća Europe i UN-a, kao što su kršenja prava organizacija civilnog društva na slobodu okupljanja i izražavanja, institucionalna diskriminacija pripadnika zajednice LGBTI zabranama braka i propisima protiv propagande te preostale visoke razine diskriminacije i zločina iz mržnje potaknute rasizmom, ksenofobijom, vjerskom netolerancijom ili predrasudama na temelju invaliditeta, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta pojedinca; budući da reakcije Komisije, Vijeća i država članica nisu na visini s obzirom na težinu i učestalost utvrđenih kršenja;

AS.   budući da društva u kojima se temeljna ljudska prava u cijelosti poštuju i štite imaju više šanse da razviju dinamično i konkurentno gospodarstvo;

AT.   budući da su Romi, najveća nacionalna manjina u Europi, i dalje žrtve teške diskriminacije, rasističkih napada, govora mržnje, siromaštva i isključenosti;

AU.  budući da se europsko vanjsko djelovanje temelji na istim načelima na kojima se temelji osnivanje i razvoj EU-a, to jest na demokraciji, solidarnosti, ljudskom dostojanstvu i svim temeljnim pravima; budući da su određene smjernice o ljudskim pravima razvijene u vanjskim politikama EU-a, ali ne i u unutarnjim politikama, što bi moglo dovesti do optužbi o dvostrukim standardima; budući da je nužno da se promicanje temeljnih prava u EU-u u sklopu njegova vanjskog djelovanja odvija usporedno s čvrstom i sustavnom unutarnjom politikom nadzora poštovanja temeljnih prava na području samog EU-a;

AV.   budući da odredbe o zaštiti osobnih podataka moraju biti u skladu s načelima svrhovitosti, nužnosti i proporcionalnosti, čak i u pregovorima i zaključivanju međunarodnih ugovora, kao što je to istaknuto presudom Suda Europske unije od 6. travnja 2014., kojom je Direktiva 2006/24/EZ proglašena nevažećom, i mišljenjima Europskog nadzornika za zaštitu podatka;

AW.  budući da su pravo na privatnost i obiteljski život, kao i zaštita osobnih podataka upisani u Povelju i da su stoga sastavni dio primarnog prava EU-a;

AX.  budući da nove tehnologije mogu negativno utjecati na temeljena prava, a osobito na pravo privatnosti i zaštitu osobnih podataka, kako su propisani člancima 7. i 8. Povelje;

AY.  budući da je masovan pristup internetu otvorio nove mogućnosti fizičkog i psihičkog zlostavljanja žena, uključujući mamljenje na internetu;

AZ.  budući da brzi razvoj digitalne tehnologije (uključujući sve veće korištenje internetom, aplikacijama i društvenim mrežama) iziskuje veću zaštitu osobnih podataka i privatnosti kako bi se zajamčila njihova tajnost i zaštita;

BA.  budući da temeljne slobode, ljudska prava i jednake mogućnosti moraju biti zajamčene svim građanima EU-a, uključujući pripadnike nacionalnih i jezičnih manjina;

BB.  budući da prema WHO-u svake godine u Europi umre najmanje 850 djece mlađe od 15 godina zbog posljedica lošeg postupanja;

BC.  budući da prema istraživanju Agencije za temeljna prava o diskriminaciji o zločinima iz mržnje prema pripadnicima zajednice LGBTI, osim diskriminacije i nasilja čije su oni žrtve, gotovo polovica ispitanih pripadnika zajednice LGBTI „smatra da su političari u njihovim zemljama boravišta raširili uvredljiv govor o LGBTI osobama”;

BD.  budući da su LGBTI osobe žrtve institucionalne diskriminacije ili zbog zabrane građanskih zajednica ili zbog postojanja zakona kojima se zabranjuje iznošenje seksualne orijentacije;

BE.  budući da su osobe s invaliditetom žrtve višestruke diskriminacije koja predstavlja prepreku punom ostvarivanju njihovih temeljnih prava;

BF.  budući da je stopa siromaštva osoba s invaliditetom 70 % iznad prosjeka, dijelom i zbog ograničenog pristupa zapošljavanju;

BG.  budući da su sekularnost i neutralnost države najbolja jamstva nediskriminacije u pogledu različitih vjerskih zajednica koje u njoj postoje;

BH.  budući da su sloboda tiska i djelovanje u skupinama civilnog društva kao što su nevladine organizacije temeljna sastavnica demokracije, vladavine prava i temeljnih prava; budući da je ozbiljno dovedena u pitanje donošenjem nacionalnih zakona ili izravnim djelovanjem nadležnih tijela u više država članica;

BI.  budući da osobe starije životne dobi temeljem Povelje imaju pravo „na dostojan život i neovisnost te na sudjelovanje u društvenom i kulturnom životu.”

BJ.  budući da glavni cilj i dalje mora biti sprečavanje kaznenih djela (obrazovanjem i mjerama u području kulture), a ne djelovanje nakon njihova počinjenja premda kazne razmjerne počinjenim kaznenim djelima imaju odvraćajući učinak na kršenja temeljnih prava;

BK.  budući da je učinkovit rad stručnih ustanova poput nacionalnih institucija za ljudska prava ili tijela za jednakost važan jer pomaže građanima da bolje ostvare svoja temeljna prava u mjeri u kojoj države članice primjenjuju zakonodavstvo EU-a;

BL.  budući da je pravo glasovanja i kandidiranja na lokalnim izborima i izborima za Europski parlament u državi članici u kojoj osoba prebiva priznato člancima 39. i 40. Povelje; budući da se to pravo ne bi smjelo ugroziti pravom na mobilnost;

BM.  uzimajući u obzir slabu reakciju Komisije i država članica na praksu masovnog špijuniranja preko interneta i telekomunikacija koje je razotkrio Edward Snowden, a koje su se odvijale u sklopu programa NSA-PRISM koji je usmjeren i na europske države, zabrinut je zbog njihova neuspjeha u pogledu provedbe mjera za zaštitu europskih građana ili državljana trećih zemalja koji žive u Europi;

1.  podsjeća da je od temeljne važnosti zajamčiti puno poštovanje zajedničkih europskih vrijednosti utvrđenih u članku 2. UEU-a u europskom i nacionalnom zakonodavstvu te u javnim politikama i njihovoj provedbi, uz istovremeno puno poštovanje načela supsidijarnosti;

2.  poziva države članice da zajamče da se cjelokupno zakonodavstvo EU-a, uključujući gospodarske i financijske programe prilagodbe, provodi u skladu s Poveljom o temeljnim pravima i Europskom socijalnom poveljom (članak 151. UFEU-a);

3.  podsjeća na obvezu pristupanja Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, u skladu s člankom 6. UEU-a; prima na znanje Mišljenje 2/2013. Suda Europske unije; poziva Komisiju i Vijeće da uvedu potrebne instrumente kako bi se zajamčilo da se ta obveza, sadržana u Ugovorima, ispuni bez nepotrebnog odlaganja; smatra da se to treba učiniti potpuno transparentno jer će se na taj način pružiti dodatni mehanizam za povećanje stvarnog poštovanja i provođenje zaštite pojedinaca od kršenja njihovih temeljnih prava, uključujući pravo na učinkovit pravni lijek, te veću odgovornost europskih institucija za vlastite aktivnosti ili propuste u pogledu temeljnih prava;

4.   pozdravlja imenovanje prvog potpredsjednika Komisije s ovlastima u vezi s poštovanjem vladavine prava i Povelje te prima na znanje njegovu predanost ispravnoj provedbi postojećeg okvira; očekuje usvajanje unutarnje strategije o temeljnim pravima u bliskoj budućnosti te u uskoj suradnji s ostalim institucijama, uz savjetovanje sa širokim krugom predstavnika civilnog društva i drugim zainteresiranim stranama; smatra da bi se strategija trebala temeljiti na člancima 2., 6. i 7. UEU-a te biti u skladu s načelima i ciljevima navedenima u člancima 8. i 10. UFEU-a; žali zbog nedostatka političke volje u pogledu uporabe članka 7. UEU-a protiv država članica odgovornih za kršenja temeljnih prava kao sredstva kažnjavanja i odvraćanja;

5.   naglašava kako je potrebno da se u cijelosti iskoriste postojeći mehanizmi u cilju osiguravanja poštovanja, zaštite i promicanja temeljnih prava i vrijednosti Unije iz članka 2. UEU te iz Povelje o temeljnim pravima; naglašava da se u tom pogledu svi instrumenti trenutačno predviđeni u Ugovorima hitno moraju primjenjivati i provoditi;

6.  ističe da u potpunosti treba iskoristiti postojeće mehanizme uz pokretanje objektivnih procjena i istraga te postupaka zbog povrede ako ima temelja za slučaj;

7.  ističe potrebu za mogućim izmjenama ugovora kako bi se dodatno ojačala zaštita temeljnih prava u okviru Ugovora o EU-u;

8.  prima na znanje Komunikaciju Komisije o novom okviru EU-a za jačanje vladavine prava, što predstavlja prvi pokušaj da se isprave postojeći nedostaci u pogledu sprečavanja i rješavanja kršenja temeljnih prava te povreda načela vladavine prava u državama članicama; prima na znanje namjeru Komisije da redovito obavještava Europski parlament i Vijeće o napretku u svakoj fazi; smatra, međutim, da predloženi okvir možda neće biti dovoljno ili učinkovito sredstvo odvraćanja kad je riječ o sprečavanju ili rješavanju kršenja temeljnih prava u državama članicama, s obzirom na to da je Komisija taj okvir predstavila u obliku neobvezujuće komunikacije u kojoj nije utvrđeno kad se on mora aktivirati;

9.  poziva Komisiju da uvede i dodatno usavrši taj okvir u svrhu:

10.  potiče Komisiju na to da zajamči da spomenuta unutarnja strategija bude popraćena jasnim i detaljnim novim mehanizmom, čvrsto utemeljenim na međunarodnom i europskom pravu, kojim bi se obuhvatile sve vrijednosti zaštićene člankom 2. UEU-a u cilju jamčenja sukladnosti sa strateškim okvirom o ljudskim pravima i demokraciji koji se već primjenjuje u vanjskim odnosima EU-a te primoravanja europskih institucija i država članica na preuzimanje odgovornosti za svoje aktivnosti i propuste u pogledu temeljnih prava; vjeruje da bi se tim mehanizmom trebalo omogućiti praćenje svih država članica u pogledu njihova poštovanja temeljnih prava te sustavan i institucionaliziran dijalog u slučaju da ih jedna ili više država članica prekrše; kako bi se u potpunosti iskoristile odredbe Ugovora, smatra da bi Komisija trebala:

11.  pozdravlja činjenicu da će Vijeće održati rasprave o vladavini prava; smatra, međutim, da takve rasprave nisu najučinkovitiji način rješavanja bilo kakve nesukladnosti s temeljnim vrijednostima Europske unije; izražava žaljenje zbog činjenice da Parlament nije obaviješten ni uključen u organizaciju tih rasprava; poziva Vijeće da svoje rasprave temelji na rezultatima godišnjih i posebnih izvješća Europske komisije, Europskog parlamenta, civilnog društva, Vijeća Europe i njegove Venecijanske komisije te ostalih uključenih institucionalnih i neinstitucionalnih dionika;

12.  poziva Komisiju i države članice da istraže sve navode kršenja temeljnih prava sadržanih u Povelji i da poduzmu naknadne radnje ako se ti navodi potvrde; posebno potiče Komisiju na pokretanje postupka zbog povrede ako bilo koja država članica bude optužena za kršenje tih prava;

13.  poziva Komisiju da pripremu pristupanja Unije Europskoj socijalnoj povelji potpisanoj u Torinu 18. listopada 1961. i revidiranoj u Strasbourgu 3. svibnja 1996. postavi kao prioritet;

14.  poziva države članice da uspostave i ojačaju nacionalne institucije za ljudska prava u skladu s „Pariškim načelima” kako bi se zajamčilo neovisno promicanje i zaštita ljudskih prava na nacionalnoj razini;

15.  poziva na jamčenje bolje koordinacije i povezanosti između aktivnosti Europskog parlamenta, Vijeća Europe, Agencije za temeljna prava i Europskog instituta za jednakost spolova;

16.  izražava zabrinutost zbog zabrinjavajućih ocjena o sve češćem kršenju temeljnih prava u Europskoj uniji, osobito u pogledu imigracije i azila, o diskriminaciji i netoleranciji prema određenim dijelovima stanovništva, kao i napadima ili pritiscima na nevladine udruge koje brane prava tih skupina i zajednica; utvrđuje nevoljkost država članica da se pobrinu za poštovanje tih sloboda i temeljnih prava, osobito u odnosu na Rome, žene, zajednicu LGBTI, tražitelje azila, imigrante i ostale osjetljive dijelove stanovništva;

17.  poziva Vijeće da pronađe zajedničko stajalište o točnom sadržaju načela i standarda koji proizlaze iz vladavine prava i koji se razlikuju na nacionalnoj razini te da u obzir uzme već postojeće definicije vladavine prava Europskog suda kao polazište za raspravu, uključujući; zakonitost, koja podrazumijeva transparentan, odgovoran, demokratski i pluralistički postupak provedbe zakona; pravnu sigurnost; zabranu proizvoljnosti izvršne vlasti; neovisne i nepristrane sudove; učinkovitu sudsku kontrolu uključujući poštovanje temeljnih prava; i jednakost pred zakonom;

18.  podsjeća na to da je poštovanje vladavine prava preduvjet za zaštitu temeljnih prava te da ih mjere sigurnosti u skladu s člankom 52. Povelje ne bi smjele ugrožavati; također podsjeća na to da u skladu s člankom 6. Povelje svatko ima pravo na slobodu i sigurnost osobe;

19.  poziva Komisiju, Vijeće i države članice da zajamče da temeljna prava i načela, posebno kako su utvrđena u Ugovorima, Povelji i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, budu otpočetka uvrštena u politike i mjere unutarnje sigurnosti, kako je to predloženo u dokumentu Agencije za temeljna prava „Uvrštavanje temeljnih prava u sigurnosni program”; potiče EU i države članice da uvrste mjere socijalne uključenosti i nediskriminacije u buduće unutarnje sigurnosne strategije;

20.  poziva Komisiju, uz podršku Agencije za temeljna prava, da ojača mjere i programe podizanja svijesti, obrazovanja i osposobljavanja koji se odnose na temeljna prava; ti bi programi trebali imati za cilj uspostavljanje povezanosti i povjerenja između svih društvenih partnera te uključiti organizacije civilnog društva, nacionalne institucije za ljudska prava i nacionalnu jednakost te urede protiv diskriminacije;

21.  naglašava da Komisija u ulozi čuvarice Ugovora nije ograničena samo na to da zajamči da države članice prenesu zakonodavstvo, već da njezina uloga obuhvaća i osiguravanje potpune i točne primjene zakona, posebno u vezi sa zaštitom temeljnih prava građana; žali zbog stvarnog ograničenja područja primjene Povelje zbog pretjerano restriktivnog tumačenja članka 51. koji se tumači tako da Komisija nema ovlasti u prisilnoj primjeni zakonodavstva EU-a; smatra da bi takav prijedlog trebalo revidirati kako bi se zadovoljila očekivanja građana EU-a u vezi s njihovim temeljnim pravima; podsjeća na to da očekivanja građana nadilaze strogo tumačenje Povelje i da bi cilj trebao biti ta prava učiniti što učinkovitijima; stoga žali zbog činjenice da se Komisija poziva na nedostatak nadležnosti u brojnim odgovorima na predstavke čiji su predmet pritužbe na moguća kršenja temeljnih prava; u tom okviru poziva na uspostavu mehanizma za praćenje, sustavno ocjenjivanje i izdavanje preporuka u cilju postizanja potpune usklađenosti s temeljnim vrijednostima u državama članicama;

22.  podsjeća na ključnu važnost pravovremenog i ispravnog prenošenja i provedbe prava EU-a, posebice kada ono utječe na temeljna prava i njihov razvoj;

Sloboda i sigurnost

Sloboda izražavanja i mediji

23.  podsjeća da su sloboda izražavanja, informiranja i medija temeljne za osiguravanje demokracije i vladavine prava; izražava oštru osudu nasilja, pritisaka i prijetnji novinarima i medijima, uključujući i one u vezi s otkrivanjem informacija o kršenju temeljnih prava koja provode vlade i države; poziva države članice da se uzdrže od primjene mjera kojima se ograničavaju te slobode; ponavlja svoj poziv Komisiji da revidira i izmijeni Direktivu o audiovizualnim medijskim uslugama, u skladu sa smjernicama koje je Parlament naveo u svojoj Rezoluciji od 22. svibnja 2013.;

24.  ističe da su javni, neovisni, slobodni, raznoliki i pluralistički mediji, zajedno s novinarima, na internetu i izvan njega, temeljni dio demokracije; vjeruje da vlasništvo nad medijima i upravljanje njima ne bi trebalo biti koncentrirano; naglašava da je transparentnost vlasništva nad medijima neophodna za praćenje ulaganja koja bi mogla utjecati na informacije koje se pružaju; poziva na razradu adekvatnih i pravednih gospodarskih pravila u cilju jamčenja pluralizma internetskih medija; Poziva Komisiju da razvije akcijski plan kako bi se zajamčilo da su svi mediji usklađeni s najnižim standardima neovisnosti i kvalitete;

25.  izražava žaljenje zbog sve većeg broja represivnih mjera u nekim državama članicama protiv društvenih pokreta i prosvjeda, slobode okupljanja i slobode govora, pogotovo u pogledu nerazmjerne uporabe sile protiv mirnih prosvjednika te malog broja policijskih i pravosudnih istraga u tom području; poziva države članice da zaštite slobodu okupljanja te da ne donose mjere kojima bi se u pitanje dovelo ili čak kriminaliziralo ostvarivanje temeljnih prava i sloboda, kao što su prava na prosvjedovanje i štrajk ili prava na okupljanje, udruživanje i slobodu izražavanja; izražava veliku zabrinutost u pogledu nacionalnih zakona u pojedinim državama članicama kojima se utječe na temeljna prava na javnim mjestima te se ograničava pravo na okupljanje; poziva Komisiju da prati i rješava ozbiljno ometanje temeljnih prava prouzročeno nacionalnim zakonima kojima se iz sigurnosnih razloga propisuju ograničenja na javnim mjestima;

26.  napominje da su slučajevi terorizma naveli EU i države članice da pojačaju mjere protiv terorizma i radikalizacije; potiče EU i nacionalne vlasti na usvajanje takvih mjera uz puno poštovanje načela demokracije, vladavine prava i temeljnih prava, posebno prava na obranu, pretpostavku nevinosti, prava na pošteno suđenje te prava na poštovanje privatnosti i zaštitu osobnih podataka; poziva države članice i Komisiju da potpuno transparentno ocijene sukladnost svakog nacrta ili prijedloga nacionalnog regulatornog ili zakonodavnog akta u okviru borbe protiv terorizma s člankom 2. UEU-a i Povelje;

27.  priznaje da raširenost transnacionalnog kibernetičkog kriminala i kibernetičkog terorizma predstavlja ozbiljan izazov te izaziva zabrinutost u pogledu zaštite temeljnih prava u internetskom okružju; smatra da je od ključne važnosti da Unija razvije stručnost u koraku s vremenom u pogledu sigurnosti na internetu kako bi se pojačalo poštovanje članaka 7. i 8. Povelje na internetu;

28.  pozdravlja izvješće Senata Sjedinjenih Američkih Država o programima pritvora i ispitivanja CIA-e; zahtijeva od država članica da ne toleriraju mučenja ni druge nečovječne i ponižavajuće oblike postupanja na svojem teritoriju; ponovno upućuje poziv državama članicama da zajamče preuzimanje odgovornosti za povrede temeljnih prava u kontekstu prijevoza i nezakonitog pritvaranja zatvorenika koje u europskim zemljama provodi CIA; poziva države članice na provedbu otvorenih i transparentnih istraga kako bi se doznala istina o korištenju njihovim teritorijem i zračnim prostorom te na uspostavu potpune suradnje s Europskim parlamentom u pogledu istrage o tom pitanju, koja je nedavno ponovno pokrenuta, te praćenja poduzetih mjera; traži zaštitu onih koji otkrivaju takva kršenja, kao što su novinari i zviždači;

29.  izražava zabrinutost zbog ponovljenih izvješća o navodnoj povredi temeljnih prava EU-a, posebice propisa EU-a o zaštiti podataka, koje su počinile obavještajne službe država članica i trećih zemalja u okviru svojih aktivnosti kojima im je omogućen pristup podacima o elektroničkoj komunikaciji europskih građana te njihovo zadržavanje; oštro osuđuje aktivnosti masovnog nadzora za koje je otkriveno da se provode od 2013. godine i izražava žaljenje zbog činjenice da se s njima i dalje nastavlja; traži da se te aktivnosti rasvijetle, a osobito trenutačna umiješanost niza država članica; poziva Komisiju i države članice da u potpunosti uzmu u obzir zahtjeve i preporuke Parlamenta iznesene u njegovoj Rezoluciji od 12. ožujka 2014. o programu nadzora američke Agencije za nacionalnu sigurnost, obavještajnim službama u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a te transatlantskoj suradnji u području pravosuđa i unutarnjih poslova; poziva države članice da se pobrinu da njihove obavještajne službe postupaju u skladu s temeljnim pravima i da podliježu parlamentarnoj i sudskoj kontroli;

30.  izražava zabrinutost zbog toga što su države članice donijele nacionalno zakonodavstvo kojim se omogućuje opći nadzor te ponavlja potrebu za sigurnosnim instrumentima koji su ciljani, strogo nužni i razmjerni u demokratskom društvu; ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama na uvođenje sustava zaštite zviždača;

31.  izražava žaljenje što građani nisu potpuno upoznati sa svojim pravima u pogledu zaštite podataka i privatnosti te mehanizama pravne zaštite koji su im dostupni; u tom pogledu ističe ulogu koju nacionalna nadležna tijela za zaštitu podataka imaju u promicanju tih prava i podizanju svijesti o njima; smatra ključnim upoznati građane, a osobito djecu, s važnošću zaštite osobnih podataka, između ostalog i na internetu, te s opasnostima kojima su izloženi; poziva države članice da provode kampanje za podizanje razine svijesti, osobito u školama; naglašava da se u smislu ubrzanih razvoja tehnologije i povećanja kibernetičkih napada, posebna pozornost treba usmjeriti na zaštitu osobnih podataka na internetu, s velikim naglaskom na sigurnost obrade i pohranjivanja; ističe da se, iako pravo na zaborav nije potpuno te će se trebati uravnotežiti s drugim temeljnim pravima, pojedincima treba omogućiti pravo na ispravak njihovih osobnih podataka na internetu; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog poteškoća s kojima se suočava većina korisnika interneta u vezi s poštovanjem njihovih prava u digitalnom svijetu; poziva Vijeće da ubrza rad na Paketu za zaštitu podataka kako bi se osigurala visoka razina zaštite podataka u cijelom EU-u;

32.  podsjeća da države članice trebaju zajamčiti da njihove obavještajne službe djeluju zakonito te potpuno u skladu s Ugovorima i Poveljom; u tom smislu poziva države članice da zajamče da se nacionalnim zakonodavstvom omogućava samo prikupljanje i analiza osobnih podataka (uključujući takozvane metapodatke) uz pristanak dotične osobe ili slijedeći sudski nalog dodijeljen na temelju osnovane sumnje da je ciljana osoba uključena u kriminalne aktivnosti;

33.  naglašava da se nezakonito prikupljanje i obrada podataka trebaju kazniti na isti način kao i kršenje tradicionalne povjerljivosti korespondencije; ustraje na tome da se tehnika „back doors” ili bilo koja druga tehnika za slabljenje ili zaobilaženje sigurnosnih mjera ili iskorištavanje njihovih postojećih slabosti treba strogo zabraniti;

34.   osuđuje pritisak koji javni i privatni dionici vrše na privatna poduzeća kako bi pristupili podacima o korisnicima interneta, kontrolirali sadržaj na internetu ili doveli u pitanje načelo neutralnosti interneta;

35.  naglašava da je zaštita temeljnih prava u današnjem informacijskom društvu ključno pitanje za EU jer povećana upotreba informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) predstavlja nove prijetnje temeljnim pravima u kibernetičkom prostoru, čija bi zaštita trebala biti pojačana jamčenjem promicanja i zaštite temeljnih prava na internetu na isti način i u jednakoj mjeri kao i u svijetu izvan interneta;

36.  potiče Komisiju da intenzivno prati provedbu postojećeg zakonodavstva EU-a u tom području te smatra da bi države članice u praksi trebale primjenjivati odredbe kaznenog prava učinkovitim istragama i kaznenim progonom kako bi se osiguralo poštovanje temeljnih prava žrtava;

37.  poziva Komisiju i države članice da dokažu da su maksimalno oprezne u pogledu utjecaja koji neke nove tehnologije, poput bespilotnih letjelica, mogu imati na temeljna prava građana, a osobito na pravo na privatnost i zaštitu osobnih podataka;

38.  ističe temeljnu ulogu obrazovanja u sprečavanju radikalizacije i porasta netolerancije i ekstremizma među mladima;

39.  izražava žaljenje zbog diskriminacije odnosno nasilja koje primjenjuju policijske snage određenih država članica prema manjinskim skupinama, kao što su migranti, Romi, LGBTI osobe ili osobe s invaliditetom; potiče države članice da istražuju i sankcioniraju takve prakse; smatra da bi kod policijskih snaga trebalo podići razinu svijesti i obrazovati ih kako bi mogle rješavati slučajeve diskriminacije i nasilja kojih su te manjine žrtve; poziva države članice da vrate povjerenje manjina u policijske snage i da ih ohrabre da prijavljuju slučajeve nasilja; također poziva nadležna tijela država članica da se bore protiv diskriminacijskog etničkog profiliranja koje provode određene policijske snage;

Sloboda vjeroispovijesti i savjesti

40.  upućuje na članak 10. Povelje kojim se štiti sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi, uključujući slobodu prakticiranja vjere po vlastitom izboru te promjenu vjeroispovijedi ili uvjerenja; smatra da je time obuhvaćena i sloboda nevjernika; osuđuje bilo kakav oblik diskriminacije ili netolerancije i poziva na zabranu bilo kakvog oblika diskriminacije na temelju toga; s tim u vezi osuđuje nedavne slučajeve diskriminacije Židova i muslimana te nasilja nad njima; poziva države članice, uključujući regionalne vlasti da svim dostupnim sredstvima zaštite slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja te da promiču toleranciju i međukulturalni dijalog učinkovitim donošenjem politika te po potrebi unapređenjem politika za borbu protiv diskriminacije; podsjeća da je sekularna i neutralna država važan zaštitni bedem od diskriminacije svih vjerskih, ateističkih ili agnostičkih zajednica, čime se jamči jednako postupanje prema svim religijama i vjerovanjima; izražava zabrinutost zbog primjene zakona koji se odnose na svetogrđe i vjersko vrijeđanje u Europskoj uniji, koji mogu imati ozbiljan učinak na slobodu izražavanja te potiče države članice da ih ukinu; čvrsto osuđuje napade na svetišta i zahtijeva od država članica da te zločine ne ostavi nekažnjenima;

41.  poziva na poštovanje slobode vjeroispovijedi ili uvjerenja na okupiranom dijelu Cipra, gdje je više od 500 vjerskih i kulturnih spomenika na rubu propasti;

42.  izražava zabrinutost zbog porasta antisemitizma u Europi te sve raširenijih napora kojima se niječe ili relativizira Holokaust; zabrinut je zbog toga što brojni članovi židovske zajednice razmišljaju o napuštanju Europe zbog porasta antisemitizma te diskriminacije i nasilja kojima su izloženi;

43.  izražava duboku zabrinutost zbog porasta protuislamskih prosvjeda, napada na džamije i brojne slučajeve povezivanja islama s vjerskim fanatizmom obične manjine; izražava žaljenje zbog diskriminacije i nasilja kojima je izložena muslimanska zajednica; poziva države članice da ih sustavno osuđuju i da u tom pogledu primjenjuje nultu stopu tolerancije;

Jednakost i nediskriminacija

44.  čvrsto osuđuje to što Vijeće još nije usvojilo Prijedlog direktive iz 2008. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na vjeroispovijed ili uvjerenje, invaliditet, dob ili seksualnu orijentaciju; pozdravlja to što je Komisija tu direktivu postavila kao jedan od prioriteta; ponovno poziva Vijeće da što prije usvoji taj prijedlog;

45.  naglašava da pluralizam, nediskriminacija i tolerancija pripadaju temeljnim vrijednostima Unije, u skladu s člankom 2. UEU-a; smatra da se samo politikama osmišljenima za promicanje službene i stvarne jednakosti te borbu protiv svih oblika predrasuda i diskriminacije može promicati skladno društvo rušenjem svih oblika predrasuda koje štete socijalnoj integraciji; žali zbog činjenice da čak i danas u EU-u ima slučajeva diskriminacije, marginalizacije pa čak i nasilja i zlostavljanja koja se posebice temelje na spolu, rasi, boji kože, etničkom i socijalnom podrijetlu, genetskim obilježjima, jeziku, vjeroispovijedi ili osobnim uvjerenjima, političkom ili drugom mišljenju, pripadništvu nacionalnoj manjini, imovini, rođenju, invalidnosti, dobi ili seksualnoj orijentaciji;

46.  smatra da Unija i države članice moraju pojačati napore u borbi protiv diskriminacije, zaštititi kulturnu, vjersku i jezičnu raznolikost te promicati mjere za unapređenje rodne jednakosti, prava djeteta, prava starijih osoba, prava osoba s invaliditetom, prava pripadnika zajednice LGBTI te prava pripadnika nacionalnih manjina; potiče EU i države članice da unutar politika jednakosti uvrste i višestruku diskriminaciju;

47.  osuđuje sve oblike nasilja i diskriminacije koji su počinjeni na teritoriju Europske unije i zabrinut je zbog njihovog sve većeg broja; zahtijeva od Komisije i država članica da usvoje jasne političke obveze u cilju borbe protiv svih oblika rasizma, uključujući antisemitizam, islamofobiju, afrofobiju i netrpeljivost prema Romima;

48.  poziva Komisiju i Vijeće da prepoznaju potrebu za pouzdanim i usporedivim podacima o jednakosti kojima bi se procijenio opseg diskriminacije, razvrstanima prema osnovama diskriminacije, u cilju postizanja utemeljenog donošenja politika, procjene provedbe zakonodavstva EU-a za borbu protiv diskriminacije te njegove bolje provedbe; poziva Komisiju da utvrdi dosljedne standarde sakupljanja podataka o jednakosti, na temelju samoodređenja, standarda EU-a za zaštitu podataka i savjetovanja s relevantnim zajednicama; poziva države članice da prikupljaju podatke o svim osnovama diskriminacije;

49.  traži od EU-a da usvoji direktivu kojom bi se osudilo rodnu diskriminaciju te borilo protiv rodnih predrasuda i klišeja u obrazovanju i medijima;

Promicanje manjina

50.  poziva na veću dosljednost Europske unije u području zaštite manjina; duboko vjeruje da su sve države članice i zemlje kandidatkinje obvezne pridržavati se određenih načela i kriterija kako bi izbjegle primjenu dvostrukih standarda; stoga poziva na uspostavljanje učinkovitoga mehanizma za praćenje i jamčenje poštovanja temeljnih prava manjina svih vrsta i u zemljama kandidatkinjama i u državama članicama EU-a;

51.  naglašava da Europska unija treba biti područje gdje prevladava poštovanje etničke, kulturne i jezične raznolikosti; poziva institucije EU-a da razrade sveobuhvatni sustav zaštite EU-a za nacionalne, etničke i jezične manjine kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema njima, uzimajući u obzir odgovarajuće međunarodne pravne norme i postojeće dobre prakse te poziva države članice da zajamče učinkovitu jednakost za te manjine, posebno u pogledu jezika, obrazovanja i kulture; potiče države članice koje to još nisu učinile da ratificiraju i učinkovito provedu Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina; također podsjeća na potrebu provedbe načela razvijenih u okviru OESS-a;

52.  osuđuje sve oblike diskriminacije na temelju upotrebe jezika i poziva države članice koje to još nisu učinile da ratificiraju i učinkovito provedu Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima; potiče države članice i Komisiju da poduzmu sve potrebne aktivnosti za rješavanje svih nerazmjernih upravnih ili zakonodavnih prepreka koje bi mogle ometati jezičnu raznolikost na europskoj ili nacionalnoj razini;

53.  naglašava da načela, kao što su ljudsko dostojanstvo, jednakost pred zakonom te zabrana diskriminacije na bilo kojoj osnovi, predstavljaju temelje vladavine prava; poziva države članice da usvoje nacionalni zakonodavni okvir za suzbijanje svih oblika diskriminacije i jamčenje učinkovite provedbe postojećeg zakonodavnog okvira EU-a;

Stanje Roma

54.  žali zbog sve veće tendencije širenja netrpeljivosti prema Romima u Europskoj uniji te izražava zabrinutost u pogledu stanja Roma u EU-u te brojnih slučajeva progona, nasilja, stigmatizacije, diskriminacije i nezakonitog protjerivanja koji su protivni temeljnim načelima prava Europske unije; potiče Komisiju da nastavi poduzimati mjere protiv onih država članica koje dozvoljavaju institucionaliziranu diskriminaciju i segregaciju; još jednom poziva države članice na učinkovitu provedbu strategija u cilju poticanja stvarne uključenosti te pojačanih i odgovarajućih mjera za promicanje integracije, posebno u području zaštite temeljnih prava, obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja, zdravstvene skrbi te borbe protiv nasilja, govora mržnje i diskriminacije protiv Roma u skladu s preporukom Vijeća o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama od 9. prosinca 2013.;

55.  ističe važnost ispravnog provođenja nacionalnih strategija integracije Roma razvojem integriranih politika koje uključuju lokalne vlasti, nevladina tijela i romske zajednice u stalnom dijalogu; poziva Komisiju da se pobrine za praćenje i bolju koordinaciju provedbe; poziva države članice da surađuju s predstavnicima romskog stanovništva pri upravljanju, praćenju i procjeni projekata koji se odnose na njihove zajednice korištenjem dostupnim fondovima, uključujući europske fondove, uz istovremeno strogo praćenje poštovanja temeljnih prava romskog stanovništva, uključujući i prava na slobodu kretanja, u skladu s Direktivom 2004/38/EZ o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište u državama EU-a;

56.  izražava žaljenje zbog postojeće diskriminacije Roma u nacionalnim obrazovnim sustavima i na tržištu rada; ističe sve veću izloženost posebno Romkinja i romske djece brojnim i istodobnim kršenjima njihovih temeljnih prava; ponavlja važnost zaštite i promicanja jednakog pristupa djece Roma svim pravima;

57.  potiče države članice da donesu potrebne zakonske promjene s obzirom na sterilizaciju i pruže financijske naknade žrtvama prisilne sterilizacije provedene nad romskim ženama i ženama s duševnim smetnjama, u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava;

Nasilje nad ženama i jednakost između žena i muškaraca

58.  potiče EU i države članice da se bore protiv svakog oblika nasilja nad ženama i njihove diskriminacije te da takve slučajeve kazneno progone; posebno poziva države članice da učinkovito rješavaju posljedice nasilja u obitelji i svakog oblika seksualnog iskorištavanja, uključujući iskorištavanje izbjeglica ili djece migranata te rani ili prisilni brak;

59.  izražava zabrinutost zbog opsega i oblika nasilja nad ženama u EU-u, kako je zabilježeno u istraživanju Agencije za temeljna prava diljem EU-a, koje je pokazalo da je jedna od tri žene doživjela fizičko i/ili seksualno nasilje od svoje 15. godine te da u razdoblju od jedne godine prema procjeni 3,7 milijuna žena u EU-u doživi seksualno nasilje; stoga poziva Komisiju i države članice da revidiraju postojeće zakonodavstvo te da pitanje nasilja nad ženama i dalje ostane njihov prioritet jer se rodno uvjetovano nasilje ne bi trebalo tolerirati; poziva Komisiju da promiče nacionalne ratifikacije i da što prije pokrene postupak pristupanja EU-a Istanbulskoj konvenciji; primjećuje da će neposredno članstvo svih država članica u Istanbulskoj konvenciji pridonijeti razvoju integrirane politike i promicanju međunarodne suradnje u borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama, uključujući seksualno uznemiravanje na internetu i izvan njega;

60.  poziva države članice na osnivanje mreža centara za pružanje potpore i utočišta za žene koje su žrtve trgovine ljudima i prostitucije, pri čemu trebaju zajamčiti pružanje psihološke, medicinske, socijalne i pravne pomoći, potporu u traženju stabilnog zaposlenja te pružanje pripadajućih prava;

61.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog neprekidnih praksi genitalnog sakaćenja koje su ozbiljan oblik nasilja nad ženama i djevojkama te predstavljaju neprihvatljiv čin kršenja njihovih prava na tjelesni integritet; zahtijeva od EU-a i država članica da unutar svojih granica provode ekstreman nadzor kad je riječ o takvim praksama i da im što prije stanu na kraj; posebno poziva države članice na usvajanje odlučnog i odvraćajućeg pristupa osposobljavanjem ljudi koji rade s migrantima te sustavnim i učinkovitim kaznenim progonima i kažnjavanjem počinitelja genitalnog sakaćenja, prema kojima mora postojati nulti stupanj tolerancije; inzistira da bi to trebalo biti popraćeno informativnim kampanjama i kampanjama za podizanje razine svijesti namijenjenima skupinama koje su pogođene tim problemom; pozdravlja činjenicu da se u zakonodavstvu EU-a u području azila žrtve genitalnog sakaćenja promatra kao ranjive osobe i da je genitalno sakaćenje u njemu uvršteno u kriterije za dodjelu azila;

62.  poziva Komisiju da osigura stalno prikupljanje podataka o učestalosti i prirodi nasilja nad ženama, kao osnove za snažne politike za sprečavanje nasilja i ispunjavanje potreba žrtava, uključujući ocjenjivanje provedbe Direktive EU-a o žrtvama (2012/29/EU) i organiziranje kampanja za podizanje svijesti o seksualnom uznemiravanju; smatra da bi se prikupljanje podataka trebalo temeljiti na prvom istraživanju provedenom diljem EU-a koje je provela Agencija za temeljna prava te na suradnji između Komisije (uključujući Eurostat), Agencije za temeljna prava i Europskog instituta za jednakost spolova; ponovno ističe zahtjev upućen Komisiji, sastavljen u svojoj Rezoluciji od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama, za podnošenje prijedloga akta o uspostavi mjera za promicanje i pružanje potpore djelovanju država članica u području sprečavanja nasilja nad ženama i djevojčicama uključujući i genitalno sakaćenje; poziva Komisiju da 2016. godinu proglasi godinom borbe protiv nasilja nad ženama i djevojkama;

63.  poziva EU i države članice da se bore protiv svih oblika nasilja nad ženama i kazneno ih progone; poziva Komisiju da predloži zakonodavnu inicijativu za zabranu nasilja nad ženama u EU-u;

64.  poziva Komisiju na podizanje razine svijesti o potrebi za promicanjem kulture poštovanja i tolerancije u cilju okončavanja svih oblika diskriminacije žena; nadalje, poziva države članice na to da osiguraju provedbu nacionalnih strategija u vezi s poštovanjem i očuvanjem spolnog i reprodukcijskog zdravlja žena i njihovih prava; inzistira na tome da Europska unija ima važnu ulogu pri podizanju svijesti i promicanju najboljih praksi u tom pitanju s obzirom na to da je zdravlje temeljno ljudsko pravo neophodno za ostvarivanje ostalih ljudskih prava;

65.  zabrinut je zbog podzastupljenosti žena u procesima donošenja odluka, u poduzećima i upravnim odborima poduzeća, u znanosti i političkim kontekstima na nacionalnoj i međunarodnoj razini (velika poduzeća, nacionalni i europski izbori) te osobito na lokalnoj razini; poziva na pružanje potpore ženama u njihovom profesionalnom razvoju i naporima da dođu na izvršne položaje te poziva institucije EU-a da obrate veću pozornost na činjenicu da žene čine samo 17,8 % članova odbora najvećih javno uvrštenih trgovačkih društava u EU-u;

66.  poziva Vijeće da prekine s blokiranjem direktive o rodiljnom dopustu jer će se njome omogućiti istinska i opipljiva rodna jednakost, kao i na postizanje usklađenosti na razini EU-a;

67.  ističe da žene čine više od polovice svih osoba sa stečenim poslijediplomskim obrazovanjem te da se taj podatak ne odražava na tržištu rada, a posebice ne na visokim položajima na kojima se donose odluke; stoga poziva države članice da poduzmu sve potrebne korake kako bi se zajamčilo jednako sudjelovanje žena i muškaraca na tržištu rada te kako bi se ženama pomoglo da dođu na visoke položaje, a posebno da što prije postignu dogovor o prijedlogu direktive o poboljšanju rodne ravnoteže među neizvršnim direktorima trgovačkih društava uvrštenih na burze i popratnim mjerama; izražava žaljenje što su u EU-u žene za jednak rad još uvijek plaćene u prosjeku 16 % manje od muškaraca; poziva EU da u skladu s člankom 157. UFEU-a nastavi sa svojim radom u jamčenju jednakosti između žena i muškaraca u pogledu plaća, mirovina i sudjelovanja na tržištu rada, uključujući sudjelovanje na najvišim rukovodećim položajima; smatra da bi se na taj način trebalo boriti protiv siromaštva te zajamčiti da Europa u potpunosti iskorištava sav dostupan talent; žali zbog činjenice da je stopa nezaposlenosti žena još uvijek znatno veća od stope nezaposlenosti muškaraca te naglašava da financijska neovisnost žena mora biti sastavni dio borbe protiv siromaštva;

68.   traži od Komisije da pojača nadzor poštovanja načela jednakosti između muškaraca i žena u europskom zakonodavstvu; poziva države članice da i same provedu sličnu analizu svojeg nacionalnog zakonodavstva;

69.  priznaje da su seksualno i reproduktivno zdravlje i prava (SRHR, Sexual and Reproductive Health and Rights) temeljna prava i bitna stavka ljudskog dostojanstva, rodne jednakosti i samoodređenja; potiče Komisiju na to da u svoju sljedeću Strategiju EU-a za zdravlje uključi spolno i reproduktivno zdravlje i prava kao temeljno ljudsko pravo kako bi zajamčila usklađenost unutarnje i vanjske politike EU-a o temeljnim pravima, kao što je to Parlament zatražio 10. ožujka 2015.;

70.  priznaje da uskraćivanje pobačaja u svrhu spašavanja života vodi do teškog kršenja temeljnih prava;

71.  poziva države članice da, zajedno s Komisijom, priznaju pravo na pristup sigurnim i suvremenim metodama kontracepcije i na spolni odgoj u školama; potiče Komisiju da nadopuni nacionalne propise za poboljšanje javnog zdravlja, uz detaljno obavještavanje Europskog parlamenta;

Prava djece

72.  snažno osuđuje svaki oblik nasilja nad djecom te lošeg postupanja prema njima; poziva države članice, kao države potpisnice Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, da poduzmu primjerene mjere za zaštitu djece od svih oblika fizičkog i psihičkog nasilja, uključujući fizičko i seksualno zlostavljanje, prisilne brakove, dječji rad i seksualno iskorištavanje;

73.  strogo osuđuje seksualno iskorištavanje djece, a osobito rastući fenomen dječje pornografije na internetu; potiče Uniju i države članice da udruže napore u borbi protiv teških kršenja prava djeteta i da uzmu u obzir zahtjeve Europskog parlamenta iznesene u njegovoj Rezoluciji od 11. ožujka 2015. o seksualnom zlostavljanju djece na internetu(33); ponavlja svoj zahtjev državama članicama koje još nisu prenijele u svoje zakonodavstvo Direktivu o seksualnom iskorištavanju i zlostavljanju djece i o dječjoj pornografiji da to učine; također poziva Uniju i države članice koje još nisu ratificirale Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja da to učine;

