Odluka Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. o pitanjima za pisani odgovor (tumačenje članka 30. stavka 3. Poslovnika) (2015/2152(REG))

Europski parlament,

—  uzimajući u obzir pismo predsjednice Odbora za ustavna pitanja. od 4. rujna 2015.,

—  uzimajući u obzir članak 226. Poslovnika,

1.  odlučuje dodati sljedeće tumačenje članku 130. stavku 3. Poslovnika:

Izraz „iznimno” treba tumačiti tako da on označava da se dodatno pitanje odnosi na hitnu situaciju i da se s njegovim podnošenjem ne može čekati do sljedećeg mjeseca. Osim toga, broj pitanja podnesenih u skladu s drugim podstavkom stavka 3. mora biti manji od norme od pet pitanja mjesečno.”

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji, u svrhu informiranja.

Odluka Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. o prekidu ili zaključenju dnevne sjednice (tumačenje članka 191. Poslovnika) (2015/2153(REG))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir pismo predsjednice Odbora za ustavna pitanja. od 4. rujna 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 226. Poslovnika,

1.  odlučuje dodati sljedeće tumačenje članku 191. Poslovnika:""Ako se podnese zahtjev za prekid ili zaključenje dnevne sjednice, postupak glasovanja o tom zahtjevu započinje bez ikakve odgode. Primjenjuje se uobičajeni način najavljivanja glasovanja na plenarnoj sjednici te bi se u skladu s postojećom praksom trebalo omogućiti dovoljno vremena da zastupnici dođu u vijećnicu.Analogno s člankom 152. stavkom 2. podstavkom 2., ako je taj zahtjev odbačen, sličan zahtjev ne može se podnijeti opet tijekom istoga dana. U skladu s tumačenjem članka 22. stavka 1. predsjednik ima pravo prekinuti prekomjerno korištenje zahtjeva navedenih u ovome članku.""

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji, u svrhu informiranja.

Odluka Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. o određivanju naziva međuparlamentarnog izaslanstva (2015/2842(RSO))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Konferencije predsjednika,

–  uzimajući u obzir svoju odluku od 12. ožujka 2014. o broju međuparlamentarnih izaslanstava, izaslanstava u zajedničkim parlamentarnim odborima i izaslanstava u odborima za parlamentarnu suradnju i u multilateralnim parlamentarnim skupštinama(1),

–  uzimajući u obzir članak 212. Poslovnika,

1.  odlučuje da se njegovo izaslanstvo za odnose s Palestinskim zakonodavnim vijećem preimenuje u "Izaslanstvo za odnose s Palestinom";

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji, u svrhu informiranja.

(1) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P7_TA(2014)0217.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske unije i Republike Gvineje Bisau (11667/2012 – C8-0278/2014 – 2012/0134(NLE))

P8_TA(2015)0298 A8-0233/2015

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (11667/2012),

–  uzimajući u obzir nacrt protokola o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Republike Gvineje Bisau (11671/2012),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43., člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0278/2014),

–  uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu rezoluciju od 9. rujna 2015.(1) o nacrtu odluke Vijeća,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za ribarstvo i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za proračune (A8-0233/2015),

1.  daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Gvineje Bisau.

(1) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2015)0299.

Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Republike Gvineje Bisau (11667/2012 – C8-0278/2014 – 2012/0134(NLE) – 2015/2119(INI))

P8_TA(2015)0299 A8-0236/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (11667/2012),

–  uzimajući u obzir nacrt protokola o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Republike Gvineje Bisau (11671/2012),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) i stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0278/2014),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2012. o izvješću EU-a za 2011. o usklađenosti politika u interesu razvoja(1),

–  uzimajući u obzir izvješće o ex post ocjeni Protokola o primjeni Sporazuma o partnerstvu u ribarstvu između Europske unije i Republike Gvineje Bisau (Okvirni sporazum FISH/2006/20, posebna konvencija br. 27, rujan 2010.),

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu Rezoluciju od 9. rujna 2015.(2) o nacrtu odluke Vijeća,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. drugi podstavak Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0236/2015),

A.  budući da je opći cilj Protokola jačanje suradnje između EU-a i Gvineje Bisau u području ribarstva na korist obiju stranaka uspostavljanjem partnerskog okvira za provođenje održive ribarstvene politike, iskorištavajući pri tome ribolovne resurse na odgovoran i održiv način, u isključivom gospodarskom pojasu Gvineje Bisau te za dobivanje odgovarajućeg dijela dostupnih ribolovnih viškova, u skladu s interesima flota EU-a;

B.  budući da Europska unija treba učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi osigurala da sporazumi o održivom ribarstvu sklopljeni s trećim zemljama budu i u interesu EU-a i u interesu trećih zemalja o kojima je riječ, uključujući i njihovo lokalno stanovništvo i ribarstvenu industriju;

C.  budući da su od 1980., kada je sklopljen prvi sporazum u području ribarstva između EEZ-a i Gvineje Bisau, do 15. lipnja 2012. flote država članica EEZ-a/EU-a imale pristup ribolovnim mogućnostima u vodama te zemlje zahvaljujući uzastopnim protokolima provedbe sporazuma koji su bili na snazi;

D.  budući da su ribolovne mogućnosti koje su flotama EU-a dopuštene trenutačnim Protokolom sljedeće: 3 700 BRT (bruto registarska tonaža) za koćarice hladnjače (škampi) i 3 500 BRT za koćarice hladnjače (ribe i glavonošci), 28 ribarskih plovila hladnjača za ulov tune s potegačama i plovila s površinskim parangalom te 12 plovila za lov tuna s ribarskim štapovima; budući da je Sporazum o ribarstvu između EU-a i Gvineje Bisau vrlo važan, s obzirom na to da je jedan od malobrojnih sporazuma o ribarstvu Europske unije koji joj omogućava pristup mješovitom ribolovu;

E.  budući da financijska sredstva koja su u okviru Sporazuma prenesena Republici Gvineji Bisau, osobito kao naknada za pristup resursima, predstavljaju važan dio državnog proračuna te zemlje; budući da su, međutim, prijenosi sredstava u okviru sektorske suradnje u prošlosti obustavljeni zbog određenih teškoća Republike Gvineje Bisau u korištenju pomoći;

F.  budući da je Gvineja Bisau suočena s raznim nedostatcima u pogledu društveno-gospodarskog razvoja općenito, a osobito u sektoru ribarstva, u važnim područjima kao što su strukovno osposobljavanje, struktura sektora i prepoznavanje uloge žena u sektoru;

G.  budući da se do sada sektorska suradnja nije pokazala globalno zadovoljavajućom; budući da je, unatoč tome, zabilježen napredak u praćenju, kontroli i nadzoru ribarstva, u kapacitetu sanitarne inspekcije te u sudjelovanju Gvineje Bisau u regionalnim ribarstvenim tijelima; budući da ima još prostora za poboljšanje kada je riječ o osiguravanju da se Sporazumom više promiče transparentnost i odgovornost u sektorskoj suradnji i da se potiče održivi razvoj sektora ribarstva Gvineje Bisau i popratnih industrija i aktivnosti kako bi se osiguralo da veći udio dodane vrijednosti koja nastaje iskorištavanjem prirodnih resursa Gvineje Bisau ostane u toj državi;

H.  budući da vlasnici plovila za gospodarski ribolov prekrcavaju ili istovaruju svoje ulove izvan Gvineje Bisau (primjerice, u Dakaru ili na Kanarskim otocima), čime se gospodarska korist od gospodarskog ribolova smanjuje i ograničava na otvaranje malog broja radnih mjesta (148 lokalnih članova posade u okviru prethodnog protokola); budući da je 2010. u Gvineji Bisau radila samo jedna tvornica za preradu ribe;

I.  budući da je, unatoč određenom napretku koji je u posljednje vrijeme postignut u tom području, trgovina proizvodima ribarstva s EU-om narušena zbog nemogućnosti Gvineje Bisau da ispuni sanitarne mjere koje EU zahtijeva;

J.  budući da nezakonit, neprijavljen i nereguliran ribolov u vodama Gvineje Bisau predstavlja stari problem; budući da su 2008. i 2009. nadležna državna tijela otkrila 58 plovila koja su kršila pravila, od kojih je 11 lovilo ribu bez dozvole, a 7 ih je lovilo u zabranjenim područjima; budući da, unatoč tome što je Gvineja Bisau ostvarila određeni napredak i jasno je da ima izvjesna sredstva za kontroliranje ribarstva, uključujući službe za motrenje i brze patrolne brodove, i dalje postoje nedostatci u nadzoru ribarstva i sustavu kontrole u teritorijalnim vodama Gvineje Bisau;

K.  budući da se rupe za koje se pokazalo da postoje u poznavanju učinka koji Sporazum ima na morski ekosustav i u osiguravanju da je pristup ograničen na višak zaliha koji lokalne flote ne mogu uloviti, a kojima je uzrok nedostatak aktualnih bioloških podataka (osobito nakon što su flote EU-a prestale djelovati u Gvineji Bisau 2012.), trebaju smatrati razlogom za zabrinutost i što prije riješiti;

L.  budući da se Parlament treba odmah i u potpunosti izvijestiti tijekom svih faza postupaka koji se odnose na protokol i njegovo produljenje;

1.  smatra da Sporazum vrlo važan i za Gvineju Bisau i za flote EU-a koje djeluju u vodama te zemlje; smatra, stoga, da su do sada postignuti rezultati u području sektorske suradnje nezadovoljavajući i poziva Komisiju da uvođenjem mehanizama za veću transparentnost, odgovornost i sudjelovanje korisnika, osobito manjih ribarskih zajednica, te, po potrebi, revidiranjem i proširivanjem dijela Sporazuma o sektorskoj potpori, kao i pronalaženjem boljih i raznovrsnih načina za intenzivnije korištenje te potpore poduzme sve potrebne mjere kako bi se promijenio trend koji je bio prisutan tijekom posljednjih desetljeća;

2.  stajališta je da se Sporazumom mora promicati istinski održiv razvoj sektora ribarstva Gvineje Bisau i popratnih industrija i aktivnosti, posebice malih ribarstava koja uvelike doprinose sigurnosti opskrbe hranom i izvorima zarade na lokalnoj razini, jer se time povećava dodana vrijednost koja ostaje u Gvineji Bisau, a koja nastaje zbog iskorištavanja prirodnih resursa te države; prepoznaje pozitivna zbivanja zabilježena posljednjih godina, ali smatra da su potrebni ustrajni i dugotrajni napori kako bi se postigli primjetni rezultati; smatra kako bi područja kojima je potrebna potpora, između ostaloga u pogledu tehničke pomoći, mogla uključivati i izgradnju institucijskih kapaciteta, obučavanje stručnjaka za ribolov, partnerstvo s malim ribarstvima i jači naglasak na politike u vezi s rodnim pitanjima kojima bi se priznala i iskoristila uloga žena (u distribuciji i stavljanju na tržište, pohrani, obradi prvog stupnja itd.);

3.  smatra da bi se trebale u potpunosti iskoristiti Protokolom predviđene mogućnosti zapošljavanja lokalnih pomoraca na plovilima EU-a;

4.  smatra kako bi mjere za sprečavanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova u isključivom gospodarskom pojasu Gvineje Bisau trebalo pojačati, između ostalog, poboljšanjem praćenja, kontrole i nadzora preko šire primjene satelitskih sustava za praćenje plovila, kontrole brodskih dnevnika, inspekcija i provedbom odluka regionalnih ribarstvenih organizacija;

5.  ističe potrebu da se uspostavi bolja veza između sektorske potpore koja se pruža u okviru Sporazuma o ribarstvu i dostupnih instrumenata u okviru razvojne suradnje, osobito Europskog razvojnog fonda;

6.  poziva Komisiju da, unatoč dosadašnjim naporima, nastavi pomagati tijelima Gvineje Bisau u poboljšanju sustava nadziranja i kontrole ribolova u teritorijalnim vodama Gvineje Bisau kako bi se pojačale mjere borbe protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;

7.  ističe da Sporazum sadrži klauzulu o zabrani diskriminacije; zadovoljan je što je Gvineja Bisau u okviru pregovaranja objavila sporazume o ribarstvu koje je sklopila s trećim zemljama i što su oni dostupni na uvid; poziva Komisiju da pomno prati razvoj događaja u vezi s tim sporazumima i u vezi s ribolovnim aktivnostima u teritorijalnim vodama Gvineje Bisau;

8.  smatra kako bi bilo poželjno povećati količinu i poboljšati točnost podataka o svim ulovima (ciljanim i usputnim) te, općenito, unaprijediti status očuvanja ribolovnih resursa kako bi se mogao točnije procijeniti utjecaj Sporazuma na morski ekosustav i na ribarske zajednice; i vjeruje da bi Gvineji Bisau trebalo pomoći da razvije vlastita sredstva za dobivanje takvih podataka; poziva Komisiju da potakne redovitiji i transparentniji rad nadzornih tijela koja prate provedbu Sporazuma, a među njima i zajedničkog znanstvenog odbora;

9.  poziva Komisiju da dostavi Parlamentu zapisnike i zaključke sa sjednica zajedničkog odbora predviđenih člankom 9. Sporazuma, višegodišnji sektorski program iz članka 3. novoga Protokola, rezultate godišnjih ocjena te zapisnike i zaključke sa sjednica predviđenih člankom 4. Protokola; poziva Komisiju da omogući predstavnicima Parlamenta da prisustvuju sjednicama zajedničkog odbora kao promatrači i da promiče sudjelovanje ribarskih zajednica Gvineje Bisau; i zahtijeva da Komisija tijekom posljednje godine primjene Protokola i prije početka pregovora o produljenju dostavi Parlamentu i Vijeću cjelovito izvješće o njegovoj provedbi, bez određivanja nepotrebnih ograničenja za pristup tom izvješću;

10.  smatra kako bi Komisija u višegodišnji sektorski program predviđen člankom 3. Protokola trebala nastojati uvrstiti ciljeve koji potiču stvarni razvoj lokalnog ribarstva, s posebnim naglaskom na malo ribarstvo i na riboprerađivačku industriju, između ostalog, poticanjem iskrcavanja ribe u Gvineji Bisau i drugim gospodarskim aktivnostima i partnerstvima u sektoru ribarstava;

11.  smatra kako bi zajednički odbor koji je osnovan na temelju Sporazuma o partnerstvu trebao osigurati da su svi mehanizmi predviđeni ovim Protokolom nepobitno ispravni u pogledu problema korupcije;

12.  poziva Komisiju i Vijeće da, u skladu s granicama vlastitih ovlasti, odmah i u potpunosti izvješćuju Parlament tijekom svih faza postupaka u vezi s novim Protokolom i njegovim produljenjem, u skladu s člankom 13. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 218. stavkom 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Gvineje Bisau.

(1) SL C 72 E, 11.3.2014., str. 21. (2) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2015)0298.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola između Europske unije i Republike Kabo Verde o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Republike Kabo Verde (15848/2014 – C8-0003/2015 – 2014/0329(NLE))

P8_TA(2015)0300 A8-0201/2015

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (15848/2014),

–  uzimajući u obzir nacrt protokola između Europske unije i Republike Kabo Verde o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Republike Kabo Verde (15849/2014),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43., člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8‑0003/2015),

–  uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu rezoluciju od 9. rujna 2015.(1) o nacrtu odluke Vijeća,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za ribarstvo i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za proračune (A8-0201/2015),

1.  daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Kabo Verde.

(1) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2015)0301.

Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Republike Kabo Verdea (15848/2014 – C8-0003/2015 – 2014/0329(NLE) – 2015/2100(INI))

P8_TA(2015)0301 A8-0200/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (15848/2014),

–  uzimajući u obzir nacrt protokola između Europske unije i Republike Kabo Verdea o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Republike Kabo Verdea (15849/2014),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti podnesen u skladu s člankom 43., člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) te člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0003/2015),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/948/EU od 15. prosinca 2014. o potpisivanju, u ime Europske unije, i privremenoj primjeni Protokola između Europske unije i Republike Kabo Verdea o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u području ribarstva između Europske zajednice i Republike Kabo Verdea(1),

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu Rezoluciju od 9. rujna 2015.(2) o nacrtu odluke,

–  uzimajući u obzir evaluaciju i analizu prethodnog Protokola,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. drugi podstavak Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0200/2015),

A.  budući da je opći cilj Protokola jačanje suradnje između Europske unije i Republike Kabo Verdea radi uspostavljanja partnerskog okvira za razvoj održive ribarstvene politike i odgovornog iskorištavanja ribolovnih resursa u ribolovnoj zoni Republike Kabo Verdea, u interesu obiju strana;

B.  budući da su u okviru Protokola strane odlučile uvesti mehanizam za pomno praćenje kako bi se osiguralo održivo iskorištavanje resursa; budući da se taj mehanizam za praćenje posebice temelji na tromjesečnoj razmjeni podataka o ulovu morskih pasa;

C.  budući da se obje strane obvezuju u potpunosti poštovati preporuke Međunarodne komisije za očuvanje atlantskih tuna (ICCAT);

D.  budući da su i ICCAT i Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF) morske pse definirali kao zdravi stok, što je potkrijepljeno i na znanstvenom sastanku obiju strana potpisnica ovog Protokola;

E.  budući da osobito novi mehanizam za praćenje, povezan s pragovima od 30 % i 40 % ulova morskih pasa koji pokreću poduzimanje dodatnih mjera, predstavlja korak u pravom smjeru;

F.  budući da se kasni s provedbom sektorske podrške; budući da je razina uspješnosti zadovoljavajuća, iako je teško utvrditi učinak europske sektorske podrške u usporedbi s ostalim mjerama provedenima u sklopu programa potpore koje su pokrenuli drugi razvojni partneri;

G.  budući da je potrebno uspostaviti logički intervencijski okvir radi boljeg vođenja i standardizacije procjena protokola; budući da bi to trebalo izvršiti posebno u pogledu sektorske podrške;

1.  pozdravlja ovaj novi Protokol o ribarstvu između Europske unije i Republike Kabo Verdea, usvojen u skladu s mjerama o održivosti nove zajedničke ribarstvene politike, i iz ekološkog i iz društveno-gospodarskog aspekta;

2.  poziva Komisiju da parlamentu proslijedi zapisnike i zaključke sa sjednica Zajedničkog odbora predviđenog člankom 9. Sporazuma o partnerstvu u ribarstvu te višegodišnji sektorski program iz članka 3. novog Protokola;

3.  poziva Komisiju da Parlamentu i Vijeću tijekom zadnje godine primjene Protokola, a prije započinjanja pregovora o njegovu produljenju, dostavi cjelovito izvješće o njegovoj provedbi;

4.  izražava zabrinutost činjenicom da je tijekom posljednjih godina važenja prethodnog Protokola zabilježen znatan porast ulova raznih vrsta morskih pasa; poziva Komisiju da izvijesti Parlament o mjerama koje će Zajednički odbor poduzeti kao odgovor na znanstvenu studiju koja bi se trebala provesti kako je navedeno u članku 4. stavku 6. Priloga Protokolu radi pružanja jamstva da će se taj ribolov odvijati na održiv i odgovoran način; naglašava da bi Parlament trebao biti obaviješten i o dobivenim podacima o stokovima morskih pasa;

5.  poziva Komisiju i Vijeće da, u okviru svojih ovlasti te u skladu s člankom 13. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 218. stavkom 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ažurno i u potpunosti informiraju Parlament u svim fazama postupaka koji se odnose na Protokol i njegovo produljenje;

6.  traži od Komisije da ocijeni poštuju li plovila koja obavljaju ribolovne aktivnosti u okviru odredbi ovog Protokola relevantne odredbe o izvješćivanju;

7.  zahtijeva od Komisije da jednom godišnje izvještava Parlament o dodatnim međunarodnim sporazumima Republike Kabo Verdea kako bi Parlament mogao pratiti sve ribarske aktivnosti u regiji, uključujući i one koje možda nisu u skladu s europskom ribarstvenom politikom poput, primjerice, rezanja peraja morskim psima;

8.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Kabo Verdea.

(1) SL L 369, 24.12.2014., str. 1. (2) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2015)0300.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Republike Madagaskara (15225/2014 – C8-0002/2015 – 2014/0319(NLE))

P8_TA(2015)0302 A8-0196/2015

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (15225/2014),

–  uzimajući u obzir nacrt protokola o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Republike Madagaskara (15226/2014),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43., člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8‑0002/2015),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za ribarstvo i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za proračune (A8‑0196/2015),

1.  daje suglasnost sklapanju Protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Madagaskara.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola o izmjeni Sporazuma iz Marakeša o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (06040/2015 – C8-0077/2015 – 2015/0029(NLE))

P8_TA(2015)0303 A8-0237/2015

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (06040/2015),

–  uzimajući u obzir nacrt protokola o izmjeni Sporazuma iz Marakeša o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (06041/2015),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 207. stavkom 4. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkama (a) i (v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8‑0077/2015),

–  uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu rezoluciju od 9. rujna 2015.(1) o nacrtu odluke,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0237/2015),

1.  daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

(1) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2015)0304.

Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. koje sadrži prijedlog nezakonodavne rezolucije o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola o izmjeni Sporazuma iz Marakeša o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (06040/2015 – C8-0077/2015 – 2015/0029(NLE) – 2015/2067(INI))

P8_TA(2015)0304 A8-0238/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (06040/2015),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. stavkom 4. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a)(v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8‑0077/2015),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. studenoga 2013. o stanju Razvojnog plana iz Dohe i pripremama za Devetu ministarsku konferenciju Svjetske trgovinske organizacije(1),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a o regionalnoj integraciji i modernizaciji carina u cilju održivog razvoja u zemljama AKP-a, u suradnji s EU-om(2),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Globalno partnerstvo za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj nakon 2015.”(3),

–  uzimajući u obzir rezultate Devete ministarske konferencije održane u Indoneziji u prosincu 2013. te sporazum o olakšavanju trgovine koji je ondje postignut(4),

–  uzimajući u obzir izjavu Glavnog vijeća Svjetske trgovinske organizacije (WTO) od 27. studenoga 2014.(5),

–  uzimajući u obzir izvješće OECD-a iz veljače 2014. naslovljeno „Sporazum WTO-a o olakšavanju trgovine – mogući učinak na troškove trgovine”,

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 9. rujna 2015.(6) o nacrtu odluke Vijeća,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. drugi podstavak Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0238/2015),

A.  budući da su za olakšavanje trgovine u prvom redu odgovorne nacionalne vlasti, no nema sumnje da se u mnogim područjima multilateralnom suradnjom mogu povećati dobici i smanjiti troškovi;

B.  budući da dvije trećine članica WTO-a treba ratificirati Sporazum o olakšavanju trgovine kako bi stupio na snagu; budući da u tom pogledu poziva sve članice WTO-a da omoguće da sporazum stupi na snagu u najkraćem mogućem roku, posebice prije Desete ministarske konferencije WTO-a (MC10) u Nairobiju u prosincu 2015.;

C.  budući da neka od velikih gospodarstava u usponu, kao što su Kina, Brazil i Indija, neće zatražiti tehničku pomoć; budući da to treba pozdraviti jer pokazuje će se tako dostupna pomoć pružiti onima kojima je najpotrebnija;

D.  budući da EU aktivno radi na dosljednosti u okviru svojih raznih politika (na području trgovine, suradnje, humanitarne pomoći itd.); budući da te politike trebaju biti transverzalne i vrednovati se na temelju studija učinka;

E.  budući da je EU posvećen promicanju slobodne, poštene i otvorene trgovine koja je uravnotežena i donosi uzajamnu korist; budući da je WTO prirodan okvir za daljnju primjenu i ponovno potvrđivanje tih načela;

F.  budući da su EU i njegove države članice jedan od najvećih svjetskih donatora pomoći; budući da je financijska pomoć za provedbu Sporazuma o olakšavanju trgovine mjera u sklopu inicijative „Pomoć za trgovinu” te ne bi trebala utjecati na doprinos višegodišnjeg financijskog okvira za službenu razvojnu pomoć;

1.  pozdravlja rezultate Devete ministarske konferencije WTO-a održane u prosincu 2013., na kojoj je 160 članica WTO-a zaključilo pregovore o Sporazumu o olakšavanju trgovine; smatra da je Sporazum o olakšavanju trgovine važna prekretnica jer je to prvi multilateralni sporazum od osnutka WTO-a 1995. te će poslužiti kao nacrt za modernizaciju carina među 161 članicom WTO-a;

2.  naglašava da se EU i dalje zalaže za to da sve članice WTO-a cjelovito i odgovorno primjenjuju odluke iz „paketa s Balija”, čime bi se omogućilo skretanje pozornosti na uspješno zaključenje pregovora u okviru Razvojnog plana iz Dohe;

3.  prima na znanje koristi za zemlje u razvoju koje će donijeti provedba tog sporazuma s obzirom na doprinos stvaranju boljeg poslovnog okruženja za poduzeća,osobito za mala i srednja poduzeća; posebno ističe da će se sporazumom, ako se u potpunosti provede, smanjiti neizvjesnost u pogledu uvjeta za ulazak na tržište, a troškovi trgovine smanjiti od 12,5 % do 17,5 % (prema procjenama poput onih koje je proveo OECD), čime će se potrošačima omogućiti pristup većem i jeftinijem rasponu proizvoda, a poduzećima pristup novim tržištima te da poboljšaju svoju konkurentnost povećanjem učinkovitosti i smanjenjem nepotrebne birokracije i povezanih troškova;

4.  a naglašava da će provedba sporazuma, posebno u zemljama u razvoju, dovesti do usklađivanja i pojednostavnjenja trgovinske razmjene; ističe da bi se sporazumom mogle stvoriti nove mogućnosti za širu uporabu inovativnih tehnologija i elektroničkih sustava, u koje se ubrajaju sustavi za elektroničko plaćanje, središnji državni portali za promicanje trgovine i šalteri „sve na jednom mjestu”;

5.  apelira na sve članice WTO-a da bez odgađanja pronađu rješenje za cjelovitu provedbu „paketa s Balija”, uključujući smanjenje subvencija koje narušavaju trgovinu, kako bi se Razvojni plan iz Dohe mogao zaključiti prije Desete ministarske konferencije WTO-a;

6.  ističe važnost tog sporazuma iz razvojne perspektive, s obzirom na to da se primjenjuje konkretno i razlikovno postupanje kojime se zemljama u razvoju i najmanje razvijenim zemljama omogućuje odlučivanje o tome kada će se razne odredbe primijeniti i za koje će odredbe biti potrebna tehnička pomoć;

7.  naglašava da će stupanj i trajanje provedbe sporazuma odrediti koristi koje će iz njega proizaći; smatra da će se cjelovitom i odgovornom provedbom koja odražava prioritete i probleme zemalja u razvoju i okviru Razvojnog plana iz Dohe ostvariti najveća korist za sve potpisnice;

8.  naglašava da sporazum sadržava obvezujuće odredbe i neobvezujuće smjernice; potiče sve članove WTO-a da uznastoje oko primjene obje vrste odredbi radi što većeg smanjenja troškova trgovine;

9.  ističe da nekoliko uvjeta u okviru sporazuma, ponajviše onih koji se odnose na transparentnost te automatizirani unos carinskih davanja u evidenciju i njihovo plaćanje, može biti moćno sredstvo u rješavanju problema pogranične korupcije; poziva na bolju suradnju carinskih tijela te ističe da će veća transparentnost dovesti do veće razine sigurnosti i, osim što će se njome jamčiti djelotvorniji carinski nadzor, biti velik poticaj povećanju trgovine;

10.  u potpunosti podržava inicijativu EU-a kojom se dodjeljuje iznos od 400 milijuna EUR za potporu reformama za olakšavanja trgovine i projektima poput poboljšanja carinskih sustava u zemljama u razvoju i najmanje razvijenim zemljama; podsjeća da su ta financijska sredstva, koja većinom dolaze iz sredstava regionalnih okvirnih programa za regionalnu gospodarsku suradnju, dio mnogo šire inicijative EU-a „Pomoć za trgovinu” (3,5 milijarde EUR potpora EU-a 2013. godine) te traži da se Europski parlament i države članice o tome redovno izvještavaju;

11.  međutim, naglašava da bi ta financijska sredstva trebalo vrlo dobro koordinirati sa sredstvima koja dolaze od drugih međunarodnih donatora, poput UNCTAD-a, WTO-a i Svjetske banke; naglašava da bi trebalo izbjegavati udvostručavanje i prekomjernu birokraciju za države koje traže pomoć, što bi ih moglo odvratiti od traženja pomoći;

12.  poziva na blisku suradnju sa stručnim organizacijama poput Svjetske carinske organizacije, koja može pružiti dragocjeno praktično i stručno znanje na osnovi pojedinačnih slučajeva za poticanje razvoja i jačanje kapaciteta u tom području; ističe da bi najmanje razvijene zemlje posebno mogle u potpunosti iskoristiti trgovinske prednosti koje taj Sporazum nudi;

13.  ističe ključnu ulogu delegacija EU-a širom svijeta koje mogu surađivati sa zemljama u razvoju i najmanje razvijenim zemljama na terenu te traži da te delegacije u najvećoj mogućoj mjeri sudjeluju u pružanju tehničke pomoći;

14.  poziva Komisiju da učini sve što joj je u moći kako bi poduprla zemlje u razvoju i najmanje razvijene zemlje u ispunjenju njihovih obveza, vodeći pritom računa o fleksibilnosti koja je potrebna za ispunjenje obveza iz sporazuma; ističe da bi financiranje izgradnje kapaciteta trebalo biti usmjereno na potrebe primatelja i utemeljeno na odgovarajućim procjenama potreba;

15.  preporučuje da međunarodne organizacije i partneri zemalja u razvoju i najmanje razvijenih zemalja blisko surađuju u provedbi odredbi kategorije C kako bi je završili u najkraćem mogućem roku;

16.  uviđa da još uvijek postoje velike razlike između graničnih postupaka razvijenih zemalja i zemalja u razvoju te da slaba infrastruktura, neučinkovito upravljanje carinom, slučajevi korupcije i prevelika birokracija usporavaju trgovinu; potvrđuje da Sporazum o olakšavanju trgovine i proces liberalizacije trgovine imaju isti cilj smanjenja troškova trgovine radi poticanja gospodarskih aktivnosti;

17.  podsjeća da će olakšavanje trgovine biti najveća korist za mnoge zemlje u razvoju u okviru Razvojnog plana iz Dohe; pozdravlja opsežne odredbe o posebnom i različitom postupanju prema zemljama u razvoju i najmanje razvijenim zemljama; predlaže da novi pristup, kojim se preuzimanje obveza i njihov raspored usklađuje s mogućnostima zemalja, služi kao mjerilo za buduće sporazume;

18.  priznaje da stručno znanje privatnog sektora može imati glavnu ulogu u promicanju mjera olakšavanja trgovine i u pružanju pomoći i potpore za provedbu Sporazuma u zemljama u razvoju; prima na znanje u tu svrhu planiranu inicijativu USAID-a za javno-privatno partnerstvo; poziva Komisiju da potakne uključivanje privatnog sektora i istraži mogućnosti za partnerstva s europskim industrijama u cilju podupiranja provedbe Sporazuma;

19.  priznaje da provedba reformi olakšavanja trgovine ima šire razvojne koristi; u tom pogledu prima na znanje ključnu ulogu koju mogu imati carinske službe u olakšavanju brzog kretanja pošiljki pomoći u slučaju katastrofe; ističe da bi hitna humanitarna pomoć trebala imati koristi od pojednostavljenih postupaka carinjenja radi ubrzanja isporuke pomoći te bi, štoviše, trebala biti oslobođena od carina i poreza;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0511. (2) SL C 345, 2.10.2014., str. 28. (3) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija od 5. veljače 2015. (COM(2015)0044). (4) Ministarska deklaracija s Balija (WT/MIN(13)/DEC); Ministarska odluka s Balija o Sporazumu o olakšavanju trgovine (WT/MIN(13)/36 ili WT/L/911 od 11. prosinca 2013.). https://www.wto.org/english/thewto_e/minist_e/mc9_e/balipackage_e.htm (5) Protokol o izmjeni Sporazuma iz Marakeša o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije WT/L/940 od 28. studenoga 2014. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0303.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. o nacrtu odluke Vijeća kojom se Kraljevini Belgiji i Republici Poljskoj odobrava ratifikacija Budimpeštanske konvencije o ugovoru o prijevozu robe unutarnjim vodnim putovima (CMNI), a Republici Austriji pristupanje navedenoj Konvenciji (08223/2015 – C8-0173/2015 – 2014/0345(NLE))

P8_TA(2015)0305 A8-0231/2015

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (08223/2015),

–  uzimajući u obzir Budimpeštansku konvenciju o ugovoru o prijevozu robe unutarnjim vodnim putovima (08223/15/ADD1),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 81. stavkom 2. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0173/2015),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za pravna pitanja (A8-0231/2015),

1.  daje suglasnost nacrtu odluke Vijeća kojom se Kraljevini Belgiji i Republici Poljskoj odobrava ratifikacija Budimpeštanske konvencije o ugovoru o prijevozu robe unutarnjim vodnim putovima, a Republici Austriji pristupanje navedenoj Konvenciji;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. o prijedlogu odluke Vijeća o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke (COM(2015)0286 – C8-0156/2015 – 2015/0125(NLE))

P8_TA(2015)0306 A8-0245/2015

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2015)0286),

–  uzimajući u obzir članak 78. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8‑0156/2015),

–  uzimajući u obzir pismo Vijeća od 30. srpnja 2015. kojim je obavijestilo Parlament o svojem općem pristupu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za proračune,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0245/2015),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  prihvaća izjavu priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

