Rezolucija Europskog parlamenta od 10. rujna 2015. o Rusiji, posebno o slučaju Estona Kohvera, Olega Sencova i Aleksandra Kolčenka (2015/2838(RSP))

P8_TA(2015)0314 RC-B8-0845/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir ruski Ustav, a posebno njegov članak 118., u kojem se navodi da u Ruskoj Federaciji presude donose isključivo sudovi, i njegov članak 120., kojim se utvrđuje da su suci neovisni i da je iznad njih samo ruski Ustav i savezno pravo,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o ubojstvu ruskog oporbenog čelnika Borisa Njemcova i stanju demokracije u Rusiji(1) i svoja prethodna izvješća i rezolucije o Rusiji, posebno svoje rezolucije od 15. siječnja 2015. o Rusiji, a posebno o slučaju Alekseja Navaljnog(2), od 30. travnja 2015. o slučaju Nadije Savčenko(3) i od 10. lipnja 2015. o stanju odnosa između EU-a i Rusije(4),

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 19. kolovoza 2015. o presudi izrečenoj estonskom policijskom službeniku Estonu Kohveru,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 25. kolovoza 2015. o presudi koju je ruski sud izrekao ukrajinskim građanima Olegu Sencovu i Aleksandru Kolčenku,

–  uzimajući u obzir svoja prethodna izvješća i rezolucije o Rusiji, posebno svoju preporuku Vijeću od 23. listopada 2012. o uvođenju zajedničkih viznih ograničenja za ruske dužnosnike upletene u slučaj Sergeja Magnickog(5), svoje rezolucije od 13. lipnja 2013. o vladavini prava u Rusiji(6), od 13. ožujka 2014. o Rusiji: Rusija – izricanje presude prosvjednicima koji su sudjelovali u događajima na trgu Bolotnaja(7), te od 23. listopada 2014. o zatvaranju nevladine organizacije „Memorial” (dobitnice nagrade Saharov 2009.) u Rusiji(8) i svoje preporuke Vijeću od 2. travnja 2014. o uvođenju zajedničkih viznih ograničenja za ruske dužnosnike upletene u slučaj Sergeja Magnickog(9),

–  uzimajući u obzir sedmo periodično izvješće Ruske Federacije(10) koje je razmatrao Odbor za ljudska prava Ujedinjenih naroda na svojoj 3 136. i 3 137. sjednici(11), koje su održane 16. i 17. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir savjetovanje EU-a i Rusije o ljudskim pravima od 28. studenog 2013.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se Ruska Federacija, kao punopravna članica Vijeća Europe, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i Ujedinjenih naroda obvezala na poštovanje načela demokracije, vladavine prava te temeljnih sloboda i ljudskih prava; budući da, kao posljedica teškog kršenja vladavine prava i donošenja restriktivnih zakona tijekom prethodnih mjeseci, postoji ozbiljna zabrinutost u vezi s time poštuje li Rusija svoje međunarodne i nacionalne obveze; te budući da je Europska unija u više navrata nudila dodatnu pomoć i stručno znanje kako bi Rusiji pomogla da se modernizira i pridržava svojeg ustavnog i pravnog poretka, u skladu s normama Vijeća Europe;

B.  budući da je u rujnu 2014. Federalna služba sigurnosti (ESB) s estonskog teritorija otela estonskog policijskog službenika Estona Kohvera, kojega je potom nezakonito pritvorila u Rusiji, što predstavlja očigledno i teško kršenje međunarodnog prava;

C.  budući da su ukrajinski redatelj Oleg Sencov i građanski aktivist Aleksandar Kolčenko, koji su se protivili nezakonitom pripajanju Krimskog poluotoka Rusiji, u svibnju 2014. uhićeni u vezi s navodnim aktivnostima koje su provodili na Krimu; budući da se s njima postupalo kao s ruskim državljanima, unatoč činjenici da imaju ukrajinsko državljanstvo

D.  budući da i u slučaju Olega Sencova i u slučaju Aleksandra Kolčenka postoje navodi o mučenju i izrazito lošem postupanju, što je rezultiralo protupravnim iznuđivanjem izjava kojima je kasnije pripisana pravna vrijednost;

E.  budući da se Olegu Sencovu i Aleksandru Kolčenku sudilo na vojnom sudu za zločine za koje su u potpunosti nadležni građanski sudovi; budući da je suđenje bilo narušeno brojnim teškim povredama postupka;

F.  budući da je posebna izvjestiteljica Vijeća za ljudska prava UN-a za neovisnost sudaca i odvjetnika Gabriela Knaul u svojem izvješću iz travnja 2014. nakon službenog posjeta Ruskoj Federaciji izrazila snažnu zabrinutost zbog navodnih izravnih i neizravnih prijetnji sudskoj vlasti, neprimjerenom utjecaju i pritiscima na sudstvo te uplitanju u njegov rad;

G.  budući da postoji sve veća potreba za čvrstom, koherentnom i sveobuhvatnom politikom EU-a prema Rusiji, koju poštuju sve države članice;

H.  budući da je u Paketu mjera za provedbu sporazuma iz Minska predviđeno puštanje na slobodu i razmjena svih taoca i osoba koje su nezakonito pritvorene, na temelju načela „svi za sve”;

I.  budući da je nekoliko suđenja i sudskih postupaka tijekom posljednjih nekoliko godina, kao što su postupci u slučajevima Navaljni, Magnicki i Hodorkovski, bacilo sumnju na neovisnost i nepristranost pravosudnih institucija Ruske Federacije;

J.  budući da je EU u više navrata nudio dodatnu pomoć i stručno znanje u okviru Partnerstva za modernizaciju kako bi dao potporu ruskim naporima usmjerenima na demokratizaciju i pridržavanje svojeg ustavnog i pravnog poretka, u skladu s normama Vijeća Europe;

1.  snažno osuđuje presudu regionalnog suda u Pskovu kao i cjelokupno suđenje estonskom policijskom službeniku Estonu Kohveru, koji je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 15 godina nakon što je 2014. otet s estonskog teritorija, koji je dio EU-a; smatra da taj slučaj predstavlja kršenje međunarodnog prava i temeljnih pravosudnih normi;

2.  poziva Rusku Federaciju da postupa u skladu sa svojim međunarodnim obvezama, da smjesta pusti na slobodu Estona Kohvera i da zajamči njegov siguran povratak u Estoniju;

3.  izražava svoje duboko uvjerenje da Estonu Kohveru od samog početka nije omogućeno pravo na pošteno suđenje, uzimajući u obzir činjenicu da predmet nije bio otvoren za javnost, da estonskom konzulu nije bilo omogućeno da sudjeluje na saslušanjima, da Estonu Kohveru nije pružena odgovarajuća pravna pomoć te da ga, štoviše, žena i obitelj nisu smjeli posjetiti, kao i to da je bilo naređeno da ga se podvrgne neutemeljenom psihijatrijskom vještačenju, čije su pojedinosti i dalje nepoznate;

4.  snažno osuđuje nezakonito izricanje presude i zatvorsku kaznu Olega Sencova i Aleksandra Kolčenka; poziva Rusku Federaciju da ih smjesta pusti na slobodu i da zajamči njihov siguran povratak u Ukrajinu; zahtijeva da ruske vlasti hitno na nepristran i učinkovit način provedu istragu u vezi s navodima o mučenju koji potječu od optuženika i svjedoka u slučaju, a koje je tužitelj tijekom suđenja odbacio; poziva da se ta istraga otvori i za međunarodne promatrače;

5.  poziva da se na slobodu puste nezakonito pritvoreni ukrajinski državljani, uključujući Nadiju Savčenko, što je u skladu s dogovorenim Paketom mjera za provedbu sporazuma iz Minska te da se Ruska Federacija obveže da će pustiti na slobodu sve taoce i sve osobe pritvorene u vezi sa sukobom u Ukrajini;

6.  žali zbog činjenice da se u Ruskoj Federaciji pravo i pravosuđe koriste kao politički instrumenti, što predstavlja kršenje međunarodnog prava i normi i što je omogućilo da ukrajinski redatelj Oleg Sencov i Aleksandar Kolčenko budu osuđeni na kaznu zatvora od 20 odnosno 10 godina jer su izrazili svoja mišljenja koja odražavaju aktivno proukrajinsko stajalište protiv nezakonitog pripajanja Krima Ruskoj Federaciji; ističe da im se ni u kojem slučaju nije smjelo suditi na vojnom sudu i da se sva svjedočenja dobivena mučenjem i drugim nezakonitim metodama moraju isključiti;

7.  snažno osuđuje očigledno narušavanje teritorijalne cjelovitosti Ukrajine i Estonije nezakonitim otmicama državljana obaju zemalja kako bi im se sudilo pred ruskim sudom;

8.  naglašava da ruski sudovi nisu nadležni donositi presude za djela počinjena izvan međunarodno priznatog državnog područja Rusije i ističe da se sudski postupci u svim trima slučajevima ne bi smjeli smatrati zakonitima; poziva Vijeće i Komisiju da se osvrnu na te slučajeve u svojoj komunikaciji s ruskim vlastima i da o tome izvijeste Parlament; poziva države članice da učine isto u svojim bilateralnim sastancima;

9.  ističe da ruske vlasti i pravosudno osoblje snose punu odgovornost za sigurnost i dobrobit pritvorenih osoba i da se u potpunosti mora poštovati njihovo pravo na obiteljske posjete, na stupanje u kontakt sa svojim diplomatskim predstavnicima, na odgovarajuću medicinsku pomoć, na pravosudno i konzularno savjetovanje te na sveobuhvatan pristup i njih i njihovih predstavnika svim dokumentima i dokazima povezanima s optužbama protiv njih;

10.  ponovno naglašava da osuđuje kontinuiran pritisak vlade na disidente usmjeren na nezavisne nevladine organizacije preko takozvanog „zakona o stranim agentima” te ustrajnu i višeobraznu represiju aktivista, političkih protivnika i kritičara režima;

11.  podsjeća Rusiju na važnost potpunog poštovanja svojih međunarodnih pravnih obveza i na činjenicu da se pravosudne odluke moraju donositi na učinkovit i nepristran način te da moraju biti neovisne, potpuno usklađene s pravom i temeljene na zakonitim dokazima, bez ikakvog političkog uplitanja; smatra da bi Ruska Federacija, kao članica Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, trebala poštovati obveze koje je preuzela;

12.  poziva Vijeće da sastavi zajednički popis EU-a na kojem će biti navedeni dužnosnici odgovorni za otmicu, nezakonito pritvaranje i izricanje kazne Estonu Kohveru, Nadiji Savčenko, Olegu Sencovu i Aleksandru Kolčenku, da za te službenike odredi i primijeni zabranu izdavanja vize za cijelu Europsku uniju i da zamrzne svu financijsku imovinu koju oni ili njihova uža obitelj posjeduju u Europskoj uniji;

13.  poziva na pojačano stalno praćenje kršenja ljudskih prava u Rusiji i područjima koja su trenutno pripojena Rusiji; izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja stanja ljudskih prava i poziva ruske vlasti da poštuju ta prava, uključujući i pravo na slobodu izražavanja, udruživanja i okupljanja te vladavinu prava, u Rusiji i na Krimu nakon njegovog nezakonitog pripajanja; primjećuje da Rusija i dalje nastavlja kršiti Europsku konvenciju o ljudskim pravima;

14.  potiče predsjednika Europskog vijeća i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da donesu sveobuhvatnu političku strategiju koja će pomoći EU-u da ponovno preuzme inicijativu i provodi jasniju politiku prema Rusiji;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju te predsjedniku, vladi i parlamentu Ruske Federacije.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0074. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0006. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0186. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0225. (5) SL C 68E, 7.3.2014., str. 13. (6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0284. (7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0253. (8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0039. (9) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0258. (10) CCPR/C/RUS/7. (11) CCPR/C/SR.3136 i 3137.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. rujna 2015. o Angoli (2015/2839(RSP))

P8_TA(2015)0315 RC-B8-0846/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Angoli,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o Angoli od 12. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu od 17. listopada 2014. nakon prvog ministarskog sastanka između Europske unije i Angole,

–  uzimajući u obzir dokument „EU-Angola – zajednički put naprijed” od 23. srpnja  2012.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava i o slobodi izražavanja,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća iz lipnja 2014. o desetoj godišnjici usvajanja Smjernica EU-a,

–  uzimajući u obzir članak 21. UEU-a i Strateški okvir EU-a za ljudska prava, u kojem se EU obvezuje da će „davati punu potporu braniteljima slobode, demokracije i ljudskih prava širom svijeta”,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua potpisan u lipnju 2000.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je zadnjih mjeseci Vlada Angole pojačala primjenu strogih mjera u svim slučajevima potencijalnog osporavanja svojeg autoriteta, kršeći tako ljudska prava utvrđena u Ustavu Angole; budući da se u Angoli i dalje sputava sloboda okupljanja i udruživanja te postoji sve veća zabrinutost da su vojska i obavještajne službe postali pokretačke sile koje stoje iza uhićenja i kaznenog progona boraca za ljudska prava;

B.  budući da je 14. ožujka 2015. borac za ljudska prava José Marcos Mavungo uhićen bez uhidbenog naloga, a 28. kolovoza 2015. tužitelj António Nito zatražio je od suda u angolskoj pokrajini Cabindi da Mavunga osudi na 12 godina zatvora zbog poticanja na pobunu, unatoč činjenici da nisu predočeni nikakvi dokazi na temelju kojih bi se mogla ustanoviti njegova krivnja;

C.  budući da je odvjetnik Arão Bula Tempo uhićen istoga dana jer je navodno sudjelovao u organizaciji spomenutog prosvjeda; budući da je Arão Bula Tempo naknadno pušten na slobodu 13. svibnja 2015. i očekuje suđenje zbog ugrožavanja državne sigurnosti;

D.  budući da je novinar i borac za ljudska prava Rafael Marques 28. svibnja 2015. osuđen na zatvorsku kaznu od šest mjeseci uz dvije godine kušnje zbog objave knjige „Blood Diamonds: Corruption and Torture in Angola” („Krvavi dijamanti: Korupcija i mučenje u Angoli”) 2011. u kojoj je opisano više od stotinu ubojstava i na stotine slučajeva mučenja koje su navodno počinili djelatnici sigurnosti i vojnici u poljima dijamanata u regiji Lundas; budući da nije provedena istraga na temelju pritužbi u vezi s kršenjem ljudskih prava u regiji Lundas koje je Marques podnio javnom tužitelju;

E.  budući da je od 20.  do 24. lipnja 2015. uhićeno 15 mladih aktivista zbog sudjelovanja u privatnoj političkoj raspravi; budući da je kapetan Zenóbio Lázaro Muhondo Zumba uhićen naknadno, 30. lipnja 2015., zbog navodne povezanosti s petnaestero uhićenih aktivista;

F.  budući da su pritvorenici uhićeni nezakonito i proizvoljno te su optuženi za planiranje pobune i pokušaj državnog udara protiv predsjednika i drugih članova Vlade;