74.  poziva države članice da provedu Direktivu 2011/93/EU o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te da jačaju pravnu sposobnost, tehničke mogućnosti i financijska sredstva tijela kaznenog progona kako bi se ojačala suradnja, između ostalog i s Europolom, za učinkovitije provođenje istraga i likvidaciju mreža počinitelja seksualnih kaznenih djela protiv djece, te da istodobno prednost daju pravima i sigurnosti uključene djece;

75.  ističe ulogu koju stručnjaci koji brinu o djeci, kao što su nastavnici, odgojitelji, pedijatri, imaju u otkrivanju znakova fizičkog i psihičkog nasilja nad djecom, uključujući zlostavljanje na internetu; poziva države članice da podignu razinu svijesti tih stručnjaka i da im se osigura odgovarajuća obuka; također poziva države članice da uvedu telefonske linije na koje će djeca moći prijaviti zlostavljanje, seksualno nasilje, zastrašivanje ili uznemiravanje kojih su žrtve;

76.  smatra da osobni podaci djece na internetu moraju biti zaštićeni na odgovarajući način i da djeca na njima razumljiv način moraju biti informirana o rizicima i posljedicama upotrebe svojih osobnih podataka na internetu; poziva države članice da provode kampanje za podizanje razine svijesti, osobito u školama; naglašava da bi izrada profila djece na internetu trebala biti zabranjena;

77.  osuđuje sve oblike diskriminacije djece i poziva Komisiju i države članice na zajedničko djelovanje u iskorjenjivanju diskriminacije djece; posebno poziva države članice i Komisiju da im djeca budu izričit prioritet pri izradi programa i provedbi regionalnih i kohezijskih politika;

78.  poziva države članice da svoj djeci osiguraju učinkovit pristup pravdi, bilo da su ona osumnjičenici, počinitelji, žrtve ili sudionici u postupcima; potvrđuje važnost jačanja postupovnih mjera zaštite za djecu u kaznenim postupcima, posebno u kontekstu tekućih rasprava o direktivi o posebnim mjerama zaštite za djecu osumnjičenu i optuženu u kaznenom postupku;

79.  izražava zabrinutost zbog porasta broja slučajeva prekogranične roditeljske otmice djece; u tom pogledu ističe važnost uloge posrednika Europskog parlamenta za međunarodne roditeljske otmice djece; naglašava važnost zajedničkog pristupa EU-a u pronalaženju nestale djece u EU-u; poziva države članice da pojačaju policijsku i pravosudnu suradnju u prekograničnim slučajevima koji uključuju nestalu djecu te da uspostave telefonske linije za pomoć pri traženju nestale djece;

80.  podsjeća da viši interes djeteta, iz članka 24. Povelje, uvijek mora biti na prvom mjestu u svakoj politici i mjeri donesenoj u vezi s djecom; podsjeća da je pravo na obrazovanje sadržano u Povelji i da je obrazovanje bitno za dobrobit djeteta i njegov osobni razvoj, ali i za budućnost društva; smatra da je obrazovanje djece rođene u obiteljima s niskim prihodima nužan preduvjet za izlazak takve djece iz siromaštva; stoga poziva države članice da promiču visokokvalitetno obrazovanje za sve;

81.  ističe da se interesi i prava djece građana EU-a trebaju ispravno zaštititi, ne samo unutar Unije, već i izvan njezinih granica te stoga poziva na pojačanu suradnju s institucijama odgovornima za dobrobit djece u nordijskim zemljama koje nisu članice EU-a; smatra da bi svi partneri EU-a (uključujući članove EGP-a) trebali ratificirati Hašku konvenciju iz 1996. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece;

82.  priznaje da je financijska i gospodarska kriza imala težak negativan učinak na ostvarenje prava i dobrobiti djece; poziva države članice da ulože dodatne napore u suzbijanju siromaštva djece i socijalne isključenosti učinkovitom provedbom preporuke Komisije naslovljene „Ulaganje u djecu: prekidanje začaranog kruga djece u nepovoljnom položaju” s pomoću integriranih strategija kojima se podupire pristup odgovarajućim sredstvima, omogućava pristup prihvatljivim i kvalitetnim uslugama te promiče sudjelovanje djece u donošenju odluka koje utječu na njih; poziva Komisiju da poduzme daljnje mjere za praćenje provedbe preporuke;

83.  poziva Komisiju da predloži ambiciozan i sveobuhvatan program koji će u 2015. naslijediti Program EU-a za prava djeteta; poziva Komisiju da zajamči učinkovito uvrštavanje prava djece u sve zakone, politike i financijske odluke EU-a; traži od Komisije da podnosi godišnje izvješće o napretku u vezi s pravima djece i punim provođenjem pravne stečevine EU-a o pravima djece; traži od Komisije da se pobrine za to da mandat i sredstva koordinatora za prava djece na odgovarajući način odražavaju obvezu EU-a da sustavno i učinkovito integrira prava djece; poziva Komisiju da usvoji najavljene smjernice EU-a o integriranim sustavima za zaštitu djece;

84.  pozdravlja trend kriminalizacije prisilnog braka u državama članica; poziva države članice da budu oprezne i da provode obuku i podižu razinu svijesti osoblja koje dolazi u dodir s djecom, kao što su nastavnici ili odgojitelji, kako bi ih se osposobilo da otkriju potencijalne slučajeve otmica djece koja bi mogla biti odvedena u zemlju podrijetla radi prisilnog braka;

Prava pripadnika zajednice LGBTI

85.  najsnažnije osuđuje sve oblike diskriminacije i nasilja na području EU-a usmjerene protiv pripadnika zajednice LGBTI, koje potiču zakoni i politike kojima se ograničavaju temeljna prava tih osoba; poziva Komisiju i države članice da usvoje zakone i politike kojima bi se borilo protiv homofobije i transfobije; u tom smislu poziva Komisiju da na razini EU-a donese akcijski plan ili strategiju za jednakost na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta, na što je više puta pozivao Parlament i kako je obećala povjerenica Jourova tijekom saslušanja Komisije; u tom pogledu podsjeća na svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o planu EU-a protiv homofobije i diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta; ipak, naglašava da se tom sveobuhvatnom politikom moraju poštovati nadležnosti Europske unije, njezinih agencija i država članica;

86.  smatra da bi temeljna prava pripadnika zajednice LGBTI bila zajamčena u većoj mjeri kada bi imali pristup pravnim institucijama poput izvanbračne zajednice, registriranog partnerstva ili braka; pozdravlja činjenicu što 19 država članica to trenutačno omogućuje i poziva druge države članice da razmotre istu mogućnost; nadalje, poziva Komisiju da podnese prijedlog za ambicioznu uredbu kojom bi se osiguralo uzajamno priznavanje dokumenata o civilnom statusu, uključujući pravno priznavanje roda, brakova i registriranih partnerstva, i njihova pravnog učinka, kako bi se smanjile diskriminirajuće pravne i administrativne prepreke za građane koji se koriste svojim pravom na slobodu kretanja;

87.  poziva države članice na oprez i odlučnost te da sankcioniraju uvrede i stigmatizaciju koje državni službenici iskazuju prema pripadnicima zajednice LGBTI u javnosti;

88.  potiče države članice EU-a da pruže podršku sindikatima i organizacijama poslodavaca u njihovim naporima za donošenje politika raznolikosti i nediskriminacije koje se odnose na pripadnike zajednice LGBTI;

89.  smatra da bi nadležna tijela država članica trebala olakšati postupke kojima se osobama koje su promijenile spol omogućuje da njihov novi spol bude priznat u službenim ispravama; ponavlja da osuđuje zakonski prihvaćene postupke koji nameću sterilizaciju transrodnim osobama;

90.  izražava žaljenje što se transrodne osobe još uvijek smatraju duševno bolesnima u većini država članica te ih poziva da provedu reviziju nacionalnih kataloga o duševnom zdravlju, osiguravajući da medicinski neophodno liječenje bude dostupno svim transrodnim osobama;

91.  pozdravlja inicijativu Komisije koja inzistira na depatologizaciji transrodnih identiteta u reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti Svjetske zdravstvene organizacije; poziva Komisiju da pojača napore kako bi se spriječilo da rodna varijabilnost u djetinjstvu postane nova dijagnoza prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (ICD);

92.  izrazito žali što je kirurška „normalizacija” interseksualne djece široko rasprostranjena, iako nije medicinski neophodna; u tom smislu pozdravlja malteški Zakon o rodnom identitetu, rodnom izražavanju i spolnim značajkama iz travnja 2015. kojim se zabranjuje takav kirurški zahvat na interseksualnoj djeci te se jača načelo za samoodređenje interseksualnih osoba i poziva druge države da prate malteški primjer;

Prava osoba s invaliditetom

93.  osuđuje slučajeve diskriminacije i isključivanja s kojima se osobe s invaliditetom još uvijek suočavaju; poziva Komisiju, države članice te regionalne i lokalne vlasti da provedu Europsku strategiju za osobe s invaliditetom te da nadziru i primjenjuju mjerodavno europsko zakonodavstvo; poziva Komisiju da u tom smislu ponovno pokrene zakonodavnu inicijativu o zakonu o pristupačnosti u obliku sveobuhvatnog instrumenta kojim se može povećati zaštita pružena osobama s invaliditetom te osigurati dosljednost svih politika EU-a u tom pogledu; također poziva Komisiju da maksimalno poveća sinergije između strategije EU-a o invaliditetu te odredbi Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i Konvencije UN-a o pravima djeteta kako bi se zajamčilo da se priznata prava stvarno i učinkovito uživaju, između ostalog usklađivanjem i provedbom zakonodavnog okvira te kulturnih i političkih mjera;

94.  potiče Komisiju da pruži smjernice državama članicama kako bi one na što bolji način iskoristile europske fondove u skladu s obvezama EU-a kao potpisnika Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom te pružila potpora i ostvarila bliska suradnja s nevladinim organizacijama i organizacijama u cilju jamčenja ispravne provedbe Konvencije; poziva EU i države članice da poboljšaju pristup zaposlenju i osposobljavanju za osobe s invaliditetom, uključujući osobe s psiho-socijalnim invaliditetom te da potpomognu ostvarenje programa za neovisan život i deinstitucionalizaciju osoba s invaliditetom u skladu s člankom 26. Povelje;

95.  ističe da je potrebno poštovati pravo osoba s invaliditetom na političko sudjelovanje na izborima; u tom pogledu poziva Komisiju da uključi ocjenu usklađenosti s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom u svoja izvješća o provedbi Direktiva Vijeća 93/109/EZ i 94/80/EZ kojima se utvrđuje pravo glasa i kandidiranja na izborima za Europski parlament te na lokalnim izborima; izražava žaljenje što je veliki broj osoba s invaliditetom u EU-u, kojima je oduzeta poslovna sposobnost, lišen i prava glasovanja; stoga poziva države članice da izmijene svoje nacionalno zakonodavstvo kako se osobama s invaliditetom lišenima poslovne sposobnosti ne bi sustavno oduzimalo pravo na glasovanje te da analiziraju svaki slučaj zasebno i pobrinu se za pružanje pomoći osobama s invaliditetom tijekom postupka glasovanja;

96.  poziva Komisiju da ocijeni sukladnost europskih zakonodavstava sa zahtjevima Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom i da svojim analizama utjecaja u kontekstu te Konvencije ocijeni svaki budući prijedlog;

97.  osuđuje korištenje svih oblika fizičke i farmakološke prisile nad osobama s duševnim smetnjama te poziva EU i države članice da donesu politike socijalne integracije;

98.  izražava žaljenje što osobe s invaliditetom još uvijek nailaze na prepreke u pristupu tržištu roba i usluga u Uniji; smatra da te prepreke ograničavaju njihovo sudjelovanje u društvu i predstavljaju kršenje njihovih prava koja prije svega proizlaze iz činjenice da su europski građani; poziva Komisiju da ubrza radove na dostupnosti u Europskoj uniji kako bi se u što kraćem roku mogao usvojiti zakonodavni akt;

99.  poziva institucije EU-a i države članice da pobliže uključe osobe s invaliditetom, uključujući kroz njihove predstavničke organizacije, u postupke donošenja odluka u njihovom odgovarajućem području djelatnosti, u skladu s člankom 4. stavkom 3. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom;

100.  poziva institucije EU-a i države članice da osiguraju da su mogućnosti sudjelovanja u postupcima savjetovanja jasno i javno objavljene uporabom dostupnih sredstava komunikacije, čiji se unos može pružiti u drugim oblicima kao što su Brailleovo pismo ili pojednostavljena verzija za čitanje te da budu dostupna javna saslušanja i sastanci na kojima se raspravlja o predloženim zakonima i politikama;

101.  poziva Komisiju da uskladi prikupljanje podataka o invaliditetu pomažući se društvenim istraživanjima EU-a u skladu sa zahtjevima članka 31. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom; ističe da se pri takvom prikupljanju podataka trebaju primjenjivati metodologije koje uključuju sve osobe s invaliditetom, uključujući i one s težim oštećenjima te one koje žive u ustanovama;

Dobna diskriminacija

102.  izražava žaljenje što je mnogo starijih osoba suočeno sa svakodnevnom diskriminacijom i kršenjem svojih temeljnih prava, posebice u pristupu primjerenom prihodu, zapošljavanju, zdravstvenoj skrbi te potrebnoj robi i uslugama; podsjeća da članak 25. Povelje o temeljnim pravima navodi pravo starijih osoba da vode dostojanstven i neovisan život i da sudjeluju u društvenom i kulturnom životu; traži od Komisije da razvije strategiju o demografskim promjenama u cilju primjene članka 25. Povelje o temeljnim pravima;

103.  izražava zabrinutost zbog toga što je loše postupanje, zapostavljanje i zlostavljanje osoba starije životne dobi rašireno u državama članicama; traži od država članica da usvoje mjere za suzbijanje zlostavljanja i svih oblika nasilja prema starijim osobama i da promiču njihovu neovisnost pružanjem potpore za obnavljanje zgrada i dostupnost stanovanja; podsjeća na to da starije žene često žive ispod granice siromaštva zbog razlike u plaćama među spolovima i kasnije razlike u mirovinama;

104.  poziva države članice da zajamče uključivanje mladih radnika na tržište rada, osobito onih koji su pogođeni gospodarskom krizom, između ostalog organiziranjem osposobljavanja mladih za društveni napredak;

105.  traži poštovanje dostojanstva pri kraju života, posebice osiguravanjem priznavanja i poštovanja odluka izraženih u izjavama o postupcima u slučaju nesposobnosti donošenja odluke;

106.  izražava zabrinutost zbog toga što smanjenja javne potrošnje i mirovina u državama članicama uvelike doprinose siromaštvu u starosti zbog smanjivanja raspoloživih prihoda starijih osoba, čime se pogoršavaju njihovi životni uvjeti, stvaraju se nejednakosti u pristupačnosti usluga te se povećava broj starijih osoba s prihodima na granici siromaštva;

Zločin iz mržnje i govor mržnje

107.  osuđuje slučajeve govora mržnje i zločina iz mržnje potaknute rasizmom, ksenofobiju, vjersku netoleranciju ili predrasude na temelju invaliditeta, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta pojedinca, koji su svakodnevna pojava u EU-u; poziva države članice da zaštite temeljna prava i promiču razumijevanje, prihvaćanje i toleranciju među različitim zajednicama na svom teritoriju; traži od EU-a da borbu protiv zločina iz mržnje učini prioritetom pri sastavljanju europskih politika o borbi protiv diskriminacije te u području pravosuđa; poziva Komisiju i države članice da ojačaju borbu protiv zločina iz mržnje te diskriminacijskih stavova i ponašanja razvijanjem sveobuhvatne strategije za borbu protiv zločina iz mržnje te nasilja i diskriminacije zbog predrasuda;

108.  zabrinut je zbog rastuće prisutnosti govora mržnje na internetu te poziva države članice na uvođenje jednostavnog postupka kojim bi se građanima omogućilo da prijave slučajeve govora mržnje na internetu;

109.  izražava zabrinutost zbog istraga i presuda povezanih sa zločinima iz mržnje u državama članicama; poziva države članice da poduzmu sve prikladne mjere kako bi se potaknulo prijavljivanje takvih zločina, između ostalog pružanjem primjerene zaštite s obzirom na to da se u nalazima opširnih istraživanja Agencije za temeljna prava dosljedno ukazuje na to da su žrtve zločina nesklone podnošenju prijava policiji;

110.  izražava zabrinutost zbog toga što nekoliko država članica nije ispravno prenijelo odredbe Okvirne odluke 2008/913/PUP i poziva države članice da u potpunosti prenesu i provedu standarde EU-a te zajamče provedbu nacionalnog zakonodavstva kojim se kažnjavaju svi oblici zločina iz mržnje, poticanja na mržnju i uznemiravanja te sustavno započinje kazneni progon tih zločina; poziva Komisiju da prati ispravan prijenos Okvirne odluke i da započne postupke zbog povrede protiv onih država članica koje to ne učine; nadalje, traži reviziju Okvirne odluke kako bi se njome u potpunosti obuhvatili svi oblici zločina iz mržnje i kaznenih djela počinjenih zbog predrasuda ili diskriminacijskih razloga i jasno odredili dosljedni standardi istrage i progona;

111.  poziva Komisiju na potporu programa obuke policije i sudskih tijela te odgovarajućih agencija EU-a, koji se odnose na sprečavanje i suzbijanje diskriminacijskih praksi i zločina iz mržnje; poziva države članice da tijelima koja su zadužena za istragu i progon osiguraju praktične alate i vještine potrebne za utvrđivanje i rješavanje prekršaja obuhvaćenih Okvirnom odlukom, te da surađuju i komuniciraju sa žrtvama;

112.  sa zabrinutošću primjećuje rast političkih stranaka čiji politički programi podupiru isključivanje iz razloga koji se odnose na etničko podrijetlo, seksualnu orijentaciju ili vjeroispovijed;

113.  izražava zabrinutost zbog rastućeg banaliziranja rasističkih i ksenofobičnih djela i govora putem sve vidljivije prisutnosti rasističkih i ksenofobičnih skupina u javnoj sferi od kojih su neke dobile ili traže status političke stranke;

114.  izražava duboku zabrinutost zbog rasta političkih stranaka koje se koriste tekućom gospodarskom i društvenom krizom kako bi opravdale svoje rasističke, ksenofopske i protuislamske poruke;

115.  oštro osuđuje prakse zastrašivanja i progona manjina, osobito Roma i migranata od strane paravojnih skupina od kojih su neke izravno povezane s političkom strankom; potiče države članice da zabrane i spriječe takve prakse;

Beskućnici

116.  naglašava zabrinutost zbog brojnih osoba koje su izgubile svoj dom zbog gospodarske krize; smatra da beskućnici trebaju ostati integrirani u društvo te da se treba boriti protiv njihove izolacije i marginalizacije; u tom cilju podsjeća države članice na potrebu usvajanja ambicioznih politika kako bi se pomoglo takvim osobama; podsjeća na to da su beskućnici ranjive osobe i ponavlja svoj poziv državama članicama da se suzdrže od stigmatiziranja beskućnika kao prijestupnika; poziva države članice da uklone svaki zakon koji ih predstavlja kao takve; poziva države članice na razradu nacionalnih strategija za borbu protiv pojave beskućnika na njihovom području; poziva Komisiju da olakšavanjem razmjene najbolje prakse i prikupljanjem točnih podataka podrži države članice u njihovoj borbi protiv beskućništva; poziva Komisiju da prati kršenja ljudskih prava u državama članicama do kojih dolazi kao posljedica beskućništva; podsjeća da je pravo na stambenu pomoć za najugroženije upisano u Povelji o temeljnim pravima;

Prava migranata i tražitelja međunarodne zaštite

117.  osuđuje činjenicu da velik broj tražitelja azila i migranata koji pokušavaju doći u Europsku uniju i dalje umire na Sredozemlju i osuđuje ulogu trgovaca ljudima i krijumčara koji migrantima uskraćuju njihova temeljna prava; ističe da bi EU i države članice trebali poduzeti odlučne i obavezne mjere kako bi se spriječile daljnje tragedije na moru; poziva EU i države članice na to da solidarnost i poštovanje temeljnih prava migranata i tražitelja azila budu u središtu migracijskih politika EU-a, a posebno:

118.  zahtijeva od Unije i država članica da donesu potrebno zakonodavstvo kako bi se primjenjivalo načelo solidarnosti iz članka 80. UFEU-a;

119.  oštro osuđuje sigurnosnu zaštitu granica Europske unije koja ide sve do građenja zidova i bodljikavih žica te manjak zakonitih načina ulaska u Europsku uniju, sve to ima za posljedicu brojne tražitelje azila i migrante koji su primorani upotrebljavati sve opasnije putove i osuđeni su na krijumčare i trgovce ljudima;

120.  traži granične kontrole koje poštuju temeljna prava i naglašava potrebu da Parlament provodi demokratski nadzor operacija Frontexa;

121.  poziva obustavu svih aktivnosti koje su prepoznate kao kršenje temeljnih prava kako zahtijeva pravo EU-a ili mandat Frontexa;

122.  ističe negativni učinak Dublinske uredbe na učinkovit pristup međunarodnoj zaštiti zbog nedostatka odgovarajućeg zajedničkog europskog sustava za prihvat azilanata, osobito u svjetlu sudske prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava; osuđuje činjenicu da revizija Uredbe nije dovela do njezine obustave ili barem do obustave upućivanja na prvu zemlju po ulasku u EU te nedostatak djelovanja Komisije i država članica prema mogućoj alternativi utemeljenoj na solidarnosti među državama članicama;

123.  poziva države članice na ratifikaciju Međunarodne konvencije o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji;

124.  osuđuje neselektivno pribjegavanje nezakonitom pritvoru nezakonitih migranata, uključujući tražitelje azila, maloljetnike bez pratnje i osobe bez državljanstva; traži od država članica da poštuju odredbe Direktive o povratku, uključujući poštovanje prava na dostojanstvo i načela dobrobiti djeteta, te međunarodno pravo i pravo EU-a; ističe da pritvaranje migranata mora i dalje biti krajnja mjera i potiče države članice da provedu alternativne mjere; osuđuje grozne uvjete pritvora u nekim državama članicama i potiče Komisiju da to pitanje bez odgode riješi; ponovno ističe kako je nezakonitim migrantima potrebno zajamčiti pravo na učinkovit pravni lijek u slučaju kršenja njihovih prava;

125.  poziva države članice i Komisiju da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale podatke i transparentnost o pritvoru migranata i tražitelja azila u brojnim državama članicama te poziva Komisiju da žurno predloži reviziju Uredbe (EZ) br. 862/2007, kako bi spomenutom Uredbom pokrila statističke podatke o funkcioniranju sustava i zatočeničkim objektima;

126.  naglašava važnost demokratske kontrole nad svim oblicima lišavanja slobode na temelju zakona o imigraciji i azilu, poziva zastupnike Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata da redovno posjećuju centre za prihvat i pritvor migranata i tražitelja azila te poziva države članice i Komisiju da olakšaju pristup tim centrima za nevladine organizacije i izvjestitelje;

127.  poziva na pomniji nadzor centara za prihvat i pritvor migranata, postupanja prema migrantima i postupaka za azil u državama članicama; izražava zabrinutost u pogledu postupaka „vrućih vraćanja migranata” i nasilnih incidenata do kojih dolazi na raznim „kritičnim točkama” južne Europe, zbog čega Komisija mora hitno pokrenuti politički dijalog sa zemljama koje provode takve prakse, u cilju jamčenja poštovanja vladavine prava;

128.  poziva Europsku uniju i države članice da uspostave konkretne mjere i najbolje prakse s ciljem promicanja jednakosti u postupanju i socijalne uključenosti kako bi se poboljšala integracija migranata u društvo; u tom pogledu podsjeća da je nužno boriti se protiv negativnih stereotipa i pogrešnih informacija o migrantima razradom protuargumentacije, prije svega u školama i usmjerene na mlade, kako bi se istaknuo pozitivan utjecaj migracije;

129.  smatra da su djeca migranti osobito ranjiva, posebice kada su bez pratnje; poziva Komisiju i države članice da provedu Rezoluciju Parlamenta od 12. rujna 2013. o položaju maloljetnika bez pratnje u EU-u; poziva države članice da u potpunosti provedu paket o Zajedničkom europskom sustavu azila kako bi se poboljšao položaj maloljetnika bez pratnje u EU-u; pozdravlja presudu Suda u slučaju C-648/11, u kojoj je odlučeno da je država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil koji je maloljetnik bez pratnje podnio u više od jedne države članice ona država u kojoj maloljetnik boravi nakon što je u njoj podnio zahtjev; podsjeća na to da je maloljetnik bez pratnje prije svega dijete te da zaštita djece, a ne imigracijska politika, mora biti vodeće načelo za države članice i EU kada se bave tim pitanjem;

130.  poziva na procjenu načina na koji se troše predviđena sredstava koja se koriste za unutarnje poslove, posebno sredstva dodijeljena za primitak tražitelja azila; poziva EU da poduzme mjere utvrdi li se da su se sredstva rabila za aktivnosti koje nisu u skladu s temeljnim pravima;

131.  poziva na pružanje potpore državama članicama koje su smještene na vanjskim granicama Unije kako bi im se pomoglo riješiti sustavne poteškoće u pogledu uvjeta primitka migranata i postupaka traženja azila, otežane rastućim brojem tražitelja azila;

132.  poziva EU da drži vlastite predstavnike odgovornima za bilo kakva kršenja temeljnih prava koja su počinili; prije svega traži jamstva da će se pokrenuti istraga navoda da su počinjena kršenja tijekom operacija kojima je upravljala agencija Frontex i da će biti poduzete odgovarajuće mjere, disciplinske ili druge prirode, protiv onih za koje se pokaže da su počinili takva kršenja; u tu svrhu traži unutarnji mehanizam pravne zaštite za Frontex, u skladu sa zahtjevom Europskog ombudsmana iz istrage predmeta OI/5/2012/BEH-MHZ i objavljivanje u javnosti zaključaka istrage o navodima kršenja ljudskih prava; nadalje, poziva na zaustavljanje operacija Frontexa tijekom kojih su počinjena kršenja ljudskih prava, kako je predviđeno člankom 3. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1168/2011;

133.  poziva države članice da bez odgađanja ratificiraju Konvenciju Vijeća Europe o akciji protiv trgovine ljudima;

134.  poziva države članice da zajamče stvarni pristup međunarodnoj zaštiti ženama koje su žrtve rodnog progona; poziva države članice da se pridržavaju smjernica Komisije za primjenu Direktive 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji, uključujući trenutačnu dodjelu autonomne boravišne dozvole članovima obitelji koji su ušli iz razloga okupljanja obitelji, u slučaju da je riječ o posebno teškim situacijama kao što je obiteljsko nasilje;

135.  pozdravlja činjenicu da se u zakonodavstvu EU-a u području azila žrtve genitalnog sakaćenja promatra kao ranjive osobe i da je genitalno sakaćenje u njemu uvršteno u kriterije za dodjelu azila; poziva države članice na provođenje obuke osoba koje rade s migrantima kako bi mogle utvrditi koje bi žene i djevojke mogle biti izložene genitalnom sakaćenju u svojoj zemlji podrijetla;

136.  naglašava da je pravo na slobodu kretanja i boravka europskih građana i njihovih obitelji utvrđeno ugovorima i zajamčeno Direktivom 2004/38/EZ o slobodnom kretanju jedno od najkonkretnijih temeljnih prava europskih građana; osuđuje svaki pokušaj revizije te stečevine, posebice ponovnog uvođenja schengenskih graničnih kontrola izvan područja primjene Zakonika o schengenskim granicama, te poziva na to da svako kršenje pravila bude popraćeno sankcijama pred Sudom Europske unije; izražava zabrinutost zbog rastućeg trenda brzih protjerivanja građana EU-a iz njihovih zemalja boravka zbog gubitka radnih mjesta i prihoda, što predstavlja kršenje postojećeg okvira; smatra da je to protivno duhu slobode kretanja;

Solidarnost u gospodarskoj krizi

137.  izražava žaljenje zbog načina na koji je financijska i gospodarska kriza te kriza državnog duga, zajedno s nametnutim proračunskim ograničenjima, negativno utjecala na gospodarska, civilna, socijalna i kulturna prava, često rezultirajući povećanjem nezaposlenosti, siromaštva te nesigurnim uvjetima rada i života te isključenjem i izolacijom, posebno u državama članicama u kojima su usvojeni programi gospodarske prilagodbe, i ističe da prema nedavnom istraživanju Eurostata svakom četvrtom Europljaninu sad prijeti rizik od siromaštva i isključenja;

138.  napominje da su gospodarska kriza i mjere uvedene radi njezina rješavanja utjecale na pravo pristupa osnovnim potrebama kao što su obrazovanje, stanovanje, zdravstvena skrb i socijalna sigurnost te su u nekim državama članicama negativno utjecale na sveopće zdravlje stanovništva; naglašava da je potrebno poštovati pravo na zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti, kao što je navedeno u članku 30. Europske socijalne povelje; poziva države članice na uvođenje mjera za potporu, u skladu s nacionalnim praksama, s ciljem da svojim građanima omoguće uvjete za dostojan život te s ciljem borbe protiv socijalne isključenosti;

139.  naglašava da su institucije EU-a te države članice koje provode strukturne reforme svojih socijalnih i gospodarskih sustava uvijek obvezne poštovati Povelju i svoje međunarodne obveze te da su time odgovorne za odluke koje donose; ponovo ističe poziv na usklađivanje programa gospodarske prilagodbe s ciljevima EU-a utvrđenima člankom 151. UFEU-a, uključujući promicanje zapošljavanja i boljih uvjeta života i rada; ponovo ističe potrebu da se učinkovitim sudjelovanjem parlamenata zajamči provođenje punog demokratskog nadzora nad aktivnostima institucija EU-a i država članica u pogledu mjera poduzetih kao odgovor na krizu;

140.  poziva institucije i države članice EU-a na istraživanje učinka predloženih ili provedenih mjera štednje na temeljna prava s obzirom na spol, uzimajući pritom u obzir nerazmjeran učinak mjera štednje na žene; traži od institucija EU-a da hitno poduzmu korektivne mjere u slučajevima kada mjere štednje negativno utječu na gospodarska, socijalna i kulturna prava žena;

141.   poziva institucije EU-a da preispitaju učinak koji na temeljna prava imaju mjere koje su predložene ili usvojene u svrhu rješavanja krize i da hitno poduzmu korektivne mjere ako se pokaže da zaštita prava nazaduje ili da se krši međunarodno pravo, uključujući konvencije ili preporuke Međunarodne organizacije rada;

142.  poziva institucije EU-a i države članice da pri donošenju i provedbi korektivnih mjera i proračunskih rezova provode procjene utjecaja na temeljna prava te da zajamče dostupnost dostatnih sredstava za osiguranje poštovanja temeljnih prava te najmanje potrebne razine civilnih, gospodarskih, kulturnih i socijalnih prava, uz posebnu pozornost posvećenu najranjivijim i socijalno ugroženim skupinama;

143.  poziva institucije EU-a i države članice da priznaju da je dugoročno ulaganje u socijalnu uključenost korisno jer rješava problem visokih troškova diskriminacije i nejednakosti; poziva države članice da se pobrinu za odgovarajuća javna ulaganja u obrazovanje i zdravstvenu skrb te da zajamče da pristup pravosuđu i pravnoj zaštiti u slučajevima diskriminacije ne bude doveden u pitanje zbog drastičnih rezova u financiranju proračuna tijela za jednakost; poziva EU i nacionalne institucije da ne ugrožavaju socijalnu uključenost proračunskim mjerama koje utječu na opstanak organizacija zajednice koje rade na postizanju jednakosti;

144.  poziva Komisiju da razmotri predlaganje pristupanja Europskoj socijalnoj povelji kako bi se učinkovito zaštitila socijalna prava europskih građana; poziva države članice na promicanje proširenja socijalnih prava u Povelji EU-a na druga socijalna prava spomenuta u revidiranoj Europskoj socijalnoj povelji Vijeća Europe, kao što je pravo na rad, pravo na poštenu naknadu, pravo na zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti;

Kriminal i borba protiv korupcije

145.  ponavlja da korupcija, a posebno organizirani kriminal, predstavlja ozbiljno kršenje temeljnih prava i da je prijetnja demokraciji i vladavini prava; ističe da korupcija preusmjeravanjem javnih sredstava od svrhe za koju su namijenjena smanjuje razinu i kvalitetu javnih usluga, čime se krše temeljna prava svih građana; potiče države članice i europske institucije da razviju učinkovite instrumente za sprečavanje i borbu protiv korupcije i kriminala te za njihovo kažnjavanje i da redovito provjeravaju uporabu javnih, bilo europskih bilo nacionalnih sredstava; u tu svrhu, poziva države članice i institucije da omoguće hitno uspostavljanje Ureda europskog javnog tužitelja, na taj način pružajući odgovarajuća jamstva neovisnosti i učinkovitosti;

146.  ističe da korupcija predstavlja ozbiljno kršenje temeljnih prava; poziva države članice i institucije da razviju učinkovite instrumente za borbu protiv korupcije i da redovito nadgledaju uporabu javnih, europskih i nacionalnih sredstava; ističe da su veća transparentnost i pristup građana i novinara javnim dokumentima učinkovit način za razotkrivanje korupcije i borbu protiv nje;

147.  potiče Europsku komisiju na usvajanje strategije za borbu protiv korupcije nadopunjenu učinkovitim instrumentima; poziva sve države članice i EU da se pridruže Partnerstvu za otvorenu vlast i da razviju konkretne strategije za promicanje transparentnosti, jačanje položaja građana i borbu protiv korupcije; poziva države članice da se vode preporukama iz izvješća Europske komisije o borbi protiv korupcije i Rezolucije Parlamenta od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: preporuke za radnje i inicijative koje treba poduzeti(34) te da ojačaju policijsku i pravosudnu suradnju u borbi protiv korupcije;

148.  apelira na države članice da ulože dodatne napore u borbi protiv svih vrsta teškog organiziranog kriminala, uključujući trgovinu ljudima, seksualno zlostavljanje i iskorištavanje, mučenje i prisilni rad, osobito žena i djece;

149.  poziva Komisiju da osigura postupke za kaznena djela u cilju sprečavanja kaznenih djela protiv okoliša koja su počinili pojedinci ili organizirane zločinačke skupine, a koja imaju učinak na prava ljudi, pravo na zdravlje, život i zdravo okružje, kao i na gospodarstvo i korištenje javnih sredstava; potiče Komisiju da u EU-u ispita učinkovitost provedbe prava na pristup pravosuđu u smislu prava svake osobe, sadašnje ili buduće generacije, na život u uvjetima pogodnima za zdravlje i dobrobit pojedinca;

150.  predlaže pokretanje europskih antikorupcijskih propisa, transparentnog sustava pokazatelja razine korupcije u državama članicama i postignutog napretka u iskorjenjivanju korupcije, kao i godišnjeg komparativnog izvješća o opsegu u kojem se ovaj veliki problem raširio na razini Europe;

151.  poziva Komisiju i države članice da okončaju poreznu konkurenciju i učinkovito suzbijaju štetne porezne prakse, utaju i izbjegavanje poreza u EU-u koje štete sposobnosti država članica da se u najvećoj mjeri koriste dostupnim resursima kako bi u potpunosti ostvarile gospodarska, socijalna i kulturna prava;

152.  osuđuje rastući fenomen trgovine ljudima, osobito u svrhu seksualnog iskorištavanja, i zahtijeva od EU-a i njegovih država članica da u skladu s Direktivom EU-a, poduzmu mjere za borbu protiv potražnje za iskorištavanjem koja pogoduje trgovini u svim oblicima;

Uvjeti u zatvorima i ostalim ustanovama za pritvaranje

153.  podsjeća da nacionalna tijela moraju jamčiti temeljna prava pritvorenika; osuđuje uvjete u zatvorima i drugim ustanovama za pritvaranje u brojnim državama, osobito problem prenapučenosti zatvora i lošeg tretmana zatvorenika; smatra da je nužno da EU usvoji instrument kojim se jamči primjena preporuka Europskog odbora Vijeća Europe za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CTP) i presuda Europskog suda za ljudska prava;

154.  podsjeća da je rezultat zloupotrebe mjera oduzimanja slobode prenapučenost zatvora diljem Europe, čime se krše temeljna prava pojedinaca i ugrožava uzajamno povjerenje potrebno kako bi se poduprla pravosudna suradnja u Europi; ponovno potvrđuje kako je potrebno da države članice poštuju obveze utvrđene na međunarodnim i europskim forumima o češćem korištenju mjera uvjetnih kazni i sankcija koje su alternativa kazni zatvora te o postavljanju socijalne reintegracije kao krajnjeg cilja razdoblja provedenog u pritvoru; stoga poziva države članice da razviju strategije kojima će se promicati osposobljavanje i zapošljavanje osoba koje izdržavaju zatvorsku kaznu;

155.  ponovno ističe preporuke Komisiji iz Rezolucije od 27. veljače 2014. o reviziji europskog uhidbenog naloga(35), i to u vezi uvođenja ispitivanja razmjernosti i iznimke koja se odnosi na temeljna prava u europski uhidbeni nalog ili općenito mjera uzajamnog priznavanja;

156.  žali zbog toga što su samo neke od država članica provele tri okvirne odluke koje se odnose na premještanje zatvorenika, uvjetne kazne i alternativne sankcije te Europski nalog o mjerama opreza, koji imaju veliki potencijal za smanjivanje prenapučenosti zatvora;

157.  poziva Komisiju da ocijeni utjecaj mjera pritvaranja i kaznenopravnih sustava na djecu; ističe da su širom EU-a prava djece izravno ugrožena u slučajevima u kojima djeca žive s roditeljima u pritvoru; ističe činjenicu da se procjenjuje da je oko 800 000 djece u EU-u svake godine razdvojeno od roditelja koji su u zatvoru, što utječe na prava djece na razne načine;

Pravosuđe

158.  ističe da bi razvijanje zajedničkog europskog pravosudnog prostora na temelju uzajamnog priznavanja i pravnih zaštitnih mjera te usklađivanja različitih pravosudnih sustava država članica, osobito u kaznenim predmetima, trebalo ostati među glavnim prioritetima europskih institucija za Program EU-a za pravosuđe do 2020.; smatra da je učinkovita primjena Povelje i sekundarnog zakonodavstva EU-a o temeljnim pravima ključna za povjerenje građana u pravilno funkcioniranje europskog pravosudnog prostora;

159.  ističe da je pravo pristupa pravosuđu te neovisnom i nepristranom sudu ključno za zaštitu temeljnih prava, koja su učinkovita samo ako su zaštićena zakonom, demokraciju i vladavinu prava; ponavlja da je važno zajamčiti učinkovitost sustava građanskog i kaznenog prava te neovisnost pravosuđa;

160.  pozdravlja razvoj portala e-pravosuđe kojim upravlja Komisija te koji stručnjacima i javnosti pruža informacije o pravosudnim sustavima i praktičan je alat za poboljšanje pristupa pravosuđu, s odvojenim dijelom koji se odnosi na temeljna prava kojemu je cilj informirati građane o tome kome se obratiti u slučajevima kršenja njihovih temeljnih prava.

161.  pozdravlja već poduzete korake na europskoj razini u cilju harmonizacije jamstava država članica u kaznenim postupcima te korist koju to predstavlja za građane; naglašava važnost usvajanja zakonodavstva EU-a postupovnim pravima koje je u skladu s najvišom razinom zaštite sadržanom u Povelji, međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima i ustavnom pravu država članica;

162.  osuđuje nedostatak pristupa pravnoj pomoći u mnogim državama članicama i činjenicu da to umanjuje pravo na odvjetnika onima koji nemaju dovoljno financijskih sredstava; smatra da je nužno da EU usvoji kritičnu i sveobuhvatnu direktivu o pristupu pravnoj pomoći;

163.  poziva EU i države članice da omoguće mjere za pružanje potpore zviždačima koji razotkrivaju nezakonite radnje te mjere za njihovu zaštitu;

Građanstvo

164.  smatra da bi aktivno i participativno građanstvo EU-a trebalo poticati pristupom dokumentima i informacijama, transparentnosti, dobrim upravljanjem i administracijom te demokratskim sudjelovanjem i zastupljenosti, s postupkom odlučivanja što više približenom građanima Unije; naglašava potrebu jamčenja pune uključenosti civilnog društva u donošenje odluka na europskoj razini kao što je zajamčeno člankom 11. Ugovora o Europskoj uniji i ističe važnost načela transparentnosti i dijaloga; primjećuje da pravo građana na pristup dokumentima javnih institucija jača položaj građana i omogućuje im da nadziru i ocjenjuju javna tijela i pozovu ih na odgovornost, u tom pogledu žali zbog zastoja revizije Uredbe (EZ) br. 1049/2001 i ponavlja svoj zahtjev Komisiji i Vijeću da uzimajući u obzir prijedloge Parlamenta nastave s revizijom;

165.  traži od Komisije i država članica da zajamče provođenje informativnih kampanja o europskom građanstvu i povezanim pravima, odnosno pravu na diplomatsku i konzularnu zaštitu, pravu na podnošenje predstavki, pravu na podnošenje žalbi europskom ombudsmanu, pravu glasovanja i kandidiranja na europskim izborima te pravu podnošenja građanskih inicijativa;

166.  cijeni ulogu europskog ombudsmana u želji da osigura dobru upravu i transparentnost institucija i tijela EU-a;

167.  osuđuje činjenicu da se protiv više od 15 milijuna državljana zemalja koje se nalaze izvan EU-a i 50 000 osoba bez državljanstva diskriminira odbijanjem priznavanja njihova državljanstva; poziva EU-u i njegove države članice na poštovanje temeljnog prava na građanstvo i posebno poziva države članice da ratificiraju i u potpunosti provedu Konvenciju o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva iz 1961. kao i Europsku konvenciju o državljanstvu iz 1997.;

168.  podsjeća da je informiranje građana o njihovim temeljnim pravima sastavni dio prava na dobro upravljanje kako je utvrđeno u Povelji; poziva države članice da posvete posebnu pozornost najranjivijim osobama, da im se objasne njihova prava, da ih se podrži te da se zajamči poštovanje tih prava;

169.  traži od Komisije da učini korak naprijed u učvršćivanju prava na dobru upravu pretvaranjem Kodeksa dobrog upravnog ponašanja EU-a u pravno obvezujuću uredbu;

170.  poziva Komisiju i države članice da svojim politikama osiguraju da se temeljna prava ispravno poštuju, jamče, primjenjuju i dalje razvijaju unutar EU-a; poziva države članice da ponovno ulože napore kako bi se priznalo pravo na podnošenje predstavki i pravo na podnošenje žalbi ombudsmanu, kao način na koji građani mogu braniti svoja prava;

171.  izražava zabrinutost, na temelju stotina predstavki zaprimljenih svake godine, zbog nedostataka u stvarnoj provedbi odredbi iz okolišnog zakonodavstva EU-a u državama članicama, i u slovu i u duhu, poput direktiva o procjeni učinka na okoliš i strateškoj procjeni učinka na okoliš; traži od Komisije da pomnije istraži suštinu takvih postupaka, posebno kada su konkretni slučajevi predmet predstavki;

172.  ponavlja važnost europske građanske inicijative kao novog prava građana uvedenog Ugovorom iz Lisabona kojemu je cilj povećati participativnu demokraciju u EU-u; prima na znanje važnost EGI-a kao snažnog alata kojim je europskim građanima omogućeno izravno demokratsko pravo doprinosa u postupku donošenja odluka u EU-u, uz pravo europskih građana na podnošenje predstavki Europskom parlamentu i njihovo pravo žalbe europskom ombudsmanu;

173.  poziva Komisiju da ojača ulogu europskih građanskih inicijativa usvajanjem za građane povoljnog pristupa rješavanju svih nedostataka tog instrumenta u budućoj reviziji Uredbe (EU) br. 211/2011, istovremeno poboljšavajući informacijske kampanje za građane o uporabi EGI-a i snazi njegovog utjecaja na postupak donošenja odluka u EU-u;

Žrtve kaznenih djela

174.  zaštitu žrtava kaznenih djela smatra prioritetom; poziva države članice da ispravno i bez odgode provedu Direktivu EU-a o žrtvama (2012/29/EU) kako bi se ispoštovao rok za prenošenje od 16. studenog 2015. te poziva Komisiju i države članice da u skladu s člankom 28. te Direktive zajamče prikupljanje usporedivih podataka o njezinu prenošenju u nacionalno zakonodavstvo, a posebno o tome kako su žrtve, uključujući žrtve kaznenih djela počinjenih iz diskriminacijskih razloga, ostvarile svoja prava; smatra da je potrebno još mnogo toga učiniti kako bi se pružila potpora žrtvama kaznenih djela, da ih treba informirati o njihovim pravima te da treba jamčiti učinkovit sustav upućivanja i obuke policijskih službenika i odvjetnika u pogledu uspostavljanja odnosa povjerenja sa žrtvama, kako je pokazalo istraživanje Agencije za temeljna prava o pružanju potpore žrtvama; pozdravlja usvajanje Uredbe iz 2013. o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim pitanjima;

175.  poziva Komisiju i države članice EU-a da zajamče najvišu kvalitetu pri prikupljanju usporedivih podataka o prenošenju u nacionalno zakonodavstvo Direktive EU-a o žrtvama kaznenih djela (2012/29/EU) i o tome kako su žrtve, uključujući žrtve kaznenih djela počinjenih zbog predrasuda ili diskriminacijskih razloga, ostvarile svoja prava u skladu s odredbama članka 28. te Direktive;

176.  poziva Komisiju i države članice da pri oblikovanju svojih politika u obzir uzmu demografska kretanja i promjene u veličini i sastavu kućanstava; potiče Komisiju i države članice da zajamče da njihove socijalne politike i politike zapošljavanja ne diskriminiraju na temelju veličine i sastava kućanstava;

177.  upućuje na pravni vakuum kada je riječ o tome da građani ostvare pravo na odštetu u slučajevima kada države članice nisu, ili su sa zakašnjenjem, prenijele zakonodavstvo EU-a koje ih se izravno tiče; naglašava potrebu za koordiniranim djelovanjem na svim razinama u cilju zaštite i promicanja temeljnih prava koje uključuje institucije EU-a, države članice, regionalna i lokalna tijela, NVO-e i civilno društvo;

178.  ističe da je potrebno ojačati institucionalnu transparentnost, demokratsku odgovornost i otvorenost u EU-u te potiče nadležne institucije EU-a i države članice da:

o
o   o

179.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0126. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0105. (3) SL L 180, 19.7.2000., str. 22. (4) SL C 378, 24.12.2013., str. 1. (5) Direktiva 2010/64/EU od 20. listopada 2010., Direktiva 2012/13/EU od 22. svibnja 2012., Direktiva 2013/48/EU od 22. listopada 2013. (6) SL L 328, 6.12.2008., str.55. (7) SL L 303, 2.12.2000., str. 16. (8) SL L 204, 26.7.2006., str. 23. (9) SL L 373, 21.12.2004., str. 37. (10) SL L 101, 15.4.2011., str. 1. (11) SL L 281, 23.11.1995., str. 31. (12) SL L 335, 17.12.2011., str. 1. (13) SL L 145, 31.5.2001., str. 43. (14) SL L 59, 2.3.2013., str. 5. (15) Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0594. (16) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0062. (17) SL C 51E, 22.2.2013., str. 101. (18) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0387. (19) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0173. (20) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0105. (21) SL C 124E, 25.5.2006., str. 405. (22) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0070. (23) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0322. (24) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0230. (25) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0031. (26) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0350. (27) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0058. (28) SL C 353E, 3.12.2013., str. 1. (29) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0418. (30) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0203. (31) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0315. (32) Članak 7. stavak 2. i članak 7. stavak 3. Programa djelovanja ICPD-a. (33) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0070. (34) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0444. (35) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0174.