5.  traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

6.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena Amandman 1 Prijedlog odluke Pozivanje 3.a (novo) uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, posebice Poglavlje I. i članke 18. i 19., Amandman 2 Prijedlog odluke Uvodna izjava 2.a (nova) (2a)  u skladu s člankom 78. stavkom 3. i člankom 80. Ugovora mjere solidarnosti u okviru te Odluke obvezujućeg su karaktera. Amandman 3 Prijedlog odluke Uvodna izjava 4.a (nova) (4a)  Privremene mjere za hitno premještanje samo su jedan dio sveobuhvatnog pristupa migracijama u skladu s Komunikacijom Komisije od 13. svibnja 2015. naziva „Europski migracijski program” i nadolazećim izvješćem Europskog parlamenta o vlastitoj inicijativi. Europski parlament naglašava da su svi aspekti sveobuhvatnog pristupa važni i da ih je potrebno paralelno razvijati. Europsko vijeće je na sastancima 25. i 26. lipnja 2015., u svjetlu trenutačne hitne situacije i predanosti jačanju solidarnosti i odgovornosti, postiglo poseban dogovor o privremenom i iznimnom premještanju 40 000 osoba kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita iz Italije i Grčke u druge države članice tijekom razdoblja od dvije godine. Države članice se trebaju dogovoriti oko obvezujuće kvote za raspodjelu takvih osoba. Amandman 4 Prijedlog odluke Uvodna izjava 5. (5)   U rezoluciji od 29. travnja 2015., Europski parlament ponovno je naglasio potrebu da Unija svoj odgovor na nedavne tragedije u Sredozemlju temelji na solidarnosti i pravednoj podjeli odgovornosti te pojača napore u tom području naspram država članica koje prihvaćaju najveći broj izbjeglica i podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, u apsolutnom ili proporcionalnom smislu. (5)   U rezoluciji od 29. travnja 2015. Europski parlament ponovno je naglasio potrebu da Unija svoj odgovor na nedavne tragedije na Sredozemlju temelji na solidarnosti i pravednoj podjeli odgovornosti te pojača napore u tom području naspram država članica koje prihvaćaju najveći broj izbjeglica i podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, u apsolutnom ili proporcionalnom smislu, na temelju kriterija za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u skladu s Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 604/2013¹ª. Europski parlament pozvao je na uspostavu obvezujuće kvote za raspodjelu tražitelja azila među svim državama članicama. ______________ ¹ª Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje molbe za međunarodnu zaštitu koju je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (SL L 180, 29.6.2013., str. 31.). Amandman 5 Prijedlog odluke Uvodna izjava 7. (7)   Među državama članicama u kojima su zabilježene situacije iznimnog pritiska i u svjetlu nedavnih tragičnih događaja u Sredozemlju, posebno su Italija i Grčka doživjele nezapamćene valove migranata, uključujući podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita, koji dolaze na njihova državna području i stvaraju znatan pritisak na njihove migracijske sustave i sustave azila. (7)   Među državama članicama u kojima su zabilježene situacije iznimnog pritiska i u svjetlu nedavnih tragičnih događaja na Sredozemlju, posebno su se Italija i Grčka suočile s dotad nezabilježenim dotokom migranata, uključujući podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita, koji dolaze na njihova državna području i stvaraju znatan pritisak na njihove migracijske sustave i sustave azila, što ukazuje na negativni utjecaj Uredbe (EU) br. 604/2013 na prvu državu ulaska u Uniju, a to nažalost još nije dovelo do obustave Uredbe ili barem do brisanja dijela o prvoj državi ulaska u Uniju. Međutim, druge države članice Unije također se suočavaju s velikim porastom broja tražitelja azila koje prihvaćaju. Amandman 6 Prijedlog odluke Uvodna izjava 7.a (nova) (7a)  Prognoze stručnjaka pokazuju da će u kratkom i srednjem roku doći do povećanog migracijskog pritiska na vanjske morske i kopnene granice Unije. Amandman 7 Prijedlog odluke Uvodna izjava 8. (8)   Prema podacima Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama (Frontex) središnja i istočna sredozemna ruta bile su najčešće rute za nezakonite prelaske granica Unije 2014. U 2014. više od 170 000 migranata samo je u Italiju stiglo nezakonitim načinom, što je u odnosu na 2013. povećanje od 277 %. Stalan rast zabilježen je i u Grčkoj u koju je pristiglo više od 50 000 nezakonitih migranata, što je u odnosu na 2013. povećanje od 153 %. Statistika u prvim mjesecima 2015. potvrđuje taj jasan trend u pogledu Italije. Osim toga, Grčku je u prvim mjesecima 2015. zahvatio i nagli porast broja nezakonitih prelazaka granice, koji odgovara više od 50 % ukupnog broja nezakonitih prelazaka granice u 2014. (gotovo 28 000 u prva četiri mjeseca 2015. u usporedbi s ukupnim brojem od gotovo 55 000 u 2014.). Znatan udio ukupnog broja nezakonitih migranata u te dvije regije činili su migranti s državljanstvima koja, na temelju podataka Eurostata, imaju visoku stopu priznavanja na razini Unije (2014. državljani Sirije i Eritreje, za koje stopa priznavanja na razini Unije iznosi više od 75 %, činili su više od 40 % nezakonitih migranata u Italiji i više od 50 % u Grčkoj). Prema podacima Eurostata, nezakonita prisutnost utvrđena je za 30 505 Sirijaca u Grčkoj u 2014. u usporedbi s 8 220 u 2013. (8)   Prema podacima Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama (Frontex) središnja i istočna sredozemna ruta bile su najčešće rute za nezakonite prelaske granica Unije 2014. U 2014. je na nezakonit način samo u Italiju stiglo više od 170 000 migranata, što je u odnosu na 2013. povećanje od 277 %, uključujući više od 26 100 djece od koje je više od 13 000 maloljetnika bez pratnje i koja predstavljaju 7,6 % od ukupnog broja migranata. Stalan rast zabilježen je i u Grčkoj u koju je pristiglo više od 50 000 nezakonitih migranata, što je u odnosu na 2013. povećanje od 153 %. Statistika u prvim mjesecima 2015. potvrđuje taj jasan trend u pogledu Italije. U Italiji se od siječnja do lipnja 2015. broj nezakonitih prelazaka granice povećao za 5 % u odnosu na isto razdoblje u prethodnoj godini. Osim toga, Grčku je u prvim mjesecima 2015. zahvatio i nagli porast broja nezakonitih prelazaka granice, koji odgovara više od šesterostrukom povećanju u odnosu na isto razdoblje u prethodnoj godini i povećanju od gotovo 140 % u usporedbi s cijelom prethodnom godinom (76 293 od siječnja do lipnja 2015., prema podacima Frontexa, u usporedbi s ukupnim brojem od gotovo 55 000 u 2014.). Znatan udio ukupnog broja nezakonitih migranata u te dvije regije činili su migranti s državljanstvima koja, na temelju podataka Eurostata, imaju visoku stopu priznavanja na razini Unije (2014. državljani Sirije i Eritreje, za koje stopa priznavanja na razini Unije iznosi više od 75 %, činili su više od 40 % nezakonitih migranata u Italiji i više od 50 % u Grčkoj; od siječnja do lipnja 2015. državljani Sirije i Eritreje činili su 30 % dolazaka u Italiju i gotovo 60 % dolazaka u Grčku). Prema podacima Eurostata, nezakonita prisutnost utvrđena je za 30 505 Sirijaca u Grčkoj u 2014. u usporedbi s 8 220 u 2013. Amandman 8 Prijedlog odluke Uvodna izjava 10. (10)   Prema podacima Frontexa važna migracijska ruta koja vodi u Uniju u 2014. bila je zapadno-balkanska ruta s 43 357 nezakonitih prelazaka granice. Međutim, većini migranata koji koriste balkansku rutu nije prima facie potrebna međunarodna zaštita, s obzirom na to da 51 % migranata dolazi s Kosova. (10)   Prema podacima Frontexa važna migracijska ruta koja vodi u Uniju u 2014. bila je zapadno-balkanska ruta s 43 357 nezakonitih prelazaka granice. Broj nezakonitih prelazaka granice dramatično je porastao u 2015. Od siječnja do lipnja 2015. 67 444 migranata i izbjeglica koristilo se rutom kroz tursku granicu s Grčkom i Bugarskom te kroz kopnenu granicu Mađarske. To ukazuje na povećanje od 962 % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Te rute sada sve više koriste osobe koje bježe od rata i progona. Od siječnja do lipnja 2015. u Uniju je tim rutama ušlo 17 955 izbjeglica iz Afganistana, 13 225 izbjeglica iz Sirije, 3 021 izbjeglica iz Iraka i 196 izbjeglica iz Eritreje. Amandman 9 Prijedlog odluke Uvodna izjava 13.a (nova) (13a)  Potrebni su brzo i cjelovito prenošenje te učinkovita primjena Zajedničkog europskog sustava azila, čime će se jamčiti uvođenje zajedničkih normi Unije, uključujući uvjete prihvata tražitelja azila i poštovanje temeljnih prava, kako je predviđeno postojećim zakonodavstvom Unije. Amandman 10 Prijedlog odluke Uvodna izjava 15. (15)   Ako bi država članica osim Italije ili Grčka bila suočena sa sličnom hitnom situacijom zbog iznenadnog priljeva državljana trećih zemalja, Vijeće, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, može donijeti privremene mjere u korist dotične države članice, u skladu s člankom 78. stavkom 3. Ugovora. Takve mjere mogu uključivati, prema potrebi, obustavu obveza te države članice predviđenih ovom Odlukom. (15)   Uzimajući u obzir trenutačnu nestabilnost i sukobe u neposrednom susjedstvu Unije i promjenjivu prirodu migracijskih tokova, ako bi država članica osim Italije ili Grčke bila suočena sa sličnom hitnom situacijom zbog iznenadnog priljeva državljana trećih zemalja, Vijeće, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, može donijeti privremene mjere u korist dotične države članice, u skladu s člankom 78. stavkom 3. Ugovora. Takve mjere mogu uključivati, prema potrebi, obustavu obveza te države članice predviđenih ovom Odlukom. Amandman 11 Prijedlog odluke Uvodna izjava 17. (17)   Mjere predviđene ovom Odlukom povlače za sobom privremeno odstupanje od kriterija utvrđenih u članku 13. stavku 1. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća¹ i postupovne korake, među ostalim rokove, utvrđene u člancima 21., 22. i 29. te Uredbe. (17)   Mjere predviđene ovom Odlukom povlače za sobom privremeno odstupanje od kriterija utvrđenih u članku 13. stavku 1. Uredbe (EU) br. 604/2013 i postupovne korake, među ostalim rokove utvrđene u člancima 21., 22. i 29. te Uredbe. Mjere premještanja ne smiju sprečavati države članice u potpunoj primjeni Uredbe (EU) br. 604/2013, uključujući proaktivnu i učinkovitu primjenu svih kriterija, kao što su spajanje obitelji, posebna zaštita maloljetnika bez pratnje i diskrecijska klauzula iz humanitarnih razloga. ____________________ ____________________ 1 Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje molbe za međunarodnu zaštitu koju je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (SL L 180, 29.6.2013., str. 31.). Amandman 12 Prijedlog odluke Uvodna izjava 18. (18)   Trebalo je odrediti koje kriterije primijeniti pri odlučivanju o skupini i broju podnositelja zahtjeva koje treba premjestiti iz Italije i Grčke. Jasan i upotrebljiv sustav predviđen je na temelju praga prosječne stope odluka na razini Unije o odobravanju međunarodne zaštite u prvostupanjskim postupcima, kako je definirano u Eurostatu, u odnosu na ukupan broj prvostupanjskih odluka na razini Unije o zahtjevima za azil za međunarodnu zaštitu, na temelju najnovijih dostupnih statističkih podataka. S jedne strane, tim bi se pragom moralo osigurati, u najvećoj mogućoj mjeri, da svi podnositelji zahtjeva kojima je najvjerojatnije nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita budu u mogućnosti da u potpunosti i brzo ostvare svoja prava na zaštitu u državi članici premještanja. S druge strane, time bi se u najvećoj mogućoj mjeri spriječilo, da podnositelji zahtjeva, koji će vjerojatno primiti negativnu odluku u vezi sa zahtjevom, budu premješteni u drugu državu članicu, čime bi se neopravdano produljio njihov boravak u Uniji. Na temelju podataka Eurostata za prvostupanjske odluke iz 2014. za potrebe ove Odluke trebalo bi upotrijebiti prag od 75 % koji u toj godini odgovara odlukama o zahtjevima za državljane Sirije i Eritreje. (18)   Trebalo je odrediti koje kriterije primijeniti pri odlučivanju o skupini i broju podnositelja zahtjeva koje treba premjestiti iz Italije i Grčke. Jasan i upotrebljiv sustav predviđen je na temelju praga prosječne stope odluka na razini Unije o odobravanju međunarodne zaštite u prvostupanjskim postupcima, kako je definirano u Eurostatu, u odnosu na ukupan broj prvostupanjskih odluka na razini Unije o zahtjevima za azil za međunarodnu zaštitu, na temelju najnovijih dostupnih statističkih podataka. S jedne strane, tim bi se pragom moralo osigurati, u najvećoj mogućoj mjeri, da svi podnositelji zahtjeva kojima je najvjerojatnije nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita budu u mogućnosti da u potpunosti i brzo ostvare svoja prava na zaštitu u državi članici premještanja. S druge strane, time bi se u najvećoj mogućoj mjeri spriječilo, da podnositelji zahtjeva, koji će vjerojatno primiti negativnu odluku u vezi sa zahtjevom, budu premješteni u drugu državu članicu, čime bi se neopravdano produljio njihov boravak u Uniji. Na temelju podataka Eurostata za prvostupanjske odluke iz 2014. za potrebe ove Odluke trebalo bi upotrijebiti prag od 75 % koji u toj godini odgovara odlukama o zahtjevima za državljane Sirije i Eritreje. Potrebno je svaka tri mjeseca procijeniti ciljane skupine osoba za premještanje kako bi se u obzir uzela promjenjiva priroda migracijskih tokova. Amandman 13 Prijedlog odluke Uvodna izjava 19. (19)   Privremene mjere namijenjene su smanjenju znatnog pritiska na sustave azila Italije i Grčke, posebno premještanjem većeg broja podnositelja zahtjeva kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita, a koji su u državno područje Italije i Grčke ušli nakon datuma stupanja na snagu ove Odluke. Na temelju ukupnog broja državljana trećih zemalja koji su u 2014. u Italiju i Grčku ušli nezakonitim putem te broja onih kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita, ukupno 40 000 podnositelja zahtjeva kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita trebalo bi premjestiti iz Italije i Grčke. Taj broj odgovara približno 40 % ukupnog broja državljana trećih zemalja kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita, a koji su 2014. u Italiju i Grčku ušli nezakonitim putem. Stoga mjere premještanja predložene u ovoj Odluci predstavljaju pravednu podjelu tereta između Italije i Grčke s jedne strane i država članica s druge strane. Na temelju istih ukupnih dostupnih podataka u 2014. i u prva četiri mjeseca 2015. za Italiju i Grčku, 60 % tih podnositelja zahtjeva trebalo bi premjestiti iz Italije odnosno 40 % iz Grčke. (19)   Privremene hitne mjere namijenjene su uspostavljanju pravednog i jednakog mehanizma za premještanje, smanjenju znatnog pritiska na sustave azila Italije i Grčke, posebno premještanjem većeg broja podnositelja zahtjeva kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita, a koji su u državno područje Italije i Grčke ušli nakon datuma stupanja na snagu ove Odluke. Na temelju ukupnog broja državljana trećih zemalja koji su u 2014. u Italiju i Grčku ušli nezakonitim putem te broja onih kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita, ukupno 40 000 podnositelja zahtjeva kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita trebalo bi premjestiti iz Italije i Grčke. Taj broj odgovara približno 40 % ukupnog broja državljana trećih zemalja kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita, a koji su 2014. u Italiju i Grčku ušli nezakonitim putem. Stoga mjere premještanja predložene u ovoj Odluci predstavljaju pravednu podjelu odgovornosti između Italije i Grčke s jedne strane i drugih država članica s druge strane. Na temelju istih ukupnih dostupnih podataka u 2014. i u prva četiri mjeseca 2015. za Italiju i Grčku, 60 % tih podnositelja zahtjeva trebalo bi premjestiti iz Italije odnosno 40 % iz Grčke. Unutar šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Odluke Komisija procjenjuje udio osoba za premještanje iz Italije i Grčke na temelju posljednjih dostupnih podataka i u cilju prilagodbe tog udjela promjenjivim migracijskim tokovima. Mehanizam za hitno premještanje nije rješenje za dugoročni izazov koji pritisak na sustave azila predstavlja za vanjske granice Unije, on je provjera u okviru budućeg zakonodavnog prijedloga o trajnom sustavu hitnog premještanja na temelju članka 78. stavka 2.Ugovora te je stoga u početku ograničen na ukupno 40 000 podnositelja zahtjeva. Međutim, nužno je tijekom primjene ove Odluke razmotriti, ako je potrebno, daljnje povećanje broja osoba za premještanje u cilju prilagodbe migracijskim tokovima i trendovima koji se brzo mijenjaju. Svaki prijedlog o trajnom mehanizmu za hitno premještanje mora se temeljiti na značajnijem doprinosu podjeli solidarnosti i odgovornosti među državama članicama, uključujući znatno povećanje broja dostupnih mjesta za premještanje, u cilju prilagodbe migracijskim tokovima i trendovima koji se brzo mijenjaju. On se treba temeljiti na jasno definiranim kriterijima, uključujući na iznenadnom priljevu državljana trećih zemalja i iznimnom pritisku na sustave azila, što će omogućiti njegovo aktiviranje na osnovi transparentnih i objektivnih pokazatelja. Amandman 14 Prijedlog odluke Uvodna izjava 20.a (nova) (20a)  Pri izradi trajnog mehanizma za premještanje u skladu s člankom 78. stavkom 2. Ugovora Komisija treba uvrstiti teritorij države članice kao kriterij za određivanje ključa raspodjele migranata. Amandman 15 Prijedlog odluke Uvodna izjava 21. (21)Fondom za azil, migracije i integraciju (FAMI) osnovanim Uredbom (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća¹ pruža se potpora aktivnostima podjele opterećenja o kojima su se države članice usuglasile i otvoren je razvoju novih politika u tom području. Člankom 7. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 516/2014 predviđa se mogućnost da države članice provode mjere koje se odnose na transfer podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u okviru njihovih nacionalnih programa, dok se člankom 18. Uredbe (EU) br. 516/2014 predviđa mogućnost paušalnog iznosa od 6 000 EUR za transfer korisnika međunarodne zaštite iz druge države članice. (21)  Fondom za azil, migracije i integraciju (FAMI) osnovanim Uredbom (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća¹ pruža se potpora aktivnostima pravedne podjele odgovornosti o kojima su se države članice usuglasile i otvoren je razvoju novih politika u tom području. Člankom 7. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 516/2014 predviđa se mogućnost da države članice provode mjere koje se odnose na premještanje podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u okviru njihovih nacionalnih programa, dok se člankom 18. Uredbe (EU) br. 516/2014 predviđa mogućnost paušalnog iznosa od 6 000 EUR za premještanje korisnika međunarodne zaštite iz druge države članice. ______________ ___________________ ¹ Uredba (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavi Fonda za azil, migracije i integraciju, o izmjeni Odluke Vijeća 2008/381/EZ i o stavljanju izvan snage odluka br. 573/2007/EZ i br. 575/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Odluke Vijeća 2007/435/EZ (SL L 150, 20.5.2014., str. 168.). ¹ Uredba (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavi Fonda za azil, migracije i integraciju, o izmjeni Odluke Vijeća 2008/381/EZ i o stavljanju izvan snage odluka br. 573/2007/EZ i br. 575/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Odluke Vijeća 2007/435/EZ (SL L 150, 20.5.2014., str. 168.). Amandman 16 Prijedlog odluke Uvodna izjava 21.a (nova) (21a)  Komisija treba nadzirati kako se iznos od 6 000 EUR troši za premještanje svakog podnositelja zahtjeva. Amandman 17 Prijedlog odluke Uvodna izjava 25. (25)   Pri odlučivanju koje bi podnositelje zahtjeva kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita trebalo premjestiti iz Italije i Grčke, prednost bi trebalo dati ugroženim podnositeljima zahtjeva u smislu članka 22. Direktive 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća¹º. U tom pogledu, posebne potrebe podnositelja zahtjeva, uključujući zdravlje, trebale bi biti primarna briga. Najbolji interesi djeteta trebali bi se uvijek smatrati primarnom brigom. (25)   Pri odlučivanju koje podnositelje zahtjeva kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita treba premjestiti iz Italije i Grčke, prednost treba dati ugroženim podnositeljima zahtjeva. a među njima potrebno je posebnu pozornost posvetiti maloljetnicima bez pratnje, u smislu članka 21. i članka 22. Direktive 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća¹º. Kako bi se u obzir uzela specifična situacija ugroženih osoba, države članice trebaju u okviru Direktive 2013/33/EU i Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća¹ª provesti pojedinačnu procjenu ugroženosti pojedinaca u pogledu njihovih posebnih potreba za prihvatom i postupkom. Države članice stoga moraju poduzeti aktivne korake za procjenu pojedinih potreba tražitelja azila i ne mogu se oslanjati isključivo na njihovo samoodređenje kako bi im zajamčili prava u skladu sa zakonodavstvom Unije. U tom pogledu, posebne potrebe podnositelja zahtjeva, uključujući zdravlje, trebaju biti primarna briga. Najbolji interesi djeteta trebaju se uvijek smatrati primarnom brigom u svim postupcima uspostavljenima nakon ove Odluke, a ključna načela utvrđena presudom Suda od 6. lipnja 2013. u predmetu C-648/111b ne smiju se nikada ugroziti. ______________ ___________________ ¹ºDirektiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (preinaka) (SL L 180, 29.6.2013., str. 96.). ¹ºDirektiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (preinaka) (SL L 180, 29.6.2013., str. 96.). 1a Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (SL L 180, 29.6.2013., str. 60.). 1b Presuda Suda od 6. lipnja 2013., C-648/11, ECLI:EU:C:2013:367. Amandman 18 Prijedlog odluke Uvodna izjava 26. (26)   Osim toga, kako bi se odlučilo koja bi konkretna država članica trebala biti država članica premještanja, posebnu pažnju trebalo bi posvetiti posebnim kvalifikacijama dotičnih podnositelja zahtjeva koje bi im mogle biti od koristi da se lakše integriraju u državi članici premještanja, npr. njihovo znanje jezika. Nadalje, kad je riječ o posebno ugroženim podnositeljima zahtjeva, trebalo bi razmotriti kapacitet države članice premještanja kako bi se tim podnositeljima zahtjeva pružila odgovarajuća potpora. (26)   Osim toga, kako bi se odlučilo koja bi konkretna država članica trebala biti država članica premještanja, posebnu pažnju potrebno je posvetiti preferencijama i posebnim kvalifikacijama dotičnih podnositelja zahtjeva koje bi im mogle biti od koristi da se lakše integriraju u državi članici premještanja, npr. njihovo znanje jezika, obiteljske veze izvan definicije članova obitelji iz Uredbe (EU) br. 604/2013, društveni odnosi, prijašnji boravak ili studiranje u državi članici i prijašnje radno iskustvo u poduzeću ili organizaciji koji djeluju u određenoj državi članici, kao i konkretne kvalifikacije koje bi mogle biti relevantne za integraciju podnositelja zahtjeva u tržište rada države članice premještanja. Države članice stoga trebaju olakšati učinkovito priznavanje diploma, kvalifikacija i vještina podnositelja zahtjeva. Osim toga, države članice mogu obavijestiti podnositelje zahtjeva o prilikama za njih na tržištu rada. Nadalje, kad je riječ o posebno ugroženim podnositeljima zahtjeva, potrebno je razmotriti kapacitet države članice premještanja kako bi se tim podnositeljima zahtjeva pružila odgovarajuća potpora. Iako podnositelji zahtjeva nemaju pravo birati državu članicu u koju će biti premješteni, potrebno je uzeti u obzir njihove potrebe, preferencije i specifične kvalifikacije koliko god je moguće. Amandman 19 Prijedlog odluke Uvodna izjava 26.a (nova) (26a)  Na temelju lekcija usvojenih na pilot-projektu za premještanje s Malte (EUREMA), potrebno je u najvećoj mogućoj mjeri uzeti u obzir očekivanja i preferencije. Podnositelji zahtjeva trebaju u samom početku imati mogućnost izražavanja svojih preferencija. Trebaju rangirati države članice prema preferencijama i poduprijeti te odabire elementima kao što su obiteljske veze, društvene veze i kulturne veze kao što su jezične vještine, prijašnji boravak, razdoblje studiranja i radno iskustvo u državi članici. To se treba učiniti tijekom početne obrade zahtjeva. Drugi je korak da se dotičnu državu članicu obavijesti o preferencijama podnositelja zahtjeva. Države članice potom dobiju mogućnost navesti svoje preferencije za podnositelje zahtjeva među onim podnositeljima koji su izrazili svoju preferenciju za dotičnu državu članicu. Države članice moraju obrazložiti svoje preferencije iz aspekta obiteljskih, društvenih i kulturnih veza. Časnici za vezu koje imenuju države članice mogu olakšati postupak vođenjem intervjua s podnositeljima zahtjeva. Potrebno je i dati mogućnost podnositeljima zahtjeva da se savjetuju s drugim stranama kao što su nevladine organizacije, visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) te Međunarodna organizacija za migracije. Naposljetku, Italija i Grčka moraju, uz pomoć EASO-a, donijeti odluku o premještanju podnositelja zahtjeva u određenu državu članicu uzimajući u obzir što je više moguće njihove preferencije. Potrebno je savjetovanje s UNHCR-om o najboljim praksama u području preseljenja, uključujući upravljanje preferencijama i specifičnim kvalifikacijama. Amandman 20 Prijedlog odluke Uvodna izjava 26.b (nova) (26b)  Nužno je u potpunosti poštovati načelo nediskriminacije iz članka 10. Ugovora tijekom cijelog postupka premještanja. Diskriminacija na temelju spola, dobi, etničke pripadnosti, invaliditeta i vjeroispovijesti predstavlja jasno kršenje Ugovora. Amandman 21 Prijedlog odluke Uvodna izjava 28. (28)   Pravna i postupovna jamstva utvrđena u Uredbi (EU) br. 604/2013 i dalje se primjenjuju u pogledu podnositelja zahtjeva obuhvaćenih ovom Odlukom. Osim toga, podnositelje zahtjeva trebalo bi obavijestiti o postupku premještanja utvrđenom u ovoj Odluci, a obavijest bi trebalo dostaviti u okviru odluke o premještanju. S obzirom na to da podnositelj zahtjeva na temelju prava EU-a nema pravo na odabir države članice odgovorne za njegov/njezin zahtjev, podnositelj zahtjeva trebao bi imati pravo na učinkovit pravni lijek protiv odluke o premještanju u skladu s Uredbom (EU) br. 604/2013 samo u pogledu poštovanja njegovih/njezinih temeljnih prava. (28)   Pravna i postupovna jamstva utvrđena u Uredbi (EU) br. 604/2013 i dalje se primjenjuju u pogledu podnositelja zahtjeva obuhvaćenih ovom Odlukom. Osim toga, podnositelje zahtjeva treba obavijestiti o postupku premještanja utvrđenom u ovoj Odluci, a obavijest je potrebno dostaviti u okviru odluke o premještanju. Podnositelj zahtjeva treba imati pravo na učinkovit pravni lijek protiv odluke o premještanju u skladu s Uredbom (EU) br. 604/2013 i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Amandman 22 Prijedlog odluke Uvodna izjava 30. (30)   Trebalo bi poduzeti mjere radi izbjegavanja sekundarnih kretanja premještenih osoba iz države članice premještanja u druge države članice. Posebno, podnositelje zahtjeva trebalo bi obavijestiti o posljedicama njihova daljnjeg kretanja unutar država članica i o činjenici da, ako im država članica premještanja odobri međunarodnu zaštitu, u načelu imaju pravo samo na prava povezana s međunarodnom zaštitom u toj državi članici. (30)   Potrebno je poduzeti mjere radi izbjegavanja sekundarnih kretanja premještenih osoba iz države članice premještanja u druge države članice. Uzimanje u obzir, što je više moguće, preferencije podnositelja zahtjeva, uključujući obiteljske veze koje nisu u okviru odredbi o obitelji u Uredbi (EU) br. 604/2013 te društvene i kulturne veze, predstavlja jednostavnu mjeru kojom se podnositeljima omogućuje razvijanje osjećaja pripadnosti državi članici u koju se premještaju. Podnositeljima zahtjeva trebaju se pružati sve potrebne informacije o njihovoj destinaciji na jeziku koji razumiju ili za koji je razumno vjerovati da ga razumiju i, u slučaju da se njihove preferencije ne mogu u potpunosti uzeti u obzir, razlozi zbog kojih to nije moguće. Kako bi se nadalje izbjegnula sekundarna kretanja, podnositelje zahtjeva treba obavijestiti o posljedicama njihova daljnjeg kretanja unutar država članica, u skladu s člankom 4. Uredbe (EU) br. 604/2013, i o činjenici da, ako im država članica premještanja odobri međunarodnu zaštitu, u načelu imaju pravo samo na prava povezana s međunarodnom zaštitom u toj državi članici. Amandman 23 Prijedlog odluke Uvodna izjava 30.a (nova) (30a)  Sekundarnim pravom Unije utemeljeno je načelo pristanka podnositelja zahtjeva ili korisnika međunarodne zaštite na premještanje i utvrđeno člankom 7. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 516/2014 i, analogno tome, člankom 5. Uredbe (EU) br. 439/2010 Europskog parlamenta i Vijeća1a, te člankom 17. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 604/2013, dok su odstupanja od prava Unije moguća samo u vrlo ograničenim okolnostima u skladu s člankom 78. stavkom 3. Ugovora UFEU-a. Potrebno je zajamčiti provedbu mehanizma za hitno premještanje s obzirom na to da je pristanak osobito važan kako bi se spriječila sekundarna kretanja i stoga ga je u načelu potrebno dobiti prije premještanja. Ako osoba ne da svoj pristanak, ona se u načelu ne smije premjestiti, ali drugoj se osobi treba ponuditi ta mogućnost. _________ 1a Uredba (EU) br. 439/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o osnivanju Europskog potpornog ureda za azil (SL L 132, 29.5.2010., str.11.). Amandman 24 Prijedlog odluke Članak 1. Ovom se Odlukom uvode privremene mjere u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke kako bi im se omogućilo da se nose s hitnom situacijom zbog iznenadnog priljeva državljana trećih zemalja u tim državama članicama. Ovom se Odlukom uvode obvezujuće, privremene hitne mjere u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke kako bi im se omogućilo da se nose s hitnom situacijom zbog iznenadnog priljeva državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva u tim državama članicama. Amandman 25 Prijedlog odluke Članak 2. – stavak 1. – točka b (b)   „podnositelj zahtjeva” znači državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja je podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu u pogledu kojeg još nije donesena konačna odluka; (b)   „podnositelj zahtjeva” znači državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja je podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu u pogledu kojeg još nije donesena konačna odluka kako je utvrđeno člankom 2. točkom (i.) Direktive 2011/95/EU; Amandman 26 Prijedlog odluke Članak 2. – stavak 1. – točka d (d)   „članovi obitelji” znači članovi obitelji kako je definirano u članku 2. točki (g) Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća; (d)   „bliža rodbina” znači supružnik, djeca, roditelji, nositelji roditeljskog prava, djedovi, bake i unuci; (Horizontalna izmjena. Primjenjuje se u cijelom tekstu prijedloga Komisije.) Amandman 27 Prijedlog odluke Članak 2. – stavak 1. – točka fa (nova) (fa)  „preferencija” znači preferencija koju je podnositelj zahtjeva izrazio za određenu državu članicu ili preferencija koju je država članica izrazila za određenog podnositelja zahtjeva i koja je obrazložena elementima kao što su obiteljske veze koje nisu u okviru definicije članova obitelji kako su definirani u članku 2. točki (g) Uredbe (EU) br. 604/2013, društvene veze poput veza s etničkim i kulturnim zajednicama te kulturne veze s preferiranom državom članicom kao što su jezične vještine, prethodni boravak u državi članici, studiranje ili radni odnos s poduzećima ili organizacijama u toj državi članici. Amandman 28 Prijedlog odluke Članak 3. – stavak 2.a (novi) 2a.  Potrebno je svaka tri mjeseca procijeniti ciljane skupine osoba za premještanje s obzirom na promjenjivu prirodu migracijskih tokova. Amandman 47 Prijedlog odluke Članak 4. -1. Na početku se ukupno 110 000 podnositelja zahtjeva premješta iz Italije i Grčke kako bi se uklonio znatan pritisak s talijanskog i grčkog sustava za azil, ali i u svrhu provedbe važne provjere uoči budućeg zakonodavnog prijedloga o trajnom sustavu za hitno premještanje u skladu s člankom 78. stavkom 2. Ugovora. Tijekom primjene ove Odluke razmatra se, ako je potrebno, daljnje povećanje u cilju prilagodbe migracijskim tokovima i trendovima koji se brzo mijenjaju. 1.   24 000 podnositelja zahtjeva treba premjestiti iz Italije na državno područje druge države članice kako je utvrđeno u Prilogu I. 1.   Na početku se 40 000 podnositelja zahtjeva premješta iz Italije na državna područja drugih država članica. 2.   16 000 podnositelja zahtjeva treba premjestiti iz Grčke na državno područje druge države članice kako je utvrđeno u Prilogu II. 2.   Na početku se 70 000 podnositelja zahtjeva premješta iz Grčke na državna područja drugih država članica. 2a.  [Šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Odluke] Komisija procjenjuje udio osoba za premještanje iz Italije i Grčke na temelju posljednjih dostupnih podataka Frontexa i u cilju prilagodbe tog udjela promjenjivim migracijskim tokovima. Amandman 30 Prijedlog odluke Članak 4.a (novi) Članak 4.a Pristanak Načelno je potreban pristanak osobe na njezino premještanje. Amandman 31 Prijedlog odluke Članak 5. – stavak 2. 2.   Italija i Grčka, u redovitim vremenskim razmacima tijekom razdoblja primjene ove Odluke, uz pomoć EASO-a i, ako je primjenjivo, uz pomoć časnika za vezu država članica iz stavka 8., utvrđuju pojedinačne podnositelje zahtjeva koje treba premjestiti u druge države članice te kontaktnim točkama tih država članica i EASO-u dostavljaju broj podnositelja zahtjeva koji se mogu premjestiti. U tu se svrhu prednost daje ranjivim podnositeljima zahtjeva u smislu članka 22. Direktive 2013/33/EU. 2.   Italija i Grčka, u redovitim vremenskim razmacima tijekom razdoblja primjene ove Odluke, uz pomoć EASO-a i drugih relevantnih agencija utvrđuju pojedinačne podnositelje zahtjeva koje treba premjestiti u druge države članice te kontaktnim točkama tih država članica i EASO-u dostavljaju broj podnositelja zahtjeva koji se mogu premjestiti. U tu se svrhu prednost daje ugroženim podnositeljima zahtjeva u smislu članka 21. i članka 22. Direktive 2013/33/EU, a posebna se pozornost treba posvetiti maloljetnicima bez pratnje. Amandman 32 Prijedlog odluke Članak 5. – stavak 3. 3.   Nakon primitka informacija iz stavka 2. države članice što je prije moguće navode broj podnositelja zahtjeva koji se odmah mogu premjestiti na njihovo državno područje i sve druge relevantne informacije, u okviru brojeva utvrđenih u Prilogu I. odnosno Prilogu II. 3.   Nakon primitka informacija iz stavka 2. države članice što je prije moguće daju informacije o dostupnom kapacitetu za prihvat migranata i navode broj podnositelja zahtjeva koji se odmah mogu premjestiti na njihovo državno područje i sve druge relevantne informacije, u okviru brojeva utvrđenih u Prilogu I. odnosno Prilogu II. Amandman 33 Prijedlog odluke Članak 5. – stavak 3.a (novi) 3a.  Italija i Grčka pružaju, uz pomoć EASO-a, podnositeljima zahtjeva informacije na jeziku koji razumiju ili za koji se razumno vjeruje da ga razumiju o državi članici koja je uključena u hitno premještanje. Podnositelji zahtjeva također imaju pristup informacijama koje pružaju druge strane kao što su nevladine organizacije, UNHCR i Međunarodna organizacija za migracije. Od podnositelja zahtjeva se tijekom početne obrade zahtjeva traži da rangiraju pet država članica prema preferencijama i da obrazlože svoje preferencije. Amandmani 34 i 48 Prijedlog odluke Članak 5. – stavak 5. 5.   Podnositelji zahtjeva čiji se otisci prstiju moraju uzeti u skladu s obvezama utvrđenima u članku 9. Uredbe (EU) br. 603/2013 mogu se premjestiti samo ako su im uzeti otisci prstiju. 5.   Podnositelji zahtjeva, čiji se otisci prstiju moraju uzeti i predati u skladu s obvezama utvrđenima u članku 9. Uredbe (EU) br. 603/2013, mogu se premjestiti samo ako su im uzeti otisci prstiju, uz puno poštovanje njihovih temeljnih prava bez poduzimanja ikakvih mjera prisile ili zadržavanja. Amandman 35 Prijedlog odluke Članak 5. – stavak 8. 8.  Za provedbu svih aspekata postupka premještanja opisanog u ovom članku države članice mogu donijeti odluku o slanju časnika za vezu u Italiju i Grčku. Briše se. Amandman 36 Prijedlog odluke Članak 6. – stavak 4. 4.   Nakon donošenja odluke o premještanju i prije stvarnog premještanja, Italija i Grčka obavješćuje dotičnu osobu o odluci o njezinu premještanju u pisanom obliku. U toj se odluci navodi država članica premještanja. 4.   Nakon donošenja odluke o premještanju i prije stvarnog premještanja, Italija i Grčka, uz pomoć EASO-a i drugih strana kao što su časnici za vezu, ako su dostupne, sveobuhvatno obavještavaju dotičnu osobu o državi članici premještanja, i to na jeziku koji ta osoba razumije ili za koji se razumno vjeruje da ga razumije ili, u slučaju da se preferencije te osobe ne uzmu u obzir, o razlozima te odluke. Italija i Grčka također u pisanom obliku obavještavaju dotičnu osobu o odluci o njezinu premještanju. U toj se odluci navodi država članica premještanja. Amandman 37 Prijedlog odluke Članak 7. – stavak 1. – točka b (b)   početna obrada zahtjeva; (b)   početna obrada zahtjeva, uključujući utvrđivanje ugroženosti i preferencija, radi utvrđivanja potencijalnih podnositelja zahtjeva koje se premješta i njihova pregleda, uključujući njihovu jasnu identifikaciju, uzimanje otisaka prstiju i registraciju zahtjeva za međunarodnu zaštitu; Amandman 38 Prijedlog odluke Članak 7. – stavak 1. – točka d (d)   obavljanje transfera podnositelja zahtjeva u državu članicu premještanja. (d)   obavljanje premještanja podnositelja zahtjeva u državu članicu premještanja. Troškovi premještanja u države članice premještanja ne smiju biti dodatni teret za Grčku i Italiju. Amandman 39 Prijedlog odluke Članak 8. – stavak 2. 2.   Ako Italija i Grčka ne poštuju obveze iz stavka 1., Komisija može u pogledu predmetne države članice odlučiti obustaviti ovu Odluku za razdoblje od najviše tri mjeseca. Komisija može odlučiti da se takva obustava jednom produlji za dodatno razdoblje od najviše tri mjeseca. 2.   Ako Italija i Grčka ne poštuju obveze iz stavka 1., nakon što se predmetnoj državi pruži prilika da izloži svoje stajalište, Komisija može u pogledu predmetne države članice odlučiti obustaviti ovu Odluku na razdoblje od najviše tri mjeseca. Komisija može odlučiti da se takva obustava jednom produlji za dodatno razdoblje od najviše tri mjeseca. Amandman 40 Prijedlog odluke Članak 9. U slučaju hitne situacije zbog iznenadnog priljeva državljana trećih zemalja u državu članicu premještanja, Vijeće, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, može donijeti privremene mjere u korist dotične države članice, u skladu s člankom 78. stavkom 3. Ugovora. Takve mjere mogu uključivati, prema potrebi, obustavu obveza te države članice predviđenih ovom Odlukom. U slučaju hitne situacije zbog iznenadnog priljeva državljana trećih zemalja u državu članicu premještanja, Vijeće, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, može donijeti privremene mjere u korist dotične države članice, u skladu s člankom 78. stavkom 3 Ugovora. Takve mjere mogu dodatno uključivati, prema potrebi, obustavu obveza te države članice predviđenih ovom Odlukom. Amandman 41 Prijedlog odluke Članak 11. Italija i Grčka svaka tri mjeseca Vijeću i Komisiji podnose izvješća o provedbi ove Odluke, među ostalim i o planovima iz članka 8. Italija i Grčka svaka tri mjeseca Vijeću i Komisiji podnose izvješća o provedbi ove Odluke, kao i o pravilnom korištenju financijskim sredstvima dobivenima u okviru ove Odluke, uključujući o smjernicama iz članka 8. Amandman 42 Prijedlog odluke Članak 11.a (novi) Članak 11.a Procjena Komisija Europskom parlamentu i Vijeću do srpnja 2016. podnosi procjenu u sredini razdoblja o primjeni te Odluke i, kada je to prikladno, predlaže potrebne preporuke za trajni mehanizam premještanja, uključujući u pogledu najavljene provjere primjerenosti u okviru dublinskog postupka. Komisija do...* Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o završnoj procjeni primjene te Odluke. Države članice Komisiji podnose sve informacije koje su prikladne za pravovremenu pripremu tog izvješća. ____________ * SL: molimo umetnuti datum: 30 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Odluke. Amandman 43 Prijedlog odluke Prilog II.a (novi) Tekst koji je predložila Komisija Izmjena Prilog II.a Postupak premještanja Postupak predviđen prijedlogom Komisije; podcrtani su dodatni postupovni koraci koje je uvrstio Europski parlament 1.  – Početna obrada zahtjeva osoba koje traže međunarodnu zaštitu –  Utvrđivanje osoba za koje je druga država članica odgovorna ili za koje treba biti odgovorna prema Dublinskoj uredbi → Premještaj u okviru dublinskog postupka –  Utvrđivanje ugroženih podnositelja zahtjeva –  Utvrđivanje bliže rodbine za zajedničko premještanje –  Utvrđivanje preferencija podnositelja zahtjeva za određene države članice ↓ 2.  – Odabir podnositelja zahtjeva za premještanje –  Italija i Grčka utvrđuju koje se podnositelje zahtjeva premješta –  Obavještavaju države članice o potrebnom broju mjesta, kao i o preferencijama podnositelja zahtjeva ↓ 3.  – Uključenost država članica –  Države članice obavještavaju Italiju i Grčku o broju dostupnih mjesta za premještanje –  Časnici za veze mogu voditi intervjue s podnositeljima zahtjeva koji su izrazili preferenciju za njihovu državu članicu –  Države članice navode svoje preferencije za podnositelje zahtjeva ↓ 4.  – Odluka o premještanju –  Italija i Grčka odlučuju koji će se podnositelj zahtjeva premjestiti u koju državu članicu uzimajući u obzir preferencije podnositelja zahtjeva i država članica ↓ 5.  – Informacije i pristanak –  Podnositelje se sveobuhvatno informira o državi članici premještanja –  Podnositelji zahtjeva načelno daju pristanak za premještanje u tu državu članicu ↓ 6.  – Premještanje Premještanje podnositelja zahtjeva u državu članicu premještanja provodi se unutar mjesec dana

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA

U kontekstu potrebe za donošenjem hitnih mjera u korist država članica koje se suočavaju s neočekivanim priljevom državljana iz trećih zemalja Europski parlament se slaže člankom 78. stavkom 3. UFEU-a kao pravnom osnovom koju je Komisija predložila za Odluku Vijeća o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke. Međutim, Europski parlament može prihvatiti članak 78. stavak 3. UFEU-a kao pravnu osnovu samo kao hitnu mjeru nakon kojeg će uslijediti pravi zakonodavni prijedlog u kojem će biti određeni strukturni odgovori na buduće hitne situacije. Ustraje ne tome da je ispravna pravna osnova članak 78. stavak 2. UFEU-a, u kojemu se za mjere za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu propisuje redovni zakonodavni postupak, zajedno s člankom 80. druga rečenica UFEU-a, čijim se odredbama primjenjuje načelo solidarnosti, kako je utvrđeno u članku 80. prvoj rečenici UFEU-a. Europski parlament dodatno ističe da donošenje ove Odluke ni u kojem slučaju ne dovodi u pitanje raspon pravnih temelja koji će biti na raspolaganju suzakonodavcu u budućnosti, a posebno u pogledu članka 78., zajedno s člankom 80. UFEU-a. Europski parlament poziva Komisiju da do kraja 2015. podnese zakonodavni prijedlog o trajnom sustavu premještanja na temelju članaka 78. stavka 2. i članka 80., kako je najavila u svojem Europskom programu o migraciji. Europski parlament zadržava pravo sastavljanja zakonodavnog izvješća o vlastitoj inicijativi ako Komisija pravovremeno ne podnese takav prijedlog.