G.  budući da se 15 pritvorenih aktivista nalazi u istražnom zatvoru, a protiv njih nije podignuta službena optužnica, nemaju puni pristup pravnom zastupanju, zabranjeni su im posjeti članova obitelji koji im pokušavaju donijeti hranu te ih drže u samicama;

H.  budući da su vlasti provele uhićenje aktivista i pretres njihovih domova bez predočenja naloga; budući da postoje navodi da su bili podvrgnuti fizičkom i psihološkom mučenju te im se prijetilo smrću;

I.  budući da vlasti prijete majkama mladih aktivista koji se mobiliziraju, a vladajuća stranka MPLA (Narodni pokret za oslobođenje Angole) spriječila je prosvjede njihovih pobornika na kojima bi zahtijevali njihovo puštanje na slobodu; budući da su na mirni prosvjedi rodbine zatvorenika u Luandi 8. kolovoza 2015. dočekani napadima i nasilnom represijom od strane snaga sigurnosti na terenu;

J.  budući da su u srpnju 2015. četvero boraca za ljudska prava i dopisnik radija Deutsche Welle privremeno pritvoreni dok su bili u posjetu drugim aktivistima u zatvoru u pokrajini Luanda, pod optužbom da su se htjeli baviti politikom u zatvoru;

K.  budući da se u Ustavu Angole priznaju pravo na mirni prosvjed te pravo na udruživanje i izražavanje;

L.  budući da postoje navodi o masakru u Huambu u travnju 2015. koji su policajci proveli nad pripadnicima vjerske sekte Luz do Mundo; budući da je prema podacima iz različitih izvora ubijeno između nekoliko desetaka i nekoliko tisuća ljudi, a mnogo je osoba raseljeno; budući da Vlada već mjesecima odgađa hitno pitanje provođenja neovisne istrage te istovremeno žestoko opovrgava te visoke brojke; budući da europska ombudsmanica trenutačno priprema izvješće o dotičnim događajima;

M.  budući da je visoki povjerenik UN-a za ljudska prava pozvao na međunarodnu istragu tog incidenta, što je potaknulo Vladu da započne sudsku istragu;

N.  budući da je Vlada Angole također pojačala aktivnosti i masovnih i pojedinačnih prisilnih deložacija u Luandi i drugim gradovima, u cilju uklanjanja osoba koje žive u nezakonitim naseljima i uličnih trgovaca, uključujući trudnice i žene s djecom;

O.  budući da je u ožujku 2015. doneseno novo zakonodavstvo u kojem se spominje pojačanje nadzora nad nevladinim organizacijama;

P.  budući da je civilno društvo više puta osudilo povezanost korupcije te iscrpljivanja i zloupotrebe prirodnih resursa od stane vladajuće elite, kao i kršenja ljudskih prava osoba koje predstavljaju prijetnju statusu quo i koje ga osuđuju;

Q.  budući da, unatoč činjenici da se Vlada Angole obvezala pojačati napore u poboljšanju svojeg sustava za suzbijanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma (AML/CFT) te da je u tome postigla određeni napredak, Radna skupina za financijske mjere – međuvladina organizacija koju je osnovala skupina G7 1989. u cilju razvoja politika za borbu protiv pranja novca – i dalje pronalazi strateške nedostatke u AML/CFT sustavu Angole;

R.  budući da je u nezavisnim izvješćima utvrđeno da dohodak od prodaje nafte, glavnog Vladinog resursa, nije namijenjen održivom razvoju niti lokalnim zajednicama, dok je vladajuća elita sve bogatija;

S.  budući da Angola ima velike zalihe minerala i nafte te je njezino gospodarstvo jedno od najbrže rastućih gospodarstava u svijetu, posebice od kraja građanskog rata; budući da je njezin gospodarski rast vrlo neujednačen, pri čemu je većina bogatstva te zemlje u rukama nerazmjerno malog dijela stanovništva;

T.  budući da će zbog gospodarske krize u zemlji koja je uslijedila nakon oštrog pada prihoda od nafte vjerojatno doći do daljnjih društvenih nemira i prosvjeda protiv Vlade;

U.  budući da je u listopadu 2014. Angola potvrdila svoju posvećenost političkom dijalogu i suradnji dogovorenima u dokumentu „EU-Angola – zajednički put naprijed”, u kojemu se kao temeljni stupovi navode dobra uprava, demokracija i ljudska prava;

V.  budući da je, u skladu s člankom 8. Sporazuma iz Cotonoua između EU-a i Angole, razmjena informacija o dobroj upravi i ljudskim pravima provodi najmanje jednom godišnje putem službenog političkog dijaloga u okviru dokumenta „EU-Angola – zajednički put naprijed” iz 2012.;

1.  duboko je zabrinut zbog brzog pogoršanja stanja u pogledu ljudskih prava, temeljnih sloboda i demokratskog prostora u Angoli, kao i zbog ozbiljnih prekršaja koje su počinili pripadnici snaga sigurnosti te zbog manjka neovisnosti pravosuđa;

2.  poziva vlasti Angole da odmah i bezuvjetno puste na slobodu sve borce za ljudska prava, uključujući Marcosa Mavunga i 15+1 aktivista koji su uhićeni u lipnju 2015., te da odbace sve optužbe protiv njih; također poziva na trenutačno i bezuvjetno oslobađanje svih ostalih aktivista, zatvorenika savjesti ili političkih protivnika koji su proizvoljno uhićeni i pritvoreni isključivo zbog svojih političkih stavova, novinarskog rada ili sudjelovanja u mirnim aktivnostima;

3.  potiče vlasti da zajamče da pritvoreni nisu mučeni niti zlostavljani te da zajamče potpunu zaštitu i pristup njihovim obiteljima i odvjetnicima;

4.  poziva vlasti Angole da odmah okončaju sve slučajeve proizvoljnih uhićenja, nezakonitog pritvaranja i mučenja koje provode policija i snage sigurnosti; ponavlja da je potrebno provesti brze, nepristrane i temeljite istrage svih optužbi u vezi s kršenjem ljudskih prava, uključujući mučenje, koje su počinili pripadnici policije i snaga sigurnosti te da se počinitelje treba privesti pravdi;

5.  duboko je zabrinut zbog stalnih pokušaja ograničenja slobode izražavanja, slobode medija te mirnog okupljanja i udruživanja te poziva vlasti Angole da zajamče trenutačno i bezuvjetno poštovanje tih sloboda; nadalje, poziva vlasti da u potpunosti provedu odredbe Deklaracije UN-a o ljudskim pravima, Afričke povelje o ljudskim pravima i pravima naroda te ostale međunarodne i regionalne instrumente za ljudska prava koje je Angola ratificirala;

6.  poziva izaslanstvo EU-a u Luandi da ispuni obvezu ESVD-a da podupire i štiti borce za ljudska prava diljem svijeta uz pomoć konkretnih, vidljivih koraka koji osobito uključuju promatranje suđenja, političku i materijalnu pomoć borcima za ljudska prava, njihovim odvjetnicima i obiteljima te sustavni angažman EU-a i njegovih država članica s vlastima Angole u pitanju ljudskih prava na svim razinama odnosa, uključujući i najvišu razinu; nadalje traži od izaslanstva da pojača politički dijalog s Vladom Angole u okviru svih političkih, trgovinskih i razvojnih odnosa, u cilju jamčenja da će Angola poštovati svoje nacionalne i međunarodne obveze u pogledu ljudskih prava, sukladno svojem obećanju s prvog ministarskog sastanka između EU-a i Angole iz listopada 2014.; potiče ga da se pri tome koristi svim odgovarajućim alatima i instrumentima, uključujući Europski instrument za demokraciju i ljudska prava;

7.  poziva EU i države članice da priznaju visoku razinu korumpiranosti Vlade Angole čime se ozbiljno narušava poštovanje ljudskih prava i razvoja, da prije bilo kakve suradnje s Angolom provedu paket mjera za pristup ljudskim pravima te da preispitaju ciljane sektore njezinog Nacionalnog okvirnog programa u okviru 11. Europskog razvojnog fonda;

8.  žali zbog činjenice da, unatoč provođenju nacionalnog ispitivanja 2007. te opširnog programa za razminiranje, i dalje nije moguće s pouzdanošću procijeniti prijetnju koju predstavljaju protupješačke mine i eksplozivne naprave zaostale nakon rata; potiče EU da prati, nadzire i ocjenjuje učinkovito korištenje financijskim sredstvima te da zajamči da se dodijeljena proračunska sredstva koriste na djelotvoran i ciljan način kako bi se zemlja propisno razminirala;

9.  potiče sudske vlasti u Angoli da potvrde svoju neovisnost o bilo kakvoj političkoj instrumentalizaciji i da osiguraju zaštitu prava zajamčenih pravnim instrumentima, kao što su pristup pravosuđu i pravo na pošteno suđenje;

10.  potiče Vladu Angole da provede hitnu, transparentnu i vjerodostojnu istragu masakra u Huambou te da pruži pomoć preživjelima koji su raseljeni; ponavlja pozive UN-a na provedbu međunarodne i neovisne dodatne istrage;

11.  i dalje je zabrinut zbog sumnje da nisu provedene mjere za borbu protiv nasilja nad ženama i djecom; poziva vlasti da ojačaju borbu protiv štetnih tradicijskih praksi kao što je stigmatiziranje djece optužene za vračanje;

12.  podsjeća na obveze koje je Angola preuzela u okviru Sporazuma iz Cotonoua u vezi s poštovanjem demokracije, vladavine prava i načela ljudskih prava, u koja se ubrajaju pravo na izražavanje, sloboda medija, dobro upravljanje i transparentnost u političkim funkcijama; potiče Vladu Angole da poštuje te odredbe u skladu s člancima 11.b, 96. i 97. Sporazuma iz Cotonua i, ako se to ne ostvari, traži od Europske komisije da pokrene relevantan postupak u skladu s člancima 8., 9. i 96. Sporazuma iz Cotonoua;

13.  potiče EU i države članice da pokrenu pitanje transparentnosti trgovanja svim prirodnim resursima, uključujući naftu, te da u potpunosti provode i prate postojeće zakonodavstvo o izvještavanju po državama; poziva vlasti Angole i strana poduzeća da pomognu u jačanju upravljanja u ekstraktivnom sektoru pridržavajući se Inicijative za transparentnost ekstraktivnih industrija i da preispitaju provedbu Procesa Kimberley; nadalje, poziva Vladu Angole da podnese plan za pridruživanje partnerstvu za otvorenu vlast te da stoga iznese konkretan plan za borbu protiv korupcije, povećanje transparentnosti i povećanje javne odgovornosti;

14.  potiče suradnju i usklađivanje između EU-a i SAD-a u provedbi odjeljka 1504. Dodd-Frankova zakona;

15.  poziva nacionalna upravna i nadzorna tijela bolje nadziru poštovanje europskog zakonodavstva o suzbijanju pranja novca, uključujući normativna načela dužne pažnje i pravilnu analizu rizika, posebno u slučaju politički izloženih osoba koje potječu iz Angole;

16.  pozdravlja činjenicu da je Vlada Angole priznala postojanje poteškoća u pogledu pružanja naknade u slučajevima oduzimanja zemljišta te pozdravlja medijska izvješća iz kojih se može naslutiti da se mehanizmi za distribuciju i naknadu poboljšaju; potiče Vladu da nastavi sa svojim nastojanjima u tom smislu;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Afričkoj uniji, Afričkoj komisiji za ljudska prava i prava naroda, vladama zemalja regije Južnoafričke razvojne zajednice (SADC), predsjedniku i parlamentu Angole, Vladi SAD-a, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Vijeću UN-a za ljudska prava te Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. rujna 2015. o Azerbajdžanu (2015/2840(RSP))

P8_TA(2015)0316 RC-B8-0856/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Azerbajdžanu, a posebno one u vezi s ljudskim pravima i vladavinom prava,

–  uzimajući u obzir odnos između EU-a i Azerbajdžana koji je stupio na snagu 1999. i koji predstavljaju provedba Akcijskog plana u okviru europske politike susjedstva, uspostava Istočnog partnerstva, pregovori o sporazumu o pridruživanju između EU-a i Azerbajdžana te sudjelovanje Azerbajdžana u Parlamentarnoj skupštini Euronesta,

–  uzimajući u obzir izvješće od 25. ožujka 2015. u okviru europske politike susjedstva o napretku Azerbajdžanu u 2014. (SWD(2015)0064),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan u okviru europske politike susjedstva između EU-a i Azerbajdžana,

–  uzimajući u obzir zapažanja predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska od 22. srpnja 2015. nakon sastanka s predsjednikom Azerbajdžana Ilhamom Alijevim,

–  uzimajući u obzir posjet posebnog predstavnika za ljudska prava Stavrosa Lambrinidisa Bakuu od 23. do 26. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava Zeida Ra'ada Al Husseina od 8. rujna 2015. u kojoj osuđuje pritisak na civilno društvo i neovisne glasove u Azerbajdžanu,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini i povjerenika Johannesa Hahna o nedavnom pritvaranju, zatvaranju, osuđivanju i ubojstvima vodećih novinara i branitelja ljudskih prava u Azerbajdžanu,

–  uzimajući u obzir izjavu od 19. kolovoza 2015. o ljudskim pravima u Azerbajdžanu danu na sastanku Posebnog stalnog vijeća OESS-a br. 1064 održanom u Beču,

–  uzimajući u obzir nedavne izjave glavnog tajnika Vijeća Europe Thorbjørna Jaglanda o slučaju Khadije Ismajlove, slučajevima Lejle Junus, ravnateljice Instituta za mir i demokraciju u Azerbajdžanu, i njezina supruga Arifa Junusa te ubojstvu azerbajdžanskog novinara Rasima Alijeva,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Helsinkija koju je donijela Parlamentarna skupština OESS-a na svojem godišnjem zasjedanju održanom od 5. do 9. srpnja 2015., u kojoj se osuđuje stalni progon i zatvaranje novinara i branitelja ljudskih prava na temelju politički motiviranih optužnica u nekoliko zemalja koje sudjeluju u radu OESS-a te se izražava zabrinutost zbog stalne zlouporabe poreznog i administrativnog zakonodavstva kako bi se opravdali ti slučajevi,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 23. lipnja 2015. o funkcioniranju demokratskih institucija u Azerbajdžanu,

–  uzimajući u obzir mišljenje Venecijanske komisije Vijeća Europe od 15. prosinca 2014. u kojemu se navodi da se nedavnim amandmanima na zakon o nevladinim organizacijama dodatno ograničava rad NVO-a u Azerbajdžanu,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava i zaključke Vijeća od 23. lipnja 2014. o desetoj obljetnici tih Smjernica,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o borcima za ljudska prava koju je usvojila Opća skupština UN-a 9. prosinca 1998.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se u posljednjih nekoliko godina sveukupna situacija u području ljudskih prava u Azerbajdžanu stalno pogoršava, što podrazumijeva sve veće zastrašivanje i represiju te jačanje prakse kaznenog progona čelnika NVO-a, branitelja ljudskih prava, novinara i drugih predstavnika civilnog društva;