Rezolucija Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. o postupcima i načinima saslušanja kandidata za povjerenike, pouke iz postupka 2014. (2015/2040(INI))

P8_TA(2015)0287 A8-0197/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 17. stavak 7. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 246. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. prosinca 2005. o smjernicama za odobrenje Komisije(1),

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 20. listopada 2010. o reviziji Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske Komisije(2),

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 14. rujna 2011. da izmijeni članke 106. i 192. Poslovnika Europskog parlamenta i Prilog XVII. navedenom Poslovniku(3);

–  uzimajući u obzir Kodeks ponašanja europskih povjerenika, a posebno njegove članke 1.3. do 1.6.,

–  uzimajući u obzir članke 52. i 118. Poslovnika te Prilog XVI. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za promet i turizam i Odbora za pravna pitanja(A8-0197/2015 ),

budući da:

A.  saslušanja kandidata za povjerenike, koja su prvi put održana 1994., sada su dobro uhodana praksa kojom se povećava demokratski legitimitet institucija Europske unije i te institucije približavaju europskim građanima;

B.  saslušanja su neophodna kako bi Parlament mogao donijeti prosudbu o Komisiji utemeljenu na informacijama pri izglasavanju povjerenja, čime se Komisiji omogućuje preuzimanje dužnosti;

C.  postupkom saslušanja Parlamentu i građanima EU-a daje se mogućnost upoznavanja i ocjenjivanja osobnosti, kvalifikacija, pripremljenosti i prioriteta kandidata te njihovo poznavanje resora koji im je dodijeljen;

D.  postupkom saslušanja povećava se transparentnost i demokratski legitimitet Komisije u cjelini;

E.  jednakost žena i muškaraca mora se zajamčiti u svim područjima, uključujući zapošljavanje; budući da se taj zahtjev mora odražavati u sastavu Europske komisije; budući da su unatoč opetovanim zahtjevima Jean-Claudea Junckera 2014. godine vlade kao kandidate predložile daleko veći broj muškaraca nego žena; budući da su predložene kandidatkinje prvenstveno iz država članica s manjim brojem stanovnika, dok su veće države članice uvelike ignorirale taj zahtjev; budući da je jedino pravedno rješenje da se od svake države članice zatraži da predloži dva kandidata, jednog muškarca i jednu ženu, tako da kandidat za predsjednika može predložiti visokokvalitetan kolegij s jednakim brojem muškaraca i žena;

F.  postupak saslušanja može se uvijek poboljšati, iako je njegova učinkovitost već postala očita, posebno fleksibilnijim i dinamičnijim dijalogom povjerenika i zastupnika koji su članovi odbora nadležnog za saslušanje;

G.  tijekom saslušanja kandidata za potpredsjednika Komisije Fransa Timmermansa naglašena je potreba za prilagođavanjem postupaka Parlamenta u slučaju da jedan ili više potpredsjednika imaju poseban status u budućim Komisijama;

H.  u članku 3. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) navodi se da Unija „promiče [...] ravnopravnost žena i muškaracaˮ te se u članku 23. Povelje o temeljnim pravima Europske unije navodi da „ravnopravnost žena i muškaraca mora biti osigurana u svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i plaćuˮ;

1.  smatra da su javna saslušanja kandidata za povjerenike važna prilika za Parlament i građane EU-a da ocijene prioritete svakog kandidata i njihovu profesionalnu prikladnost za tu funkciju;

2.  smatra da bi bilo korisno odrediti krajnji rok u kojem sve države članice moraju predložiti svoje kandidate kako bi novoizabrani predsjednik Komisije imao dovoljno vremena za dodjelu resora uzimajući u obzir radno iskustvo i životopis kandidata, a Parlament za provedbu saslušanja i ocjenjivanja te poziva svog predsjednika da započne raspravu s drugim institucijama radi postizanja tog cilja;

3.  također smatra da bi svaka država članica od sada nadalje trebala predložiti najmanje dva kandidata – muškarca i ženu na temelju ravnopravnosti – koje bi novoizabrani predsjednik Komisije uzeo u obzir; smatra da je važno da Unija i u okviru vlastitih institucija ostvari ciljeve spolne ravnopravnosti koje je postavila;

4.  smatra da bi trebalo poboljšati provjere izjava o financijskim interesima kandidata za povjerenike koje provodi Odbor za pravna pitanja; smatra da bi u tom pogledu izjave o financijskim interesima trebale uključivati obiteljske interese kako je utvrđeno člankom 1.6. smatra da je potvrda Odbora za pravna pitanja o nepostojanju sukoba interesa, dana na osnovi podrobne analize izjava o financijskim interesima, ključni preduvjet za održavanje saslušanja u nadležnom odboru;

5.  podsjeća na to da su odbori odgovorni za provođenje saslušanja; ipak smatra da bi se u slučaju da potpredsjednik Komisije ima odgovornosti koje su prvenstveno horizontalne, saslušanja iznimno mogla provoditi i u različitom formatu kao što je sjednica Konferencije predsjednika ili Konferencije predsjednika odbora pod uvjetom da takva sjednica omogućuje dijalog i uključuje nadležne odbore kako bi im se omogućilo da saslušaju svog kandidata za povjerenika;

6.  smatra da bi se u pisani upitnik koji se šalje prije svakog saslušanja smjelo uvrstiti sedam pitanja, a ne pet, ali bez dodatnih potpitanja uz svako pitanje;

7.  smatra da bi bilo bolje kada bi se saslušanja sastojala od oko 25 pitanja, pri čemu bi svaki ispitivač odmah mogao postaviti dodatno pitanje kako bi se povećala učinkovitost i inkvizitorna priroda saslušanja;

8.  smatra da bi se postupcima za nadzor odgovora kandidata za povjerenika tijekom saslušanja moglo pomoći u poboljšanju kontrole i povećanju odgovornosti Komisije kao cjeline; stoga poziva na periodičnu provjeru prioriteta na koje je uputio kandidat za povjerenika nakon početka njegova mandata;

9.  smatra da bi se na sastancima ocjenjivanja koje koordinatori održavaju nakon saslušanja trebale primjenjivati sljedeće smjernice:

10.  napominje da su saslušanja iz 2014. potakla više medijskog i javnog interesa nego prijašnja, djelomično zbog razvoja društvenih mreža; vjeruje da će učinak i utjecaj društvenih mreža u budućnosti vjerojatno rasti; smatra da bi trebalo upotrebljavati društvene mreže kako bi se građane EU-a djelotvornije uključilo u postupak saslušanja;

11.  smatra da:

12.  smatra da su horizontalna pitanja kojima se utječe na sastav, strukturu i metode rada Komisije u cjelini, a na koje kandidat za povjerenika ne može odgovoriti na primjeren način, zadaća novoizabranog predsjednika; smatra da bi se o takvim pitanjima trebalo raspravljati na sastancima novoizabranog predsjednika i Konferencije predsjednika (jednom na sastanku prije početka postupka saslušanja i jednom nakon njegova završetka);

13.  smatra da bi pregled izjava o financijskim interesima povjerenika trebao ostati u nadležnosti Odbora za pravna pitanja; ipak smatra da je trenutačan opseg izjava o financijskim interesima povjerenika previše ograničen te poziva Komisiju da što je prije moguće preispita svoja pravila o tome; stoga smatra važnim da Odbor za pravna pitanja idućih mjeseci izda smjernice u obliku preporuka ili izvješća o inicijativi s ciljem pomoći u reformi postupaka u vezi s izjavama povjerenika o interesima; smatra da bi se izjave povjerenika o interesima i financijskim interesima trebale odnositi i na članove obitelji koji s njima žive u istom kućanstvu;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 285 E, 22.11.2006., str. 137. (2) SL C 70 E, 8.3.2012., str. 98. (3) SL C 51 E, 22.2.2013., str. 152.

Rezolucija Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. o „Ljudskim pravima i tehnologiji: utjecaju protuprovalnih i nadzornih sustava na ljudska prava u trećim zemljama” (2014/2232(INI))

P8_TA(2015)0288 A8-0178/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, a posebno njegov članak 19.,

–  uzimajući u obzir strateški okvir Europske unije o ljudskim pravima i demokraciji koji je Vijeće usvojilo 25. lipnja 2012.(1),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega, koju je Vijeće (za vanjske poslove) usvojilo 12. svibnja 2014.(2),

–  uzimajući u obzir Vodič za provedbu Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija koji je Europska komisija objavila u lipnju 2013.,

–  uzimajući u obzir izvješće Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) od 15. prosinca 2011. naslovljeno „Sloboda izražavanja na internetu”(3) te uzimajući u obzir redovito izvješće posebne predstavnice OESS-a za slobodu medija Stalnom vijeću OESS-a od 27. studenog 2014.(4),

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma od 23. rujna 2014. (A/69/397)(5),

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 30. lipnja 2014. naslovljeno „Pravo na privatnost u digitalnom dobu”(6),

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a od 17. travnja 2013. o pravu na slobodu izražavanja i mišljenja (A/HRC/23/40), koje sadržava analizu posljedica nadzora država nad komunikacijama na ostvarivanje ljudskih prava na privatnost i na slobodu mišljenja i izražavanja,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i ljudska prava Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 26. siječnja 2015. o „masovnom nadziranju”(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), nadzornim tijelima u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a te o transatlantskoj suradnji u pravosuđu i unutarnjim poslovima(8),

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog predstavnika glavnog tajnika UN-a o ljudskim pravima te transnacionalnim korporacijama i drugim poslovnim poduzećima od 21. ožujka 2011. naslovljeno „Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima kojima se provodi okvir Ujedinjenih naroda za zaštitu, poštovanje i pomoć” (9),

–  uzimajući u obzir Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća(10) te godišnje izvješće za 2014. o Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća(11),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Internetske korporacije za dodjelu imena i brojeva(12)za 2013. godinu,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru Regija od 12. veljače 2014. naslovljenu „Politika interneta i upravljanje internetom: uloga Europe u oblikovanju budućnosti upravljanja internetom”(13),

–  uzimajući u obzir izjavu sa sastanka s više dionika NETmundial od 24. travnja 2014.(14),

–  uzimajući u obzir sažetak predsjednika o devetom sastanku Foruma za upravljanje internetom koji je održan u Istanbulu od 2. do 5. rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir restriktivne mjere Europske unije koje su na snazi, od kojih neke uključuju embarga na telekomunikacijsku opremu, informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) te alate za nadgledanje,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 599/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 428/2009 o uspostavljanju režima Zajednice za kontrolu izvoza, prijenosa, brokeringa i provoza robe s dvojnom namjenom(15),

–  uzimajući u obzir Zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o pregledu sustava kontrole izvoza robe s dvojnom namjenom od 16. travnja 2014.(16),

–  uzimajući u obzir odluke donesene na 19. plenarnoj sjednici članica potpisnica Sporazuma iz Wassenaara o kontroli izvoza za konvencionalna oružja i robu i tehnologiju dvojne namjene održanoj u Beču od 3. do 4. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Vijeću i Europskom parlamentu od 24. travnja 2014. naslovljenu „Pregled politike za kontrolu izvoza: kako osigurati sigurnost i konkurentnost u svijetu koji se mijenja”(17),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 21. studenog 2014. o pregledu politike za kontrolu izvoza,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o slobodi tiska i medija(19) u svijetu.

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije o hitnim slučajevima kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava koji izazivaju zabrinutost u vezi s digitalnim slobodama,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o prioritetima EU-a za zasjedanje Vijeća UN-a za ljudska prava 2015.(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. veljače 2015. o obnovi mandata Foruma za upravljanje internetom(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015.o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. godinu i politici Europske unije u tom području(22),

–  uzimajući u obzir pisanu izjavu Edwarda Snowdena za Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove iz ožujka 2014.(23),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i tekuće pregovore o pristupanju EU-a toj Konvenciji,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0178/2015),

A.  budući da tehnološki razvoj i pristup otvorenom internetu imaju sve važniju ulogu u omogućavanju i jamčenju ostvarenja te potpunog poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda zahvaljujući pozitivnom utjecaju koji postižu širenjem opsega slobode izražavanja, pristupa informacijama, prava na privatnost te slobode okupljanja i udruživanja diljem svijeta;

B.  budući da se tehnološki sustavi mogu zloupotrijebiti kao sredstva za kršenje ljudskih prava cenzuriranjem, nadziranjem, neovlaštenim pristupanjem uređajima, ometanjem, presretanjem te praćenjem informacija i pojedinaca;

C.  budući da javni i privatni subjekti, uključujući vlade i tijela kaznenog progona, kao i kriminalne organizacije i terorističke mreže, to rade kršeći ljudska prava;

D.  budući da okvir u kojem se oblikuju i rabe informacijske i komunikacijske tehnologije u velikoj mjeri određuje učinak koji mogu imati kao sila za unapređenje ili kršenje ljudskih prava; budući da je informacijska tehnologija, osobito softver, rijetko namijenjena za jednu svrhu, a obično ima dvojnu namjenu u pogledu potencijala za kršenje ljudskih prava, dok je softver također oblik govora;

E.  budući da su informacijske i komunikacijske tehnologije ključni instrument potpore ljudima u organiziranju društvenih pokreta i prosvjeda u raznim zemljama, a posebno u zemljama s autoritarnim režimima;

F.  budući da je ocjena utjecaja koji na ljudska prava ima kontekst u kojem se tehnologije rabe određena jačinom nacionalnih i regionalnih pravnih okvira za regulaciju upotrebe tehnologija te sposobnošću političkih i pravosudnih institucija da nadgledaju takvu upotrebu;

G.  budući da u digitalnoj domeni privatni subjekti imaju sve važniju ulogu u svim sferama društvenih aktivnosti, ali zaštitne mjere još nisu na snazi da ih spriječe u nametanju pretjeranih ograničenja na temeljna prava i slobode; budući da, kao rezultat toga, privatni subjekti igraju aktivniju ulogu u ocjeni zakonitosti sadržaja i u razvoju sustava kibernetičke sigurnosti i sustava nadzora, što može imati nepovoljan utjecaj na ljudska prava diljem svijeta;

H.  budući da internet predstavlja revoluciju u pogledu mogućnosti koje nudi za razmjenu podataka, informacija i znanja svih vrsta;

I.  budući da je šifriranje važna metoda koja pomaže u postizanju sigurnosti komunikacija i ljudi koji ih koriste;

J.  budući da upravljanje internetom ima koristi od modela donošenja odluka koji obuhvaća više dionika, što je proces koji omogućuje sadržajno, uključivo i odgovorno sudjelovanje svih dionika, uključujući vlade, civilno društvo, tehničku i akademsku zajednicu, privatni sektor i korisnike;

K.  budući da obavještajne službe sustavno ugrožavaju kriptografske protokole i proizvode kako bi mogle presretati komunikaciju i podatke; budući da je Agencija za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA) prikupila veliku količinu takozvanih „zero-day exploits”, tj. sigurnosnih ranjivosti u području informacijske tehnologije koje još nisu poznate javnosti ni prodavaču proizvoda; budući da te aktivnosti ugrožavaju globalne napore u poboljšanju sigurnosti informacijske tehnologije;

L.  budući da se obavještajne službe u EU-u bave djelatnostima koje nanose štetu ljudskim pravima;

M.  budući da su, s obzirom na trenutni brzi tehnološki razvoj, pravosudni i demokratski nadzor te zaštitni mehanizmi u velikoj mjeri nedovoljno nerazvijeni;

N.  budući da mjere (kibernetičke) sigurnosti i protuterorističke mjere koje uključuju informacijske i komunikacijske tehnologije te nadgledanje interneta mogu imati vrlo štetan utjecaj na ljudska prava i individualne slobode ljudi diljem svijeta, uključujući građane EU-a koji borave ili putuju u inozemstvu, a osobito u nedostatku pravne osnove koja se temelji na načelima nužnosti, proporcionalnosti te demokratskog i pravosudnog nadzora;

O.  budući da internetski filtri i nadzor nad komunikacijom dovode u pitanje sposobnost branitelja ljudskih prava da iskoriste internet i priopćavaju osjetljive podatke te budući da se njima krši nekoliko članaka Opće deklaracije o ljudskim pravima (UDHR) kojom se jamči pravo svake osobe na privatnost i slobodu izražavanja;

P.  budući da su digitalna sigurnost i digitalna sloboda ključni i ne mogu se međusobno zamijeniti, već bi se trebali međusobno osnaživati;

Q.  budući da Europska unija može služiti kao primjer u pogledu digitalnih sloboda jedino ako ih se štiti unutar samog EU-a;

R.  budući da se u pitanje dovode dalekosežni društveni interesi, kao što je zaštita temeljnih prava, koji ne bi trebali biti određeni isključivo tržištem i koje treba regulirati;

S.  budući da su poštovanje temeljnih prava i vladavine prava te učinkovit parlamentarni nadzor nad obavještajnim službama koje rabe digitalne tehnologije nadzora važni elementi međunarodne suradnje;

T.  budući da trgovačka društva iz EU-a imaju znatan udio u globalnom tržištu informacijskih i komunikacijskih tehnologija, posebno kada je riječ o izvozu tehnologije za nadzor, praćenje, upade u sustav i nadgledanje;

U.  budući da uvođenje kontrola izvoza ne bi smjelo naškoditi legitimnom istraživanju sigurnosnih pitanja i razvoju sigurnosnih alata u području informacijskih tehnologija bez namjere da se počini kazneno djelo;

1.  uviđa da su ljudska prava i temeljne slobode univerzalni te da ih se treba štititi na globalnoj razini u svakoj dimenziji njihova izraza; naglašava da se nadzorom nad komunikacijom kao takvim krše prava na privatnost i izražavanje ako se provodi izvan odgovarajućeg zakonskog okvira;

2.  poziva Komisiju da zajamči usklađenost između vanjskog djelovanja EU-a i njegove unutarnje politike u vezi s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama;

3.  smatra da masovni nadzor nad građanima i uhođenje političkih vođa koje provodi Agencija za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA) uz aktivnu suradnju nekih država članica EU-a, što je otkrio Edward Snowden, prouzrokuju ozbiljnu štetu vjerodostojnosti politike EU-a o ljudskim pravima te potkopavaju globalno povjerenje u prednosti informacijskih i komunikacijskih tehnologija;

4.  podsjeća države članice i relevantne agencije EU-a, uključujući Europol i Eurojust, na njihove obveze iz Povelje o temeljnim pravima Europske unije, kojima im se, u skladu s međunarodnim zakonima o ljudskim pravima i ciljevima vanjske politike EU-a, zabranjuje da dijele obavještajne podatke koji mogu dovesti do kršenja ljudskih prava u trećoj zemlji i da upotrebljavaju podatke dobivene kršenjem ljudskih prava, kao što je nezakoniti nadzor, izvan EU-a;

5.  naglašava da bi utjecaj tehnologija na poboljšanje stanja ljudskih prava po mogućnosti trebao biti uključen u sve politike i programe EU-a kako bi se unaprijedila zaštita ljudskih prava i promicanje demokracije, vladavine prava i dobrog upravljanja te mirnog rješavanja sukoba;

6.  poziva na aktivan razvoj i aktivno širenje tehnologija koje pomažu u zaštiti ljudskih prava i omogućuju ljudima digitalna prava i slobode te njihovu sigurnost, kojima se promiču najbolje prakse i odgovarajući zakonodavni okviri, te koje jamče sigurnost i integritet osobnih podataka; traži posebno od EU-a i njegovih država članica da promiču globalnu upotrebu i razvoj otvorenih standarda te besplatnog softvera otvorenog koda kao i kriptografskih tehnologija;

7.  poziva EU da poveća svoju podršku subjektima koji rade na jačanju standarda zaštite sigurnosti i privatnosti u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama na svim razinama, uključujući hardver, softver i komunikacijske standarde, kao i razvoj hardvera i softvera u okvirima ugrađene privatnosti;

8.  poziva na osnivanje fonda za ljudska prava i tehnologije u okviru Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava;

9.  potiče sâm EU, a posebno ESVD, da upotrebljavaju šifriranje u svojoj komunikaciji s braniteljima ljudskih prava kako bi se izbjeglo da ih se dovede u opasnost i kako bi od nadzora zaštitili svoju komunikaciju s vanjskim subjektima;

10.  poziva EU da usvoji primjenu besplatnog softvera otvorenog koda te da potakne druge subjekte da to učine jer takav softver pruža bolju sigurnost i veće poštovanje ljudskih prava;

11.  skreće pozornost na važnost razvijanja informacijskih i komunikacijskih tehnologija u područjima pogođenima sukobom kako bi se poticale aktivnosti za uspostavu mira u cilju pružanja sigurne komunikacije između strana uključenih u mirno rješavanje sukoba;

12.  poziva na provedbu uvjeta, mjerila i postupaka izvješćivanja kako bi se osiguralo da se financijska i tehnička podrška EU-a za razvoj novih tehnologija u trećim zemljama ne upotrebljava na način kojim se krše ljudska prava;

13.  poziva Komisiju i Vijeće da aktivno surađuju s vladama trećih zemalja te da nastave podržavati, osposobljavati i osnaživati branitelje ljudskih prava, aktiviste civilnog društva i neovisne novinare sigurnom upotrebom informacijskih i komunikacijskih tehnologija u njihovim aktivnostima, s pomoću postojećih europskih mehanizama podrške i instrumenata politike, te da promiču povezana temeljna prava privatnosti, kao što je neograničen pristup informacijama na internetu, pravo na privatnost i zaštitu podataka, sloboda izražavanja, sloboda okupljanja, sloboda udruživanja i sloboda objavljivanja na internetu;

14.  skreće pozornost na nedaće zviždača i njihovih pristaša, uključujući novinare, koje slijede nakon njihovih objava o zlouporabi praksi nadzora u trećim zemljama; smatra da takve osobe treba smatrati braniteljima ljudskih prava i da stoga zaslužuju zaštitu EU-a kao što je propisano u smjernicama EU-a o braniteljima ljudskih prava; ponavlja svoj poziv Komisiji i državama članicama da temeljito razmotre mogućnost da se zviždačima pruži međunarodna zaštita od progona;

15.  žali zbog činjenice da se sigurnosne mjere, uključujući i mjere borbe protiv terorizma, sve više upotrebljavaju kao izlike za povrede prava na privatnost i za pritiske na zakonite aktivnosti branitelja ljudskih prava, novinara i političkih aktivista; ponavlja svoje čvrsto uvjerenje da nacionalna sigurnost nikada ne može biti opravdanje za programe nadzora koji nemaju jasan cilj, koji su tajni ili masovni; ustraje u tome da takve mjere treba provoditi strogo u skladu s vladavinom prava i standarda ljudskih prava, uključujući pravo na privatnost i zaštitu podataka;

16.  poziva ESVD i Komisiju na promicanje demokratskoga nadzora nad sigurnosnim i obavještajnim službama u svom političkom dijalogu s trećim zemljama, kao i u okviru svojih programa za razvojnu suradnju; poziva Komisiju da podrži organizacije civilnog društva i zakonodavna tijela u trećim zemljama koja nastoje poboljšati nadzor nad domaćim sigurnosnim službama te njihovu transparentnost i odgovornost; poziva na specifične obveze koje se na to odnose i koje treba uključiti u budući Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokratizaciju;

17.  potiče Vijeće i Komisiju da u svim oblicima kontakta s trećim zemljama, među ostalim u pristupnim pregovorima, trgovinskim pregovorima, dijalozima o ljudskim pravima te diplomatskim kontaktima, promiču digitalne slobode i neograničeni pristup internetu;

18.  uviđa da je internet postao javni prostor, ali i tržište, za koji su neophodni slobodan protok informacija i pristup informacijskim i komunikacijskim tehnologijama; stoga ističe da se digitalna sloboda i slobodna trgovina moraju istovremeno promicati i štititi;

19.  poziva na uvrštenje klauzula u sve sporazume s trećim zemljama kojima se jasno navodi potreba da se promiče, jamči i poštuje digitalne slobode, neutralnost interneta, necenzuriran i neograničen pristup internetu, prava privatnosti i zaštita podataka;

20.  potiče EU da se suprotstavi kriminalizaciji upotrebe šifriranja, zaobilaženja cenzuriranja i alata za privatnost od strane branitelja ljudskih prava, odbijajući ograničavanje upotrebe šifriranja unutar EU-a, te da uputi kritiku vladama trećih zemalja koje podnose takve optužbe protiv branitelja ljudskih prava;

21.  potiče EU da se suprotstavi kriminalizaciji upotrebe šifriranja, zaobilaženja cenzuriranja i alata za privatnost, odbijajući ograničavanje upotrebe šifriranja unutar EU-a, te da uputi kritiku vladama trećih zemalja koje kriminaliziraju takve alate;

22.  naglašava da će učinkovita politika razvoja i ljudskih prava koju provodi EU zahtijevati uključenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija te premošćivanje digitalnog jaza pružanjem osnovne tehnološke infrastrukture, olakšavanjem pristupa znanju i informacijama u cilju promicanja digitalnih vještina te promicanjem upotrebe otvorenih standarda u dokumentima te besplatnog softvera otvorenog koda ondje gdje je to moguće, kako bi se zajamčila otvorenost i transparentnost (osobito u javnim institucijama), uključujući zaštitne mehanizme za zaštitu podataka u digitalnoj domeni diljem svijeta te bolje razumijevanje mogućih rizika i koristi koje donose informacijske i komunikacijske tehnologije;

23.  poziva Komisiju da podrži uklanjanje digitalnih barijera za osobe s invaliditetom; smatra izuzetno važnim da se politikama EU-a za razvoj i promicanje ljudskih prava u svijetu treba nastojati smanjiti digitalni jaz za osobe s invaliditetom i pružiti širi okvir prava, osobito u pogledu pristupa znanju, digitalnog sudjelovanja i uključivanja u nove gospodarske i društvene mogućnosti koje internet stvara;

24.  naglašava da zakonito digitalno prikupljanje i širenje dokaza o kršenju ljudskih prava može doprinijeti globalnoj borbi protiv nekažnjivosti i terorizma; smatra da bi takav materijal trebao biti prihvatljiv kao dokaz u propisno opravdanim sudskim postupcima u okviru međunarodnog (kaznenog) prava u skladu s međunarodnim, regionalnim i ustavnim zaštitnim mehanizmima; preporučuje da se izrade mehanizmi u području međunarodnog kaznenog prava za uvođenje postupaka s pomoću kojih će se takvi podaci ovjeravati i prikupljati za upotrebu kao dokaz u sudskim postupcima;

25.  žali zbog činjenice da privatne osobe, poduzeća i upravna tijela prodaju i mogu upotrebljavati informacijske i komunikacijske tehnologije proizvedene u EU-u te informacijske i komunikacijske usluge iz EU-a u trećim zemljama sa svjesnom namjerom kršenja ljudskih prava cenzuriranjem, masovnim nadzorom, ometanjem, presretanjem, nadgledanjem i praćenjem građana i njihovih aktivnosti na (mobilnim) telefonskim mrežama i internetu; zabrinut je zbog činjenice da neka poduzeća sa sjedištem u EU-u možda pružaju tehnologije i usluge kojima se mogu omogućiti takva kršenja ljudskih prava;

26.  primjećuje da prijetnje sigurnosti Europske unije, njezinim državama članicama i trećim zemljama često dolaze od pojedinaca ili manjih skupina koje se koriste digitalnim komunikacijskim mrežama za planiranje i izvođenje napada, te da se alati i taktike potrebne za suzbijanje takvih prijetnji trebaju stalno revidirati i ažurirati;

27.  smatra da masovni nadzor koji nije opravdan povećanim rizikom od terorističkih napada i prijetnji predstavlja kršenje načela nužnosti i proporcionalnosti, a samim time kršenje ljudskih prava;

28.  potiče države članice da promiču puni demokratski nadzor nad aktivnostima obavještajnih službi u trećim zemljama kako bi se utvrdilo da navedene službe rade uz puno poštovanje vladavine prava te kako bi se pozvalo na odgovornost službe i pojedince koji rade na nezakonite načine;

29.  potiče države članice da u svjetlu pojačane suradnje i razmjene informacija između država članica i trećih zemalja, između ostalog i upotrebom digitalnog nadzora, osiguraju demokratski nadzor tih službi i njihovih aktivnosti s pomoću odgovarajućeg unutarnjega, izvršnog, pravosudnog i neovisnog parlamentarnog nadzora;

30.  ističe da bi u pravu EU-a trebalo usvojiti načela korporativne društvene odgovornosti i ljudska prava koja su ugrađena od faze osmišljavanja, odnosno tehnološka rješenja i inovacije kojima se štite ljudska prava, kako bi se zajamčilo da pružatelji internetskih usluga, programski inženjeri i proizvođači hardvera, subjekti koji pružaju usluge društvenog umrežavanja / društvene mreže, operateri mobilne telefonije i drugi vode računa o ljudskim pravima krajnjih korisnika diljem svijeta;

31.  potiče EU da osigura veću transparentnost u odnosu između operatera mobilne telefonije ili davatelja internetskih usluga te vlada, i da poziva na to u svojim odnosima s trećim zemljama, zahtijevajući da operateri i pružatelji internetskih usluga objavljuju detaljna godišnja izvješća o transparentnosti, uključujući izvješća o radnjama koje su zatražile vlasti, kao i financijske veze između nadležnih tijela javne uprave i operatera / pružatelja internetskih usluga;

32.  podsjeća korporativne subjekte na njihovu odgovornost poštovanja ljudskih prava u njihovim globalnim aktivnostima, bez obzira na to gdje se njihovi korisnici nalaze te neovisno o tome ispunjava li država domaćin svoje obveze koje se odnose na ljudska prava; poziva poduzeća iz područja informacijskih i komunikacijskih tehnologija, poglavito ona iz EU-a, na provedbu Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, među ostalim i uspostavom politika dužne pažnje i mehanizama zaštite za upravljanje rizicima te pružanjem djelotvornih pravnih lijekova ako njihove aktivnosti prouzroče nepovoljan učinak na ljudska prava ili mu doprinesu;

33.  ističe potrebu za učinkovitijom provedbom propisa i kazni EU-a u vezi s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, među ostalim i upotrebom sveobuhvatnih mehanizama, kako bi se zajamčilo da sve strane, uključujući države članice, ispunjavaju zakonske obveze i da su očuvani jednaki uvjeti za sve uključene strane;

34.  naglašava činjenicu da je poštovanje temeljnih prava ključan element za uspješne protuterorističke politike, uključujući i upotrebu digitalnih tehnologija nadzora;

35.  pozdravlja odluku članica potpisnica Sporazuma iz Wassenaara iz prosinca 2013. o kontroli izvoza u područjima nadzora, provedbe zakona i instrumenata prikupljanja za obavještajne službe te sustava mrežnog nadzora; podsjeća na još uvijek vrlo nepotpunu prirodu režima EU-a za dvojnu namjenu, odnosno uredbe EU-a o robi s dvojnom namjenom , kada je riječ o učinkovitoj i sustavnoj kontroli izvoza štetnih informacijskih i komunikacijskih tehnologija u nedemokratske zemlje;

36.  u kontekstu predstojeće revizije i obnove politike o dvojnoj namjeni potiče Komisiju da hitno podnese prijedlog pametnih i djelotvornih politika kojima bi se ograničio i regulirao komercijalni izvoz usluga za provedbu i upotrebu takozvanih tehnologija s dvojnom namjenom, čime bi se razmotrio potencijalno štetan izvoz proizvoda i usluga iz područja informacijskih i komunikacijskih tehnologija u treće zemlje, kao što je dogovoreno u zajedničkoj izjavi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije iz travnja 2014.; poziva Komisiju da uvede učinkovite zaštitne mehanizme kako bi se spriječilo da spomenute kontrole izvoza nanesu štetu istraživanjima, uključujući znanstvena istraživanja i istraživanja o sigurnosti informacijskih tehnologija;

37.  ističe da bi Komisija trebala biti u stanju hitno pružiti ažurirane informacije o zakonitosti mogućih transakcija i njihovim mogućim štetnim učincima poduzećima koja nisu sigurna trebaju li zatražiti dozvolu za izvoz;

38.  poziva Komisiju da podnese prijedloge za pregled načina na koje bi se moglo upotrijebiti standarde EU-a za informacijske i komunikacijske tehnologije u sprečavanju mogućih štetnih učinaka izvoza tih tehnologija ili drugih usluga u treće zemlje u kojima se termini poput „zakonitog presretanja” ne mogu smatrati jednakima onima u Europskoj uniji ili, primjerice, u kojima su zabilježeni slučajevi nepoštovanja ljudskih prava ili ne postoji vladavina prava;

39.  potvrđuje da bi standardi EU-a, posebice Povelja o temeljnim pravima EU-a , trebali prevladati u ocjenama incidenata u kojima se tehnologija s dvojnom namjenom koristila na načine koji mogu ograničiti ljudska prava;

40.  poziva na razvijanje politika kojima će se regulirati prodaja informacija o sigurnosnim propustima i ranjivostima („zero-day exploits”) kako bi se spriječilo da ih se upotrebljava za kibernetičke napade ili za neovlašten pristup uređajima koji bi doveo do kršenja ljudskih prava, a da pritom takvi propisi nemaju zamjetan utjecaj na akademska istraživanja i ostala istraživanja o sigurnosti koja se provode u dobroj vjeri;

41.  žali zbog toga što neka europska poduzeća, kao i međunarodna poduzeća koja trguju tehnologijama s dvojnom namjenom s mogućim štetnim učincima na ljudska prava i istodobno djeluju u EU-u, aktivno surađuju s režimima čijim se postupcima krše ljudska prava;

42.  javno potiče Komisiju da poduzeća koja sudjeluju u takvim aktivnostima isključi iz postupaka javne nabave EU-a, iz financiranja za istraživanje i razvoj te iz svih drugih oblika financijske potpore;

43.  poziva Komisiju da obrati posebnu pozornost na aspekte ljudskih prava u postupcima javne nabave za tehnološku opremu, posebno u zemljama s nepouzdanim praksama u tom području;

44.  poziva Komisiju i Vijeće da u raspravama o upravljanju internetom aktivno brane otvoreni internet, postupke donošenja odluka koji uključuju više dionika, neutralnost interneta te zaštitne mehanizme za zaštitu podataka u trećim zemljama;

45.  osuđuje slabljenje i podrivanje protokola i proizvoda šifriranja, posebice ono koje provode obavještajne službe koje žele presretati šifriranu komunikaciju;

46.  upozorava da treba izbjegavati privatizaciju provedbe zakona preko internetskih poduzeća i pružatelja internetskih usluga;

47.  poziva na pojašnjenje normi i standarda kojima se privatni subjekti koriste u razvijanju svojih sustava;

48.  podsjeća na važnost ocjene konteksta u okviru kojeg se tehnologije rabe kako bi se u potpunosti shvatio njihov utjecaj na ljudska prava;

49.  izričito poziva na promicanje alata koji omogućuju anonimno korištenje i/ili korištenje internetom pod pseudonimom te osporava jednostrano stajalište da takvi alati služe samo za omogućavanje kriminalnih aktivnosti, a ne i za osnaživanje aktivista za ljudska prava izvan i unutar EU-a;

50.  poziva Vijeće, Komisiju i ESVD da razviju pametne i djelotvorne politike za reguliranje izvoza tehnologije s dvojnom namjenom, čime bi se uzeo u obzir potencijalno štetan izvoz proizvoda i usluga iz područja informacijskih i komunikacijskih tehnologija na međunarodnoj razini te u okviru multilateralnih režima za kontrolu izvoza i drugih međunarodnih tijela;

51.  naglašava da se regulatornim promjenama usmjerenima na povećanje učinkovitosti kontrola izvoza nematerijalnih prijenosa tehnologije ne smije spriječiti zakonito istraživanje, razmjena informacija i pristup informacijama te da potencijalne mjere, kao što je upotreba općih izvoznih dozvola EU-a za istraživanje dvojne namjene, ne bi trebale imati negativan utjecaj na pojedince te mala i srednja poduzeća;

52.  poziva države članice da osiguraju da postojeće i buduće politike kontrole izvoza ne ograniče aktivnosti legitimnih istraživača u području sigurnosti te da se kontrole izvoza primjenjuju u dobroj vjeri, i to samo na jasno definirane tehnologije koje se rabe u svrhu masovnog nadzora, cenzuriranja, ometanja, presretanja, nadgledanja te za praćenje građana i njihovih aktivnosti na (mobilnim) telefonskim mrežama;

53.  podsjeća da ad hoc bežične tehnologije temeljene na mreži nude velik potencijal u osiguravanju rezervnih mreža na područjima u kojima internet nije dostupan ili je blokiran, a mogu pomoći i u unapređenju ljudskih prava;

54.  poziva Komisiju da imenuje nezavisnu grupu stručnjaka koji mogu provesti ocjenu utjecaja ljudskih prava na postojeće standarde EU-a za informacijske i komunikacijske tehnologije u cilju davanja preporuka za prilagodbe kojima će se povećati zaštita ljudskih prava, posebice kada se sustavi izvoze;

55.  priznaje da tehnološki razvoj predstavlja izazov pravnim sustavima koji se moraju prilagoditi novim okolnostima; naglašava važnost toga da zakonodavci posvete više pozornosti pitanjima koja se odnose na digitalno gospodarstvo;

56.  poziva Komisiju da angažira civilno društvo i neovisne stručnjake, uključujući istraživače u polju sigurnosti, u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija u trećim zemljama, kako bi se zajamčila stručnost koja je u koraku s vremenom, što bi trebalo rezultirati stvaranjem politike koja može odgovoriti na buduće zahtjeve i događaje;

57.  ističe da je potrebno izbjeći neželjene posljedice na razmjenu informacija i pristup informacijama, razvijanje znanja o sigurnosti i izvoz tehnologija koje bi mogle pomoći u stjecanju potrebnih digitalnih vještina te u postizanju napretka u ljudskim pravima, kao što je ograničenje znanstvenih istraživanja te drugih oblika istraživanja i razvoja koji se provode u dobroj vjeri i negativan učinak na njih;

58.  smatra da suradnja među vladama i privatnim subjektima u digitalnoj domeni diljem svijeta, uključujući Forum za upravljanje internetom, zahtijeva jasne provjere i jasnu ravnotežu te da ne smije dovesti do ugrožavanja demokratskog i pravosudnog nadzora;

59.  napominje da dobrovoljan pristup nije dovoljan te da su potrebne obvezujuće mjere za poticanje poduzeća da uzmu u obzir postignuća zemlje u pogledu ljudskih prava prije nego što počnu prodavati svoje proizvode u toj zemlji te da provedu ocjenu učinka koji će njihova tehnologija imati na branitelje ljudskih prava i kritičare vlade;

60.  smatra da se izvoz visoko osjetljivih proizvoda mora provjeriti prije nego što oni napuste EU te da su potrebne kazne u slučaju kršenja pravila;

61.  poziva na to da svaki pojedinac ima pravo na šifriranje te da se stvore potrebni uvjeti za omogućavanje šifriranja; smatra da bi se kontrolama trebao baviti krajnji korisnik, koji će trebati imati potrebne vještine za obavljanje takvih kontrola na ispravan način;

62.  poziva na sustavno uvođenje standarda šifriranja po načelu „s kraja na kraj” za sve komunikacijske usluge kako bi se vladama, obavještajnim službama i nadzornim tijelima otežalo čitanje sadržaja;

63.  naglašava posebnu odgovornost državnih obavještajnih službi da izgrade povjerenje i poziva na okončanje masovnog nadzora; smatra da se pitanje nadgledanja europskih građana koje provode domaće i strane obavještajne službe mora razmotriti i riješiti;

64.  protivi se prodaji i distribuciji europskih nadzornih tehnologija i alata za cenzuriranje autoritarnim režimima u kojima ne postoji vladavina prava;

65.  poziva na proširenje opsega međunarodne zaštite zviždača i potiče države članice da predlažu zakone kojima bi ih se zaštitilo;

66.  poziva na imenovanje izaslanika UN-a za digitalnu slobodu i zaštitu podataka te poziva na proširenje područja djelovanja povjerenika EU-a za ljudska prava kako bi se tehnologija razmotrila i sa stajališta ljudskih prava;

67.  poziva na poduzimanje mjera kojima bi se jamčila zaštita privatnosti aktivista, novinara i građana svugdje u svijetu te njihovo umrežavanje preko interneta;

68.  ustraje u tome da bi pravo pristupa internetu trebalo biti priznato kao ljudsko pravo i traži da se poduzmu mjere za uklanjanje digitalnog jaza;

69.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te ESVD-u.