Rezolucija Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. o urbanoj dimenziji politika EU-a (2014/2213(INI))

P8_TA(2015)0307 A8-0218/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegovu glavu XVIII.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja”(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. lipnja 2011. o Europskoj urbanoj agendi i njezinu budućnost u kohezijskoj politici(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. veljače 2008. o praćenju Teritorijalnog programa i Povelje iz Leipziga: Ususret europskom akcijskom programu za prostorni razvoj i teritorijalnu koheziju(5),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. srpnja 2014. pod naslovom „Urbana dimenzija politika EU-a – ključne značajke plana EU-a za gradove” (COM(2014)0490),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. lipnja 2014. pod naslovom „Program za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT): Trenutačno stanje i izgledi za budućnost” (COM(2014)0368),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. pod naslovom „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 10. srpnja 2012. pod naslovom „Pametni gradovi i zajednice – Europsko partnerstvo za inovacije”, (C(2012)4701),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. listopada 1998. pod naslovom „Održivi urbani razvoj u Europskoj uniji: akcijski okvir” (COM(1998)0605),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. svibnja 1997. pod naslovom „Ususret urbanoj agendi u Europskoj uniji” (COM(1997)0197),

–  uzimajući u obzir šesto izvješće Komisije naslovljeno „Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija: ulaganje u radna mjesta i rast – promicanje razvoja i dobroga upravljanja u regijama i gradovima EU-a”, srpanj 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Gradovi sutrašnjice: ulaganje u Europu”, Bruxelles, 17. i 18. veljače 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Digitalna budućnost – putovanje u vizije i političke izazove te gradove, sela i zajednice 20150.”, 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Gradovi sutrašnjice: Izazovi, vizije, daljnji napredak”, Bruxelles, listopad 2011.,

–  uzimajući u obzir Ministarsku deklaraciju o Urbanoj agendi EU-a donesenu na neformalnom sastanku ministara EU-a nadležnih za teritorijalnu koheziju i urbana pitanja 10. lipnja 2015. u Rigi,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća usvojene 19. studenog 2014. u Bruxellesu o šestom izvješću pod naslovom „Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija: ulaganje u radna mjesta i rast”,

–  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva usvojene na neformalnom sastanku ministara zaduženih za kohezijsku politiku 24. i 25. travnja 2014. u Ateni,

–  uzimajući u obzir zaključke poljskog predsjedništva o teritorijalnoj dimenziji politika EU-a i budućoj kohezijskoj politici usvojene na neformalnom sastanku ministara zaduženih za kohezijsku politiku, teritorijalni i urbani razvoj EU-a 24. i 25. studenog 2011. u Poznanu,

–  uzimajući u obzir Teritorijalni plan strategije EU 2020. o kojem je postignut dogovor na neformalnom sastanku ministara zaduženih za prostorno planiranje i teritorijalni razvoj 19. svibnja 2011. u Gödöllőu,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Toleda donesenu na neformalnom sastanku Vijeća ministara o urbanom razvoju 22. lipnja 2010. u Toledu,

–  uzimajući u obzir Povelju iz Leipziga o održivim europskim gradovima donesenu na neformalnom sastanku Vijeća ministara o urbanom razvoju 24. i 25. svibnja 2007. u Leipzigu,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 25. lipnja 2014. naslovljeno „Prema cjelovitom programu EU-a za gradove”,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 23. travnja 2015. o Komunikaciji Komisije pod naslovom „Urbana dimenzija politika EU-a – ključne značajke plana EU-a za gradove” (COM(2014)0490),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0218/2015),

A.  budući da je 2014. polovica svjetskog stanovništva(6) i 72 % europskog stanovništva živjela u urbanim područjima(7) te će do 2050. gotovo 80 % stanovništva Zemlje živjeti u urbanim područjima(8);

B.  budući da funkcionalna urbana područja u EU-u čine jedinstvenu policentričnu strukturu izgrađenu oko velikih, srednjih i malih gradova te okolnih područja, čime se nadilaze tradicionalne administrativne granice kako bi se obuhvatila različita područja povezana svojim gospodarskim, socijalnim, ekološkim i demografskim izazovima;

C.  budući da veliki i mali gradovi te funkcionalna urbana područja, kao što su velegradska područja, imaju važnu ulogu u participativnoj demokraciji, ali i predstavljaju ključne gospodarske stupove i pokretače zapošljavanja u EU-u s obzirom na to da inovacije i nove gospodarske aktivnosti često potječu iz gradova; budući da oni stoga predstavljaju važnu prednost EU-a u njegovim odnosima s ostalim dijelovima svijeta, ali su to također ključna područja u kojima je potrebno savladati prepreke rastu i zapošljavanju te riješiti probleme socijalne isključenosti (na primjer, problem loše obučenih mladih osoba na tržištu rada), nedovoljne pristupačnosti i uništavanja okoliša;

D.  budući da su veliki i mali gradovi, funkcionalna urbana područja i regije odgovorni za najveći udio u potrošnji energije i emisijama stakleničkih plinova u EU-u; budući da oni također imaju ključnu ulogu u postizanju veće energetske učinkovitosti i samoodrživosti te u razvoju novih inicijativa (kao što su novi oblici gospodarskih aktivnosti) za poticanje mobilnosti u gradovima i konkurentnih prijevoznih sustava koji su prihvatljivi za okoliš, čime se promiču rast, zapošljavanje, socijalna i geografska kohezija, zdravlje i sigurnost;

E.  budući da se neki gradovi suočavaju sa starenjem i padom broja stanovnika te problemima zbog velikog opsega opskrbe i javnih usluga, a neki pak bilježe rast broja stanovnika, što povećava pritisak na postojeće kapacitete i javne usluge (npr. obrazovanje) u tim gradovima i pogoršava druge probleme kao što su nezaposlenost (mladih), socijalna isključenost, zagušenje prometa, širenje gradskih naselja i onečišćenje okoliša, zbog čega se znatno povećava vrijeme provedeno u prometu i smanjuje kvaliteta života mnogih Europljana;

F.  budući da se neki od glavnih izazova s kojima se gradovi suočavaju u pogledu gospodarskog i socijalnog razvoja, klimatskih promjena, prijevoza i demografskih promjena mogu riješiti samo suradnjom gradova i njihovih okolnih područja; budući da se povećanjem opsega međusobno povezanih područja posljednjih godina, do kojeg je došlo osobito zbog razvoja u području prijevoza i komunikacija, pojavila potreba za razvijanjem instrumenata za promicanje mogućnosti povezivanja;

G.  budući da se europskim političkim inicijativama izravno ili neizravno utječe na održivi razvoj gradova i urbanu politiku;

H.  budući da se oko 70 % europskih politika i europskog zakonodavstva provodi na lokalnoj i regionalnoj razini;

I.  budući da je na razini EU-a potrebno osigurati bolju usklađenost različitih političkih inicijativa i programa subvencije potpunim iskorištavanjem Zajedničkog strateškog okvira (glava 2. poglavlje 1. članak 10. Uredbe (EU) br. 1303/2013 – Uredba o zajedničkim odredbama) te boljim političkim usklađivanjem među dionicima i razinama vlasti, s obzirom na to da sektorski pristup politike EU-a može dovesti do izrade politika i zakonodavstva koji ne pogoduju nužno funkcionalnim urbanim područjima;

J.  budući da je Komisija 1997. objavila Komunikaciju o urbanoj agendi za EU(9), ali se o ulozi europskih gradova u oblikovanju politika EU-a još raspravlja;

K.  budući da je Parlament u prošlosti podržao prijedlog Komisije o predstavljanju „Urbane agende” kao okvira za buduću urbanu politiku na europskoj razini;

L.  budući da su supsidijarnost, u skladu s definicijom iz UFEU-a, te upravljanje na više razina, koje se temelji na usklađenom djelovanju EU-a, država članica te regionalnih i lokalnih tijela, i načelo partnerstva ključni elementi za ispravnu provedbu svih politika EU-a i budući da bi se u tom smislu trebalo pojačati uključivanje resursa i sposobnosti lokalnih i regionalnih tijela;

M.  budući da se uredbom o Europskom fondu za regionalni razvoj (EFRR) (Uredba (EU) br. 1301/2013) osnažila urbana dimenzija europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) usmjeravanjem najmanje 5 % financijske podrške EFRR-a na zajedničke aktivnosti za održiv urbani razvoj, delegiranjem zadaća upravljanja urbanim tijelima, posebno dajući im više odgovornosti u zadaćama povezanima barem s odabirom poslova stvaranjem instrumenata kao što su integrirana teritorijalna ulaganja i lokalni razvoj koji vode zajednice, dodjeljivanjem posebnog proračuna za „inovativne akcije” kako bi se provjerila nova rješenja u odnosu na održiv urbani razvoj te uspostavljanjem mreža za urbani razvoj;

N.  budući da su u skladu s načelom partnerstva utvrđenim u Uredbi o zajedničkim odredbama (Uredba (EU) br. 1303/2013) i europskim kodeksom ponašanja države članice obvezne osigurati rano uključivanje urbanih tijela u postupak oblikovanja politika EU-a;

Urbana dimenzija politika EU-a

1.  mišljenja je da bi politikama EU-a trebalo podržati male i velike gradove i funkcionalna urbana područja te im omogućiti da u potpunosti dosegnu svoj potencijal u ulozi pokretača gospodarskog rasta, zapošljavanja, socijalne uključenosti i održivog razvoja; vjeruje stoga da ti mali i veliki gradovi te funkcionalna urbana područja moraju biti uže povezani s cjelokupnim ciklusom oblikovanja europskih politika;

2.  traži od Komisije i, po potrebi, država članica da predlože načine za uvođenje mehanizama ranog upozoravanja prilagođavanjem dostupnih alata i u skladu s člankom 6. Protokola o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, dajući podnacionalnoj vlasti mogućnost praćenja uzimaju li se u obzir načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, dopuštajući uključivanje podnacionalnih vlasti u postupke politike u ranoj fazi te dopuštajući dobro utemeljene strategije teritorijalnog razvoja i učinkovitiju provedbu budućeg zakonodavstva;

Ususret integriranoj Europskoj urbanoj agendi

3.  pozdravlja inicijativu Komisije da radi na ostvarenju Europske urbane agende; podržava uspostavljanje Europske urbane agende kao skladnog okvira za politike EU-a s urbanom dimenzijom čiji je cilj bolje povezivanje lokalnih urbanih rješenja i problema EU-a, bolja prilagodba sektorskih politika i razina upravljanja, bolje usmjeravanje financijskih sredstava EU-a na odgovarajuće lokalne urbane izazove i bolja procjena teritorijalnog utjecaja sektorskih politika; smatra da bi se Europskom urbanom agendom posebno trebala promicati rješenja u pogledu upravljanja koja su najbolje prilagođena uspješnom rješavanju problema i postizanju ciljeva održivoga gospodarskog i socijalno uključivog razvoja malih i velikih gradova te funkcionalnih urbanih područja u Europi;

4.  priznaje da, iako EU nema izričite ovlasti u području urbanog razvoja, širok spektar inicijativa EU-a izravno ili neizravno utječe na male i velike gradove te funkcionalna urbana područja; stoga je mišljenja da su dobro razvijene i utemeljene nacionalne i regionalne urbane politike preduvjet za Europsku urbanu agendu; smatra da bi ta Agenda trebala predstavljati strategiju usmjerenu na male i velike gradove te funkcionalna urbana područja u Europskoj uniji, koja bi se dugoročno razvila u urbanu politiku na razini EU-a; u tom kontekstu naglašava da bi se razvoj urbanih područja trebao temeljiti na uravnoteženoj teritorijalnoj organizaciji s policentričnom urbanom strukturom u skladu s Teritorijalnim programom EU-a 2020.;

5.  uvjeren je da bi Europska urbana agenda trebala predstavljati zajedničke napore Komisije, država članica, lokalnih vlasti i drugih dionika u cilju racionalizacije, usklađivanja i provedbe politika EU-a s urbanom dimenzijom s pomoću praktičnog, uključivog i usklađenog, ali ipak fleksibilnog pristupa „u gradovima i s gradovima”, bilo malim bilo velikim, i funkcionalnim urbanim područjima, uzimajući u obzir lokalne teritorijalne posebnosti te poštujući institucionalni ustroj svake države članice;

6.  vjeruje da bi Europska urbana agenda trebala biti u potpunosti usklađena s općom strategijom i ciljevima EU-a, a prije svega sa strategijom Europa 2020. i ciljevima teritorijalne kohezije; ističe da su administrativne granice sve manje relevantne prilikom rješavanja razvojnih izazova na regionalnoj i lokalnoj razini; vjeruje stoga da bi Europska urbana agenda trebala biti uključiva te bi se njome trebala jasno uzeti u obzir različitost teritorijalnih jedinica u EU-u, prekogranične poveznice te poveznice između ruralnih i gradskih područja, uključujući usluge koje funkcionalna urbana područja pružaju okolnim ruralnim područjima;

7.  poziva Komisiju da objavi komunikaciju u kojoj se detaljno razrađuju elementi buduće Europske urbane agende na temelju „urbane pravne stečevine” te opširnog savjetovanja s raznim dionicima, uključujući gospodarske i socijalne partnere te organizacije civilnog društva; traži od Komisije da Europsku urbanu agendu uvrsti u svoj godišnji program rada;

Uključivanje pristupa integriranog teritorijalnog razvoja u oblikovanje politika i zakonodavstvo EU-a

8.  poziva Komisiju da prilikom izrade koncepta novih političkih inicijativa usmjerenih na urbana područja primijeni integrirani teritorijalni pristup kojim se u većoj mjeri naglašava lokalitet kako bi se zajamčila dosljednost te malim i velikim gradovima i funkcionalnim urbanim područjima omogućilo ostvarenje ciljeva strategije Europa 2020. koji obuhvaćaju pametan, održiv i uključiv rast, između ostalog, provođenjem integriranog pristupa EU-a u cilju pružanja potpore pametnim i održivim projektima u europskim gradovima, potpomažući tako promicanje socijalnog i gospodarskog razvoja;

9.  traži od Komisije da kao opće pravilo uvede procjenu teritorijalnog utjecaja na urbanu dimenziju kako bi osigurala praktičnu izvedivost na regionalnoj i lokalnoj razini svih mjerodavnih političkih inicijativa EU-a, da bude otvorena za doprinose decentraliziranih razina vlasti pri izradi procjene utjecaja i novih politika („pristup odozdo prema gore”) te da osigura da se sve relevantne sektorske politike EU-a na primjeren način posvete rješavanju izazova s kojima se suočavaju mali i veliki gradovi te veća funkcionalna urbana područja; poziva Komisiju da se u tim procjenama teritorijalnog utjecaja usredotoči na sljedeće elemente: ujednačeni teritorijalni razvoj, teritorijalnu integraciju, aspekte upravljanja, donošenja propisa i lokalne provedbe te usklađenost s drugim ciljevima politike;

10.  potiče Komisiju da svrsta i analizira sve raspoložive podatke i zajedničke konceptualne okvire („urbana pravna stečevina”) kako bi spriječila udvostručivanja i nedosljednosti te kako bi se pružila jasna definicija integriranog i održivog urbanog razvoja te na taj način identificirali zajednički dosljedni i transparentni ciljevi EU-a u tom području;

11.  uvjeren je da je za procjenu gradskih područja s pomoću pokazatelja preciznijih od onih koji se temelje samo na BDP-u potrebno imati na raspolaganju dovoljno podataka; stoga smatra da bi Eurostat trebao dostavljati i prikupljati detaljnije lokalne podatke i da bi se trebao nastaviti rad na analizi razvoja gradova i sličnim istraživanjima; također poziva Komisiju da radi na instrumentima kojima bi se mogao pratiti napredak i učinak cjelovitog programa za gradove na razini EU-a;

12.  potiče Komisiju da smanji birokraciju u vezi s provedbom važećeg zakonodavstva EU-a na lokalnoj razini te da zajamči da će se u svim budućim propisima temeljito analizirati posljedice njegove provedbe na lokalnoj razini;

Urbana dimenzija političkih instrumenata i financiranja EU-a

13.  podsjeća da se kohezijskom politikom EU-a i njezinim financijskim instrumentima može lakše pružiti potpora složenim integriranim teritorijalnim strategijama za funkcionalna urbana područja s pomoću zajedničkog strateškog planiranja i zajedničkih pravila; potiče države članice da u potpunosti iskoriste raspoložive nove instrumente kao što su integrirana teritorijalna ulaganja i lokalni razvoj koji vode zajednice, kao i nove fleksibilne operativne programe kako bi se na uspješan način dala podrška provedbi integriranih urbanih razvojnih planova; potiče države članice i Komisiju da osmisle dosljedan niz prikladnih pokazatelja radi bolje procjene urbane dimenzije provedenih operacija i inicijativa koje se financiraju iz europskih strukturnih i investicijskih fondova;

14.  naglašava da je potrebno maksimalno iskoristiti potencijal makroregionalnih strategija za uspješnu provedbu integriranog urbanog pristupa; poziva Komisiju da na prikladan način uključi i integrira aspekte Europske urbane agende te istakne urbanu dimenziju unutar makro-regionalnih strategija EU-a koje predstavljaju model planiranja i upravljanja na više razina;

15.  žali što je stvarno sudjelovanje gradskih i urbanih predstavnika u oblikovanju politike slabo premda nova kohezijska politika sadrži pravno obvezujuće aspekte koji se odnose na urbana područja, posebno u vezi s uključenošću gradova u fazi izrade programa, te vjeruje da se to može popraviti ranim uključivanjem u postupke u vezi s politikama, primjerice, savjetovanjem, ocjenjivanjem te razmjenom najboljih praksi i iskustava; poziva Komisiju i države članice da tijekom provedbe programa i projekata koji se podupiru sredstvima EU-a osiguraju primjenu načela partnerstva (vodeći također računa o Europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo (članak 5. stavak 3. Uredbe o zajedničkim odredbama (Uredba (EU) br. 1303/2013)) stavljajući pritom poseban naglasak na uključenost velikih i malih gradova te funkcionalnih urbanih područja u pripremu programa i upravljanje njima, između ostalog na prekograničnoj razini;

16.  poziva na veću uključenost malih i velikih gradova u programe strukturnih i investicijskih fondova; smatra da se stečena znanja mogu pretočiti u važne preporuke za oblikovanje kohezijske politike nakon 2020.; u tom kontekstu, poziva Komisiju da ispita provedbu Europske urbane agende u odabranim tematskim područjima koja odražavaju izazove urbanih područja („urbani pilot-projekti”), posebno osiguravanjem međusektorskog usklađivanja raznih politika EU-a, uklanjanjem postojećih preklapanja i primjenom modela upravljanja na više razina te provođenjem procjene teritorijalnog utjecaja; traži od Komisije da redovito izvješćuje Parlament o napretku i rezultatima u tom pogledu;

17.  poziva na bolje usklađivanje i integraciju politika ulaganja EU-a kojima bi se mogao osigurati održiv, integriran i socijalno uključiv urbani razvoj; potiče Komisiju i države članice da u potpunosti iskoriste regulatorni okvir kako bi se stvorile sinergije između Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), programa koje subvencionira EU (npr. LIFE, Obzor 2020, Inteligentna energija – Europa itd.) i fondova kohezijske politike, kao i javnih (tj. nacionalnih) ulaganja, privatnog kapitala i financijskih instrumenata radi postizanja najvećeg učinka financijske poluge uloženih fondova; naglašava potrebu da se osigura komplementarnost svih politika ulaganja i poboljšanje sinergije te da se izbjegne dvostruko financiranje i preklapanja;

Novi model upravljanja na više razina

18.  podsjeća na to da današnji ključni gospodarski, socijalni i ekološki izazovi prelaze tradicionalne administrativne granice i da su zbog sve većeg nesrazmjera između administrativnih i teritorijalnih struktura (gradska i prigradska suradnja, suradnja između gradskih i ruralnih područja itd.) potrebni novi oblici fleksibilnog upravljanja kako bi se nastavio integrirani teritorijalni razvoj funkcionalnih područja;

19.  vjeruje da bi se Europska urbana agenda trebala temeljiti na novoj metodi upravljanja na više razina kojom se potiče veće uključivanje lokalne razine u sve faze ciklusa politike, čime bi se politike približile stvarnosti te bi se povećala njihova usklađenost s neprekidnim promjenama u funkcionalnim urbanim područjima, kao i njihova sposobnost prilagodbe tim promjenama; s tim u vezi zauzima stajalište da bi Odbor regija, kao tijelo koje predstavlja regionalna i lokalna tijela, trebao sudjelovati u tom postupku;

20.  potiče Komisiju da predloži elemente novog modela upravljanja na više razina utemeljenog na partnerstvima i istinskoj suradnji koji nadilazi jednostavno savjetovanje dionika, modela kojim bi se spojile formalne vladajuće strukture s neformalnim fleksibilnim strukturama upravljanja koje odgovaraju novoj realnosti digitaliziranih umreženih društava i koji je prilagođen dimenziji postojećih izazova, modela kojim se unapređuje suradnja na više razina, u vertikalnom i horizontalnom pravcu, uključujući vladine i nevladine aktere na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini, približavajući tako vladu građanima i poboljšavajući demokratski legitimitet europskog projekta; preporučuje da taj jedinstveni model izrađen po mjeri postane metodom rada buduće Europske urbane agende nakon što ga prihvate svi partneri i nakon savjetovanja sa svim relevantnim dionicima;

Upravljanje znanjem i dijeljenje podataka

21.  mišljenja je da urbane platforme i mreže (kao što je URBACT, Urbana razvojna mreža) te drugi programi razmjene znanja među gradovima (kao što su Civitas, Sporazum gradonačelnika, inicijativa Mayors Adapt, inicijativa Pametni gradovi i zajednice, referentni okvir za održivost gradova, ManagEnergy) pružaju odličnu mogućnost za sudjelovanje lokalnih, regionalnih i prekograničnih aktera u urbanom razvoju te dijeljenje znanja među akterima; poziva Komisiju da ojača te platforme i zajamči njihovu bolju usklađenost kako bi se lokalnim akterima omogućilo bolje razumijevanje tih platformi te učinkovitije uključivanje u njihovo djelovanje;

22.  poziva Komisiju i države članice da što bolje iskoriste aktivnosti u vezi s dijeljenjem znanja i jačanjem kapaciteta koje se nude u projektima koje financira EU te u drugim radnjama umrežavanja među gradovima; potiče Komisiju da osmisli mehanizme za bolje dijeljenje rezultata projekata u svim svojim službama te da zajamči da se rezultati unose u oblikovanje politika na nacionalnoj razini i razini EU-a;

23.  vjeruje da je potrebno ažurirati i unaprijediti bazu podataka o analizi razvoja gradova kako bi se formulirale bolje prilagođene politike; potiče Eurostat i Komisiju da pruže i pripreme detaljnije podatke prikupljene ondje gdje se politike provode, a to je u mnogim slučajevima na lokalnoj razini; ističe da je i prikupljanje podataka o tokovima kojima se mjere odnosi između gradova i njihovih okolnih područja te u funkcionalnim urbanim područjima sve važnije za bolje razumijevanje tih složenih funkcionalnih područja te stoga poziva Komisiju da prikupi i analizira te podatke pretvarajući ih u dokaze za oblikovanje politika;

Provedba buduće Europske urbane agende

24.  vjeruje da bi Europska urbana agenda u cilju učinkovitosti trebala biti zajednički i redovno ažurirani konceptualni okvir s tematskom usmjerenošću na ograničen broj izazova u širem kontekstu pametnog, održivog i uključivog rasta kao cilja strategije Europa 2020.;

25.  čvrsto vjeruje da bi ti izazovi trebali odgovarati sljedećim kriterijima: 1) da su u skladu sa zajedničkim konceptualnim okvirom; 2) da su to ključni urbani izazovi sa znatnim utjecajem na male i velike gradove te funkcionalna urbana područja u državama članicama i među njima; 3) da ih države članice ne mogu riješiti unilateralno; 4) da se pristupom na razini EU-a dobiva jasna dodana vrijednost; traži od Komisije da počne s radom na popisivanju takvih izazova, ali i da prepozna preostale zastoje, neusklađenost politika ili nedostatke u kapacitetu i znanju, u uskoj suradnji sa svim mjerodavnim dionicima, osobito onima na lokalnoj razini;

26.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da se na svim razinama vlasti zajamči veći stupanj međusektorske usklađenosti politika s urbanom dimenzijom kako bi se omogućilo bolje uključivanje integriranog urbanog razvoja; poziva Glavnu upravu za regionalnu i urbanu politiku (DG REGIO), koja je odgovorna za urbanu politiku EU-a, da pokrene taj postupak u uskoj suradnji s međusektorskom skupinom Komisije za „urbani razvoj” te da zajamči da se u svim relevantnim novim inicijativama u obzir uzme urbana dimenzija; poziva predsjednika Europske komisije da imenuje političko vodstvo u Kolegiju povjerenika koje će strateški usmjeravati urbanu agendu europskih politika i Parlamentu podnositi godišnje izvješće o toj agendi;

27.  traži od Komisije da unutar već postojećih službi ili tijela u sklopu Komisije imenuje posebnog koordinatora EU-a za urbana pitanja koji bi nadzirao i ocjenjivao praktičnu provedbu takvog usklađivanja u horizontalnom (uključujući sve mjerodavne političke sektore) i vertikalnom (uključujući sve razine vlasti) smjeru; mišljenja je da bi posebni koordinator EU-a za urbana pitanja uz pomoć međusektorske skupine Komisije za „urbani razvoj” trebao u Komisiji uspostaviti jedinstvenu kontaktnu točku za urbane politike te osigurati primjereno prikupljanje, vođenje i širenje podataka o urbanim politikama u službama Komisije i među njima te s raznim dionicima, na način kojim bi se uspostavio mehanizam podizanja razine svijesti radi ranog upozoravanja i ranog uključivanja lokalnih i regionalnih vlasti u političke postupke s utjecajem na funkcionalna urbana područja;

28.  potiče Komisiju da, upotrebljavajući postojeće strukture i npr. kao dio „urbanog pilot-projekta”, u državama članicama uspostavi jedinstvene informacijske točke o urbanoj dimenziji politika EU-a (urbana usluga „sve na jednom mjestu”) u cilju pružanja sveobuhvatnih informacija, posebno o različitim inicijativama EU-a te smjernicama i financijskim mogućnostima u pogledu urbanog razvoja;

29.  poziva Komisiju da održava redovan sastanak na vrhu o urbanim pitanjima oslanjajući se na forum „Gradovi sutrašnjice” na kojem bi se okupili dionici sa svih razina vlasti i iz različitih sektora; vjeruje da bi se takvim sastancima gradovima pružila prava prilika da se uključe u konstruktivan dijalog s osobama koje donose politike u mjerodavnim političkim područjima te bi se njima pomoglo ocijeniti utjecaj politika EU-a na male i velike gradove i funkcionalna urbana područja, odnosno pronaći odgovor na pitanje kako ih najbolje uključiti u buduće inicijative;

30.  poziva države članice da u potpunosti povežu gradove i funkcionalna urbana područja s razvojem političkih strategija i izradom programa (kao što su nacionalni programi reformi, sporazumi o partnerstvu i operativni programi) te da ih na obvezujući način uključe u njih; poziva države članice da održavanjem redovitih neformalnih sastanaka Vijeća ministara zaduženih za urbani razvoj ojačaju svoju razmjenu iskustava povezanih s nacionalnim programima urbanog razvoja, što će gradovima omogućiti da ostvare ciljeve strategije Europa 2020.;

Vanjska dimenzija Europske urbane agende

31.  poziva Komisiju i države članice da u potpunosti uzmu u obzir trenutačne pripremne radove za plan Habitat III te da zajamče potpunu kompatibilnost i usklađenost buduće Europske urbane agende s ciljevima te globalne urbane agende; zahtijeva od Komisije da redovito obavještava Parlament o vanjskoj dimenziji Europske urbane agende te vjeruje da bi Urbana agenda mogla predstavljati doprinos EU-a međunarodnoj raspravi o „novoj urbanoj agendi” Ujedinjenih naroda i konferenciji Habitat III o stanovanju i održivom gradskom razvoju 2016.;

32.  vjeruje da bi se EU i države članice trebali jasno, koherentno i otvoreno uključiti u Međunarodnu organizaciju za normizaciju (ISO), uz doprinos lokalnih i regionalnih vlasti i savjetovanje s njima te poštujući rad na jedinstvenim smjernicama UN-a za urbano i teritorijalno planiranje; ističe da se novi standardi ISO-a trebaju smatrati instrumentom potpore, a ne normativnim instrumentom;

o
o   o

33.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim parlamentima.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 289. (3) SL L 347, 20.12.2013., str. 259. (4) SL C 390 E, 18.12.2012., str. 10. (5) SL C 184 E, 6.8.2009., str. 95. (6) Parag Khanna, Beyond City Limits, Foreign Policy, 6. kolovoza 2010. (7) Eurostat – statistika o gradovima, 2014. (8) Vertikalna farma, www.verticalfarm.com. (9) Komunikacija Komisije od 6. svibnja 1997. pod naslovom „Ususret urbanoj agendi u Europskoj uniji” (COM(1997)0197).

Rezolucija Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji (2014/2245(INI))

P8_TA(2015)0308 A8-0173/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir šesto izvješće Komisije o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji naslovljeno „Ulaganje u radna mjesta i rast: promicanje razvoja i dobrog upravljanja u regijama i gradovima EU-a” od 23. srpnja 2014. (dalje u tekstu: „Šesto izvješće o koheziji”),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 4., članak 162., članke 174. do 178. i članak 349.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (dalje u tekstu „Uredba o zajedničkim odredbama”)(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju ulaganja za rast i radna mjesta te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju europske teritorijalne suradnje(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. ‒ 2020.(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(8),

–  uzimajući u obzir „Teritorijalni program Europske unije 2020.: ususret uključivoj, pametnoj i održivoj Europi raznolikih regija”, usvojen na neformalnom sastanku ministara nadležnih za prostorno planiranje i teritorijalni razvoj od 19. svibnja 2011. u Gödöllőu, Mađarska,

–  uzimajući u obzir osmo izvješće Komisije od 26. lipnja 2013. o napretku na području gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije naslovljeno „Regionalna i urbana dimenzija krize”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o pametnoj specijalizaciji: umrežavanje centara izvrsnosti za učinkovitu kohezijsku politiku(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o spremnosti država članica EU-a za učinkovit i pravovremen početak novog programskog razdoblja kohezijske politike(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o sedmom i osmom izvješću Europske komisije o napretku na području kohezijske politike EU-a i strateškom izvješću iz 2013. o provedbi programa za razdoblje 2007. – 2013.(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o optimizaciji razvoja potencijala najudaljenijih regija stvaranjem sinergije između strukturnih fondova i drugih programa Europske unije(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenoga 2014. o kašnjenju početka provedbe kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020.(13),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 19. listopada 2011. naslovljenu „Okvir za sljedeću generaciju inovativnih financijskih instrumenata – platforme EU-a za vlasnički kapital i dugove” (COM(2011)0662),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. studenog 2014. naslovljenu „Plan ulaganja za Europu” (COM(2014)0903),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. siječnja 2015. naslovljenu „Najbolja uporaba fleksibilnosti u okviru postojećih pravila Pakta o stabilnosti i rastu” (COM(2015)0012),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda naslovljeno „Financijski instrumenti za malo i srednje poduzetništvo sufinancirani sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj” (Tematsko izvješće br. 2/2012),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Šestom izvješću o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji: ulaganje u radna mjesta i rast, koje je usvojilo Vijeće za opće poslove (koheziju) 19. studenoga 2014.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 3. prosinca 2014. o Šestom izvješću o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji(14),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 21. siječnja 2015. o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija – Šesto izvješće o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji: ulaganje u radna mjesta i rast(15),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 9. ožujka 2015. o pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u za 2015. (COM(2015)0116),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. siječnja 2015. naslovljenu „Nacrt izmjene proračuna br. 2 za opći proračun 2015.” (COM(2015)0016),

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće za 2013. o zaštiti financijskih interesa EU-a – borba protiv prijevara,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za industriju, istraživanje i energiju, Odbora za kulturu i obrazovanje te Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova (A8-0173/2015),

A.  budući da je neosporna odlučujuća uloga kohezijske politike EU-a u smanjenju regionalnih razlika, promicanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije među regijama država članica i podupiranju stvaranja radnih mjesta; budući da kohezijska politika predstavlja glavnu politiku ulaganja u realno gospodarstvo na razini EU-a i provjereno je sredstvo za rast i zapošljavanje u EU-u s proračunom većim od 350 milijardi EUR do 2020.; budući da se kohezijska politika tijekom krize pokazuje kao ključan instrument za održavanje razine ulaganja u različitim državama članicama; budući da je u nekim državama članicama kohezijska politika glavni izvor javnih ulaganja; budući da je konkretna i vidljiva priroda rezultata kohezijske politike potvrđena mnogim različitim metodama ocjenjivanja;

B.  budući da najnoviji podaci za 2013. svjedoče o dugotrajnoj nezaposlenosti u Uniji, koja bilježi povijesno visoku razinu od 5,1 % radne snage; budući da dugotrajna nezaposlenost ima snažne posljedice za pojedince tijekom njihova života i može postati strukturna, osobito u rubnim regijama;

C.  budući da je nedavno zabilježen realan pad javnih ulaganja u Uniji od 15 % i budući da se u mnogim regijama, posebno onima s demografskim izazovima, nije uspjelo na odgovarajući način doprinijeti ostvarenju ciljeva iz strategije Europa 2020., posebno glavnog cilja postizanja 75-postotne zaposlenosti do 2020., cilja smanjenja broja siromašnih ljudi za 20 milijuna te cilja suzbijanja ranog napuštanja školovanja;

D.  budući da je opravdano da su se ciljevi kohezijske politike s vremenom razvili kao odgovor na nove izazove i prijetnje s kojima se EU suočava i da je sama politika postala povezanija sa sveobuhvatnim programom politike EU-a; budući da ipak treba ojačati izvornu ulogu kohezijske politike: jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u svim regijama EU-a, a posebice u slabije razvijenim regijama i u regijama u najnepovoljnijem položaju; budući da kohezijsku politiku ne bi trebalo smatrati pukim instrumentom za ostvarivanje ciljeva strategije Europa 2020. i ostalih strategija razvoja EU-a, nego i investicijskom politikom u tim područjima;

E.  budući da je prema Šestom izvješću o koheziji gospodarska kriza imala negativan učinak na dugoročne trendove smanjenja regionalnih razlika te su na početku novoga programskog razdoblja razne vrste razlika među regijama i dalje velike usprkos određenim pozitivnim tendencijama;

F.  budući da su kroz tematsku koncentraciju sredstva kohezijske politike usmjerena prema ograničenom broju strateških ciljeva s potencijalom unapređenja rasta, otvaranja novih radnih mjesta, socijalnog uključivanja, ekološkim potencijalom te potencijalom u vezi s klimatskim promjenama;

G.  budući da se visoke stope rasta i regionalna gospodarska konvergencija ne mogu postići bez dobrog upravljanja, s obzirom na potrebu za djelotvornijim uključivanjem svih partnera na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, u skladu s načelom višerazinske vlasti i uključujući socijalne partnere i organizacije civilnog društva;

H.  budući da su sporazumi o partnerstvu i operativni programi strateška sredstva za usmjeravanje ulaganja u države članice i regije, predviđena člancima 14., 16. i 29. Uredbe o zajedničkim odredbama s vremenskim rasporedom za njihovo podnošenje i usvajanje prema kojem je sporazume o partnerstvu trebalo usvojiti najkasnije do kraja kolovoza 2014., a operativne programe do kraja siječnja 2015.;

I.  budući da je neformalno Vijeće koje se 2011. sastalo u Gödöllőu, Mađarska, od predsjedništava Vijeća za 2015. i 2016. zatražilo da ocijene i razmotre treba li revidirati Teritorijalni program EU-a 2020., uzimajući u obzir njegovu provedbu u praksi, i da zatim na kraju provedu takvu reviziju;

J.  budući da države članice prema članku 175. UFEU-a vode svoje gospodarske politike i koordiniraju ih tako da postižu ciljeve cjelokupnoga skladnog razvoja i jačanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije te budući da novi Plan ulaganja za Europu također pridonosi tim ciljevima;

Postignuća i izazovi kohezijske politike u kontekstu gospodarske i financijske krize (programsko razdoblje 2007. – 2013.)