B.  budući da je nagrađena novinarka istražiteljica postaje RFE/RL Khadija Ismajlova osuđena na sedam i pol godina zatvora zbog optužbi o navodnoj zlouporabi, pronevjeri i utaji poreza nakon što je objavila nekoliko priča o korupciji koje se odnose na predsjednikovu obitelji; budući da su branitelji ljudskih prava Lejla i Arif Junus osuđeni na osam i sedam i pol godina zatvora zbog optužbi za prijevaru i utaju poreza, a da suđenje ni izbliza nije bilo u skladu s međunarodnim standardima; budući da su dobro poznati aktivist u području ljudskih prava Rasul Jafarov i iznimno cijenjeni odvjetnik za ljudska prava Intigam Alijev osuđeni na temelju sličnih optužbi nakon suđenja obilježenih kršenjem postupka te da Rasul Jafarov trenutačno izdržava kaznu zatvora u trajanju od šest godina i tri mjeseca, a Intigam Alijev kaznu zatvora od sedam i pol godina; budući da su brojne druge poznate osobe iz azerbajdžanskog civilnog društva i dalje u zatvoru, uključujući Anara Mamadlija, Raufa Mirkadirova, Omara Mamadova, Tofiqa Jaqublua, Ilgara Mamadova, Nijata Alijeva, Araza Gulijeva, Parviza Hashimlija, Sejmura Hezija, Hilala Mamadova i Taleha Khasmamadova, te budući da se zdravlje nekih od tih zatvorenika stalno pogoršava;

C.  budući da su Lejla Junus i Rasul Jafarov prije vlastitog uhićenja vodili skupinu istaknutih azerbajdžanskih boraca za ljudska prava i stručnjaka koji su sastavili popis od gotovo stotine Azerbajdžanaca koji se u skladu s definicijom koju je 2012. donijelo Vijeće Europe mogu svrstati među političke zatvorenike;

D.  budući da su novinari i čelnici civilnog društva podvrgnuti stalnom zastrašivanju, a među njima je i Emin Mili, ravnatelj televizije Mejdan, kojemu se prijetilo smrću i čiji su članovi obitelji uhićeni na temelju lažnih optužbi, te novinari koji rade na televiziji Mejdan u Azerbajdžanu; budući da je osnivač Instituta za slobodu i sigurnost izvjestitelja i borac za ljudska prava Emin Husejnov zatražio utočište u Švicarskoj nakon što se suočio s lažnim optužbama te da mu je oduzeto azerbajdžansko državljanstvo;

E.  budući da se mnogi drugi novinari i aktivisti civilnog društva suočavaju sa sudskim postupcima, zabranom putovanja i ograničavanjem slobode kretanja zbog svojih aktivnosti u području ljudskih prava; budući da azerbajdžanske vlasti također vrše pritisak na neovisne skupine restriktivnim novim zakonima kojima se uređuje rad NVO-a; budući da su zbog tih zakona mnoge skupine učinkovito prisiljene na zatvaranje nakon što su im blokirani bankovni računi ili izvori financiranja jer su vlasti odbile odobriti nova sredstva stranih donatorskih organizacija;

F.  budući da je od 2006. mirnim prosvjednicima učinkovito zabranjeno održavanje prosvjeda u središtu Bakua te su nedavno uvedene nove oštre novčane kazne i duža razdoblja administrativnog zadržavanja za one koji organiziraju neodobrena javna okupljanja ili u njima sudjeluju;

G.  budući da je predsjednik Instituta za slobodu i sigurnost izvjestitelja novinar Rasim Alijev preminuo u jednoj bolnici u Bakuu nakon što je teško pretučen, a tome su prethodile stalne prijetnje i zastrašivanje nakon njegova kritiziranja predsjednika Alijeva na društvenim mrežama;

H.  budući da je Azerbajdžan jedan od osnivača Istočnog partnerstva; budući da EU i istočnoeuropski čelnici u brojnim prilikama potvrđuju da se Istočno partnerstvo temelji na zajednici vrijednosti i načelima slobode, demokracije, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava; budući da Azerbajdžan teži tome da unaprijedi i produbi odnose s EU-om radi uspostave strateškog partnerstva;

I.  budući da 2014. EU nije mogao dostaviti 11 od 13 iznosa NVO-ima zbog restriktivnog zakonodavstva te da i dalje nailazi na velika ograničenja pri financiranju neovisnih skupina civilnog društva i aktivista u Azerbajdžanu; budući da su mnogi korisnici potpore EU-a u zatvoru, –npr. odvjetnik za ljudska prava Intigam Alijev–, ili su pobjegli iz zemlje i obustavili svoje djelovanje;

J.  budući da je 4. srpnja 2015. ured OESS-a u Bakuu zatvoren jer su azerbajdžanske vlasti donijele odluku o raskidanju Memoranduma o razumijevanju između azerbajdžanske vlade i OESS-a;

K.  budući da nevladina organizacija Freedom House smatra da Azerbajdžan „nije slobodan”, da njegovo novinarstvo „nije slobodno”, a da je internet „djelomično slobodan”; budući da je Azerbajdžan u posljednjih deset godina doživio najveći pad u pogledu demokratske vladavine u cijeloj Euroaziji;

L.  budući da će se u studenom 2015. u Azerbajdžanu održati parlamentarni izbori; budući da je Europski parlament odbio poslati izbornu promatračku misiju jer je procijenjeno da ne postoje uvjeti za održavanje slobodnih i poštenih izbora te da je zbog ograničavanja slobode izražavanja, okupljanja i udruživanja u zemlji nemoguće osigurati jednake uvjete za kandidate i organizirati istinski konkurentno glasovanje;

M.  budući da je sektorska suradnja od uzajamne koristi, a osobito u energetskom sektoru; budući da Azerbajdžan ima mogućnosti da postane jedan od glavnih trgovinskih partnera EU-a;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog stalnog pogoršanja stanja u području ljudskih prava u zemlji i podsjeća na to da EU u kontekstu bilateralne suradnje pridaje posebnu važnost ljudskim pravima i temeljnim slobodama kao ključnim elementima Istočnog partnerstva te kao temeljima međunarodnih organizacija kao što su Vijeće Europe i OESS, čiji je Azerbajdžan član;

2.  traži hitno i bezuvjetno oslobađanje svih političkih zatvorenika, branitelja ljudskih prava, novinara i drugih aktivista civilnog društva, uključujući Khadiju Ismajilovu, Lejlu Junus i Arifa Junusa, Anara Mamadlija, Rasula Jafarova, Intigama Alijeva, Raufa Mirkadirova, Omara Mamadova, Tofiqa Jaqublua, Nijata Alijeva, Araza Gulijeva, Parviza Hashimlija, Sejmura Hezija, Hilala Mamadova, Taleha Khasmamadova i Ilgara Mamadova, u skladu s presudom Europskog suda za ljudska prava te traži povlačenje svih optužnica protiv njih i punu uspostavu njihovih političkih i građanskih prava te javnog imidža;

3.  oštro osuđuje nezapamćeno gušenje građanskog društva u Azerbajdžanu; ponovno izražava duboku zabrinutost zbog sudbine kolega zatvorenih novinara, koji su slobodni, ali su pod kaznenom istragom, u svjetlu izvješća branitelja ljudskih prava te lokalnih i međunarodnih NVO-a o navodnim protuzakonitim optužnicama protiv političara, aktivista i novinara; poziva azerbajdžanske vlasti da prestanu sa selektivnim kaznenim progonom i zatvaranjem novinara, branitelja ljudskih prava i ostalih koji kritiziraju vlast te da zajamče da svi pritvorenici, uključujući novinare i aktiviste političkog i civilnog društva, u cijelosti ostvare svoja prava na pravičan postupak, posebno pravo na odvjetnika po vlastitom izboru, kontakt s obitelji i druge norme poštenoga suđenja;

4.  pozdravlja mogućnost da europska liječnička ekipa posjeti Lejlu i Arifa Junusa, što su odobrile azerbajdžanske vlasti, te traži njihovo oslobađanje, između ostalog zbog humanitarnih razloga; skreće pozornost na zatvorske uvjete u kojima se nalaze Lejla i Arif Junus te Intigam Alijev i zbog kojih se njihovo zdravstveno stanje znatno pogoršalo, što može imati posljedice opasne po život; poziva azerbajdžanske vlasti da dopuste europskoj liječničkoj ekipi da pregleda Intigama Alijeva te da zajamče da svi zatvorenici imaju odgovarajuću liječničku njegu kad im je to potrebno;

5.  zahtijeva brzu istragu o smrti novinara i ravnatelja Instituta za slobodu i sigurnost izvjestitelja Rasima Alijeva; sa zabrinutošću prima na znanje navode skupine novinara prema kojima je gospodin Alijev preminuo jer mu liječnici koji su mu u bolnici bili dodijeljeni nisu pružili odgovarajuću pomoć;

6.  podsjeća azerbajdžanske vlasti da je dobrobit stanovništva, koja podrazumijeva poštovanje prava i sloboda, nužan dio održivog gospodarskog rasta;

7.  poziva Azerbajdžan da poštuje i ispuni obveze koje je preuzeo kao član Vijeća Europe; ponavlja svoj poziv azerbajdžanskim vlastima da postupaju u skladu sa svim presudama Europskog suda za ljudska prava koje se odnose na Azerbajdžan; traži da se poštuje presuda Europskog suda za ljudska prava od 16. lipnja 2015. te sve druge presude tog suda;

8.  snažno potiče azerbajdžansku vladu da u potpunosti surađuje s Venecijanskom komisijom Vijeća Europe i povjerenikom za ljudska prava te da primijeni njihove preporuke, kao i posebne postupke UN-a u pogledu branitelja ljudskih prava, prava na slobodu udruživanja i mirnog okupljanja, prava na slobodu izražavanja te samovoljnog pritvaranja kako bi izmijenila svoje zakonodavstvo i prilagodila svoje prakse zaključcima stručnjaka;

9.  poziva azerbajdžansku vladu da odmah obustavi pritiske na civilno društvo i djelovanje u području ljudskih prava te da zajamči da neovisne skupine civilnog društva i aktivisti mogu djelovati bez nepotrebnih prepreka i straha od progona, između ostalog stavljanjem izvan snage zakona kojima se znatno ograničava civilno društvo, odmrzavanjem bankovnih računa nevladinih skupina i njihovih čelnika te dopuštanjem financiranja iz inozemstva;

10.  žali zbog stalnog djelovanja azerbajdžanske vlade na sprečavanju kontakata između skupina civilnog društva, mladih aktivista i intelektualaca iz Armenije i Azerbajdžana jer su ti kontakti iznimno važni za premošćivanje dugotrajnoga neprijateljstva između tih dviju država; u tom smislu ponovno podsjeća na važan rad Lejle i Arifa Junusa u tom području;

11.  poziva azerbajdžanske vlasti da poštuju slobodu tiska i medija i u zakonodavstvu i u praksi te na internetu i izvan njega, da zajamče slobodu izražavanja u skladu s međunarodnim standardima i da prestanu cenzurirati kritike vlasti preko medijskih kuća;

12.  iznimno je zabrinut zbog stanja LGBTI osoba u Azerbajdžanu; oštro osuđuje politički govor mržnje protiv LGBTI osoba koji potječe s najviših razina; poziva azerbajdžansku vladu da prestane ometati i zastrašivati branitelje ljudskih prava koji se zalažu za prava LGBTI osoba;

13.  ističe važnost ozbiljnog dijaloga uz uzajamno poštovanje između EU-a i azerbajdžanske vlade, oporbe i civilnog društva;

14.  ponavlja da bi odmah trebalo obustaviti pregovore o Sporazumu o strateškom partnerstvu s Azerbajdžanom sve dok vlada ne poduzme konkretne mjere za postizanje napretka u poštovanju univerzalnih ljudskih prava;

15.  poziva Vijeće, Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da strogo primjenjuju načelo „više za više”, posebno se usredotočujući na stanje branitelja ljudskih prava u skladu sa Smjernicama EU-a o braniteljima ljudskih prava, na neovisnost pravosuđa, demokratske reforme i temeljna prava i slobode, te da jasno daju do znanja koje su posljedice kašnjenja s reformama; poziva Komisiju da izvrši reviziju i po potrebi obustavi sve oblike financiranja koji nisu povezani s ljudskim pravima, civilnim društvom i suštinskom suradnjom među ljudima koja je Azerbajdžanu zajamčena Europskim instrumentom za susjedstvo, u svjetlu navedenih incidenata u kojima su na meti branitelji ljudskih prava zbog prikupljanja dokaza o kršenju ljudskih prava u Azerbajdžanu; poziva Komisiju i države članice da i dalje financiraju kontakte među ljudima i suradnju u područjima kao što su civilno društvo, obrazovanje i akademska zajednica te mladi i razmjena studenata;

16.  poziva Vijeće, Komisiju i potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da oštro i jedinstveno odgovore na pritiske koji se vrše u Azerbajdžanu kako bi jasno dali do znanja da je trenutačna situacija u potpunosti neprihvatljiva i da se odnosi ne mogu nastaviti kako je uobičajeno sve dok vlada ne oslobodi sve one koji su zatvoreni na temelju politički motiviranih optužbi i obustavi pritiske na neovisne skupine civilnog društva;

17.  potiče europska poduzeća koja posluju u Azerbajdžanu da otvoreno zahtijevaju visoke standarde u pogledu ljudskih prava te da usvoje visoke standarde korporativne društvene odgovornosti, uzimajući u obzir utjecaj svojeg djelovanja na stanje u području ljudskih prava u zemlji;

18.  žali zbog toga što u dijalogu o ljudskim pravima između EU-a i Azerbajdžana nije ostvaren nikakav znatan napredak u pogledu stanja ljudskih prava u toj zemlji; poziva ESVD da unaprijedi taj dijalog kako bi ga učinio djelotvornim i usmjerenim na rezultate te da o tome redovito izvješćuje Parlament;

19.  poziva tijela EU-a da provedu detaljnu istragu o navodima o korupciji protiv predsjednika Alijeva i članova njegove obitelji koji su rezultat rada novinarke istražiteljice Khadije Ismajlove;

20.  poziva Vijeće da izbjegava primjenu dvostrukih standarda kad je riječ o državama Istočnog partnerstva i da u tom pogledu razmotri uvođenje ciljanih sankcija i zabranu izdavanja viza svim političarima, dužnosnicima i sudcima koji sudjeluju u političkom progonu;

21.  poziva azerbajdžanske vlasti da surađuju s predstavnicima regionalnih organizacija kao što su Vijeće Europe i OESS te da im olakšaju posjete; duboko žali zbog odluke azerbajdžanskih vlasti o zatvaranju uredia OESS-a u Bakuu;

22.  napominje da su neovisni promatrači izbora, među kojima su također dugotrajna promatračka misija OESS-a i nacionalni promatrači, dokumentirali veća kršenja izbornih standarda u Azerbajdžanu na svim predsjedničkim i parlamentarnim izborima od predsjedničkih izbora održanih u listopadu 2003., uključujući te izbore; izražava ozbiljnu zabrinutost u pogledu toga postoje li uvjeti za slobodno i pošteno glasovanje 1. studenog 2015. uzimajući u obzir da su čelnici oporbenih stranaka zatvoreni, da se medijima i novinarima ne dopušta slobodan rad bez zastrašivanja te da prevladava atmosfera straha;