(1) http://eeas.europa.eu/delegations/un_geneva/press_corner/focus/events/2012/20120625_en.hm. (2) http://eeas.europa.eu/delegations/ documents/eu_human_rights_guidelines_on_freedom_of_xpression_online_and_offline_en.pdf. (3) http://www.osce.org/fom/80723?download=true. (4) http://www.osce.org/fom/127656?download=true . (5) http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/N14/545/19/PDF/N1454519.pdf?OpenElement. (6) http://www.ohchr.org/EN/HRBodies/HRC/RegularSessions/Session27/Documents/A-HRC-27-37_en.doc. (7) http://website-pace.net/documents/19838/1085720/20150126-MassSurveillance-EN.pdf/df5aae25-6cfe-450a-92a6-e903af10b7a2. (8) Usvojeni tekst, P7_TA(2014)0230. (9) http://www.ohchr.org/Documents/Publications/GuidingPrinciplesBusinessHR_EN.pdf?v=1392752313000/_/jcr:system/jcr:versionstorage/12/52/13/125213a0-e4bc-4a15-bb96-9930bb8fb6a1/1.3/jcr:frozennode (10) http://www.oecd.org/daf/inv/mne/48004323.pdf (11) http://www.oecd-ilibrary.org/docserver/download/2014091e.pdf?expires=1423160236&id=id&accname=ocid194994&checksum=D1FC664FBCEA28FC856AE63932715B3C (12) https://www.icann.org/en/system/files/files/annual-report-2013-en.pdf (13) COM(2014)0072. (14) http://netmundial.br/wp-content/uploads/2014/04/NETmundial-Multistakeholder-Document.pdf (15) SL L 173, 12.6.2014., str. 79. (16) SL L 173, 12.6.2014., str. 82. (17) COM(2014)0244. (18) Usvojeni tekstovi P7_TA(2012)0470. (19) Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0274. (20) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0079. (21) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0033. (22) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0076. (23) http://www.europarl.europa.eu/document/activities/cont/201403/20140307ATT80674/20140307ATT80674EN.pdf.

Rezolucija Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. o zaštiti financijskih interesa Europske unije: ususret kontrolama zajedničke poljoprivredne politike na temelju uspješnosti (2014/2234(INI))

P8_TA(2015)0289 A8-0240/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Mišljenje br. 1/2012 Europskog revizorskog suda o određenim prijedlozima uredbi u vezi sa zajedničkom poljoprivrednom politikom za razdoblje 2014. – 2020.,

–  uzimajući u obzir Mišljenje br. 2/2004 Europskog revizorskog suda o modelu jedinstvene revizije,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće br. 16/2013 Europskog revizorskog suda pod naslovom „Preispitivanje modela ‘jedinstvene revizije’ i Komisijina oslanjanja na rad nacionalnih revizijskih tijela u području kohezije”,

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Glavne uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj za 2013.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0240/2015),

A.  budući da su nakon dvaju krugova reformi zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) pravila postala raznolikija i složenija;

B.  budući da složenija pravila dovode do više pogrešaka na terenu;

C.  budući da se ciljevi ZPP-a moraju ispuniti, a istodobno se mora zajamčiti uzajamno razumijevanje i povjerenje između svih institucija EU-a te nacionalnih i regionalnih tijela u svrhu učinkovite provedbe ZPP-a;

D.  budući da uspješnija i učinkovitija reforma ZPP-a zahtijeva pojednostavljenje i manje birokracije u cilju ispunjavanja ciljeva ZPP-a;

E.  budući da se troškovi kontrola te pružanja savjeta dionicima i poljoprivrednicima trenutno procjenjuju na 4 milijarde EUR godišnje na razini država članica te da će vrlo vjerojatno, baš kao i stope pogreške, rasti s provedbom posljednje reforme ZPP-a, a osobito s uvođenjem mjera ekologizacije;

F.  budući da je reforma iz 2013. dovela do znatnih promjena u pogledu podataka koje poljoprivrednici trebaju priložiti zahtjevima i opravdanjima potraživanja, uz nove uvjete zbog kojih bi moglo doći do više stope pogreške u početnoj fazi učenja i prilagodbe;

G.  budući da je važno da subjekti nisu opterećeni nerazmjernim brojem inspekcija;

H.  budući da se ciljevi ZPP-a moraju ispuniti, a istodobno se mora zajamčiti uzajamno razumijevanje i povjerenje između svih institucija EU-a te nacionalnih i regionalnih tijela u svrhu učinkovite provedbe ZPP-a;

I.  budući da se poljoprivrednike potiče da pružaju usluge koje nemaju tržišnu vrijednost, poput oblikovanja krajolika, očuvanja biološke raznolikosti poljoprivrednog zemljišta i održavanja stabilnosti klime;

J.  budući da se troškovi kontrola i pružanja savjeta dionicima i poljoprivrednicima trenutačno mogu procijeniti na 4 milijarde EUR na razini država članica; naglašava potrebu za smanjivanjem troškova kontrole i njihova administrativnog opterećenja;

K.  budući da kontrole na temelju uspješnosti mogu postati korisna metodologija, a upravna tijela trebaju pružiti stabilnost i primijeniti osnažujući pristup kako bi se izgradilo povjerenje s krajnjim korisnicima; podsjeća, međutim, da se univerzalni sustav ne može nametnuti na različite vrste i veličine poljoprivrednih gospodarstava u EU-u;

L.  budući da je cilj mjera ekologizacije koje su uvedene posljednjom reformom zajedničke poljoprivredne politike postizanje bolje poljoprivredne održivosti s pomoću sljedećih instrumenata:

M.  budući da je Glavna uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj(1) procijenila da je potrebno izraziti 51 zadršku za neke agencije za plaćanja;

1.  dijeli mišljenje Europskog revizorskog suda prema kojem su „mehanizmi plaćanja unutar zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje 2014. – 2020. i dalje složeni”(2) ; podsjeća, međutim, na to da složenost ZPP-a proizlazi iz raznolikosti europske poljoprivrede te da pojednostavljenje ne smije dovesti do ukidanja već usvojenih instrumenata;

2.  traži manje birokracije u ZPP-u radi smanjenja stope pogreške te uvođenje instrumenata koji bi omogućili razlikovanje između pogreške i prijevare;

3.  poziva na to da se, prilikom korištenja nalazima kontrola i u pogledu mogućeg propisivanja kazni, pravi razlika između nenamjernih propusta i slučajeva prijevare jer propusti u pravilu ne prouzrokuju nikakvu financijsku štetu za poreznog obveznika;

4.  traži ZPP s manje birokracije koji će se moći jasno provoditi i tumačiti u cilju smanjenja stope pogreške i uspostavljanja instrumenata kojima će se omogućiti razlikovanje između pogreške i prijevare te da se pritom zajamči da će se poljoprivrednici i dalje moći baviti vitalnom proizvodnjom hrane koja je u središtu te politike; smatra da je nastavak rješavanja problema složenosti ZPP-a i njegovo usmjeravanje jedan od ključnih elemenata za privlačenje i zadržavanje novih poljoprivrednika i njihovih vještina kako bi se zajamčio uspješan poljoprivredni sektor EU-a u budućnosti; u tom pogledu očekuje snažne mjere iz programa bolje regulacije; pozdravlja odluku Komisije da produlji rok za zahtjeve za izravno plaćanje za jedan mjesec te to smatra korakom prema smanjenju stope pogreške ZPP-a;

5.  poziva na pružanje jasnijih smjernica nacionalnim vlastima i poljoprivrednicima kako bi se smanjila stopa pogreške;

6.  podupire inicijativu Komisije za pojednostavljenje ZPP-a uz hitno razmatranje mjera koje se mogu brzo provesti jer bi to moglo koristiti poljoprivrednicima, agencijama za plaćanja, institucijama EU-a i poreznim obveznicima; pritom poziva na to da se tijekom preispitivanja u sredini razdoblja prijedlozi izmjena temeljnog zakonodavnog akta podnesu na razmatranje u okviru reforme za iduće razdoblje financiranja;

7.  izražava bojazan da će se najizglednija stopa pogreške koju je utvrdio Revizorski sud povisiti u području izravnih plaćanja u okviru zajedničke poljoprivredne politike tijekom razdoblja od 2014. do 2020. godine, ponajviše zbog toga što sljedeći okvir za višestruku sukladnost još uvijek ne dovodi do smanjenja razine nepotrebne složenosti te politike za upravljačka tijela i za korisnike;

8.  podsjeća da su Parlament i Revizorski sud često naglašavali nužnost postizanja odgovarajuće ravnoteže između manjeg administrativnog opterećenja i učinkovite financijske kontrole;

9.  konstatira da troškovi kontrola zajedničke poljoprivredne politike već iznose 4 milijarde EUR godišnje te da se odnose na 50 milijuna transakcija, dok proračun za poljoprivredu iznosi oko 58 milijardi EUR;

10.  pozdravlja činjenicu da Komisija daje prednost novom pojednostavljenju ZPP-a te da predlaže da se, u prvom redu, pojednostavni velik broj delegiranih i provedbenih akata;

11.  snažno zagovara poboljšanje kvalitete i dosljednosti inspekcija umjesto toga da države članice, Komisija i Revizorski sud povećaju broj kontrola u poljoprivredi;

12.  također naglašava da su kontrole jamstvo da se novac iz proračuna EU-a namijenjen financiranju instrumenata ZPP-a troši na propisan način;

13.  podsjeća da je cilj modela jedinstvene revizije uspostava jedinstvenog niza revizija od krajnjeg korisnika do institucija Europske unije;

14.  žali zbog činjenice što model jedinstvene revizije još nije učinkovit i što sustavi kontrole koje su uspostavile države članice nisu u potpunosti djelotvorni; podsjeća države članice da je njihova odgovornost da provedu prvu razinu kontrola na učinkovit način uz minimalno opterećenje poljoprivrednika te ih podsjeća da postoje mogućnosti za fleksibilniju organizaciju kontrola;

15.  potiče Komisiju i države članice da, kao smjernicu, razmotre pronalaženje načina za optimizaciju i kombiniranje inspekcija povezanih sa ZPP-om kako bi, kada god je to moguće, odabrani korisnici godišnje prolazili samo jedan krug kontrola;

16.  naglašava da bi prema godišnjem izvješću Europskog revizorskog suda za financijsku godinu 2013.:

17.  žali zbog činjenice da je Komisija morala povisiti stope pogreške koje su prijavile 42 od 68 agencija za plaćanja tako da je stopa preostalih pogrešaka iznad 2 %, iako su nadležne vlasti akreditirale i certificirale gotovo sve agencije za izravna plaćanja te iako je 2013. godine 79 od 82 izjave o jamstvu agencija za plaćanja dobilo pozitivno mišljenje od tijela za ovjeravanje;

18.  očekuje da će se novom zadaćom koja je tijelima za ovjeravanje povjerena u uredbama (EU, Euratom) br. 966/2012 i (EU) br. 1306/2013 poboljšati pouzdanost podataka koje dostavljaju države članice u pogledu njihova upravljanja poljoprivrednim fondovima EU-a;

19.  poziva Komisiju da izmijeni smjernice za tijela za ovjeravanje kako bi se detaljnije provjerilo sastavljanje statističkih izvješća;

20.  ponovno upućuje zahtjev da Komisija izradi prijedloge za sankcioniranje lažnog ili netočnog izvješćivanja agencija za plaćanja, koji će obuhvatiti sljedeće tri dimenzije: statističke podatke o inspekcijama, izvješća agencija za plaćanja te rad tijela za ovjeravanje; traži da Komisija bude ovlaštena za povlačenje akreditacije agencija za plaćanja u slučajevima ozbiljnih netočnih iznošenja činjenica;

21.  očekuje da Komisija hitno iskoristi potpuni postupak pojednostavljivanja ZPP-a, posebno u pogledu teških i složenih propisa kojima se uređuju višestruka sukladnost i ekologizacija, što u konačnici utječe na poljoprivrednike diljem Europe;

22.  podupire inicijativu Komisije za pojednostavljenje ZPP-a hitnim razmatranjem mjera koje se mogu brzo provesti jer bi to moglo koristiti poljoprivrednicima, agencijama za plaćanja, institucijama EU-a i poreznim obveznicima; također poziva na podnošenje prijedloga amandmana na temeljni zakonodavni akt; poziva Komisiju da podnese konkretne prijedloge za pojednostavljenje ZPP-a uzimajući u obzir povratne informacije od dionika u poljoprivrednom sektoru;

23.  zagovara jačanje i snažniju provedbu pojedinačne revizije usklađivanjem kontrolnih aktivnosti koje provode razne ustanove te poziva na smanjenje administrativnog opterećenja koje proizlazi iz revizija kako u jednoj godini nadležna tijela ne bi posjećivala poljoprivrednike u više navrata te kako ih Komisija i Revizorski sud ne bi pretjerano i opetovano kontrolirali, neovisno o propisima, čime bi se smanjilo opterećenje poljoprivrednika smanjenjem broja inspekcija; traži objedinjenje funkcija revizije i kontrola koje provode tijela za ovjeravanje i druga tijela država članica; primjećuje da su savjeti koje su poljoprivrednicima u okviru smjernica dale i nacionalne vlasti i Komisija u vezi s provedbom ZPP-a često u suprotnosti s kriterijima procjene koje upotrebljava Revizorski sud, što je rezultiralo novčanim kaznama koje su i nerazmjerne i neočekivane;

24.  zalaže se za sveobuhvatan pristup kontrolama na način da se sve obvezne kontrole na istom poljoprivrednom gospodarstvu, gdje god je to moguće, provedu u isto vrijeme kako se ne bi povećao broj posjeta na terenu te kako bi se smanjili popratni financijski i vremenski troškovi te opterećenje za uprave i poljoprivrednike, a postupak kontrole pojednostavnio;

25.  podsjeća Komisiju da rizik nenamjernih grešaka prouzrokovanih složenim propisima u konačnici snose korisnici; poziva na razumnu, razmjernu i učinkovitu politiku sankcioniranja kojom bi se popratio takav pristup, kao što je primjerice izbjegavanje dvostrukog sankcioniranja iste pogreške kako u okviru sustava plaćanja tako i u okviru višestruke sukladnosti;

26.  smatra da u cilju nesmetane provedbe projekta ne bi trebalo obustavljati plaćanja ako se utvrde manje i/ili administrativne pogreške;

27.  traži da Komisija, države članice i Revizorski sud razviju daljnje strategije revizije temeljene na rizicima kojima će se uzeti u obzir svi bitni podaci, uključujući i prethodno utvrđivanje najuspješnijih i najneuspješnijih subjekata po pojedinim područjima politike;

28.  naglašava da bi trebalo razviti kriterije s pomoću kojih bi se odredile najuspješnije i najneuspješnije države članice;

29.  podsjeća da, ovisno o području politike, u pogledu upravljanja sredstvima EU-a široki spektar država pripada skupini „najneuspješnijih”;

30.  ustraje u tome da se definicija uspješnosti u pogledu kontrola treba temeljiti na kontrolnom popisu, a ponajprije na kvaliteti provjera i administrativnih sustava država članica, odnosno na učinkovitosti, dosljednosti i pouzdanosti upravljačkih tijela i tijela za ovjeravanje;

31.  smatra da bi najuspješnije države članice u pojedinom području politike trebalo nagraditi smanjenjem broja kontrola koje provodi Unija;

32.  smatra da razvoj i upravljanje kontrolama na temelju uspješnosti ne bi smjeli ni na koji način prouzročiti veću neizvjesnost u pogledu sigurnosti opskrbe hranom u EU-u;

33.  poziva najuspješnije države članice da podijele svoje iskustvo s najneuspješnijim državama članicama;

34.  zahtijeva od Komisije da potiče razmjenu najboljih praksi kako bi se zajamčile neometane kontrole i minimalna ometanja poljoprivrednika;

35.  konstatira da, sukladno članku 59. stavku 5. Uredbe (EU) br. 1306/2013 o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike, „države članice osiguravaju najmanju razinu provjera na licu mjesta za učinkovito upravljanje rizicima i povećavaju tu najmanju razinu prema potrebi. Države članice mogu smanjiti tu najmanju razinu ako sustavi kontrole i upravljanja funkcioniraju pravilno, a stopa pogrešaka ostane na prihvatljivoj razini.”

36.  traži od Komisije da preciznije definira prihvatljivu razinu koja se navodi u članku 59. stavku 5. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i da o tom pitanju pokrene dijalog s Parlamentom i Europskim revizorskim sudom;

37.  potiče države članice da kao srednjoročni do dugoročni cilj postave razvijanje daljnjih inicijativa e-vlasti usmjerenih na smanjenje stope pogrešaka tako da se spriječe pogreške u fazi prijava; poziva Komisiju i države članice da pri prelasku na e-koheziju u prijavama za projekte, upravljanju projektima te njihovoj kontroli poštuju ciljni rok naveden u članku 122. stavku 3. Uredbe o zajedničkim odredbama; smatra da su potpuna transparentnost i dostupnost podataka ključne za sprječavanje i borbu protiv svake zloupotrebe; u tom pogledu poziva Komisiju da objavu dokumentacije koju podnesu korisnici učini obveznom;

38.  smatra da će potpuna pokrivenost ruralnih područja brzim širokopojasnim internetom, uz značajno podizanje razine osviještenosti i uz obuku o uporabi te tehnologije, biti neophodan alat kojim će se svim poljoprivrednicima omogućiti da iskoriste najnovije sustave podnošenja zahtjeva i potraživanja u okviru ZPP-a;

39.  poziva na dodatne napore u pogledu smanjenja složenosti sustava i obrazaca za podnošenje zahtjeva za poljoprivrednike te podupire države članice u pogledu pojačanog korištenja tehnologijama e-uprave kako bi se spriječile pogreške u podnošenju zahtjeva, za što je potrebno korisnicima omogućiti pristup širokopojasnom internetu; potiče Komisiju da izradi program koji će pomoći u obrazovanju starijih poljoprivrednika; naglašava znatna ulaganja u širokopojasni internet u ruralnim područjima i poziva države članice da nastoje postići digitalizaciju postupka podnošenja zahtjeva; podsjeća na to da države članice trebaju razvijati, financirati ili sufinancirati tehnologiju e-uprave kako bi se zajamčila pouzdanost primjene te tehnologije;

40.  poziva države članice da provedu programe digitalizacije u pogledu odnosa između vlade i poljoprivrednih gospodarstava u cilju dobivanja „jedinstvene datoteke poljoprivrednoga gospodarstva” koja uključuje integrirano i sinkronizirano upravljanje podacima o usjevima; zauzima stajalište da bi se tim pojednostavljenjem objedinile stavke kojima se trenutačno upravlja odvojeno (planovi usjeva, pojedinačni planovi osiguranja i dnevnici) jer bi poljoprivredna gospodarstva sastavila jedinstvenu izjavu koju bi državne službe potom međusobno razmjenjivale, što bi dovelo do veće učinkovitosti u kontrolama koje te službe provode i time do smanjenja rizika od pogrešaka u plaćanjima i do racionalizacije kontrola;

41.  poziva države članice da zajamče da vladina/regionalna tijela koja se bave provedbom novog ZPP-a uspješno komuniciraju i surađuju u korist poljoprivrednika koji provode politiku na terenu;

42.  smatra da postoje brojne dugoročne potencijalne koristi od razvijanja i usvajanja industrijskih rješenja temeljenih na internetu i u poljoprivredi i u kontrolama, osobito kada je riječ o integriranim rješenjima za korisnike i agencije za plaćanja; očekuje da će se to pozitivno odraziti na dosljednost, pouzdanost i isplativost kontrola; poziva Komisiju da donese i provede pilot-projekte u tom području; podsjeća na to da taj pristup ovisi o predanosti država članica da uvedu brz širokopojasni internet u ruralnim područjima diljem EU-a;

43.  poziva Komisiju da sa svim relevantnim dionicima, među ostalim, s Revizorskim sudom, državama članicama i organizacijama korisnika, surađuje u izradi dugoročne strategije kojom bi se nastojalo razmotriti nepolitičke načine da se spriječi daljnje povećanje opterećenja za korisnike i inspektore uslijed budućih reformi ZPP-a i izmjena temeljnih akata;

44.  poziva Komisiju da prilikom izrade prijedloga zakonodavnog akta o ekološki značajnim površinama u skladu s člankom 46. Uredbe (EU) br. 1307/2013 poštuje načelo mogućnosti kontrole koje se već provodi u ruralnom razvoju;

45.  poziva Komisiju da riješi pitanje smanjenja minimalne razine provjera predviđeno člankom 59. Uredbe (EU) br. 1306/2013 u evaluacijskom izvještaju predviđenom člankom 110. te iste Uredbe o nadzoru i evaluaciji ZPP-a;

46.  poziva Komisiju da izradi nacrt komunikacije o mogućnosti uvođenja upravljačkih sustava koji se temelje na uspješnosti u sva područja ZPP-a, a posebno u investicijski dio ruralnog razvoja, kako bi se započela rasprava sa svim dionicima s ciljem uvođenja tog načela u zakonodavstvo EU-a;

47.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, Europskom vijeću te vladama i parlamentima država članica.

(1) Godišnje izvješće Glavne uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj za 2013. (2) Mišljenje br. 1/2012 Europskog revizorskog suda o određenim prijedlozima uredbi u vezi sa zajedničkom poljoprivrednom politikom za razdoblje 2014. – 2020. (3) Vidjeti godišnje izvješće Europskog revizorskog suda za 2013. godinu, točka 3.8. (4) Vidjeti godišnje izvješće Europskog revizorskog suda za 2013. godinu, točka 4.8.

Rezolucija Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. o obiteljskim poduzećima u Europi (2014/2210(INI))

P8_TA(2015)0290 A8-0223/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir kriterije za definiranje malih i srednjih poduzeća (MSP) koje je Europska komisija utvrdila 2003.,

–  uzimajući u obzir „Akcijski plan Europske komisije za poduzetništvo 2020.” (COM(2012)0795),

–  uzimajući u obzir izvješće stručne skupine Europske komisije iz 2009. naslovljeno „Pregled relevantnih tema obiteljskog poduzetništva: istraživanje, političke mjere i postojeće studije”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2013. o poboljšanju pristupa malih i srednjih poduzeća financiranju(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2014. o reindustrijalizaciji Europe u svrhu promicanja konkurentnosti i održivosti(2),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod nazivom „Počnimo od malih: akt o malom poduzetništvu za Europu” (COM(2008)0394),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0223/2015),

A.  budući da se u skladu s člankom 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima štiti vlasništvo;

B.  budući da su u prošlosti obiteljska poduzeća općenito uvelike doprinijela rastu europskog gospodarstva te da imaju važnu ulogu u gospodarskom rastu i socijalnom razvoju, smanjenju nezaposlenosti, posebno među mladima, te u ulaganju u ljudski kapital; budući da zbog prirode obiteljskih poduzeća koja obuhvaćaju više generacija jača stabilnost gospodarstva; budući da obiteljska poduzeća obično imaju ključnu ulogu u regionalnom razvoju u pogledu zapošljavanja, prijenosa stručnog znanja i regionalne organizacije; budući da bi se politikama usmjerenim na obiteljska poduzeća moglo potaknuti poduzetništvo i motivirati europske obitelji da pokrenu vlastita obiteljska poduzeća;

C.  budući da prema podacima godišnje publikacije o obiteljskim poduzećima za 2014. koju je objavio Ernst and Young 85 % svih europskih poduzeća čine obiteljska poduzeća koja su zaslužna za 60 % radnih mjesta u privatnom sektoru;

D.  budući da su obiteljska poduzeća raznih veličina zbog čega su izložena različitim poteškoćama i problemima;

E.  budući da obiteljska poduzeća, koja su većinom mala i srednja poduzeća, mogu ujedno biti mala, srednja ili velika, uvrštena ili neuvrštena; budući da su uvelike izjednačavana s malim i srednjim poduzećima, čime se zanemaruje činjenica da postoje i vrlo velike multinacionalne korporacije koje su obiteljska poduzeća; budući da u nekim državama članicama EU-a manji broj obiteljskih poduzeća ostvaruje velik udio u ukupnom prometu svih poduzeća i na taj način bitno doprinosi zadržavanju radnih mjesta, i u doba krize, otvaranju radnih mjesta i rastu te gospodarskom uspjehu pojedine zemlje; budući da mnoga obiteljska poduzeća koja po definiciji više nisu mala i srednja poduzeća, no nisu ni velike korporacije, ne ispunjavaju uvjete za posebne mogućnosti financiranja te za neke administrativne olakšice; budući da to neminovno dovodi do nepotrebne birokracije, što predstavlja veliko opterećenje, posebno za ta srednje kapitalizirana obiteljska poduzeća;

F.  budući da znatan broj obiteljskih poduzeća djeluje u više zemalja, što znači da taj model ima transnacionalnu dimenziju;

G.  budući da su izravno oporezivanje i nasljedno pravo u nadležnosti država članica i budući da su neke države članice donijele mjere za potporu obiteljskim poduzećima i rješavanje njihovih problema;

H.  budući da postoji predodžba o tome da obiteljska poduzeća odlikuju visoki integritet i vrijednosti kojima se vode u svojim poslovnim aktivnostima te da uvode visoke standarde društveno odgovornog poslovanja u odnosu na zaposlenike i okoliš, čime se također stvara povoljno okruženje za usklađivanje poslovnog i privatnog života; budući da su obično obiteljska poduzeća jamstvo da će se znanje i vještine prenijeti na sljedeće generacije i budući da u nekim slučajevima imaju važnu ulogu u društvenim odnosima;

I.  budući da su u poljoprivredi obiteljska poljoprivredna gospodarstva najučestaliji poslovni model i znatno doprinose sprečavanju iseljavanja stanovništva iz ruralnih područja te su u mnogo slučajeva jedini izvor zapošljavanja u regijama Europe u kojima razvoj zaostaje, posebno u slabije industrijaliziranim regijama; budući da obiteljska poljoprivredna gospodarstva mogu biti uspješan model jer aktivno žive prema načelu ekološki i socijalno održive cirkularne ekonomije i budući da žene u tom kontekstu, kao predvodnice, ne pridonose samo poduzetničkom razmišljanju nego također raspolažu posebnim komunikacijskim i socijalnim vještinama;

J.  budući da je stručna skupina Komisije za obiteljska poduzeća svoj rad okončala već prije više od pet godina i da od tada na razini EU-a nije pokrenuta nikakva nova europska inicijativa; budući da je na nacionalnoj i europskoj razini još uvijek nedovoljno istraživanja i podataka za razumijevanje posebnih potreba i struktura obiteljskih poduzeća;

K.  budući da ne postoji pravno obvezujuća, konkretna, jednostavna i usklađena definicija obiteljskih poduzeća koja bi važila za cijelu Europu;

L.  budući da zbog nepostojanja definicije nije moguće prikupiti usporedive podatke u državama članicama EU-a kako bi se pozornost usmjerila na posebnu situaciju, potrebe i ekonomski uspjeh obiteljskih poduzeća; budući da nepostojanje pouzdanih i usporedivih podataka može onemogućiti donošenje političkih odluka te može značiti da potrebe obiteljskih poduzeća nisu zadovoljene;

M.  budući da obiteljska poduzeća, osim gospodarske, imaju i važnu socijalnu ulogu;

N.  budući da udruženja ili druge strukture kojima bi se zastupali interesi i koji bi se isključivo brinuli o pitanjima povezanima s obiteljskim poduzetništvom ne postoje u svih 28 država članica EU-a;

O.  budući da bi se većom usredotočenošću na olakšavanje i poticanje dugoročnog opstanka obiteljskih poduzeća trebalo pojačati i upotpuniti nastojanja na razini EU-a da se potaknu poduzetništvo i novoosnovana poduzeća (start-up);

P.  budući da je model obiteljskih poduzeća neravnomjerno raspoređen među državama članicama; budući da je znatan udio obiteljskih poduzeća u Europi transnacionalne prirode i svoje aktivnosti provodi u raznim državama članicama;

Q.  budući da žene u EU-u po satu u prosjeku zarađuju 16 % manje od muškaraca te na visokim i vodećim položajima postoji nedostatan broj žena i s obzirom na to da radne prakse i sustavi plaća koji se primjenjuju na muškarce nisu isti kao oni koji se primjenjuju na žene, što ženama otežava financijsku neovisnost, potpuno sudjelovanje na tržištu rada i postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života;

R.  budući da uloga žena često nije vidljiva ili im je dodijeljena fiktivna uloga te njihova radna mjesta i plaće nisu primjereno priznati, što ima ozbiljne posljedice na doprinose za socijalno osiguranje, mirovine i socijalna prava te na priznavanje njihovih vještina, što je vidljivo iz podataka o razlici u plaćama među spolovima i o razlici u mirovinama;(3)

Značenje za gospodarstvo

1.  ističe da obiteljska poduzeća obično pokazuju visok stupanj socijalne odgovornosti prema svojim zaposlenicima, aktivno i odgovorno upravljaju resursima te da poduzeća o ekonomskoj budućnosti načelno promišljaju na održiv i dugoročan način (djelujući kao „časni trgovac”, odgovorni vlasnik ili upravitelj) te da zbog toga pružaju važan doprinos lokalnim zajednicama i konkurentnosti Europe te otvaraju i pomažu očuvati visokokvalitetna radna mjesta;

2.  naglašava da su obiteljska poduzeća zbog svoje prošlosti čvrsto ukorijenjena u određenom mjestu te tako stvaraju i zadržavaju radna mjesta u ruralnim područjima i područjima u nepovoljnom položaju te doprinose borbi protiv starenja i iseljavanja stanovništva, čime su pogođena mnoga područja u EU-u; stoga poziva Komisiju i države članice da osiguraju isplativu potrebnu infrastrukturu kako bi se zajamčila konkurentnost, revitalizacija, rast i održivost takvih poduzeća, posebno mikropoduzeća i novoosnovana poduzeća (start-up), i olakšala međusektorska i prekogranična suradnja, čime bi im se pomoglo u njihovom rastu i poslovanju na međunarodnoj razini;

3.  uviđa da su obiteljska poduzeća najveći jedinstveni izvor zapošljavanja u privatnom sektoru te da je ono što je korisno za kontinuitet, revitalizaciju i rast u sektoru obiteljskih poduzeća pogodno za kontinuitet, revitalizaciju i rast europskog gospodarstva;

4.  napominje da posebno visoko specijalizirana obiteljska poduzeća imaju važnu ulogu kao dobavljači i inovatori za velika poduzeća i da zbog svoje dugoročne gospodarske aktivnosti koja se proteže kroz više naraštaja daju materijalnu sigurnost poduzećima koje opskrbljuju a time i nezanemariv doprinos gospodarskom rastu;

5.  podsjeća Komisiju na činjenicu da su obiteljska poduzeća većinom MSP-ovi(4) i da je stoga primjena načela „počnimo od malih” ključna kako bi se zakonodavstvo EU-a bolje prilagodilo stvarnim uvjetima i potrebama tih poduzeća i kako bi im se omogućilo da imaju koristi od programa financiranja i smanjenja birokracije;

6.  napominje da obiteljska poduzeća mogu imati važnu ulogu u poticanju manjina i nedovoljno zastupljenih skupina na sudjelovanje u vlastitim lokalnim gospodarstvima;

7.  ističe da su obiteljska poduzeća vrlo fleksibilna zbog većeg stupnja povjerenja među članovima obitelji te se brzo mogu prilagoditi promjenama u eko-socijalnom okruženju; istovremeno, djelovanje na tržišnim nišama dulje vrijeme omogućava obiteljskim poduzećima da se istaknu u utvrđivanju novih prilika i inovacijama;

Financiranje

8.  primjećuje da obiteljska poduzeća često imaju znatno veći udio vlastitog kapitala od neobiteljskih poduzeća, da je rezultat takvog većeg udjela vlastitog kapitala gospodarska stabilnost poduzeća i stabilnost cjelokupnog gospodarstva te da se njime istodobno otvara prostor za daljnja ulaganja u to poduzeće koja zbog toga ne bi trebalo dalje ograničavati;

9.  poziva države članice da se, imajući to na umu, pobrinu za to da se nacionalnim propisima o oporezivanju nasljedstva, darova, obveza i kapitala i propisima o oporezivanju trgovačkih društava podupire financiranje vlastitim kapitalom koje je toliko važno za obiteljska poduzeća, a ne da ga se diskriminira; podsjeća da su izravno oporezivanje i nasljedno pravo u nadležnosti država članica; stoga poziva države članice da istraže pogodovanje zaduživanju unutar vlastitih zakona o porezima procjenom učinka na financijske strukture poduzeća i razinu ulaganja, te da pri financiranju vlastitim kapitalom zajamče jednako postupanje kao u slučaju financiranja zaduživanjem kako se ne bi onemogućili nasljeđivanje vlasništva i dugoročne perspektive obiteljskih poduzeća; poziva Komisiju i države članice da istraže svaku vrstu diskriminacije na osnovi oporezivanja financiranja vlastitim kapitalom u kontekstu poštenog tržišnog natjecanja;

10.  naglašava da je dugoročno osiguranje financiranja poduzeća postalo jedan od glavnih čimbenika konkurentnosti; s tim u vezi naglašava važnost međunarodno stabilnih struktura financijskog tržišta; poziva Komisiju da zajamči da u okviru reguliranja financijskih tržišta neće stvarati nepotrebna opterećenja za poduzeća;

11.  poziva Komisiju da razmotri mogućnosti proširenja korisnika svih postojećih instrumenata za MSP-ove i/ili poduzetnike, posebno COSME-a, na srednje kapitalizirana obiteljska poduzeća;

12.  ističe da se zbog financijske krize i negativnog ekonomskog ciklusa mnoge djelatnosti obiteljskih poduzeća ne financiraju u dovoljnoj mjeri i da je za obiteljska poduzeća važno da imaju otvoren i jednostavan pristup alternativnim izvorima financiranja;

13.  primjećuje u tom kontekstu važnost promicanja alternativnih oblika kreditiranja obiteljskih poduzeća, kao što su kreditne unije;

Izazovi

14.  napominje da 35 % poduzeća koja ne ulažu u inozemna tržišta to ne čine zbog nedovoljnog poznavanja tih tržišta i nedovoljnog iskustva s internacionalizacijom; stoga poziva Komisiju i države članice da posebno manjim obiteljskim poduzećima pruže informacije o mogućnostima internacionalizacije preko portala za internacionalizaciju malih i srednjih poduzeća (SME Internationalisation portal) i europske platforme za suradnju klastera (ECCP) te da zajamče da imaju pristup boljoj razmjeni iskustava i najboljim praksama, uključujući mogućnosti internacionalizacije preko interneta; osim toga poziva države članice da pruže usluge podrške poduzećima koja namjeravaju ulagati na međunarodnim tržištima, na primjer pružanjem informacija poduzećima ili osiguranjem jamstava za izvozne kredite, uklanjanjem trgovinskih barijera te promicanjem posebnog obrazovanja za poduzetništvo i kulturu obiteljskog poslovanja;

15.  primjećuje da se povećanom internacionalizacijom obiteljskih poduzeća stvara više prilika za gospodarski rast i otvaranje radnih mjesta; stoga poziva Komisiju i države članice da manjim obiteljskim poduzećima pruže podršku kako bi se bolje koristili digitalnom infrastrukturom;

16.  shvaća da je fiskalno, pravno i administrativno okruženje u kojem obiteljska poduzeća (i poduzeća kojima upravljaju vlasnici) djeluju definirano zajedničkim učinkom zakonodavstva o poduzećima i privatnog prava;

17.  primjećuje da je 87 % obiteljskih poduzeća uvjereno da je očuvanje nadzora nad poduzećem jedan od ključnih čimbenika za postizanje uspjeha(5); napominje da je, u skladu s „Akcijskim planom za poduzetništvo 2020.” Europske komisije(6), prijenos vlasništva poduzeća zajedno s prijenosom upravljanja s jednog naraštaja na sljedeći najveći mogući izazov za obiteljska poduzeća;

18.  napominje da se mala i srednja obiteljska poduzeća stalno suočavaju s potrebom za inovacijama i privlačenjem pravih vještina i talenata; stoga poziva Komisiju i države članice da manjim obiteljskim poduzećima pruže poticaje kako bi poduzela rizike i ostvarila rast te poticaje za osposobljavanje zaposlenika i pristup vanjskom znanju;

19.  poziva države članice da pojednostave administrativne postupke i sustave oporezivanja uzimajući posebno u obzir posebne izazove malih i srednjih poduzeća te obiteljskih poduzeća;

20.  potiče Komisiju i države članice da poduzmu mjere za razvijanje digitalnog poduzetništva i digitalnih vještina kako bi obiteljska poduzeća u potpunosti iskoristila prednosti digitalnih tehnologija;

21.  stoga poziva države članice da poboljšaju pravni okvir za prijenos obiteljskih poduzeća te da stvore posebne financijske instrumente za takve prijenose i na taj način spriječe manjak likvidnosti kako bi zajamčile daljnji opstanak obiteljskih poduzeća i spriječile prisilne prodaje; poziva Komisiju i države članice da promiču obrazovanje karakteristično za obiteljska poduzeća u područjima prijenosa poslovanja, struktura upravljanja, vlasničkih i inovativnih strategija posebno u zemljama u kojima zbog povijesnih razloga koncept obiteljskih poduzeća nije zaživio, a to bi moglo doprinijeti njihovom dugoročnom uspjehu, posebno u smislu prijenosa poslovanja;

22.  ističe potrebu da obiteljska poduzeća imaju izravnu povezanost s obrazovnim aktivnostima zahvaljujući kojima bi bili stalno informirani o najnovijim praksama dobrog poslovnog upravljanja; u tom pogledu ističe ključan doprinos obiteljskih poduzeća u provođenju reformi strukovnom osposobljavanja te povećanju broja programa naukovanja; ističe da bi dugoročno gledajući sustavi strukovnog osposobljavanja koji dobro funkcioniraju mogli biti ključni za suzbijanje problema nedostatka kvalificirane radne snage i nezaposlenosti mladih; ističe da bi Komisija i države članice trebale poticati razmjenu najboljih praksi u pogledu načina na koji bi se obiteljskim poduzećima moglo osigurati najbolje moguće okruženje za ulaganje u programe naukovanja preko sustava strukovnog osposobljavanja;

23.  napominje da je potrebno riješiti druge probleme s kojima se suočavaju obiteljska poduzeća, kao što su poteškoće pri pronalaženju i zadržavanju kvalificirane radne snage, te da je važno ojačati poduzetničko obrazovanje i osposobljavanje u području upravljanja obiteljskim poduzećima;

24.  ističe važnost programa osposobljavanja za male poduzetnike koje financira EU jer se na taj način vlasnicima obiteljskih poduzeća omogućava da prilagode svoja poduzeća okruženju koje se vrlo brzo mijenja zbog sve veće globalne gospodarske integracije, pojave novih tehnologija i naglaska na zelenijem gospodarstvu s niskom razinom emisija ugljika;

25.  primjećuje da je promicanje poduzetništva u školama i drugim obrazovnim ustanovama od ključne važnosti za bolje razvijanje poduzetničkog načina razmišljanja; nadalje primjećuje da bi obrazovanje trebalo obuhvaćati probleme karakteristične za obiteljska poduzeća, kao što su vlasništvo, nasljeđivanje i obiteljsko upravljanje, te opće informacije poput važnosti inovacija kao sredstva preobrazbe poduzeća;

26.  potiče države članice da uzmu u obzir formalni te neformalni povremeni i nevidljiv rad članova obitelji, među ostalim u obiteljskim poduzećima, te potiče države članice da osiguraju jasan pravni okvir;

27.  ističe da bi se doprinos obiteljskih poduzeća inovacijama mogao pojačati promicanjem njihovog sudjelovanja u privatno-javnim partnerstvima i klasterima te poticanjem suradnje s istraživačkim institucijama;

Daljnji koraci

28.  poziva Komisiju da u kontekstu boljeg donošenja propisa analizira postojeće zakonodavstvo koje ima utjecaja na obiteljska poduzeća kako bi se utvrdili problemi i prepreke za rast;

29.  poziva Komisiju da naruči redovne i adekvatno financirane studije kojima se analizira važnost vlasništva za uspjeh i opstanak poduzeća te ističu posebni problemi s kojima se obiteljska poduzeća suočavaju, te da, u suradnji s Eurostatom, Europskom parlamentu i državama članicama predloži statistički prihvatljivu definiciju obiteljskih poduzeća koja bi važila za cijelu Europu, uzimajući u obzir različite okolnosti u državama članicama; nadalje, poziva Komisiju da iskoristi postojeću „radnu skupinu za podatke o malim i srednjim poduzećima” za prikupljanje dovoljne količine podataka, među ostalim o obiteljskim poduzećima u svim državama članicama, kako bi se omogućila usporedba položaja i potreba obiteljskih poduzeća različitih veličina, kao i usporedba obiteljskih i neobiteljskih poduzeća, za promicanje razmjene informacija, primjera stručnog znanja i dobre prakse u EU-u, na primjer uspostavljanjem kontakt točke za obiteljska poduzeća u Komisiji te iskorištavanjem programa kao što su „Erasmus za mlade poduzetnike” na najbolji mogući način te kako bi se omogućilo pružanje ciljane potpore;

30.  poziva Komisiju da provede procjenu učinka kojom bi se pokazalo u kojoj je mjeri moguće izmijeniti definiciju europskog malog i srednjeg poduzetništva iz 2003. godine kako bi ona, osim isključivo kvantitativnih kriterija, obuhvaćala kvalitativne kriterije kojima se uzima u obzir vlasništvo nad poduzećem imajući na umu uzajamnu povezanost vlasništva, nadzora i upravljanja, činjenicu da rizike i odgovornost snose isključivo obitelji, društvenu odgovornost poduzeća te općenito osobni aspekt upravljanja poduzećem, također u pogledu sudjelovanja zaposlenika u upravljanju poslovnim aktivnostima te posljedice koje bi takva promjena definicije mogla imati na obiteljska poduzeća, primjerice kad je riječ o državnim potporama ili ispunjavanju kriterija za financiranje poduzeća;

31.  poziva Komisiju da u međuvremenu, kao dio procjene regulatornog učinka, provede studiju izvedivosti „testa za obiteljska poduzeća” (za politike koje se, na primjer, tiču imovine, struktura upravljanja ili privatnosti) po uzoru na test za MSP-ove i da ga, ako se studijom dokaže njegova izvedivost, što prije uvede kako bi se već unaprijed mogli utvrditi učinci pojedinih zakonodavnih akata na obiteljska poduzeća i na taj način izbjegla nepotrebna birokracija i opterećenja za obiteljska poduzeća, usmjeravajući se posebno na kombinirane učinke prava trgovačkih društava i privatnog prava;

32.  primjećuje da nejednakosti, na primjer, u zakonodavstvu o oporezivanju, programima subvencija ili provedbi europskog zakonodavstva u susjednim zemljama mogu poduzetnicima koji primjerice imaju obiteljska poduzeća izazvati probleme u pograničnim područjima; stoga poziva države članice da revidiraju predloženo nacionalno zakonodavstvo i metode provedbe europskog zakonodavstva kako bi se utvrdio učinak na poduzetnike, koji primjerice imaju obiteljska poduzeća, u pograničnim područjima;

33.  poziva Komisiju da uspostavi stalnu internu radnu skupinu koja će se posebno baviti potrebama i karakteristikama obiteljskih poduzeća, redovito izvještavati Parlament i države članice, poticati razmjenu najboljih praksi među obiteljskim poslovnim organizacijama u državama članicama i stavljati na raspolaganje smjernice i standardne tekstove te rješenja kako bi obiteljska poduzeća prevladala specifične probleme te da utvrdi njezin djelokrug rada; također poziva Komisiju da uspostavi jedinstvenu kontaktnu točku za poduzeća kojoj će se obiteljska poduzeća i njihove interesne skupine moći obratiti na europskoj razini te gdje će na jednom mjestu dobiti pomoć u vezi s konkretnim pitanjima koja se odnose na europsko zakonodavstvo i pristup financiranju EU-a;

34.  ističe poduzetničku ulogu žena u obiteljskim poduzećima; poziva Komisiju da pokrene studiju o prisutnosti žena u obiteljskim poduzećima u Europi te da procijeni mogućnosti osnaživanja žena, jednakih prilika i usklađivanja poslovnog i privatnog života koje takva poduzeća nude; naglašava da je potrebno zaštititi pravo žena na nasljeđivanje u obiteljskim poduzećima, na isti način kao i muškarcima, promicanjem kulture jednakih prava muškaraca i žena u kojoj bi se poticalo žensko poduzetništvo u obiteljskim poduzećima, uključujući na vodećim položajima; također ističe da bi obiteljska poduzeća trebala poštovati pravne odredbe koje se odnose na socijalno osiguranje, mirovinske doprinose te norme za sigurne radne uvjete;

35.  ponovno podsjeća države članice i lokalne i regionalne vlasti na važnost dostatnog broja visokokvalitetnih i pristupačnih usluga skrbi za djecu, starije i ostale uzdržavane osobe, poreznih olakšica za poduzeća te drugih naknada kako bi se ženama i muškarcima koji su zaposleni, samozaposleni ili vode obiteljska poduzeća pomoglo u usklađivanju obiteljskih i radnih obveza;

36.  naglašava potrebu da se rodiljni dopust, očinski dopust i roditeljski dopust razdvoje te da se za njih predvide odgovarajuće naknade i da budu prilagođeni potrebama zaposlenih i samozaposlenih osoba te poslodavaca u poduzećima;

37.  poziva Komisiju i države članice da podupru Europsku mrežu ambasadorica ženskog poduzetništva i Europsku mrežu mentora za žene poduzetnice kako bi im se povećala prepoznatljivost;

38.  ističe da su obiteljska poljoprivredna gospodarstva vezana za određenu lokaciju zbog vlasništva nad zemljom; stoga poziva Komisiju i države članice da zajamče da opstanak obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava nije ugrožen, posebno prekomjernom birokracijom; skreće pozornost na važnu ulogu žena u upravljanju obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i poziva države članice da podupru poslovno usavršavanje usmjereno posebno na poljoprivrednice, kako bi se dodatno pojačalo sudjelovanje žena u obiteljskim gospodarstvima;

39.  poziva Komisiju da se usmjeri na jačanje poduzetništva u EU-u, vodeći računa o važnosti obiteljskih poduzeća za gospodarstvo EU-a te da stvori okruženje za poslovnu izvrsnost;

40.  poziva Komisiju da hitno izradi komunikaciju u kojoj će se analizirati uloga obiteljskih poduzeća u cilju poticanja konkurentnosti i rasta gospodarstva EU-a do 2020. te da izradi plan u kojem će se navesti mjere koje bi mogle ojačati gospodarsko okruženje i razvoj obiteljskih poduzeća u EU-u te osvijestiti probleme specifične za obiteljska poduzeća koji se trebaju riješiti i poboljšati njihovu konkurentnost, međunarodno usmjerenje i potencijal za otvaranje radnih mjesta;

o
o   o

41.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0036. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0032. (3) http://ec.europa.eu/justice/gender-equality/files/gender_pay_gap/140319_gpg_hr.pdf (4) Konačno izvješće stručne skupine Komisije „PREGLED RELEVANTNIH TEMA OBITELJSKOG PODUZETNIŠTVA”, studeni 2009. (5) Barometar europskih obiteljskih poduzeća, lipanj 2014. (6) COM(2012)0795.