1.  naglašava da je kohezijska politika glavni instrument Europske unije čiji su ciljevi smanjenje gospodarskih, socijalnih i teritorijalnih razlika diljem europskih regija, unapređivanje njihove konkurentnosti, borba protiv klimatskih promjena i energetska neovisnost, uz istodobno pridonošenje postizanju ciljeva strategije Europa 2020.; naglašava da su ulaganja u okviru kohezijske politike u znatnoj mjeri ublažila negativne učinke gospodarske i financijske krize i omogućila stabilnost u regijama osiguravajući tok financiranja nakon što su se nacionalna i regionalna javna i privatna ulaganja znatno smanjila, iako je sufinanciranje tih ulaganja bilo teško nekim državama članicama i regijama; naglašava da je financiranje u okviru kohezijske politike bilo jednako 21 % javnih ulaganja u cijelom EU-u, i 57 % javnih ulaganja u svim zemljama obuhvaćenima kohezijskom politikom;

2.  ističe da je kohezijska politika dokazala svoju mogućnost brzog reagiranja s pomoću fleksibilnih mjera u cilju rješavanja investicijskog jaza u državama članicama i regijama, poput smanjenja nacionalnog sufinanciranja i osiguranja dodatnih plaćanja unaprijed, kao i preusmjeravanja 13 % ukupnih sredstava financiranja (45 milijardi EUR) prema podupiranju gospodarske djelatnosti i zapošljavanja s izravnim učincima; stoga smatra da je ključno izvršiti značajan dubinski srednjoročni pregled ciljeva i razina financiranja u skladu sa svim događajima koji utječu na socijalno i gospodarsko stanje država članica ili nekih od njihovih regija;

3.  ističe da Ugovor o Europskoj uniji sadrži cilj o promicanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije te solidarnosti među državama članicama (članak 3. UEU-a);

4.  pozdravlja najnoviju reformu kohezijske politike čiji je cilj rješavanje tih izazova i koja se temelji na koherentnom strateškom okviru za razdoblje 2014. – 2020. s jasnim ciljevima i poticajima za sve operativne programe; poziva sve sudionike, posebice glavna tijela koja su dio toga, da zajamče djelotvornost i učinkovitost provedbe novog zakonodavnog okvira za kohezijsku politiku čvrstim usmjeravanjem na postizanje bolje uspješnosti i rezultata; poziva sve uključene strane na uspostavu mehanizama višerazinskog upravljanja i koordinacije koji pravilno funkcioniraju kako bi se zajamčila dosljednost među programima, pružila potpora strategiji Europa 2020. i preporukama za pojedine države;

5.  naglašava da je stabilno fiskalno i gospodarsko okruženje, kao i učinkovito regulatorno, administrativno i institucionalno okruženje, ključno za djelotvornost kohezijske politike, no ono ne smije ugrožavati postizanje njezinih ciljeva; u tom smislu podsjeća na to da bi obustava plaćanja iz članka 23. Uredbe o zajedničkim odredbama mogla dovesti u pitanje sposobnost nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela da na djelotvoran način planiraju i provode europske strukturne i investicijske fondove za razdoblje 2014. – 2020.; naglašava da politika mora biti pomno usklađena sa sektorskim politikama kako bi se ostvarili ciljevi kohezijske politike i strategije Europa 2020., a moraju se postići sinergije s ostalim programima ulaganja na razini EU-a; međutim, podsjeća na to da u skladu s člankom 175. UFEU-a sve gospodarske politike nastoje ostvariti ciljeve gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije;

6.  naglašava da je jačanje administrativnog kapaciteta za programiranje, provedbu i ocjenjivanje u državama članicama ključno za pravodobnu i uspješnu provedbu kohezijske politike;

7.  ističe da, iako je kohezijska politika ublažila utjecaj krize, regionalne razlike i dalje su visoke te da cilj kohezijske politike smanjenja gospodarskih, socijalnih i teritorijalnih razlika pružanjem posebne potpore slabije razvijenim regijama još nije svugdje postignut;

8.  ističe da su, unatoč krizi i činjenici da je na lokalne financije stavljen velik pritisak, lokalne i regionalne vlasti i dalje morale odgovarati na zahtjeve građana za pristupačnije javne usluge veće kvalitete;

9.  naglašava važnost reindustrijalizacije EU-a kako bi se zajamčilo da do 2020. industrijska proizvodnja čini najmanje 20 % BDP-a država članica; stoga podsjeća na važnost proaktivnog podržavanja i jačanja načela konkurentnosti, održivosti i regulatorne pouzdanosti u cilju promicanja otvaranja radnih mjesta i rasta u Europi;

Problemi povezani s provedbom i plaćanjem

10.  izražava svoju ozbiljnu zabrinutost zbog osjetnog strukturnog kašnjenja u pokretanju programskih razdoblja kohezijske politike, do čega je došlo zbog kašnjenja u usvajanju operativnih programa, uključujući kroz postupak prijenosa sredstava; napominje da bi takvo kašnjenje moglo staviti veći pritisak na plaćanja, posebice u 2017. i 2018. godini, te stoga povećati zabrinutost zbog nepoželjnih zaostataka u plaćanjima koji su dosegnuli otprilike 25 milijardi EUR za programsko razdoblje 2007. – 2013.; napominje da, iako je u širem kontekstu stanje u području obuhvaćenom kohezijskom politikom bolje nego u ruralnom razvoju i ribarstvu, ta zabrinutost i dalje postoji jer se u nekoliko država članica znatan broj programa tek treba usvojiti; naglašava da ta kašnjenja mogu umanjiti vjerodostojnost proračuna EU-a i kohezijske politike, njezinu djelotvornost i održivost, dovodeći u pitanje sposobnost nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela da dovrše provedbu za razdoblje 2007. – 2013. te da na djelotvoran način planiraju i provode europske strukturne i investicijske fondove za razdoblje 2014. – 2020.; pozdravlja nedavne napore država članica i Komisije u tom pogledu, međutim, poziva Komisiju da učini sve da zajamči usvajanje svih preostalih operativnih programa bez daljnje odgode budući da Parlament još nije usvojio reviziju višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) koja je potrebna kako bi se iskoristila nedodijeljena sredstva za 2014., kao ni prateći nacrt izmjene proračuna;

11.  podsjeća na to da se pitanje stalnih zaostataka u plaćanjima tiče kohezijske politike više nego bilo kojeg drugog područja politike EU-a s 24,8 milijardi EUR neplaćenih računa na kraju 2014. za programe Europskog socijalnog fonda (ESF), Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijskog fonda za razdoblje 2007. – 2013., što je povećanje od 5,6 % u usporedbi s 2013.; potiče Komisiju na to da se koristi svim raspoloživim sredstvima kako bi pokrila te nepodmirene račune; ističe da ta situacija ponajprije pogađa najmanje i najosjetljivije korisnike sredstava kohezijske politike kao što su mala i srednja poduzeća, nevladine organizacije i udruge, i to zbog njihove ograničene sposobnosti pretfinanciranja izdataka;

12.  pozdravlja činjenicu da su Vijeće, Komisija i Parlament postigli sporazum o smanjenju razine neplaćenih računa na kraju godine, posebno u području kohezijske politike, na strukturnu razinu tijekom aktualnog višegodišnjeg financijskog okvira, kao što je utvrđeno u zajedničkoj izjavi priloženoj sporazumu o proračunu za 2015., i prima na znanje „Elemente Komisije za plan plaćanja radi vraćanja proračuna EU-a na održiv put”, koje je Parlament primio 23. ožujka 2015.; podsjeća Komisiju na njezinu obvezu što bržeg predstavljanja plana plaćanja, a u svakom slučaju, prije predstavljanja nacrta proračuna za 2016.; nadalje, podsjeća sve institucije na njihovu obvezu da prihvate taj plan i počnu s njegovom provedbom od 2015. do revizije sadašnjeg VFO-a sredinom razdoblja;

13.  ističe činjenicu da se predloženom revizijom gornjih granica VFO-a(16) kojom se 11,2 milijarde EUR u odobrenim sredstvima prenosi za ukupan naslov 1.b u skladu s člankom 19. stavkom 2. Uredbe o VFO-u i prijenosom(17) 8,5 milijardi EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza u skladu s člankom 13. stavkom 2. točkom (a) Financijske uredbe iz 2014. u 2015. izbjegava ukidanje tih odobrenih sredstava u naslovu 1.b, no da se ni u jednom slučaju nije ozbiljno započelo s rješavanjem temeljnog problema kašnjenja u programiranju te da se nije promijenila činjenica da kronično zakašnjela provedba i sustavno zakašnjela plaćanja mogu izazvati znatne probleme konačnim korisnicima;

14.  naglašava da su prethodno navedeni zaostaci pod naslovom 1.b proračuna EU-a zapravo najvažniji izravan čimbenik koji ugrožava provedbu kohezijske politike u odnosu na prethodno programsko razdoblje i, potencijalno, na sadašnje programsko razdoblje 2014. – 2020.; ponavlja da sudionici kohezijske politike na terenu uvelike osjećaju utjecaj navedenih zaostataka, ponekad u ekstremnoj mjeri; stoga poziva Komisiju da razradi plan kojim se predviđa poseban vremenski raspored za konkretne, postupne mjere politike, poduprte izdvojenim proračunskim sredstvima, kako bi se zaostaci smanjili, a zatim uklonili; nada se da će Vijeće konačno shvatiti ozbiljnost i neodrživost situacije te da će biti spremno aktivno doprinijeti pronalasku stabilnog rješenja problema; uvjeren je da bi prvi cilj tih mjera trebalo biti osjetno smanjenje zaostataka u 2015.;

15.  naglašava da je od presudne važnosti početi provedbu operativnih programa čim budu usvojeni kako bi se povećali rezultati ulaganja, potaknulo stvaranje radnih mjesta, omogućio rast produktivnosti i pridonijelo klimatskim i energetskim ciljevima Unije, te da Komisija i države članice trebaju uložiti maksimalne napore da ubrzaju njihovo usvajanje, ne dovodeći u pitanje njihovu kvalitetu; zahtijeva da Komisija, zadržavajući fokus na nastavku borbe protiv prijevara, izvrši analizu svih mogućih načina pojednostavnjenja svojih internih postupaka kako bi ubrzala postupke koji se temelje na dva programa predviđena za usvajanje operativnih programa radi izbjegavanja dodatnih kašnjenja početka provedbe;

16.  s obzirom na navedeno, poziva Komisiju da: Parlamentu predstavi mjere koje namjerava poduzeti kako bi se, što je prije moguće, olakšala provedba operativnih programa, posebice radi izbjegavanja opoziva sredstava 2017. godine, kao i vremenski raspored koji je za to predviđen; da objasni utjecaj kašnjenja u plaćanjima na početak provedbe novih operativnih programa; te da predloži rješenja kako bi se što je više moguće ograničila šteta; nadalje traži da Komisija, u kontekstu izvještavanja o ishodu pregovora kako je utvrđeno člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama, izvrši analizu mogućeg utjecaja zakašnjelog početka provedbe kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. na rast i radna mjesta te da na temelju dobivenih saznanja donese preporuke;

17.  smatra da se višegodišnjim financijskim okvirom za razdoblje 2014. – 2020., koji proizlazi iz predložene Komisijine izmjene Uredbe o višegodišnjem financijskom okviru kojom se u 2015. prenose sredstva koja nisu dodijeljena 2014. godine, znatno povećava opasnost od opoziva 2018. godine u pogledu programa koji nisu usvojeni 2014. te stoga ne potiče na potpuno iskorištavanje sredstava EU-a ili djelotvorne potpore za ulaganja EU-a u rast i radna mjesta; poziva Komisiju da prilikom izrade strateškog izvješća za 2017., predviđenog člankom 53. Uredbe o zajedničkim odredbama, dovoljno unaprijed predloži odgovarajuće zakonodavne i druge mjere radi izbjegavanja opasnosti od opoziva;

18.  zabrinut je zbog slabe apsorpcije sredstava u programskom razdoblju 2007. – 2013. u određenim državama članicama te upozorava da se treba suočiti s temeljnim razlozima kako bi se izbjeglo ponavljanje istih problema u sljedećem razdoblju; naglašava da je administrativni kapacitet ključan za djelotvornu i učinkovitu provedbu kohezijske politike; naglašava da nestabilnost u javnoj službi, zajedno sa slabom koordinacijom politike, može ugroziti uspješnu provedbu ESIF-a i biti prijetnja cjelokupnom djelotvornom upravljanju politikom;

19.  predlaže mogućnost da se za pripremu sljedećega programskog razdoblja regulatorne odredbe u vezi s programiranjem uvedu odvojeno i prije proračunskih prijedloga, čime bi se odvojile rasprave o sadržaju i novcu, a ostavilo dovoljno vremena za temeljite pripreme programa; podsjeća da, iako su regulatorne odredbe vrlo opsežne, to ne daje državama članicama i regijama potpunu sigurnost te to može biti uzrok različitih tumačenja; napominje da još uvijek ima prostora za pojednostavljenje regulatornih odredbi;

20.  poziva Komisiju da pažljivo razmotri primjenu financijskih ispravaka ili obustave plaćanja uzimajući u obzir moguće posljedice za rast i radna mjesta;

Kohezijska politika kao temelj pametnih, održivih i uključivih ulaganja za razdoblje 2014. – 2020.

21.  ponavlja da je izvorna funkcija kohezijske politike promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije i smanjenje regionalnih razlika pružanjem posebne potpore slabije razvijenim regijama; naglašava da politika po svojoj prirodi i izvornom ustroju, kako je predviđeno Ugovorom, sama po sebi pridonosi ciljevima Unije, posebno ciljevima pametnog, održivog i uključivog rasta strategije Europa 2020., kao i temeljnom cilju Ugovora za jačanje teritorijalne kohezije;

22.  pozdravlja novi Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) i njegov mogući učinak financijske poluge; naglašava da glavni cilj EFSU-a treba biti jamčenje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije te stoga treba biti od koristi za sve regije EU-a; naglašava potrebu da se zajamči dodana vrijednost sredstava EFSU-a, a time i komplementarnost i sinergija između tog fonda i Europskih strukturnih i investicijskih fondova, čuvajući te fondove financijski neovisnima jedne o drugima te jednako tako savjetuje predmetnim stranama da uzmu u obzir iskustva stečena u provedbi Europskog plana za gospodarski oporavak 2008., posebno u vezi s pametnim ulaganjima;

23.  poziva Komisiju i države članice da zajamče pojačanu koordinaciju i ujednačenost svih politika ulaganja i razvojnih politika na razini EU-a, posebno kohezijske politike, kao i koordinaciju i ujednačenost među europskim strukturnim i investicijskim fondovima, drugim fondovima EU-a te nacionalnih i regionalnih instrumenata za financiranje kako bi se zajamčila komplementarnost i pojačana sinergija, izbjeglo preklapanje i udvostručavanje potpore, te da zajamče visoku europsku dodanu vrijednost sredstava EU-a; poziva Komisiju da u sljedećim izvješćima o koheziji izvješćuje o sinergijama; predlaže da se provedba ovog novog plana ulaganja na razini EU-a temelji na iskustvima stečenima u pogledu triju zajedničkih inicijativa JEREMIE, JESSICA i JASMINE, zahvaljujući kojima je omogućeno povećanje strukturnih fondova s 1,2 milijarde EUR u razdoblju 2000. – 2006. na 8,4 milijarde EUR u razdoblju 2007. – 2012.; poziva na široku i detaljnu analizu u savjetovanju s Europskom investicijskom bankom (EIB) i Europskim investicijskim fondom (EIF);

24.  naglašava da se zakonodavstvom o kohezijskoj politici predviđa proširena uporaba financijskih instrumenata kako bi se udvostručio njihov doprinos na otprilike 25 – 30 milijardi EUR u razdoblju 2014. – 2020., proširenjem njihova tematskog područja primjene i jamčenjem veće fleksibilnosti državama članicama i regijama; naglašava ulogu financijskih instrumenata u mobiliziranju dodatnih javnih ili privatnih sufinanciranja radi suočavanja s tržišnim nedostacima u skladu sa strategijom Europa 2020. i prioritetima kohezijske politike; posebno podržava inicijativu malih i srednjih poduzeća za podjelu rizika i poziva Komisiju da uloži sve napore kako bi financijski instrumenti bili jednostavni za uporabu i privlačni državama članicama i regijama, jamčeći time samostalno udvostručavanje njihovih doprinosa financijskim instrumentima i dobru uspostavu vlasništva dionika tog cilja; naglašava potrebu za jamčenjem transparentnosti, odgovornosti i nadzora za financijske instrumente koji obuhvaćaju novac EU-a;

25.  međutim, upozorava da EFSU ne bi trebao narušiti stratešku dosljednost i dugoročnu perspektivu programiranja kohezijske politike; naglašava da bi preusmjeravanje strukturnih fondova bilo kontraproduktivno te se stoga ne može prihvatiti jer bi ugrozilo njihovu djelotvornost i razvoj regija; ističe da se financijske alokacije državama članicama dogovorene pod naslovom 1.b višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020. ne mogu izmijeniti za potrebe EFSU-a; naglašava da zamjena bespovratnih sredstava zajmovima, vlasničkim kapitalom ili jamstvima, iako ima određene prednosti, mora biti izvršena s oprezom, uzimajući u obzir regionalne razlike i raznolikost praksi i iskustava između regija u vezi s uporabom financijskih instrumenata; ističe da regije kojima su ulaganja najpotrebnija često imaju manje administrativne i apsorpcijske kapacitete;

26.  upozorava da fleksibilnost koja je dozvoljena pri odabiru projekata u sklopu EFSU-a predstavlja opasnost od usmjeravanja ulaganja u razvijenije države članice, što može ugroziti gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju; traži od Komisije da blisko prati odnos između EFSU-a i ESIF-a;

Djelotvornost, učinkovitost i uspješnost kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020.

27.  ističe važnost svih mjera kojima je cilj povećati djelotvornost, jednostavnost, učinkovitost i usmjerenost na rezultate i provedbu kohezijske politike čime bi se trebao zajamčiti prelazak s kriterija povlačenja sredstava prema kvalitetnom trošenju i visokoj dodanoj vrijednosti sufinanciranih operacija; u tom smislu predlaže iznošenje tehničkih prilagodbi predmetnih uredbi ESIF-a;

28.  pozdravlja tematsku koncentraciju koja podržava ulaganja u pametni, održivi i uključivi rast te kojoj je cilj stvoriti rast i zapošljavanje, boriti se protiv klimatskih promjena i energetske ovisnosti te smanjiti siromaštvo i socijalnu isključenost, kao i veću usredotočenost na rezultate i mjerljivost programa za razdoblje 2014. – 2020., što bi trebalo pridonijeti daljnjem povećanju učinkovitosti i djelotvornosti kohezijske politike; istodobno i dalje zahtijeva veću fleksibilnost za regije, ovisno o lokalnim i regionalnim specifičnostima, posebno u kontekstu ozbiljne krize radi smanjenja razlika u razvoju različitih regija u Uniji; poziva na istinski integriran i teritorijalan pristup ciljnim programima i projektima za rješavanje pitanje potreba na terenu;

29.  poziva države članice i Komisiju da zajamče dosljednost između nacionalnih programa reformi i operativnih programa u cilju prikladnog suočavanja s preporukama za pojedine države i omogućavanja usklađenosti s postupcima gospodarskog upravljanja čime bi se ograničila opasnost od ranog reprogramiranja;

30.  podsjeća, u tom kontekstu, na početno protivljenje Parlamenta i ističe njegovu odgovornost da bude potpuno uključen, da vrši nadzor te da nadgleda; zahtijeva da Komisija i Vijeće dostave potpune, transparentne i pravodobne informacije o kriterijima za reprogramiranje ili obustavu obveza ili plaćanja ESIF-a u skladu s člankom 23. stavkom 15. Uredbe o zajedničkim odredbama, kao i informacije o cjelovitom postupku koji bi mogao aktivirati takvo reprogramiranje ili obustavu; ističe da se odluka o obustavi obveza ili plaćanja treba donositi samo u krajnjoj nuždi kada su iscrpljene sve ostale mogućnosti i nakon procjene mogućih posljedica za rast i radna mjesta jer bi obustava obveza ili plaćanja mogla imati ozbiljne posljedice za nacionalna, regionalna i lokalna tijela, kao i za ostvarenje ciljeva kohezijske politike u cjelini; smatra da bi makroekonomska uvjetovanost trebala služiti isključivo za to da kohezijska politika bude održivija i učinkovitija te odbacuje ideju da bi regije, općine ili građane trebalo kazniti zbog makroekonomskih odluka nacionalnih vlada; usmjerava pozornost na moguće znatno administrativno preopterećenje do kojeg bi došlo zbog reprogramiranja fondova; podsjeća da je za prijedlog za reprogramiranje koji se podnosi u skladu s člankom 23. stavkom 4. te Uredbe potrebno prethodno savjetovanje s odgovarajućim odborom za praćenje sukladno članku 49. stavku 3. te iste Uredbe;

31.  ističe da do znatnog broja nepravilnosti dolazi zbog složenih zahtjeva i propisa; naglašava da bi se broj nepravilnosti pri provedbi kohezijskih programa mogao smanjiti pojednostavnjenjem upravljanja i postupaka, ranim prenošenjem novousvojenih odgovarajućih direktiva te jačanjem administrativnih kapaciteta, posebice u manje razvijenim regijama; naglašava da je potrebno smanjiti administrativno opterećenje korisnika koje proizlazi iz provjera potrebnih za jamčenje pravilnog korištenja odobrenim sredstvima Europskih strukturnih i investicijskih fondova, da je potrebno uložiti napore u optimizaciju i poboljšavanje fleksibilnosti sustava upravljanja i kontrole, usmjeriti više pozornosti na procjenu rizika te pravilno raspodijeliti odgovornost među svim tijelima, istodobno ne ugrožavajući uspostavljene pojačane postupke kontrole, radi djelotvornijeg sprečavanja nepravilnosti i, kao posljedicu toga, izbjegavanja financijskih ispravaka te prekida i obustava plaćanja; izražava zabrinutost zbog niskih stopa isplate financijskih instrumenata korisnicima, posebno u pogledu cilja koji se odnosi na povećanje uporabe tih instrumenata; u tom pogledu traži da države članice, upravljačka tijela i odgovarajući dionici koji rade s tim financijskim instrumentima potpuno iskoriste tehničku pomoć koja se pruža preko Financijskih instrumenata – Platforme za tehničko savjetovanje (FI-TAP) i servisa fi-compass;

Zaposlenost, mala i srednja poduzeća, mladi i obrazovanje

32.  naglašava da bi ESIF mogao dati velik doprinos preokretanju negativnih socijalnih posljedica krize i da u tom cilju treba olakšati i pojednostaviti integrirani pristup koji se nudi programiranjem iz više fondova, uz učinkovitiju koordinaciju fondova i veću fleksibilnost među njima, posebno omogućavajući bolje iskorištavanje sinergija između ESF-a i EFRR-a; naglašava da ulaganja koja financira ESF ne mogu ostvariti optimalne rezultate ako nisu uspostavljene relevantna infrastruktura i odgovarajuće institucije; skreće pozornost na činjenicu da ESIF može na djelotvoran način podržati socijalno uključivanje i stoga ga treba mobilizirati kako bi pomogao u integraciji ugroženih i ranjivih skupina poput Roma i osoba s invaliditetom te pružao potporu prijelazu s usluga javnih ustanova za djecu i odrasle na one koje se pružaju u zajednici;

33.  poziva Komisiju da posveti posebnu pozornost stanju manjinskih skupina diljem Unije jer su one podložne svim oblicima socijalne isključenosti te im stoga više prijeti strukturna nezaposlenost; smatra da se u svakom planiranju politike u cilju ostvarivanja socijalne kohezije u Uniji mora uzeti u obzir integracija manjina;

34.  naglašava ključnu ulogu malih i srednjih poduzeća u stvaranju radnih mjesta i upućuje na njihov potencijal za promicanje pametnog rasta i digitalnih gospodarstava te gospodarstava s niskim razinama ugljika; poziva na pozitivno regulatorno okruženje pogodno za osnivanje takvih poduzeća i upravljanje takvim poduzećima, posebice onih koja pokreću mlade osobe i onih koja se nalaze u ruralnim područjima; naglašava važnost smanjenja birokratskog opterećenja nametnutog malim i srednjim poduzećima i olakšavanja njihova pristupa financiranju, kao i potrebu podržavanja programa i osposobljavanja kojima se promiče razvoj poduzetničkih vještina;

35.  naglašava da mala i srednja poduzeća čine 99 % svih poduzeća u EU-u i 80 % radnih mjesta u Uniji;

36.  izražava zabrinutost zbog preniske granice koju je postavila Komisija (5 milijuna EUR) za potporu EFFR-a kulturnoj infrastrukturi malog kapaciteta i infrastrukturi održivog turizma, koja se, osim toga, definira kao ukupni troškovi umjesto kao prihvatljivi troškovi, te naglašava snažan pozitivni učinak koji takvi projekti mogu imati na regionalni razvoj u smislu socijalno-gospodarskog učinka, socijalne uključivosti i privlačnosti;

37.  slaže se s analizom Komisije da bi se gospodarski i socijalni prioriteti, posebno usmjerenost na gospodarski rast s jedne strane te socijalna uključenost, obrazovanje i održiv razvoj s druge, u nekim državama članicama mogli na bolji način uravnotežiti i poduprijeti smislenim dijalogom s partnerima i dionicima; naglašava da je jasna strategija za poboljšanje institucionalnog okvira država članica u pogledu administrativnih kapaciteta i kvalitete pravosuđa ključan čimbenik uspjeha u ostvarivanju tih prioriteta;

38.  naglašava važnost Europskog socijalnog fonda zajedno s Jamstvom za mlade i Inicijativom za zapošljavanje mladih, koji trebaju podržati što više održivih projekata koji otvaraju radna mjesta, primjerice u obliku poslovnih inicijativa;

39.  upozorava da zabrinjavajuće stope nezaposlenosti mladih prijete gubitkom čitave generacije, posebice u slabije razvijenim regijama i regijama koje su jače pogođene krizom i nezaposlenošću; ustraje u tome da zalaganje za integraciju mladih osoba na tržište rada mora ostati glavni prioritet za čije je ostvarenje ključno aktivno sudjelovanje EU-a te se toj integraciji može u znatnoj mjeri pridonijeti integriranom uporabom ESF-a, EFRR-a i Kohezijskog fonda; smatra da u tom kontekstu treba primijeniti pristup koji je više usmjeren na rezultate kako bi se jamčila djelotvornija uporaba dostupnih resursa, što bi potaknulo zapošljavanje i konkurentnost te stvorilo više prihoda u korist cijelog gospodarstva EU-a; u tom kontekstu naglašava ključnu ulogu Jamstva za mlade u pomaganju mladim osobama ispod 25 godina da pronađu kvalitetno radno mjesto ili steknu obrazovanje, vještine i iskustvo potrebno za pronalazak zaposlenja; ističe da je potrebno čim prije pružiti sva sredstva koja su nužna za provedbu Jamstva za mlade i drugih mjera u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih; smatra da je potrebno koristiti jasne i lako razumljive pokazatelje učinka kojima se omogućuje pravilno ocjenjivanje doprinosa fondova EU-a rastu i zapošljavanju;

40.  smatra da je potrebno i dalje ulagati napore u pronalaženje načina kojima se može poboljšati uspješnost po pitanju zaposlenosti mladih s obzirom na to da, bez obzira na donošenje Uredbe o ESF-u i Inicijative za zapošljavanje mladih, rezultati nisu bili dobri; ističe da je EU politički predan pružanju neposredne potpore integraciji mladih osoba na tržište rada;

41.  naglašava da je zbog promjena proizvodnih modela i starenja stanovništva znatno porasla uloga Europskog socijalnog fonda, kao i važnost ulaganja u prilagodbu vještina radnika; čvrsto vjeruje da bi u tom pogledu ESF trebao nadopunjavati nacionalne pristupe u državama članicama; poziva države članice i Komisiju da se pobrinu za što učinkovitiju i djelotvorniju upotrebu raspoloživih sredstava u cilju jamčenja zapošljivosti radnika, socijalne uključenosti i jednakosti spolova; istodobno naglašava da bi programe osposobljavanja financirane u okviru ESF-a također trebalo prilagoditi potrebama poduzetnika i osoblja na menadžerskoj razini kako bi se zajamčio održiv razvoj poduzeća, osobito malih i srednjih, koja otvaraju većinu radnih mjesta u Uniji;

42.  poziva države članice i Komisiju da nastave s radom, posebno na poboljšanju i proširenju platforme EURES kao učinkovitog alata za poticanje mobilnosti radnika u Europi, posebice prekogranične mobilnosti, unapređivanjem znanja radnika o tržištu rada Unije, informiranjem radnika o mogućnostima zaposlenja i pružanjem pomoći radnicima oko formalnosti; potiče države članice da razviju i podupru mreže EURES-a, između ostalog priznavanjem činjenice da su prekogranični radnici prvi koji će biti pogođeni problemima prilagodbe i poteškoćama u vezi s jamčenjem priznavanja stručnih kvalifikacija; napominje da te mreže potiču i podupiru prekograničnu mobilnost okupljanjem javnih službi za zapošljavanje, socijalnih partnera, lokalnih i regionalnih vlasti kao i drugih privatnih dionika;

43.  naglašava da je potrebno usmjeravati otvaranje kvalitetnih radnih mjesta s pomoću novih tehnologija; smatra da bi Komisija trebala povezati smanjivanje nezaposlenosti s alatima Digitalnog programa i Obzora 2020.;

44.  ističe da je broj osoba koje rano napuštaju školovanje u Uniji i dalje vrlo visok i da to utječe na stopu nezaposlenosti mladih; naglašava da je potrebno početi rješavati taj problem moderniziranjem sustava obrazovanja i obrazovnih programa s pomoću potpore iz ESF-a;

45.  ističe da će biti nemoguće rješavati visoku razinu nezaposlenosti mladih s diplomom u EU-u bez učinkovite suradnje među obrazovnim ustanovama i dionicima na tržištu rada; osobito ističe da se podučavanjem znanja i vještina potrebnih na tržištu povećava stopa zaposlenosti mladih i smanjuju socijalne razlike;

46.  ističe važnost rodne dimenzije u stvaranju radnih mjesta; poziva Komisiju da za rješavanje problema nezaposlenosti žena dodijeli dostatna financijska sredstva; smatra da bi tehnološki napredak ženama mogao biti koristan jer omogućuje fleksibilnije radno vrijeme i poziva Komisiju da ulaže u to područje;

47.  ponovno potvrđuje potrebu za uspostavljanjem ustanova za skrb o maloj djeci kako bi se povećala prisutnost žena na tržištu rada te stoga poziva Komisiju da podrži inovativne projekte u tom pogledu; ističe da se ulaganjem u javnu infrastrukturu, kao što su ustanove za skrb o djeci, povećavaju mogućnosti žena za aktivno sudjelovanje u gospodarstvu i na tržištu rada;

48.  poziva institucije EU-a i države članice da radi postizanja ciljeva povezanih sa zapošljavanjem i socijalnom uključenošću uzmu u obzir potrebe žena koje se vraćaju s rodiljnog dopusta, da motiviraju poslodavce na zapošljavanje žena nakon rodiljnog dopusta, olakšaju fleksibilne oblike rada i promiču dodatno obrazovanje (cjeloživotno učenje), čime se ženama omogućuje da neometano nastave svoje profesionalne karijere;

Upravljanje politikom

49.  naglašava da kohezijsku politiku treba provoditi u duhu upravljanja na više razina koje pravilno funkcionira, zajedno s djelotvornim načinom pružanja odgovora na zahtjeve javnosti i poduzeća te s transparentnom i inovativnom javnom nabavom, ključnima za poboljšanje utjecaja politike; naglašava, u tom pogledu, da bez obzira na važnost odluka donesenih na razini EU-a i država članica, lokalna i regionalna tijela često imaju primarnu administrativnu odgovornost za javna ulaganja i da je kohezijska politika presudno sredstvo kojim se tim tijelima omogućuje ključna uloga u EU-u; ovime ponavlja potrebu za proširenom provedbom načela partnerstva kako je navedeno u Uredbi o zajedničkim odredbama i Kodeksu ponašanja za partnerstvo;

50.  preporučuje korištenje resursima i znanjima kohezijske politike kako bi se znatno ojačali administrativni kapaciteti javnih tijela, posebno na lokalnoj i regionalnoj razini, uključujući pojačanu uporabu novih tehnologija te uvođenje jednostavnijih postupaka radi poboljšanja njihove sposobnosti da nude kvalitetne usluge javnosti; poziva Komisiju da definira oblike administrativne pomoći u ključnim područjima kao što su postavljanje ciljeva inicijativa, ocjenjivanje njihovih rezultata odgovarajućim pokazateljima i određivanje daljnjih koraka kako bi se pridonijelo stvaranju administrativne kulture na razini EU-a utemeljene na praćenju i ocjenjivanju; smatra da je važno lokalnim i regionalnim tijelima zajamčiti potporu za inovativne financijske instrumente koji su od presudne važnosti za povećanje resursa i ulaganja, kao i za javnu nabavu koju je potrebno sve više koristiti kao sredstvo javne uprave za poticanje inovacija i kreativnosti;

51.  žali jer Šesto izvješće o koheziji ne sadrži dubinsku procjenu postignuća instrumenta tehničke pomoći JASPERS, koji je državama članicama u razdoblju 2007. – 2013. pružao stručno tehničko znanje potrebno za pripremu visokokvalitetnih velikih projekata za sufinanciranje fondovima EU-a; pozdravlja uspostavu platforme za umrežavanje JASPERS koja je pokrenuta 2013. za aktivnosti izgradnje kapaciteta te odjela naziva Centar za umrežavanje i stručnost koji je pokrenut 2014. za pružanje specijalizirane stručnosti pri pripremi projekata za programsko razdoblje 2014. – 2020.; pozdravlja uspostavu Centra za stručnost u cilju izgradnje upravnih kapaciteta povezanih s ESIF-om koji bi trebao pridonijeti poboljšanju kapaciteta svih tijela u državama članicama uključenima u upravljanje ESIF-om i u njegovu provedbu;

52.  pozdravlja činjenicu da Komisija posvećuje dodatnu pozornost ulozi upravljanja i slaže se da su dobro upravljanje i visokokvalitetne javne usluge, uključujući nepostojanje korupcije, ključni za stabilno okruženje za ulaganja; poziva na postavljanje visokih ciljeva kako bi troškovi kohezijske politike postali manje podložni prijevarama te na strogu primjenu mjera za borbu protiv prijevara;

53.  uvjeren je da će Kodeks ponašanja za partnerstvo oblikom i sadržajem povećati sudjelovanje u regijama u svim fazama te da se mora u cijelosti provesti jer je on od temeljne važnosti za jačanje i učvršćivanje učinaka kohezijske politike; čestita državama članicama i regijama koje su uspjele uključiti svoje partnere u pripremu sporazuma o partnerstvu i operativnih programa u skladu s Kodeksom ponašanja za partnerstvo; međutim, ozbiljno je zabrinut zbog brojnih slučajeva slabe primjene načela partnerstva te poziva Komisiju da ne odobri programe u kojima uključenost partnera nije bila dovoljna; naglašava važnost širenja primjera dobre prakse u organiziranju partnerstva kako je navedeno u Kodeksu ponašanja za partnerstvo; nadalje traži od Europske komisije da Parlamentu redovito predstavlja izvješće s procjenom trenutačnog stanja provedbe načela partnerstva;

Teritorijalna dimenzija

54.  sa zabrinutošću primjećuje relativni nedostatak upućivanja na teritorijalni pristup u Šestom izvješću o koheziji, a posebno na prekograničnu suradnju, unatoč činjenici da je to izvješće ključan alat za jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije; ističe da bi uključivanje svih prekograničnih i makroregionalnih aspekata imalo učinak obogaćivanja u odnosu na infrastrukturu, tržišta rada i mobilnost, okoliš, uključujući zajednički krizni plan, uporabu i zbrinjavanje voda, gospodarenje otpadom, zdravstvenu skrb, istraživanja i razvoj, turizam, javne usluge i upravu, s obzirom na to da sva ta područja obuhvaćaju izuzetne prekogranične elemente i potencijal; mišljenja je da će se tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020. uspješnost europskih pograničnih i prekograničnih regija u smislu suočavanja s krizom znatno poboljšati uz pametniji, uključiviji i održiviji rast;

55.  naglašava da je integrirani i teritorijalni pristup važan, posebice u odnosu na pitanja povezana s okolišem i energijom;

56.  pozdravlja uvođenje novih sredstava za koordinaciju dionika, integraciju politika EU-a i usmjeravanje ulaganja u stvarne potrebe na terenu, poput integriranih teritorijalnih ulaganja i instrumenata lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice, nastojeći postići uravnotežen teritorijalni razvoj; ističe važnost usvajanja instrumenata za ocjenjivanje teritorijalnog utjecaja politika, čiji je glavni cilj razmotriti teritorijalni utjecaj politika EU-a na lokalna i regionalna tijela i skrenuti veću pozornost na taj utjecaj u zakonodavnom postupku, primjećujući istodobno postojeće izazove pri provedbi integriranih teritorijalnih pristupa s obzirom na preostale regulatorne razlike u fondovima EU-a i stupanj osnaživanja regionalnih i lokalnih zajednica koji se uvelike razlikuje u različitim državama članicama i upravljačkim tijelima; poziva na sveobuhvatnu integriranu strategiju ulaganja EU-a i jačanje Teritorijalnog programa EU-a 2020. usvojenog pod mađarskim predsjedništvom 2011., čije će ocjenjivanje provesti predsjedništva tijekom 2015. te koji kao svoj jedan dio obuhvaća plan EU-a za gradove; mišljenja je da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti jačanju uloge malih i srednjih gradskih područja;

57.  sa zabrinutošću primjećuje da nema upućivanja na to na koji su način načela i prioriteti Teritorijalnog programa EU-a 2020. uzeti u obzir u okviru provedbe programa kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013.; poziva na poduzimanje odgovarajućih mehanizama ocjenjivanja tijekom razdoblja 2014. – 2020. radi procjene teritorijalne dimenzije kohezijske politike;

58.  međutim, slaže se s činjenicom da su pitanja koja se odnose na gradska područja istaknuta u izvješću s obzirom na važnost gradova u globaliziranom gospodarstvu i njihov mogući utjecaj u smislu održivosti; napominje obvezu europskih regija i gradova koja se odnosi na prelazak na ekološki prihvatljiviji rast kako je utvrđeno Sporazumom gradonačelnika; isto tako predlaže propisno rješavanje pitanja glavnih razlika u razvoju ruralnih i gradskih područja, kao i problema u širim gradskim područjima, koja pokazuju otpornost iako su i dalje osjetljiva;

59.  žali zbog toga što Šesto izvješće o koheziji ne upućuje na policentrični teritorijalni razvoj kao na ključ za postizanje teritorijalne kohezije i teritorijalne konkurentnosti u skladu s Teritorijalnim programom EU-a 2020. i izvješćem ESPON-a iz 2013. „Stvaranje otvorene i policentrične Europe”; naglašava ulogu malih i srednje velikih gradova i važnost poboljšanja funkcionalnih veza gradskih središta s njihovim okolnim područjima za postizanje uravnoteženoga teritorijalnog razvoja;

60.  poziva na veće poštovanje članka 174. UFEU-a o teritorijalnoj koheziji, posebno u ruralnim područjima, uz posebno obraćanje pozornosti na važan odnos između kohezijske politike i ruralnog razvoja, posebice u vezi s područjima zahvaćenima industrijskom tranzicijom i regijama koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, kao što su najudaljenije regije, najsjevernije regije s vrlo niskom gustoćom naseljenosti te otoci, prekogranične i planinske regije; preporučuje da se isto tako razmotre ostali demografski izazovi koji imaju velik utjecaj na regije, kao što su depopulacija, starenje stanovništva i visoki stupanj raspršenosti stanovništva; poziva Komisiju da obrati posebnu pozornost na geografski i demografski najugroženija područja prilikom provedbe kohezijske politike;

61.  mišljenja je da se u okviru Šestog izvješća o koheziji ne posvećuje dovoljno pozornosti europskoj teritorijalnoj suradnji s obzirom na to da je ona bila punopravni cilj kohezijske politike od programskog razdoblja 2007. – 2013.; podsjeća na potencijal Europske grupacije za teritorijalnu suradnju (EGTS) ne samo kao instrument za prekogranično upravljanje nego i kao način pridonošenja sveobuhvatno integriranom teritorijalnom razvoju;

62.  poziva na veću usklađenost kohezijske politike, instrumenta pretpristupne pomoći i politike susjedstva EU-a, kao i na bolje ocjenjivanje i širenje rezultata projekata;

Dugoročna perspektiva kohezijske politike

63.  podsjeća, u pogledu svega navedenog, na potrebu za novom dinamikom rasprave o kohezijskoj politici EU-a; navodi da će izborna godina za Europski parlament 2019. biti odlučujuća jer će se tada novoizabrani Parlament i nova Komisija morati baviti završetkom provedbe strategije Europa 2020. i nadolazećim novim VFO-om i osigurati budućnost kohezijske politike nakon 2020. uz odgovarajući proračun te pripremiti novo zakonodavstvo u odnosu na kohezijsku politiku; napominje da se u okviru rasprave o kohezijskoj politici moraju uzeti u obzir ozbiljna vremenska ograničenja i kašnjenja do kojih je došlo na početku aktualnog programskog razdoblja;

64.  naglašava ključnu važnost administrativnih kapaciteta; poziva tvorce politika na svim razinama upravljanja da potiču ciljanu tehničku pomoć za opću provedbu kohezijskih politika i posebice za proširenu uporabu financijskih instrumenata u kombinaciji s ESIF-om;

65.  smatra da mjere kohezijske politike imaju ključnu ulogu u smanjenju unutarnjih nejednakosti u konkurentnosti i strukturnih neravnoteža u regijama kojima su te politike najpotrebnije; poziva Komisiju da razmotri pretfinanciranje kako bi se državama članicama olakšala maksimalna uporaba sredstava u razdoblju 2014. – 2020. imajući stalno na umu pridržavanje načela proračunske odgovornosti;

66.  poziva države članice da u nacionalnim parlamentima redovito provode političke rasprave na visokoj razini o djelotvornosti, učinkovitosti i pravodobnoj provedbi ESIF-a i o doprinosu kohezijske politike ispunjavanju makroekonomskih ciljeva;

67.  poziva na redovite sastanke Vijeća s ministrima zaduženima za kohezijsku politiku radi praćenja i pružanja odgovora na stalne izazove s kojima se suočava gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija EU-a;

o
o   o

68.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 289. (3) SL L 347, 20.12.2013., str. 470. (4) SL L 347, 20.12.2013., str. 259. (5) SL L 347, 20.12.2013., str. 303. (6) SL L 347, 20.12.2013., str. 281. (7) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (8) SL L 298, 26.10.2012., str. 1. (9) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0002. (10) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0015. (11) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0132. (12) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0133. (13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0068. (14) SL C 19, 21.1.2015., str. 9. (15) SL C 242, 23.7.2015., str. 43. (16) Prijedlog uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1311/2013 kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(COM(2015)0015, 20.1.2015.). (17) Odluka Komisije o neautomatskom prijenosu iz 2014. u 2015. i ponovnoj raspoloživosti odobrenih sredstava za plaćanje u 2015. (C(2015)0827, 11.2.2015.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. o Izvješću o provedbi, rezultatima i općoj procjeni Europske godine aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti 2012. (2014/2255(INI))

P8_TA(2015)0309 A8-0241/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Odluku br. 940/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2011. o Europskoj godini aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti 2012.(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(2),

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, posebno njezin članak 25. koji se odnosi na prava starijih osoba,