23.  poziva ESVD i države članice da se suzdrže od aktivnosti promatranja izbora jer će svaka promatračka misija u sadašnjim uvjetima biti uzaludna i njome će se samo legitimizirati duboko poremećeno izborno okružje; Poziva ESVD i države članice EU-a da se za sad ne uključuju u aktivnosti promatranja izbora. Napominje da je misija ODIHR-a trenutačno na licu mjesta te da bi bilo od iznimnog značaja dobiti njezinu analizu stanja u zemlji;

24.  podsjeća na svoju odluku o slanju izaslanstva Europskog parlamenta u Azerbajdžan te ističe da je takvo izaslanstvo važno poslati što prije kako bi s azerbajdžanskim vlastima počelo raditi na hitnim pitanjima kao što su ljudska prava i sukob u Nagorno-Karabahu;

25.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Europskom vijeću, Komisiji, vladi i parlamentu Republike Azerbajdžan, Vijeću Europe, OESS-u i Vijeću UN-a za ljudska prava.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. rujna 2015. o migracijama i izbjeglicama u Europi (2015/2833(RSP))

P8_TA(2015)0317 RC-B8-0832/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju iz 1951. o statusu izbjeglica i njezin dodatni protokol,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. listopada 2013. o mjerama EU-a i država članica za rješavanje pitanja priljeva izbjeglica nastalog kao posljedica sukoba u Siriji(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o migracijskim tokovima na području Sredozemlja, s posebnim naglaskom na tragične događaje kod Lampeduse(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2014. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. travnja 2015. o nedavnim tragedijama u Sredozemnom moru i migracijskoj politici i politici azila u EU-u(4),

–  uzimajući u obzir Europski migracijski program Komisije od 13. svibnja 2015. (COM(2015)0240),

–  uzimajući u obzir akcijski plan o migraciji u deset točaka koji je donesen na zajedničkom zasjedanju Vijeća za vanjske i unutarnje poslove 20. travnja 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a s posebnog sastanka na vrhu o izbjegličkoj krizi na Sredozemlju od 23. travnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE) iz travnja 2012. pod naslovom „Izgubljeni životi u Sredozemnom moru”,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Inicijativu za migracijski put između EU-a i Roga Afrike, tj. Kartumski proces, koju su 28. studenog 2014. usvojile Afrička unija i države članice i institucije EU-a,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata, posebno izvješće pod naslovom „Računanje na mobilnost u okviru jedne generacije: nastavak na regionalnu studiju o upravljanju vanjskim granicama Europske unije i njegovom učinku na ljudska prava migranata” objavljeno u svibnju 2015.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Europskog potpornog ureda za azil o stanju u području azila u Europskoj uniji 2014.,

–  uzimajući u obzir raspravu o migracijama i izbjeglicama u Europi koja se održala u Parlamentu 9. rujna 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da kao posljedica dugotrajnih sukoba, regionalne nestabilnosti i kršenja ljudskih prava nezabilježeno velik broj osoba traži zaštitu u EU-u; budući da je od prošle godine broj zahtjeva za azil za djecu porastao za 75 %; budući da se tijekom ljeta opet pokazalo da migracije nisu privremeni problem i da se čini izglednim da će se porast broja izbjeglica nastaviti, što je još jedan pokazatelj da je hitno potrebno poduzeti sve što je moguće kako bi se spasili životi ljudi koji su u opasnosti i koji bježe iz svojih zemalja te da se države članice trebaju pridržavati svojih međunarodnih obveza, uključujući obveze spašavanja na moru;

B.  budući da je, prema podacima UNHCR-a, tijekom 2015. prijavljeno 2 800 umrlih ili nestalih žena, muškaraca i djece koji su pokušali doći do utočišta u Europi; budući da izbjeglice i migranti pogibaju i na putu kopnom kroz Europu;

C.  budući da krijumčari i trgovci ljudima iskorištavaju nezakonitu migraciju te radi vlastite zarade ugrožavaju živote imigranata, da su odgovorni za tisuće smrtnih slučajeva i da predstavljaju ozbiljan problem za EU i države članice; budući da trgovci ljudima od kriminalnih aktivnosti ostvaruju zaradu od 20 milijardi EUR godišnje; budući da se prema podacima Europola organizirane kriminalne skupine koje aktivno omogućuju prijevoz nezakonitih migranata preko Sredozemlja povezuju s trgovinom ljudima, drogom, oružjem i s terorizmom;

D.  budući da su prema podacima FRONTEX-a Sirija, Afganistan, Eritreja i Irak glavne zemlje podrijetla tražitelja azila tijekom 2015.; budući da je prema podacima Eurostata velikoj većini osoba koje bježe iz tih zemalja u Europu pružena zaštita;

E.  budući da regionalna nestabilnost i sukobi te uspon IS-a/Daeša u susjednim područjima pogođenima sukobom utječu na masovni priljev migranata i tokove raseljenih ljudi, a time i na broj pojedinaca koji žele dospjeti u EU;

F.  budući da na posljednjoj sjednici Europskog vijeća održanoj 25. i 26. lipnja 2015. te na kasnijoj sjednici Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove 20. srpnja 2015. nije postignut dogovor o obvezujućem mehanizmu raspodjele za premještaj i preseljenje osoba, već je prihvaćen dobrovoljni mehanizam; budući da države članice nisu postigle dogovor o prihvatu 40 000 izbjeglica koje bi trebale biti premještene iz Grčke i Italije, već su se obvezale na samo 32 256 mjesta za premještaj;

G.  budući da je predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk 3. rujna 2015. pozvao na preraspodjelu barem 100 000 izbjeglica;

H.  budući da je sadašnji ad hoc pristup donošenju odluka potrebno zamijeniti dugoročnijim pristupom azilu i migracijama;

I.  budući da brojni građani izražavaju nezabilježenu razinu solidarnosti s izbjeglicama, srdačno ih dočekujući i pružajući zavidnu razinu potpore; budući da europski građani time pokazuju da su zaštita potrebitih i suosjećanje i dalje istinski europske vrijednosti;

J.  budući da trenutačna situacija ukazuje na žalostan nedostatak solidarnosti vlada prema tražiteljima azila te na nedovoljno usklađeno i dosljedno djelovanje; budući da to dovodi do kaosa i kršenja ljudskih prava; budući da različita stajališta pojedinačnih države članice naglašavaju činjenicu da u EU-u postoji 28 zasebnih migracijskih politika; budući da zbog nedostatka jedinstvenih postupaka i standarda za tražitelje azila u državama članicama postoje različite razine zaštite, u nekim slučajevima čak i neodgovarajuća jamstva za tražitelje azila;

K.  budući da su neke države članice i njihovi čelnici zauzeli proaktivan pristup te su pokazali spremnost i volju da prihvate izbjeglice i uspostave trajni i obvezni mehanizam za raspodjelu izbjeglica među svim državama članicama; budući da bi druge države članice trebale slijediti taj dobar primjer;

L.  budući da će se strateško izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o cjelovitom pristupu migraciji baviti politikom azila i migracijskom politikom EU-a u cijelosti;

M.  budući da u skladu s Konvencijom iz 1951. godine o statusu izbjeglica (Ženevska konvencija) osobe mogu zatražiti azil neovisno o svojoj zemlji podrijetla pod uvjetom da postoji osnovani strah od progona zbog njihove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja;

1.  izražava duboko žaljenje i tugu zbog tragičnih gubitaka života osoba koje traže azil u EU-u; apelira na EU i države članice da učine sve što je moguće kako bi spriječili daljnji gubitak života na moru i na kopnu;

2.  izražava solidarnost s mnogobrojnim izbjeglicama i migrantima koji su žrtve sukoba, teških kršenja ljudskih prava, znatnih propusta u upravljanju i grube represije;

3.  pozdravlja rad skupina civilnog društva i pojedinaca diljem Europe koji se aktiviraju u velikom broju kako bi izbjeglicama i migrantima pružili dobrodošlicu i pomoć; potiče europske građane da nastave pružati potporu i sudjelovati u humanitarnom odgovoru na izbjegličku krizu; smatra da se takvim djelovanjem iskazuje istinsko poštovanje europskih vrijednosti te da je ono znak nade za budućnost Europe;

4.  ponavlja da podržava svoju Rezoluciju od 29. travnja 2015. o nedavnim tragedijama u Sredozemnom moru i migracijskoj politici i politici azila u EU-u; podsjeća da je potrebno da EU svoju hitnu reakciju na trenutačnu situaciju u pogledu izbjeglica temelji na solidarnosti i pravednoj podjeli odgovornosti, kao što je navedeno u članku 80. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), i na holističkom pristupu kojim se uzima u obzir sigurna i zakonita migracija te puno poštovanje temeljnih prava i vrijednosti;

5.  ponovno ističe da se zauzima za otvorene granice unutar schengenskog područja uz učinkovito upravljanje vanjskim granicama; ističe da je slobodno kretanje osoba unutar schengenskog područja jedno od najvećih postignuća europske integracije;

6.  pozdravlja inicijative Komisije za premještaj i preseljenje, uključujući novu inicijativu za hitni premještaj povećanog broja podnositelja zahtjeva za azil kojima je potrebna međunarodna zaštita, koja obuhvaća Grčku, Italiju i Mađarsku; podupire najavu Komisije o trajnom mehanizmu za premještaj koji bi se aktivirao u kriznim situacijama i u okviru kojeg se uzima u obzir broj izbjeglica koje se nalaze u određenoj državi članici, što se temelji na članku 78. stavku 2. UFEU-a; spreman je u okviru ubrzanog postupka rješavati pitanje novog sustava premještaja u kriznim situacijama te izražava namjeru da usporedno radi na svim drugim mjerama koje Komisija predloži kako države članice ne bi usporile uspostavu trajnog sustava premještaja; podsjeća Vijeće da Parlament snažno podupire uspostavu obvezujućeg mehanizma za premještaj u okviru kojeg se, koliko je to moguće, uzimaju u obzir želje izbjeglica;

7.  pozdravlja operativnu potporu koju će Komisija pružiti državama članicama koje su pod najvećim pritiskom, kao što su Grčka, Italija i Mađarska, preko tzv. žarišta iskorištavajući stručnost agencija EU-a kao što su FRONTEX; Europski potporni ured za azil i Europski policijski ured (Europol) kako bi pomogla državama članicama pri registraciji pristiglih osoba; podsjeća države članice da uspjeh tih registracijskih centara ovisi o njihovoj spremnosti da izbjeglice presele iz „žarišta” na svoj teritorij; smatra da bi se takvim pristupom trebali jasno uspostaviti učinkoviti mehanizmi za prepoznavanje osoba s posebnim potrebama i za njihovo daljnje upućivanje službama;

8.  prima na znanje prijedlog Komisije da se odredba o sigurnoj zemlji podrijetla iz Direktive o postupku azila ojača sastavljanjem zajedničkog popisa sigurnih zemalja podrijetla na razini EU-a; uviđa da bi se tim pristupom mogla ograničiti postupovna prava državljana tih zemalja; podsjeća da se stopa odobravanja zahtjeva za azil znatno razlikuje ovisno o državi članici, među ostalim i u pogledu pojedinih zemalja podrijetla; zahtijeva da se poduzmu mjere kojima će se zajamčiti da se tim pristupom ne ugrozi načelo zabrane protjerivanja i pravo pojedinaca na azil, posebno pripadnika ugroženih skupina;

9.  ponavlja svoje pozive Komisiji da izmijeni postojeću Dublinsku uredbu kako bi u nju uvrstila trajni, obvezujući sustav raspodjele tražitelja azila među 28 država članica po pravednom ključu za obveznu raspodjelu, vodeći pritom računa o mogućnostima integracije te potrebama i posebnim okolnostima samih tražitelja azila;

10.  poziva Komisiju i države članice da u proračunu za 2016. i odredbama višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) osiguraju znatan manevarski prostor i spremnost na izdvajanje sredstava, omogućujući pružanje brže i izdašnije potpore Europskom potpornom uredu za azil i državama članicama za njihove aktivnosti prihvata i integracije izbjeglica, među ostalim u okviru sustava za premještaj i preseljenje;

11.  poziva sve države članice sudionice na brzo i cjelovito prenošenje te učinkovitu primjenu zajedničkog europskog sustava azila; apelira na Komisiju da se pobrine za to da sve države članice propisno provode zakonodavstvo EU-a kako bi se zajamčila primjena zajedničkih učinkovitih, dosljednih i humanih standarda u čitavom EU-u, uzimajući u obzir najbolje interese djeteta;

12.  smatra da bi provedba Direktive o povratku trebala biti popraćena poštovanjem postupaka i standarda koji Europi omogućuju da zajamči čovječno i dostojanstveno postupanje s povratnicima, u skladu s načelom zabrane protjerivanja; podsjeća da dobrovoljnom povratku treba dati prednost pred prisilnim povratkom;

13.  podsjeća na to da su mogućnosti zakonitog ulaska u EU za osobe kojima je potrebna zaštita vrlo ograničene i izražava žaljenje zbog činjenice da njima kao jedina opcija u cilju pronalaženja zaštite u Europi ostaje pribjegavanje uslugama krijumčara i opasnim putovima, što je, između ostalih faktora, posljedica podizanja ograda i zatvaranja vanjskih granica; stoga smatra da bi osmišljavanje sigurnih i zakonitih pristupa za izbjeglice, kao što su humanitarni koridori i humanitarne vize, trebalo biti visoko na listi prioriteta EU-a i njegovih država članica; ističe da se države članice osim obveznog programa premještaja, trebaju usuglasiti u pogledu stvaranja drugih instrumenata kao što su pojačano spajanje obitelji, sustavi privatnog sponzorstva i fleksibilni vizni aranžmani, između ostalog i u svrhu studiranja i rada; smatra da je potrebno izmijeniti Zakonik o vizama uključivanjem konkretnijih zajedničkih odredbi o humanitarnim vizama; traži od država članica da omoguće podnošenje zahtjeva za azil u svojim veleposlanstvima i konzularnim uredima;

14.  podsjeća da bi države članice trebale utvrditi stroge kaznene sankcije protiv trgovine ljudima i krijumčarenja ljudi i u Europsku uniju i kroz nju; poziva države članice da suzbiju kriminalne mreže krijumčara, ali da u međuvremenu ne kažnjavaju one koji iz humanitarnih razloga dobrovoljno pomažu migrantima, uključujući prijevoznike, tražeći od Komisije da razmotri mogućnost revizije Direktive Vijeća 2001/51/EZ; prima na znanje operaciju EUNAVFOR Med protiv krijumčara i trgovaca ljudima na Sredozemlju;