Rezolucija Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. o iskorištavanju potencijala istraživanja i inovacija u plavom gospodarstvu radi stvaranja radnih mjesta i ostvarivanja rasta (2014/2240(INI))

P8_TA(2015)0291 A8-0214/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. svibnja 2014. naslovljenu „Inovacije u plavom gospodarstvu: korištenje potencijala naših mora i oceana za radna mjesta i rast” (COM(2014)0254),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji)(2),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. listopada 2010. naslovljenu „Vodeća inicijativa Europa 2020. ‒ Unija inovacija” (COM(2010)0546),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. listopada 2007. naslovljenu „Integrirana pomorska politika za Europsku uniju” (COM(2007)0575),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Limasola od 8. listopada 2012. o morskom i pomorskom programu za rast i zapošljavanje,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. rujna 2012. naslovljenu „Plavi rast: mogućnosti održivog rasta u morskom i pomorskom sektoru” (COM(2012)0494),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. svibnja 2013. naslovljenu „Akcijski plan za pomorsku strategiju na atlantskom području: pružanje pametnog, održivog i uključivog rasta” (COM(2013)0279),

–  uzimajući u obzir zelenu knjigu Komisije od 29. kolovoza 2012. pod nazivom „Znanje o moru 2020.: od kartiranja morskog dna do oceanografskog prognoziranja” (COM(2012)0473),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. srpnja 2013. o plavom rastu: jačanje održivog rasta u morskom sektoru te sektoru pomorskog prometa i turizma u EU-u(3);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o „Znanju o moru 2020.: kartiranje morskog dna u cilju promicanja održivog ribarstva”(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. veljače 2014. o konkretnim mjerama za veću ulogu žena na području zajedničke ribarstvene politike(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1292/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 294/2008 o osnivanju Europskog instituta za inovacije i tehnologiju(7),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1312/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o Strateškom inovacijskom programu Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT): doprinos EIT-a inovativnijoj Europi(8),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 15. listopada 2014. na temu „Inovacije u plavom gospodarstvu: korištenje potencijala naših mora i oceana za radna mjesta i rast”(9),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 3. prosinca 2014. na temu „Inovacije u plavom gospodarstvu: korištenje potencijala naših mora i oceana za radna mjesta i rast”(10),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. veljače 2014. naslovljenu „Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu” (COM(2014)0086),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za konkurentnost od 4. prosinca 2014. naslovljene „Jačanje turizma pridavanjem veće važnosti europskoj kulturnoj, prirodnoj i pomorskoj baštini”,

–  uzimajući u obzir završnu deklaraciju donesenu na Konferenciji UN-a o održivom razvoju (Rio+20) održanoj u Rio de Janeiru, u Brazilu, od 20. do 22. lipnja 2012.;

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te Odbora za ribarstvo (A8-0214/2015),

A.  budući da je idejom plavog gospodarstva obuhvaćen široki spektar gospodarskih sektora povezanih s morem i oceanima, od tradicionalnih odnosno afirmiranih do onih u nastanku, a među kojima su primjerice ribarstvo, akvakultura, pomorski i riječni promet, luke i logistika, turizam te rekreativna plovidba i krstarenja, brodogradnja i popravljanje brodova, pomorski radovi i zaštita obale, istraživanje i iskorištavanje mineralnih resursa u moru, iskorištavanje energije vjetra na moru i morske energije te biotehnologija;

B.  budući da bi razvoj plavog gospodarstva trebao biti usredotočen na održive gospodarske aktivnosti kojima se zadovoljavaju potrebe sadašnjih i budućih generacija i stvara blagostanje za društvo;

C.  budući da je za razvoj plavog gospodarstva potrebno znatno uključivanje znanstvenih spoznaja, kao osnove za istraživanje i inovacije, te budući da su znanstvena i tehnološka područja koja su povezana s plavim gospodarstvom vrlo raznolika;

D.  budući da su zaštita i očuvanje prirodnog morskog okoliša ključne za očuvanje, poticanje i razvoj plavog gospodarstva te da su, nadalje, održivi morski ekosustavi preduvjet za iskorištavanje resursa mora i oceana; budući da bi inovacije i održivost trebali biti ključni stupovi plavog gospodarstva za stvaranje rasta i radnih mjesta;

E.  budući da postoji ozbiljan nedostatak podataka, informacija i znanja o moru i oceanima, njihovim resursima i njihovoj bioraznolikosti, njihovu međudjelovanju s ljudskim aktivnostima te učincima na okoliš i kumulativnim učincima tih aktivnosti, bilo da su u tijeku ili ih tek treba osmisliti, te budući da nedostatno znanje o tim točkama ozbiljno koči održivu uporabu predmetnih resursa, stvara prepreke inovacijama i ograničava puni potencijal mora i oceana, u kontekstu rasta svjetskog stanovništva zbog čega će se naša mora i oceani sve više iskorištavati kao izvor hrane, energije, minerala i za prostor te je stoga potreban sustavniji pristup njihovom održivom iskorištavanju;

F.  budući da su morski ekosustavi osjetljiva žarišta bioraznolikosti koja reagiraju na ljudske aktivnosti te da je sve važnije dobiti i razmijeniti precizne inofrmacije o mjestu i raširenosti vrsta staništa kako bi se olakšalo dobro upravljanje, razvoj i zaštita osjetljivih područja;

G.  budući da prepreka uspjehu u području inovacija u plavom gospodarstvu nije samo jaz u znanju koji sveučilišta, poduzeća i istraživačke institucije nastoje smanjiti naprednim istraživanjima, već i značajne prepreke financiranju i iz javnih i iz privatnih sredstava;

H.  budući da bi potencijal za iskorištavanje morskih resursa kako bi se razvili održivi obnovljivi izvori energije mogao znatno doprinijeti strategiji energetske sigurnosti EU-a smanjenjem ovisnosti država članica o izvorima energije izvan EU-a;

I.  budući da bi održivo razvijanje plavog gospodarstva moglo snažno potaknuti rast i gospodarski razvoj te otvaranje radnih mjesta, posebno u obalnim regijama, najudaljenijim regijama i otočnim zemljama, uzimajući pritom u obzir specifične i raznolike potrebe i razlike svakog geografskog područja;

J.  budući da bi povećano ulaganje u istraživanje i inovacije povezano s morem i oceanima moglo biti koristan alat s pomoću kojeg se mogu podržati ciljevi gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije, uhvatiti u koštac s asimetrijama i sve većim razlikama među državama članicama te ojačati globalna pozicija EU-a u području pomorske politike i plavog gospodarstva (na primjer izvozom ekološke tehnologije), uzimajući u obzir važnost koju mala i srednja poduzeća te obiteljska poduzeća imaju za inovacije i radna mjesta;

K.  budući da u aktivnostima plavog gospodarstva treba uzimati u obzir različite odgovarajuće razine nadležnosti, to jest međunarodna razina, europska razina i razina država članica; budući da se sektorski prioriteti za razvoj plavog gospodarstva mogu razlikovati od jedne države članice do druge što s jedne strane ovisi o njihovu pojedinačnom razvoju tradicionalnih ili afirmiranih sektora, a s druge strane o postojećim resursima i potencijalu za razvoj sektora u nastanku u svakoj državi članici;

L.  budući da je za iskorištavanje prilika za inovacije u plavom gospodarstvu potrebna radna snaga koja posjeduje vještine, koja je obrazovana i na odgovarajući način osposobljena; budući da trenutno postoji nedostatak kvalificirane radne snage koji treba riješiti;

M.  budući da je potrebno izbjeći da se pod izlikom iskorištavanja potencijala plavog gospodarstva na more i oceane primjenjuju oblici neodrživog iskorištavanja resursa i modeli rasta koji su se već pokazali neodrživima te budući da se pri iskorištavanju resursa mora i oceana strogo treba uzeti u obzir potreba za dobrim upravljanjem i očuvanjem tih resursa, bez remećenja ravnoteža morskih ekosustava i obnavljanjem onih koji su degradirani, na primjer primjenom inovativnih metoda protiv onečišćenja mora, posebno sve veće količine plastičnog otpada, plastiglomerata i plastičnih mikročestica u raspadanju te recikliranjem otpada bez da se troše resursi;

N.  budući da mnogi alati za upravljanje obalnim i morskim okolišem imaju podršku kartiranja morskog dna, uključujući planiranje nadzornih istraživanja identificiranjem područja za koje se pretpostavlja da podržavaju određeno stanište koje je od interesa ili pružanje informacija kako bi se pomoglo pri lociranju i planiranju priobalnih projekata kao što su razvoj pristaništa i marina, radovi za zaštitu obale, vjetroelektrane na moru i melioracija zemljišta, na ekološki održiv način;

O.  budući da bi u skladu s člankom 190. Ugovora iz Lisabona i deklaracije donesene na konferenciji Rio+20 načelo predostrožnosti i pristup temeljen na ekosustavu trebali biti u središtu upravljanja svim aktivnostima koje utječu na morski okoliš;

P.  budući da EU razvija niz programa i smjernica koje pružaju okvir za aktivnosti i inovacije povezane s plavim gospodarstvom; budući da bi okvir trebalo ocijeniti na temelju njegove praktične korisnosti u podržavanju napora država članica te regionalnih i lokalnih tijela za razvoj plavog gospodarstva;

Q.  ističe da se potpora novom i održivom plavom gospodarstvu, kao i njegov razvoj, mora uključiti u razvojnu politiku EU-a, vanjsku politiku EU-a i politiku Unije u vezi sa Sredozemnim morem te da se afričke zemlje koje graniče sa Sredozemnim morem, istočnoafričke otočne države u Indijskom oceanu i otočne države potpisnice Sporazuma o gospodarskom partnerstvu s AKP-om moraju smatrati partnerima u nastojanju da se ostvari održivo plavo gospodarstvo;

R.  budući da su obalne i otočne zajednice te lokalna i regionalna tijela neophodni dionici u raspravama o potencijalu plavog gospodarstva i načinu njegova ostvarenja;

S.  budući da priobalna područja imaju posebne značajke po kojima se razlikuju i na kojima se temelje njihove mogućnosti za razvoj u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju;

T.  budući da su europski oceani i mora veoma raznoliki, od dubina Atlantskog oceana kod Irske, do dubina Crnog mora kod Rumunjske te od hladnih mora Artkika do toplih voda Sredozemnog mora;

U.  budući da turizam predstavlja 5 % BDP-a EU-a, 12 milijuna radnih mjesta i 2,2 milijuna poduzeća; budući da kulturni turizam predstavlja gotovo 40 % paneuropskog turizma; budući da morski i obalni turizam predstavljaju trećinu svih turističkih ativnosti u Europi te je u njima zaposleno 3,2 milijuna radnika;

V.  budući da se trenutačno procjenjuje da se između 3 % i 5 % BDP-a EU-a ostvaruje u cjelokupnom pomorskom sektoru u kojemu je zaposleno oko 5,6 milijuna ljudi i koji europskom gospodarstvu donosi 495 milijardi EUR;

W.  budući da se trenutno vjeruje da je broj molekula u moru znatno veći od njihova broja na kopnu te da one čine nevjerojatan potencijal za istraživanje u području zdravstvene skrbi, kozmetike i biotehnologije;

X.  budući da integrirana pomorska politika ima važnu ulogu kao poluga za aktivnosti plavog gospodarstva, posebno kad je riječ o integriranom reagiranju na sve izazove s kojima se danas suočavaju europska mora;

Y.  budući da su se skupine za razvoj ribarstva tijekom provedbe prethodne zajedničke ribarstvene politike pokazale kao vrlo koristan instrument za otvaranje radnih mjesta te stvaranje bogatstva i socijalne i teritorijalne kohezije te su bilo vrlo korisne i u donošenju odluka, imajući aktivnu ulogu u vlastitom razvoju;

1.  prima na znanje komunikaciju Komisije naslovljenu „Inovacije u plavom gospodarstvu: korištenje potencijala naših mora i oceana za radna mjesta i rast”; ističe da je područje primjene Komunikacije ograničeno i ne pokriva sve sektore koji čine plavo gospodarstvo; zahtijeva od Komisije da primijeni integrirani i širi pristup kojim će biti obuhvaćeni izazovi povezani s inovacijama i otvaranjem radnih mjesta diljem cijelog raznolikog niza sektora koji međusobno djeluju;

2.  smatra da bi plavo gospodarstvo trebalo imati specifičnu i sveobuhvatnu definiciju koja bi obuhvatila sve sektorske i međusektorske aktivnosti povezane s oceanima, morima, obalnim ekosustavima, povezanom unutrašnjošću i priobalnim područjima, a koja bi uključivala i izravne i neizravne oblike pružanja potpore; skreće pozornost na transverzalnu važnost inovacija u svim tim aktivnostima, bilo da su tradicionalne bilo da su u nastanku;

3.  zagovara potrebu za strateškim planiranjem aktivnosti u plavom gospodarstvu, za izravnim metodama financiranja, za ciljanjem prioriteta i za akcijskim planom kako bi se potaknuo taj sektor do 2020., među ostalim konkretne ideje o mehanizmima suradnje i ulaganje u infrastrukture;

4.  potiče države članice da provedu analizu i kvantifikaciju razmjera njihovih postojećih aktivnosti plavog gospodarstva i poziva na osmišljavanje strategije kojom će se spojiti inicijative u svim pomorskim sektorima; poziva Komisiju da pripremi popis brojnih projekata koje je financirala u prošlosti, a koji su bili važni za plavo gospodarstvo i da pokrene sveobuhvatnu studiju o važnosti i težini plavog gospodarstva;

5.  ističe da su mora i oceani već pod znatnim ljudskim pritiskom i da snose povezane posljedice (onečišćenje, promjene okoliša i klimatske promjene, prekomjerno iskorištavanje resursa, prekomjerni izlov ribe itd.), ali i da mora i oceani i dalje imaju važne rezerve ekosustava koje su nepristupačne i stoga očuvane; smatra da bi se stoga plavim gospodarstvom trebalo razmotriti zaštitu, obnavljanje i očuvanje ekosustava mora i oceana, bioraznolikosti, izdržljivosti i produktivnosti, uključujući usluge povezane s morskom bioraznolikošću i funkcioniranjem ekosustava; smatra da bi u središtu plavog gospodarstva trebali biti načelo predostržnosti i pristup temeljen na ekosustavu;

6.  ističe važnost nove tehnologije u borbi protiv degradacije morskih ekosustava i ističe vezu između plavog i zelenog gospodarstva, posebno u pogledu inovativnih metoda za čišćenje mora, uključujući isplativ način recikliranja plastike koja je štetna za okoliš;

7.   ističe da će bolje razumijevanje mora i oceana te morskog dna i života u moru kao i provedba procjena utjecaja na okoliš omogućiti održivo iskorištavanje morskih resursa i poboljšati znanstvene temelje na kojima se zasnivaju razne pomorske politike EU-a;

8.  poziva Komisiju da u bliskoj suradnji s državama članicama (nakon završetka navedene znanstvene analize i popisivanja) procijeni potrebe financiranja plavog gospodarstva (na sektorskoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini) u cilju ostvarenja održivog rasta, razvoja i potencijala za otvaranje radnih mjesta, uz posebno fokusiranje na regije koje su izrazito ovisne o ribarstvu i uzimajući posebno u obzir start-up poduzeća, mala i srednja poduzeća te obiteljska poduzeća;

9.  ističe da održivi razvoj plavog gospodarstva zahtijeva veća ulaganja u znanje i istraživanje; žali zbog kratkoročnih i dugoročnih posljedica koje rezovi javnih ulaganja u istraživanje i razvoj imaju na nacionalne istraživačke programe; smatra da u cilju boljeg poznavanja morskog okoliša i njegova gospodarskog potencijala EU i države članice moraju pružati znatna financijska sredstva u okviru aranžmana kojima se jamči kontinuitet i predvidljivost tijekom dugoročnog razdoblja, ne ugrožavajući pritom financiranje već postojećih programa koji su u tijeku;

10.  potiče Komisiju da apelira na prikupljanje periodičnih ažuriranih znanstvenih podataka o stanju morskih populacija i unutar i izvan voda EU-a u suradnji s drugim međunarodnim organizacijama; ponovno naglašava multidisciplinarnu narav morskog i pomorskog istraživanja te ističe važnost podržavanja transverzalnih napora koji će utjecati na razne sektore i znanstvene grane morskog i pomorskog istraživanja;

11.  poziva na donošenje konkretnih ciljeva i rokova kako bi podaci bili transparentniji, dostupniji te potpuno interoperabilini i usklađeni, bilo da se radi o podacima o morskom dnu ili o vodenom stupcu i živim resursima; poziva da se javnosti pruže informacije o morima i oceanima kako bi se potaknule inovacije te pritom zajamčilo da se sredstva ne rasipaju, a projekti ne udvostručavaju; smatra da će ulaganje u projekte za prikupljanje podataka također doprinijeti produktivnosti i povećanoj inovaciji;

12.  traži da rezultati istraživanja koja se financiraju javnim sredstvima budu dostupni javnosti u nekomercijalne svrhe (čuvanje podataka koji su od strateške važnosti za države članice) i da to načelo bude obvezujuće za partnere u istraživačkim programima EU-a; poziva na pružanje otvorenog pristupa podacima koji podržavaju rezultate navedenih istraživanja; poziva na pokretanje inicijative EU-a kojom će se potaknuti privatna poduzeća u pomorskom sektoru da razmijene gospodarski neosjetljive podatke u istraživačke svrhe te potiče Komisiju da čim prije uspostavi informacijsku platformu o istraživanjima u okviru programa Obzor 2020.;

13.  traži da se u projekt Europska mreža za podatke o moru i praćenje mora (EMODnet), u okviru njegova odjeljka o ljudskom učinku, izričito uključi razmatranje podataka povezanih s kumulativnim učincima, morskim otpadom, morskom bukom i topivim endokrinim disruptorima;

14.  protivi se rezovima u proračunu za okvirni istraživački program Obzor 2020. koje je predložila Komisija;

15.  poziva Komisiju da periodički ocjenjuje provedbu programa Obzor 2020. u sektorima povezanima s plavim gospodarstvom i da objavi rezultate te ocjene; podržava osnivanje posebnog partnerstva za pomorsku industriju u okviru programa Obzor 2020. i poziva da se to partnerstvo uključi u program rada Obzora 2020. za razdoblje 2016. – 2017.; smatra da bi trebalo uložiti više napora kako bi se poboljšala veza između istraživanja i industrije u razvoju novih proizvoda i postupaka, poticanju rasta i otvaranju radnih mjesta;

16.  ističe da države članice i regionalna tijela imaju ključnu ulogu u razvijanju plavog gospodarstva i potiče Komisiju da podrži i potiče sve oblike suradnje između država članica i regionalnih tijela (odgovarajući na trenutne nedostatke u tom području), na primjer inicijative zajedničkog programiranja, uključujući istovremeno pomorske klastere, sektor ribarstva i lokalne zajednice; ističe ulogu koju makroregionalne strategije imaju u pogledu odgovaranja na zajedničke izazove i iskorištavanja zajedničkih prilika (npr. Strategija za jadransku i jonsku regiju) te poziva Komisiju i države članice da nastave raditi na uspješnim regionalnim istraživačkim projektima (npr. BONUS);

17.  poziva na suradnju i partnerstva između država članica kako bi se doprinijelo učinkovitijem usmjeravanju sredstava dostupnih preko instrumenata EU-a i nacionalnih instrumenata; ističe da bi prilikom usmjeravanja na prioritete trebalo uzeti u obzir izravni učinak sredstava na plavo gospodarstvo i izravan doprinos plavom gospodarstvu;

18.  ističe interes država članica za proširenje suradnje s državama južnog Sredozemlja i poziva države članice da smatraju plavo gospodarstvo kao dodatno područje suradnje; potiče oblike suradnje sa zemljama izvan EU-a (npr. Unija za Mediteran, Organizacija za gospodarsku suradnju na području Crnog mora) te poziva Komisiju da kao cilj razvojne politike EU-a uključi podršku razvoju održivog plavog gospodarstva;

19.  poziva Komisiju da uspostavi pogodne regulatorne i pravne uvjete za ulaganje u obnovljivu energiju u plavom gospodarstvu te da predloži jasan i stabilan okvir za potporu istraživanju, poduzećima i vladi kojim će se omogućiti povećano ulaganje u inovativne projekte za razvoj obnovljive energije;

20.  naglašava da su europski oceani i mora veoma raznoliki te da je stoga ključno da Komisija ne primijeni jednak pristup za sve; skreće pozornost na potrebu da se promiče integrirani pristup različitim sektorima plavog gospodarstva temeljen na zajedničkim načelima kao što su održivost, priznavanje i poštovanje posebnosti i potreba različitih regija i prioriteta raznih država članica te davanje potpore državama članicama u razvijanju tih prioriteta;

21.  poziva Komisiju i njezine agencije da podrže države članice u sastavljanju i provedbi nacionalnih i regionalnih strategija za razvoj pomorskog gospodarstva;

22.  skreće pozornost na negativan razvoj i jasno pogoršanje nekih od tradicionalnijih sektora plavog gospodarstva (poput ribarstva, brodogradnje i popravljanja brodova), posebno u područjima u kojima su to bile temeljne aktivnosti koje su poticale gospodarske aktivnosti i silazno i uzlazno, otvarale radna mjesta i promicale razvoj; smatra da se nijednom strategijom EU-a za plavo gospodarstvo ne smije zaboraviti na te aktivnosti i regije te da bi svaka takva strategija trebala naglasiti potencijal za inovacije i iskoristiti europsko znanje i iskustvo (npr. naknadno ažuriranje broda) kako bi se preokrenuo taj pad;

23.  ističe važnost istraživanja mora odnosno pomorskog istraživanja i jače suradnje u tim sektorima među znanstvenicima, državama članicama i regijama u cilju savladavanja postojećeg jaza između država članica i geografske koncentracije u određenim područjima te jačanja konkurentnosti priobalnih područja i doprinosa otvaranju kvalitetnih i održivih radnih mjesta u lokalnim zajednicama;

24.  smatra da nedostatak kvalificiranog osoblja u različitim znanstvenim područjima i različitim sektorima aktivnosti, među ostalim istraživača, inženjera, tehničara i drugih radnika, predstavlja golemu prepreku koja bi mogli spriječiti potpuno ostvarenje potencijala plavog gospodarstva; smatra da je taj nedostatak usko povezan sa sve većim odricanjem od odgovornosti i smanjenjem ulaganja država članica u područjima znanosti i obrazovanja, kao i sa nedostatnim vrednovanjem postojećih stručnjaka, posebno u onim državama članicama koje su najteže pogođene gospodarskom krizom, te stoga poziva da se bez odgađanja preokrenu ta dva trenda; potiče države članice i regionalna tijela da ulažu u ambicioznu socijalnu dimenziju plavog rasta i morske pismenosti kako bi se promicalo osposobljavnje mladih ljudi i njihov pirustp zanimanjima u pomorskom sektoru; poziva Komisiju i države članice da podrže i više obrazovanje i programe stručnog osposobljavanja i trajnog osposobljavanja te da zajamče uključenje tih programa u perspektive plavog gospodarstva;

25.  potiče države članice, regionalna tijela, obrazovne institucije i industriju da koordiniraju, stvaraju sinergije i utvrde transverzalna znanstvena pitanja u području plavog gospodarstva kako bi promicali osposobljavanje mladih ljudi i njihov pristup zanimanjima povezanima s plavim rastom;

26.  smatra da je za odgovarajući razvoj plavog gospodarstva potrebno dostojanstvo zanimanja koja su s njime povezana te stvaranje kvalitetnih radnih mjesta s pravima, uključujući prava na zdravlje i sigurnost pomorskih radnika, i svjesnosti o tim pravima kako bi se zajamčilo da sektor ostane privlačan; nadalje, smatra da je, s obzirom na to da su u plavom gospodarstvu tradicionalno dominirali muškarci i da je to još uvijek velikim dijelom tako, prikladno da EU prizna da je ovo idealno razdoblje za privlačenje žena u tu gospodarsku nišu; potiče Komisiju i države članice da u sve faze razvoja plavog gospodarstva uključe rodne perspektive te da potaknu i povećaju istinsko sudjelovanje žena u njemu;

27.  potiče Komisiju da promiče prava radnika i zajamči sigurne radne uvjete u svim sektorima u okviru plavog gospodarstva, i u sektorima koji su već afirmirani i u onima u nastanku;

28.  poziva Komisiju da prikupi i analizira podatke povezane s karijerama u pomorskom sektoru na svim razinama (od prava do inženjerstva i upravljanja okolišem, od instruktora ronjenja do pomoraca i pomorskih tehničara) te da upotrijebi te podatke kako bi istražila mogućnosti zaposlenja na različitim razinama: tradicionalnim, onima u nastanku i posve novima koje bi tek mogle nastati;

29.  poziva Komisiju da točno navede sve europske fondove dostupne za financiranje aktivnosti plavog gospodarstva i da ih objedini u jedinstvenu platformu kojoj mogu pristupiti građani; također poziva Komisiju da namijeni sredstva za inovacije i plavi rast za financiranje temeljnih istraživanja, istraživanja i razvoja, osposobljavanja, otvaranja radnih mjesta, start-up poduzeća, malih i srednjih poduzeća, socijalnih poduzeća, zadruga, obrazovanja i pripravništva, smanjenja siromaštva u priobalnim područjima, biotehnološkog razvoja, prometnih veza, međusobne energetske povezanosti, brodogradnje i popravljanja brodova, pristupa širokopojasnom internetu u priobalnim područjima, zaštite okoliša te prodaje inovativnih proizvoda, usluga i postupaka;

30.  smatra da bi se kod ulaganja u plavo gospodarstvo prednost trebala dati, između ostalog, „eko-inovacijama” koje se ne oslanjaju na konačne resurse, učinkovitom korištenju resursima, cirkularnoj ekonomiji, očuvanju prirode, zaštiti mora i obale, borbi protiv klimatskih promjena i prilagođavanju na njih te održivom korištenju resursima (jamčeći da razine iskorištavanja dugoročno ne premašuju stope njihove prirodne samoobnove); poziva Komisiju da ta načela uključi u postojeće i buduće programe potpore;

31.  poziva na uspostavljanje odgovarajućeg financijskog okvira za poticanje inovacija, održivog razvoja plavog gospodarstva i otvaranja radnih mjesta kombinirajući, koordinirajući i olakšavajući pristup postojećim financijskim instrumentima, kao što su strukturni i investicijski fondovi (Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR), Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Europski socijalni fond (ESF), Kohezijski fond), okvirni istraživački program, moguće stvaranje buduće zajednice znanja i inovacija (ZZI) usmjerene na plavo gospodarstvo, Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) i tako dalje; ističe da bi instrumenti trebali biti prilagođeniji potrebama pojedinačnih dionika (javne institucije, lokalna tijela, poduezća, posebno mala i srednja poduzeća, nevladine organizacije itd.), a prilike koje se nude trebale bi biti opsežno promicane;

32.  izražava duboko žaljenje zbog kašnjenja u izradi programa povezanih s EFPR-om u nekim državama članicama;

33.  smatra da javna ulaganja, posebno u nekim državama članicama, imaju ključnu ulogu u promicanju razvoja i potpunom iskorištavanju potencijala plavog gospodarstva, ne zaboravljajući pritom na ulogu privatnih ulaganja; naglašava da ulaganja u plavo gospodarstvo potrebuju kombinaciju fokusa projekata, od infrastrukturnih projekata do različitih malih ulaganja u mala i srednja poduzeća koja zahtijevaju dodatnu pomoć za pristup financiranju;

34.  naglašava da su industrije na kopnu koje podržavaju plavo gospodarstvo na moru ključna veza za osiguravanje inovacija u morskom sektoru i poziva Komisiju da tim industrjiama na kopnu pruži veću podršku;

35.  poziva Komisiju da podrži napore država članica u cilju promicanja strategija pametne specijalizacije u cilju stvaranja i iskorištavanja lanaca vrijednosti povezanih s mnogobrojnim i raznolikim aktivnostima u okviru plavog gospodarstva; smatra da razvoj klastera i hiperklastera podrazumijeva da države članice moraju imati aktivnu ulogu u poticanju sinergija unutar sektora i među njima; smatra da bi strategije za istraživanje mora i tehnološki razvoj na početku mogle biti vodilje i stoga služiti kao primjer najbolje prakse za šire plavo gospodarstvo;

36.  smatra da provedba strategija, planova i programa, te specifično nacionalno zakonodavstvo, mogu pružiti politički i institucijski okvir koji je povoljniji za razvoj plavog gospodarstva u raznim državama članicama; ističe da bi te strategije, planovi i programi, zajedno sa specifičnim nacionalnim zakonodavstvom, trebali doprinijeti usklađenoj i održivoj interakciji između ljudskih aktivnosti te morskog i obalnog okoliša; ističe važnost prostornog planiranja morskog područja za održiv i koordiniran razvoj pomorskih aktivnosti, uzimajući na jednak način u obzir interese svih zainteresiranih sektora, te važnost interakcije kopna i mora i integriranog upravljanja obalnim područjem; podsjeća na postojanje Direktive o prostornom planiranju morskog područja, Okvirne direktive o pomorskoj strategiji te integrirane pomorske politike na razini EU-a i na razini morskih bazena;

37.  skreće pozornost na važnost javnih poduzeća ili poduzeća čiji je država većinski vlasnik u područjima kao što su pomorska trgovina, upravljanje lukama, brodarstvo te radovi za zaštitu mora i obale; odbija stavove koji se koncentriraju na privatni sektor i smatra da jačanje i modernizacija javnog sektora mogu biti važna pokretačka snaga u promicanju plavog gospodarstva;

38.  smatra da bi se u cilju jamčenja održivog razvoja plavog gospodarstva na razini EU-a trebalo težiti boljoj integraciji i koordinaciji napora i nadležnosti, uz kohezivna i dosljedna djelovanja; podsjeća na potrebu da se objedine relevantne agencije i raspršene nadležnosti koje već postoje u okviru postojećih agencija s nadležnošću u morskom sektoru, kako bi se na taj način ojačala koordinacija, suradnja i podrška državama članicama u pogledu razvoja i potpunog iskorištavanja potencijala plavog gospodarstva;

39.  smatra da obalne i otočne zajednice trebaju u potpunosti sudjelovati u svim fazama razvoja plavog gospodarstva i da je riječ o nužnom uvjetu za ostvarenje njegova potencijala u području inovacija, zapošljavanja, blagostanja i održivog razvoja; priznaje potencijal inovativnih rješenja i potrebu za njima u vezi sa širenjem gradova na vodi;

40.  priznaje raznolikost i posebnost obalnih i otočnih zajednica i poziva na donošenje izvanrednih mjera kako bi se djelotvorno promicao razvoj plavog gospodarstva u tim područjima ublaživanjem prepreka za ulaganje i stvaranjem uvjeta koji pogoduju rastu;

Sektorski pristupi

41.  preporučuje da se poveća podrška modernizaciji i održivom razvoju sektora ribarstva i obrade ribljih proizvoda, u cilju stvaranja veće dodane vrijednosti, dajući prednost malom ribarstvu i težeći većoj selektivnosti ribolovne opreme, smanjenju potrošnje energije i smanjenju negativnih učinaka ribolova na okoliš, uz djelotvornije načine za borbu protiv ilegalnog, nereguliranog i neprijavljenog ribolova; podsjeća na to su da kartiranje i klasifikacija staništa resursa ključni za uspostavljanje uspješnog i održivog ribarskog sektora s dobrim upravljanjem; naglašava da bi se znanstveni podaci o ribarstvu na kojima se temelje političke odluke trebali u cijelosti objaviti;

42.  poziva Komisiju da u okviru nove zajedničke ribarstvene politike (ZRP) poduzme mjere potrebne za jačanje uloge skupina za razvoj ribarstva i da tim skupinama dodijeli više sredstava kako bi mogle nastaviti djelovanje radi razvijanja svoje uloge i promicanja međuteritorijalne suradnje;

43.  zagovara potrebu da se utvrde i promiču kulturne i prirodne atrakcije; ističe ulogu područja u kojima je zabranjen pristup kako bi se pomoglo preživljavanju netaknutih područja, odnosno obnavljanju prekomjerno iskorištenih područja morskog dna i na taj način doprinijelo budućoj održivosti naših mora;

44.  smatra da održivi razvoj europske akvakulture zahtijeva snažniju potporu znanstvenim istraživanjima i tehnološkom razvoju u području uzgajanja novih vrsta, posebno autohtonih vrsta, kako bi se zajamčio održiv izvor hrane, sprečavali bijegovi, minimizirali učinci na bioraznolikost i smanjio učinak upotrebe kemijskih tvari i lijekova, kao i u području razvoja novih ili znatno poboljšanih proizvoda kako bi se omogućila diversifikacija proizvodnje i opskrbe namirnica, a njihova kvaliteta poboljšala uz istovremeno povećanje razine sigurnosti za okoliš; ističe da su točno znanje batimetrije i sastava morskog dna ključni u odabiru najprikladnije lokacije za širenje lokalne industrije akvakulture, u procjeni njihove nosivosti i u modeliranju onečišćenja koje proizlazi iz aktivnosti akvakulture;

45.  zagovara integraciju ekoloških i širih kriterija održivosti u proizvodne standarde i etiketiranje, kako bi se nagradilo odgovorne proizvođače i omogućilo potrošačima da donose informiranije odluke kako se taj sektor širi; poziva na odgovarajuće reguliranje akvakulture i na donošenje mjera za ublažavanje promjene kvalitete vode; poziva na podržavanje prelaska s konvencionalnih metoda proizvodnje akvakulture na organsku akvakulturu;

46.  smatra da, zbog razloga povezanih s potrošnjom energije i tehničkom jednostavnošću pretvorbe u ukapljeni naftni plin, pomorska trgovina i riječna plovidba imaju sve veću važnost, u usporedbi s drugim načinima prijevoza robe; poziva na prijenos resursa kako bi se podržale inovacije u tom sektoru, a u cilju poboljšanja energetske učinkovitosti, diversifikacije primarnih izvora energije i smanjenja štetnih emisija;

47.  ponavlja potrebu da se pod hitno djeluje u vezi s pomorskim prijevozom u pogledu poboljšanja učinkovitosti i ubrzanja dekarbonizacije sektora te ponavlja da bi se za taj sektor trebala poticati uporaba ukapljenog prirodnog plina kao čišćeg prijelaznog goriva;

48.  naglašava stratešku važnost brodogradnje i popravljanja brodova i njihove veze s drugim sektorima, poput industrije čelika, pomorske trgovine, ribarstva i turističkog krstarenja; smatra da bi predanost tehnološkim inovacijama i visoka razina specijaliziranosti, koja može dovesti do povećanja dodane vrijednosti, mogle stvoriti kontekst koji je manje izložen međunarodnoj konkurenciji težnjom prema preokretu trenutačnog nepovoljnog trenda u tom sektoru; smatra da bi trebalo pružiti posebnu podršku kako bi se ponovno pokrenule i modernizirale europske industrije brodogradnje i posebnog čelika u svojim različitim oblicima;

49.  poziva Komisiju da u potpunosti preispita svoju politiku u odnosu na europsku industriju brodogradnje i snažno podupire posebnu pomoć namijenjenu za ponovno pokretanje i modernizaciju brodogradnje u Europi;

50.  smatra da bi se trebalo više usredotočiti na ulogu mora u turizmu i na njegovu održivost; napominje da je europski turizam na moru i obali suočen s konkurencijom iz trećih zemalja; ističe da bi EU trebao iskoristiti svoje kulturno bogatstvo kako bi pružio održive i visokokvalitetne usluge morskog i obalnog turizma; smatra da kulturna baština te morski i obalni turizam mogu imati značajnu ulogu u privlačenju većeg broja potrošača i poduzeća diversifikacijom turističke ponude; naglašava pozitivan doprinos kulturne baštine, mora i obalnog turizma europskim ciljevima održivog gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta; poziva na povećanu potporu malim i srednjim poduzećima koja čine veliku većinu sektora vodnog turizma kako bi se zajamčilo da postojeća i nova radna mjesta budu održiva, visoke kvalitete i potrebna kroz cijelu godinu;

51.  naglašava važnost promicanja društveno, gospodarski i ekološki održivih oblika turizma koji mogu predstavljati znatan izvor dodane vrijednosti za morska područja;

52.  smatra da je ključno da se podvodnoj kulturnoj baštini da odgovarajuća važnost u okviru plavog gospodarstva, posebno s obzirom na to da današnje društvo može iz podvodne kulturne baštine naučiti o proteklim iskorištavanjima mora i, među ostalim, o ljudskim reakcijama na klimatske promjene i porast razine mora, te s obzirom na to da podvodna kulturna baština predstavlja turistički resurs;

53.  ističe da je usprkos činjenici da EU i dalje ima vodeću ulogu u svijetu u plavom gospodarstvu međunarodna konkurencija u tom sektoru žestoka te da se održiv rast i otvaranje novih radnih mjesta u Europi u tom složenom sektoru mogu zajamčiti samo uz jednake uvjete za sve na globalnoj razini;

54.  smatra da su studije o degradaciji obalnih sustava (onečišćenje i gubitak bioraznolikosti), izdržljivost i obnavljanje ekosustava, obalna erozija, ublažavanje njezinih uzroka i radovi na moru za zaštitu obale (uključujući rješenja koja se oslanjaju na prirodu poput zelenih infrastruktura) ključna područja plavog gospodarstva koja postaju sve važnija s obzirom na klimatske promjene; poziva na veću podršku EU-a za ta područja i fleksibilnost za područja s posebnim profilom obale i opetovanim katastrofama uzrokovanima obalnom erozijom;

55.  ističe da energija mora i oceana ima velik potencijal u pogledu iskorištavanja domaćih resursa, diversifikacije energetskih izvora i doprinosa ciljevima na području klime i energije; ističe da su obnovljive morske energije industrijski sektor za budućnost i u tom pogledu skreće pozornost na važnost razvijanja inovativnih izvora čiste i plave energije, poput energije plime i oseke, energije valova i osmotske energije, kao što je navedeno u Komunikaciji Komisije od 20. siječnja 2014. o plavoj energiji; ističe da su mreže na moru između država članica od velike važnosti; ističe potrebu da se razmotri i dodatno istraži potencijal hvatanja i skladištenja ugljika (CCS)

56.  ističe da se pri istraživanju i iskorištavanju energetskih resursa mora i oceana u obzir moraju uzeti potrebe prijenosa tehnologija, posebno u pogledu osposobljavanja stručnih i visokokvalificiranih radnika te poštovanja strogih kriterija ekološke održivosti; skreće pozornost na mogući učinak umnožavanja tih aktivnosti u pogledu radnih mjesta i povezanih aktivnosti, i to silazno i uzlazno;

57.  ističe važnu ulogu novih tehnologija, na primjer u borbi protiv degradacije morskih ekosustava ili hvatanju i skladištenju emisija ugljika; poziva Komisiju da dodatno analizira kako se tehnologija za siguran i isplativ prijevoz CO2 i njezina popratna infrastruktura mogu primijeniti na gospodarski održiv način;

58.  ističe da optimalna lokacija postrojenja za proizvodnju energije u cilju iskorištavanja plave energije, poput energije vjetra, valova ili sunca, oceanskih struja, osmotske snage i konverzije termalne energije, može ovisiti o nekoliko faktora, među ostalim o dubini vode, uvjetima morskog dna, oceanografskim karakteristikama i udaljenosti od obale; stoga smatra da usklađivanje podataka prikupljenih u okviru različitih nacionalnih programa o batimetriji, karakteristikama morskog dna ili okomitim oceanskim profilima može pomoći u politikama povezanima s odabirom lokacije i izdavanjem dozvola za razvoj obnovljivih energija; također ističe da je dodatno istraživanje rješenja za iskorištavanje morske energije nužno kako bi se razvila pristupačna i isplativa energetska tehnološka rješenja koja se učinkovito koriste resursima;

59.  smatra da istraživanje i rudarenje u epikontinentalnom pojasu zahtijeva neprekinuto sudjelovanje države, posebno u pogledu informiranja, utvrđivanja područja na kojima se ne može rudariti, procjene utjecaja na okoliš, analize i minimiziranja rizika te ostvarivanja suverenosti; poziva Komisiju da predloži i ažurira neiscrpan popis pomorskih aktivnosti (npr. proizvodnja energije na moru, rudarenje na otvorenom moru, iskorištavanje pijeska i šljunka na moru itd.) za koje je potrebna prethodna ekološka i socio-ekonomska procjena utjecaja; poziva na to da se pozornost posveti ponovnoj uporabi i recikliranju minerala kao alternativi rudarenju na otvorenom moru te potencijalu koji te aktivnosti nude za spajanje znanstvenih spoznaja i znanstvenog razvoja te tehnološkog prijenosa;

60.  zagovara koordinirano i jako sudjelovanje EU-a u Međunarodnom tijelu za morsko dno kako bi se zajamčio djelotvoran i predostrožan regulatorni okvir u području okoliša u cilju sprečavanja negativnih učinaka istraživanja i iskorištavanja rude na otvorenom moru, uključujući područja od posebnog ekološkog značaja, i društvenih učinaka koje rudarenje na otvorenom moru i bioistraživanje imaju na lokalne zajednice te u cilju jamčenja potpune transparentnosti podataka;

61.  smatra da biotehnologija koja je povezana s morem i oceanima predstavlja vrlo raznolik sektor, koji u globalu sadrži ogroman potencijal u području otkrivanja i primjene novih spoznaja i stvaranja novih proizvoda i postupaka s velikom dodanom vrijednošću (novi materijali, hrana, farmaceutski sastojci itd.); skreće pozornost na zahtjeve u području obrazovanja i osposobljavanja u tom sektoru koji iziskuju potrebu da države članice zajedno s privatnim sektorom odlučno preuzmu odgovornost te potrebu da se teži sveobuhvatnoj međunarodnoj suradnji;

62.  ističe važnost socijalnog dijaloga i smatra da bi u njemu trebali biti zastupljeni svi socijalni partneri koji su uključeni u plavo gospodarstvo; naglašava da je važno savjetovati se s dionicima, među ostalima i s civilnim društvom te regionalnim i lokalnim vlastima, kad je riječ o pitanjima razvoja plavog gospodarstva općenito;

63.  snažno podupire Komisijinu inicijativu sadržanu u njezinoj komunikaciji za promicanje saveza vještina i centra za inovaciju znanja o plavom gospodarstvu;

64.  smatra da bi trebalo pokrenuti paket „Erika IV” o pomorskoj sigurnosti kako bi se spriječile daljnje velike pomorske katastrofe; smatra da bi se tim paketom trebala u okviru europskog zakonodavstva priznati ekološka šteta nanesena morskim vodama;

65.  ističe važnost jačanja svijesti civilnog društva u vezi s važnošću mora kao gospodarskog, kulturnog i socijalnog dobra te ulogu istraživanja i dijaloga u postizanju integrirane održivosti između dionika i građana;

66.  mišljenja je da su more i obala vrijedni resursi koji bi trebali činiti jedan od stupova politike industrijske obnove EU-a; ističe da je potrebno poduzeti mjere u cilju revitalizacije plave industrije i istovremeno jačati povezanost unutar europskog gospodarstva i održivi razvoj, osobito u regijama u kojima je taj potencijal zanemaren zbog procesa globalizacije;

67.  stajališta je da bi razmjena informacija i najboljih praksi mogla doprinijeti brzom i održivom razvoju tog sektora;

o
o   o

68.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama.