–  uzimajući u obzir završno izvješće Komisije o sastanku na vrhu o aktivnom i zdravom starenju održanom 9. – 10. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir pripremni dokument Komisije od 23. veljače 2015. naslovljen „Rast srebrnog gospodarstva u Europi”,

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 15. rujna 2014. o provedbi, rezultatima i općoj procjeni Europske godine aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti 2012. (COM(2014)0562),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Izvješće iz 2015. o starenju stanovništva: gospodarska i proračunska predviđanja za 28 država članica EU-a (2013. – 2060.)” (europsko gospodarstvo 3|2015.),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 17. siječnja 2014. naslovljeno „Zajedničko izvješće o primjeni Direktive Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o primjeni načela ravnopravnosti osoba bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo (Direktiva o rasnoj jednakosti) i Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljaju zanimanja (Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju)” (COM(2014)0002),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020.” (COM(2013)0083),

–  uzimajući u obzir Komisijin plan politike za provedbu Paketa mjera za socijalno ulaganje u 2014.,

–  uzimajući u obzir bijelu knjigu Komisije od 16. veljače 2012. naslovljenu „Program za primjerene, sigurne i održive mirovine” (COM(2012)0055),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. veljače 2012. naslovljenu „Ostvarivanje strateškog provedbenog plana Europskog inovacijskog partnerstva za aktivno i zdravo starenje” (COM(2012)0083),

–  uzimajući u obzir izjavu Vijeća od 7. prosinca 2012. o „Europskoj godini aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti 2012.: smjernice za budućnost”,

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće Odbora za socijalnu zaštitu i Komisije od 10. listopada 2014. naslovljeno „Odgovarajuća socijalna zaštita za potrebe dugoročne skrbi u društvu koje stari”,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) od 31. listopada 2014. na temu „Pristup zdravstvenoj skrbi u vrijeme krize”,

–  uzimajući u obzir trenutačne napore koje radna skupina UN-a o starenju ulaže u Konvenciju o zaštiti prava starijih osoba,

–  uzimajući u obzir izvješće o zaključcima zaklade Eurofound iz 2014. naslovljeno „Prednost pri zapošljavanju osoba iznad 50 godina starosti”,

–  uzimajući u obzir publikaciju Focus zaklade Eurofounda naslovljen „Održivi rad: ususret boljem i duljem radnom vijeku” (prosinac 2014.),

–  uzimajući u obzir detaljnu analizu Europske parlamentarne službe za istraživanja iz ožujka 2015. naslovljenu „Europska godina aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti 2012.”,

–  uzimajući u obzir završno izvješće Ecorysa od 15. travnja 2014. naslovljeno „Procjena Europske godine aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti”,

–  uzimajući u obzir plan udruženja dionika inicijative Europska godina 2012. od 10. prosinca 2012. naslovljen „Ususret Europskoj godini aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti 2012. i razdoblje koje slijedi (EY2012)”,

–  uzimajući u obzir posebno istraživanje Eurobarometra 378 iz siječnja 2012. naslovljeno „Aktivno starenje”,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 4. srpnja 2013. o utjecaju krize na pristup ranjivih skupina skrbi(3),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 21. svibnja 2013. o programu za primjerene, sigurne i održive mirovine(4),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 11. studenog 2010. o demografskim izazovima i međugeneracijskoj solidarnosti(5),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0241/2015),

A.  budući da je cilj Europske godine aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti 2012. bio jačanje svijesti o vrijednosti aktivnog starenja, poticanje razmjene informacija, promicanje politika aktivnog starenja i stvaranje okvira za poduzimanje konkretnih mjera na razini Unije i država članica te svih dionika iz javnog i privatnog sektora;

B.  budući da se očekuje da će do 2050. prosječna dob u EU-u biti iznad 50;

C.  budući da je EU suočen s nezapamćenim demografskim, društvenim i strukturnim promjenama kojima se treba pristupiti bez odgode; budući da je opće starenje stanovništva popraćeno povećanjem potreba za socijalnom skrbi, zdravstvenih potreba i potreba za njegom za starije osobe i njihove obitelji, a dugoročna kvaliteta i održivost javnih usluga u EU-u uvelike će ovisiti o mjerama koje će se poduzeti u sljedećih nekoliko godina;

D.  budući da produljenje prosječnog očekivanog životnog vijeka treba smatrati boljitkom za civilizaciju i čimbenikom društvenog napretka;

E.  budući da je 2006. osnovana Mreža regija za savladavanje demografskih promjena koja obuhvaća 40 europskih regija i budući da je cilj te mreže podići svijest o važnosti izazova poput starenja i smanjenja broja stanovnika za EU i njegovu gospodarsku i socijalnu koheziju;

F.  budući da je prosječan broj djece po ženi u EU-u ispod granice za smjenu generacija i da je gospodarska kriza čimbenik u smanjenju stope nataliteta te da bi se očekivani životni vijek do 2050. mogao produljiti za pet godina;

G.  budući da je aktivno starenje jedan od velikih izazova 21. stoljeća;

H.  budući da uz pojavu starenja sve više raste i broj europskih regija u kojima dolazi do demografskog pada zbog smanjenja stopa nataliteta, pada broja stanovnika, visokih stopa starenja, ovisnosti i pada broja zaposlenog stanovništva; budući da se sve te pojave pojačavaju u ruralnim područjima dotičnih regija jer je uobičajeno da ljudi napuštaju ta područja i odlaze u velike ili srednje velike gradove;

I.  budući da su aktivno starenje i međugeneracijska solidarnost ključni za ostvarivanje općih i pojedinačnih ciljeva strategije Europa 2020. i za stvaranje konkurentne, uspješne i uključive Europe;

J.  budući da je uspjeh politike aktivnog starenja snažno povezan s učinkovitošću niza politika nediskriminacije, socijalne zaštite, socijalne uključenosti i javnog zdravlja koje se oblikuju tijekom cijelog života građana i radnika EU-a;

K.  budući da se prema Svjetskog zdravstvenoj organizaciji (WHO) riječ „aktivno” odnosi na kontinuirano sudjelovanje u društvenim, gospodarskim, kulturnim, duhovnim i građanskim pitanjima, a ne samo na fizičku aktivnost ili radnu sposobnost te budući da zbog toga osobe koje odu u mirovinu zbog starosti i osobe umirovljene zbog invalidnosti ili bolesti mogu aktivno doprinositi svojim obiteljima, kolegama, zajednicama i narodu;

L.  budući da je potreban cjelovit pristup koji uzima u obzir razne elemente koji doprinose održivosti rada tijekom životnog vijeka za svakog pojedinca i društvo u cjelini;

M.  budući da različite skupine radnika imaju različite uvjete rada, što dovodi do nejednakosti u zaštiti zdravlja na radu;

N.  budući da među državama članicama i regionalnim i lokalnim tijelima postoji znatna i vidljiva neujednačenost u pogledu politika aktivnog starenja i politika socijalne zaštite u starijoj dobi, pomoćne infrastrukture i proračunskih sredstava;

O.  budući da aktivno i zdravo starenje stvara nove socijalne potrebe i zahtijeva ulaganje u raznolike javne usluge, i u one postojeće i u nove usluge koje će se tek osigurati te naravno u području zdravlja i skrbi za starije i budući da ono oslobađa nov potencijal u okviru uživanja i produljenja slobodnog vremena i vremena odmora;

P.  budući da je financijska i gospodarska kriza utjecala na povećanje razine siromaštva među starijim osobama i budući da siromaštvo ili rizik od siromaštva i socijalne isključenosti ne predstavljaju samo opasnost za zdravlje nego i otežavaju bilo kakvu mogućnost aktivnog starenja;

Q.  budući da u EU-u djeluje oko 125 000 strukturnih mirovinskih fondova koji raspolažu imovinom u vrijednosti od 2,5 bilijuna EUR u ime oko 75 milijuna Europljana, koji čine 20 % radno sposobnog stanovništva EU-a;

R.  budući da je međugeneracijska solidarnost jedno od osnovnih načela ljudskog društva; budući da produljenjem prosječnog očekivanog životnog vijeka međugeneracijski odnosi postaju sve važniji; budući da su gospodarstvu i društvu, ako žele postići svoje ciljeve, potrebni životno iskustvo, predanost i ideje svih generacija;

S.  budući da aktivno sudjelovanje u programima cjeloživotnog učenja i sportskim programima uvelike doprinosi stvaranju istinske kulture aktivnog starenja i stanovništvu ne omogućuje samo da svoje vještine tijekom života prilagodi zahtjevima tržišta rada koji se mijenjaju nego i da ostane zdravo, aktivno i da sudjeluje u društvu u širem smislu;

T.  budući da starije žene čine 20 % stanovništva EU-a i da će, prema trenutačnim demografskim trendovima, taj postotak i dalje rasti; budući da su u većini zemalja EU-a starije žene izložene većem riziku od siromaštva nego stariji muškarci – žene u prosjeku 21 %, muškarci 16 %; budući da u EU-u razlika u mirovinama muškaraca i žena iznosi 39 %;

U.  budući da dostupne tehnologije mogu omogućiti i olakšati pristup tržištu rada, samostalan život i sudjelovanje u svim aspektima društva; budući da je danas, međutim, preko 69 % osoba koje nemaju osnovne digitalne vještine starije od 55 godina; budući da zbog nedostupnosti, brzog razvoja informacijske i telekomunikacijske tehnologije i slabe digitalne pismenosti mnoge starije osobe i osobe s invaliditetom izložene riziku od nepotpunog iskorištavanja budućeg jedinstvenog digitalnog tržišta;

1.  uviđa da je Europska godina 2012. donijela važan politički zamah koji je pridonio pokretanju rasprave o izazovima aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti u Europi;

2.  međugeneracijsku pravdu definira kao ravnomjernu raspodjelu povlastica i tereta među generacijama; smatra da se učinkovita suradnja među generacijama temelji na solidarnosti i da mora biti obilježena uzajamnim poštovanjem, odgovornošću i spremnošću da brinemo jedni za druge;

3.  napominje da su konkretni ciljevi Europske godine 2012. djelomično postignuti, a najbolji rezultati ostvareni su u području inicijativa i događaja s ciljem podizanja svijesti;

4.  napominje i pozdravlja činjenicu da je zahvaljujući događanjima i inicijativama Europske godine 2012. postalo jasno da stariji ljudi nisu teret gospodarstvu i društvu, nego su im, zbog svog iskustva, postignuća i znanja, vrijedan doprinos;

5.  ističe da je Europskom godinom 2012. uspješno ostvaren cilj da se važni dionici angažiraju oko pitanja aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti; no žali zbog činjenice da su ciljevi uspostave novih mreža za razmjenu resursa, projekata i ideja među javnim sektorom, privatnim sektorom i civilnim društvom postignuti tek u rijetkim slučajevima; žali zbog činjenice da je uključenost socijalnih partnera bila neujednačena te da privatna poduzeća nisu bila uključena u većoj mjeri; ističe potrebu za povećanom izgradnjom kapaciteta u cilju promicanja aktivnog sudjelovanja starijih osoba u društvu;

6.  pozdravlja činjenicu da se Europskom godinom 2012. doprinijelo poboljšanju programa nacionalnih politika o aktivnom starenju, da se potakla razmjena dobre prakse među državama članicama, povećao broj inicijativa za promicanje aktivnog starenja i da se unaprijedilo znanje i vještine dionika;

7.  ističe da su potrebne pouzdane statistike o stanju starijih osoba i demografskim promjenama kako bi se razvile bolje usmjerene i učinkovitije strategije aktivnog starenja; poziva Komisiju da osigura sveobuhvatno i kvalitetno prikupljanje podataka o društvenom statusu starijih osoba, njihovu zdravlju, pravima i životnom standardu;

8.  smatra da je nužno nastaviti s radom na inicijativama započetim u okviru Europske godine 2012. i pretvoriti ih u čvrstu političku obvezu nakon koje će uslijediti konkretno djelovanje kako bi se zajamčila socijalna uključenost, aktivno sudjelovanje i dobrobit svih generacija, istovremeno poštujući načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; podsjeća da se zakonodavstvo EU-a o politikama starenja mora djelotvorno provoditi kako bi se suzbila i spriječila diskriminacija mlađih i starijih osoba u svim područjima života;

9.  ističe potrebu za većom suradnjom među trima elementima zaduženim za koordinaciju, a to su razina na kojoj se donose odluke (uključujući razinu EU-a te regionalnu i lokalnu razinu), civilno društvo i privatni sektor uključujući industrije koje osiguravaju inovativnu robu i usluge kojima podupiru samostalan život;

10.  poziva Komisiju da provede studiju o demografskom padu koji zahvaća sve veći broj regija u raznim zemljama EU-a te da sastavi komunikaciju o tom problemu i mjerama koje bi se mogle poduzeti na europskoj razini, razini država članica i zahvaćenih regija kako bi se odgovorilo na izazov demografskog pada;

11.  naglašava da su regije s ozbiljnim prirodnim i demografskim poteškoćama kao što su rijetko naseljene regije, otoci i planinska područja osobito teško pogođene problemima povezanim sa starenjem te da imaju manje sredstava i infrastrukture s pomoću kojih bi promicale aktivno starenje; poziva na razmatranje pitanja jesu li poticajni planovi korisni kod rješavanja problema starenja koji se općenito pogoršava usporednim procesom depopulacije koji zahvaća mnoge dotične regije i koji može biti prijetnja njihovu opstanku;

12.  žali zbog činjenice što je, s obzirom na to da je Europska godina 2012. relativno kasno odobrena, došlo do kašnjenja u zapošljavanju ugovornih suradnika i kašnjenja u provedbi pa neka događanja kao što je „Dan starijih osoba na djelu” nisu ostvarila svoj puni potencijal; ističe manji proračun dodijeljen za Europsku godinu 2012. u usporedbi s drugim europskim godinama te oskudnija sredstva za provedbu ciljeva Europske godine 2012. koja iz toga proizlaze;

13.  podsjeća da je aktivno starenje, među ostalim, proces kojim se povećavaju mogućnosti za zdrav život i sudjelovanje u društvu kako bi se ljudima omogućilo očuvanje dobrog životnog standarda i kvalitete života kako idu k starijoj dobi; smatra da bi se politikom aktivnog starenja trebao osnažiti potencijal za fizičku, društvenu i mentalnu dobrobit tijekom njihova života kako bi se omogućila bolja socijalna uključenost i aktivnije sudjelovanje u društvu; ističe činjenicu da aktivno starenje također podrazumijeva bolji pristup zdravlju, dugoročnoj njezi i socijalnim uslugama koje su tijekom krize u nekim slučajevima bile pod pritiskom te cjeloživotno učenje, sudjelovanje u društvu i kulturnim aktivnostima, jačanje postojeće socijalne infrastrukture kao što su domovi i centri za dnevnu skrb, iskorjenjivanje dobne diskriminacije i stereotipa, mjere borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti te veću svijest o važnosti aktivnog i zdravog starenja;

14.  svim državama članicama preporuča da kroz svoje sustave socijalne skrbi promiču i jačaju kvalitetnu javnu infrastrukturu za starije (domove, centre za dnevnu skrb i kućnu njegu) gdje su starije osobe aktivni, a ne pasivni sudionici inicijativa;

15.  smatra da treba razviti europsku strategiju o demenciji koja će uključivati mjere pomoći obiteljima oboljelih, informativne kampanje, podizanje svijesti i razmjenu dobre prakse među državama članicama;

16.  poziva Komisiju da prouči zabrinjavajući problem nezaposlenosti među osobama starijim od 50 godina i rastuću razinu dugoročne nezaposlenosti te da zajedno s državama članicama, tijelima regionalne i lokalne vlasti i socijalnim partnerima ispita okolnosti i osobne situacije starijih nezaposlenih osoba i razvije učinkovita sredstva pomoću kojih će radnike koji pripadaju toj ranjivoj skupini zadržati na tržištu rada pružajući im mogućnost cjeloživotnog učenja, unaprjeđenja vještina, osposobljavanja na radnom mjestu, pristupačnih i povoljnih programa učenja te promičući osposobljavanje za sve generacije i prijenos znanja na radnom mjestu za sve;

17.  naglašava da se u tom smislu prije svega u obzir trebaju uzeti programi poput „generacijskog mentorstva” u okviru kojeg se potiče razmjena među starijim stručnjacima i mlađim generacijama na radnom mjestu i tijekom osposobljavanja; ističe da u procesu rada treba poduprijeti skupine radnika različite dobi, a da se izvrsne projekte treba nagraditi; smatra da bi države članice mogle osigurati poticaje za poduzeća kako bi ona zaposlila više starijih radnika te da se prema starijim radnicima načelno ne treba odnositi lošije nego prema mlađima u pogledu strukovnog i trajnog osposobljavanja; osobito ističe važnost prilagođavanja radnih mjesta potrebama starijih radnika i pružanja više mogućnosti starijim radnicima za rad na nepuno radno vrijeme u skladu s njihovim sklonostima te osiguranja duljeg radnog vijeka za one koji žele raditi dulje i za to su sposobni; smatra da bi trebalo uspostaviti posebne mirovinske planove za starije dugoročno nezaposlene osobe kako bi se uspostavila ravnoteža među potrebama tih ljudi za socijalnom stabilnošću i potrebama sustava socijalne skrbi;

18.  žali što su stariji radnici još uvijek često izloženi dobnoj diskriminaciji i stereotipima i što nailaze na prepreke; stoga države članice poziva na pravilno provođenje Direktive 2000/78/EZ o jednakom postupanju pri zapošljavanju i obavljaju zanimanja bez odgode; napominje da je prijedlog direktive o jednakom postupanju(6) od 2008. blokiran u Vijeću i poziva države članice da što prije pronađu rješenje;

19.  no snažno odbacuje stav da su politike aktivnog starenja isključivo instrument kojim se održava mogućnost zapošljavanja starijih radnika i potiče države članice da obave sve potrebne procjene i poduzmu potrebne mjere kako bi se preusmjerile na pristup utemeljen na životnom ciklusu te da prema potrebi provedu reforme mirovinskog sustava i istovremeno nastoje učvrstiti pravila o umirovljenju, uzimajući u obzir stvarne stope nezaposlenosti stanovništva starijeg od 50 godina prije nego što promijene obveznu dob za odlazak u mirovinu; vjeruje da se povezivanjem dobi za odlazak u mirovinu isključivo s očekivanim životnim vijekom ne uzima u obzir važnost trendova na tržištu rada te ono stoga ne treba biti jedini instrument za rješavanje pitanja društva koje stari; smatra da bi umjesto toga države članice u okviru svojeg zakonodavstva u području zaštite radnih mjesta i sustava određivanja plaća trebale podržati zapošljavanje starijih radnika, osobito prije zakonske dobi za umirovljenje, s obzirom na to da bi nezaposlenost mogla imati negativne posljedice na njihova mirovinska primanja te smatra da bi države članice trebale osigurati održive sustave socijalne zaštite;

20.  poziva države članice da osiguraju održivost javnih mirovinskih sustava i zajamče pojedinačna i odgovarajuća mirovinska primanja i prava za sve kako bi se ljudima omogućio dostojanstven život u starijoj dobi, uključujući one koji su uzeli stanku za vrijeme radnog odnosa, a to su uglavnom žene; naglašava važnost odgovarajućeg nadzora i neovisnih revizija strukovnih mirovinskih fondova kako bi se osigurale sigurne i održive mirovine;

21.  ističe da se starijim ljudima mora pružiti mogućnost da igraju ključnu ulogu u pomaganju njihovim obiteljima te usmjerava pozornost na vrijedan volonterski rad koji stariji ljudi obavljaju;

22.  ističe važnost dostupnih tehnologija za europska društva koja stare i poziva Komisiju da razvije uključivu strategiju jedinstvenog digitalnog tržišta osiguravajući dostupnost i povezujući je s promicanjem „srebrnog gospodarstva” u Europi;

23.  pozdravlja činjenicu da je aktivno i zdravo starenje jedan od prioriteta ulaganja Europskog socijalnog fonda u programskom razdoblju 2014. – 2020., kao što je utvrđeno Uredbom (EU) br. 1304/2013; poziva države članice da se učinkovito koriste dodijeljenim sredstvima; podsjeća da je financiranje projekata kojima se promiče aktivno starenje također dostupno u okviru programa kao što su europski strukturni i investicijski fondovi (ESIF), Obzor 2020., Europski program za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI) i zdravstveni program; poziva na bolju usklađenost programa i raznih instrumenata dostupnih u okviru EU-a za promicanje aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti te u skladu s prioritetima programa Obzor 2020. poziva na stvaranje europskog prioriteta istraživanja pod nazivom „Primijenjene zdravstvene znanosti i znanosti aktivnog starenja”;

24.  poziva države članice da iskoriste sredstva u okviru Europskog socijalnog fonda (ESF), ESIF-a i EaSI-ja kako bi osigurale financijsku pomoć za programe samopomoći koje provode organizacije za starije osobe koje međusobno dijele energiju, znanje, iskustva i mudrost i pomažu potrebitima te na taj način doprinose aktivnom i zdravim starenju i duljem samostalnom životu;

25.  podsjeća na Komisijinu reviziju proračuna za 2010. u kojoj je kao jedno od temeljnih načela utvrđena „dodana vrijednost EU-aˮ; inzistira na tome da se svi rashodi temelje na tom načelu i da se sredstvima EU-a, osobito u okviru ESF-a, ne trebaju subvencionirati nacionalni pristupi nego osigurati dodatna podrška programima aktivnog starenja u državama članicama;

26.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju usmjeravanje fondova za aktivno starenje i učinkovitost povlačenja sredstava; također poziva Komisiju da prouči izvedivost i dodanu vrijednost novog europskog financijskog instrumenta kojim bi se riješio problem ponovnog uključivanja otpuštenih radnika srednje životne dobi u tržište rada;

27.  poziva Komisiju i države članice da prikupe potpune i pouzdane podatke kako bi se omogućila procjena učinkovitosti korištenja sredstava ESF-a za starije radnike;

28.  poziva Komisiju da procijeni izvedivost i dodanu vrijednost novog europskog financijskog instrumenta kako bi se osigurao minimalan dohodak za sve građane EU-a ispod granice siromaštva;

29.  preporuča državama članicama da sastave i provedu javne politike i programe koji će poboljšati fizičko zdravlje, ali i promicati psihičko zdravlje i društvene veze;

30.  smatra da je nužno podržati što dulji samostalan i aktivan život starijih osoba razvijajući i održavajući javnu podršku koja je usmjerena na ljude i koja se temelji na potražnji te pomoć i usluge skrbi tako što će se poboljšati povezanost tih usluga, kao što je utvrđeno člankom 25. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; stoga poziva države članice da osiguraju povoljnu, pristupačnu i nediskriminatornu zdravstvenu skrb i da u svojim politikama zdravstvene skrbi daju prednost prevenciji; stoga poziva Komisiju da provede Paket mjera za socijalno ulaganje, da zdravo starenje i odgovarajuću i kvalitetnu dugoročnu njegu za starije ostavi visoko na političkom dnevnom redu te da istraži dostupnost zdravstvene skrbi za starije, prikupi podatke o razdobljima čekanja u zdravstvenim sustavima EU-a i predloži smjernice za maksimalno razdoblje čekanja; smatra da je nužno promicati osobnu i individualnu odgovornost za vlastito zdravlje uz primjetan rast razine informiranosti o zdravstvenoj skrbi i nacionalne motivacijske kampanje, kao i poticati suradnju u području zdravstvene pismenosti kako bi se starijim osobama omogućilo da brinu o svom zdravlju; podsjeća da bismo više pažnje trebali posvetiti inovativnim tehnološkim rješenjima i alatima; na kraju uviđa važnost učinkovitog širenja informacija o lokalnim službama i pravima u vezi s postizanjem tih ciljeva;

31.  poziva Komisiju da poduzme daljnje mjere u vezi sa zaključcima zajedničkog izvješća naslovljenog „Primjerena socijalna zaštita za potrebe dugoročne skrbi u društvu koje stari” te da bez odgode izloži konkretne prijedloge;

32.  vjeruje da se prednost treba dati integraciji starijih osoba u njihove obitelji; predlaže Komisiji da istraži potencijal obiteljskih poduzeća i odgovarajućih aktivnosti u području skrbi za starije;

33.  ističe da je za starije osobe učinkovitiji javni prijevoz jedan od glavnih prioriteta za stvaranje okružja prilagođenog starijima(7) jer potiče samostalan život i pristup osnovnim uslugama; poziva Komisiju i države članice da poboljšaju dostupnost i interoperabilnost prometnih sustava;

34.  pozdravlja pripremni dokument Komisije naslovljen „Rast srebrnog gospodarstva u Europi” i ponavlja da je potrebno dalje razvijati „srebrno gospodarstvo” kojim se odgovara na želje i potrebe stanovništva koje stari na temelju gospodarskih mogućnosti koje proizlaze iz javne i pojedinačne potrošnje u vezi sa starenjem stanovništva i iz određenih proizvoda, usluga, inovativnih rješenja te potreba, što vodi do otvaranja novih radnih mjesta i rasta uzimajući u obzir potrebe najranjivijih socio-ekonomskih skupina;

35.  napominje da jednostrano pomlađivanje radne snage ne dovodi do većeg broja inovacija, nego predstavlja rasipanje iskustva, znanja i vještina;

36.  smatra da starije osobe trebaju biti punopravni dio društva i da njihovo sudjelovanje u svakodnevnom životu, uključujući javni život, treba podržati; nadalje smatra da treba podržati aktivan dijalog i razmjenu iskustva među mladima i starijim osobama; u tom smislu ističe važnost međugeneracijskih projekata; nadalje podržava pravo starijih osoba na dostojanstven i samostalan život, kao što je propisano člankom 25. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; također vjeruje da bi aktivno političko sudjelovanje mlađih i starijih generacija trebalo biti osigurano na razini EU-a kada god su u pitanju interesi dotičnih generacija;

37.  usmjerava pozornost na vrijednu društvenu ulogu koju imaju starije osobe koje drugima prenose vrijednosti i iskustvo i pružaju smjernice o tome kako pristupiti životu u zajednici;

38.  poziva Komisiju, Vijeće i države članice da u okviru otvorene radne skupine UN-a o starenju zauzmu pozitivan stav kako bi kako bi se starijim osobama osiguralo potpuno uživanje njihovih ljudskih prava; poziva Komisiju da usko surađuje s neovisnim UN-ovim stručnjakom za prava starijih osoba i predstavničkim organizacijama starijih osoba u EU-u;

39.  žali što struktura zaposlenosti postaje sve više neujednačena i nesigurna, što je rezultat privremenog zapošljavanja, sve češće primjene kratkoročnih ugovora, marginalne zaposlenosti i nezaposlenosti;

40.  pozdravlja nadolazeći sporazum EU-a o demografskim promjenama koji je jedno od glavnih postignuća Europske godine 2012. i Europskog inovacijskog partnerstva za aktivno i zdravo starenje; traži od Komisije da utvrdi područja u okviru proračuna EU-a u kojima se mogu ostvariti uštede i učinkovitost kako bi se osigurala sredstva za sporazum, koji predstavlja otvorenu, veliku i neovisnu mrežu koja spaja lokalne i regionalne dionike posvećene suočavanju s europskim demografskim promjenama tako što u bliskoj suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) promiču okružje prilagođeno starijim osobama;

41.  poziva Komisiju da usvoji strategiju EU-a za demografske promjene kojom bi se koordinirale aktivnosti EU-a u raznim područjima u cilju osiguranja sinergije i povećanja pozitivnog utjecaja na europske građane, gospodarstvo i otvaranje radnih mjesta te kako bi se zaštitila ljudska prava starijih osoba u okviru svih politika EU-a;

42.  vjeruje da se demografski izazovi na europskoj razini ne rješavaju na primjeren način; stoga poziva nadolazeća predsjedništva Vijeća da taj predmet ponovno uvrste u program EU-a i izrade snažne političke odgovore;

43.  ističe da demografske promjene ne trebaju biti opravdanje za oduzimanje socijalnih prava i usluga;

44.  pozdravlja Opća načela o aktivnom starenju i međugeneracijskoj solidarnosti koja su rezultat suradnje Odbora za socijalnu zaštitu i Odbora za zapošljavanje; posebno pozdravlja ulogu Odbora za socijalnu zaštitu u omogućavanju izravne razmjene iskustava među državama članicama, uključujući onih u području dugoročne skrbi i mirovina;

45.  pozdravlja izradu indeksa aktivnog starenja kojim se želi iskoristiti dostupan potencijal starijih osoba u području aktivnijeg sudjelovanja u radnom i društvenom životu te što se tiče samostalnog života, uz aktualan popratni projekt koji Komisija provodi u suradnji s Gospodarskom komisijom UN-a za Europu; potiče države članice da na temelju indeksa aktivnog starenja odrede ciljeve koje će postići sveobuhvatnim strategijama u vezi s aktivnim starenjem te da prate napredak u ostvarenju tih ciljeva;

46.  ističe da je promicanje okružja prilagođenog starijim osobama ključan instrument za podršku starijim radnicima i starijim osobama koje traže posao te za promicanje uključivih društava koja svima pružaju jednake mogućnosti; s tim u vezi pozdravlja projekt kojim zajednički upravljaju Komisija i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i kojim se Globalni vodič WHO-a kroz gradove prilagođene starijima želi prilagoditi europskom kontekstu;

47.  vjeruje da bi konvencija UN-a kojom se štite prava starijih osoba poboljšala život starijih osoba jer bi im zajamčila jednak pristup političkim, gospodarskim i kulturnim pravima te pravu na zdravstvenu skrb i bila bi važna platforma za promjenu stava o starenju na globalnoj razini;

48.  poziva Komisiju da usvoji akcijski plan o zlostavljanju starijih osoba uzimajući u obzir europski okvir za kvalitetu za dugoročnu njegu koji je razvilo partnerstvo WeDo i koji se bavi problemom prava starijih osoba kojima je potrebna skrb i pomoć;

49.  žali što Komisija u okviru provedbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) i strategije o invaliditetu još nije u obzir uzela dobnu nejednakost; stoga poziva Komisiju na podizanje svijesti i rješavanje pitanja prava starijih osoba s invaliditetom i dobne diskriminacije na koju nailaze te zahtijeva da se pri primjeni UNCRPD-a ne izostavljaju starije osobe;

50.  poziva Komisiju da donese dugo očekivani europski zakon o dostupnosti kako bi prijevoz, smještaj, proizvodi i usluge koje se temelje na IKT-u, uključujući one koje se nude u okviru „srebrnog gospodarstva”, postali dostupni starijim osobama;

51.  poziva Komisiju da izda preporuke za pojedine zemlje u vezi s prikladnošću, održivošću i pravednošću gospodarskih reformi u području zapošljavanja, mirovina, socijalne uključivosti i dugoročne skrbi unutar okvira Europskog semestra; poziva Komisiju da bolje procijeni društveni utjecaj gospodarskih reformi, posebice u smislu starenja stanovništva;

52.  ističe važnost volontiranja koje ne treba uzimati zdravo za gotovo i čiju dodanu društvenu vrijednost treba uzeti u obzir u većoj mjeri te kojim se promiče međukulturno učenje i međugeneracijska solidarnost, potiče aktivno starenje i cjeloživotno građansko sudjelovanje i starijim se osobama omogućuje da doprinesu društvu i tako poboljšaju kvalitetu života, dobrobit i opće zdravstveno stanje; potiče razvoj fleksibilnijih i uključivijih pristupa sudjelovanju u volonterskim programima; s tim u vezi žali zbog ukidanja programa Grundtvig kojim su se podupirali stariji volonteri; podsjeća na važnost europskih i transnacionalnih mreža udruga i javnih i privatnih tijela koja potiču integraciju starijih osoba koju osobito treba poduprijeti te potiče Komisiju da prizna vrijednost uspješnih programa EU-a koji su spojili građansko sudjelovanje i razmjene skupina na razini EU-a u kojima su sudjelovale starije osobe;

53.  naglašava da cilj politike pravednosti među generacijama mora biti stvaranje nužnih instrumenata za otvoren i iskren međugeneracijski dijalog na obostranu korist; poziva Komisiju i države članice da intenzivno rade na tim instrumentima kako bi se potakla solidarnost;

54.  ističe važnost socijalnih poduzeća koja pomažu u pružanju usluga starijima i brinu o njihovu zdravlju i sudjelovanju u društvu;

55.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama.

(1) SL L 246, 23.9.2011., str. 5. (2) SL L 303, 2.12.2000., str. 16. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0328. (4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0204. (5) SL C 74 E, 13.3.2012., str. 19. (6) Prijedlog Direktive Vijeća o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu opredijeljenost (COM(2008)0426). (7) Europska komisija (2012.). Posebno istraživanje Eurobarometra 378 o aktivnom starenju.

Rezolucija Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. o provedbi Bijele knjige o prometu iz 2011.: razmatranje aktualnog stanja i put naprijed prema održivoj mobilnosti (2015/2005(INI))

P8_TA(2015)0310 A8-0246/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije pod naslovom „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – put prema konkurentnom prometnom sustavu unutar kojeg se učinkovito gospodari resursima” (COM(2011)0144),

–  uzimajući u obzir javno saslušanje pod naslovom „Bijela knjiga o prometu: razmatranje aktualnog stanja i put naprijed prema održivoj mobilnosti” koje je održao njegov Odbor za promet i turizam 17. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir nacrt mišljenja Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 22. travnja 2015. pod naslovom „Plan za jedinstveni europski prometni prostor — napredak i izazovi”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o Planu za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2010. o održivoj budućnosti za promet(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. srpnja 2007. naslovljenu „Neka se Europa kreće – održiva mobilnost za naš kontinent”(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. veljače 2003. o Bijeloj knjizi Komisije naslovljenoj „Europska prometna politika za 2010.: vrijeme za odluku”(4),

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije naslovljenu „Europska prometna politika za 2010.: vrijeme za odluku” (COM(2001)0370),

–  uzimajući u obzir nadolazeću konferenciju o klimatskim promjenama u prosincu 2015. u Parizu (COP21),

–  uzimajući u obzir paket mjera za energetsku uniju i svoju Komunikaciju pod naslovom „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” (COM(2015)0080),

–  uzimajući u obzir zaključke Europske komisije od 23. i 24. listopada 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030.;

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Zajedno prema konkurentnoj gradskoj mobilnosti s učinkovitim iskorištavanjem resursa” (COM(2013)0913),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. rujna 2011. o sigurnosti u prometu na cestama u Europi od 2011. do 2020.(5),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A8-0246/2015),

A.  budući da je Bijelom knjigom o prometu postavljen ambiciozan plan za transformaciju europskog prometnog sustava i stvaranje istinskog jedinstvenog europskog prometnog prostora;

B.  budući da je sektor prometa pokretačka snaga gospodarstva EU-a, da je u njemu zaposleno oko 10 milijuna ljudi i da čini oko 5 % BDP-a te bi trebao ostati na čelu u području stvaranja daljnjeg gospodarskog rasta i radnih mjesta te promicanja konkurentnosti, održivog razvoja i teritorijalne kohezije;

C.  budući da je promet sektor u kojemu Europa u svijetu prednjači, i u proizvodnim i u prometnim operacijama, i da je od ključne važnosti da se europski promet nastavi razvijati i obnavljati te da se u njega nastavi ulagati na održiv način kako bi se nastavilo njegovo tehnološko vodstvo na globalnoj razini, kako bi se i dalje izvozom nametali njegovi standardi diljem svijeta te kako bi zadržao konkurentnu poziciju u pogledu svih načina prijevoza u okviru globalnog gospodarstva kojeg više nego ikad karakterizira pojava novih utjecajnih dionika te novih poslovnih modela;

D.  budući da digitalizacija, urbanizacija, globalizacija i demografske promjene mijenjaju pretpostavke našeg društva, i da nam je potreban pomak postojećih paradigmi prometne politike koje mogu izići na kraj s izazovima budućnosti;

E.  budući da je promet temelj za slobodno kretanje ljudi, roba i usluga na kojima se temelji jedinstveno tržište te da je slobodno kretanje istovremeno i snažan pokretač integracije Unije te ključni čimbenik u provedbi europske industrije i trgovine;

F.  budući da je promet i dalje gotovo u potpunosti ovisan o fosilnim gorivima te je jedini sektor u kojem su emisije stakleničkih plinova porasle u posljednjih 25 godina pri čemu je rast emisija, da nije bilo gospodarske krize, čak mogao biti i veći;

G.  budući da postoji hitna potreba za poboljšanjem energetske učinkovitosti i održivosti prometnog sustava te smanjenjem ovisnosti o nafti i fosilnim izvorima energije na troškovno učinkovit način pri čemu se ne bi žrtvovala konkurentnost i ograničavala mobilnost, u skladu s ciljevima iz Bijele knjige;

H.  budući da napredna održiva biogoriva, posebno ona proizvedena obradom otpada i ostataka u skladu s hijerarhijom gospodarenja otpadom(6) predstavljaju neiskorišten potencijal za smanjenje ovisnosti europskog prometnog sustava o nafti i za ograničavanje emisija stakleničkih plinova koje su posljedica prometnog sektora;

I.  budući da je od ključne važnosti zajamčiti uspješan razvoj transeuropske prometne mreže (TEN-T) u okviru zadanih rokova, na učinkovit način povezati prometne mreže svih regija EU-a geografskim povezivanjem perifernih regija s centrom EU-a te ukloniti nejednakosti među razinama razvijenosti infrastrukture i razinama njezina održavanja, posebno između istočnih i zapadnih regija EU-a;

J.  budući da ulaganja u prometnu infrastrukturu pozitivno utječu na gospodarski rast, otvaranje novih radnih mjesta i trgovinu te da je stoga nužno ukloniti prepreke privatnim ulaganjima u prometnu infrastrukturu;

K.  budući da prometne infrastrukture općenito zahtijevaju dugoročno ulaganje te da je razina ulaganja u zadnje vrijeme pala zbog nedostatka povjerenja između zakonodavaca, nositelja projekata i financijskoga sektora;

L.  budući da se dugi niz godina diljem EU-a zaista nedovoljno ulagalo u infrastrukture javnog prijevoza i budući da je poboljšanje kapaciteta za pješake, starije i putnike sa smanjenom mobilnošću dio ciljeva Europske unije za koje su potrebna dodatna sredstva;

M.  budući da bi jedan od glavnih ciljeva Bijele knjige trebao biti da ljudi i njihova prava kao putnika postanu središnjim ciljem prometne politike;

N.  budući da bi inovacije i inteligentni prometni sustavi trebali igrati glavnu ulogu u razvoju modernog, učinkovitog, održivog i interoperabilnog europskog prometnog sustava dostupnog za sve;

O.  budući da multimodalne mreže i integracija različitih vrsta prometa i usluga mogu biti od koristi u poboljšanju veza i učinkovitosti putničkog i teretnog prometa, čime bi pomogle u smanjenju ugljičnih i drugih štetnih emisija;

P.  budući da stvaranje istinskog jedinstvenog europskog prometnog prostora neće biti moguće bez učinkovite provedbe zakonodavstva EU-a u državama članicama i, po potrebi, pojednostavljenja postojećeg regulatornog okvira u cilju jamčenja pravne jasnoće i poboljšane provedbe;

Q.  budući da je potrebno ukloniti sve preostale prepreke, tehničke nekompatibilnosti i mukotrpne administrativne postupke koji stoje na putu ostvarivanju potpuno integriranog prometnog sustava i usprotiviti se svim novim mjerama koje uvode države članice koje stvaraju prepreke slobodnom kretanju robe i usluga;

R.  budući da daljnje otvaranje tržišta mora ići u korak s kvalitetnim radnim mjestima i odgovarajućim uvjetima rada, visokim standardom usluga i poštenim tržišnim natjecanjem u svim državama članicama;

S.  budući da je posljednje izvješće Europske komisije o „Sigurnosti na cestama u Europskoj uniji”(7) pokazalo da se broj smrtnih slučajeva na cestama u Europi u 2014. smanjio za 1 %, što je znatno manje u odnosu na pad od 8 % koji je zabilježen u 2012. i ponovo u 2013.