15.  izražava žaljenje zbog toga što čelnici nekih država članica i stranke ekstremne desnice iskorištavaju trenutačnu situaciju kako bi potpirili antimigracijsko raspoloženje pri čemu okrivljuju EU za krizu, kao i zbog toga što se time doprinosi sve učestalijem nasilju nad migrantima; poziva Komisiju i države članice da poduzmu hitne mjere protiv nasilnog djelovanja i govora mržnje usmjerenog na migrante; također poziva čelnike EU-a i država članica da zauzmu jasan stav u prilog europskoj solidarnosti i poštovanju ljudskog dostojanstva;

16.  podsjeća na to da su migracije globalna i složena pojava koja također zahtijeva dugoročan pristup kojim se rješavaju njezini glavni uzroci, kao što su siromaštvo, nejednakost, nepravda, klimatske promjene, korupcija, loše upravljanje i oružani sukobi; apelira na Komisiju i Vijeće da na sastanku na vrhu koji će se održati u studenome 2015. u Valetti stave naglasak na te glavne uzroke; naglašava da je potreban sveobuhvatan pristup EU-a kojim bi se povećala dosljednost njegove unutarnje i vanjske politike, a ponajprije njegove zajedničke vanjske i sigurnosne politike, razvojne politike i migracijske politike; dovodi u pitanje planove o povezivanju razvojne pomoći s jačim graničnim kontrolama ili sporazumima o ponovnom prihvatu u trećim zemljama;

17.  traži od EU-a, njegovih država članica i drugih međunarodnih donatora da pod hitno ispune obećanja s Konferencije o financiranju razvoja koja je u srpnju 2015. održana u Addis Abebi i ističe potrebu da se fokus razvojne politike preusmjeri na izgradnju miroljubivih društava, borbu protiv korupcije i promicanje dobrog upravljanja, kao što je utvrđeno u cilju o održivom razvoju br. 16 globalnog razvojnog okvira za razdoblje nakon 2015.;

18.  potiče EU, njegove države članice i međunarodnu zajednicu da ojačaju svoju ulogu u rješavanju sukoba, a osobito da pomognu u pronalaženju održivih političkih rješenja u regijama pogođenim sukobima, kao što su Irak, Sirija, Libija i Bliski istok, te da ojačaju politički dijalog, među ostalim s regionalnim organizacijama, uz obuhvaćanje svih elemenata ljudskih prava kako bi se poduprle uključive i demokratske institucije te vladavina prava, izgradila otpornost lokalnih zajednica i potaknuo društveni i demokratski razvoj u zemljama podrijetla i među njihovim narodima; s obzirom na to poziva na bolju suradnju u regiji sa zemljama članicama Arapske lige i Afričke unije kako bi se prihvatilo i ponovno naselilo osobe kojima je potrebna zaštita te kako bi im se dao azil;

19.  poziva Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da sazovu međunarodnu konferenciju o izbjegličkoj krizi na kojoj će, između ostalih, sudjelovati EU, njegove države članice, agencije povezane s UN-om, Sjedinjene Američke Države, relevantne međunarodne nevladine organizacije i arapske države, čiji će cilj biti izrada zajedničke globalne strategije za humanitarnu pomoć;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te vladama i parlamentima država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0414. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0448. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0105. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0176.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. rujna 2015. o ulozi EU-a u bliskoistočnom mirovnom procesu (2015/2685(RSP))

P8_TA(2015)0318 RC-B8-0836/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o bliskoistočnom mirovnom procesu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. srpnja 2015. o bliskoistočnom mirovnom procesu,

–  uzimajući u obzir nedavne izjave Federice Mogherini, potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, i njezine glasnogovornice o Izraelu, okupiranom palestinskom području, bliskoistočnom mirovnom procesu i potpori EU-a Agenciji Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku,

–  uzimajući u obzir Europsko-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Države Izraela, s druge strane,

–  uzimajući u obzir Europsko-mediteranski privremeni sporazum o pridruživanju u području trgovine i suradnje između Europske zajednice, s jedne strane, i Palestinske oslobodilačke organizacije za dobrobit Palestinske samouprave na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze, s druge strane,

–  uzimajući u obzir relevantne rezolucije Opće skupštine UN-a i Vijeća sigurnosti UN-a,

–  uzimajući u obzir Četvrtu ženevsku konvenciju o zaštiti civilnih osoba u vrijeme rata iz 1949.,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju usklađenosti s međunarodnim humanitarnim pravom,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je uspostava mira na Bliskom istoku i dalje ključni prioritet međunarodne zajednice te nužan čimbenik regionalne stabilnosti i sigurnosti; budući da Vijeće sigurnosti UN-a poduzima napore kako bi se mirovni proces nastavio;

B.  budući da izraelsko-palestinski sukob valja promatrati u širem kontekstu arapskog-izraelskog sukoba; budući da EU smatra da je za mir na Bliskom istoku nužno sveobuhvatno regionalno rješenje; budući da nasilna kriza u Siriji, uspon Daeša, sve veći radikalizam i širenje terorizma na Bliskom istoku predstavljaju ozbiljne sigurnosne prijetnje za Izrael i cijelu regiju te dodatno pogoršavaju patnje Palestinaca, no stvaraju i zajedničke interese među arapskim državama i Izraelom, dok nuklearni sporazum s Iranom, u kojem je EU imao važnu ulogu, istovremeno pruža jedinstven zamah za mirovni proces, što se ne bi smjelo propustiti;

C.  budući da je EU u više navrata izrazio podršku rješenju koje podrazumijeva postojanje dviju država na temelju granica iz 1967., s Jeruzalemom kao glavnim gradom obiju država, sa sigurnom Državom Izrael i neovisnom, demokratskom, povezanom i održivom Državom Palestinom koje koegzistiraju u miru i sigurnosti te je pozvao na nastavak izravnih mirovnih pregovora između Izraela i Palestinske samouprave;

D.  budući da je EU najveći trgovinski partner Izraela i najveći pružatelj pomoći Palestincima; budući da je Federica Mogherini, potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, u nekoliko prigoda izrazila predanost obnavljanju i intenziviranju uloge EU-a u bliskoistočnom mirovnom procesu; budući da je u travnju 2015. Fernando Gentilini imenovan novim posebnim predstavnikom EU-a za bliskoistočni mirovni proces; budući da EU, unatoč svojim težnjama i nastojanjima da ima konkretnu ulogu u tom području, tek treba osmisliti sveobuhvatnu i dosljednu viziju svog angažmana u bliskoistočnom mirovnom procesu koji bi trebao odražavati promjenjiv regionalni kontekst;

1.  duboko je zabrinut zbog upornog zastoja u bliskoistočnom mirovnom procesu i poziva na to da se bez odgode nastavi s vjerodostojnim mirovnim naporima; poziva i Izraelce i Palestince da izbjegavaju poteze koji bi mogli izazvati daljnju eskalaciju, uključujući govor mržnje i huškanje u javnosti te jednostrane mjere kojima bi se mogao prejudicirati ishod pregovora i ugroziti održivost rješenja koje podrazumijeva postojanje dviju država; ističe činjenicu da se trajno rješenje sukoba može postići samo u regionalnom kontekstu uz sudjelovanje svih relevantnih regionalnih aktera i potporu međunarodne zajednice;

2.  ponovno izražava snažnu potporu rješenju koje podrazumijeva postojanje dviju država na temelju granica iz 1967., uz međusobno usuglašenu zamjenu teritorija i s Jeruzalemom kao glavnim gradom obiju država, sa sigurnom Državom Izrael i neovisnom, demokratskom, povezanom i održivom Državom Palestinom koje koegzistiraju u miru i sigurnosti i međusobno se priznaju, na temelju prava na samoodređenje i uz puno poštovanje međunarodnog prava; ističe da su nenasilna sredstva te poštovanje ljudskih prava i humanitarnog prava jedini put za uspostavu pravednog i trajnog mira između Izraelaca i Palestinaca;

3.  naglašava da očuvanje održivosti rješenja koje podrazumijeva postojanje dviju država uz konkretne mjere i jamčenje punog poštovanja prava civila na obje strane mora biti prvi prioritet EU-a i međunarodne zajednice; očekuje pokretanje strukturnog dijaloga EU-a s Izraelom o stanju na Zapadnoj obali i zadržavanje rješenja koje podrazumijeva postojanje dviju država i kojim bi se trebalo obuhvatiti i pitanje naselja;

4.  pozdravlja pozitivnu ulogu EU-a i potrebnu potporu koju želi pružiti u radu na miroljubivom i konstruktivnom okončanju izraelsko-palestinskog sukoba te šireg arapsko-izraelskog sukoba, što je u skladu s interesima EU-a, a to su sigurnost, stabilnost i prosperitet na Bliskom istoku; no poziva na nov pristup EU-a koji bi istinski bio u službi mira i sigurnosti i Izraelaca i Palestinaca; pozdravlja osobnu predanost potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice i imenovanje novog posebnog predstavnika EU-a za bliskoistočni mirovni proces te podržava njihove napore u tom području;

5.  pozdravlja predanost EU-a da energično radi na novom multilateralnom pristupu mirovnom procesu uz savjetovanje sa svim relevantnim dionicima te da aktivno podržava strane u ponovnom stjecanju povjerenja i stvaranju ozračja povjerenja potrebnog za početak konstruktivnih pregovora u najkraćem mogućem roku; napominje da EU smatra da je uspostava međunarodne skupine za potporu mogući doprinos tom cilju; naglašava da je EU spreman na suradnju s regionalnim partnerima na temelju arapske mirovne inicijative;

6.  potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu i posebnog predstavnika EU-a da se bolje koriste političkim odnosima i institucijskim stručnim znanjem EU-a i njegovih država članica, s obzirom na to da se oni zasnivaju na zemljopisnoj blizini, povijesnim vezama i intenzivnoj gospodarskoj razmjeni Europe i regije Bliskog istoka, kako bi EU imao istinsku političku ulogu u mirovnom procesu između Izraelaca i Palestinaca te između arapskih država i Izraela u širem kontekstu; podsjeća države članice da je njihova dužnost da aktivno doprinose oblikovanju ujedinjenog stajališta EU-a u načinu postupanja u bliskoistočnom mirovnom procesu te da se suzdrže od jednostranih inicijativa kojima se slabi djelovanje EU-a;

7.  podržava napore koji se u Vijeću sigurnosti UN-a ulažu da se mirovni pregovori između Izraelaca i Palestinaca nastave; međutim, poziva EU da ispuni svoje obveze utjecajnog aktera i da poduzme smjelu i sveobuhvatnu inicijativu za mir u regiji; smatra da EU treba imati ključnu ulogu u redefiniranju ciljeva Kvarteta, koje treba preusmjeriti na iznalaženje političkog rješenja za sukob, kao i njegova formata;

8.  osuđuje stalno širenje izraelskih naselja, čime se krši međunarodno humanitarno pravo, potpiruje ljutnja Palestinaca i ugrožavaju održivost i mogućnost postizanja rješenja koje podrazumijeva postojanje dviju država, te poziva izraelske vlasti da smjesta zaustave i promijene svoju politiku naseljavanja;

9.  pozdravlja činjenicu da se EU u duhu diferencijacije između Izraela i njegovih aktivnosti na okupiranom palestinskom području obvezao zajamčiti da se u svim sporazumima između EU-a i Izraela mora nedvosmisleno i izričito istaknuti da oni nisu primjenjivi na područja koja je Izrael okupirao 1967., kako je ponovljeno u zaključcima Vijeća za vanjske poslove od 20. srpnja 2015.; prima na znanje Smjernice Komisije od 19. srpnja 2013. o prihvatljivosti izraelskih subjekata i njihovih aktivnosti na područjima koje je Izrael okupirao od lipnja 1967. za bespovratna sredstva, nagrade i financijske instrumente koje financira EU od 2014. nadalje, te pismo koje je 16 ministara vanjskih poslova država članica EU-a 13. travnja 2015. poslalo potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici u kojem je pozivaju da preuzme inicijativu u Komisiji u cilju dovršetka smjernica na razini EU-a o označavanju proizvoda iz izraelskih naselja;

10.  naglašava da su mjerodavna tijela EU-a nadležna za jamčenje da se sredstva EU-a ne mogu izravno ili neizravno preusmjeriti terorističkim organizacijama ili za terorističke aktivnosti;

11.  ističe da je raketna paljba na izraelski teritorij od strane militantnih skupina neprihvatljiva te naglašava opasnost od eskalacije; naglašava da EU svakako treba surađivati s Izraelom, Palestinskom samoupravom, Egiptom i Jordanom na sprečavanju ponovnog naoružavanja terorističkih skupina u pojasu Gaze i na Zapadnoj obali, njihova krijumčarenja oružja, proizvodnje raketa i izgradnje tunela; još jednom naglašava nužnost razoružavanja svih terorističkih skupina u Gazi, u skladu sa zaključcima Vijeća za vanjske poslove iz srpnja 2014.;

12.  duboko je zabrinut zbog porasta nasilja doseljenika na Zapadnoj obali; pozdravlja to što su izraelski čelnici jednoglasno osudili nedavno podmetanje požara u domu obitelj Davabšah u selu Dumi, ali podsjeća Izrael da je u potpunosti odgovoran za zaštitu palestinskog stanovništva i za privođenje pravdi svih doseljenika koji počine kaznena djela;

13.  pozdravlja rad policijske misije i misije za uspostavu vladavine prava (EUPOL COPPS) na okupiranom palestinskom području, koja u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike pomaže Palestinskoj samoupravi pri uspostavi institucija buduće Države Palestine u području policije i kaznenog pravosuđa; traži da se u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike ponovno aktivira misija za pomoć pri upravljanju granicama (EUBAM Rafah) s ambicioznijim mandatom te adekvatnim sredstvima i osobljem kako bi odigrala konkretnu ulogu u kontroliranju granica Pojasa Gaze s Egiptom i Izraelom;

14.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i Komisiju da podnesu izvješće Parlamentu o razaranju struktura i projekata na okupiranom palestinskom području financiranih sredstvima EU-a ili o počinjenim štetama na njima;

15.  poziva Komisiju i ESVD da financiraju i zaštite nevladine organizacije u regiji čiji su politički ciljevi u skladu s općim ciljevima bliskoistočnog mirovnog procesa i potiče tijela vlasti EU-a da kad je o tom pitanju riječ surađuju sa svojim relevantnim pandanima;

16.  ponavlja svoj poziv na okončanje blokade pojasa Gaze i na hitnu obnovu i oporavak tog područja nakon rata u ljeto 2014., što mora biti prioritet EU-a i međunarodne zajednice u pogledu humanitarne pomoći; s tim u vezi pohvaljuje herojski rad Agencije UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku; poziva donatore da što prije distribuiraju financijska sredstva koja su obećali na Međunarodnoj konferenciji o Palestini (Obnova Gaze) održanoj u Kairu 12. listopada 2014.;

17.  pozdravlja nedavne mjere Izraela za ublažavanje restrikcija u Gazi, ali žali zbog nastavka restrikcija na unos građevinskog materijala; ističe da je važno poduzeti daljnje pozitivne mjere, uz istodobno rješavanje legitimnih sigurnosnih problema Izraela, kako bi se omogućili puno dostavljanje humanitarne pomoći, obnova i gospodarski oporavak; potiče države članice da ispune svoja obećanja o potpori trilateralnom mehanizmu za praćenje i provjeru materijala za obnovu;