(1) SL L 257, 28.8.2014., str. 135. (2) SL L 164, 25.6.2008., str. 19. (3) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P7_TA(2013)0300. (4) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P7_TA(2013)0438. (5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0178. (6) SL L 347, 20.12.2013., str. 104. (7) SL L 347, 20.12.2013., str. 174. (8) SL L 347, 20.12.2013., str. 892. (9) SL C 12, 15.1.2015., str. 93. (10) SL C 19, 21.1.2015., str. 24.

Rezolucija Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. o promicanju poduzetništva mladih obrazovanjem i osposobljavanjem (2015/2006(INI))

P8_TA(2015)0292 A8-0239/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 14.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. prosinca 2014. o poduzetništvu u obrazovanju i osposobljavanju(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o promicanju poduzetništva mladih u svrhu jačanja socijalne uključenosti mladih(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2009. o strateškom okviru za europsku suradnju na području obrazovanja i osposobljavanja („ET 2020.”)(3),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi programa Jamstvo za mlade(4),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju rezultata neformalnog i informalnog učenja(5),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 28. lipnja 2011. naslovljenu „Mladi u pokretu – promocija mobilnosti mladih u svrhu učenja”(6),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 27. studenog 2009. o obnovljenom okviru za europsku suradnju u području mladih (2010. − 2018.)(7),

–  uzimajući u obzir Preporuku 2006/962/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje(8),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 19. lipnja 2013. pod nazivom „Zajednički rad za mlade u Europi: poziv na rješavanje problema nezaposlenosti mladih” (COM(2013)0447),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 9. siječnja 2013. naslovljenu „Akcijski plan 2020. za razvoj poduzetništva: ponovno buđenje poduzetničkog duha u Europi” (COM(2012)0795),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. studenog 2012. naslovljenu „Promišljanje obrazovnih aktivnosti: ulaganje u vještine za bolje socijalne i ekonomske učinke” (COM(2012)0669),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. prosinca 2011. pod nazivom „Obrazovanje i osposobljavanje u pametnoj, održivoj i uključivoj Europi” (COM(2011)0902),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 28. siječnja 2015. naslovljeno „Poduzetničko obrazovanje: put k uspjehu”,

–  uzimajući u obzir vodič Komisije naslovljen „Vodič o socijalnoj Europi” iz ožujka 2013. o socijalnoj ekonomiji i socijalnim poduzećima (ISBN: 978-92-79-26866-3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2015. o praćenju provedbe Bolonjskog procesa(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2012. o obrazovanju, osposobljavanju i o strategiji Europa 2020.(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. prosinca 2011. o rješavanju problema prijevremenog napuštanja školovanja(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o ranom učenju u Europskoj uniji(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. svibnja 2010. o ključnim kompetencijama u svijetu koji se mijenja: provedba radnog programa za obrazovanje i osposobljavanje za 2010.(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. prosinca 2008. o pružanju cjeloživotnog obrazovanja za znanje, kreativnost i inovacije – provedba radnog programa za obrazovanje i osposobljavanje za 2010.(14),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0239/2015),

A.  budući da poduzetništvo mladih mora biti važan sastavni dio političke strategije usmjerene na podupiranje današnje mlade generacije u smislu ciljeva EU-a za rast, zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu uključenost te na smanjenje nezaposlenosti mladih u EU-u;

B.  budući da je poduzetništvo potrebno shvatiti u njegovom širem smislu kao sposobnost ostvarivanja ideja;

C.  budući da je u veljači 2015. u 28 zemalja članica EU-a 4,85 milijuna mladih bilo nezaposleno, što je nedopustivo velika brojka, i iako se nezaposlenost mladih smanjuje, tj. njihov je broj manji za 494 000 u usporedbi s podacima za veljaču 2014., do tog smanjenja dolazi presporo;

D.  uzimajući u obzir visoke stope nezaposlenosti mladih i činjenicu da se fiskalna konsolidacija država članica koje su većinom pogođene krizom ne bi smjela provoditi nauštrb radnih mjesta na kojima su zaposleni mladi ljudi; budući da se mladi zbog visoke stope nezaposlenosti suočavaju s povećanim siromaštvom i socijalnom isključenosti, posebice mladi iz skupina u nepovoljnom položaju i ugroženih skupina; međutim, prepoznaje i pozdravlja činjenicu da su preuzete obveze kako bi se državama članicama brže isplatila sredstva iz Inicijative za zapošljavanje mladih, no poziva Komisiju na veći angažman u rješavanju tog ozbiljnog problema;

E.  budući da je jaz između obrazovanja i osposobljavanja te tržišta rada jedan od glavnih uzroka nezaposlenosti mladih i velikog broja nepopunjenih radnih mjesta u EU-u, te bi ga trebalo rješavati usađivanjem ključnih kompetencija u mlade, uključujući smisao za inicijativu i poduzetništvo, koje su im potrebne ako žele samouvjereno sudjelovati u današnjem gospodarstvu i društvu koji se temelje na znanju;

F.  budući da Europska unija u vidu strategije Europa 2020. i njezinih vodećih inicijativa „Nove vještine i radna mjesta”, „Digitalna agenda za Europu”, „Unija inovacija”, „Mladi u pokretu”, kao i svojom ciljanom potporom poduzetnicama te osobama u nepovoljnom položaju i osobama s invaliditetom, podupire smisao za inicijativu i poduzetništvo na način da potiče poduzetnički duh i srodna znanja, vještine i kompetencije kojima se može povećati konkurentnost te pametan, održiv i uključiv rast;

G.  budući da je poduzetništvo važan pokretač gospodarskog rasta i stvaranja radnih mjesta jer se njime otvaraju nova poduzeća i radna mjesta, otvaraju nova tržišta, jača konkurentnost, poboljšava produktivnost i inovacije, jača europska konkurentnost i stvara bogatstvo te bi stoga trebalo svima biti jednako pristupačno;

H.  budući da je poduzetništvo, posebice socijalno poduzetništvo, važan pokretač socijalne kohezije i održivosti koje mogu potaknuti gospodarski rast uz istovremeno smanjenje siromaštva, socijalne isključenosti i drugih društvenih problema;

I.  budući da poduzeća, a osobito mala i srednja poduzeća, čine okosnicu gospodarstva EU-a i predstavljaju najvažniji i primarni izvor novih radnih mjesta; budući da je poduzetnički potencijal žena neiskorišten izvor gospodarskog rasta i radnih mjesta;

J.  budući da se u kulturama koje vrednuju i nagrađuju poduzetničke kompetencije i poduzetnička ponašanja, kao što su kreativnost, poduzimanje inicijativa, preuzimanje proračunatog rizika, neovisno razmišljanje, prepoznavanje prilika te kvalitete vodstva, promiče sklonost razvijanju novih rješenja za gospodarske, socijalne i ekološke izazove integracijom elemenata znanja u obrazovanje koji ujedinjuju teoriju s praksom, čime se ruše prepreke između iskustva u poslovnom svijetu i obrazovanja; budući da je stoga od ključne važnosti da se te osobne kompetencije uvrste u obrazovni sustav i da budu dio svakodnevnog života na svim razinama;

K.  budući da u određenim državama članicama start-up poduzeća (svih vrsta, uključujući socijalno poduzetništvo ili poduzeća osnovana radi stjecanja osobne dobiti) nisu na odgovarajući način priznata niti su shvaćena kao moguća putanja karijere i da je potpora koja se u okviru obrazovnog sustava pruža budućim poduzetnicima mala;

L.  budući da se mladi poduzetnici suočavaju s nizom izazova i poteškoća, među kojima su i nedostatak iskustva, potrebnih vještina i pristupa financijskim sredstvima i infrastrukturi;

M.  budući da su nedavno provedene studije pokazale da se poduzetničke kompetencije mogu naučiti i da poduzetničko obrazovanje, ako je pravilno osmišljeno, provedeno i svima dostupno, može imati vrlo pozitivan učinak na živote i zapošljivost osoba, kao i na stopu osnivanja start-up poduzeća i stopu opstanka poduzeća;

N.  budući da je, da bi se došlo do pouzdanih zaključaka, potrebno vrednovati učinke poduzetničkog obrazovanja i pritom primijeniti kritički pristup, temeljiti se na čvrstim dokazima i na ažuriranim statističkim instrumentima i tehnikama;

O.  budući da poduzetničko obrazovanje treba sadržavati socijalnu dimenziju, uključujući učenje o poštenoj trgovini, socijalnom poduzetništvu i alternativnim poslovnim modelima kao što su zadruge, u cilju postizanja socijalnog, uključivog i održivog gospodarstva;

P.  budući da poduzetnički duh povećava zapošljivost mladih osoba, budi im kvalitete koje su ključne za rješavanje izazova u profesionalnom i privatnom životu te pomaže u sprečavanju povećanja siromaštva i socijalne isključenosti; budući da lakši pristup mehanizmima mikrofinanciranja može pomoći u postizanju tih ciljeva;

Q.  budući da su obrazovanje i strukovno osposobljavanje u cijelosti iznimno važni za osobni razvoj svakog pojedinca i stoga moraju pokrivati dovoljno široko područje kako bi se stvorili temelji za cjeloživotni razvoj, produbljivanje znanja i stjecanje transverzalnih vještina te moraju biti dovoljno praktični kako bi pojedinci mogli imati istinsku karijeru te ispunjen profesionalni i privatni život; budući da postoji izravna veza između uspješne kombinacije tih dvaju aspekta obrazovanja i smanjenja rizika od nezaposlenosti mladih;

R.  budući da svaki pojedinac može steći, naučiti i razviti poduzetnički duh i vještine; budući da se u svakoj vrsti i na svakoj razini obrazovanja nude konkretne mogućnosti za izgradnju određenih poduzetničkih vještina i kompetencija kao dio općenitog stjecanja ključnih kompetencija;

S.  budući da su poduzetničke vještine povezane s drugim skupinama vještina koje je potrebno promicati, kao što su vještine u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija, vještine rješavanja problema i financijska pismenost;

T.  budući da su obrazovanje i osposobljavanje od temeljnog značaja za mlade ljude u smislu motivacije i mogućnosti za pokretanje vlastitih poduzetničkih projekata;

U.  budući da obrazovanje kao javno dobro mora u potpunosti biti uključivo i integrirano, uz poseban naglasak na pružanju jednakog pristupa studentima iz raznih socijalno-ekonomskih pozadina;

V.  budući da će mladi biti kvalificiraniji za pokretanje poduzeća na transnacionalnoj razini ako vladaju stranim jezicima;

W.  budući da je tijekom obrazovanja potrebno posebnu pozornost i pomoć dati skupinama koje nisu dovoljno zastupljene i nalaze se u nepovoljnom položaju, i to uključivanjem roditelja i zajednica u obrazovni proces te pružanjem pomoći u pokretanju, vođenju i izgradnji poslovanja ili poduzeća;

X.  budući da osposobljavanje i obrazovanje te praktično iskustvo u području poduzetništva koriste mladima, pomažući im da razviju svoje vještine i talente i na taj način steknu samopouzdanje te doprinoseći osnivanju novih poduzeća, zapošljivosti i inovativnosti; budući da je poduzetništvo u ogromnoj mjeri nedovoljno iskorištena mogućnost za mnoge mlade s invaliditetom;

Y.  budući da socijalna i uključiva poduzeća aktivno sudjeluju u inovativnom održivom rastu, promiču veću koheziju unutar društva i lokalnih zajednica te mogu stvoriti prilike za zapošljavanje mladih, uključujući mlade u nepovoljnom socijalnom položaju i osobe koje su najudaljenije od tržišta rada;

Z.  budući da nedovoljan broj ljudi ostvari svoje ideje o pokretanju poslovanja i da postoji neproporcionalno manji broj poduzetnica nego poduzetnika (još i manji u slučaju žena iz ugroženih socijalnih skupina koje se suočavaju s dvostrukom diskriminacijom), a iako poduzetnice u prosjeku imaju više obrazovanje od poduzetnika, one su također češće aktivnije u manje inovativnim, sporije rastućim sektorima te imaju manja poduzeća od poduzetnika; budući da je potrebno aktivno promicati načine prevladavanja čimbenika koji osobito odvraćaju žene od mogućnosti pokretanja poduzeća ili od boljeg iskorištavanja te mogućnosti(15);

AA.  budući da obrtničke, industrijske i trgovačke komore u nekim državama članicama nude ciljane programe za potporu start-up poduzećima;

AB.  budući da su obrazovanje i osposobljavanje uglavnom u nacionalnoj nadležnosti i da, kada je riječ o poduzetničkom obrazovanju, kurikulumu i nastavnim metodama, određene države članice tek moraju razviti međusektorsku politiku ili strateški pristup; budući da nisu svi nastavnici i osobe koje odlučuju o obrazovnom sustavu dovoljno osposobljeni u pogledu poduzetničkog obrazovanja, ni tijekom trajnog stručnog usavršavanja ni inicijalnog osposobljavanja, što se može negativno odraziti na mogućnost da se poduzetničko obrazovanje na odgovarajući način uključi u obrazovne sustave(16);

AC.  budući da bi nastavnici trebali moći surađivati s poduzetnicima, zajedno s njima utvrditi ciljeve za učenje te dobiti prikladnu potporu i resurse za provedbu strategija koje u središte stavljaju učenike i za prilagodbu nastavnih metoda potrebama njihovih učenika iz ugroženih skupina;

AD.  budući da neformalne i informalne aktivnosti učenja nadopunjuju i obogaćuju učenje jer nude razna iskustva učenja koja osnažuju učenike te ih je stoga potrebno prepoznati kao važne izvore za stjecanje i razvoj poduzetničkih kompetencija;

AE.  budući da formalno i informalno učenje mogu imati ključnu ulogu u razvoju i održavanju poduzetničkih vještina, posebice među marginaliziranim skupinama;

AF.  budući da su neformalne i informalne aktivnosti učenja osobito relevantne za mlade ljude kojima je dostupno manje mogućnosti, nudeći im dodatni izvor znanja i mogući put u formalno obrazovanje i osposobljavanje;

AG.  budući da iskusni poduzetnici koji podučavaju stvaraju pozitivnu sliku poduzetništva i mladima olakšavaju put prema poduzetništvu;

AH.  budući da je potrebno integrirati poduzetništvo, uključujući socijalno poduzetništvo, u osposobljavanje nastavnika i savjetnika za karijeru;

AI.  budući da se nacionalni obrazovni sustavi razvijaju različitim ritmom, a tomu je uzrok njihov način reagiranja na promjene na tržištu rada;

AJ.  budući da je program Erasmus+ tijekom svog razdoblja provedbe od 2014. do 2020. usmjeren na modernizaciju obrazovanja, osposobljavanja i rada s mladima u cijeloj Europi, da je otvoren organizacijama za obrazovanje i osposobljavanje, organizacijama mladih i sportskim organizacijama u svim sektorima cjeloživotnog učenja; budući da će zahvaljujući njemu više od 4 milijuna Europljana dobiti priliku studirati ili se osposobljavati, stjecati radno iskustvo i volontirati u inozemstvu;

AK.  budući da program Erasmus+ već obuhvaća ulogu poduzetništva jer je ono jedna od mjera u području mobilnosti;

AL.  budući da je važno promicati i poticati mobilnost mladih poduzetnika programima kao što je Erasmus za mlade poduzetnike (2009. – 2015.) koji mladim poduzetnicima omogućuju da sudjeluju u prekograničnim razmjenama i uče od iskusnih poduzetnika koji vode mala poduzeća te stvaraju prilike za rješavanje nejednakosti spolova u poduzetništvu; budući da je za takve programe potrebno dodijeliti više sredstava kako bi se povećalo sudjelovanje mladih;

AM.  budući da su mladi skloniji dati prednost samozapošljavanju i da se čak 45 % njih u dobi između 15 i 24 godine izjasnilo da bi radije bili samozaposleni(17);

AN.  budući da bi poslovni sektor u velikoj mjeri mogao doprinijeti na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini, i to u vidu stručnog volontiranja, partnerstava s obrazovnim institucijama i suradnje s tvorcima politika;

AO.  budući da organizacije civilnog društva (nevladine organizacije poput sindikata, udruga poslodavaca i drugih društvenih skupina) daju veliki doprinos, između ostalog i inicijativom organizacije Junior Achievement -Young Enterprise Europe koja omogućuje informalno i cjeloživotno poduzetničko obrazovanje i osposobljavanje; budući da je potrebno odati veće priznanje tom doprinosu iako on možda ne vodi do formalne diplome; budući da takav doprinos daju i poduzeća koja nude vlastito osposobljavanje;

Naglasak na poduzetničkim vještinama i kompetencijama

1.  prepoznaje ulogu cjeloživotnog učenja i međunarodne mobilnosti kao ključnih mjera u odgovoru Europe na globalizaciju i prijelaz na gospodarstvo utemeljeno na znanju; posebice ukazuje na važnost smisla za inicijativu i poduzetništvo kako je naveden u dokumentu „Osam ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje – europski referentni okvir” koji se odnosi na kompetencije potrebne svim pojedincima za osobno ispunjenje i razvoj, aktivno sudjelovanje u građanskom životu, socijalnu uključenost i zapošljavanje;

2.  poziva države članice da promiču poduzetničke vještine za mlade zakonodavnim mjerama kojima je cilj zajamčiti kvalitetno pripravništvo usmjereno na poticanje zapošljivosti uz pomoć kvalitetnog učenja i zadovoljavajućih radnih uvjeta, kako je predloženo u Preporuci Vijeća o kvalitetnom okviru za pripravništvo;

3.  naglašava potrebu široke i jasne definicije ključne kompetencije „smisao za inicijativu i poduzetništvo”, koja obuhvaća poticanje proaktivnog poduzetničkog duha, kreativnost, inovacije i preuzimanje rizika te sposobnost planiranja projekata i upravljanja njima radi ostvarivanja ciljeva, pa čak i ideju da je osoba svjesna konteksta svoga posla i da je sposobna iskoristiti priliku kada se ona pojavi, bilo u odnosu na poduzetništvo bilo na aktivnost zapošljavanja (to se posljednje naziva „poduzetnički duh u korporaciji”); vjeruje u sektore iz kreativne industrije i poduzeća povezana s kulturom koji mogu istaknuti poslovne mogućnost, posebice za mlade ljude;

4.  podsjeća da je kreativna industrija među najpoduzetnijim sektorima jer razvija prenosive vještine kao što su kreativno razmišljanje, rješavanje problema, timski rad i snalažljivost;

5.  ističe da je potreban širi pristup poduzetništvu koji će uključivati ključne transverzalne kompetencije za osobne i profesionalne svrhe;

6.  ističe važnost organizacijskih vještina u nadziranju i reviziji; osobito potiče razvijanje revizije utjecaja na društvo i okoliš kao inovativnog alata za nadziranje;

7.  uvjeren je da je potrebno promicati poduzetničke vještine i kompetencije, kao i transverzalne, međusektorske vještine i kompetencije koje su specifične za svako zvanje i radno mjesto kako bi se povećale stope samozapošljavanja mladih i mladoj generaciji pružila stvarna mogućnost pokretanja vlastitog poslovanja kojim će pomoći i sebi i društvu općenito;

8.  uvjeren je da je u sljedećem koraku potrebno detaljno utvrditi na koji se način okvir ključnih kompetencija može dalje pravilno primijeniti na svim razinama obrazovanja za poduzetničke kompetencije, uključivanjem poduzetničkog znanja, vještina i duha u željene rezultate učenja svakog pojedinačnog obrazovnog programa ili programa naukovanja;

9.  ističe da bi na svim razinama i u svim vrstama obrazovanja trebalo podučavati praktične poduzetničke vještine te poticati motivaciju, smisao za inicijativu i pripravnost, zajedno s osjećajem za društvenu odgovornost; smatra da bi u školske kurikule trebalo uvrstiti module kao što su osnove financija, ekonomije i poslovanja te da bi ih trebalo popratiti mentorstvom, podukama i profesionalnim usmjeravanjem za studente, uključujući one u nepovoljnom položaju, kako bi se podržalo i olakšalo njihovo razumijevanje poduzetništva te razvio poduzetnički duh; ističe ulogu informalnog i samostalnog učenja, uključujući volontiranje, u usađivanju poduzetničkog duha i vještina u mlade ljude;

10.  poziva Komisiju da istakne važnost i ulogu različitih oblika socijalnog poduzetništva koji su često dobar način na koji mladi Europljani mogu steći početno iskustvo u poslovnom svijetu;

11.  naglašava potrebu za razvijanjem inovativne pedagogije koja podrazumijeva veću uključenost učenika i usredotočenost na njih kako bi ih se potaknulo na stjecanje niza transverzalnih kompetencija koje su im potrebne za razvoj poduzetničkog duha;

12.  predlaže da se poduzetništvo potiče tijekom visokog obrazovanja i u sklopu studentskih projekata, uključujući i modele socijalnog poduzetništva;

13.  ističe da promicanje poduzetništva obrazovanjem može imati znatan uspjeh jedino ako su gospodarski i socijalni aspekti uravnoteženo zastupljeni u obrazovnim strategijama;

14.  ističe da socijalna uključenost i borba protiv siromaštva mogu biti vrlo uspješni u okviru socijalnog poduzetništva koje može potaknuti zapošljavanje te ako se njeguje poduzetnički duh koji će uvelike koristiti osobama u nepovoljnom položaju;

15.  ističe da su dvojno osposobljavanje i studijski programi koje sufinanciraju poduzeća ključni za prenošenje temeljnih kompetencija poduzeća u onim državama članicama u kojima postoje takvi programi;

16.  potiče puni angažman i partnerstvo među svim dionicima, posebice lokalnim poduzetničkim organizacijama, poslovnim subjektima i obrazovnim institucijama, kako bi se najbolje prakse i iskustva podijelili, a poduzetničke vještine i obrazovanje mladih poboljšali u svim državama članicama;

17.  naglašava da je uska povezanost osposobljavanja u kompanijama i redovnog obrazovanja uspješan model kojeg treba ojačati i promicati diljem Europe i šire;

18.  poziva na bližu suradnju s privatnim sektorom i socijalnim partnerima kako bi se potaknuli preuzimanje rizika te poduzetnička i inovativna kultura, primjerice, preuzimanjem strukturnih obveza kao što su mehanizmi za inovacije i razmjenu ideja;

19.  uvjeren je da uspješni poticaj poduzetničkih kompetencija sve više i više ovisi o popratnim medijskim i digitalnim kompetencijama te da bi se njihovoj međupovezanosti trebala posvetiti veća pozornost u obrazovanju i osposobljavanju; ističe da je važno mladim ljudima usaditi kompetencije iz područja informacijsko-komunikacijskih tehnologija te transverzalne i poduzetničke vještine koje će im pomoći da u potpunosti iskoriste potencijal digitalnog svijeta kako bi mogli stvarati nove oblike razvijanja, prenošenja i promicanja poduzetništva, te oni na taj način postaju konkurentniji na tržištu rada, sposobniji za samozapošljavanje, bolje shvaćaju ponašanje i potrebe njihovih potencijalnih poslodavaca te mogu doprinijeti inovativnosti i konkurentnosti poslodavca;

20.  ističe da je potreban cjeloživotni pristup za razvijanje i poboljšanje poduzetničkih kompetencija, između ostalog s pomoću radnog iskustva te neformalnog i informalnog osposobljavanja, te da je potrebno povećati i poduprijeti njihovo vrednovanje jer doprinose razvoju karijere;

21.  prepoznaje da je pravilna priprema nastavnika ključan element u podučavanju o poduzetništvu, a osobito je hitno uvesti visokokvalitetno osposobljavanje kako bi se zajamčila autentičnost obrazovnog procesa;

22.  poziva države članice da se bore protiv prepreka s kojima se suočavaju mladi poduzetnici s invaliditetom na način da osiguraju osposobljavanje pružatelja usluga odgovornih za pomaganje osobama s invaliditetom i da prilagode objekte u kojima se ta pomoć pruža kako bi postali pristupačniji osobama s poteškoćama u kretanju;

23.  smatra da bi se poticanjem suradnje između srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja omogućio intenzivniji dijalog među mladima i potaknule inovacije;

24.  ističe da je potrebno poboljšati poduzetničku kulturu u visokoškolskom obrazovanju na način da se mlade podupire u osnivanju novih poduzeća na temelju akademskog istraživanja (supsidijarna poduzeća, tzv. „spin-offs”) i da im se taj proces olakša, da se smanji birokratsko opterećenje koje podrazumijeva osnivanje tih poduzeća te da se uvede jasan i povoljan regulatorni okvir za studente poduzetnike; smatra da bi u tom kontekstu škole i sveučilišta trebali izdvojiti vrijeme i prostor za inicijative mladih te im odati priznanje kako bi stekli nužno samopouzdanje za poduzimanje novih projekata koji mogu biti korisni za osnivanje neovisnih poduzeća; pozdravlja inicijative kojima se mladi nagrađuju za uspješne poslovne poduhvate (npr. nagrada za najbolje studentsko poduzeće godine); nadalje ističe da je važno da poduzeća mladima pruže priliku da ostvare svoje prvo izravno radno iskustvo u njihovim prostorima; ponovno ističe da je potrebno poticati posjete poduzećima i sustave stažiranja s navedenim ciljevima kako bi mladi dobili uvid u poslovni svijet;

25.  ističe da poslovna zajednica igra ključnu ulogu u poduzetničkom obrazovanju i osposobljavanju jer pruža učenje temeljeno na iskustvu kojim se nadopunjuje teorijsko obrazovanje mladih;

26.  ističe da razne udruge mladih poslovnih osoba imaju ključnu ulogu u poticanju poduzetništva među mladima tako što im pružaju priliku za razvoj inovativnih projekata i stjecanje poslovnog iskustva te im daju alate i potrebno samopouzdanje kako bi se odvažili na poduzetničku karijeru;

Uloga institucija EU-a – koordinacija, metodologija i financijski instrumenti

27.  poziva Vijeće i Komisiju da, u okviru svojih nadležnosti i uz puno poštovanje načela supsidijarnosti, razviju metodološku potporu i instrumente u području poduzetničkog obrazovanja, osposobljavanja, uključujući socijalno poduzetništvo, namijenjene nacionalnim obrazovnim sustavima te da prate koordinirani pristup kojim se javne uprave država članica pozivaju da uže surađuju s poduzećima kako bi se širili čimbenici koji su ključni za poboljšanje poduzetništva; poziva Komisiju da poveća potporu mladim poduzetnicima u okviru Europskih strukturnih i investicijskih fondova;

28.  poziva Vijeće i Komisiju da u pogledu metodologije, komunikacije i financijskih instrumenata uključi rodnu perspektivu kako bi djevojke i mlade žene bile više uključene u poduzetništvo;

29.  poziva Komisiju da uspostavi i potakne pripravništvo u poduzetništvu i programe razmjene kako bi mladi dobili priliku steći konkretno iskustvo te kako bi se olakšala razmjena znanja i iskustva;

30.  poziva Komisiju da razradi sveobuhvatnu strategiju za razvoj transverzalnih vještina, kao što su kritičko razmišljanje, rješavanje problema, poduzimanje inicijative, suradnja, samousmjerenje, planiranje, vodstvo i timski rad, na svim razinama i u svim vrstama obrazovanja i osposobljavanja, uzimajući u obzir da su one korisne za širok spektar zanimanja i sektora;

31.  poziva Komisiju da u okviru programa Erasmus+ veću pozornost posveti poboljšanju razvoja i procjene tranzverzalnih vještina, uključujući poduzetničke i digitalne kompetencije, uz napomenu da se taj program ne bi smio jednostrano baviti zapošljivošću te da bi se pristup poduzetničkim aktivnostima s niskim pragom trebao zadržati, posebice u području neformalnog i informalnog obrazovanja; također poziva Komisiju da promiče reforme politike o obrazovanju u državama članicama i da u tom pogledu stvori usklađeni okvir politike za države članice;

32.  poziva Komisiju da podrži nadziranje vještina u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija, vještina rješavanja problema i financijske pismenosti; poziva Komisiju da u tom području provede transverzalno istraživanje;

33.  poziva Komisiju da podrži partnerstva između obrazovnih institucija i poduzeća uz pomoć Europskog fonda za strateška ulaganja, a posebno Europskog socijalnog fonda kako bi se potaknulo učenje kroz rad u poduzećima i širile poduzetničke kompetencije na nacionalnoj i lokalnoj razini;

34.  poziva Komisiju da podrži Europsku mrežu za poduzetničko obrazovanje po uzoru na mrežu EE-HUB utemeljenu u svibnju 2015. i koju europske organizacije i drugi dionici podupiru na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini, a potporu joj daju i nacionalna tijela vlasti, te na kojoj će se prikupljati i razmjenjivati najbolje prakse među obrazovnim institucijama, obrazovnim organizacijama, institucijama za strukovno obrazovanje, poduzećima, vlastima i socijalnim partnerima;

35.  poziva Komisiju da zajamči usklađeniju i učinkovitiju koordinaciju u području poduzetničkog obrazovanja u kontekstu šire strategije EU-a za cjeloživotno učenje, globalnih strategija EU-a i plana Junckerove Komisije;

36.  predlaže da Komisija u svim svojim područjima, uključujući mobilnost, u sljedećem financijskom razdoblju (nakon 2020.) zadrži poduzetničko obrazovanje i osposobljavanje kao ciljeve budućeg programa Erasmus+ te da sadrže sljedeće elemente:

37.  poziva Komisiju da prouči i rješava čimbenike koji žene odvraćaju od poduzetništva, promičući istovremeno pristup financiranju i službama za potporu mladim poduzetnicama;

38.  poziva Komisiju da koordinira i promiče razmjenu najboljih praksi među državama članicama;

39.  poziva Komisiju da potakne bolju suradnju i razmjenu dobrih praksi među državama članicama koje su već integrirale poduzetničko obrazovanje u svoje kurikule i postigle veći napredak u promicanju poduzetništva mladih i onih država članica koje su još uvijek na početku tog procesa;

40.  poziva Komisiju da do kraja 2017. prikupi najbolje prakse za razvoj poduzetničkih sposobnosti i promicanje poduzetništva mladih u državama članicama, da o tome Parlamentu podnese izvješće i da rezultate tog rada uzme u obzir prilikom procjenjivanja svojih postupaka financiranja;

41.  poziva države članice da promiču poduzetničko obrazovanje kao način za poticanje tranzverzalnih kompetencija za bolje upravljanje osobnim i profesionalnim životom učenika;

42.  poziva Komisiju da pomno nadzire konkretne mjere koje su države članice poduzele kako bi dale potporu poduzetništvu mladih, da posebnu pozornost posveti promociji i objavljivanju informacija o rezultatima te da ohrabri i podupre institucije i organizacije u razmjeni primjera dobre prakse, širenju ideja, znanja i iskustva te u osnivanju međusektorskih strateških partnerstava; potiče Komisiju i države članice da izrade referentne vrijednosti, modele te zajedničke instrumente i projekte u cilju promicanja poduzetništva mladih;

43.  potiče Komisiju da osigura da se mjerama država članica ne onemogućuje slobodno kretanje radnika tako da mladi koji su odabrali poslovnu karijeru mogu obavljati svoje aktivnosti posvuda u Europskoj uniji;

Uloga država članica

44.  poziva države članice, kao i regionalne i lokalne vlasti, da se angažiraju u poticanju razvoja osposobljavanja za pokretanje start-up poduzeća i upravljanje njima, uključujući stručno mentorstvo, inkubatore i akceleratore, projekte socijalnog poduzetništva pri kojima se surađuje s lokalnim zajednicama te sva okruženja koja podupiru poduzetništvo, a u kojima će mladi lakše pokretati start-up poduzeća i omogućiti im brzi oporavak u slučaju napuštanja školovanja ili početnih neuspjeha, pomažući na taj način u stvaranju pozitivne poslovne kulture, sprečavanju stvaranja negativne slike poslovnih neuspjeha i poticanju ponovnih pokušaja, uz posebnu pozornost na pomaganju mladima u nepovoljnom položaju;

45.  apelira na države članice da mladim poduzetnicima zajamče pristup financiranju koje im je potrebno te potporu u svakoj fazi;

46.  poziva države članice, kao i regionalne i lokalne vlasti, da u potpunosti iskoriste resurse iz strukturnih fondova EU-a, posebice Europskog socijalnog fonda, kako bi se promicali poduzetničko obrazovanje i osposobljavanje te razvoj digitalnih vještina na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

47.  poziva države članice da u suradnji s regionalnim i lokalnim vlastima iskoriste sve izvore financiranja na razini EU-a, kao što su Europski socijalni fond, Europska inicijativa za zapošljavanje mladih, Program EU-a za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI), program Erasmus za mlade poduzetnike i program EU-a za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME), da potiču i podržavaju inicijative za učinkovitije povezivanje poduzeća i obrazovnog sektora čiji bi ciljevi bili bolje definirani;

48.  poziva države članice da potiču razmjenu najboljih praksi, domaća i prekogranična partnerstva te da podupru tek osnovana poduzeća i rad relevantnih mreža malih i srednjih poduzeća i razvojnih agencija;

49.  potiče države članice da uspostave specifične inovativne metode za obuku nastavnika i mentora u poduzetništvu kako bi oni mogli promicati i poticati poduzetničke vještine, te da razmotre uvođenje poduzetništva u obrazovni kurikul;

50.  poziva države članice da nadalje razvijaju svoje sustave za utvrđivanje i vrednovanje kompetencija stečenih tijekom neformalnog i informalnog učenja, kako bi se ispunile njihove obveze za 2018, kako bi se pojedincima ponovno pružilo usmjerenje i druge prilike te potaknulo samopriznanje i daljnje učenje;

51.  poziva države članice da potaknu uključenost privatnih partnera u poduzetničkom obrazovanju daljnjim financiranjem ili osposobljavanjem kao dijelom njihove korporativne društvene odgovornosti;

52.  poziva države članice da uklone birokratske prepreke za provedbu poslovnih planova mladih i da razmotre uvođenje mjera za porezne olakšice kako bi ih se potaknulo na stvaranje vlastitih poslovnih ideja; ističe da je potreban sustav zaštite za start-up poduzeća koja dožive neuspjeh;

53.  ističe da je potrebno riješiti pitanje financijskih poteškoća s kojima se suočavaju mladi poduzetnici, olakšati njihov pristup kreditiranju i namjenskim bespovratnim sredstvima, smanjiti postojeća administrativna opterećenja te stvoriti regulatorno okruženje i provesti fiskalne inicijative kojima se potiče razvoj poduzetničkih inicijativa mladih i otvaranje radnih mjesta kako bi se olakšalo osnivanje i stabilizacija poslovnih projekata mladih poduzetnika;

54.  poziva države članice da budu proaktivne u poboljšanju regulatornih okvira i pojednostavnjenju administrativnih postupaka za poduzeća, posebno za mala i srednja poduzeća te socijalna poduzeća, te da promiču i nadziru kvalitetu praksi zapošljavanja u tim poduzećima; ističe da se u socijalnim i uključivim poduzećima stvaraju održiva radna mjesta, da ona doprinose razvoju zajednice i pomažu u promicanju održivog okruženja i jamčenju socijalne otpornosti u vrijeme krize;

55.  poziva javne zavode za zapošljavanje da budu proaktivniji u pružanju pomoći i savjeta poduzetnicima, posebno mladima;

56.  poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti da inovativnim studentima omoguće bolji pristup stipendijama i programima mikrokreditiranja te da im pruže pomoć, informacije, mentorstvo, multidisciplinarnu pomoć i platforme za evaluaciju izravnog kreditiranja („peer-to-peer”) kako bi im se omogućilo da osnuju vlastita poduzeća ili projekte poput onih koji se financiraju u okviru osi za mikrofinancije i socijalno poduzetništvo u sklopu Programa EU-a za zapošljavanje i socijalne inovacije; poziva države članice da olakšaju dostupnost i povrat zajmova, promiču korištenje skupnim financiranjem, osnuju partnerstva između predstavnika lokalnog gospodarstva, poduzeća i sveučilišta, ojačaju ulogu poduzeća u integriranju mladih u tržište rada te konsolidiraju potvrdu o posjedovanju poduzetničkih vještina na raznim razinama predsveučilišnog i sveučilišnog obrazovanja, posebno u partnerstvu s malim i srednjim poduzećima; poziva države članice da se zalažu da se u okviru sveučilišta utemelje poslovni inkubatori namijenjeni održivom razvoju i područjima studija usmjerenima na budućnost;

57.  poziva države članice da pojednostave postupke za zakonita zatvaranja poduzeća i da stvore okruženje u kojemu se pruža potpora u slučaju zatvaranja poduzeća kako bi se mladima poslala jasna poruka da neuspjeh neće postati prepreka s doživotnim posljedicama;

58.  poziva države članice da potiču mlade na poduzetništvo na način da u okviru obrazovnog sustava omoguće studiranje temeljeno na projektima u intradisciplinarnom obrazovanju u suradnji s poduzećima;

59.  poziva države članice da promiču poduzetništvo kao pozitivan izbor karijere u sklopu savjetovanja o karijeri tijekom srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja te da se uhvate u koštac s negativnom slikom poduzetništva kao izbora karijere koja prevladava u nekim državama članicama;

60.  poziva države članice da povećaju informiranost mladih s invaliditetom u vezi sa samozapošljavanjem i osnivanjem poduzeća na način da donesu mjere kao što su promicanje izbora karijere osoba s invaliditetom koje su već integrirane u tržište rada i javno odavanje priznanja poduzetnicima s invaliditetom;

Sljedeći koraci

61.  apelira na Komisiju da prati i dalje razvija svoj rad na inicijativama Entrepreneurship360 (škole i programi strukovnog obrazovanja i osposobljavanja) i HEInnovate (visoko obrazovanje);

62.  poziva Komisiju da od 2016. u pokazatelje vrednovanja Europskog semestra uvrsti mjere povezane s poduzetničkim obrazovanjem;

63.  poziva Komisiju da Parlamentu do kraja saziva podnese evaluacijsko izvješće o napretku postignutom u promicanju poduzetništva mladih obrazovanjem i osposobljavanjem te o tome koliko je uspjela pomoći članovima ugroženih socijalnih skupina;

64.  poziva Komisiju da zajamči koordinaciju i suradnju na europskoj razini u sustavnoj procjeni poduzetničkih programa i aktivnosti kako bi se rezultati mogli usporediti, primjerice, usporedba različitih obrazaca poduzetništva mladih u državama članicama i socijalno-demografskih značajki mladih poduzetnika kao što su dob, spol i obrazovanje;

65.  poziva Komisiju da promiče suradnju u politikama diljem EU-a i da pozove države članice na razmjenu dobrih praksi;

o
o   o

66.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica i država EGP-a te Vijeću Europe.

(1) SL C 17, 20.1.2015., str. 2. (2) SL C 183, 14.6.2014., str. 18. (3) SL C 119, 28.5.2009., str. 2. (4) SL C 120, 26.4.2013., str.1. (5) SL C 398, 22.12.2012., str.1. (6) SL C 199, 7.7.2011., str. 1. (7) SL C 311, 19.12.2009., str. 1. (8) SL L 394, 30.12.2006., str. 10. (9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0107. (10) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 56. (11) SL C 165 E, 11.6.2013., str. 7. (12) SL C 377 E, 7.12.2012., str. 89. (13) SL C 161 E, 31.5.2011., str. 8. (14) SL C 45 E, 23.2.2010., str. 33. (15) Izvješće Komisije o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u 2013. (SWD(2014)0142), izdanje Komisije o „Statističkim podacima o ženama poduzetnicama u Europi”, rujan 2014. (16) Zaključci sa simpozija Europske zaklade za osposobljavanje u Budimpešti i Istanbulu. (17) Komisija: Eurobarometer FL354, „Poduzetništvo iz EU-a i izvan njegovih granica”, 9. siječnja 2013.