Provedba Bijele knjige i njezina revizija u sredini razdoblja

1.  pozdravlja namjeru Komisije da provede reviziju Bijele knjige u sredini razdoblja radi ocjenjivanja postignutog napretka i predlaganja daljnjih radnji u cilju postizanja njezinih ciljeva; s obzirom da je prerano u potpunosti ocijeniti utjecaj nekoliko političkih mjera poduzetih nakon usvajanja Bijele knjige, smatra da je potrebna provedba revizije kako bi se stekao pregled trenutačnog stanja provedbe 40 inicijativa i 131 točki djelovanja navedenih u njezinu Prilogu;

2.  ponavlja svoju podršku ciljevima navedenima u Bijeloj knjizi i nizu od „10 ciljeva konkurentnog i učinkovitog prometnog sustava: mjerila za postizanje cilja smanjenja emisije stakleničkih plinova od 60 %”; naglašava da bi se s pomoću revizije u sredini razdoblja trebalo održati barem razinu ambicioznosti ciljeva utvrđenih 2011. te predložiti konkretne i realistične mjere i inicijative utemeljene na dokazima za povećanje, ubrzavanje i usmjeravanje napora u cilju njihova ostvarivanja; poziva Komisiju da procijeni u kolikoj je mjeri popis aktivnosti iznesen u Bijeloj knjizi dovoljan za postizanje sveobuhvatnih ciljeva te da predloži dodatne zakonodavne mjere;

3.  poziva Komisiju da ažurira ciljeve o smanjenju emisija u Bijeloj knjizi u skladu s Rezolucijom Parlamenta od 5. veljače 2014. o okviru za klimatske i energetske politike(8) do 2030. te zaključcima Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030. te da predloži mjere za daljnje smanjenje emisija iz prometa kako bi se državama članicama pomoglo da ostvare sveobuhvatan „obvezujući cilj EU-a o smanjenju domaćih emisija stakleničkih plinova od barem 40 % do 2030. u usporedbi s 1990.” („uz smanjenja u sektorima ETS-a i sektorima koji nisu u okviru ETS-a od 43 % i 30 % do 2030. u usporedbi s 2005.”);

4.  ističe da bi cilj o smanjenju emisija stakleničkih plinova iz prometa do 2030. trebalo postaviti na razinu kojem će biti omogućeno postizanje dugoročnog cilja iz Bijele knjige o smanjenju emisija stakleničkih plinova iz prometa od barem 60 % do 2050.; u tom kontekstu poziva Komisiju da predloži sveobuhvatnu strategiju za dekarbonizaciju prometa;

Opća pravila: promjena načina prijevoza i komodalnost

5.  naglašava da se europska održiva politika mobilnosti mora temeljiti na širokom rasponu političkih mjera za troškovno učinkovit prelazak na vrste prometa koje su najmanje štetne za okoliš te energetski najučinkovitije; ističe da balansiranje između vrsti prometa nije samo sebi svrha nego je potrebno kako bi se razdvojio pojam mobilnosti od nepovoljnih učinaka sadašnjih prometnih sustava kao što su prometne gužve, onečišćenje zraka, buka, nesreće i klimatske promjene; priznaje da politika promjene načina prijevoza do sada nije dala zadovoljavajuće rezultate; stoga ističe da se svi načini prijevoza moraju optimizirati i postati prihvatljiviji za okoliš te sigurni i energetski učinkoviti kako bi se postigla viša razina mobilnosti i zaštite okoliša;

6.  smatra da razvoj putničkog i teretnog prometa u velikoj mjeri ovisi o učinkovitom korištenju različitim vrstama prometa te da bi europska prometna politika stoga trebala biti utemeljena na djelotvornoj komodalnosti, kojom bi se, gdje je to moguće, trebala davati prednost vrstama prometa koje su energetski najučinkovitije i održive; vjeruje da će to dovesti do optimalne preraspodjele ravnoteže među različitim vrstama prometa te da će se tako omogućiti interoperabilnost unutar vrsti prometa i među njima, promicati održiviji promet i logistički lanci te unaprijediti besprijekoran protok prometa na svim čvorištima neovisno o vrsti prometa;

Moderna infrastruktura i pametno financiranje

7.  poziva Komisiju da podnese prijedlog za omogućavanje internalizacije vanjskih troškova svih vrsti teretnog i putničkog prometa primjenom zajedničke, usklađene i transparentne metodologije EU-a i uzimajući u obzir posebnost svake vrste prometa, uključujući dosljednu analizu vanjskih čimbenika koji su već internalizirani kako bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje; poziva na konkretne mjere kojima će se jamčiti šira primjena načela „korisnik plaća” i „onečišćivač plaća”, uključujući smjernice i najbolje prakse, te ravnopravni uvjeti među vrstama prometa, kojima bi se po potrebi ukinule porezne subvencije štetne za okoliš, te istodobno održati konkurentnost svih regija EU-a;

8.  poziva Komisiju da predloži opći okvir za nacionalne naplate cestarina putničkim vozilima i lakim gospodarskim vozilima kojim se ne bi smjelo diskriminirati vozače iz trećih zemalja te kojim bi se prednost dala naplaćivanju na temelju udaljenosti; poziva države članice da izdvoje prihode od naplate pristojbi za korištenje infrastrukturom u svrhu izgradnje i održavanja sigurne prometne infrastrukture te ublažavanja ekoloških problema povezanih s prometom;

9.  naglašava da dovršenje transeuropske prometne mreže ostaje jedan od glavnih preduvjeta održivijeg, učinkovitijeg i nesmetanijeg multimodalnog prometnog sustava te uravnoteženije raspodjele tereta i putnika među vrstama prometa; naglašava da izbor projekata koji su prihvatljivi za financiranje sredstvima EU-a mora biti usredotočen na devet ključnih mrežnih koridora, dovršenje veza koje nedostaju, posebno prekograničnih dijelova, uklanjanje uskih grla, nadogradnju postojeće infrastrukture, inovativna prometna rješenja, interoperabilnost te razvoj multimodalnih terminala i urbanih čvorova; njime se također treba staviti naglasak na europsku dodanu vrijednost, razvoj infrastrukture za povezivanje perifernih, otočnih, planinskih i najudaljenijih regija te na potporu projektima za povezivanje transeuropske prometne mreže s infrastrukturom mreža susjednih zemalja i zemalja kandidatkinja;

10.  smatra da se ulaganjima sredstava EU-a moraju odraziti stvarne potrebe za dovršenjem ključne mreže TEN-T do 2030. te da se Instrumentom za povezivanje Europe (CEF) i drugim sredstvima financiranja treba stimulirati ulaganja u prometnu infrastrukturu vodeći se kriterijima iz smjernica o TEN-T-u i CEF-om, uz davanje prednosti prijevoznim sredstvima i načinima prometovanja kao što su željeznice, unutarnji plovni putovi i pomorski promet na kraćim relacijama; naglašava da bi se u sufinanciranim projektima trebala odražavati potreba za infrastrukturom koja doprinosi Uniji u smislu konkurentnosti, gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije i kojom se utjecaj na okoliš svodi na minimum, koja je otporna na mogući utjecaj klimatskih promjena i kojom se jamči za zdravlje i sigurnost korisnika;

11.  zahtijeva drastično povećanje financijskih raspoloživih sredstava Instrumenta za povezivanje Europe i više europskih stručnjaka za pripremu, provođenje i financiranje transnacionalnih prometnih planova i infrastrukturnih financiranja;

12.  naglašava da se kvaliteta cestovne infrastrukture, koja ima izravan učinak na sigurnost na cestama, znatno razlikuje diljem EU-a, i da se više od 90 % prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama u cestovnom prometu u državama članicama dogodi na ruralnim i gradskim cestama; naglašava da se učinkovito financiranje ovakve vrste infrastrukture mora dalje promicati različitim politikama i instrumentima EU-a, posebno u zemljama obuhvaćenima kohezijskom politikom; također naglašava potrebu za pravilnim održavanjem postojeće infrastrukture, posebno sekundarne cestovne mreže;

13.  naglašava da bi Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) koji je Komisija predložila kao dio Junckerova investicijskog plana za Europu trebao dati prednost održivom prometu te projektima od ključne važnosti koji sa sobom donose visoku društvenu i ekonomsku vrijednost te vrijednost za okoliš, te biti usmjeren na projekte kojima se promiče stvaranje visokokvalitetnih radnih mjesta, dugoročni rast, konkurentnost, inovacije te teritorijalna kohezija, uključujući održive urbanističke projekte i željezničke projekte u skladu sa zakonodavstvom i ciljevima prometne politike EU-a (smjernice TEN-T-a i CEF); u tom pogledu, novi načini financiranja, poput javno-privatnog partnerstva i koncesija zaslužuju veću pažnju i primjenu; ističe da postupak odabira projekata za financiranje EFSU-om treba biti transparentan i da u njega trebaju biti uključeni relevantni dionici iz javnog i privatnog sektora;

14.  smatra da se EFSU treba prvenstveno financirati nedodijeljenim sredstvima iz proračuna EU-a te u krajnjem slučaju nužde neiskorištenim sredstvima programa pod naslovom 1A Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2014. ‒ 2020.; naglašava da se financiranje jamstvenog fonda treba revidirati u okviru revizije VFO-a u sredini razdoblja za 2016. te na temelju analize uspješnosti i provedbenih stopa različitih programa te da se trebaju utvrditi alternativne mogućnosti financiranja kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri smanjila preraspodjela sredstava iz naslova 1A za razdoblje 2016. ‒ 2020.; naglašava da Europski parlament i Vijeće također trebaju istražiti načine za kompenziranje, u najvećoj mogućoj mjeri, preraspodjele sredstava iz programa EU-a, dogovorene u okviru postupka donošenja godišnjeg proračuna, kao izvora financiranja EFSU-a u godinama koje prethode reviziji VFO-a sredinom razdoblja;

15.  ponovno potvrđuje svoju podršku inovativnim financijskim instrumentima koji omogućuju optimizaciju javnih rashoda olakšavajući poticanje privatnih fondova, ali podsjeća da brojni projekti u području prometa ne donose dovoljno prihoda kako bi se omogućilo korištenje isključivo ove vrste instrumenta te je zato potrebna pomoć u obliku subvencija;

16.  naglašava da je brzo uvođenje i primjena inteligentnih prometnih sustava potrebno kako bi se omogućilo učinkovitije, održivije i sigurnije korištenje vozilima i postojećom infrastrukturom te osiguralo dodatne kapacitete, a da se pritom izbjegne ulaganje vremena, sredstava i uporabe zemljišta potrebnih za izgradnju nove infrastrukture; ističe važnost učinkovite uporabe frekvencija i interoperabilnosti između inteligentnih prometnih sustava u cilju omogućavanja nesmetanog protoka prometa na svim čvorištima neovisno o vrsti prometa; poziva na pravodobnu provedbu faza pokretanja i iskorištavanja Programa satelitske navigacije EU-a te učinkovit razvoj prometnih aplikacija u okviru sustava Galileo i EGNOS;

Održivi promet i gradska mobilnost

17.  naglašava da bi poboljšanje energetske učinkovitosti trebalo biti jedan od glavnih prioriteta europske prometne politike; navodi da je hitno potrebno poboljšati učinkovitost gospodarenja resursima cijelog prometnog sustava, s ciljem učinkovitijeg korištenja postojećih kapaciteta, poboljšanja stope korištenja vozila i osiguravanja toga da se javno financiranje na nacionalnim i razinama EU-a dodjeljuje mjerama s najvećim učinkom;

18.  naglašava važnost promicanja električne mobilnosti i električnih sustava javnog prijevoza u kombinaciji s uvođenjem obnovljivih izvora energije u sektoru električne energije uz davanje prioriteta elektrifikaciji željezničke mreže i promicanja prijevoza tramvajima, električnim autobusima (uključujući trolejbuse), električnim automobilima, električnim vozilima na dva, tri ili četiri kotača, e-biciklima i malim električnim plovilima; ističe potencijal modernih zračnih tramvaja (visećih žičara) kao jeftinog sredstva prijevoza koje se može lako izgraditi u cilju proširenja kapaciteta sustava javnog gradskog prijevoza;

19.  ističe da je važno promicati uvođenje alternativnih goriva i sustava pogona, posebno onih u slučaju kojih je Europa u velikoj tehnološkoj prednosti, kako bi se smanjila ovisnost prometa o fosilnim gorivima, poboljšala kvaliteta zraka te smanjile emisije stakleničkih plinova; žali što su te tehnologije još uvijek nedovoljno u upotrebi, posebice u javnom prometu;

20.  primjećuje da uporaba javnog prijevoza u gradskim područjima nije jasno navedena među deset ciljeva Bijele knjige; vjeruje da bi trebalo postaviti novi cilj udvostručenja uporabe javnog prijevoza u gradskim područjima do 2030.; u tom pogledu ističe kako bi se trebale donijeti mjere za jamčenje dostupnosti adekvatnih objekata i infrastrukture za pojednostavljenje mobilnosti korisnika javnog prijevoza od vrata do vrata, uključujući starije osobe, osobe s invaliditetom te bicikliste koji se koriste javnim prijevozom za dio svog puta; ističe da postizanje tog cilja zahtijeva odgovarajuća ulaganja, posebno u osiguravanje stalnog održavanja i širenja infrastrukture javnog prijevoza; stoga potiče države članice da zajamče odgovarajuće, dugoročne i pouzdane mogućnosti financiranja za projekte infrastrukture javnog prijevoza u gradovima;

21.  poziva Komisiju da pruži pomoć lokalnim, regionalnim i nacionalnim vlastima te dionicima u istraživanju postojećih i novih mogućnosti financiranja javnog prijevoza sredstvima EU-a i razvoju inovativnih shema za javno-privatna partnerstva; ukazuje na pouke koje se mogu izvući iz posebnog izvješća Revizorskog suda (br. 1/2014) pod naslovom „Djelotvornost projekata javnog gradskog prijevoza koje podupire EU” u kojemu je dana procjena provedbe i učinkovitosti projekata javnog gradskog prijevoza koji su sufinancirani sredstvima iz strukturnih fondova EU-a te mjere u kojoj oni odgovaraju potrebama korisnika te ostvaruju svoje ciljeve u pogledu uporabe;

22.  ističe važnost održivih planova za gradsku mobilnost (Sustainable Urban Mobility Plans (SUMPs)) kao sredstva kojim se gradovima pomaže u što učinkovitijem korištenju prometnom infrastrukturom i uslugama te u većoj integraciji različitih vrsta mobilnosti u gradsko područje na održiv način, čime se doprinosi smanjenju onečišćenja zraka te smanjenju buke, emisija CO2, prometnih gužvi i nesreća na cestama; poziva Komisiju na daljnju potporu razvoja i promicanja održivih planova za gradsku mobilnost; ističe da bi se europski strukturni i investicijski fondovi trebali sustavnije koristiti za gradove koji su razvili integrirani lokalni prometni plan, poput održivog plana za gradsku mobilnost, te da bi se trebao utvrditi odgovarajući plan djelovanja u skladu s kriterijima iz mjerodavnog zakonodavstva;

23.  poziva Komisiju na suradnju s javnim prijevoznicima i vlastima u cilju pružanja informacija o putovanju korisnicima preko različitih medija, uključujući informacije kojima se u obzir uzimaju potrebe osoba s invaliditetom, te da zauzme veću ulogu u utvrđivanju najboljih praksi i uvjeta na razini EU-a za poboljšanje sustava javnog gradskog prijevoza; također poziva Komisiju i države članice da zajamče poštovanje obveze u skladu s kojom bi se u okviru sustava gradskog prijevoza povezivala gradska središta i periferna područja;

24.  naglašava da je gradskim područjima potrebna određena razina fleksibilnosti kako bi uz puno poštovanje načela supsidijarnosti mogla ispuniti zakonske obveze u skladu sa zakonodavstvom EU-a i osigurati prilagođenost rješenja mobilnosti svojim posebnim okolnostima;

25.  naglašava da je ponašanje korisnika prijevoza ključno za razvoj održivijeg prometnog sustava; poziva na inicijative kojima bi se motiviralo korisnike, posebno mlade osobe, na korištenje sigurnijim i održivijim načinima prijevoza i kojima bi se omogućila uporaba takvih načina prometovanja (hodanje, bicikliranje, uključujući dijeljenje i iznajmljivanje bicikala, javni prijevoz, dijeljenje automobila, zajednički istodobni prijevoz automobilom), s čijim bi se korištenjem trebalo započeti unutar sigurne infrastrukture, te poziva na to da informacije o planiranju putovanja i informaciju u stvarnom vremenu budu dostupne kako bi se olakšala intermodalna uporaba različitih načina prijevoza preko inteligentnih prometnih sustava; poziva Komisiju da utvrdi primjere najboljih praksi kombiniranja više vrsta prijevoza koji imaju potencijal za provedbu u drugim velikim gradskim područjima;

26.  naglašava da su potrebni bolji prometni podaci u državama članicama pojedinačno i u EU-u o ponašanju korisnika, posebno u pogledu hodanja, bicikliranja i uzoraka putovanja razvrstanih prema spolu, kojima bi se lokalne vlasti koristile pri utvrđivanju svojih politika o gradskoj mobilnosti;

27.  naglašava važnost poduzimanja mjera za regionalne planove radi uređivanja i proširenja biciklističkih mreža u velikim europskim regijama kako bi se poboljšala odgovornost građana prema pitanjima okoliša, kako bi korištenje bicikala postalo ravnopravno, kako bi se smanjila buka, gužva i gradsko zagađenje;

28.  ističe važnost analize pozitivnih učinaka koje na društvo imaju novi oblici mobilnosti, koje podupire model ekonomije dijeljenja, uključujući dijeljenje prijevoza; smatra da je razmjena najboljih praksi među državama članicama važna za provođenje regulatorne prilagodbe kako bi se uzele u obzir postojeće inovacijske platforme mobilnosti od vrata do vrata;

29.  poziva Komisiju da nadzire stanje u različitim državama članicama u vezi s djelovanjem umreženih prijevoznih poduzeća koja spajaju vozače i putnike (Uber je u tom smislu najpoznatiji primjer) te da provede ocjenu pravnih, društvenih i gospodarskih posljedica i posljedica za okoliš koje proizlaze iz poslovanja takvih poduzeća, po potrebi uz izradu relevantnih mjera i preporuka za razvoj inovativnih novih usluga u Europi, uzimajući u obzir postojeće usluge taksija;

30.  traži da Komisija od država članica zahtijeva da osiguraju uvjete za pošteno tržišno natjecanje između zajedničkih prijevoznih poduzeća i tradicionalnih taksi i međugradskih prijevoznih poduzeća, u vezi s udovoljavanjem poreznom zakonodavstvu, sigurnosnim zahtjevima, obvezama javnih usluga i uvjetima zapošljavanja;

31.  ističe da motorna vozila na dva kotača (motocikli, skuteri i mopedi) i, u sve većoj mjeri, električna vozila na dva i tri kotača igraju važnu ulogu u vezi s održivom mobilnosti, posebno u gradskim područjima u kojima pridonose rješavanju problema prometnih gužvi i parkiranja te predstavljaju rješenje za logistiku malih razmjera; inzistira stoga na tome da bi se specifičan dizajn i sve veće pogodnosti tih vozila trebali na primjeren način uzeti u obzir i odražavati u zakonodavstvu i smjernicama EU-a o prometu;

32.  poziva na veću optimizaciju opskrbnog lanca u gradskim područjima; gradska teretna vozila nerazmjerno doprinose onečišćenju zraka i onečišćenju bukom i negativno utječu na prometne gužve; gradska logistika bi trebala poticati optimizaciju prometa i troškovno učinkovito uvođenje novih vrsta aktivnosti, tehnologija i poslovnih modela; boljim odabirom vrsta prometa i vozila može se zajamčiti da je prometno rješenje optimalno usklađeno s posebnim zahtjevima pošiljke i određenog grada;

33.  naglašava važnost logističkih skladišta na rubovima gradskih područja koja na usklađen način omogućavaju prijevoz robe na odredište, koristeći se vrstama prometa koje su najviše energetski učinkovite;

Čovjek u središtu prometne politike

34.  u pogledu sigurnosti na cestama poziva na sljedeće:

35.  naglašava da, iako su postignuta znatna poboljšanja u pogledu sigurnosti na cestama, i dalje postoje razlike među državama članicama te su potrebne daljnje mjere kako bi se postigao dugoročan cilj od nultog broja žrtava u prometu; napominje da sigurnost na cestama ide ruku pod ruku s odgovarajućim primjerenim ponašanjem svih sudionika u prometu te da bi odgoj u obiteljima i školama trebao igrati veću ulogu u postizanju tog cilja;

36.  ističe potrebu dopunjavanja uspostavljenog zakonodavnog okvira koji se odnosi na prava putnika mjerama kojima se cilja na uklanjanje svih mogućih rupa u zakonu i kojima se obuhvaćaju putnici na multimodalnim putovanjima i jamči pošteno intermodalno tržišno natjecanje, uzimajući u obzir specifične razlike među načinima prijevoza, pravnu odgovornost za zasebne segmente putovanja te interaktivnu isprepletenost različitih vrsta prijevoza; ponovno poziva na izradu Povelje o pravima putnika kojom bi se utvrdila temeljna prava putnika primjenjiva na sve vrste prijevoza, uzimajući u obzir posebnosti svakog načina prijevoza te uključujući poseban dio o multimodalnim putovanjima, u cilju poboljšanja vidljivosti pravila EU-a i jamčenja bolje provedbe; poziva na inicijative kojima će se promicati i putnicima na raspolaganje stavljati informacije o multimodalnim putovanjima te nuditi usluge planiranja istih, kao i usluge kupovine karata; također traži mjere za poboljšanje kvalitete prometa i olakšavanje neometanog pristupa za starije osobe, putnike smanjene mobilnosti i putnike s invaliditetom te traži da se veća pozornost posveti posebnim potrebama putnika, poput onih biciklista koji vlakom prevoze svoje bicikle;

37.  poziva, u vezi s temeljnim pravom svih ljudi na individualnu mobilnost, posebno osoba s invaliditetom i starijih osoba, na veća ulaganja u istraživanje i razvoj odgovarajućih sustava za pomoć vozaču pri vožnji;

38.  napominje da bi se poboljšanjem dostupnosti besplatnih ili jeftinih širokopojasnih, mobilnih i bežičnih mreža te drugih digitalnih usluga u javnom prijevozu i na stanicama poboljšala mobilnost građana;

39.  poziva na izradu plana EU-a za uspostavu okvira za neometani europski multimodalni sustav putničkog prometa; tim bi se planom trebali utvrditi ključni multimodalni putnički koridori u postojećoj transeuropskoj prometnoj mreži, spojiti javna i privatna sredstva, uskladiti postojeće inicijative i koncentrirati podrška pružena dodjelom sredstava iz fondova EU-a;

40.  poziva Komisiju i zemlje članice na to da se osvrnu na kvalitetu rada u svim vrstama prometa, posebno u pogledu osposobljavanja, certificiranja, uvjeta rada i razvoja karijere imajući u vidu stvaranje kvalitetnih radnih mjesta, razvitak potrebnih vještina i jačanje konkurentnosti i mobilnosti prijevoznika u EU-u; ističe važnost rješavanja pitanja fluktuacije radne snage i radne snage u prometnom sektoru koja stari te hitnu potrebu za tim da se rad u ovom sektoru učini privlačnim za nove generacije;

41.  ističe da je od ključne važnosti zajamčiti jednako i pravedno postupanje, dobre odnose i uvjete rada te sigurno radno okruženje za zaposlene u sektoru prometa; stoga poziva Komisiju da iznese konkretne i hitne mjere/inicijative kako bi se u obzir uzeli socijalni aspekti u okviru raznih vrsta prometa u cilju promicanja visokokvalitetnih radnih mjesta i uvjeta rada za zaposlene u sektoru prometa te zajamčilo pošteno i neometano tržišno natjecanje među prijevoznicima; potiče Komisiju da pomno prati primjenu i provedbu socijalnog zakonodavstva EU-a u okviru svih vrsta prometa u državama članicama;

42.  ističe da su također potrebne mjere kojima bi se potaknulo sudjelovanje žena na tržištu rada u sektoru prometa, uklonile postojeće prepreke te zajamčilo jednako postupanje prema muškarcima i ženama osvrtanjem na postojeći jaz u pogledu njihovih plaća i mogućnosti napredovanja;

43.  potiče Komisiju da zajamči da prijedlozi o otvaranju usluga na svim tržištima prometa idu ruku pod ruku s pravilnom provedbom socijalnog zakonodavstva EU-a i po potrebi mjerama potpore kako bi se izbjegle nejednakosti među socijalnim uvjetima u različitim državama članicama; ističe da otvaranje prometnih tržišta ne bi trebalo dovesti do socijalnog dampinga, usluga lošije kvalitete, manje javnih usluga, nepotrebnih administrativnih opterećenja, nepoštenih poslovnih praksi ili ometanja poštenog tržišnog natjecanja; njime bi se također trebala okončati fragmentacija unutarnjeg tržišta i spriječiti stvaranje monopola ili utrke do dna u pogledu socijalne zaštite zaposlenih u prometu;

Konkurentan, učinkovit, siguran, integriran i interoperabilan prometni sustav

44.  ističe da je digitalizacija ključna za poboljšanje učinkovitosti i produktivnosti prometnog sektora; naglašava da je potrebno bolje iskoristiti prilike koje pružaju digitalne tehnologije te promicati nove prometne usluge, kao i nove poslovne i distribucijske modele, u cilju poticanja rasta, konkurentnosti i otvaranja radnih mjesta; također ističe potrebu pružanja regulatornog okvira koji omogućava pilot projekte kojima je cilj uvođenje inteligentnog automatiziranog prometa u Europi; u tom pogledu prima na znanje ključnu ulogu malih i srednjih poduzeća i novoosnovanih poduzeća u promicanju inovacija u sektoru prometa;

45.  poziva Komisiju da integrirani pristup (interoperabilnost, međusobnu povezanost i intermodalnost), uključujući sustave IKT-a, postavi kao središnju temu revizije Bijele knjige; nadalje, podsjeća Komisiju da kombinira napretke u tehnologiji s promjenama u ponašanju kako bi postigla ambicioznu promjenu načina prijevoza, kao i izbjegavanje prometa s pomoću zelene logistike, odgovarajućih alata za upravljanje mobilnošću i primjene digitalizacije;

46.  ističe da europska politika održive mobilnosti mora težiti sinergijama svih načina prijevoza, koridora i mreža te se usredotočiti na potrebe ključnih čvorišta, urbanih područja, točaka međusobne povezanosti te prekrcajnih platformi i luka; mobilnost bi trebala biti predviđena kao sustav, umjesto kao skup različitih vrsta prometa;

47.  poziva na standardizaciju intermodalnih utovarnih jedinica, uzimajući u obzir utovarne jedinice koje se upotrebljavaju u globalnom prometu i dimenzije vozila za prijevoz te na ujednačene odredbe o sigurnosti utovara radi optimiranja multimodalnog prometa i povećanja sigurnosti;

48.  inzistira na tome da se smanje birokratske prepreke za sve oblike prijevoza; poziva na veće pojednostavljenje i harmonizaciju dokumenata i administrativnih i carinskih procedura, koje bi trebale biti praktične, učinkovite i prihvatljive za sve strane duž logističkog lanca; poziva Komisiju da podnese prijedlog o uspostavljanju elektroničkog okvira za multimodalni prijevoz robe (e-Freight) u cilju postizanja neometanih informacijskih tokova bez uporabe papira duž čitavog lanca prijevozne logistike; uzimajući u obzir postojeće i dobro funkcionirajuće alate i sinergije, saznanja na svjetskoj razini te najbolje prakse;

49.  poziva na uvođenje novog cilja, popraćenog potrebnim mjerama, u okviru kojega bi se do 2030. 50 % trenutačnog prijevoza opasnih tvari unutar EU-a zamijenilo održivijim načinom prijevoza kao što su željeznica i unutarnji plovni putovi, uz potpuno poštovanje Direktive 2008/68/EZ o kopnenom prijevozu opasnih tvari;

50.  poziva Komisiju na to da pojednostavi pravila intermodalnog prijevoza opasnih tvari kako bi se zajamčila interoperabilnost među različitim vrstama prijevoza;

51.  potiče Komisiju i države članice da istraže potencijal i podupru uvođenje prijevoza tereta u podzemnim cijevima te cikličnu logistiku kao obećavajuće koncepte održivog prometnog sustava;

52.  naglašava ključnu ulogu koju sektor prometa ima u razvoju turizma, posebice udaljenijih regija Unije kojima je trenutačno vrlo teško pristupiti;

53.  ističe da europska čvorišta povezuju Europu s ostatkom svijeta i da Europa mora održavati svoju izravnu povezanost sa svim dijelovima svijeta osiguravanjem izravnih letova europskih prijevoznika iz njihovih čvorišta do prekomorskih odredišta te očuvanjem radnih mjesta i rasta u europskom zrakoplovnom sektoru; naglašava da letovi unutar EU-a ne osiguravaju samo mobilnost unutarnjeg tržišta, nego imaju i ključnu ulogu kao priključni letovi u održavanju povezanosti europskih čvorišta; politikom EU-a mora se osigurati učinkovita i konkurentna mreža priključnih letova u cilju jačanja europskih čvorišta smanjenjem troškova na globalno konkurentnu razinu i jamčenjem poštenog tržišnog natjecanja s prijevoznicima iz trećih zemalja; države članice EU-a trebaju dosljednu i zajedničku politiku kako ne bi izgubile još više izravnih veza između Europe, Azije i Afrike s čvorištima u Perzijskom zaljevu i Turskoj; stoga traži od Komisije da provede te ciljeve u cijelom zakonodavstvu EU-a o zrakoplovstvu i da ih primijeni u pregovorima s trećim zemljama;

54.  poziva na unaprijeđenu politiku istraživanja i tehnologije u cilju promicanja inovacija u sektoru prometa; smatra da bi se ta politika, koju treba popratiti odgovarajućim financiranjem, trebala izraditi u suradnji sa svim relevantnim dionicima, uključujući građane i predstavnike korisnika, kako bi se uvidjele potrebe sektora i, u skladu s time, poboljšala dodjela financijskih sredstava EU-a raspoloživih posebno u okviru programa Obzor 2020.; smatra da bi se prednost trebala dati projektima s jasnom europskom dodanom vrijednosti kojima je cilj dekarbonizacija prometa i promicanje energetsko učinkovitih načina prometovanja (uključujući hodanje i bicikliranje), povećanje učinkovitosti i transparentnosti lanca opskrbe, unapređenje prometne dostupnosti, sigurnosti i zaštite, poboljšanje upravljanja prometom te smanjenje administrativnih opterećenja; smatra da se posebna pozornost također treba posvetiti disruptivnim tehnologijama u području prometa, na primjer automatiziranim vozilima ili vozilima s upravljanjem na daljinu kao što su bespilotne letjelice i vozila bez vozača;

55.  poziva na jednaku količinu ulaganja napora u području obrazovanja u cilju poticanja otvaranja novih studija i postupaka osposobljavanja, osobito na stručnim i višim razinama, koji će biti usmjereni na nove vještine i zanimanja koja će se pojaviti kao posljedica inteligentne mobilnosti;

56.  ističe važnost podrške okvirnim programima EU-a za istraživanje, razvoj i inovacije u cilju postizanja čišćih goriva i visokog stupnja tehnološkog napretka, primjerice u odnosu na rafinirana biogoriva;

57.  zahtijeva, u okviru programa REFIT i tijekom naknadnih procjena europskog zakonodavstva, opću reviziju uvjeta o europskoj vozačkoj dozvoli i sigurnosti te uvjeta za izvještavanje o prometu s ciljem značajnog smanjenja administrativnog opterećenja;

58.  uviđa važnost neometane radijske frekvencije, posebno u pogledu provedbe vremena vožnje i odmora za radnike u cestovnom prometu te pokretanja inteligentnih prometnih sustava; poziva Komisiju da, tamo gdje je to potrebno, stvori regulatorni okvir;

Globalna dimenzija prometa

59.  ističe da je stvaranje europskog prometnog prostora važan prioritet koji velikim dijelom ovisi o međunarodnom prihvaćanju u okviru sporazuma sklopljenih na globalnoj razini s našim trgovinskim partnerima za sve vrste prometa, posebno u vezi sa zračnim i pomorskim prometom te da bi EU trebao ispunjavati sve formativniju ulogu u relevantnim međunarodnim tijelima;

60.  smatra da EU u okviru konferencije o klimatskim promjenama u Parizu (COP21) 2015. mora zadržati svoju vodeću ulogu u globalnim naporima za smanjenje emisija uzrokovanih prometom promicanjem dekarbonizacije prometa na globalnoj razini te razvoja održivih načina prijevoza, na taj način doprinoseći postizanju međunarodno dogovorenog cilja o zadržavanju razine globalnog zatopljenja ispod 2°C;

61.  poziva na integriraniji pristup među državama članicama u pogledu mogućnosti primijene načela uzajamnosti u trgovinskim odnosima s trećim zemljama te na to da se unutar politike financiranja prometa EU-a ispita je li primjereno dodatno financiranje iz trećih zemalja;

62.  naglašava da bi se iskorištavanjem međunarodnih resursa (nafte, litija, plemenitih kovina, biogoriva) za razvoj našeg prometnog sustava trebalo poštovati zakonite interese stanovništva koje živi u područjima iz kojih se ti resursi prodaju i uvoze;

Integracija svih vrsta prijevoza u okviru vizije učinkovitijeg, održivijeg, konkurentnijeg, dostupnijeg i korisnicima i građanima prilagođenijeg prometnog sustava

63.  u pogledu zračnog prometa poziva na:

64.  u pogledu cestovnog prometa poziva na:

65.  u pogledu željezničkog prometa poziva na:

66.  u pogledu pomorskog prometa poziva na:

67.  u pogledu prometa unutarnjim vodnim putovima poziva na:

o
o   o

68.  poziva Komisiju na to da uzme u obzir prijedloge sadržane u ovoj Rezoluciji u okviru revizije Bijele knjige u sredini razdoblja i budućih inicijativa u sektoru prometa;

69.  potiče Komisiju da nadzire napredak prema postizanju ciljeva Bilje knjige te da svakih pet godina podnosi izvješća o njezinoj provedbi;

70.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 72. (2) SL C 351 E, 2.12.2011., str. 13. (3) SL C 175 E, 10.7.2008., str. 556. (4) SL C 43 E, 19.2.2004., str. 250 (5) SL C 56 E, 26.2.2013., str. 54. (6) Kako je to definirano u članku 4. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva. (7) Izvješće Europske komisije „Sigurnost na cestama u Europskoj uniji”, ožujak 2015. (8) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0094.