18.  potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da radi na cjelovitoj provedbi preporuka iz izvješća neovisnog istražnog povjerenstva UN-a o sukobu u Gazi iz 2014., uključujući preporuke o pružanju aktivne podrške radu Međunarodnog kaznenog suda; pozdravlja jednoglasnu podršku onih država članica EU-a koje su članice Vijeća UN-a za ljudska prava njegovoj Rezoluciji od 3. srpnja 2015. pod naslovom „Jamčenje odgovornosti i pravednosti u svim slučajevima kršenja međunarodnog prava na okupiranom palestinskom području, uključujući i istočni Jeruzalem”;

19.  naglašava da je pomirenje među Palestincima važan element za postizanje rješenja koje podrazumijeva postojanje dviju država te izražava žaljenje zbog trajne palestinske nesložnosti; podržava poziv EU-a upućen palestinskim frakcijama u kojemu se od njih traži da pomirenje i ponovna uspostava Palestinske samouprave u Gazi budu prioritet; potiče palestinske snage da bez odlaganja nastave napore u cilju pomirenja, posebno održavanjem predsjedničkih i parlamentarnih izbora koji su već odavno trebali biti provedeni; naglašava da Palestinska samouprava u tom pogledu mora preuzeti veću odgovornost i svoju funkciju vlade u Gazi, između ostalog u području sigurnosti i civilne uprave te svojom prisutnošću na graničnim prijelazima;

20.  poziva sve strane uključene u sukob da u potpunosti poštuju prava pritvorenika i zatvorenika, uključujući one koji štrajkaju glađu;

21.  izražava duboku zabrinutost zbog ozbiljne krize u financiranju Agencije UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku; poziva EU da poveća financijsku potporu Agenciji, ostale donatore da održe svoja obećanja, a Agenciju da nastavi poboljšavati svoju upravu, no poziva i na rješavanje temeljnog problema palestinskih izbjeglica; pohvaljuje Agenciju i čestita joj na izvanrednim naporima zahvaljujući kojima je djeci palestinskih izbjeglica omogućeno da započnu školsku godinu 2015./2016.;

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za bliskoistočni mirovni proces, parlamentima i vladama država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Knessetu, predsjedniku i vladi Izraela, Palestinskom zakonodavnom vijeću i Palestinskoj samoupravi, glavnom tajniku Lige arapskih država, parlamentima i vladama Egipta, Jordana i Libanona te glavnom povjereniku Agencije UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. rujna 2015. o stanju u Bjelarusu (2015/2834(RSP))

P8_TA(2015)0319 RC-B8-0866/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije i preporuke o Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir sastanak na vrhu Istočnog partnerstva održan u Rigi u svibnju 2015. i izjavu s tog sastanka,

–  uzimajući u obzir dijalog o ljudskim pravima između Europske unije i Republike Bjelarus od 28. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir da su 22. kolovoza 2015. bjelaruske vlasti oslobodile šest političkih zatvorenika i s obzirom na popratnu izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice EU-a Federice Mogherini i povjerenika za europsku susjedsku politiku i pregovore o proširenju Johannesa Hahna od 22. kolovoza 2015. o puštanju na slobodu političkih zatvorenika u Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir predstojeće predsjedničke izbore koji se trebaju održati 11. listopada 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da se, unatoč zamjetnom jačanju kontakata Bjelarusa s EU-om i Sjedinjenim Državama, u Bjelarusu i dalje krše ljudska prava, između ostalog zastrašuju borci za ljudska prava, provode policijske racije usmjerene na organizacije za ljudska prava i plijeni njihova oprema te ih se pod prisilom udaljava iz Bjelarusa, kako je potvrđeno u izvješću posebnog izvjestitelja UN-a o stanju ljudskih prava u Bjelarusu;

B.  budući da je prvi službeni posjet izaslanstva Parlamenta za odnose s Bjelarusom nakon 2002. održan u Minsku 18. i 19. lipnja 2015.; budući da Europski parlament trenutačno nema službene odnose s bjelaruskim parlamentom;

C.  budući da su preduvjeti za bolje odnose između EU-a i Bjelarusa znatno poboljšanje u području slobode govora i slobode medija, poštovanje političkih prava i običnih građana i oporbenih aktivista te poštovanje vladavine prava i temeljnih prava; budući da je Europska unija i dalje snažno predana daljnjem djelovanju u području zaštite ljudskih prava u Bjelarusu, uključujući slobode govora i medija;

D.  budući da je postignut napredak u suradnji na nekim područjima, na primjer u visokom obrazovanju, strukovnom osposobljavanju, na digitalnom tržištu, u energetskom sektoru, u području sigurnosti hrane i u kulturi, što ima pozitivan učinak na pokretanje konstruktivne rasprave u bjelaruskom društvu o potrebnim reformama u državi i o osviještenosti o EU-u; no budući da EU mora osigurati da se njegovi resursi ne upotrebljavaju za represiju nad organizacijama civilnog društva, borcima za ljudska prava, slobodnim novinarima i vođama oporbe;

E.  budući da od 1994. u Bjelarusu nisu održani slobodni i pravedni izbori na temelju izbornog zakonodavstva koje je u skladu s međunarodno priznatim standardima i da postojeći zakon daje golemu prednost sadašnjem predsjedniku; budući da je OESS / Ured za demokratske institucije i ljudska prava uspostavio dugoročnu misiju za promatranje izbora u cijelom Bjelarusu i budući da će koordinirati rad kratkoročnih promatrača;

F.  budući da je 2. travnja 2015. predsjednik Lukašenko potpisao dekret br. 3 pod naslovom „O suzbijanju društvene ovisnosti” kojim se propisuje obvezni rad za nezaposlene osobe pod prijetnjom plaćanja posebne naknade u državni proračun ili prekršajnopravnih sankcija u obliku novčane ili zatvorske kazne;

G.  budući da je 1. siječnja 2015. uveden novi zakon za reguliranje svih oblika medija; budući da se tim zakonom vladi omogućuje da ukine sve oblike masovnih medija, uključujući internetske medije, ako objave sadržaje koje ona smatra „neprimjerenima”;

H.  budući da su bjelaruske vlasti konačno oslobodile svih šest političkih zatvorenika, među kojima su i bivši predsjednički kandidati, nakon što su godinama nijekale njihovo postojanje;

I.  budući da je Vijeće 13. srpnja i 31. srpnja 2015. preispitalo mjere ograničavanja prema Bjelarusu te je izmijenilo zabranu izdavanja viza i popis zamrznute imovine brišući sa njega određene dužnosnike i poduzeća; budući da 175 osoba, među kojima i Aleksandar Lukašenko, u ovom trenutku podliježe zabranama ulaska i da svi oni, uz još 18 gospodarskih subjekata, podliježu zamrzavanju imovine unutar EU-a; budući da se mjere ograničavanja koje je donio EU trebaju ocijeniti u mjesecima koji slijede, pri čemu će se u obzir uzeti posljednji događaji i svi ostali faktori na temelju kojih su te mjere poduzete;

J.  budući da je 28. srpnja 2015. u Bruxellesu održan sastanak između EU-a i Republike Bjelarus radi dijaloga o ljudskim pravima na kojemu je naglasak bio na nizu pitanja koja su uključivala uspostavljanje nacionalne institucije za ljudska prava, slobodu izražavanja, okupljanja i udruživanja, smrtnu kaznu, borbu protiv mučenja i zlostavljanja te prava djece;

K.  budući da je Bjelarus imao poticajnu ulogu u omogućivanju sporazuma o prekidu vatre u Ukrajini;

L.  budući da se uslijed sukoba u Ukrajini u bjelaruskom društvu povećao strah od destabilizacije unutarnjeg stanja zbog smjene vlasti;

M.  budući da je Bjelarus i dalje jedina zemlja u Europi koja provodi smrtnu kaznu;

1.  i dalje je duboko zabrinut zbog stanja ljudskih prava i temeljnih sloboda u Bjelarusu te zbog nedostataka koje su tijekom proteklih izbora primijetili nezavisni međunarodni promatrači i zbog aktivnog progona opozicijskih vođa nakon izbora;

2.  pozdravlja nedavno oslobađanje preostalih političkih zatvorenika; poziva bjelarusku vladu da rehabilitira oslobođene političke zatvorenike i u potpunosti im vrati građanska i politička prava; smatra da bi to mogao biti potencijalni prvi korak prema poboljšanju odnosa između Europske unije i Bjelarusa; no ističe da su slični koraci u prošlosti često bili simbolične prirode i nisu doprinijeli ni poboljšanju stanja u bjelaruskom društvu ni boljim odnosima s EU-om;

3.  poziva Bjelarus da predstojeće predsjedničke izbore provede u skladu s međunarodno priznatim standardima, da pruži oporbi neometan pristup svim komunikacijskim sredstvima koje kontrolira Vlada i omogući joj ravnopravno sudjelovanje u izborima, osobito formiranjem neovisnih izbornih povjerenstava i omogućavanjem primjerene zastupljenosti oporbe u njima na svim razinama kao i transparentnog prebrojavanja glasova;

4.  očekuje da vlasti prestanu progoniti nezavisne medije zbog političkih razloga; poziva na ukidanje prakse prekršajnog progona i proizvoljne primjene članka 22.9. odjeljka 2. Upravnog kodeksa na slobodne novinare zbog toga što surađuju sa stranim medijima bez akreditacije, čime se ograničava pravo na slobodu izražavanja i širenje informacija;

5.  izražava zabrinutost zbog nedavnog pritvaranja i kaznenog progona mladih aktivista Maksima Piakarskog, Vadzima Žaromskog i Vjačeslava Kasineraua zbog sumnji na „maliciozni huliganizam”, što smatra nesrazmjernim, te snažno osuđuje nasilje koje su pretrpjeli;

6.  podsjeća na to da je od 2010. u Bjelarusu smaknuto deset osoba, a samo 2014. izvršena su tri smaknuća te je 18. ožujka 2015. izrečena nova smrtna kazna; u tom kontekstu potiče Bjelarus, jedinu zemlju u Europi koja još primjenjuje smrtnu kaznu, da se pridruži globalnom moratoriju na izvršenje smrtne kazne kao prvom koraku prema njezinom trajnom ukidanju;

7.  poziva vladu Bjelarusa da poštuje preporuke Odbora UN-a za gospodarska, socijalna i kulturna prava za ukidanje elemenata prisilnog rada u zemlji;

8.  skreće pozornost na položaj nacionalnih manjina u zemlji i njihovih kulturnih organizacija čije su vođe katkad zamijenjeni onima koji su podobni državnim tijelima vlasti, čime se krši jedna od temeljnih ljudskih sloboda: sloboda udruživanja;

9.  ponovno poziva bjelaruske vlasti da u svim okolnostima zajamče poštovanje demokratskih načela, ljudskih prava i temeljnih sloboda, u skladu s Općom deklaracijom o ljudskim pravima te međunarodnim i regionalnim instrumentima za ljudska prava koje je Bjelarus ratificirao;

10.  prima na znanje održavanje šestog kruga konzultacija između EU-a i Bjelarusa u Bruxellesu 3. rujna 2015. o pitanjima modernizacije, tijekom kojeg su izaslanstva razgovarala o izgledima za suradnju u ključnim područjima, a na temelju sporazuma postignutih 2014. i 2015. godine; poziva ESVD i Vijeće da zajamče da se suradnja vlasti u dijalogu o modernizaciji, uz ravnopravno sudjelovanje demokratske opozicije i civilnog društva, odvija uz potpuno poštovanje demokratskih načela u cilju razvoja održivog konkurentnog gospodarstva i poticanja demokratskih reformi te pluralističkog društva i vladavine prava;

11.  podupire Komisiju i njezinu politiku „kritičkog angažmanaˮ prema bjelaruskim vlastima te izražava da je spreman dati doprinos toj politici, među ostalim kroz izaslanstvo Parlamenta za odnose s Bjelarusom; no podsjeća da EU mora ostati oprezan u vezi s pitanjem kome se dodjeljuju njegova sredstva te da mora osigurati da se njima ne doprinosi pogoršanju stanja oporbe i civilnog društva;

12.  ponavlja poziv Komisiji da financijski i politički podrži napore bjelaruskog civilnog društva, neovisnih medija i nevladinih organizacija u Bjelarusu radi pružanja podrške demokratskim težnjama bjelaruskog naroda;

13.  pozdravlja napredak postignut u sektorskoj suradnji s Bjelarusom, između ostalog u područjima visokog obrazovanja, strukovnog osposobljavanja, digitalnog tržišta, energetskog sektora, sigurnosti hrane i kulture;

14.  napominje da su u siječnju 2014. započeli pregovori o pojednostavljenju viznog režima u cilju poboljšanja izravnih međuljudskih kontakata i poticanja civilnog društva; ističe da je potrebno ubrzati napredak u tom pogledu;

15.  uviđa povećanje upotrebe bjelaruskog jezika u javnom životu; prima na znanje planove Ministarstva obrazovanja da potakne upotrebu bjelaruskog jezika u obrazovanju te da se zakonodavni akti Ustavnog suda objavljuju i na ruskom i na bjelaruskom;

16.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i Komisiju da pronađu nove načine podupiranja organizacija civilnog društva u Bjelarusu; u tom pogledu naglašava da je potrebno poduprijeti sve neovisne izvore informacija u bjelaruskom društvu, uključujući radiodifuziju na bjelaruskom jeziku iz inozemstva;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Vijeću, Komisiji i državama članicama.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. rujna 2015. o socijalnom poduzetništvu i socijalnim inovacijama u borbi protiv nezaposlenosti (2014/2236(INI))

P8_TA(2015)0320 A8-0247/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. pod nazivom „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2013. pod nazivom „Socijalna odgovornost poduzeća: pouzdano, transparentno i odgovorno poslovno ponašanje i održivi rast”(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. veljače 2009. o socijalnoj ekonomiji(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. srpnja 2013. o doprinosu zadruga prevladavanju krize(3),

–  uzimajući u obzir članak 184. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima za socijalno poduzetništvo,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. studenoga 2012. pod nazivom „Inicijativa socijalnog poslovanja – stvaranje povoljne klime za socijalna poduzeća, ključne dionike socijalne ekonomije i inovacija ”(4),

–  uzimajući u obzir svoju Deklaraciju od 10. ožujka 2011.(5),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o promicanju poduzetništva mladih u svrhu jačanja socijalne uključenosti mladih(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o Europskom programu za zapošljavanje i socijalne inovacije („EaSI”) u kojoj se uvodi dimenzija mikrofinancija i socijalnog poduzetništva,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 25. listopada 2011. naslovljenu „Inicijativa za socijalno poduzetništvo” (COM(2011)0682),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. svibnja 2015. naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020.” (COM(2013)0083),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0247/2015),

A.  budući da je u okviru socijalne i solidarne ekonomije zaposleno preko 14 milijuna osoba, što čini oko 6,5 % radnika u EU-u; budući da u EU-u djeluje dva milijuna poduzeća iz područja socijalne i solidarne ekonomije, što čini 10 % poduzeća u Uniji;