Rezolucija Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi (2014/2149(INI))

P8_TA(2015)0293 A8-0207/2015

Europski parlament,

—  uzimajući u obzir preambulu Ugovora o Europskoj uniji (UEU), u kojoj je navedeno da su potpisnici „nadahnuti kulturnim, vjerskim i humanističkim nasljeđem Europe” i članak 3. stavak 3. UEU-a,

—  uzimajući u obzir članak 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezin članak 22.,

—  uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja koju je UNESCO usvojio 20. listopada 2005.,

—  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1295/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Kreativna Europa (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage odluka br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ(1),

—  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006,(2)

—  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006,(3)

—  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije (2014. – 2020.) – Obzor 2020. i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ,(4)

—  uzimajući u obzir Direktivu 2014/60/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o povratu kulturnih predmeta nezakonito iznesenih s državnog područja države članice i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012,(5)

—  uzimajući u obzir Direktivu 2013/37/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o izmjeni Direktive 2003/98/EZ o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora,(6)

—  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Vijeća Europe o vrijednosti kulturne baštine za društvo (Konvencija iz Fara) od 13. listopada 2005.,(7)

—  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o kulturnoj baštini kao strateškom resursu za održivu Europu od 21. svibnja 2014.,(8)

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 25. studenog 2014. o participativnom upravljanju kulturnom baštinom(9) i o planu rada za kulturu za razdoblje 2015. – 2018.(10) i europsku godinu kulturne baštine navedenu u zaključcima,

—  uzimajući u obzir preporuku Komisije 2011/711/EU od 27. listopada 2011. o digitalizaciji i internetskoj dostupnosti kulturnih materijala i digitalnom očuvanju,(11)

—  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. studenog 2014. naslovljenu „Plan ulaganja za Europu” (COM(2014)0903),

—  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 22. srpnja 2014. naslovljenu „Ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi” (COM(2014)0477),

—  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od studenog 2014. o Komunikaciji Komisije „Ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi”,

—  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje te mišljenja Odbora za promet i turizam i Odbora za regionalni razvoj (A8-0207/2015),

A.  budući da su kultura i kulturna baština zajednički resursi i zajednička dobra i vrijednosti i ne mogu biti isključive, a njihov pun potencijal za održiv ljudski, društveni i gospodarski razvoj još nije u potpunosti prepoznat i pravilno upotrijebljen, koliko na razini strategija EU-a, toliko i kada je riječ o ciljevima razvojnog plana UN-a za razdoblje nakon 2015.;

B.  budući da je pri donošenju odluka u obzir potrebno uzeti višestruki utjecaj kulture u društvu;

C.  budući da je kulturna baština prirodno heterogena i da odražava kulturnu i jezičnu raznolikost i pluralizam te utječe na regionalni razvoj, socijalnu koheziju, poljoprivredu, pomorstvo, okoliš, turizam, obrazovanje, digitalnu agendu, vanjske odnose, carinsku suradnju te istraživanje i inovacije;

D.  budući da promicanje kulture, kulturne raznolikosti i međukulturnog dijaloga ubrzava suradnju među državama članicama;

E.  budući da se poticanjem europske kulturne i jezične raznolikosti, promicanjem europske kulturne baštine i jačanjem konkurentnosti europskog kulturnog i kreativnog sektora promiče pametan, održi i uključiv rast;

F.  budući da su resursi baštine dugotrajna imovina koja ima ulogu u stvaranju vrijednosti i doprinosi razvoju vještina i gospodarskom rastu promicanjem turizma i stvaranjem radnih mjesta;

G.  budući da su projekti u području kulturne baštine često primjeri inovativnih i održivih gospodarskih aktivnosti u okviru kojih se mogu razviti poduzetničke i istraživačke sposobnosti malih i srednjih poduzeća (MSP);

H.  budući da kulturna baština, materijalna i nematerijalna, ima znatnu ulogu u stvaranju, očuvanju i promicanju europske kulture i vrijednosti te nacionalnog, regionalnog, lokalnog i individualnog identiteta, kao i suvremenog identiteta naroda Europe;

I.  budući da su za politike održavanja, obnove i očuvanja, dostupnosti i iskorištavanja kulturne baštine prvenstveno odgovorne nacionalne, regionalne ili lokalne vlasti, ali da kulturna baština ima i europsku dimenziju te da se pitanja u vezi s njom izravno rješavaju u sklopu nekoliko politika EU-a, uključujući poljoprivrednu politiku, politiku okoliša i politiku koja se odnosi na istraživanja i inovacije;

J.  budući da se u članku 167. UFEU-a određuje da „Unija doprinosi procvatu kultura država članica, poštujući pritom njihovu nacionalnu i regionalnu raznolikost i stavljajući istodobno u prvi plan njihovo zajedničko kulturno naslijeđe”;

K.  budući da se u članku 167. UFEU-a navodi da je djelovanje Unije usmjereno prema poboljšanju poznavanja i popularizacije kulture i povijesti europskih naroda, poticanju suradnje između država članica te, prema potrebi, podupiranju i dopunjavanju njihovog djelovanja u području očuvanja i zaštite kulturne baštine od europske važnosti;

L.  budući da plan rada za kulturu koje je Vijeće usvojilo 25. studenog 2014. uključuje baštinu kao jedan od četiri prioriteta djelovanja EU-a u području kulture za razdoblje 2015. – 2018.;

M.  budući da zbog nedostatka kulturnih podataka raščlanjenih po spolu, uključujući u području kulturne baštine, tvorci politika i donositelji odluka nisu svjesni postojećih problema neravnopravnosti spolova i s time povezanih izazova;

N.  budući da su informacije o mogućnostima financiranja u okviru programa EU-a za područja povezana s kulturnom baštinom, kao što su lokalni i regionalni razvoj, kulturna suradnja, istraživanje, obrazovanje, potpora malim i srednjim poduzećima i civilnom društvu i turizam dostupne, ali fragmentirane;

O.  budući da bi u okviru promicanja zajedničke europske kulturne baštine i razvoja održivog kulturnog turizma trebalo povećati kulturnu i turističku vrijednost programa kulturnih ruta koji je uspostavilo Europsko vijeće;

P.  budući da se nagradom Europske unije za kulturnu baštinu/nagradama Europa Nostra promiče izvrsnost, da one daju primjer koji služi za inspiraciju te da se njima potiče razmjena najboljih praksi u području baštine u cijeloj Europi;

Q.  budući da su u Venecijanskoj povelji o konzervaciji i restauraciji spomenika i spomeničkih cjelina, u Granadskoj konvenciji o zaštiti arhitektonskog naslijeđa Europe i u Konvenciji o zaštiti arheološke baštine iz Vallette jasno definirane međunarodno priznate norme u pogledu obnove kulturne baštine i arheoloških radova(12);

Integrirani pristup

1.  smatra da je izuzetno važno upotrebljavati dostupne resurse za potporu, poticanje i promicanje kulturne baštine na temelju integriranog i sveobuhvatnog pristupa te istodobno voditi računa o njegovim kulturnim, ekonomskim, društvenim, povijesnim, obrazovnim, okolišnim i znanstvenim sastavnicama;

2.  vjeruje da je za ostvarivanje kulturnog dijaloga i uzajamnog razumijevanja potreban cjelovit pristup kulturnoj baštini; uvjeren je da takav pristup može dovesti do unaprijeđene socijalne, gospodarske i teritorijalne kohezije te istovremeno doprinijeti ostvarenju ciljeva strategije Europa 2020.;

3.  u kontekstu razvoja i novog integriranog pristupa kulturnoj baštini Komisiji upućuje sljedeće konkretne preporuke:

4.  poziva na skorašnju uspostavu političkog okvira za povijesni okoliš, odnosno nepokretnu baštinu, koji bi sadržavao regulatorni okvir za spomenike, arheologiju i povijesne krajobraze u skladu s člankom 4. UFEU-a;

5.  promiče kreativne suvremene inovacije u arhitekturi i dizajnu utemeljene na poštovanju prošlosti i sadašnjosti i kojima se istovremeno osigurava visoka kvaliteta i usklađenost;

Europska sredstva za financiranje kulturne baštine

6.  prima na znanje predanost Unije u vezi s očuvanjem i razvojem europske kulturne baštine u vidu provedbe raznih programa (Kreativna Europa, Obzor 2020., Erasmus+, Europa za građane), financiranja (europski strukturni i investicijski fondovi) i djelovanja u okviru npr. europskih prijestolnica kulture, dana europske baštine i oznake europske baštine; zalaže se za veće sudjelovanje EU-a i država članica u promicanju istraživanja;

7.  Zahtijeva od Komisije da:

8.  primjećuje da se duh reforme Uredbe o EFRR-u, a naročito načelo integriranog financiranja, može u određenim slučajevima prenijeti i pružanjem potpore velikim projektima; uviđa, međutim, i potrebu za promicanjem i podržavanjem malih kulturnih inicijativa koje su posebno važne za endogeni razvoj i koje mogu pomoći u očuvanju kulturne baštine i promicanju lokalnog i regionalnog razvoja te socio-gospodarskog rasta općenito;

9.  poziva Komisiju da u smjernice kojima će se voditi sljedeća generacija strukturnih fondova za kulturnu baštinu uključi obavezan sustav provjera kvalitete koji će se primjenjivati tijekom cijelog životnog ciklusa projekta;

10.  naglašava ulogu država članica u osiguranju visoke razine vještina i profesionalnog znanja među subjektima i poslovne strukture kojom se može osigurati provedba najboljih praksi u pogledu očuvanja kulturne baštine, također korištenjem odgovarajućih sustava provjera kvalitete, kako je propisano u međunarodnim poveljama;

11.  poziva Komisiju da osigura da su inovativne mjere za očuvanje baštine i rješenja energetske učinkovitosti za povijesne objekte koja nemaju veliki učinak na okoliš prihvatljivi u delegiranim aktima, pozivima na iskaz interesa i inicijativama za razvoj propisa o kohezijskoj politici tijekom razdoblja 2014. – 2020.;

12.  poziva države članice da istraže moguće porezne poticaje u vezi s obnovom baštine, kao što je npr. smanjenje poreza na dodanu vrijednost ili drugih poreza, s obzirom na činjenicu da i privatna tijela upravljaju europskom kulturnom baštinom;

13.  poziva Komisiju da sastavi popis najboljih praksi u fiskalnim politikama u Europi te da državama članicama preporuči one koje im najbolje odgovaraju; poziva države članice da provedu te preporuke i da među sobom razmjenjuju najbolje prakse kako bi zajamčile da se u najvećoj mjeri potiču privatna ulaganja namijenjena projektima kulturne baštine te kako bi se osigurao najveći mogući učinak gospodarskog razvoja i socijalne kohezije u relevantnom lokalnom okruženju;

Novi modeli upravljanja

14.  pozdravlja inicijativu Vijeća za sastavljanje smjernica za nove modele participatornog upravljanja u području kulturne baštine na temelju promicanja aspekta zajedničkih resursa i ojačavanja poveznica između lokalnih, regionalnih, nacionalnih i europskih planova;

15.  traži od država članica da se pobrinu za razvoj pravnih instrumenata kojima se omogućuju alternativni načini financiranja i modeli upravljanja, kao što su uključenost zajednice, sudjelovanje civilnog društva i javno-privatna partnerstva, kako bi se provele mjere povezane s kulturnom baštinom (očuvanje, obnova, zaštita, razvoj i promicanje);

16.  poziva Komisiju i države članice da na razini Europe pokrenu dijalog između tvoraca politika na svim razinama upravljanja, uz sudjelovanje predstavnika kulturnih i kreativnih industrija, mreža pružatelja turističkih usluga, partnerstava između privatnih i javnih subjekata te nevladinih organizacija;

17.  potiče sve dionike koji sudjeluju u upravljanju kulturnom baštinom da pronađu ravnotežu između održivog očuvanja i razvoja ekonomskog i društvenog potencijala kulturne baštine;

18.  naglašava da su projekti EFRR-a u pogledu kulturne baštine primjer ostvarenja višerazinskog upravljanja i primjene načela supsidijarnosti te da predstavljaju važan element potrošnje iz EFRR-a; ističe važnost prekograničnih kulturnih projekata koji pridonose jačanju gospodarske i socijalne kohezije te potiču uključenost; u tom pogledu poziva na poduzimanje mjera za jačanje i širenje potpore financiranju u okviru sporazuma o javno-privatnom partnerstvu;

19.  ističe da je u okviru novih modela upravljanja potrebno uvesti sustav provjera kvalitete u svim alternativnim oblicima financiranja i uprave koji se odnose na kulturnu baštinu;

20.  poziva države članice da pojačaju kontrole rashoda povezane s kulturnom baštinom i da potiču suradnju u borbi protiv prevara, korupcije i bilo koje druge neregularne aktivnosti u tom području;

21.  predlaže da europski zakonodavni prijedlozi uključju i procjenu učinka u vezi s kulturnom baštinom i da se tamo gdje se procjenom ustanovi negativan učinak, kulturna baština isključi iz područja djelovanja zakonodavnog prijedloga kao iznimka;

Gospodarski i strateški potencijal kulturne baštine

22.  napominje da kulturna baština doprinosi stvaranju inovativnih radnih mjesta, proizvoda, usluga i procesa te da može biti izvor stvaralačkih ideja koje razvijaju nova gospodarstva, a istodobno, odgovarajućim upravljanjem, u relativno maloj mjeri utječu na okoliš;

23.  priznaje ključnu ulogu koju kulturna baština ima u nekoliko vodećih inicijativa u okviru Europe 2020., kao što su Digitalna agenda, Unija inovacija, Program za nove vještine i radna mjesta i Industrijska politika za razdoblje globalizacije; stoga poziva da se tijekom preispitivanja strategije Europa 2020. u sredini programskog razdoblja u većoj mjeri prizna uloga europske kulturne baštine kao strateškog resursa za pametan, održiv i uključiv rast;

24.  napominje da sektor kulturne baštine ima mogućnost stvaranja visokokvalificiranih radnih mjesta; poziva države članice da međusobno prenose inicijative o razvoju programa osposobljavanja koji su usmjereni na upravljanje i očuvanje za radnike i istraživače u području kulturne baštine; između ostalog pozdravlja dugoročne perspektive financiranja za mreže istraživača, poput bespovratnih sredstava u okviru aktivnosti Marie Sklodowska Curie;

25.  naglašava važnost materijalne i nematerijalne kulturne i prirodne baštine UNESCO-a za europski turizam;

26.  ističe mogućnost snažnijeg usmjerenja na kulturni turizam razvojem makroregionalnih strategija osmišljenih za uključivanje kulturnog turizma kao sastavnog dijela u strateški okvir za europsku suradnju;

27.  poziva europske institucije i države članice da promiču i podržavaju putovanja u okviru „mekog turizma” (pješačenje, jahanje i biciklističke ture) kao način stvaranja novih mogućnosti za kulturni turizam i turizam u prirodi;

28.  potiče države članice da surađuju s regionalnim i lokalnim tijelima kako bi se u najvećoj mjeri povećala vrijednost kulturne baštine u našem društvu te njezin doprinos stvaranju radnih mjesta i ostvarivanju rasta u EU-u;

29.  ističe da je kulturni turizam, koji čini 40 % europskog turizma, ključni gospodarski sektor u pogledu potencijala za rast i zapošljavanje, čiji bi se razvoj trebao dodatno poboljšati uporabom novih tehnologija; naglašava, međutim, važnost očuvanja kulturne i prirodne baštine oblikovanjem održivih, manje invazivnih oblika turizma s visokom dodanom vrijednosti u okviru kojih bi sektor turizma bio dio lokalne razvojne strategije;

30.  izražava zabrinutost zbog stanja očuvanja, obnove, zaštite i promicanja politika kulturne baštine, koja je jedna od najvećih vrijednosti europskog identiteta; naglašava da se financiranje očuvanja kulturne baštine u mnogim državama članicama drastično snizilo kao posljedica gospodarske i financijske krize; u tom smislu poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se odgovarajuća sredstva i inicijative usmjere na vrednovanje europske kulturne baštine;

31.  poziva Komisiju da promiče izvrsnost, inovacije i konkurentnost u kulturnom i kreativnom sektoru pružanjem podrške radu umjetnika, stvaralaca i stručnjaka u području kulture;

32.  potvrđuje da kulturnoj baštini hitno treba dati jasno mjesto u sklopu Plana ulaganja za Europu koji je usvojila Komisija;

33.  skreće pozornost na potrebu za unapređenjem metodološkog okvira radi postizanja boljih statističkih podataka koji se odnose na područje kulturne baštine; poziva Komisiju da iznese niz pokazatelja koji bi se mogli iskoristiti za nadziranje i procjenu stanja kulturne baštine i koji bi bili ujednačeni za sve države članice; naglašava da je potrebno postići dodatne rezultate istraživanja koji bi obuhvatili sve aspekte kulturne baštine te ih povezali kako bi se u tom području izbjegla fragmentacija; s tim u vezi ističe potencijal uporabe tzv. velike količine podataka (big data) za bolje iskorištavanje rezultata istraživačkih projekata; naglašava da je za procjenu stvarne i potencijalne gospodarske vrijednosti kulturne baštine ključno sistematičnije prikupljati statističke podatke;

34.  smatra da bi Komisija trebala uvrstiti poduzeća i subjekte uključene u razne aspekte očuvanja baštine u poseban sektor u kojem se rabe tradicionalne metode s dodanom vrijednosti koje olakšavaju ekološko i održivo očuvanje;

35.  prepoznaje da je hitno potrebno suočiti se s nezaposlenošću mladih te naglašava da je kulturna baština područje s potencijalom za stvaranje novih i boljih radnih mjesta, odnosno područje u kojemu se može osnažiti direktna veza između obrazovanja i zaposlenja, primjerice razvojem kvalitetnih naukovanja, stažiranja i razvojnih tvrtki u okviru malih i srednih poduzeća te socijalne ekonomije; potiče države članice da u tom pogledu razviju nove i inovativne mogućnosti financiranja kako bi podržale razvoj programâ osposobljavanja, obrazovanja i mobilnosti u području očuvanja i upravljanja za radnike i istraživače u tom sektoru;

36.  poziva Komisiju da promiče programe koji obuhvaćaju kulturnu baštinu i turizam na sveobuhvatnoj i znanstvenoj osnovi kako bi služili kao mjerilo i primjer najbolje prakse;

37.  poziva države članice da strateški planiraju projekte kulturne baštine kojima se mogu ostvariti opći regionalni i lokalni razvoj, uspostaviti međunarodni i međuregionalni programi suradnje, stvoriti nova radna mjesta i očuvati tradicionalne vještine povezane s obnovom kulturne baštine;

38.  poziva Komisiju i države članice da sastave ekonomsko i statističko istraživanje za poduzeća, upravljačka tijela i specijalizirane profesionalne djelatnosti u sektoru očuvanja i promicanja kulturne baštine i njihov poseban doprinos u pogledu proizvodnje i otvaranja radnih mjesta;

39.  skreće pozornost na potrebu za stvaranjem, razvijanjem i promicanjem novih mogućnosti mobilnosti i razmjene iskustva za radnike u sektoru kulturne baštine, što se može postići osiguravanjem istinske stručne uzajamnosti u skladu s Direktivom 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija tako da države članice utvrde i među sobom razmjenjuju minimalne razine kvalifikacija (vještine i znanje), posebno za zanimanje restaurator-kustos; poziva Komisiju da, u tom kontekstu, predstavi prijedlog proširenja odgovarajućih programa kako bi obuhvaćali mobilnost upravitelja i zaposlenika u sektoru kulturne baštine (npr. upravitelji dvoraca) u cilju razmjene iskustva i najboljih praksi;

40.  poziva države članice da istaknu vrijednost svoje baštine promicanjem studija usmjerenih na određivanje kulturne i ekonomske vrijednosti kulturne baštine kako bi se „trošak” njezina očuvanja pretvorio u „ulaganje” u njezinu vrijednost;

41.   poziva Komisiju da razmotri mogućnost da se u Europskom institutu za inovacije i tehnologiju (EIT) u okviru sljedećeg programa za stratešku inovaciju uspostavi zajednica znanja i inovacija (ZZI) u području kulturne baštine i kreativnih industrija, čime bi se izravno podržao sveobuhvatan pristup istraživanju i inovacijama;

42.  ponavlja da je važno promicati uključivanje obrazovanja iz područja umjetnosti, glazbe, kazališta i filma u školske kurikulume jer je ono ključno za razvoj znanja o kulturnoj baštini, umjetničke prakse i izričaja te mekih vještina usmjerenih prema kreativnosti i inovaciji;

43.  potiče države članice da uvedu transdisciplinarne teme povezane s kulturnom baštinom u različite razine obrazovanja;

44.  ističe značajan potencijal razvoja poduzetničkih aktivnosti i participativnog pristupa u sektoru turizma, posebno u okviru malih i srednjih poduzeća, ali i u okviru razvojnih tvrtki, neprofitnog sektora i drugih organizacija koje doprinose očuvanju, zaštiti i promicanju europske kulturne baštine; naglašava da su, osim kulturnih dobara, kvaliteta usluga i visokorazvijene profesionalne vještine, dobro osposobljeni stručnjaci u tom području i prisutnost na internetu ključni faktori uspjeha i konkurentnosti europskog turističkog sektora; ističe da su istraživanje, inovacije i nove tehnologije, posebno u području telekomunikacija, nužni za približavanje kulturne baštine javnosti; također smatra da bi se nepotrebna opterećenja za mala i srednja poduzeća trebala ukinuti radi njihove konkurentnosti te da bi se zakonodavstvo koje ima negativne učinke na mala i srednja poduzeća u turizmu trebalo revidirati;

Mogućnosti i izazovi

45.  naglašava potencijal digitalizacije kulturne baštine, kao načina da se sačuva naša prošlost i stvore prilike za istraživanje, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, bolju socijalnu uključenost, bolji pristup osobama s invaliditetom ili osobama koje žive u udaljenim područjima i održiv gospodarski razvoj; ističe da digitalizacija baštine zahtijeva znatan financijski napor za male i srednje, odnosno izolirane kulturne institucije te da je odgovarajuće financiranje ključ za veću popularizaciju te baštine i za veći broj posjetitelja; naglašava da mogućnosti koje nudi digitalizacija i nove tehnologije, koje nikada neće nadomjestiti pristup izvornoj baštini ili povezanim društvenim koristima od tradicionalnih oblika sudjelovanja u kulturi, ne bi trebale dovesti do nemarnosti u očuvanju izvornika ili zanemarivanja tradiconalnih oblika promicanja kulture, tijekom ili nakon digitalizacije;

46.  podržava digitalnu inovaciju u sektorima umjetnosti i baštine te primjećuje da uporaba internetskih infrastruktura može uključiti novu publiku i osigurati bolji pristup digitalnoj kulturnoj baštini i njezino bolje iskorištavanje; naglašava značaj postojećih alata poput internetske stranice Europeana te potiče rad na poboljšanju kriterija pretraživanja na toj stranici kako bi bili bolje prilagođeni korisniku;

47.  ističe potrebu za poboljšanjem razine digitalizacije, očuvanja i internetske dostupnosti kulturne baštine, posebno europske filmske baštine;

48.  naglašava važnost razvoja istinski demokratskog i participativnog prikaza europske baštine, uključujući baštinu vjerskih i etničkih manjina; skreće pozornost na postojanje lokaliteta kulturne baštine na kojima se susreću različite ili sporne verzije prošlosti te naglašava da postupci pomirenja ne bi trebali dovesti do brisanja povijesne osviještenosti zajednica; poziva države članice da razmotre etiku i metode predstavljanja kulturne baštine i da u obzir uzmu raznolikost interpretacija;

49.  potvrđuje da je vjerska baština nematerijalni dio europske kulturne baštine; naglašava da se važnost mjesta, običaja i predmeta povezanih s vjerskim običajima ne bi trebala zanemariti u raspravi o europskoj kulturnoj baštini i da ne bi trebala biti predmetom bilo kakvog oblika diskriminacije;

50.  smatra da povijesna vjerska baština, uključujući arhitekturu i glazbu, mora biti očuvana zbog svoje kulturne vrijednosti, neovisno o svom vjerskom porijeklu;

51.  naglašava važnost interkulturalnog dijaloga unutar i izvan Europe i vjeruje da Unija treba promicati takav dijalog kao odgovarajući alat protiv radikalizma bilo koje vrste;

52.  skreće pozornost na specifične karakteristike nacionalnih manjina u državama članicama u pogledu kulturne baštine; s time u vezi poziva na očuvanje njihove kulturne baštine i na promicanje i zaštitu kulturne raznolikosti;

53.  naglašava da je potrebno izbjeći kulturnu diskriminaciju protiv vjerskih i etničkih manjina;

54.  naglašava važnost pružanja podrške kulturnim aktivnostima migrantskih zajednica;

55.  ponovno potvrđuje važan doprinos kulturne baštine kulturnoj i kreativnoj industriji, kao i socijalnoj uključenosti kroz kulturu;

56.  ističe važnost poboljšanja pristupa lokalitetima kulturne baštine za osobe s invaliditetom;

57.  ističe važnost očuvanja kulturnih krajolika i, posebno, nematerijalne kulturne baštine koja predstavlja živu kulturu i potiče tradicionalne zanate te poziva Komisiju da to u većoj mjeri uključi u svoje programe;

58.  naglašava važnost gastronomske baštine koja se mora zaštititi i podržati; smatra da bi se u interakciji s drugim politikama EU-a, kao što je zajednička poljoprivredna politika ili zaštita potrošača, mogla optimizirati sredstva dodijeljena tom području;

59.  naglašava da kulturna baština i turizam međusobno pogoduju jedno drugome jer kulturna baština s jedne strane stvara znatan prihod industriji turizma, a s druge strane turizam pogoduje kulturi jer potiče pokazivanje kulturnih blaga posjetiteljima i stvara prihod nužan za njihovo očuvanje;

60.  naglašava da kulturni turizam ima važnu ulogu u očuvanju i ostvarenju vrijednosti naše kulturne baštine koja uključuje ne samo materijalnu baštinu i krajolik nego i nematerijalnu baštinu kao što su jezici i religijske i kulinarske tradicije;

61.  poziva Komisiju, Vijeće i države članice da na svim relevantnim razinama nastave suradnju u svrhu provedbe mjera koje se odnose na promicanje kulturne baštine i kulturnog turizma i koje su navedene u Komunikaciji Komisije od 30. lipnja 2010. naslovljenoj „Europa, svjetsko turističko odredište br. 1 – novi politički okvir za turizam u Europi” (COM(2010)0352);

62.  ističe važnost, u svjetlu dubokih demografskih i društvenih promjena, naše zajedničke europske kulturne baštine i planirane europske godine s obzirom na poistovjećivanje građana s Europskom unijom i na osnaživanje osjećaja zajednice unutar Unije;

63.  mišljenja je da, posebno za nadolazeće generacije, uvažavanje zajedničke europske kulturne baštine pruža smjer i daje mogućnosti za razvoj europskog identiteta i vrijednosti poput međusobnog slaganja i poštovanja, izvan granica država članica; stoga također preporučuje da se, između ostalog prilikom osmišljavanja europske godine kulturne baštine, posebna pozornost da mlađim generacijama;

64.  pozdravlja veliki uspjeh europskih prijestolnica kulture; poziva na uspostavljanje mreže između tih gradova kako bi se proširio temeljni učinak na predmetna područja, omogućila razmjena iskustava i dobrih praksi, posebice kao pomoć budućim kandidatima, te olakšala organizacija događaja i posebnih putovanja;

65.  potiče uporabu kulturne baštine kao obrazovnog alata za rasprave o društvenim pitanjima u cilju dodatnog zbližavanja europskih građana;

66.  skreće pozornost na ekološke prijetnje koje utječu na veliki broj lokaliteta baštine unutar EU-a te potiče države članice da u svojim dugoročnim strategijama financiranja za očuvanje baštine i metode obnove u obzir uzmu posljedice klimatskih promjena i ljudskog faktora; uz to, preporuča da države članice i EU dodatno promiču istraživanje u tom području, između ostalog kako bi se provelo detaljnije istraživanje brojnih učinaka klimatskih promjena na kulturnu baštinu i razvile protumjere;

67.  poziva Komisiju, Vijeće i države članice da se oslone na inicijativu „7 najugroženijih” koju je pokrenula „Europa Nostra” u suradnji s Europskom investicijskom bankom, utvrđivanjem dodatnih primjera europske ugrožene baštine, izradom akcijskih planova i traženjem mogućih izvora financiranja; ističe da je razvoj ove inicijative jedan od načina privlačenja privatnih ulaganja u unapređenje baštine;

68.  poziva Komisiju da bolje koordinira i podrži napore država članice u borbi protiv krađe i krijumčarenja dobara kulturne baštine te nezakonite trgovine istima, unutar i izvan EU-a; zahtijeva povrat kulturnih dobara nezakonito iznesenih s državnog područja države članice;

69.  podsjeća na važnost zaštite i očuvanja kulturne baštine, ne samo od učinaka proteka vremena, nego i od huliganstva i pljačkanja; ističe da mnogim arheološkima nalazištima i dalje prijeti opasnost od organiziranih lovaca na relikvije i njihovog pljačkanja, posebno podvodnim nalazištima do kojih je nadležnim tijelima teško doprijeti i koja je teško nadzirati; u tom pogledu poziva na učinkovitiju suradnju država članica u vezi s identifikacijom i povratom kulturnih dobara i sprečavanjem nezakonite trgovine takvim dobrima;

70.  naglašava ulogu kulturne baštine u vanjskim odnosima Unije, koja se ostvaruje u političkom dijalogu i suradnji s trećim zemljama te poziva države članice, Komisiju i Vijeće da ponovno ožive kulturnu diplomaciju; uz to, ukazuje na potencijal interdisciplinarnih istraživačkih projekata u kojima sudjeluju države članice i nečlanice EU-a u pogledu očuvanja kulturne baštine;

71.  poziva na snažnu predanost država članica, EU-a i međunarodne zajednice sprečavanju, zaštiti, dokumentiranju i obnovi u slučajevima u kojima je kulturna baština EU-a ili država nečlanica namjerno ugrožena i oštećena u ratu i povredi kulturnog i vjerskog identiteta, također i na suradnju s međunarodnim organizacijama poput ICCROM-a, ICBS-a (Međunarodni odbor Plavog štita), civilnim i vojnim vlastima, kulturnim institucijama i profesionalnim udruženjima;

72.  potiče usvajanje međunarodnih sporazuma za sprečavanje nezakonite trgovine kulturnom baštinom; ističe potrebu da EU, zajedno s UN-om i UNESCO-om, brani baštinu u opasnosti te da se bori protiv pljačkanja i uništavanja kulturnih objekata u područjima sukoba;

73.  ukazuje na potencijal znanja koje EU posjeduje u pogledu očuvanja kulturnih dobara oštećenih ili uništenih kao posljedica terorizma ili rata;

74.  podržava stvaranje transnacionalnih kulturno-turističkih proizvoda kojima se odražavaju europske vrijednosti i baština; poziva Komisiju da zatraži bolju suradnju s državama članicama i drugim organizacijama koje oblikuju politike u vezi s kulturom i turizmom, kao što su Svjetska turistička organizacija Ujedinjenih naroda (UNWTO) i UNESCO te da nastavi sufinancirati i promicati mreže, prekogranične regionalne projekte i, u bliskoj suradnji s Vijećem Europe, projekt europskih kulturnih ruta koji je najbolji primjer transnacionalnog paneuropskog tematskog turističkog projekta;

o
o   o

75.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 221. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 320. (3) SL L 347, 20.12.2013., str. 289. (4) SL L 347, 20.12.2013., str. 104. (5) SL L 159, 28.5.2014., str. 1. (6) SL L 175, 27.6.2013., str. 1. (7) Usvojio Odbor ministara Vijeća Europe 13. listopada 2005.; otvorena za potpisivanje državama članicama u Faru (Portugal) 27. listopada iste godine; stupila na snagu 1. lipnja 2011. (8) SL C 183, 14.6.2014., str. 36. (9) SL C 463, 23.12.2014., str. 1. (10) SL C 463, 23.12.2014., str. 4. (11) SL L 283, 29.10.2011., str. 39. (12) Venecijansku povelju je 1965. donio ICOMOS (Međunarodno vijeće za spomenike i spomeničke cjeline); Granadsku konvenciju je 1985. donijelo Vijeće Europe; Konvenciju iz Vallette je 1992. donijelo Vijeće Europe. (13) Pogledajte: članak 3. stavak 1. točku (e) Uredbe (EU) br. 1301/2013.

Rezolucija Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. o praćenju europske građanske inicijative Right2Water (Pravo na vodu) (2014/2239(INI))

P8_TA(2015)0294 A8-0228/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju(1) (dalje u tekstu: Direktiva o vodi za ljudsku potrošnju),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice na području vodne politike(2) (dalje u tekstu: Okvirna direktiva o vodama),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o građanskoj inicijativi(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. studenog 2012. naslovljenu „Plana zaštite europskih vodnih resursa” (COM(2012)0673),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. ožujka 2014. o europskoj građanskoj inicijativi „Voda i odvodnja su ljudsko pravo! Voda je javno dobro, a ne roba!” (COM(2014)0177) (dalje u tekstu: „Komunikacija”),

–  uzimajući u obzir objedinjeno izvješće Komisije o kvaliteti vode za piće u EU-u u kojem se razmatraju izvješća država članica za razdoblje 2008. – 2010. na temelju Direktive 98/83/EZ (COM(2014)0363),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o navedenoj Komunikaciji Komisije od 19. ožujka 2014.(5),

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš naslovljeno „Europsko izvješće o okolišu – stanje i izgledi 2015.”,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a od 28. srpnja 2010. naslovljenu „Ljudsko pravo na vodu i sanitarne uvjete”(6) i rezoluciju Opće skupštine UN-a od 18. prosinca 2013. naslovljenu „Ljudsko pravo na sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete”(7),

–  uzimajući u obzir sve rezolucije o ljudskom pravu na sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete koje je usvojilo Vijeće UN-a za ljudska prava;

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 9. listopada 2008. o rješavanju problema nestašice vode i suša u Europskoj uniji(8),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 3. srpnja 2012. o provedbi zakonodavstva EU-a o vodi, prije nužnog općeg pristupa problemima u vezi s vodom u Europi(9),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. studenog 2014. o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015.(10),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za predstavke (A8-0228/2015),

A.  budući da je Right2Water (Pravo na vodu) prva europska građanska inicijativa koja je ispunila zahtjeve iz Uredbe (EU) br. 211/2011 o građanskoj inicijativi i koju je Parlament saslušao nakon što ju je podržalo gotovo 1,9 milijuna građana;

B.  budući da ljudsko pravo na vodu i odvodnju obuhvaća dimenzije dostupnosti, mogućnosti pristupa, prihvatljivosti, pristupačnosti i kvalitete;

C.  budući da je potpuna provedba ljudskog prava na vodu i odvodnju, koje je priznao UN i podržale države članice EU-a, neophodna za život i budući da pravilno upravljanje vodnim resursima ima ključnu ulogu u jamčenju održive potrošnje vode i očuvanja svjetskog prirodnog bogatstva; budući da su zbog kombiniranog učinka ljudskog djelovanja i klimatskih promjena cijelo europsko područje Sredozemlja i neka područja središnje Europe sada klasificirani kao sušna polupustinjska područja;

D.  budući da prema izvješću o stanju okoliša iz 2015. koje je sastavila Europska agencija za okoliš stopa gubitaka zbog propuštanja cijevi u Europi trenutačno iznosi između 10 % i 40 %;

E.  budući da je pristup vodi jedan od ključnih čimbenika za postizanje održivog razvoja; budući da je stavljanje naglaska na razvojnu pomoć usmjerenu na poboljšanje opskrbe vodom za piće i odvodnje učinkovit način ostvarivanja temeljnih ciljeva iskorjenjivanja siromaštva, kao i promicanja društvene jednakosti, javnog zdravlja, sigurnosti hrane i gospodarskog rasta;

F.  budući da najmanje 748 milijuna ljudi nema redoviti pristup sigurnoj vodi za piće, a trećina svjetskog stanovništva nema ni osnovne sanitarne uvjete; budući da je time ugroženo pravo na zdravlje i da time dolazi do širenja bolesti koje uzrokuju patnju i smrt, što predstavlja ozbiljnu prepreku razvoju; budući da zbog vodom prenosivih bolesti ili zbog neodgovarajuće vode te sanitarnih i higijenskih uvjeta dnevno umire oko 4000 djece; budući da zbog nedostupnosti pitke vode umire više djece nego zbog AIDS-a, malarije i boginja uzetih zajedno; budući da se ipak vidno smanjuje broj osoba pogođenih navedenim problemima te se taj pad može i mora ubrzati;

G.  budući da postoji i sigurnosna dimenzija pristupa vodi zbog koje je potrebno poboljšati regionalnu suradnju;

H.  budući da nedostupnost vode i odvodnje ima posljedice na ostvarivanje drugih ljudskih prava; budući da problemi povezani s vodom nerazmjerno utječu na žene, s obzirom na to da su u mnogim zemljama u razvoju u skladu s tradicijom one odgovorne za nabavu vode za domaćinstvo; budući da zbog nedostupnosti odgovarajućih i doličnih sanitarnih uvjeta najviše pate žene i djevojčice koje zbog toga često imaju ograničen pristup školovanju i izloženije su bolestima;

I.  budući da svake godine tri i pol milijuna ljudi umre od vodom prenosivih bolesti;

J.  budući da je Fakultativnim protokolom uz Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, koji je stupio na snagu 2013., stvoren mehanizam podnošenja pritužbi koji pojedincima ili skupinama omogućuje da, između ostalih prava, podnose službene pritužbe na kršenje ljudskog prava na vodu i odvodnju;

K.  budući da se u zemljama u razvoju i rastućim gospodarstvima potražnja za vodom povećava u svim sektorima, posebno u energetskom i poljoprivrednom sektoru; budući da klimatske promjene, urbanizacija i demografske promjene mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju dostupnosti vode u mnogim zemljama u razvoju te da se očekuje da će do 2025. otprilike dvije trećine stanovništva svijeta živjeti u zemljama u kojima vlada nestašica vode;

L.  budući da je EU najveći donator u sektoru vodoopskrbe, odvodnje i higijene (WASH), odnosno da je godišnje 25% sredstava EU-a za humanitarnu pomoć u svijetu namijenjeno potpori razvojnim partnerima u tom polju; budući da je, međutim, u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda iz 2012. o razvojnoj pomoći EU-a za opskrbu vodom za piće i osnovne sanitarne uvjete u supsaharskim zemljama istaknuto da treba poboljšati učinkovitost pomoći i održivost projekata koje podupire EU;

M.  budući da je Parlamentarna skupština Vijeća Europe izjavila da „pristup vodi mora biti prepoznat kao temeljno ljudsko pravo s obzirom na to da je voda nužna za život na Zemlji te resurs koji čovječanstvo mora dijeliti”;

N.  budući da je privatizacija osnovnih komunalnih usluga u supsaharskoj Africi 1990-ih spriječila, između ostaloga, ostvarenje milenijskih razvojnih ciljeva u pogledu vode i odvodnje, s obzirom na to da je usredotočenost ulagača na povrat troškova, između ostaloga, povećala nejednakosti u pružanju takvih usluga na štetu kućanstava s niskim prihodima; budući da je, s obzirom na neuspjelu privatizaciju voda, prijenos usluga povezanih s vodom iz privatnih poduzeća lokalnim vlastima rastući trend u vodnom sektoru diljem svijeta;

O.  budući da je vodoopskrba prirodan monopol i da bi se prihodima od ciklusa upravljanja vodom trebali financirati troškovi i zaštita vodnih usluga i poboljšanje ciklusa upravljanja vodom te da bi ti prihodi uvijek trebali biti namijenjeni u tu svrhu, pod uvjetom da se sačuva javni interes;

P.  budući da nedostatak adekvatne vodoopskrbe i odvodnje ozbiljno utječe na zdravlje i društveni razvoj, osobito kod djece; budući da je zagađenje vodnih resursa glavni uzročnik dijareje i drugi po redu uzročnik smrtnosti djece u zemljama u razvoju i da uzrokuje druge opasne bolesti kao što su kolera, bilharcijaza i trahom;

Q.  budući da voda ima socijalnu, ekonomsku i ekološku funkciju i da će se ispravnim upravljanjem vodnim ciklusom za dobrobit svih očuvati njezina stalna i stabilna dostupnost u današnjem kontekstu klimatskih promjena;

R.  budući da je Europa osobito ugrožena zbog klimatskih promjena i budući da je vodni sektor među prvima koji će biti pogođeni;

S.  budući da je europska građanska inicijativa osmišljena kao mehanizam participativne demokracije s ciljem da se potakne rasprava na razini EU-a i izravna uključenost građana u donošenje odluka u EU-u te je izvrsna mogućnost za institucije EU-a da se ponovno angažiraju zajedno s građanima;

T.  budući da ispitivanja Eurobarometra posljednjih godina sustavno pokazuju vrlo nisku razinu povjerenja građana u EU;

Europska građanska inicijativa kao instrument participativne demokracije

1.  stajališta je da je europska građanska inicijativa jedinstveni demokratski mehanizam koji ima veliki potencijal u premošćivanju jaza između europskih i nacionalnih društvenih pokreta i pokreta civilnog društva te u promicanju participativne demokracije na razini EU-a; međutim, smatra da je za daljnji razvoj tog demokratskog mehanizma nužna procjena stečenog iskustva i reforma građanske inicijative te da mjere Komisije, koje po potrebi mogu uključivati mogućnost uvođenja odgovarajućih elemenata u revizije zakonodavstva ili u nove zakonodavne prijedloge, moraju bolje odražavati zahtjeve europske građanske inicijative ako su oni u njezinoj nadležnosti, a osobito ako se odnose na probleme povezane s ljudskim pravima;

2.  ističe da bi Komisija trebala zajamčiti maksimalnu transparentnost tijekom dvomjesečne faze analize i da bi uspješna europska građanska inicijativa trebala od Komisije dobiti odgovarajuću pravnu podršku i savjete i biti primjereno predstavljena te da bi promicatelje inicijative i one koji je podržavaju trebalo detaljno informirati i obavještavati o novostima tijekom cijelog postupka europske građanske inicijative;

3.  ustraje u tomu da Komisija učinkovito provede Uredbu o građanskoj inicijativi i da ukloni sve administrativne prepreke s kojima se građani susreću kada predlažu ili podržavaju neku europsku građansku inicijativu te poziva Komisiju da razmotri uvođenje jedinstvenog sustava za prijavu europskih građanskih inicijativa za sve države članice;

4.  pozdravlja činjenicu da se podrška koju je gotovo 1,9 milijuna građana iz svih država članica EU-a dalo ovoj europskoj građanskoj inicijativi podudara s odlukom Komisije da isključi usluge vodoopskrbe i odvodnje iz Direktive o koncesijama;

5.  poziva Komisiju da zadrži i potvrdi isključivanje usluga vodoopskrbe i odvodnje iz Direktive o koncesijama u eventualnim budućim revizijama te Direktive;

6.  žali zbog toga što u Komunikaciji nedostaju ambicije, što ne odgovara na konkretne zahtjeve postavljene u europskoj građanskoj inicijativi i zbog toga što je ograničena na ponavljanje postojećih obveza; naglašava da je odgovor Komisije na europsku građansku inicijativu Right2Water nedostatan s obzirom na to da se ne daje nikakav novi doprinos niti se uvode mjere koje bi mogle doprinijeti postizanju ciljeva; poziva Komisiju da u pogledu ove konkretne europske građanske inicijative pokrene opsežnu kampanju u kojoj bi javnost informirala o već poduzetim mjerama u području vodne politike i o tome kako bi te mjere mogle doprinijeti ostvarenju ciljeva europske građanske inicijative Right2Water;