Rezolucija Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. o znanstvenim i sveučilišnim karijerama žena i „staklenom stropu” na koji nailaze (2014/2251(INI))

P8_TA(2015)0311 A8-0235/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 8., 10., 19. i 157. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (1),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. rujna 2010. pod nazivom „Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015.” (COM(2010)0491),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2010. naslovljenu „Pojačana predanost jednakosti žena i muškaraca: Ženska povelja” (COM(2010)0078),

–  uzimajući u obzir Europski pakt za jednakost spolova (2011. – 2020.) koji je Vijeće usvojilo 7. ožujka 2011.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. rujna 2014. pod nazivom „Europski istraživački prostor, Izvješće o napretku 2014.” (COM(2014)0575),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. veljače 1999. naslovljenu „Žene i znanost: mobiliziranje žena za obogaćivanje europskog istraživanja” (COM(1999)0076),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. srpnja 2012. pod nazivom „Ojačano partnerstvo za izvrsnost i rast u europskom istraživačkom prostoru” (COM(2012)0392),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 3. rujna 2014. o politikama rodne jednakosti u javnim istraživačkim institucijama koje se temelji na istraživačkom radu članova Helsinške skupine (savjetodavna skupina Komisije o rodnoj jednakosti u područjima istraživanja i inovacija),

–  uzimajući u obzir statističke podatke i pokazatelje izvješća „She Figures” iz 2012. o rodnoj jednakosti u znanosti i inovacijama koje je Komisija objavila 2013.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 5. prosinca 2014. o izvješću o napretku europskog istraživačkog prostora za 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 29. svibnja 2015. o Planu za europski istraživački prostor za razdoblje 2015. – 2020.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u EU-u 2013.(2),

–  uzimajući u obzir članak 40. Istanbulske konvencije o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama,

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 21. studenoga 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvirnog programa za istraživanje i inovacije – Obzor 2020. (2014. − 2020.)(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2008. o ženama i znanosti(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2000. o Komunikaciji Komisije naslovljenoj „Žene i znanost: mobiliziranje žena za obogaćivanje europskog istraživanja”(5),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0235/2015),

A.  budući da je rodna jednakost temeljno načelo Europske unije, ugrađena u Ugovor o Europskoj uniji te jedan od ciljeva i zadaća Unije;

B.  budući da je rodna jednakost temeljni preduvjet za potpuno uživanje ljudskih prava za žene i djevojčice te je temeljna za njihovo osnaživanje i postizanje održivog i uključivog društva; budući da se nedovoljnim korištenjem ljudskim kapitalom smanjuje ostvarivanje potencijalne prednosti koju on predstavlja za poslovne aktivnosti povezane s istraživanjem i inovacijama te za gospodarski razvoj općenito, te da ima razorne društvene posljedice;

C.  budući da je od iznimne važnosti da se muškarcima i ženama zajamče djelovanje u jednakim uvjetima, jednaka prava i odgovornosti, jednake poslovne prilike te jednako vrednovanje i poštovanje njihova doprinosa društvu;

D.  budući da su prema dostupnim statistikama i istraživanjima žene u nedovoljnom broju zastupljene na većini znanstvenih, inženjerskih i upravljačkih radnih mjesta te na višim hijerarhijskim razinama, čak i u sektorima u kojima predstavljaju većinu kao što je obrazovni sektor; budući da su žene u pogledu obrazovanja i karijere u područjima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) izrazito podzastupljene, odnosno da one čine samo 24 % stručnjaka u području znanosti i inženjerstva; budući da u područjima STEM-a zastupljenost žena varira zavisno od specijalizacije, pa je tako na primjer u području kemije prisutan problem zadržavanja žena, dok u područjima inženjerstva i fizike postoji problem zapošljavanja;

E.  budući da je znanost od ključne važnosti za europsko gospodarstvo i da su joj potrebni sve brojniji timovi znanstvenika sposobni za, između ostalog, revolucionarna istraživanja koja su neophodna za povećanje produktivnosti i konkurentnosti te da je dovoljan broj pojedinaca sa razvijenim vještinama u području STEM-a ključan preduvjet za provedbu europskog programa za rast i radna mjesta i postizanje ciljeva strategije Europa 2020., budući da se očekuje da će potreba za stručnjacima u područjima STEM-a rasti do 2025., a da posljednji statistički podaci upućuju na starenje zaposlenika u znanstveno-istraživačkom sektoru; budući da u pozitivnoj međusobnoj interakciji područja znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) i područja umjetnosti i društvenih znanosti (STEAM) leži ogroman ekonomski, društveni i kulturni potencijal te budući da žene znanstvenice i inovatorice imaju mogućnost povezati ta dva područja; budući da su znanstvenice vrijednost Europske unije kojoj su potrebni svi dostupni resursi kako bi se u potpunosti oporavila od gospodarske i financijske krize i bila u mogućnosti suočiti se s promjenama u društvu gledanom kao cjelina; budući da je potrebno promicati i olakšati razvoj karijera žena i veću prisutnost mladih, a posebno studentica i znanstvenih djelatnica u područjima STEM-a;

F.  budući da je došlo do nekih pozitivnih pomaka kada je riječ o ženama u znanosti te se njihov udio posljednjih godina povećavao brže od udjela muškaraca, ali broj znanstvenica i dalje je znatno niži od broja njihovih kolega, s najvećom razlikom u poslovnom sektoru;

G.  budući da su akademske karijere žena i dalje znatno obilježene snažnom vertikalnom segregacijom, uz samo vrlo nizak udio žena na najvišim akademskim položajima; budući da prema izvješću „She Figures” za 2012. samo 10 % sveučilišnih rektora čine žene;

H.  budući da se pokazalo da tek u nekolicini država članica u sklopu pravnog okvira kojim su regulirana znanstvena istraživanja postoje odredbe o rodnoj jednakosti i da se ne obraća previše pozornosti na uključivanje rodne dimenzije u nacionalna istraživanja;

I.  budući da zbog još uvijek prisutnih predrasuda i stereotipa žene i dalje nailaze na prepreke pri pokretanju vlastitih poslova; budući da postoji potreba za promicanjem razvoja poduzetništva među ženama i pružanjem potpore tom razvoju te za razvojem okruženja u kojem poduzetnice i obiteljska poduzeća mogu napredovati te u kojem se poduzetništvo nagrađuje tako da se poduzmu potrebne mjere koje se temelje na razmjeni najboljih praksi te da se posebna pozornost posveti majkama;

J.  budući da su razlozi za to brojni i složeni, uključujući negativne stereotipe i predrasude te svjesnu i nesvjesnu pristranost;

K.  budući da statistički podaci opetovano pokazuju da djevojčice u školi gube interes za predmete iz područja STEM-a i da je manje vjerojatno da će nastaviti sa sveučilišnim obrazovanjem u znanstvenim područjima; budući da ne postoji jedinstveno objašnjenje za nisku zastupljenost žena u područjima STEM-a, odnosno da razlozi za to uključuju: nedostatno znanje školskih nastavnika o karijerama u područjima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike, nedostatak ženskih uzora, velik broj nesigurnih, kratkoročnih ugovora o radu u tim područjima, nesvjesnu pristranost u povjerenstvima za razgovore za posao, činjenicu da su žene manje od muškaraca sklone prijavljivanju za položaje više razine te tendenciju da se žene usmjerava prema podučavanju i odgajateljskim ulogama, a ne prema istraživanju i znanstveno-nastavnoj djelatnosti;

L.  budući da su žene koje rade u području znanosti, kao i u svim drugim područjima, prisiljene preuzeti više odgovornosti u vezi s roditeljstvom ili s obiteljima od svojih muških kolega i stoga je svim predviđenim mjerama u obzir potrebno uzeti mogućnost uspješnog usklađivanja profesionalnog i obiteljskog života žena tako da se u ta područja uključe i muškarci;

M.  budući da su unatoč svim postojećim nastojanjima za promicanje rodne jednakosti i jednakih mogućnosti žene i dalje suočene s nejednakom dostupnošću znanstvenih radnih mjesta te nejednakom mogućnošću objavljivanja radova i pristupa financiranju i akademskim priznanjima, da na njih utječu i strogi kriteriji promaknuća i dodjele priznanja, ali i nedostatak financiranja i odgovarajućih politika kojima bi cilj bio pružiti im potporu, te mlade znanstvenice i dalje su suočene sa slabim izgledima za uspjeh; budući da svi navedeni čimbenici utječu na „odljev mozgova”, stanje koje zahtijeva radikalne, a ne jednostavne mjere; budući da je, nadalje, suradnja na kolektivnoj razini iznimno važna te da bi joj trebalo pristupati i poticati je i na razini pojedinaca i unutar društva;

N.  budući da treba revidirati i ponovno procijeniti de facto loš društveni položaj žena u području znanosti koji ne proizlazi nužno iz objektivnih kriterija, kao i rodne odnose i stereotipe u vezi s rodnom ravnotežom; budući da bi se pružanjem raznovrsnijih karijernih mogućnosti i izmjenom obrazovnih modela moglo znatno doprinijeti smanjenju razlike u plaći žena i muškaraca, na primjer povećanjem broja znanstvenica i inženjerki;

O.  budući da se Komisija već obvezala da manje zastupljen spol dobije zastupljenost od 40 % u sastavu svih njezinih skupina stručnjaka, povjerenstava i odbora te da će to konkretno primijeniti na program Obzor 2020.;

P.  budući da je posljednjim zaključcima Vijeća o jačanju ljudskih resursa u znanosti i tehnologiji u europskom istraživačkom prostoru prepoznata važnost promicanja rodne jednakosti u znanosti i uključivanja žena na odgovorne položaje te da je to prepoznato još 2005. godine, ali da se Vijeće kasnije nije izjašnjavalo o tom pitanju;

Q.  budući da se Planom za europski istraživački prostor za razdoblje 2015. – 2020 Komisija i države članice pozivaju da počnu učinkovito primjenjivati nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na jednakost kako bi se riješila rodna neravnoteža u znanstvenim institutima i tijelima koja donose odluke te kako bi se rodna dimenzija bolje integrirala u politike, programe i projekte istraživanja i razvoja;

R.  budući da je u Istambulskoj konvenciji sadržana obveza da se riješe temeljni uzroci nasilja te da se promiče veća jednakost žena i muškaraca mijenjanjem stavova i uklanjanjem stereotipa ne samo na razini pojedinaca, nego i na razini ustanova visokog obrazovanja te na sveučilišnim kampusima na kojima je također prisutno nasilje na rodnoj osnovi, kako bi žene mogle biti slobodne od nasilja i straha koji ga prati, a koji ih često sprječava da u potpunosti sudjeluju u akademskom i društvenom životu;

S.  budući da Europski institut za ravnopravnost spolova može imati ključnu ulogu u praćenju kretanja razlike u plaći žena i muškaraca u području znanosti i istraživanja, analizirajući njezine uzroke i ocjenjujući učinak zakonodavstva;

Rodna jednakost na znanstveno-nastavnim radnim mjestima

1.  napominje da unatoč pozitivnim promjenama tijekom posljednjih godina rodna jednakost u znanosti i u akademskom svijetu još nije postignuta, a stanje se razlikuje između država članica, područja istraživanja i akademskog stupnja; ističe izrazito nisku prisutnost žena na najvišim akademskim i rukovodećim položajima u znanstvenim institucijama i na sveučilištima, što upućuje na postojanje „staklenog stropa”, odnosno nevidljive prepreke koja se temelji na predrasudama i koja ženama stoji na putu prema rukovodećim položajima;

2.  žali zbog činjenice da je u sveučilišnim i u školskim hijerarhijama u Europi i u naprednim gospodarstvima dokazano na djelu horizontalna i vertikalna rodna segregacija te zbog toga što je na području 28 država članica EU-a tek 18 % žena redovitih sveučilišnih profesora, iako 59 % osoba sa sveučilišnom diplomom čine žene;

3.  ponavlja da je rodna jednakost jedno od načela na kojima je EU utemeljen te da se mora poštovati i u području istraživanja i u akademskom svijetu; naglašava da se svi oblici izravne i neizravne diskriminacije žena moraju ukloniti;

4.  napominje da je nedostatak žena u području znanosti i istraživanja doveo do automatske zastupljenosti muškaraca u istraživanju i razvoju te posebno napominje sljedeće: a) ne postoje ženske ispitne lutke; b) medicinska istraživanja obično se provode na muškim ispitanicima; c) izračuni količina radijacije temelje se na stopi apsorpcije sredovječnih muškaraca i d) u većini knjiga o anatomiji slike prikazuju muško tijelo;

5.  žali što i dalje postoji nejednak pristup radnim mjestima u području znanosti i financiranju te nejednaka mogućnost objavljivanja radova, zatim rodno uvjetovane razlike u plaći u znanosti i akademskoj zajednici, unatoč tome što su u EU-u i državama članicama na snazi pravne odredbe o jednakom postupanju i nediskriminaciji na tržištu rada, uključujući odredbe o jednakoj plaći;

Pozitivne mjere

6.  potiče Komisiju i države članice da analiziraju postojeće pravne odredbe u cilju njihove ispravne provedbe te da ih po potrebi revidiraju kako bi se uvelo jednako postupanje prema ženama i muškarcima; potiče Komisiju i države članice da zajamče poštovanje načela nediskriminacije, koje se prema Ugovoru iz Lisabona smatra jednim od ciljeva Europske unije, u svim vrstama ugovora o radu ili financiranju, kao i zakonskog prava na jednaku plaću za jednak rad za sve vrste naknada namijenjene muškarcima i ženama, uključujući dodjelu bespovratnih sredstava i stipendije, tako da, primjerice, zajamče transparentnost plaća;

7.  prima na znanje da je osim provedbe pravnih odredbi za postizanje rodne jednakosti potrebno ukloniti kulturne i institucionalne prepreke koje uzrokuju izravnu ili neizravnu diskriminaciju žena tijekom znanstvenih karijera te u donošenju odluka; smatra da se ti oblici diskriminacije, negativne predrasude i svjesni ili nesvjesni stereotipi temelje na stavovima i normama koji se stalno ponavljaju, a da institucionalne promjene mogu pomoći pri njihovu uklanjanju; poziva Komisiju da uvede i podrži kampanje osvješćivanja te programe i inicijative koje za cilj imaju smanjivanje tih prepreka, kako u znanstvenom okruženju tako i u društvu općenito;

8.  ponovno osuđuje činjenicu da su žene i u području istraživanja i znanosti i dalje slabije plaćene od muškaraca za isti rad, što je posljedica njihove nejednake zastupljenosti;

9.  poziva Komisiju i države članice da podrže i promiču mreže za uzajamnu potporu i razmjenu najboljih praksi diljem Europe i izvan nje;

10.  naglašava da kampanje osvješćivanja trebaju biti upućene ne samo ženama nego i muškarcima, s obzirom na to da oni (svjesno ili nesvjesno) ponavljaju rodne stereotipe zbog kojih žene ponekad internaliziraju kulturne i institucionalne prepreke koje sprječavaju napredak njihove karijere u znanosti;

11.  potiče Komisiju da nastavi s postojećim programima i inicijativama te da osnaži pozitivne kampanje usmjerene na djevojčice i žene kojima je cilj potaknuti ih na odabir akademske ili znanstvene karijere u svim područjima znanosti, s posebnom pažnjom usmjerenom na inženjerstvo i sektor tehnologije u kojima je, unatoč nedavnim pozitivnim promjenama, sudjelovanje žena i dalje ispod prosjeka;

12.  poziva Komisiju i države članice na promicanje obrazovnih programa kojima se potiču sinergije i pozitivne veze između predmeta područja znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike te umjetnosti i društvenih znanosti te na promicanje rodne perspektive olakšavanjem uloge koju žene mogu imati u stvaranju tih veza;

13.  poziva Komisiju i države članice na promicanje pozitivnih ženskih uzora na svim razinama obrazovanja, od obaveznog školovanja, do daljnjeg, visokog i poslijediplomskog obrazovanja, ali i u neformalnom obrazovanju i radu s mladima; prepoznaje da promicanje pozitivnih ženskih uzora obuhvaća i mjere za isticanje povijesnih i suvremenih postignuća žena u znanosti i tehnologiji, poduzetništvu i na položajima na kojima se donose odluke; napominje da takve mjere mogu uključivati poseban naglasak na Međunarodnom danu žena ili Tjednima znanosti i primjenu postojećih najboljih praksi iz država članica i iz svijeta;

14.  poziva Komisiju, države članice i relevantne dionike da osnaže inicijative i programe za poticanje žena na nastavak njihove znanstvene i akademske karijere, poput programa podučavanja i umrežavanja, za poticanje mladih znanstvenica da sudjeluju u programima istraživanja i da podnose zahtjeve za dodjelu bespovratnih sredstava, kao i za pružanje podrške pojedinačnim karijerama žena istraživača te napredovanju njihovih karijera do najviših stupnjeva; smatra da bi žene također trebalo poticati da se prijave na radna mjesta koja uključuju donošenje odluka, a istodobno se moraju poduzeti mjere za borbu protiv svih vrsta prepreka zbog kojih je teško ili nemoguće prijaviti se;

15.  potiče Komisiju i države članice da pri izradi svake strategije za rodnu jednakost u višem obrazovanju posebnu pozornost posvete ženama koje se suočavaju s višestrukom diskriminacijom, kao što su pripadnice skupina LGBTI, žene s invaliditetom, žene manjinskog podrijetla, žene iz doseljeničkih obitelji, izbjeglice i njegovateljice;

16.  potiče države članice da razviju učinkovit i privlačan nastavni program i metode podučavanja u područjima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike kako bi se održalo zanimanje djevojčica za znanost te da prepoznaju ulogu učitelja kao pokretača kulturnih promjena i ulože u njezin razvoj u cilju snažnijeg sudjelovanja djevojaka u znanstvenom programu u školama;

17.  potiče države članice da prepoznaju potencijal kvalitetnog profesionalnog usmjeravanja i osposobljavanja kako bi se djevojčice ohrabrile da nastave s obrazovanjem u područjima STEM-a;

Ravnoteža između profesionalnog i privatnog života

18.  ističe da potreba za uspješnim mirenjem profesionalnih i obiteljskih obaveza često predstavlja veliku prepreku koja je jedinstvena za žene u pogledu nastavku njihovih znanstvenih i akademskih karijera te je jedan od glavnih razloga njihova napuštanja tih karijera;

19.  poziva na fleksibilnije uvjete rada i muškaraca i žena znanstvenika, kojima bi im se omogućilo usklađivanje poslovnog i obiteljskog života, te poziva na uklanjanje razlike u plaći žena i muškaraca u interesu rodne jednakosti;

20.  poziva Komisiju, države članice, organizacije za financiranje istraživanja i ostale dionike da osmisle programe za aktivno poticanje žena na nastavak njihovih karijera nakon rodiljnog ili roditeljskog dopusta te da osiguraju financiranje programa za ponovno pokretanje karijere, koji bi trebali biti prilagođeni potrebama svake pojedine ustanove i obuhvaćati osposobljavanje potrebno za praćenje razvoja u znanosti, ali i da dopuste više fleksibilnosti u pogledu znanstvene produktivnosti žena nakon poroda ili posvojenja djeteta te pruže višu razinu usluga skrbi o djeci, ali i da potaknu muškarce na aktivnije sudjelovanje u obiteljskom životu; te bi se mjere trebale primijeniti i na istraživače koji rade na pojedinačnim stipendijama te na osoblje zaposleno na istraživačkim projektima financiranima izvana;

21.  potiče države članice i regije na promicanje razvoja sveučilišta i znanstvenih instituta u kojima vlada povoljno okruženje za zaposlenike s obiteljima;

22.  potiče Komisiju da prepozna potrebu za primjerenim očinskim dopustom i naknadom za očeve kako bi muškarcima bilo isplativo uzeti dopust i skrbiti o djetetu, što bi omogućilo da se prekine s praksom prema kojoj samo majke rade pauzu u karijeri i pomoglo uklanjanju jedne od većih prepreka ženama u napredovanju u znanosti i na sveučilištima;

Institucionalne promjene i projekti

23.  prima na znanje činjenicu da su, uz poticanje pojedinačnih karijera žena, institucionalne promjene potrebne radi nadilaženja prepreka rodnoj jednakosti, posebno u pogledu vertikalne segregacije i sudjelovanja žena u odborima koji donose odluke;

24.  naglašava da se institucije trebaju uključiti u podupiranje i poticanje tih promjena utvrđivanjem novih normi, rješavanjem postojećih problema te praćenjem postignutog napretka, kako bi se znanstvenicama omogućilo da iskoriste dostupne informacije i istodobno aktivno doprinesu europskom istraživačkom prostoru;

25.  potiče Europsku komisiju da državama članicama predloži preporuku sa zajedničkim smjernicama o institucionalnim promjenama za promicanje rodne jednakosti na sveučilištima i u istraživačkim ustanovama;

26.  smatra da je potrebno sistematizirati dostupne informacije u pogledu raspodjele prema spolovima i položaja znanstvenica u državama članicama kako bi se u svim javnim i privatnim znanstvenim ustanovama promicala rodna jednakost; smatra da je potreban konsenzus u pogledu daljnjih mjera za poticanje projekata koji se odnose na znanstvenice;

27.  poziva Komisiju da pojača svoju ulogu koordinatora u pogledu inicijativa za promicanje rodne osviještenosti unutar europskog istraživačkog prostora i da podigne razinu svijesti te dionicima ponudi odgovarajuće programe obuke u vezi s važnosti rodne osviještenosti u znanosti i akademskom svijetu; naglašava da su potrebne mjere za poticanje istinske rodne jednakosti u pogledu razvoja akademske i znanstvene karijere;

28.  pozdravlja činjenicu da Komisija financira izradu planova o rodnoj jednakosti kroz projekte u okviru 7. okvirnog programa i Obzora 2020. te također pozdravlja zajednički projekt Komisije i Europskog instituta za ravnopravnost spolova stvaranja mrežnog alata za planove o rodnoj jednakosti kao načina za određivanje i dijeljenje najboljih praksi sa svim relevantnim dionicima; naglašava da predložene najbolje prakse u obzir trebaju uzeti neovisnost sveučilišta i znanstvenih ustanova te raznolikost njihovih organizacijskih struktura u državama članicama;

29.  poziva države članice da sklope partnerstva s znanstvenim ustanovama i sveučilištima kako bi se potaknule kulturne i institucionalne promjene u pogledu rodnih pitanja;

30.  poziva države članice na suradnju s akademskim ustanovama kako bi pružile potporu i više mogućnosti za napredak u karijeri u ključnim prijelaznim trenucima, kao što su prijelazi između doktorata, poslijedoktorskog studija i predavačkih mjesta;

31.  naglašava da je potrebno u program Obzor 2020. u potpunosti integrirati rodnu dimenziju i rodnu uravnoteženost u sudjelovanju u; vjeruje da to iziskuje ponovno ulaganje napora u integraciju rodne dimenzije u oblikovanje i provedbu sljedećeg radnog programa; pozdravlja stvaranje savjetodavne skupine o rodnoj jednakosti u okviru programa Obzor 2020.; uvjeren je da se ciljevi programa Obzor 2020. mogu ostvariti samo uz puno sudjelovanje znanstvenica;

32.  poziva države članice da zajedno s akademskim ustanovama rade na aktivnom ohrabrivanju žena da se prijavljuju za radna mjesta i da zajamče prisutnost žena u povjerenstvima za odabir kandidata kad god je to moguće;

33.  uvjeren je da je rodna dimenzija izvor dodane vrijednosti za istraživanje koji omogućuje povrat ulaganja; naglašava da se rodnom analizom može unaprijediti inovativnost i multidisciplinarna suradnja u znanosti i tehnologiji;

Daljnji koraci

34.  poziva države članice da osiguraju poticaje znanstvenim institutima i sveučilištima za uvođenje i primjenu planova o rodnoj jednakosti, da u svoje nacionalne istraživačke programe uvedu te da u njima primjenjuju načelo rodne jednakosti, da uklone pravne i druge prepreke za zapošljavanje i zadržavanje žena istraživača i za napredak njihovih karijera te da provedu sveobuhvatne strategije za strukturne promjene radi prevladavanja postojećih raskoraka u znanstvenim ustanovama i programima;

35.  poziva Komisiju i države članice da riješe pitanje rodne neravnoteže u postupku donošenja odluka i unutar tijela zaduženih za zapošljavanje i napredovanje znanstvenika te da razmotre da planiranje rodne jednakosti bude jedan od preduvjeta za mogućnost dobivanja javnih sredstava za znanstvene institute i sveučilišta, s posebnim naglaskom na poticanje znanstvenih ustanova na izradu izvješća u kojima bi se opisali njihovi napori usmjereni na integraciju žena znanstvenica te na jamčenje otvorenog i transparentnog postupka odabira i unaprjeđivanja znanstvenika;

36.  prepoznaje da se strategijama za rodnu jednakost u višem obrazovanju mora riješiti i problem rodno uvjetovanog nasilja; poziva Komisiju i države članice da osmisle strategije za rješavanje rodno uvjetovanog nasilja na sveučilištima i u kampusima koje bi uključile podizanje razine svijesti, olakšavanje pristupa pravosuđu za žene koje su žrtve tog nasilja i uključivanje muških studenata, sveučilišnih nastavnika i osoblja u borbu protiv nasilja;

37.  poziva države članice da potiču poslodavce na poduzimanje mjera za borbu protiv svih oblika zlostavljanja žena na radnom mjestu, koje može prouzročiti da se žrtve osjećaju obeshrabreno i da, u konačnici, daju ostavku;

38.  potiče države članice da olakšaju redovnu komunikaciju između nacionalnih ministara znanosti i ministara zaduženih za jednakost spolova kako bi se razvile nacionalne politike koje za cilj imaju ohrabriti žene u znanosti i akademskoj zajednici i pružiti im podršku;

39.  poziva države članice da uključe medije i privatni sektor u iskorjenjivanje rodnih stereotipa i promicanje međusobnog poštovanja; naglašava ulogu medija i u održavanju rodnih stereotipa i u borbi za njihovo uklanjanje te njihov potencijal, koji treba podržati, za aktivno promicanje pozitivnih uzora za žene i djevojčice;

40.  poziva Komisiju i Europski institut za ravnopravnost spolova da dodatno razviju postojeću metodologiju vođenja statistike prema rodnom kriteriju za sve akademske i znanstvene aktivnosti, uz statistiku o ljudskim resursima, te da osmisle relevantne pokazatelje za mjerenje institucionalne promjene na nacionalnoj razini te unutar europskog istraživačkog prostora;

41.  poziva države članice, akademski sektor i sve relevantne dionike da u obrazovanje, a osobito u visoko obrazovanje, uvedu specijalizirane programe kako bi istaknuli važnost rodne jednakosti;

42.  poziva Komisiju i države članice da sustavno primjenjuju rodno uravnotežen proračun za sve programe i mjere financiranja u područjima znanosti, visokog obrazovanja i istraživanja te da izrade smjernice i metode za praćenje i procjenu uključivanja rodne dimenzije u ta područja;

43.  poziva države članice da izrade statističke mjere za praćenje nastavka karijera žena koje napuštaju akademsku zajednicu kako bi akademske ustanove i vlade mogle poboljšati oblikovanje politika u povezanim područjima;

44.  potiče države članice da razmotre mogućnost dodjeljivanja priznanja akademskim ustanovama koje su poduzele mjere za rješavanje rodne nejednakosti;

45.  poziva Komisiju da se rodna dimenzija integrira u znanstveni i tehnološki sadržaj kako bi se, uvođenjem poticaja za uključivanje pitanja spola i roda u istraživački razvoj, stalo na kraj jedva primjetnim, ali postojećim oblicima diskriminacije;

Sudjelovanje

46.  poziva Komisiju i države članice da dodatno osnaže umrežavanje među znanstvenicama na nacionalnoj i regionalnoj razini te na razini EU-a;

47.  potiče države članice da razmotre mogućnost provedbe programa mentorstva s posebnim naglaskom na ohrabrivanju žena da se prijavljuju za bespovratna sredstva, promaknuća i druge prilike te da ih podrže u tom procesu;

48.  ponavlja važnost brige za sudjelovanje većeg broja žena u postupcima donošenja odluka i jamčenje rodne ravnoteže u ocjenjivačkim povjerenstvima, odborima za odabir i svim drugim odborima, kao i u imenovanim povjerenstvima i odborima za donošenje odluka o zapošljavanju, financiranju, istraživačkim programima i objavljivanju radova; smatra da je potrebno potaknuti znanstvene ustanove i sveučilišta da odrede ciljeve u pogledu sudjelovanja žena u tim tijelima; poziva Komisiju i države članice da djelovanje u tom pogledu utemelje na prijedlogu Direktive Komisije za poboljšanje rodne ravnoteže među neizvršnim direktorima poduzeća uvrštenih na burzi i slične mjere(6), kako bi se slične zakonodavne mjere primijenile i na više položaje u znanstvenim i visokoobrazovnim ustanovama;

49.  poziva Vijeće da tijekom luksemburškog predsjedanja usvoji zaključke u vezi s rodnom jednakošću u području znanosti kako bi se zajamčila veća zastupljenost i sudjelovanje žena u postupku donošenja odluka u znanosti;

50.  poziva Parlament da uvede nagradu „Žene i znanost u Europiˮ koja bi se dodijelila poslodavcima (poduzećima, institucijama i tijelima vlasti) koji su uzor u promicanju žena u akademskim i znanstvenim krugovima, pružanju podrške ženama na rukovodećim položajima i osiguranju jednake plaće;

51.  poziva Komisiju da informativnim kampanjama promiče sustave i programe namijenjene poticanju sudjelovanja žena u znanstvenim istraživanjima;

o
o   o

52.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama država članica.

(1) SL L 204, 26.7.2006., str. 23. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0050. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0499. (4) SL C 279 E, 19.11.2009., str. 40. (5) SL C 309, 27.10.2000., str. 57. (6) COM(2012)0614.

Rezolucija Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. o osnaživanju djevojčica obrazovanjem u EU-u (2014/2250(INI))

P8_TA(2015)0312 A8-0206/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir članak 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i kasnije dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking +5 (2000.), Peking +15 (2010.) i Peking +20 (2015.),

–  uzimajući u obzir Europski pakt za jednakost spolova (2011. ‒ 2020.) koji je Europsko vijeće usvojilo u ožujku 2011.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja (Istanbulsku konvenciju) iz svibnja 2011.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. rujna 2010. pod nazivom „Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015.” (COM(2010)0491),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o uklanjanju spolnih stereotipa u EU-u(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada te Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o izmjenama Direktive Vijeća 76/207/EEZ o primjeni načela jednakosti muškaraca i žena s obzirom na mogućnosti zapošljavanja, stručnog osposobljavanja, profesionalnog napredovanja i radne uvjete,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013.(2),

–  uzimajući u obzir neovisno izvješće iz 2009. koje je naručila Glavna uprava Europske komisije za obrazovanje i kulturu (DG EAC),

–  uzimajući u obzir Preporuku CM/Rec(2007)13 od 10. listopada 2007. Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o rodnoj osviještenosti u obrazovanju,

–  uzimajući u obzir „Zbirku dobrih praksi u promicanju obrazovanja bez rodnih stereotipa i utvrđivanju načina provedbe mjera koje su obuhvaćene preporukom Odbora ministara o rodnoj osviještenosti u obrazovanju” (revidirana 12. ožujka 2015.) koju promiče Vijeće Europe,

–  uzimajući u obzir Preporuku Rec(2003)3 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o uravnoteženom sudjelovanju žena i muškaraca u odlučivanju o političkim i javnim pitanjima, donesenu 12. ožujka 2003.,

–  uzimajući u obzir priopćenje „Žene i svijet rada” koje je Međunarodna organizacija rada objavila povodom Međunarodnog dana žena 2015.,

–  uzimajući u obzir istraživanje o homoseksualnim, biseksualnim i transrodnim osobama u Europskoj uniji koje je 2013. objavila Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0206/2015),

A.  budući da je obrazovanje temelj odgovornog građanstva, da je od ključne važnosti da se zajamče jednakost spolova i osnaživanje djevojčica te da je ono temeljno ljudsko pravo i pravo svakog djeteta;

B.  budući da su obrazovanje i osposobljavanje djevojčica i žena važna europska vrijednost, temeljno ljudsko pravo i ključan čimbenik za osnaživanje djevojčica i žena na socijalnoj, kulturnoj i profesionalnoj razini, kao i za potpuno uživanje svih ostalih socijalnih, ekonomskih, kulturnih i političkih prava te naposljetku za sprečavanje nasilja nad ženama i djevojčicama;

C.  budući da se društvo može preobraziti obrazovanjem i da ono može doprinijeti socijalnoj, gospodarskoj i političkoj ravnopravnosti te jednakosti spolova;

D.  budući da se u studiji koju je provela Glavna uprava Europskog parlamenta za unutarnju politiku navodi da se 30 milijuna djevojčica osnovnoškolskog uzrasta diljem svijeta nalazi izvan obrazovnog sustava;

E.  budući da se među najveće prepreke koje djevojčicama onemogućuju pristup obrazovanju ubrajaju siromaštvo, socijalna isključenost i neprimjerenost ili slaba dostupnost predškolskih, školskih i izvanškolskih mreža;

F.  budući da su države te koje mogu omogućiti univerzalno, obvezno i besplatno obrazovanje, što je ključan uvjet za jamčenje jednakih mogućnosti obama spolovima;

G.  budući da proračunski rezovi u području obrazovanja, koji su uvelike posljedica politika štednje koje EU zagovara, ugrožavaju besplatno kvalitetno javno obrazovanje, čime pridonose povećanju nejednakosti;

H.  budući da bi kvalitetno javno obrazovanje trebalo biti besplatno i dostupno svoj djeci bez diskriminacije i bez obzira na njihov boravišni status;

I.  budući da siromaštvo snažno utječe na jednak pristup obrazovanju zbog neposrednih i posrednih troškova povezanih sa školovanjem djece i da je pristup obrazovanju, prije svega visokom obrazovanju, posebno otežan mladim ljudima iz obitelji s niskim primanjima, što dovodi do jačanja tradicionalnog načina razmišljanja kojim se prednost daje školovanju dječaka;

J.  budući da se rodnim stereotipima muškarcima i ženama pripisuju različite, utvrđene i ograničene uloge koje su oblikovane mnoštvom socijalnih varijabli i koje šire i ponavljaju roditelji, školstvo i mediji; budući da pojedinci usvajaju te rodne uloge tijekom faza socijalizacije za vrijeme djetinjstva i adolescencije i da one stoga utječu na njihove živote i mogu ograničiti osobni razvoj žena i muškaraca;

K.  budući da utjecaj rodnih stereotipa na obrazovanje, osposobljavanje i odluke učenika tijekom školovanja može utjecati na njihove životne odluke te za sobom povlači velike posljedice koje se odražavaju na tržište rada na kojem su žene još uvijek suočene s horizontalnom i vertikalnom segregacijom; budući da to doprinosi činjenici da se neki sektori i dalje smatraju „muškima” i da su razine plaća u njima u skladu s time veće nego u „ženskim” sektorima;

L.  budući da stavovi društvenog okruženja, obitelji, kolega, uzora, nastavnika te centara za profesionalnu orijentaciju znatno utječu na odabir područja obrazovanja i na mijenjanje rodnih stereotipa te da su nastavnici, koji svojim stavovima i pedagoškim metodama pokreću društvene promjene, ključni za promicanje jednakosti spolova, raznolikosti te međusobnog razumijevanja i poštovanja; također uzme li se u obzir da se nastavnici mogu obratiti roditeljima i podići njihovu razinu osviještenosti o jednakosti spolova i potencijalu njihove djece;

M.  budući da načela jednakosti spolova treba ugraditi u sve razine i aspekte obrazovnog sustava kako bi se promicale vrijednosti pravednosti i demokratskog građanstva među djevojčicama i dječacima te ženama i muškarcima i stvorilo istinsko partnerstvo među rodovima u javnoj i privatnoj sferi;

N.  budući da je potreban veći broj ženskih uzora u područjima kojima dominiraju muškarci, primjerice u znanosti, inženjerstvu, tehnologiji, matematici i poduzetništvu, te da su mentorske mreže i uzajamno učenje učinkoviti u osnaživanju djevojčica u tim područjima;

O.  budući da dostupni podaci upućuju na to da su žene u manjoj mjeri financijski nagrađene za svoje kvalifikacije i iskustvo nego muškarci i da su i dalje najvećim dijelom odgovorne za skrb o članovima obitelji i drugim uzdržavanim osobama, što im ograničava pristup plaćenim poslovima na puno radno vrijeme; budući da bi jednakost spolova trebala obuhvaćati priznavanje cjelokupnog rada koji obavljaju žene, kao i obrazovanje dječaka i muškaraca za poslove koji se tradicionalno pripisuju ženama; budući da će napredak u pogledu potpore skrbi o djeci i politike o rodiljnom dopustu za majke i očeve u Europi doprinijeti izgledima žena za zapošljavanje, njihovu gospodarskom osnaživanju i borbi protiv rodnih stereotipa, čime će se djevojčice osnažiti na svim obrazovnim razinama;

P.  budući da se, unatoč tome što sve više žena završava napredno srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje, njihova obrazovna područja kao i profesionalne aktivnosti najčešće povezuju s poslovima koji su usmjereni na obnavljanje i proširenje postojećih društvenih i gospodarskih struktura te da treba povećati sudjelovanje žena i u strukovnom obrazovanju i u matematici, znanosti, inženjerstvu i tehnologiji;

Q.  budući da bi pravednija dodjela obrazovnih resursa rezultirala većim pristupom žena tržištu rada, a uravnoteženo bi sudjelovanje žena i muškaraca na tržištu rada ojačalo gospodarsku perspektivu Europske unije;

R.  budući da bi europske i državne vlasti trebale svim sredstvima poticati jednakost spolova u obrazovnim ustanovama te da bi obrazovanje o rodu trebalo biti jedan od temelja kurikula i nastavnih programa; budući da europske i nacionalne vlasti moraju zajamčiti da nastavni materijali ne sadrže diskriminirajući sadržaj;

S.  budući da formalni kurikul svake države članice predstavlja njezinu kulturnu i društvenu perspektivu te utječe na izgradnju identiteta djevojčica i dječaka; budući da neslužbeni kurikul dopunjuje službeni kurikul, a nevidljivi kurikul provlači se kroz sve kontekstualne definicije kurikula; budući da su sve te vrste kurikula važne za izgradnju identiteta djevojčica i dječaka te da lokalne vlasti zbog svoje povezanosti s obrazovnim ustanovama imaju temeljnu ulogu u neformalnom obrazovanju;

T.  budući da je za borbu protiv nejednakosti spolova važno da centri za istraživanje obrazovanja i stručnjaci za jednakost spolova provode stalan pedagoški nadzor nad kurikulima, razvojnim ciljevima, ishodima učenja, sadržajima, strategijama, materijalima, ocjenjivanjem, predmetnim programima i planiranjem te da ih prate i procjenjuju;

U.  budući da je nasilje nad ženama glavna prepreka jednakosti spolova i da je moguće boriti se protiv njega obrazovanjem; budući da nisu sve države članice ratificirale Istanbulsku konvenciju te da je EU odgovoran za pokretanje i financiranje projekata kojima se promiče jednakost spolova;

V.  budući da rodno uvjetovano nasilje u školi uključuje seksualno, tjelesno i/ili psihološko nasilje naneseno djeci zbog rodnih stereotipa i društvenih normi; budući da je ono glavna prepreka pristupu, sudjelovanju i postignuću djevojčica u obrazovanju;

W.  budući da su žene i djevojčice s invaliditetom i/ili posebnim obrazovnim potrebama izložene višestrukoj diskriminaciji; budući da se situacija djevojčica može poboljšati samo ako se omogući jednak pristup obrazovanju i osposobljavanju visoke kvalitete koji nije određen ili otežan takvom diskriminacijom te ako se u potpunosti poštuje načelo uključenosti;

X.  budući da postoji znatan nerazmjer u pogledu utvrđivanja posebnih obrazovnih potreba; budući da su dječaci općenito češće etiketirani kao djeca s posebnim potrebama, posebno s „nenormativnim” poteškoćama kao što su poremećaj smanjene pažnje ili disleksija, pri čemu stručna procjena ima veću ulogu u takvom etiketiranju;

Y.  budući da 17 % odraslih osoba širom svijeta, od čega su dvije trećine žene (493 milijuna), ne zna čitati ni pisati(3);

Opće preporuke

1.  poziva države članice da uvedu i poboljšaju mjere za primjenu načela jednakosti spolova na svim razinama obrazovnog sustava i da u osposobljavanju nastavnika, ali i svih ostalih zaposlenih u školama, primjerice školskih liječnika, medicinskih sestara, psihologa, socijalnih radnika i pedagoga, u potpunosti integriraju poboljšanje osviještenosti o rodnim pitanjima, te da izrade mehanizme kojima se širom obrazovnog sustava olakšava promicanje, primjena, praćenje i ocjenjivanje jednakosti spolova u obrazovnim ustanovama;

2.  poziva države članice da promiču demokratizaciju obrazovanja i ostale uvjete na temelju kojih bi se obrazovanjem, koje se provodi u školama ili uz pomoć drugih obrazovnih sredstava, pridonijelo jednakosti spolova, jamčenju jednakih mogućnosti, prevladavanju gospodarskih, socijalnih i kulturnih nejednakosti te poticanju osobnog razvoja i duha tolerancije, solidarnosti i odgovornosti u cilju postizanja društvenog napretka i demokratskog sudjelovanja u životu zajednice;

3.  poziva države članice da u ciljeve svojih obrazovnih sustava uvrste obrazovanje o poštovanju temeljnih prava i sloboda, kao i o jednakim pravima i prilikama za žene i muškarce te da u načela svojih sustava povezana s kvalitetom uvrste uklanjanje prepreka koje otežavaju istinsku jednakost žena i muškaraca te poticanje potpune jednakosti među spolovima;

4.  poziva na promicanje cjelovitog pristupa formalnom i neformalnom obrazovanju u školama i osjetljivog pristupa ljudskim pravima, ljudskom dostojanstvu, jednakosti spolova te razvoju samopoštovanja i samouvjerenosti, čime bi se djevojčice i žene potaknulo na donošenje samostalnih i utemeljenih odluka i na osobnom i na poslovnom planu; uviđa da obrazovanje o jednakosti spolova mora biti dopuna građanskom obrazovanju o demokratskim vrijednostima i ukorijenjeno u rodno osjetljivo okuženje za učenje utemeljeno na pravima u kojem dječaci i djevojčice uče o svojim pravima i upoznaju se s demokratskim procesom u školama i neformalnim obrazovnim okruženjima, na primjer sudjelovanjem u demokratskom upravljanju svojih škola;

5.  poziva odgovorne za obrazovne politike u Komisiji i državama članicama da zajamče da predanost jednakosti spolova neće ostati na razini izjava o načelima i političkih motiva te da će se očitovati u znatno većim naporima i sredstvima koja se u nju ulažu, podsjećajući da je obrazovanje od primarne važnosti za poticanje promjena u kulturi;

6.  ističe da iako žene čine većinu (60 %) diplomiranih na visokoobrazovnim institucijama u Europskoj uniji, stopa njihove zaposlenosti i putanja kojom dolaze do promaknuća ne odražavaju njihov puni potencijal; naglašava da postizanje uključivog i dugoročnog gospodarskog rasta ovisi o premošćivanju jaza između obrazovnih postignuća žena i njihova položaja na tržištu rada, prvenstveno prevladavanjem horizontalne i vertikalne segregacije;

7.  naglašava da je obrazovanje važan alat koji ženama omogućuje da u potpunosti sudjeluju u socijalnom i gospodarskom razvoju; ističe da su mjere za cjeloživotno učenje ključne kako bi žene stekle vještine koje će im omogućiti da se ponovno zaposle ili napreduju na svojem radnome mjestu, poboljšaju primanja i uvjete rada;

8.  apelira na države članice da pojačaju nužno ulaganje u obrazovanje, čime bi se zajamčilo javno, besplatno i kvalitetno obrazovanje za sve;

9.  poziva države članice da se pobrinu za to da tijela nadležna za obrazovanje zajamče jednako pravo na obrazovanje ženama i muškarcima aktivnim uvođenjem načela jednakog postupanja u obrazovne ciljeve i praksu, izbjegavajući na taj način da zbog seksističkog ponašanja ili društvenih stereotipa povezanih s njime dođe do nejednakosti žena i muškaraca;

10.  poziva Komisiju da zajamči prenošenje te preporuke nacionalnim institucijama koje su odgovorne za nacionalne, regionalne i lokalne obrazovne politike, upravnim tijelima u školskim ustanovama te regionalnim i lokalnim vlastima;