B.  budući da su kao posljedica gospodarske i financijske krize porasle razine siromaštva i socijalne isključenosti, kao i dugotrajna nezaposlenost, nezaposlenost mladih i društvena nejednakost;

C.  budući da su gospodarskom i financijskom krizom najviše pogođene skupine koje su najugroženije i najisključenije s tržišta rada, npr. osobe s invaliditetom, mladi, stariji, žene, dugotrajno nezaposleni i radnici u nepovoljnom položaju;

D.  budući da gospodarsku i financijsku krizu treba smatrati prilikom za rad na održivijem gospodarskom modelu EU-a u kojem bi se više pozornosti obraćalo na socijalnu i teritorijalnu koheziju te ekološku održivost; budući da svako poboljšanje gospodarske i financijske situacije treba biti popraćeno snažnom potporom uključivog, održivog i kvalitetnog zapošljavanja; budući da socijalna i solidarna ekonomija mogu doprinijeti postizanju tog cilja i treba ih smatrati pokretačima tog prijelaza koji mogu pomoći u uravnoteženju spornih socijalnih, ekoloških i gospodarskih pitanja;

E.  budući da pružatelji socijalne podrške i zdravstvenih usluga, među kojima prednjače socijalna poduzeća, čine jedno od ključnih područja za rast radnih mjesta u EU-a s obzirom na to što su zaslužni za 1,3 milijuna novih radnih mjesta između 2009. i 2013.; budući da je to dokaz dvostruke sposobnosti sektora da čak i u doba krize otvara radna mjesta, ali i da osnažuje socijalnu i teritorijalnu koheziju u Europi, osobito pomaganjem korisnicima usluga pri zapošljavanju;

F.  budući da je na konferenciji „Oslobađanje potencijala socijalne ekonomije za rast u EU-u” održanoj u Rimu 17. i 18. studenog 2014. prepoznato da socijalna i solidarna ekonomija imaju ključnu ulogu u europskim zemljama i da doprinose ostvarivanju brojnih ključnih ciljeva EU-a kao što su otvaranje i očuvanje radnih mjesta, socijalna kohezija, socijalna inovacija, ruralni i regionalni razvoj te zaštita okoliša;

G.  budući da su povećanje stope zapošljavanja ljudi u rasponu od 20 do 64 godine sa 69 % na barem 75 % i smanjenje broja ljudi u Europi koji žive ispod nacionalnog praga siromaštva za 25 % tako da se 20 milijuna ljudi izbavi iz siromaštva zasad neostvareni ciljevi strategije Europa 2020.;

H.  budući da se u Strasburškoj deklaraciji iz siječnja 2014. navodi da socijalna poduzeća moraju imati veću ulogu u budućnosti Europe;

I.  budući da je EU regija s najbrojnijim stanovništvom starije dobi i najnižim rastom stanovništva na svijetu; budući da će do 2050., prema predviđanjima, prosječna dob građana EU-a iznositi više od 50 godina; budući da starenje stanovništva i demografske promjene predstavljaju izazov za sustave socijalne skrbi;

J.  budući da cilj poduzeća socijalne i solidarne ekonomije nije samo poboljšati gospodarske i socijalne uvjete nego i ponuditi fleksibilne i inovativne radne uvjete te su ta poduzeća potencijalno sposobnija prilagoditi se gospodarskim i socijalnim okolnostima;

K.  budući da poduzeća socijalne i solidarne ekonomije karakteriziraju mehanizmi demokratskog upravljanja, visok stupanj uključenosti njihovih članova ili partnera u upravljanje poduzećem, velika transparentnost njihova djelovanja te da su usklađena sa sve većim zahtjevima građana koji se odnose na etičko, socijalno i ekološko ponašanje poduzeća;

L.  budući da poduzeća socijalne i solidarne ekonomije pokrivaju velik raspon poduzeća te da većina tih poduzeća nije priznata pravnim okvirom na europskoj razini, nego samo na nacionalnoj razini u nekim državama članicama i to pod različitim pravnim oblicima;

M.  budući da zadruge pružaju kvalitetna radna mjesta koja nisu podložna preseljenju, otvorena su svima i nisu ugrožena krizom; budući da su zahvaljujući svom zadružnom modelu poslovanja za vrijeme krize povećale promet i rast uz manje stečaja i otkaza;

N.  budući da su u članku 2. stavku 1. i 5. Uredbe (EU) br. 1296/2013 o Europskom programu za zapošljavanje i socijalne inovacije („EaSI”) definirana „socijalna poduzeća” i „socijalne inovacije”;

O.  budući da se socijalne inovacije odnose na razvoj i provedbu novih ideja, bilo da se radi o proizvodima, uslugama ili modelima socijalne organizacije, kojima se upravlja tako da se odgovori na nove socijalne, teritorijalne i ekološke zahtjeve i izazove, poput starenja stanovništva, depopulacije, ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života, hvatanja u koštac s raznolikošću, nezaposlenošću mladih, integraciji onih koji su najviše isključeni s tržišta rada i klimatskim promjenama;

P.  budući da su socijalna ulaganja namijenjena osnaživanju vještina i kapaciteta ljudi te pružanju podrške u zapošljavanju i u punopravnom sudjelovanju u društvenom životu; budući da se socijalna ulaganja u pravilu odnose na politike iz područja obrazovanja, skrbi o djeci, zdravstvene skrbi, osposobljavanja, pomoći u traženju posla i rehabilitaciji;

Q.  budući da nedostatak priznanja s kojima su suočena poduzeća socijalne i solidarne ekonomije, koja ponekad čak nisu priznata ni kao gospodarski dionici, dodatno otežava njihov pristup javnom i privatnom financiranju; budući da strukturni fondovi i europski programi trebaju doprinijeti modernizaciji gospodarskih struktura, uključujući socijalnu i solidarnu ekonomiju, koju predstavljaju različite vrste i veličine poduzeća (zadruge, uzajamna društva, zaklade, udruge i novi oblici poduzeća socijalne i solidarne ekonomije), od kojih su većina mikro, mala i srednja poduzeća;

R.  budući da obrazovanje i osposobljavanje moraju biti prioritetna područja za poticanje kulture poduzetništva među mladima;

S.  budući da je rodni jaz u socijalnom poduzetništvu manji nego u tradicionalnim oblicima poduzetništva; budući da socijalne poduzetnice znatno doprinose smanjenju socijalne isključenosti i stvaranju novih razvojnih prilika;

T.  budući da je potrebno pružiti usluge osposobljavanja i prekvalifikacije u socijalnom sektoru za dugotrajno nezaposlene jer im se time nude nove prilike u inovativnom okruženju kao što je socijalna i solidarna ekonomija;

U.  budući da poduzeća socijalne i solidarne ekonomija, posebno inkluzivna poduzeća, nude prilike za zapošljavanje osobito za one koji su najviše isključeni s tržišta rada, za koje nezaposlenost često prelazi u dugotrajnu nezaposlenost; budući da bi države članice mogle razmotriti načine pružanja podrške poduzećima socijalne i solidarne ekonomije koja zapošljavaju nezaposlene osobe ili koriste tražiteljima socijalne pomoći, uključujući, gdje je to moguće, smanjenje poreza i socijalne premije;

V.  budući da je komplementarni i dodatni učinak socijalne i solidarne ekonomije važan zajedno s drugim mjerama kojima se promiče zapošljavanje; budući da veću pozornost valja obratiti na rješenja kojima se promiče ponovno uključenje na tržište rada ljudi koji nemaju osnovne i konkurentne sposobnosti tako da poslije mogu iskoristiti prednosti koje im se nude inovativnijim rješenjima socijalne i solidarne ekonomije;

W.  budući da je socijalni dijalog ključan za funkcioniranje socijalne tržišne ekonomije EU-a i presudan za promicanje konkurentnosti i pravednosti; budući da socijalni dijalog i savjetovanje sa socijalnim partnerima u okviru donošenja politika EU-a čine veliku socijalnu inovaciju;

X.  budući da nabava često dolazi u obliku velikih jednokratnih javnih natječaja za usluge ili nabavu iz kojih manji akteri mogu biti isključeni;

Uvod

1.  napominje da su poduzeća socijalne i solidarne ekonomije, koja ne moraju nužno biti neprofitne organizacije, poduzeća čija je svrha ostvarenje njihova društvenog cilja, bio on otvaranje radnih mjesta za najugroženije skupine, pružanje usluga svojim članovima ili, u općenitom smislu, stvaranje pozitivnog utjecaja na društvo i okoliš, te da ta poduzeća dobit ulažu ponajprije radi postizanja tih ciljeva; ističe da se poduzeća socijalne i solidarne ekonomije pridržavaju sljedećih vrijednosti:

2.  smatra da Komisija treba prepoznati raznolikost socijalnih poduzeća i pobrinuti se za poduzimanje radnji na razini EU-a kako bi se pružila podrška svim vrstama poduzeća socijalne i solidarne ekonomije;

3.  poziva Komisiju i države članice da bez odgode i sustavno provedu sve mjere navedene u Inicijativi za socijalno poduzetništvo 2012.; poziva Komisiju da u partnerstvu s državama članicama i lokalnim i regionalnim vlastima, organizacijama civilnog društva i ključnim akterima socijalne i solidarne ekonomije što prije predstavi drugu fazu te inicijative u kojoj bi se proširio i produbio njezin opseg;

4.  napominje da socijalna i solidarna ekonomija ne mogu zamijeniti socijalnu državu i javne usluge;

5.  napominje da je model socijalnog poduzetništva često privlačan mladima i pruža im priliku da ponude inovativne odgovore na trenutačne ekonomske, socijalne i ekološke izazove;

6.  naglašava da poduzeća socijalne i solidarne ekonomije imaju snažnu lokalnu i regionalnu ukorijenjenost, zbog čega su u prednosti jer bolje prepoznaju konkretne potrebe i u stanju su na njih odgovoriti svojim proizvodima i uslugama, većinom na području zajednice, te tako poboljšati socijalnu i teritorijalnu koheziju; smatra da valja promicati suradnju poduzeća socijalne i solidarne ekonomije preko nacionalnih i sektorskih granica kako bi se omogućila razmjena znanja i praksi i time podržao rast takvih poduzeća;

7.  poziva Komisiju i države članice da predlože planove i mjere u cilju poboljšanja teritorijalne organizacije, osobito u područjima sa stalnim prirodnim ili demografskim hendikepima, kojima se neće samo pomoći u osnivanju i razvoju poduzeća socijalne i solidarne ekonomije te promicati socijalne inovacije i poduzetništvo, nego i pomoći u osnaživanju socijalne i teritorijalne kohezije u EU-u i olakšati nošenje s demografskim izazovima s kojima je Unija suočena;

8.  s velikim zadovoljstvom pozdravlja povećanje broja konvencionalnih poduzeća koja u okviru svojih poslovnih planova primjenjuju strategije društvene odgovornosti poduzeća; naglašava, međutim, da primjena takvih strategija sama po sebi nije dovoljan uvjet kako bi se utvrdilo da je neko poduzeće socijalno i solidarno;

9.  vjeruje da je važno odrediti uzroke manjeg rodnog jaza u socijalnom poduzetništvu kako bi kreatori politika mogli uzeti te faktore u obzir prilikom promicanja socijalnog i tradicionalnog poduzetništva;

10.  smatra da socijalne inovacije znatno doprinose postavljanju temelja za vrstu rasta u službi održivijeg i uključivijeg društva koji bi doprinosio gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji; napominje da socijalne inovacije za cilj moraju imati poboljšanje kvalitete usluga koje se provodi na učinkovit način, a ne samo smanjenjem troškova;

11.  pozdravlja činjenicu da je socijalna i solidarna ekonomija utvrđena u nacionalnim zakonodavstvima četiri države članice EU-a (Španjolska, Francuska, Portugal i Belgija), dok je Poljska pokrenula strategiju razvoja socijalne i solidarne ekonomije, a u Rumunjskoj se raspravlja o donošenju zakonodavstva kojim bi se regulirala socijalna i solidarna ekonomija;

12.  smatra da Komisija treba prepoznati te politički i financijski podržati ulogu neprofitnih pružatelja socijalnih usluga;

13.  naglašava da je potrebno promicati razmjenu praksi među inovativnim poduzećima socijalne i solidarne ekonomije, školama, akademskom zajednicom, dionicima u socijalnom ulaganju, pritom uzimati u obzir potrebe društva kako bi se unaprijedile poduzetničke vještine i poboljšali uvjeti za rast i razvoj poduzeća socijalne i solidarne ekonomije, te stvoriti centre socijalne inovativnosti; smatra važnim uzeti u obzir gledišta dionika, uključujući socijalne partnere i organizacije potrošača; poziva države članice da promiču zadružni model;

14.  naglašava potrebu za suradnjom svih država članica u cilju stvaranja potrebnih okvirnih uvjeta za sustav socijalnih inovacija u svim državama članicama jer se socijalna i solidarna ekonomija sama ne može boriti protiv svih simptoma i uzroka gorućih socijalnih problema;

Strategija Europa 2020.