7.  smatra da velik broj predstavki u vezi s kvalitetom vode i upravljanjem vodama dolazi iz država članica koje nisu dovoljno zastupljene u javnom savjetovanju na razini EU-a koje je pokrenuto u lipnju 2014. te ističe da su zbog toga moguće nedosljednosti između rezultata javnog savjetovanja i stanja opisanog u predstavkama;

8.  nada se da će Komisija i potpredsjednik zadužen za održivost pokazati jasnu političku predanost kako bi zajamčili poduzimanje odgovarajućih mjera kao odgovor na pitanja u vezi s kojima je europska građanska inicijativa izrazila zabrinutost;

9.   ponavlja da se njegov Odbor za predstavke zalaže kako bi svim podnositeljima predstavki omogućio da izraze svoje mišljenje o problemima u vezi s temeljnim pravima te podsjeća da su podnositelji predstavke europske građanske inicijative Right2Water izrazili suglasnost s proglašavanjem prava na vodu ljudskim pravom zajamčenim na razini EU-a;

10.  poziva Komisiju da u skladu s osnovnim ciljem europske građanske inicijative Right2Water iznese zakonodavne prijedloge i, ako je to potrebno, pokrene reviziju Okvirne direktive o vodama kako bi se priznao univerzalni pristup i ljudsko pravo na vodu; nadalje, zalaže se za priznavanje univerzalnog pristupa sigurnoj vodi za piće u Povelji Europske unije o temeljnim pravima;

11.  smatra da će, ako Komisija zanemari uspješne europske građanske inicijative koje imaju podršku široke javnosti u okviru demokratskog mehanizma uspostavljenog Ugovorom iz Lisabona, EU kao takav izgubiti na vjerodostojnosti u očima građana;

12.  poziva Komisiju da uvede mjere informiranja i edukacije na razini EU-a u svrhu promicanja kulture vode kao općeg dobra, mjere podizanja razine osviještenosti i promicanja savjesnijeg ponašanja pojedinaca (radi uštede vode), mjere u vezi sa svjesnom razradom politika u pogledu upravljanja prirodnim resursima te potporu javnom, participativnom i transparentnom upravljanju;

13.  smatra da je nužno oblikovati vodnu politiku koja će poticati na racionalnu potrošnju, recikliranje i ponovnu uporabu vodnih resursa, što su bitne teme za integrirano upravljanje; smatra da će se time omogućiti smanjenje troškova, doprinijeti očuvanju prirodnih resursa i zajamčiti dobro upravljanje okolišem;

14.  poziva Komisiju da poduzima mjere radi odvraćanja od praksi prisvajanja vode i hidrauličkog frakturiranja te da se pobrine da budu podložne provedbi studija o utjecaju na okoliš;

Pravo na vodu i odvodnju

15.  podsjeća da UN potvrđuje da ljudsko pravo na vodu i odvodnju svakome daje pravo na vodu za osobnu potrošnju i potrošnju u domaćinstvu koja je dobre kvalitete, sigurna, fizički dostupna, financijski pristupačna, dostatna i prihvatljiva; ističe da bi u skladu s preporukom UN-a maksimalni iznos za račun za vodu, kada se radi o plaćanju, trebao iznositi 3 % prihoda kućanstva;

16.  podržava posebnog izvjestitelja UN-a za ljudsko pravo na sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete te naglašava važnost truda koji je on, kao i njegova prethodnica, uložio u cilju priznavanja tog prava;

17.  izražava žaljenje zbog činjenice da, prema Svjetskom programu za procjenu vodnih resursa (WWAP), više od milijun ljudi u 28 država članica EU-a još uvijek nema pristup opskrbi sigurnom i čistom vodom za piće i da gotovo 2 % stanovništva nema pristup odvodnji te stoga poziva Komisiju na hitno djelovanje;

18.  poziva Komisiju da prepozna važnost ljudskog prava na vodu i odvodnju te vode kao javnog dobra i temeljne vrijednosti za sve građane EU-a, a ne robe; izražava zabrinutost zbog toga što je od 2008. zbog financijske i gospodarske krize i politike štednje koja je rezultirala još većim siromaštvom u Europi i povećanjem broja kućanstava s niskim prihodima sve više ljudi suočeno s problemima zbog plaćanja računa za vodu te zbog toga što financijska pristupačnost postaje sve veći problem; protivi se isključenjima iz vodovodne mreže i prisilnom prekidu opskrbe vodom te poziva države članice da hitno okončaju takve situacije koje su rezultat socio-ekonomskih čimbenika u kućanstvima s niskim prihodima; pozdravlja činjenicu da se u nekim državama koriste „banke vode” ili minimalne vodne kvote kako bi se najosjetljivijim skupinama stanovništva pomoglo pri plaćanju računa i zajamčilo da voda bude neotuđiva sastavnica temeljnih prava;

19.  poziva Komisiju da s obzirom na posljedice nedavne ekonomske krize surađuje s državama članicama te regionalnim i lokalnim tijelima na izradi studije o problemima siromaštva u pogledu pristupa vodi, uključujući i pitanja pristupa i financijske pristupačnosti; apelira na Komisiju da dodatno podupre i omogući suradnju među isporučiteljima vodnih usluga radi pružanja pomoći u manje razvijenim i ruralnim područjima i pružanja potpore pristupu vodi dobre kvalitete za sve građane u tim područjima;

20.  poziva Komisiju da utvrdi u kojim je područjima nestašica vode postojeći ili potencijalni problem te da tim državama članicama, regijama i područjima, a posebice ruralnim područjima i zapostavljenim urbanim područjima, pomogne adekvatno riješiti taj problem;

21.  ističe da je navodno neutralno stajalište Komisije u pogledu vlasništva nad vodom i upravljanja vodama u suprotnosti s programima privatizacije koje nekim državama članicama nameće Trojka;

22.  prepoznaje da, kao što je navedeno u Okvirnoj direktivi o vodama, voda nije roba, nego javno dobro koje je neophodno za ljudski život i dostojanstvo te podsjeća Komisiju da Ugovor obvezuje EU da bude neutralan u pogledu nacionalnih odluka o sustavu vlasništva nad vodnim poduzećima te da stoga ni na koji način ne bi smjela promicati privatizaciju vodnih poduzeća u kontekstu gospodarskih programa prilagodbe ili drugih postupaka EU-a u okviru koordinacije gospodarske politike; budući da je riječ o uslugama od općeg interesa koje su stoga uglavnom u javnom interesu, poziva Komisiju da trajno isključi vodu, odvodnju i zbrinjavanje otpadnih voda iz propisa o unutarnjem tržištu i iz svakog trgovinskog sporazuma te da ih pruži po pristupačnim cijenama te poziva i Komisiju i države članice da se pobrinu za njihovo učinkovito, djelotvorno i transparentno tehničko, financijsko i administrativno upravljanje;

23.  poziva države članice i Komisiju da preispitaju upravljanje politikom voda i da ga ponovno uspostave na osnovi aktivnog sudjelovanja, tj. transparentnog postupka donošenja odluka i otvorenosti prema građanima;

24.  smatra da se, u pogledu reguliranja i kontrole, javno vlasništvo nad vodom treba štititi poticanjem javnih, transparentnih i participativnih modela upravljanja prema kojima bi se u samo određenim slučajevima neki upravljački zadaci u okviru javnog vlasništva mogli ustupiti privatnim subjektima pod strogo reguliranim uvjetima pri čemu treba jamčiti pravo na resurs i odgovarajuću odvodnju;

25.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za potpunu opskrbu vodom po pristupačnoj cijeni, visoke kvalitete i s pravednim radnim uvjetima kao i za to da bude podložna demokratskoj kontroli;

26.  poziva države članice da podupru promicanje obrazovanja i kampanja za podizanje razine osviještenosti za građane kako bi sačuvale i očuvale vodne resurse i zajamčile veću uključenost građana;

27.  poziva države članice da učine sve što je potrebno kako kod pristupa vodnim uslugama ne bi bilo diskriminacije i da zajamče pristup tim uslugama za sve, uključujući i marginalizirane skupine korisnika;

28.  poziva Komisiju, Europsku investicijsku banku i države članice da pruže potporu onim općinama u EU-u kojima nedostaje potreban kapital za pristup tehničkoj podršci, dostupnim financijskim sredstvima EU-a i dugoročnim zajmovima po povoljnoj kamatnoj stopi, osobito radi održavanja i obnove vodne infrastrukture kako bi se najosjetljivijim skupinama stanovništva, uključujući siromašne i stanovnike najudaljenijih i zabačenih regija, pružila visokokvalitetna voda te usluge vodoopskrbe i odvodnje; ističe važnost otvorenog, demokratskog i participativnog upravljanja kako bi se zajamčilo da se u pogledu upravljanja vodnim resursima primjenjuju najekonomičnija rješenja u korist cijelog društva; poziva Komisiju i države članice da osiguraju transparentnost financijskih sredstava proizišlih iz ciklusa upravljanja vodom;

29.  prepoznaje da su usluge vodoopskrbe i odvodnje usluge od općeg interesa i da voda nije roba, nego opće dobro te da bi se stoga trebala pružati po pristupačnim cijenama pri čemu će se voditi računa o ljudskom pravu na osnovnu razinu kvalitete vode i predvidjeti primjena progresivnog sustava naplate troškova; poziva države članice da se pobrinu za pravedan, ravnopravan, transparentan i adekvatan sustav naplate troškova vodoopskrbe i odvodnje kako bi stanovništvo imalo zajamčen pristup visokokvalitetnim uslugama neovisno o primanjima;

30.  napominje da se voda mora smatrati ekološko-socijalnom imovinom, a ne samo proizvodnim elementom;

31.  podsjeća da je pristup vodi ključan za poljoprivredu kako bi se ostvarilo pravo na odgovarajuću prehranu;

32.  poziva Komisiju da odlučno podrži napore koje države članice ulažu u razvoj i nadogradnju infrastrukture kojom se omogućuje pristup sustavima navodnjavanja, odvodnje i opskrbe vodom za piće;

33.  smatra da Direktiva o vodi za ljudsku potrošnju uvelike doprinosi dostupnosti visokokvalitetne vode za piće diljem EU-a i poziva Komisiju i države članice da odlučno djeluju kako bi se ostvarile prednosti za zdravlje i okoliš koje proizlaze iz poticanja potrošnje vode iz vodovoda;

34.  podsjeća države članice na njihovu odgovornost za provedbu prava EU-a; poziva ih na cjelovitu provedbu Direktive o vodi za ljudsku potrošnju i ostalog zakonodavstva s tim u vezi; podsjeća ih da odrede svoje prioritete u pogledu potrošnje i da potpuno iskoriste mogućnosti financijske potpore EU-a u vodnom sektoru u okviru novog financijskog programskog razdoblja (2014. – 2020.), posebno preko prioritetnog ulaganja ciljano usmjerenog na upravljanje vodama;

35.  podsjeća na zaključke tematskog izvješća o uključivanju ciljeva vodne politike EU-a u zajedničku poljoprivrednu politiku koje je izradio Europski revizorski sud i u kojima stoji da „instrumenti koji se trenutno koriste u ZPP‑u za rješavanje pitanja u vezi s vodama dosad nisu uspjeli ostvariti dovoljan napredak u smjeru ambiciozno postavljenih ciljnih vrijednosti u pogledu voda”; smatra da je za poboljšanje kvalitete vode u Europi od presudne važnosti bolje uključivanje vodne politike u druge politike kao što je poljoprivredna politika;

36.  ističe važnost potpune i učinkovite provedbe Okvirne direktive o vodama, Direktive o zaštiti podzemnih voda, Direktive o vodi za ljudsku potrošnju i Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda te smatra da je od ključne važnosti poboljšati koordinaciju njihove provedbe s provedbom direktiva o morskom okolišu, biološkoj raznolikosti i zaštiti od poplava; izražava bojazan da instrumenti sektorske politike Unije ne doprinose u dovoljnoj mjeri postizanju standarda kvalitete okoliša za prioritetne tvari i ostvarenju cilja postupnog isključivanja ispuštanja, emisija i rasipanja prioritetnih opasnih tvari u skladu s točkom (a) članka 4. stavka 1. i člankom 16. stavkom 6. Okvirne direktive o vodama; poziva Komisiju i države članice da vode računa o tome da upravljanje vodama mora biti ugrađeno kao zajednički čimbenik u zakonodavstvo na drugim područjima koja su bitna za nj kao što su energija, poljoprivreda, ribarstvo, turizam itd. kako bi se spriječilo zagađenje, na primjer, iz nezakonitih i nereguliranih odlagališta opasnog otpada ili istraživanja i iskorištavanja nafte; podsjeća da višestruka sukladnost u okviru zajedničke poljoprivredne politike zahtijeva propisane obveze pri upravljanju na temelju postojećeg zakonodavstva EU-a koje se odnosi na poljoprivrednike i pravila za dobre poljoprivredne i okolišne uvjete, uključujući i ona koja se odnose na vodu; podsjeća da poljoprivrednici moraju poštovati ta pravila kako bi im se u cijelosti isplatila sredstva u okviru zajedničke poljoprivredne politike;

37.  poziva države članice da:

38.  smatra da je nužno uspostaviti poredak s prioritetima ili hijerarhiju za održivu potrošnju vode; poziva Komisiju da sastavi analizu i prijedloge, po potrebi;

39.  ističe da su se države članice svojom potporom deklaraciji UN-a založile za ljudsko pravo na vodu i da većina građana i isporučitelja usluga u EU-u podupire to pravo;

40.  naglašava da podršku europskoj građanskoj inicijativi Right2Water i njezinim ciljevima dodatno pokazuje velik broj građana u državama kao što su Njemačka, Austrija, Belgija, Slovačka, Slovenija, Grčka, Finska, Španjolska, Luksemburg, Italija i Irska koji javno progovaraju o problemu vode, njezinom vlasništvu i opskrbi;

41.  napominje da je od 1988. njegov Odbor za predstavke zaprimio velik broj predstavki građana EU-a u mnogim državama članicama u kojima se izražava njihova zabrinutost u pogledu kvalitete vode i vodoopskrbe te upravljanja otpadnim vodama; skreće pozornost na niz problema na koje se podnositelji predstavke žale – kao što su odlagališta otpada, neuspješnost tijela vlasti da učinkovito provode kontrolu kvalitete vode te nepravilne ili nezakonite poljoprivredne i industrijske prakse – koji su uzrok loše kvalitete vode te na taj način utječu na okoliš i na zdravlje ljudi i životinja; smatra da te predstavke predstavljaju stvaran interes građana u pogledu temeljite provedbe i daljnjeg razvoja održivog zakonodavstva EU-a o vodi;

42.  apelira na Komisiju da ozbiljno shvati zabrinutost i upozorenja koje građani u takvim predstavkama izražavaju i da poduzme mjere kako bi ih riješila, posebno s obzirom na to da se problem smanjenja vodnih resursa do kojeg dolazi zbog prekomjerne potrošnje i klimatskih promjena treba hitno rješavati dok još uvijek ima dovoljno vremena da se spriječi zagađenje i loše upravljanje; izražava zabrinutost zbog broja postupaka zbog povrede u pogledu kvalitete vode i upravljanja vodama;

43.  poziva države članice da hitno dovrše svoje planove upravljanja riječnim slivovima što je ključan element provedbe Okvirne direktive o vodama, te da ih ispravno provedu uz potpuno poštovanje najvažnijih ekoloških kriterija; skreće pozornost na činjenicu da su pojedine države članice sve češće izložene razornim poplavama koje imaju ozbiljan negativni utjecaj na lokalno stanovništvo; ističe da se planovima upravljanja riječnim slivovima iz Okvirne direktive o vodama i planovima upravljanja poplavnim rizicima iz Direktive o poplavama otvara velika mogućnost iskorištavanja sinergija između tih instrumenata čime se doprinosi osiguravanju dovoljnih količina čiste vode i smanjenju rizika od poplava; podsjeća, nadalje, da bi svaka država članica trebala imati središnju mrežnu stranicu na kojoj bi pružala informacije o provedbi Okvirne direktive o vodama i tako omogućila pregled informacija o kvalitete vode i upravljanju vodama;

Vodne usluge i unutarnje tržište

44.  napominje da je u državama diljem EU-a, kao što su Španjolska, Portugal, Grčka, Irska, Njemačka i Italija, mogući ili stvaran gubitak javnog vlasništva nad vodnim uslugama postao veliki problem za građane; podsjeća na to da se odabir metode upravljanja vodama temelji na načelu supsidijarnosti kao što je utvrđeno člankom 14. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Protokolu (br. 26) o uslugama općeg interesa, u kojem je naglašena posebna važnost javnih usluga za socijalnu i teritorijalnu koheziju u Uniji; podsjeća na to da poduzeća koja se bave vodoopskrbom i odvodnjom vrše usluge općeg interesa i glavna im je obveza zajamčiti da svi građani imaju visokokvalitetnu vodu po društveno prihvatljivim cijenama te svesti na minimum negativne ekološke učinke otpadnih voda;

45.  ističe da bi, u skladu s načelom supsidijarnosti, Komisija trebala ostati neutralna u pogledu odluka država članica povezanih s vlasništvom nad vodnim uslugama i ne bi trebala promicati privatizaciju vodnih usluga ni zakonodavstvom ni na bilo koji drugi način;

46.  podsjeća na to da bi se mogućnost vraćanja vodnih usluga općinama trebala bez ograničenja jamčiti i u budućnosti te da može biti pod lokalnom upravom ako tako odluči nadležno javno tijelo; podsjeća na to da je voda osnovno ljudsko pravo te da mora biti svima dostupna i pristupačna; naglašava da države članice imaju dužnost osigurati pristup vodi za sve bez obzira na to tko je isporučitelj usluge i pritom osigurati da isporučitelji usluga omogućuju sigurnu vodu za piće i poboljšanu odvodnju;

47.  ističe da je zbog posebne naravi usluga vodoopskrbe i odvodnje, kao što su proizvodnja, distribucija i pročišćavanje, nužno da ih se isključi iz svih trgovinskih sporazuma o kojima EU trenutačno pregovara ili koje razmatra; potiče Komisiju da odobri pravno obvezujuće isključenje usluga vodoopskrbe, odvodnje i zbrinjavanja otpadnih voda iz tekućih pregovora o transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP) i o Sporazumu o trgovini uslugama; ističe da bi svi budući sporazumi o trgovini i ulaganjima trebali sadržavati klauzulu o istinskom pristupu vodi za piće za osobe iz treće zemlje na koju se odnosi sporazum u skladu s dugotrajnom predanošću Unije održivom razvoju i ljudskim pravima, te da istinski pristup vodi za piće za osobe iz treće zemlje na koju se odnosi sporazum mora biti preduvjet za sve buduće sporazume o slobodnoj trgovini;

48.  podsjeća na znatan broj predstavki kojima se izražava protivljenje uključivanju osnovnih javnih usluga kao što su vodoopskrba i odvodnja u pregovore o transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP); poziva Komisiju da poveća odgovornost isporučitelja vodnih usluga;

49.  poziva Komisiju da bude posrednik u promicanju suradnje među isporučiteljima vodnih usluga razmjenom najboljih praksi i inicijativa u području propisa i u drugim područjima, zajedničkim učenjem i zajedničkim iskustvima te podržavanjem dobrovoljnih postupaka usporedne analize; pozdravlja poziv sadržan u Komunikaciji Komisije za povećanu transparentnost u vodnom sektoru i priznaje napor koji je dosad uložen, ali pritom primjećuje da bi postupci usporedne analize trebali biti dobrovoljni s obzirom na velike razlike među vodnim uslugama te s obzirom na regionalne i lokalne specifičnosti diljem Europe; nadalje napominje da se svaki takav postupak koji sadrži samo financijske pokazatelje ne može smatrati mjerom transparentnosti i da treba obuhvatiti i druge kriterije koji su ključni za građane, kao što su kvaliteta vode, mjere za ublažavanje problema pristupačnosti, informacije o razmjeru stanovništva koje ima pristup odgovarajućoj opskrbi vode i razini javnog sudjelovanja u upravljanju vodom, na način koji je razumljiv i građanima i regulatornim tijelima;

50.  ističe važnost nadležnih nacionalnih regulatornih tijela u jamčenju pravednog i otvorenog tržišnog natjecanja među isporučiteljima usluga, omogućavanju brže provedbe inovativnih rješenja i tehničkog napretka, promicanju učinkovitosti i kvalitete vodnih usluga te jamčenju zaštite interesa potrošača; poziva Komisiju da podupre inicijative za regulatornu suradnju u EU-u radi ubrzanja postupka usporedne analize, ostvarivanja zajedničkog učenja i razmjene najboljih regulatornih praksi;

51.  smatra da bi trebalo procijeniti europske projekte i programe povezane s vodom i odvodnjom s gledišta ljudskih prava kako bi se razvile odgovarajuće politike, smjernice i prakse, poziva Komisiju da uspostavi sustav usporednih analiza (za kvalitetu vode, cjenovnu pristupačnost, održivost, pokrivenost itd.) kako bi se poboljšala kvaliteta usluga javne vodoopskrbe i odvodnje u cijelom EU-u te da se tako osnaže građani;

52.  podsjeća na to da koncesije za usluge vodoopskrbe i odvodnje podliježu načelima iz Ugovora te se moraju stoga dodjeljivati u skladu s načelima transparentnosti, jednakog postupanja i nediskriminacije;

53.  ističe da proizvodnja, distribucija i pročišćavanje u sektoru usluga vodoopskrbe i odvodnje moraju biti isključene iz Direktive o koncesijama i u svim budućim revizijama te Direktive;

54.  podsjeća na snažno protivljenje civilnog društva u pogledu Direktive 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu u vezi s mnogim pitanjima, uključujući ona o uslugama od općeg gospodarskog interesa kao što su usluge distribucije vode i vodoopskrbe te upravljanje otpadnim vodama;

55.  ističe važnost javno-javnih te javno-privatnih partnerstava u razmjeni najboljih praksi na temelju neprofitne suradnje između isporučitelja vodnih usluga te pozdravlja činjenicu da je Komisija u Komunikaciji prvi put prepoznala važnost javno-javnih partnerstava;

56.  pozdravlja uspješne napore nekih općina da povećaju javno sudjelovanje u poboljšanju isporuke vodnih usluga i zaštitu vodnih resursa te podsjeća na to da lokalne institucije imaju važnu ulogu u postupku donošenja odluka u pogledu upravljanja vodama;

57.  poziva Odbor regija da se više uključi u tu europsku građansku inicijativu kako bi potaknuo regionalna tijela na veću uključenost u taj problem;

58.  podsjeća na obvezu jamčenja pristupa pravosuđu i informacijama o pitanjima u vezi s okolišem te sudjelovanja javnosti u postupku donošenja odluka u skladu s Aarhuškom konvencijom; poziva stoga Komisiju, države članice i njihova regionalna i lokalna tijela da poštuju načela i prava iz Aarhuške konvencije; podsjeća na to da je svijest građana o vlastitim pravima ključna za postizanje što je moguće većeg stupnja uključenosti u postupak donošenja odluka; potiče stoga Komisiju da proaktivno osmisli kampanju za informiranje građana EU-a o postignućima Aarhuške Konvencije u području transparentnosti i o učinkovitim sredstvima koja su im već na raspolaganju te da ispuni zahtjeve iz odredbi koje se odnose na institucije EU-a; poziva Komisiju da izradi kriterije transparentnosti, odgovornosti i sudjelovanja kako bi se na taj način poboljšala učinkovitost, održivost i isplativost vodnih usluga,

59.  potiče države članice te regionalna i lokalna tijela da porade na postizanju istinskog socijalnog ugovora za vodu, s ciljem jamčenja dostupnosti, stabilnosti i sigurnog upravljanja resursima, posebno provedbom politika kao što su uspostava fondova za solidarnost u vezi s vodom i drugi mehanizmi za društveno djelovanje u cilju pružanja potpore osobama koje si ne mogu priuštiti pristup uslugama vodoopskrbe i odvodnje kako bi se ispunili zahtjevi u pogledu sigurnosti opskrbe i kako se ne bi ugrozilo ljudsko pravo na vodu; potiče sve države članice da uvedu mehanizme za društveno djelovanje poput onih koji već postoje u nekim državama EU-a radi zaštite isporuke vode za piće građanima koji se nalaze u istinski teškim životnim uvjetima;

60.  poziva Komisiju da organizira razmjenu iskustava među državama članicama u vezi sa socijalnim aspektima vodne politike;

61.  osuđuje činjenicu da se odbijanje isporuke usluga vodoopskrbe i odvodnje zajednicama koje su u nepovoljnom položaju u nekim državama članicama upotrebljava kao prisilna mjera; ponavlja da u nekim državama članicama zatvaranje javnih bunara koje provode vlasti otežava pristup vodi za najugroženije skupine;

62.  napominje da bi države članice posebnu pozornost trebale posvetiti potrebama ugroženih skupina u društvu i zajamčiti da osobe kojima je potrebna pomoć imaju pristup pristupačnoj kvalitetnoj vodi;

63.  poziva svaku državu članicu da imenuje pučkog pravobranitelja za područje vodnih usluga kako bi zajamčile da nezavisno tijelo može obraditi pitanja povezana s vodom, kao što su žalbe i prijedlozi o kvaliteti vodnih usluga i pristupu njima;

64.  potiče vodna poduzeća da ponovno ulože ekonomske prihode proizašle iz ciklusa upravljanja vodama u održavanje i poboljšanje vodnih usluga te u zaštitu vodnih resursa; podsjeća na to da načelo povrata troškova vodnih usluga uključuje troškove za okoliš i troškove u pogledu resursa i da se pritom poštuju i načela pravednosti, transparentnosti i ljudsko pravo na vodu, ali i obveze država članica da svoje obveze povrata troškova provedu na najbolji mogući način sve dok to ne ugrožava svrhe i postizanje ciljeva Okvirne direktive o vodama; preporučuje ukidanje praksi u skladu s kojima se ekonomski resursi preusmjeravaju iz vodnog sektora i upotrebljavaju za financiranje drugih politika, među ostalim i kada računi za vodu sadrže naknade za koncesiju koje nisu namijenjene za vodnu infrastrukturu; podsjeća na zabrinjavajuće stanje u kojem se nalazi infrastruktura u nekim državama članicama gdje se voda troši zbog propuštanja iz neodgovarajućih i zastarjelih distribucijskih mreža te potiče države članice da povećaju ulaganje za poboljšanje infrastrukture i drugih vodnih usluga kao temelja za jamčenje ljudskog prava na vodu u budućnosti;

65.  poziva Komisiju da zajamči da nadležna tijela građanima na koje se to odnosi omogućuju uvid u sve informacije o kvaliteti vode i upravljanju vodama u lako dostupnom i razumljivom obliku te da su građani u potpunosti i pravovremeno obaviješteni o svim projektima upravljanja vodama i da se s njima savjetuje o tim projektima; osim toga napominje da je u sklopu javnog savjetovanja u organizaciji Komisije 80 % sudionika izjavilo da smatra nužnim povećanje transparentnosti praćenja kvalitete vode;

66.  poziva Komisiju da pažljivo nadzire iskorištavanje izravnih i neizravnih financijskih sredstava EU-a za projekte upravljanja vodama i da se pobrine za to da se tim sredstvima financiraju samo projekti kojima su sredstva namijenjena, imajući na umu da je dostupnost vode ključna za smanjivanje nejednakosti među građanima EU-a i jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u EU-u; poziva Revizorski sud da s tim u vezi provjeri jesu li kriteriji učinkovitosti i održivosti u potpunosti ispunjeni;

67.  poziva Komisiju da uzme u obzir trenutačni manjak investiranja u uravnoteženo upravljanje vodama, imajući na umu da je voda jedno od zajedničkih dobara građana EU-a;

68.  stoga poziva na veću transparentnost među isporučiteljima vodnih usluga, posebno preko razvoja kodeksa privatnog i javnog upravljanja za vodna poduzeća u EU-u; smatra da bi se taj kodeks trebao temeljiti na načelu učinkovitosti te bi uvijek trebao biti podložan odredbama o okolišu, gospodarstvu, infrastrukturi i javnom sudjelovanju iz Okvirne direktive o vodama; također poziva na uspostavljanje položaja nacionalnog regulatora;

69.  poziva Komisiju da poštuje načelo supsidijarnosti te ovlasti i nadležnosti u vezi s vodom, imajući u vidu i razne razine vlasti i lokalne udruge za vodu koje upravljaju vodnim uslugama (izvorima i njihovim održavanjem);

70.  žali što Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda još nije u potpunosti provedena u državama članicama; poziva na to da se financijska sredstva Unije prioritetno dodijele područjima u kojima se ne poštuje zakonodavstvo EU-a o okolišu, uključujući pročišćavanje otpadnih voda; napominje da je stopa usklađenosti dokazano viša u slučajevima kada je ostvaren povrat troškova i primijenjeno načelo „onečišćivač plaća” te poziva Komisiju da procijeni prikladnost postojećih instrumenata za pružanje visoke razine zaštite i poboljšanje kvalitete okoliša;

71.  ističe da, u pogledu vode, uslužni sektor ima golemi potencijal za otvaranje radnih mjesta ekološkom integracijom i za poticanje inovacija prijenosom tehnologija između sektora te istraživanjem, razvojem i inovacijama primijenjenima na čitav vodni ciklus; stoga poziva da se obrati posebna pozornost na jačanje održive upotrebe vode kao obnovljive energije;

72.  potiče Komisiju da izradi europski zakonodavni okvir za ponovno korištenje pročišćenom vodom kako bi se posebno zaštitile osjetljive aktivnosti i područja; nadalje, poziva Komisiju da promiče razmjenu iskustava među zdravstvenim agencijama raznih država članica;

73.  potiče Komisiju da pri svakoj reviziji Okvirne direktive o vodama zajamči da kvantitativna procjena problema u pogledu pristupačnosti vode postane obvezan dio izvješćivanja država članica o provedbi Okvirne direktive o vodama;

74.  traži od Komisije da istraži mogućnost da Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) prati sva pitanja u pogledu pristupačnosti vode u 28 država članica i da izvještava o njima;

75.  ističe da i s ekološkog aspekta i u pogledu okoliša kvalitetno upravljanje vodama postaje prioritet u nadolazećim desetljećima s obzirom na to da se njime ispunjavaju energetski i poljoprivredni zahtjevi te da ono odgovara gospodarskim i društvenim imperativima;

Internalizacija troškova zagađenja

76.  podsjeća na to da preko računa za vodu troškove za pročišćavanje vode snose građani EU-a te ističe da je učinkovitije i financijski poželjnije donijeti politike koje djelotvorno kombiniraju i usklađuju ciljeve zaštite izvora vode i smanjenja troškova, kao što su pristupi „kontrole na izvoru”; podsjeća na to da je prema izvješću o stanju okoliša iz 2015. koje je sastavila Europska agencija za okoliš više od 40 % rijeka i obalnih voda izloženo raspršenom onečišćenju prouzročenom poljoprivredom dok je između 20 % i 25 % izloženo onečišćenju iz točkastih izvora kao što su industrijski pogoni, kanalizacijski sustavi i mreže za upravljanje otpadnim vodama; ističe važnost djelotvorne provedbe Okvirne direktive o vodama i Direktive o vodi za ljudsku potrošnju, bolje koordinacije u pogledu njihove provedbe, veće dosljednosti prilikom sastavljanja zakonodavstva i proaktivnijih mjera za očuvanje vodnih resursa i znatnog povećanja učinkovitosti potrošnje vode u svim sektorima (industrije, kućanstva, poljoprivreda, distribucijske mreže); podsjeća na to da je jamčenje održive zaštite prirodnih područja kao što su slatkovodni ekosustavi također ključno za razvoj i za osiguravanje zaliha vode za piće te se na taj način smanjuju troškovi za građane i isporučitelje usluga;

Vanjska politika i razvojna politika EU-a u vodnom sektoru

77.  naglašava da bi razvojne politike EU-a u potpunosti trebale integrirati univerzalni pristup vodi i odvodnji promicanjem javno-javnih te javno-privatnih partnerstava koja se temelje na solidarnosti među isporučiteljima vodnih usluga i radnicima u različitim državama, i trebale bi se koristiti nizom instrumenata, za promicanje najboljih praksi razmjenom znanja te programima za razvoj i suradnju u tom sektoru; ponavlja da bi u razvojnim politikama država članica trebalo priznati dimenziju ljudskih prava u pogledu pristupa sigurnoj vodi za piće i odvodnji te da pristup temeljen na pravima zahtijeva potporu za zakonodavne okvire, financiranje i jačanje glasa civilnog društva radi ostvarivanja tih prava u praksi;

78.  ponovno potvrđuje da je pristup dovoljnoj količini vode za piće koja je dovoljne kvalitete osnovno ljudsko pravo te smatra da su nacionalne vlade dužne izvršiti tu obvezu;

79.  u skladu s postojećim zakonodavstvom EU-a i zahtjevima koji su u njemu sadržani ističe važnost redovite procjene kvalitete, čistoće i sigurnosti vode i vodnih resursa u EU-u, ali i izvan njegovih granica;

80.  ističe da bi se u dodjeli sredstava EU-a i u programiranju pomoći visoki prioritet trebao dati pomoći za isporuku sigurne vode za piće i usluga odvodnje; poziva Komisiju da zajamči dostatnu financijsku potporu aktivnostima razvoja kapaciteta u području voda, oslanjajući se na postojeće međunarodne platforme i inicijative i surađujući s njima;

81.  ustraje u tome da bi se sektoru vodoopskrbe, odvodnje i higijene u zemljama u razvoju trebala dati prednost i u službenoj razvojnoj pomoći i u nacionalnim proračunima; podsjeća da je upravljanje vodom zajednička odgovornost; zagovara otvorenost prema drugačijim načinima pomoći, ali uz strogu primjenu načela razvojne djelotvornosti, dosljednu razvojnu politiku i nepokolebljivu predanost iskorjenjivanju siromaštva i postizanju što većeg razvojnog učinka; u tom pogledu podupire uključivanje lokalnih zajednica prilikom realizacije projekata u zemljama u razvoju te načelo javnog dobra;

82.  ističe da, iako se napreduje prema ostvarenju milenijskog razvojnog cilja koji se odnosi na sigurnu vodu za piće, 748 milijuna ljudi u svijetu još nema pristup poboljšanoj opskrbi vode te se procjenjuje da najmanje 1,8 milijardi osoba pije vodu zagađenu fekalijama, dok su ciljevi u vezi s odvodnjom daleko od zacrtanih;

83.  podsjeća na to da bez održivog upravljanja podzemnim vodama nema smanjenja siromaštva i zajedničkog blagostanja, s obzirom na to da bi podzemne vode mogle biti bolji izvor vode za piće milijunima siromašnih u gradovima i u selima;

84.  poziva Komisiju da uz održivu poljoprivredu u Plan za promjenu uvrsti i vodu;

85.  smatra da bi voda trebala biti u središtu priprema dvaju međunarodnih događanja u 2015. to jest, sastanka na vrhu o programu za razdoblje nakon 2015. i konferencije COP21 o klimatskim promjenama; u tom kontekstu čvrsto podupire uključenje ambicioznih i dalekosežnih ciljeva za vodu i odvodnju, kao što je cilj održivog razvoja br. 6 koji se odnosi na jamčenje dostupnosti vode i sanitarnih uvjeta svima te na održivo upravljanje njima do 2030. godine koji treba usvojiti u rujnu 2015.; ponavlja da je okončanje siromaštva programom za razdoblje nakon 2015. moguće samo ako zajamčimo da svi, svugdje imaju pristup čistoj vodi, osnovnim sanitarnim i higijenskim uvjetima; ističe da ostvarenje svih ciljeva održivog razvoja zahtijeva mobilizaciju puno više sredstava za razvoj nego što je trenutačno predviđeno, i iz razvijenih zemalja i iz zemalja u razvoju; poziva na uspostavu svjetskog nadzornog mehanizma kojim bi se pratio napredak u ostvarenju univerzalnog pristupa sigurnoj vodi za piće, održivom iskorištavanju i razvoju vodnih resursa i jačanju pravičnog, participativnog i odgovornog upravljanja vodama u svim zemljama; poziva Komisiju da zajamči djelotvornu upotrebu pomoći te da se ona u okviru razvojnog programa za razdoblje nakon 2015. bolje usmjeri u sektor vodoopskrbe, odvodnje i higijene;

86.  ističe povećani rizik od nestašice vode zbog klimatskih promjena; potiče Komisiju i države članice da među teme konferencije COP21 uvrste strateško upravljanje vodnim resursima i dugoročne planove prilagodbe radi uključivanja klimatski otpornog pristupa vodi u budući globalni sporazum o klimi; naglašava da je vodna infrastruktura koja je otporna na klimatske promjene ključna za razvoj i smanjenje siromaštva; ponavlja da bi, bez stalnih napora za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i boljeg upravljanja vodnim resursima, napredak prema ciljevima smanjenja siromaštva, milenijskim razvojnim ciljevima i održivom razvoju u svim svojim gospodarskim, socijalnim i ekološkim dimenzijama mogao biti ugrožen;

87.  sa zabrinutošću primjećuje da nedostatak pristupa vodi i odvodnji u zemljama u razvoju može imati nerazmjeran učinak na žene i djevojčice, posebno one u školskoj dobi kod kojih se stope izostanka iz škola i napuštanja školovanja povezuju s nedostatkom čistih, sigurnih i pristupačnih sanitarnih usluga;

88.  poziva da se dodjelom sredstava Unije i država članica odražavaju preporuke posebnog izvjestitelja UN-a za ljudsko pravo na sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete, posebno u pogledu davanja prednosti malim infrastrukturama i dodjeli većih sredstava za upravljanje i održavanje, izgradnju kapaciteta i podizanje razine osviještenosti;

89.  sa zabrinutošću primjećuje da prema posebnom izvjestitelju UN-a za ljudsko pravo na sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete, ljudi koji žive u siromašnim četvrtima uglavnom plaćaju više od onih koji žive u formalnim naseljima, a dobivaju neuređene usluge loše kvalitete; apelira na zemlje u razvoju da prilikom dodjele proračunskih sredstava prednost daju uslugama namijenjenim osobama koje su izolirane i u nepovoljnom položaju;

90.  podsjeća na to da je Svjetska zdravstvena organizacija navela da je u početnom stanju, bez primjene najnovijih inovativnih tehnologija za pročišćavanje vode i postizanje uštede, optimalna dnevna količina vode po osobi od 100 do 200 litara, a kako bi se zajamčile osnovne potrebe i spriječili zdravstveni problemi dovoljno je između 50 i 100 litara; ističe da je, prema priznatim temeljnim ljudskim pravima, uspostava minimalnih kvota po osobi neophodna za zadovoljenje osnovnih potreba stanovništva za vodom;

91.  ističe da bi pristup osnovnim vodoopskrbnim potrebama trebao biti neosporivo temeljno ljudsko pravo te da bi ga trebalo implicitno i eksplicitno podržati kroz međunarodno pravo, deklaracije i djelovanje država;

92.  poziva vlade, međunarodne agencije za pomoć, nevladine organizacije i lokalne zajednice da djeluju kako bi zadovoljili osnovne vodoopskrbne potrebe svih osoba te kako bi zajamčili da je voda ljudsko pravo;

93.  poziva države članice da u skladu sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije izrade politiku određivanja cijena kojom se poštuju prava ljudi na najmanju potrebnu količinu vode za život i suzbija rasipanje vode, čime se omogućuje primjena progresivnog sustava naplate troškova koji je razmjeran količini potrošene vode;

94.  potiče na donošenje mjera za jamčenje racionalne potrošnje vode kako bi se spriječilo njezino rasipanje;

95.  pohvaljuje neke isporučitelje vodnih usluga koji odvajaju postotak svojeg godišnjeg prometa za partnerstva za vodu u zemljama u razvoju te potiče države članice i EU na stvaranje pravnog okvira potrebnog za uspostavljanje takvih partnerstava;

96.  poziva na učinkovito nadziranje projekata koji se provode preko vanjske pomoći; naglašava da je potrebno nadzirati strategije financiranja i proračune kako bi se zajamčilo da se namijenjenim sredstvima rješavaju postojeće razlike i nejednakosti u pristupu vodi i poštuju načela ljudskih prava u pogledu nediskriminacije, pristupa informacijama i sudjelovanja;

97.  poziva Komisiju da obnovu zastarjelih vodnih mreža postavi kao prioritet u Planu ulaganja za Europu stavljanjem tih projekata na popis projekata Unije; ističe učinak poluge koji bi ti projekti imali na otvaranje neizmjestivih radnih mjesta, čime bi se pomoglo poticanju zelenog gospodarstva u Europi;

98.  poziva Komisiju da promiče razmjenu znanja kako bi države članice mogle provesti preglede stanja mreža čime bi se omogućilo da se započne postupak obnove radi zaustavljanja rasipanja vode;

99.  poziva na veću transparentnost radi potpunijeg informiranja potrošača o vodi i doprinošenja ekonomičnijem upravljanju vodnim resursima; u tu svrhu potiče Komisiju da nastavi rad s državama članicama u cilju razmjene nacionalnih iskustava u pogledu uspostave informacijskih sustava o vodama;

100.  poziva Komisiju da prouči poželjnost širenja instrumenata financijske pomoći u sektoru međunarodne suradnje povezane s vodoopskrbom i odvodnjom na europsku razinu;

101.  naglašava da učinkovito i pravično upravljanje vodnim resursima ovisi o sposobnosti lokalnih vlasti da isporuče usluge; stoga poziva EU na daljnju podršku boljem upravljanju vodom i jačanju vodne infrastrukture u zemljama u razvoju, odgovarajući pritom posebice na potrebe ugroženih ruralnih zajednica;

102.  podržava Svjetsku platformu vodne solidarnosti koju je pokrenuo Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) kako bi se u suradnji s lokalnim vlastima našla rješenja za izazove povezane s vodom; također pozdravlja inicijativu „1 % solidarnosti za vodu i sanitarne uvjete” i ostale inicijative građana i vlasti u nekim državama članicama koje su pokrenute radi pružanja potpore projektima u zemljama u razvoju sredstvima iz naknada za potrošnju; napominje da je nekoliko vodnih sustava primijenilo takve inicijative u praksi; ponovno poziva Komisiju da potakne rješenja temeljena na solidarnosti u ovom i drugim područjima, primjerice širenjem informacija te olakšavanjem uspostavljanja partnerstava i razmjene iskustava, što se može ostvariti preko potencijalnog partnerstva Komisije i država članica s tim da bi projekti koji bi se provodili temeljem te inicijative dobili dodatna sredstva EU-a; posebice ohrabruje promicanje javno-javnih partnerstava za vodoopskrbnu infrastrukturu u zemljama u razvoju, u skladu sa Savezom svjetskih partnerstava u vodoopskrbi kojim koordinira UN Habitat;

103.  poziva Komisiju da ponovno pokrene „Instrument za vode” koji se pokazao učinkovitim u unaprjeđivanju pristupa vodnim uslugama u zemljama u razvoju promicanjem mjera za jačanje kapaciteta u lokalnim zajednicama;

104.  pozdravlja činjenicu da diljem Europe postoji velika podrška UN-ovoj rezoluciji o priznavanju pristupa čistoj vodi i odvodnji kao ljudskom pravu;

o
o   o

105.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 330, 5.12.1998., str. 32. (2) SL L 327, 22.12.2000., str. 1. (3) SL L 65, 11.3.2011., str. 1. (4) SL L 94, 28.3.2014., str. 1. (5) SL C 12, 15.1.2015., str. 33. (6) A/RES/64/292. (7) A/RES/68/157. (8) SL C 9 E, 15.1.2010., str. 33. (9) SL C 349 E, 29.11.2013., str. 9. (10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.