11.  ustraje na potrebi za promicanjem rodne uravnoteženosti na vodećim položajima i u upravnim tijelima odgovorima za nadzor i upravljanje obrazovnim ustanovama, osobito među članovima školskih uprava, ravnateljima i slabo zastupljenim nastavničkim kadrom iz područja znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike jer će se na taj način djevojčicama pružati uzori;

12.  naglašava da su djevojčice koje nemaju dopuštenje za pohađanje škole izloženije obiteljskom nasilju;

13.  potiče Komisiju da što prije započne postupak pristupanja EU-a Istanbulskoj konvenciji; poziva države članice da ratificiraju tu Konvenciju i poziva EU i države članice da zajedno rade na jednakosti spolova u vanjskim odnosima EU-a; ističe blisku vezu između rodnih stereotipa, vršnjačkog nasilja, nasilja na internetu i nasilja nad ženama te potrebu za borbom protiv njih od rane dobi; ističe da se Istanbulskom konvencijom zemlje potpisnice poziva da u službeni kurikul te na svim obrazovnim razinama uvrste nastavni materijal o temama kao što su nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u međuljudskim odnosima, rodno uvjetovano nasilje i pravo na osobni integritet, i da se taj materijal prilagodi razvojnim sposobnostima učenika;

14.  potiče države članice da stalno ulažu u informativne i obrazovne kampanje, kao i u kampanje za podizanje razine osviještenosti, te da pružaju bolje usmjerenje u pogledu odabira zanimanja za djevojčice i dječake kako bi se rješavao problem stereotipnih percepcija rodnih uloga, kao i problem rodnih stereotipa u strukovnoj i stručnoj orijentaciji, posebice u znanosti i novim tehnologijama; podsjeća da bi se time smanjila rodna segregacija na tržištu rada i ojačao položaj žena, istovremeno omogućavajući državama članicama da u potpunosti iskoriste ljudski potencijal koji predstavljaju djevojčice i žene u EU-u te potičući u školama i na nastavi rasprave o odabiru obrazovanja i zanimanja;

15.  podsjeća na ulogu koju skupine koje rade u obrazovanju imaju u pružanju pomoći i savjetovanja obiteljima o školovanju njihove djece kako bi se tu djecu usmjerilo na put koji odgovara njihovim vještinama, talentima i sklonostima; naglašava da je razdoblje u kojem se pruža savjetovanje o školovanju ključno i da upravo tada mogu nastati rodni stereotipi koji mogu dugotrajno utjecati na sposobnost djevojčica da izgrade profesionalnu karijeru koja će im olakšati osobni razvoj i emancipaciju;

16.  poziva Komisiju da uz pomoć država članica organizira konkretne programe za podizanje osviještenosti usmjerene na djevojčice, a koji su povezani s njihovim sudjelovanjem u visokom obrazovanju i mogućim obrazovnim usmjerenjem, uz odgovarajuće poslovne prilike na temelju njihovih sposobnosti, kako bi ih se ohrabrilo da se odluče za karijere u područjima kojima tradicionalno dominiraju muškarci i kako bi se ojačalo samopouzdanje nove generacije žena; naglašava da neformalno obrazovanje ima ključnu ulogu u izgradnji samopouzdanja djevojčica i djevojaka;

17.  poziva države članice da se koriste europskim strukturnim i investicijskim fondovima za potporu programima u kojima se aktivno surađuje s roditeljima djece iz isključenih zajednica te da podupiru sadržajne i poticajne aktivnosti izvan nastave i tijekom školskih praznika;

18.  apelira na države članice da potiču promicanje javnih mreža dječjih vrtića i jaslica, sustava predškolskog obrazovanja i javnih usluga kojima se djeci omogućuje sudjelovanje u aktivnostima u slobodno vrijeme;

19.  poziva države članice da poboljšaju kvalitetu obrazovanja i stručnog osposobljavanja za osobe s invaliditetom i/ili posebnim obrazovnim potrebama, da smanje visoke stope njihova napuštanja školovanja, da poštuju načela uključivog obrazovanja s naglaskom na aktivnom sudjelovanju tih učenika te da poboljšaju njihovu integraciju u društvo i u opći obrazovni sustav gdje god je to moguće; poziva da se u tu svrhu žurno poboljša osposobljavanje nastavnika i da se u njega uvrsti rodna perspektiva, kao i utvrđivanje poteškoća u učenju, uključujući razvoj rodno osjetljivih alata za probiranje i konkretnih obrazovnih programa u kojima se u obzir uzima rodna perspektiva kako bi se tim ženama i djevojčicama pružile bolje mogućnosti prilikom zapošljavanja i kako bi ih se osnažilo da nadiđu višestruku diskriminaciju;

20.  poziva države članice da dječacima i djevojčicama zajamče jednak pristup obrazovanju, bez obzira na njihovu dob, socijalno-gospodarski status i kulturnu ili vjersku pripadnost te naglašava da bi europske, nacionalne i lokalne institucije trebale promicati konkretne programe za integraciju marginaliziranih zajednica općenito u školama, a posebno djevojčica iz tih zajednica jer se one često suočavaju s višestrukom diskriminacijom, i svih manjina u europskom društvu; ističe da je važno zajamčiti da djevojčice završe srednju školu i naglašava potrebu za programima financijske pomoći za ekonomski ugrožene obitelji kako bi se spriječilo da učenici, a osobito djevojčice, napuštaju školovanje;

21.  apelira na države članice da aktivno pruže potporu koja je potrebna da se migranticama i njihovim obiteljima zajamči učenje jezika države primateljice u okviru besplatnog lokalnog javnog obrazovanja;

22.  poziva države članice da osmisle posebne programe kako bi zajamčile da romske djevojčice i mlade žene nastave s obrazovanjem, bilo ono osnovno, srednje ili visoko, te da uvedu i posebne mjere za majke adolescentice i djevojčice koje su rano napustile školovanje, a posebice da podupru nastavak neprekinutog obrazovanja i omoguće usavršavanje na radnom mjestu; nadalje poziva države članice i Komisiju da te mjere uzmu u obzir prilikom koordinacije i evaluacije nacionalnih strategija za uključivanje Roma;

23.  ističe da je u projekte razvojne suradnje važno uključiti mjere koje se odnose na obrazovanje djevojčica i žena;

24.  ističe važnost posvećivanja posebne pozornosti načelu jednakosti spolova u kurikulima i svim fazama obrazovanja;

Kurikul i obrazovanje

25.  ustraje u posvećivanju posebne pozornosti jednakosti spolova u svim njezinim kategorijama, u kurikulima, razvojnim ciljevima i ishodima učenja, u sadržajima, u školskim programima i njihovu planiranju, kao i u tome da se naglasi potreba za procjenom položaja žena u školskim kurikulima u raznim područjima, s naglaskom na njihovoj ulozi u sadržajima koji se poučavaju; smatra da se jednakost spolova u obrazovanju mora izričito baviti načelom jednakosti i mora uključivati i niz pitanja poput pismenosti, vršnjačkog nasilja, nasilja, govora mržnje, ljudskih prava i građanskog obrazovanja;

26.  ističe da obrazovanje mora služiti dječacima i djevojčicama da se razviju u osviještene, uravnotežene osobe koje poštuju druge ljude i koje imaju sposobnost empatije i međusobnog poštovanja, sve u cilju sprečavanja diskriminacije, agresije i vršnjačkog nasilja;

27.  ističe da je potrebna pomoć škola u razvoju interkulturnog pristupa obrazovanju kao opreka pristupu koji teži asimilaciji ili multikulturalnosti, u svrhu promicanja otvorenosti, međusobnog poštovanja te dijaloga među različitim kulturama i vjerama;

28.  potiče nadležne vlasti u državama članicama na promicanje jednakosti spolova u svojim sveobuhvatnim programima seksualnog odgoja i odgoja o odnosima, uključujući učenje djevojčica i dječaka o odnosima koji se temelje na pristanku, poštovanju i reciprocitetu, kao i u sportu i slobodnim aktivnostima gdje stereotipi i očekivanja temeljeni na rodu mogu utjecati na sliku koju učenici imaju o sebi, njihovo zdravlje, usvajanje vještina, intelektualni razvoj, društvenu integraciju i izgradnju identiteta djevojčica i dječaka;

29.  uviđa da je osjetljiv, dobi primjeren i znanstveno točan seksualni odgoj i odgoj o odnosima ključno sredstvo u osnaživanju djevojčica i dječaka, čime im se pomaže pri donošenju dobro razmotrenih odluka i doprinosi širim prioritetima javnog zdravlja, na primjer smanjenju neplaniranih trudnoća, smanjenoj smrtnosti majki i novorođenčadi, prevenciji i ranom liječenju spolno prenosivih bolesti i smanjenju zdravstvenih nejednakosti; poziva države članice da razmotre uvođenje u nastavu dobi primjerenog i sveobuhvatnog spolnog odgoja i odgoja o odnosima, obaveznog u kurikulu za sve učenike osnovnih i srednjih škola i naglašava važnost osposobljavanja nastavnika s posebnim naglaskom na poštovanju djevojčica i žena te na jednakosti spolova;

30.  poziva na uvođenje spolnog odgoja i odgoja o odnosima u nastavne programe čiji je cilj osnaživanje djevojčica osvješćivanjem i kontrolom nad vlastitim tijelom, istovremeno pozivajući na to da svi ostali nastavni predmeti budu usklađeni s tim načelima;

31.  poziva Komisiju na borbu protiv diskriminacije na temelju seksualnog opredjeljenja i rodnog identiteta u obrazovnom okruženju; potiče Komisiju da podupre uvođenje objektivnih informacija o pitanjima iz područja LGBTI u školske kurikule; potiče Komisiju da olakša uzajamno učenje među državama članicama u rješavanju problema homofobnog i transfobnog vršnjačkog nasilja i uznemiravanja;

32.  potiče djevojčice i dječake da tijekom obrazovnog procesa jednak interes iskažu za sve predmete, nesputani rodnim stereotipima, posebno za znanstvene i tehničke predmete, uključujući učenje dječaka o aktivnostima koje se tradicionalno smatraju ženskima u područjima poput rada u domaćinstvu i brige o domaćinstvu, čime ih se također ohrabruje da podjednako sudjeluju u donošenju zajedničkih odluka, upravljanju školom te svim izvannastavnim aktivnostima; poziva na uključene strane da zajamče financiranje tih učinkovitih aktivnosti;

33.  ističe da su potrebne mjere kojima se podupire konkretno promicanje žena u kulturi te širenje njihova umjetničkog i intelektualnog rada, bori protiv strukturne i sveprisutne diskriminacije žena u tom području, potiče uravnotežena zastupljenost žena i muškaraca u javnom umjetničkom i kulturnom životu, te pruža financijska pomoć i pozitivno djelovanje u cilju ispravljanja postojećih nejednakosti u tim područjima;

34.  poziva da se djevojčicama i dječacima omogući jednak pristup i obrazovanje u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i korištenje tim tehnologijama počevši od predškolskog obrazovanja, posvećujući osobitu pozornost djeci i mladima iz ruralnih područja, marginaliziranih zajednica ili onima s posebnim potrebama u cilju poboljšanja digitalne pismenosti, širenja učinkovitih obrazovnih politika, poboljšanja osposobljavanja nastavnika kako bi se povećao broj studentica i žena s diplomom u područjima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike; u tom pogledu pozdravlja sve inicijative i programe kojima je cilj ta studijska područja i odgovarajuće karijere istraživača djevojčicama učiniti privlačnijima;

35.  ističe važnost uvođenja obrazovnih mjera namijenjenih priznavanju uloge žena u povijesti, znanosti, politici, književnosti, umjetnosti, obrazovanju itd. i poučavanju o njoj;

36.  potiče na ulaganje svih mogućih napora da se zapošljavanje u području predškolskog i osnovnoškolskog obrazovanja i skrbi počne smatrati vrijednim i za žene i za muškarce;

37.  poziva države članice da razviju ili pojačaju nacionalne propise u cilju borbe protiv negativnog utjecaja stereotipnih rodnih uloga koje se u medijima i oglašavanju prikazuju kao vrijednosti te koji vrlo često potkopavaju rad škola na tim područjima;

38.  potiče na osmišljavanje dopunskih aktivnosti kojima bi se nadogradio službeni kurikul u pogledu jednakosti spolova i poduzetničkog osposobljavanja te na provedbu programa neformalne edukacije o jednakosti spolova u zajednicama uz pomoć lokalnih vlasti;

39.  poziva na to da se nanovo potakne izdavanje potvrde o stručnoj osposobljenosti u neformalnom obrazovanju te visokostandardne potvrde o učenju kroz rad koja se odnosi na strukovno obrazovanje jer će to djevojčicama i ženama pomoći da pronađu bolji posao i uđu ili se vrate na tržište rada te da se istovremeno i muškarcima i ženama zajamče jednako dostojanstvo i stjecanje sposobnosti;

40.  potiče autore i urednike pedagoških materijala da svjesno vode računa o potrebi da jednakost spolova postane jedan od kriterija pri njihovoj izradi te im preporučuje da se obrate timovima predavača i učenika prilikom izrade pedagoških materijala o jednakosti spolova i da potraže savjet stručnjaka iz područja jednakosti spolova i rodno osviještenog mentorstva;

41.  apelira na države članice da pripreme i objave smjernice namijenjene školama, kreatorima politika u području obrazovanja, nastavnicima i odgovornima za pripremu kurikula, kojima će se obuhvatiti rodna perspektiva i jednakost spolova te da zajamče uklanjanje stereotipa i seksističkih prikaza koji se mogu naći u sadržaju, jeziku i ilustracijama pedagoških udžbenika i materijala te ih potiče i na borbu protiv seksizma u književnosti, kinematografiji, glazbi, igrama, medijima, oglašavanju i drugim područjima koja mogu uvelike doprinijeti promjeni stavova, ponašanja i identiteta dječaka i djevojčica;

42.  potvrđuje da učitelji imaju glavnu ulogu u oblikovanju obrazovnog identiteta te znatno utječu na aspekte rodno uvjetovanog ponašanja u školama; podsjeća da se još puno mora učiniti kako bi se ojačala uloga učitelja u vezi s najboljim načinom promicanja jednakosti spolova; stoga inzistira da je potrebno zajamčiti sveobuhvatno početno i trajno osposobljavanje učitelja u pogledu jednakosti na svim razinama formalnog i neformalnog obrazovanja, uključujući uzajamno učenje od kolega i suradnju s vanjskim organizacijama i agencijama, u cilju jačanja svijesti o utjecaju rodnih uloga i stereotipa na samouvjerenost njihovih učenika te na njihov izbor predmeta tijekom školovanja; ističe da su djevojkama potrebni pozitivni uzori obaju spolova u školama i na sveučilištima kako bi se mogle poistovjetiti s njima te na najbolji način iskoristiti vlastiti potencijal bez straha od rodne diskriminacije ili dvostrukih pravila;

43.  naglašava potrebu da se i u osnovno i u trajno osposobljavanje nastavnika uključi učenje o načelu jednakosti žena i muškaraca, kao i njegova primjena, kako bi se uklonile sve prepreke potpunom ostvarenju potencijala učenika, neovisno o njihovu rodu;

44.  snažno vjeruje u transformativni potencijal obrazovanja u zagovaranju jednakosti spolova; uviđa da se u formalnim i neformalnim obrazovnim programima mora pristupiti rješavanju i borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja, rodne diskriminacije, uznemiravanja, homofobije i transfobije u svim njihovim oblicima, uključujući oblike nasilja ili uznemiravanja na internetu; uviđa da obrazovanje o jednakosti spolova i protiv rodno uvjetovanog nasilja ovisi o sigurnom školskom okuženju u kojem nema nasilja;

45.  naglašava da je potrebno organizirati inicijative za podizanje razine osviještenosti i poučavanje o rodnoj perspektivi te njezino usvajanje, a koje bi bile namijenjene svima koji su uključeni u politiku obrazovanja te roditeljima i poslodavcima;

46.  poziva države članice da usvoje međugeneracijski pristup obrazovanju i da zajamče jednak pristup formalnom i neformalnom obrazovanju uvođenjem cjenovno pristupačnih i kvalitetnih programa skrbi za djecu u obrazovne sustave, kao i skrbi za starije osobe i druge uzdržavane osobe; poziva države članice da sudjeluju u inicijativama kojima je cilj smanjiti izravne i neizravne troškove obrazovanja te povećati kapacitete svih jaslica, vrtića, predškolskih, školskih i izvanškolskih mreža u skladu s načelima uključivanja djece koja žive u siromaštvu ili na rubu siromaštva; ističe da je to važno kako bi se pomoglo svim ženama i muškarcima, uključujući samohrane roditelje, da postignu ravnotežu između obiteljskog života i posla te zajamčilo sudjelovanje žena u cjeloživotnom učenju, strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, stvarajući na taj način uzore za osnaživanje djevojčica;

47.  naglašava da dječaci i muškarci moraju biti aktivno obuhvaćeni svakom strategijom za promicanje jednakosti spolova i osnaživanje djevojčica i žena te u nju uključeni;

48.  ističe koliko je važno da javne uprave u području visokog obrazovanja potiču istraživanje značenja i razmjera jednakosti spolova i poučavanje o njoj, osobito uvršćivanjem tema povezanih s jednakošću spolova u relevantne kurikule, pokretanjem usmjerenih poslijediplomskih studija i provođenjem stručnih analiza i istraživanja u tom području;

49.  poziva europske institucije i države članice da ostvare napredak u međusobnom priznavanju diploma, certifikata i ostalih potvrda kojima se dokazuju stručne kvalifikacije stečene u pojedinim državama članicama te u koordinaciji i usklađivanju nacionalnih propisa o zapošljavanju ljudi određenih zanimanja kako bi emigrantice i iz Europske unije i iz trećih zemalja mogle konkurirati za radna mjesta u skladu sa svojim obrazovanjem i kvalifikacijama;

Ulaganje, praćenje i procjena

50.  napominje da nezavisna tijela trebaju pratiti i procjenjivati napredak nakon usvajanja politike jednakosti spolova u obrazovnim ustanovama, da je potrebno redovito obavještavati lokalne, regionalne, nacionalne i europske tvorce politika o svim poduzetim mjerama i postignutom napretku u tom području te da rodna perspektiva hitno treba postati dio unutarnje i vanjske evaluacije obrazovnih ustanova;

51.  naglašava važnost suradnje među raznim obrazovnim upravnim tijelima i razmjene primjera dobre prakse u razvoju projekata i programa usmjerenih na podizanje i širenje razine znanja i osviještenosti među članovima obrazovne zajednice o načelima koedukacije i istinske jednakosti žena i muškaraca;

52.  poziva Europski institut za jednakost spolova (EIGE) da nastavi sa svojim radom na objedinjavanju usporedivih podataka i pokazatelja po spolovima u svim područjima politike, uključujući područje obrazovanja, te podsjeća da je važno provesti istraživanja o utjecaju obrazovnih politika na rješavanje problema nejednakosti spolova, iz kojih će proizaći kvalitativni i kvantitativni instrumenti za procjenu tog učinka, prateći proračunsku strategiju utemeljenu na rodnoj perspektivi kako bi se promicao i pristup obrazovnim resursima i pravo na njih;

53.  uviđa da je od ključne važnosti procijeniti utjecaj budućeg zakonodavstva o obrazovanju na jednakost spolova te da se u skladu s tim načelom postojeći zakoni revidiraju kada je to potrebno;

54.  ističe da centri za istraživanje obrazovanja, u bliskoj suradnji sa stručnjacima za rodna pitanja, tijelima EU-a i lokalnim vlastima, moraju pratiti i procjenjivati postupak provedbe programa jednakosti spolova; poziva države članice i Komisiju na prikupljanje kvantitativnih i kvalitativnih usporedivih podataka razvrstanih po spolu;

55.  predlaže da se utemelji europska godišnja nagrada za jednakost spolova koja bi se dodjeljivala obrazovnim ustanovama koje se ističu u postizanju tog cilja te potiče države članice da osnuju takvu nagradu na nacionalnoj razini;

56.  ističe da je potrebno pripremiti akcijske planove i dodijeliti sredstva za provedbu rodno specifičnih obrazovnih projekata i uspostavu rodno osjetljivih obrazovnih struktura te u tom pogledu preporučuje da se iskoriste europski instrumenti koji su za to dostupni, poput Plana ulaganja, programa Obzor 2020. i europskih strukturnih fondova, uključujući Europski socijalni fond;

o
o   o

57.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i vladama država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0074. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0050. (3) https://europa.eu/eyd2015/hr/eu-european-parliament/posts/every-girl-and-woman-has-right-education

Rezolucija Europskog parlamenta od 9. rujna 2015. o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarskoj: prepreke potpunom ostvarenju unutarnjeg tržišta (2015/2061(INI))

P8_TA(2015)0313 A8-0244/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sporazum o slobodnoj trgovini od 22. srpnja 1972. između Europske ekonomske zajednice i Švicarske Konfederacije,

–  uzimajući u obzir Sporazum od 21. lipnja 1999. između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Švicarske Konfederacije, s druge strane, o slobodnom kretanju osoba te posebno njegov Prilog I. o slobodnom kretanju osoba i Prilog III. o priznavanju stručnih kvalifikacija,

–  uzimajući u obzir Sporazum od 25. lipnja 2009. između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pojednostavljenju inspekcija i formalnosti vezanih uz prijevoz robe te o mjerama za carinsku sigurnost,

–  uzimajući u obzir Sporazum od 21. lipnja 1999. između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o uzajamnom priznavanju u vezi s ocjenom sukladnosti,

–  uzimajući u obzir Sporazum od 21. lipnja 1999. između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o određenim aspektima javne nabave,

–  uzimajući u obzir Protokol od 27. svibnja 2008. uz Sporazum između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Švicarske Konfederacije, s druge strane, o slobodnom kretanju osoba u vezi sa sudjelovanjem Republike Bugarske i Rumunjske kao ugovornih stranaka na temelju njihovog pristupanja Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Protokol od 26. listopada 2004. uz Sporazum između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Švicarske Konfederacije, s druge strane, o slobodnom kretanju osoba u vezi sa sudjelovanjem Češke Republike, Republike Estonije, Republike Cipra, Republike Latvije, Republike Litve, Republike Mađarske, Republike Malte, Republike Poljske, Republike Slovenije i Slovačke Republike kao ugovornih stranaka na temelju njihovog pristupanja Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu („Direktiva o uslugama”)(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o priznavanju stručnih kvalifikacija(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. rujna 2010. o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarskoj: prepreke potpunom ostvarenju unutarnjeg tržišta(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2014. o Izvješću o napretku Islanda za 2012. i perspektivi poslije izbora(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2015. o upravljanju jedinstvenim tržištem u Europskom semestru 2015.(5),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 21. ožujka 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. prosinca 2014. o homogenom proširenom jedinstvenom tržištu i odnosima između EU-a i zapadnoeuropskih zemalja koje nisu članice EU-a,

–  uzimajući u obzir zaključke koje je usvojilo Vijeće EGP-a na svojoj 42. sjednici od 19. studenoga 2014.,

–  uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije od 7. prosinca 2012. o preispitivanju funkcioniranja Europskog gospodarskog prostora (SWD(2012)0425),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. studenoga 2012. o odnosima EU-a s Kneževinom Andorom, Kneževinom Monako i Republikom San Marino – mogućnosti jače integracije u EU (COM(2012)0680),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 18. studenoga 2013. o odnosima EU-a s Kneževinom Andorom, Kneževinom Monakom i Republikom San Marinom: mogućnosti njihova sudjelovanja na unutarnjem tržištu,

–  uzimajući u obzir Izvješće Zajedničkog parlamentarnog odbora Europskog gospodarskog prostora o godišnjem izvješću o funkcioniranju Sporazuma o EGP-u u 2013.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Zajedničkog parlamentarnog odbora Europskog gospodarskog prostora od 30. svibnja 2013. o budućnosti EGP-a i odnosima EU-a s malim zemljama i Švicarskom,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Zajedničkog parlamentarnog odbora Europskog gospodarskog prostora od 26. ožujka 2014. o upravljanju jedinstvenim tržištem,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Zajedničkog parlamentarnog odbora Europskog gospodarskog prostora od 17. ožujka 2015. o industrijskoj politici u Europi,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Zajedničkog parlamentarnog odbora Europskog gospodarskog prostora od 17. ožujka 2015. o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja i njegovim mogućim posljedicama za zemlje EGP-a/EFTA-e,

–  uzimajući u obzir Izvješće o švicarskoj vanjskoj politici od 14. siječnja 2015.,

–  uzimajući u obzir 35. pregled stanja unutarnjeg tržišta zemalja EGP-a i EFTA-e,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije i posebno članak 217. kojim se Uniji daje pravo sklapanja međunarodnih sporazuma,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0244/2015),

A.  budući da su četiri države članice Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) (Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska) važni trgovinski partneri Europske unije (EU) te da je Švicarska četvrti, a Norveška peti po važnosti trgovinski partner EU-a ako se gleda opseg trgovine;

B.  budući da se odnosi između EU-a i tri države članice EFTA-e (Island, Lihtenštajn i Norveška) temelje na Europskom gospodarskom prostoru (EGP), kojim se omogućava sudjelovanje na unutarnjem tržištu, dok se Sporazum o EGP-u provodi i nadzire unutar vrlo institucionaliziranog okvira;

C.  budući da sudjelovanje Švicarske u Sporazumu o EGP-u nije dobilo potporu na referendumu 1992. te se stoga odnosi između Švicarske i EU-a trenutačno temelje na više od 100 sektorskih sporazuma kojima se omogućava visok stupanj integracije;

D.  budući da je za poticanje rasta i konkurentnosti te otvaranje novih radnih mjesta za oporavak europskog gospodarstva potrebno učinkovito jedinstveno tržište koje dobro funkcionira i temelji se na vrlo konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu, no zakonodavstvo o jedinstvenom tržištu mora se na pravilan način prenijeti, provesti i primijeniti kako bi se ostvarile sve njegove prednosti u državama članicama EU-a i državama EGP-a i EFTA-e;

Uvod

1.  smatra da je Sporazum o EGP-u glavni element gospodarskog rasta te najdalekosežniji i sveobuhvatan instrument za proširenje jedinstvenog tržišta na treće zemlje; vjeruje da se uzimajući u obzir unutarnje promjene u EU-u dokazao kao stabilan i učinkovit sporazum koji dobro funkcionira te kojim se i dugoročno jamči integritet jedinstvenog tržišta;

2.  potvrđuje da čvrsti odnosi između država EU-a, EGP-a i EFTA-e te Švicarske nadilaze gospodarsku integraciju i proširenje jedinstvenog tržišta te da doprinose stabilnosti i blagostanju u korist svih građana i poduzeća, uključujući mala i srednja poduzeća; ističe važnost jamčenja ispravnog funkcioniranja jedinstvenog tržišta u cilju postizanja jednakih uvjeta i stvaranja novih radnih mjesta;

Provedba zakonodavstva o jedinstvenom tržištu: zemlje EGP-a i EFTA-e

3.  sa zabrinutošću napominje da je u skladu s pregledom stanja unutarnjeg tržišta zemalja EGP-a i EFTA-e trenutni prosječni deficit prijenosa propisa u trima zemljama EFTA-e porastao na 2,0 % s 1,9 % u srpnju 2014.;

4.  pozdravlja znatne napore u vezi s poboljšanjem brzog uključivanja relevantne pravne stečevine u Sporazum o EGP-u te nedavni dogovor o načelima uključivanja uredbi EU-a o osnivanju europskih nadzornih tijela na području financijskih usluga;

5.  podsjeća na to da države EGP-a i EFTA-e sudjeluju u velikom broju programa i agencija EU-a kao i u praktičnoj suradnji, na primjer u okviru Informacijskog sustava jedinstvenog tržišta ili SOLVIT-a, te s pomoću EGP-a i norveškog financijskog mehanizma pridonose koheziji u EU-u; smatra da ta suradnja doprinosi učinkovitom i proširenom jedinstvenom tržištu; potiče države EU-a te EGP-a i EFTA-e da nastave s razvijanjem preventivnih instrumenata i odgovora na moguće prijetnje kako bi osigurale funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta;

6.  smatra da je nužna pravovremena provedba relevantnog zakonodavstva o jedinstvenom tržištu u državama EGP-a i EFTA-e koja bi se odvijala koliko je god moguće istovremeno te da bi taj postupak trebalo poboljšati i ubrzati;

7.  naglašava da je zaostatak pravnih akata čije se uključivanje čeka i dalje izvor zabrinutosti te stoga potiče države EGP-a i EFTA-e da u bliskoj suradnji s EU-om pojačaju napore u cilju održavanja cjelovitosti jedinstvenog tržišta;

8.  prihvaća da je potreban prethodan dogovor svih država EGP-a i EFTA-e o određivanju značaja za EGP te da mogu biti potrebne tehničke prilagodbe prije uključivanja; zabrinut je zbog toga što veliki broj zahtjeva za prilagodbama i iznimkama dovodi do kašnjenja i, moguće je, do fragmentiranja jedinstvenog tržišta; snažno poziva te države da ublaže tu situaciju i da blisko surađuju s EU-om kako bi zajamčile jednake uvjete na proširenom jedinstvenom tržištu;

9.  ističe da se od potpisivanja Sporazuma o EGP-u EU u većoj mjeri služio agencijama; pozdravlja činjenicu da države EGP-a i EFTA-e sudjeluju u aktivnostima tih agencija; poziva države EGP-a i EFTA-e te Komisiju da nastave s poboljšanjem te suradnje i sudjelovanja;

10.  podsjeća na to da se trenutačno vode pregovori o sveobuhvatnom sporazumu o trgovini i ulaganjima između EU-a i SAD-a; ističe da države EGP-a i EFTA-e primjenjuju pravila jedinstvenog tržišta kroz sporazum o EGP-u te da se posljedice uspješnog partnerstva za trgovinu i ulaganja na jedinstveno tržište vjerojatno tiču i država EGP-a i EFTA-e; nadalje ističe da Transatlantsko partnerstvo za trgovinu i ulaganja ne smije dovesti do novih prepreka za trgovinu između EU-a i država EGP-a i EFTA-e;

Kneževina Lihtenštajn

11.  zabrinut je zbog toga što je Lihtenštajn povećao svoj deficit prijenosa propisa s 0,7 % na 1,2 %; nadalje je zabrinut zbog činjenice da se njegovo zakonodavstvo o pravu ulaska i boravka određenih članova obitelji državljana EGP-a i ograničenja koja se nameću državljanima EGP-a koji borave u Lihtenštajnu u vezi sa zapošljavanjem u drugoj državi EGP-a, a koje Lihtenštajn smatra regulativom utemeljenom na posebnom sustavu kvota iz sporazuma o EGP-u, ne čine sasvim u skladu s pravom EGP-a;

Republika Island

12.  prima na znanje pismo od 12. ožujka 2015. koje je poslala vlada Islanda o svom položaju države kandidatkinje za članstvo u EU-u; snažno potiče Island da pojača napore u ispunjavanju svojih obveza u skladu sa Sporazumom o EGP-u s obzirom da njegov deficit prijenosa propisa iznosi 2,8 % i najviši je od svih dotičnih država; potiče EU i Island da još više pojačaju suradnju između ostaloga u pripravnosti na katastrofe u području sjevernog Atlantika te da dodijele sredstva za suočavanje s povezanim izazovima;

Kraljevina Norveška

13.  pozdravlja činjenicu da je Norveška, s kojom su posljednjih godina veze ojačale, dio inicijative „predvodnikâ”, čiji je cilj poboljšanje jedinstvenog tržišta; napominje međutim da je deficit prijenosa propisa porastao na 2 % i potiče Norvešku da pojača napore u tom pogledu, posebno u vezi s dovršavanjem unutarnjeg energetskog tržišta; potiče jačanje suradnje između ostaloga u energetskoj politici; ističe da se pitanje povećanih uvoznih carina na određene proizvode treba i dalje razmotriti;

Kneževina Andora, Kneževina Monako, Republika San Marino

14.  smatra da bi bliži odnosi mogli biti od uzajamne koristi posebno na regionalnoj i lokalnoj razini u susjednim regijama EU-a te stoga pozdravlja otvaranje pregovora o sporazumima o pristupanju kao važnog koraka naprijed u pogledu njihovog sudjelovanja na jedinstvenom tržištu, a možda i na područjima izvan njega, istovremeno uzimajući u obzir posebnu narav tih država;

Provedba zakonodavstva o jedinstvenom tržištu: Švicarska Konfederacija

15.  izražava pohvalu snažnim, sve boljim i dugotrajnim odnosima između EU-a i Švicarske, koji su doprinijeli miru, blagostanju i rastu u Europi tijekom proteklih desetljeća; uvjeren je da se ti odnosi mogu produbiti na korist obje strane sveobuhvatnom revizijom sektorskih sporazuma uz potpunu sukladnost s načelima EU-a te da mogu doprinijeti brojnim zajedničkim značajkama i interesima;

16.  u tom kontekstu pozdravlja otvaranje pregovora u svibnju 2014. o institucionalnom okviru kao preduvjetu za daljnji razvoj bilateralnog pristupa; naglašava da se bez takvog okvirnog sporazuma neće sklapati daljnji sporazumi o švicarskom sudjelovanju na unutarnjem tržištu; potiče vladu Švicarske da pojača svoje napore u cilju napretka u pregovorima o otvorenim pitanjima;

17.  prima na znanje ishod građanske inicijative „Protiv masovnog useljavanja” od 9. veljače 2014. i odluke Federalnog vijeća Švicarske od 11. veljače 2015. u vezi s njihovom provedbom nacrta provedbenog zakona i novih popratnih mjera; ističe da se to kosi s obvezama koje proizlaze iz Sporazuma o slobodnom kretanju osoba te očekuje od Švicarske da poštuje te obveze; ističe da pitanje migracije građana iz trećih zemalja ne bi trebalo miješati sa slobodnim kretanjem osoba koje je utvrđeno u Ugovorima; naglašava da švicarsko uvođenje jednostranih mjera kojima bi se izbjegla diskriminacija hrvatskih državljana ne može zamijeniti ratifikaciju Protokola o proširenju Sporazuma o slobodnom kretanju osoba na Hrvatsku te da se ratifikacijom tog Protokola omogućuje da se sudjelovanje Švicarske u programu Obzor 2020. nastavi i produži nakon 2016. kako bi se istraživačima omogućio pristup financiranju u okviru programa Obzor 2020.; poziva Komisiju da surađuje sa Švicarskom i državama članicama u pronalaženju zadovoljavajućeg rješenja kojim će poštovati odredbe dotičnih sporazuma i pravna država;

18.  ponavlja da je slobodno kretanje osoba jedna od temeljnih sloboda i stup jedinstvenog tržišta te da je oduvijek bilo neizostavan dio i preduvjet bilateralnog pristupa između EU-a i Švicarske; stoga u potpunosti podržava EU, koji je odbio zahtjev švicarskih vlasti iz srpnja 2014. da se preispita Sporazum o slobodnom kretanju osoba u cilju uvođenja sustava kvota ili nacionalnih prednosti; sa zabrinutošću prima na znanje izvješća o praksi primjene sustava prednosti nacionalnih državljana koju provode neka poduzeća i kantoni te podsjeća na to da takva praksa nije u skladu sa Sporazumom o slobodi kretanja;

19.  primjećuje da se ograničenjima slobode kretanja osoba o kojima je odlučeno na referendumu u Švicarskoj stvara neravnoteža i ugrožavaju koristi koje države članice EU-a imaju od sporazuma;

20.  napominje da je Švicarska uvela privremene mehanizme nakon suspenzije pregovora o sudjelovanju Švicarske u programu Erasmus+; izražava zabrinutost zbog mogućnosti da te mjere utječu na kretanja studenata u visokom obrazovanju između EU-a i Švicarske; poziva Švicarsku i EU da ulože sve napore kako bi ispunili zahtjevi koji su određeni za njihovo sudjelovanje u programu Erasmus+ kako bi se osigurale međusobne razmjene i kako se ne bi kažnjavalo mlade ljude;

21.  potiče nastavak uobičajene prakse u skladu s kojom poduzeća za usluge prijevoza taksijem mogu u potpunosti nuditi usluge i kojom se već dugo vremena pridonosi gospodarskom razvoju u pograničnom području Švicarske te je od obostrane koristi;

22.  poziva Komisiju da pomnije provjeri posljedice kupnje i koncesije zemljišta od strane švicarskih poljoprivrednika u pograničnim područjima;

23.  žali zbog toga što je Švicarska uvela i nakon toga konsolidirala unilateralne popratne mjere u kontekstu sporazuma o slobodnom kretanju osoba, kao što su uvođenje naknada za administrativne troškove, zahtjev za izdavanjem bankovnih jamstava ili kombinacija takvih mjera koje znatno ometaju pružanje usluga u okviru sporazuma, posebno u vezi s malim i srednjim poduzećima u Švicarskoj; poziva Švicarsku da u skladu s time preispita te mjere kako bi se zajamčila njihova usklađenost sa Sporazumom o slobodi kretanja;

24.  smatra da je provedba Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija dosta zakašnjela i poziva na to da se u Prilog Sporazumu o slobodnom kretanju brzo uključi revidirana Direktiva 2013/55/EU očekujući da će Švicarska pronaći putove kako bi se zajamčio opstanak sporazuma; napominje da je Prilog II. Sporazuma o slobodnom kretanju osoba nedavno ažuriran kako bi se osigurala djelotvornija koordinacija između sustava socijalnog osiguranja EU-a i Švicarske; poziva Švicarsku da nastavi provoditi pravo EU-a, kao što se od nje i zahtijeva;

25.  drži da su reciprocitet i pravednost između država EGP-a i Švicarke nužni u pogledu njihova korištenja jedinstvenog tržišta;

26.  poziva Komisiju da ubuduće provjeri sve posljedice koje bi uvođenje novih pravila moglo imati u regijama EU-a koje graniče sa Švicarskom, kao što je nedavna izmjena članka 561. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice, a kojom se traži da se zaposlenicima s boravkom u carinskom području EU-a nametnu stroga ograničenja za korištenje službenim vozilom koje je registrirano u trećoj zemlji u privatne svrhe;

27.  primjećuje da je suradnja u okviru Sporazuma o uzajamnom priznavanju ocjena sukladnosti sve u svemu zadovoljavajuća, ali da bi se njegovo funkcioniranje moglo znatno poboljšati pristajanjem Švicarske na dinamično prilagođavanje sporazuma pravnoj stečevini EU-a koja se neprestano razvija;

28.  poziva na uklanjanje prepreka mobilnosti u svrhu prekograničnog zapošljavanja kako bi se ojačalo europsko unutarnje tržište; u tu svrhu ističe važnost promicanja učenja jezika te pružanja boljih informacija i praktične podrške osobama koje traže posao, posebno uz pomoć mreže EURES, i u Švicarskoj i u svim državama Europskog gospodarskog prostora; stoga pozdravlja aktivno sudjelovanje Švicarske u aktivnostima mreže EURES, posebno u prekograničnim regijama; poziva Švicarsku da nastavi jačati svoje transnacionalne i prekogranične usluge u okviru mreže EURES, u skladu s trenutnom Uredbom o EURES-u, u cilju povećanja mobilnosti radnika i stvaranja istinski integriranog tržišta rada između EU-a i Švicarske; u cilju povećanja mobilnosti radnika također potiče napore za utvrđivanje širokog raspona industrija u nastajanju i ključnih sektora rasta na koje bi se zemlje Europskog gospodarskog prostora, Švicarska i države članice EU-a trebale usredotočiti u pogledu razvijanja svoje baze vještina, kako bi se bolje uskladilo vještine i kvalifikacije s ponudom i potražnjom.

o
o   o

29.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 376, 27.12.2006., str. 36. (2) SL L 354, 28.12.2013., str. 132. (3) SL C 308 E, 20.10.2011., str. 18. (4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0041. (5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0069.