15.  prepoznaje da je EU i dalje daleko od postizanja ciljeva navedenih u strategiji Europa 2020., osobito onih povezanih sa zapošljavanjem, inovacijama i smanjenjem siromaštva i socijalne isključenosti; napominje da socijalna i solidarna ekonomija doprinosi ne samo gospodarskom modelu koji je više održiv, pametan i uključiv, nego i europskom socijalnom modelu, te je dio jedinstvenog tržišta i zaslužuje veliko priznanje i potporu EU-a i država članica, kao što je predviđeno ustavima nekih država članica i različitim ključnim dokumentima EU-a; poziva, stoga, da se prilikom revizije strategije Europa 2020. razmotri uzimanje u obzir socijalne i solidarne ekonomije jer ona može znatno doprinijeti ostvarivanju ciljeva strategije;

16.  ističe da su demografski trendovi povezani s novim modelima potrošnje i da starenje stanovništva u razvijenim zemljama uzima sve veći danak na socijalne službe, ali da će i pružiti prilike za stvaranje društveno odgovornih poduzeća;

17.  naglašava da, s obzirom na svoju socijalnu i inkluzivnu narav, socijalna i solidarna ekonomija nudi radna mjesta skupinama koje su najčešće isključene s otvorenog tržišta rada, čime doprinose solidarnosti, socijalnoj koheziji i gospodarskom rastu;

18.  smatra da poduzeća socijalne i solidarne ekonomije mogu osmisliti procese koji omogućuju učinkovitije, odgovornije i transparentnije upravljanje sve oskudnijim resursima te mogu unaprijediti provedbu društveno odgovornih mjera;

19.  poziva države članice da bolje integriraju poduzeća socijalne i solidarne ekonomije u akcijske planove za zapošljavanje i socijalnu integraciju kao i u nacionalne programe reforme u cilju oslobađanja i iskorištavanja njihova potencijala za otvaranje radnih mjesta te doprinosa koji mogu imati u ostvarivanju glavnih ciljeva strategije Europa 2020.;

20.  pozdravlja činjenicu da je proračun za pretfinanciranje Inicijative za zapošljavanje mladih povećan na 30 %; poziva države članice da usklade mjere za promicanje socijalnog poduzetništva sa svojim nacionalnim planovima provedbe Jamstva za mlade; poziva Komisiju i države članice da potiču socijalno poduzetništvo i inovacije u nacionalnim operativnim programima ESF-a; apelira na to da se programi Jamstva za mlade provedu učinkovito i djelotvorno;

Javna nabava

21.  ističe da poduzeća socijalne i solidarne ekonomije imaju poteškoće u pristupu javnoj nabavi kao što su prepreke povezane s veličinom i financijskim mogućnostima; poziva na brzu i djelotvornu provedbu novih direktiva o javnoj nabavi i dodjeli koncesija (Direktiva 2014/24/EU, 2014/25/EU i 2014/23/EU) radi ostvarivanja većeg sudjelovanja poduzeća socijalne i solidarne ekonomije u postupcima nadmetanja za postupke javne nabave, bolju dodjelu ugovora za takva poduzeća, pospješivanje njihove uloge i promicanje socijalne uključenosti i inovacije; poziva na djelovanje u cilju lakšeg sudjelovanja takvih poduzeća u javnoj nabavi pružanjem odgovarajućih savjeta, jednostavnijim postupcima i sastavljanjem natječaja tako da budu dostupniji manjim sudionicima; traži da se u postupcima javne nabave prednost daje ponudama koje uz nižu cijenu nose i veću ekonomsku i socijalnu vrijednost, s time da je u ugovore o javnoj nabavi potrebno uključiti socijalne i ekološke kriterije;

22.  pozdravlja reformu direktiva o javnoj nabavi i dodjeli koncesija, koja uključuje socijalne klauzule i kriterije usmjerene na promicanje socijalne uključenosti i socijalne inovacije i ugovore namijenjene poticanju zapošljavanja najugroženijih osoba na tržištu rada; poziva države članice da na pravilan način primijene načela javne nabave u svim postupcima nadmetanja i odabira, uz široku primjenu načela ekonomski najpovoljnije ponude i u skladu s obvezama koje proizlaze iz obveza ekološkog, socijalnog i radnog prava; potiče države članice da u postupke javne nabave uključe socijalne klauzule i kriterije radi poboljšanja položaja ugroženih ljudi na tržištu rada, smanje administrativno opterećenje, pojednostave postupke i poduzmu učinkovitije mjere protiv korupcije;

23.  izražava žaljenje zbog toga što Komisija u Strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu ne spominje poduzeća socijalne i solidarne ekonomije i njihov potencijalni doprinos postizanju ciljeva Unije; žali i zbog toga što se u Strategiji ne prepoznaje potreba za jamčenje potpunog, ravnopravnog i neograničenog pristupa novim digitalnim tehnologijama, tržištima i telekomunikacijama, osobito kad je riječ o osobama s invaliditetom; naglašava da poduzeća socijalne i solidarne ekonomije koja se temelje na tehnologiji mogu imati ključnu ulogu u odgovaranju na društvene izazove na izravan i ekonomičan način;

Financiranje

24.  izražava žaljenje zbog činjenice da poduzeća socijalne i solidarne ekonomije imaju još više poteškoća od tradicionalnih poduzeća u pribavljanju financijskih sredstava, kako iz javnih tako i iz privatnih izvora, te stoga poziva javne vlasti i pružatelje financijskih usluga da razviju širok raspon odgovarajućih financijskih instrumenata kojima će se na učinkovit način pružiti potpora socijalnim poduzećima u svim fazama njihova poslovnog razvoja, osobito prilikom njihova osnivanja, te stvoriti okvir u kojem će se približiti potencijalni ulagači i specijalizirani fondovi;

25.  ističe da je pristup financiranju otežan zbog činjenice da upravitelji financijskih posrednika ne poznaju stvarnost poduzeća socijalne i solidarne ekonomije; naglašava da je potrebno poboljšati obrazovanje tih upravitelja kad je riječ o takvim poduzećima kako bi se olakšao njihov pristup financiranju; stoga poziva na uvođenje europskog znaka pouzdanosti za „socijalno poduzetništvo” kojim bi se ulagačima omogućilo da uoče fondove s portfeljem koji čine socijalna poduzeća, što se posebno odnosi na Europski fond za socijalno poduzetništvo;

26.  naglašava potrebu za pružanjem većeg poticaja za stvaranje mreža socijalnih poduzeća i potporu njima radi promicanja sinergije u organizaciji, razmjeni i širenju tehnologija te razvoju usluga među proizvođačima u različitim regijama;

27.  naglašava da je potrebno promicati strukturiraniji dijalog među malim i srednjim poduzećima, socijalnim i solidarnim poduzećima te financijskim institucijama, i to preko specijaliziranih mrežnih platformi;

28.  sa zadovoljstvom pozdravlja donošenje Uredbe o Europskom fondu za socijalno poduzetništvo;

29.  pozdravlja činjenicu da je dio financiranja programa EaSI namijenjen pomoći pristupu financiranju za poduzeća socijalne i solidarne ekonomije; naglašava ulogu koju će osovina socijalnog poduzetništva koju čine EaSI, ESF i svi ostali relevantni programi EU-a u imati u boljem funkcioniranju tih poduzeća; naglašava potrebu za podizanjem razine osviještenosti kad je riječ o mogućnostima financiranja; poziva države članice da uspostave nacionalne kontaktne točke ili jedinstvene točke kako bi se sudionicima socijalne i solidarne ekonomije pomoglo u pristupu programima financiranja EU-a;

30.  poziva Komisiju da ponovno razmotri gornju granicu zajmova za socijalna poduzeća određenu programom EaSI te da odluči je li to u skladu s tržišnim uvjetima;

31.  naglašava potrebu za pružanje podrške poduzećima socijalne i solidarne ekonomije uz dovoljno financijskih sredstava na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te razini EU-a, čime bi se stvorila sinergija među različitim vrstama poduzeća; poziva države članice i Komisiju da prihvate činjenicu da na raspolaganje treba staviti potrebna sredstva; stoga smatra da je potrebno poboljšati pristup financiranju socijalne i solidarne ekonomije na različite načine, primjerice europskim fondovima, fondovima rizičnog kapitala, mikrokreditima i skupnim mikrofinanciranjem (crowdfunding);

32.  poziva države članice da poboljšaju javne usluge (npr. zdravstvo i obrazovanje) uz pomoć lokalnih tijela vlasti, i to tako da ih upotrijebe kao pokretač poboljšanja kvalitete usluga kako bi ponudile prilike za zapošljavanje i podignule razinu pruženih usluga u cilju smanjenja siromaštva i socijalne isključenosti;

33.  ističe da pravila o državnoj potpori ne trebaju predstavljati prepreku javnom financiranju poduzeća socijalne i solidarne ekonomije i socijalnih usluga; s tim u vezi poziva Komisiju da bude fleksibilna u primjeni pravila o državnoj potpori za takva poduzeća i usluge te da pomogne u tome da lokalna i regionalna tijela vlasti budu upoznata s njima i točno provode zacrtanu državnu potporu;

34.  žali što se u Uredbi o osnivanju Europskog fonda za strateška ulaganja sektor socijalne i solidarne ekonomije spominje samo u uvodnim izjavama; poziva Komisiju da i dalje promiče pristup socijalnog ulaganja kako je predstavljen u Paketu za socijalno ulaganje te da se prilikom vrednovanja projekata u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja uzmu u obzir projekti povezani sa socijalnom i solidarnom ekonomijom;

35.  kritizira činjenicu da inkluzivna poduzeća, osnovana na temelju partnerstava između poduzeća socijalne i solidarne ekonomije, u pravilu nemaju pristup sredstvima namijenjenima malim i srednjim poduzećima; poziva Komisiju da predloži novu iznimku za pravnu definiciju malih i srednjih poduzeća, sličnu onima koje se već primjenjuju na javna investicijska društva, društva rizičnog kapitala i neprofitnih sveučilišta i istraživačkih centara kako bi se inkluzivno poduzeće moglo smatrati autonomnim poduzećem čak i kada drugo poduzeće posjeduje, samo ili zajedno s drugim poduzećima, više od 25 % njegova kapitala ili glasačkih prava u upravnom odboru;

Obrazovanje

36.  poziva države članice da promiču poduzetničku kulturu i zadružni model te da u programe obrazovanja i osposobljavanja uvrste socijalno poduzetništvo te načela socijalne i solidarne ekonomije; također ih poziva da potaknu osnivanje poslovnih inkubatora u okviru sveučilišta za poduzeća socijalne i solidarne ekonomije;

37.  ističe da socijalna i solidarna ekonomija može znatno pomoći smanjenju nezaposlenosti mladih u EU-u; poziva države članice da promiču veće sudjelovanje poduzeća socijalne i solidarne ekonomije u programima obrazovanja i osposobljavanja u državama članicama, posebno preko sustava dvojnog obrazovanja;

38.  poziva države članice da zavodima za zapošljavanje pruže korisne informacije namijenjene ljudima koji namjeravaju raditi u sektoru socijalnih i solidarnih poduzeća;

39.  ističe da su neka od tih socijalnih i solidarnih poduzeća konkurentna i drže vodeću poziciju u svojem sektoru, dok ostalima trebaju specijalizirana znanja da bi se omogućilo njihovo pokretanje i razvoj te upravljanje njima; poziva države članice da osmisle programe osposobljavanja namijenjene i konkretno prilagođene poduzetnicima u socijalnom sektoru, i da pritom posebnu pozornost obrate na skupine s nižom stopom zaposlenosti kao što su žene, mladi ili ugroženi radnici, u cilju razvoja osnovnih vještina i znanja povezanih s poslovnim upravljanjem;

40.  poziva države članice da promiču cjeloživotno učenje i profesionalnu orijentaciju za starije radnike, dugotrajno nezaposlene i osobe s invaliditetom preko poduzeća socijalne i solidarne ekonomije i tako im pomognu u snalaženju na tržištu rada;

41.  ističe da je pravilno razumijevanje ljudskih prava ključ postizanja socijalnih ciljeva socijalnih i solidarnih poduzeća; stoga poziva države članice da osmisle programe osposobljavanja kako bi specijaliste u socijalnoj sferi upoznali s pravilnom provedbom načela ljudskih prava u Europi;

42.  poziva Komisiju i države članice da u potpunosti iskoriste potencijal programa kao što je Erasmus+ i time potaknu razmjenu studenata i učitelja kao i drugih inovativnih poduzetnika;

43.  ističe da su sektori s velikim prostorom za rast i otvaranje radnih mjesta, npr. „bijeli” i „zeleni”, isti sektori u kojima je prisutnost socijalne i solidarne ekonomije vrlo visoka; u skladu s tim potiče države članice da promiču obrazovanje i osposobljavanje u tim sektorima;

Potpora i promicanje

44.  duboko žali zbog činjenice da je socijalna i solidarna ekonomija na razini Europe rijetko gdje priznata; smatra da bi poboljšanje u prikupljanju podataka razvrstanih po spolu, razmjeni informacija i najbolje prakse na europskoj razini, zajedno s većom prisutnošću socijalne i solidarne ekonomije i njezinih uspjeha u medijima, omogućilo veće sudjelovanje društva u socijalnoj i solidarnoj ekonomiji i sektoru priskrbila veće razumijevanje, priznanje i popularnost;

45.  zalaže se za osnivanje višejezične digitalne platforme za razmjenu informacija namijenjenih socijalnim poduzećima, poslovnim inkubatorima, poslovnim klasterima i ulagačima u socijalna poduzeća te za olakšanje dijeljenja informacija i pristupa potpori iz programa EU-a; vjeruje da bi razvoju takve platforme trebalo prethoditi konzultiranje sa zainteresiranim skupinama;

46.  traži od Komisije da provede komparativnu studiju o nacionalnim sustavima certificiranja i obilježavanja socijalne i solidarne ekonomije, kao i da olakša razmjenu dobre prakse, i to u uskoj suradnji s poduzećima socijalne i solidarne ekonomije;

47.  poziva Komisiju i države članice da promiču stvaranje poslovnih inkubatora za poduzeća socijalne i solidarne ekonomije te da pokrenu i učinkovito promoviraju mrežnu platformu za razmjenu podataka među socijalnim ulagačima i socijalnim poduzetnicima (europska platforma za socijalne inovacije), oko čijih je detalja postignut dogovor;

48.  poziva države članice da poboljšaju razmjenu najboljih praksi kad je riječ o mogućim načinima pružanja podrške poduzećima socijalne i solidarne ekonomije i socijalnom ulaganju koje uključuje, gdje je to primjenjivo, porezne olakšice ili poticaje za poduzeća koja se bave s ugroženim skupinama kao što su osobe s invaliditetom;

49.  poziva Komisiju da pomno prati praktične mjere koje države članice poduzimaju kako bi ljudima koji su se odlučili za socijalno i solidarno poduzetništvo jamčili ista prava u područjima socijalne i zdravstvene zaštite te poslovne sigurnosti;

50.  poziva Komisiju da se pobrine za to da države članice ne poduzimaju mjere koje bi predstavljale prepreku slobodnom kretanju radnika kako bi ljudi koji su se odlučili za socijalno i solidarno poduzetništvo mogli obavljati svoje aktivnosti gdje god to žele na teritoriju Unije;

51.  podržava ideju da poduzeća socijalne i solidarne ekonomije mogu činiti posebnu kategoriju poduzeća s vlastitim pravnim statusom, definiranu time da imaju druge ciljeve osim dobiti za dioničare; poziva Komisiju da u skladu s Rimskom strategijom o socijalnoj i solidarnoj ekonomiji koju su donijeli europski predstavnici iznese pravni okvir za takva poduzeća, što se treba postići europskim statutom za zadruge, udruge, zaklade i uzajamna društva;

52.  poziva Komisiju da poboljša socijalni dijalog u socijalnoj i solidarnoj ekonomiji u cilju lakših socijalnih inovacija, poboljšanja radnih uvjeta te prepoznavanja potencijala koje sektor ima za otvaranje radnih mjesta;

o
o   o

53.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0049. (2) SL C 76 E, 25.3.2010., str.16. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0301. (4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0429. (5) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 187. (6) SL C 183, 14.6.2014., str. 18.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. rujna 2015. o stvaranju konkurentnog tržišta rada EU-a za 21. stoljeće: usklađivanje vještina i kvalifikacija s potražnjom i mogućnostima zapošljavanja kao način oporavka od krize (2014/2235(INI))

P8_TA(2015)0321 A8-0222/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2014. o Europskom semestru za usklađivanje gospodarskih politika: provedba prioriteta za 2014.(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2014. naslovljenu „Kako Europska unija može doprinijeti stvaranju pogodnog okruženja za poduzeća, poslovne djelatnosti i novoosnovana poduzeća kako bi se stvorila nova radna mjesta?(2)”,

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 29. travnja 2015. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom socijalnom fondu u pogledu povećavanja početnog pretfinanciranja za operativne programe koji dobivaju potporu u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. srpnja 2014. o zapošljavanju mladih(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2014. o poštovanju temeljnog prava na slobodu kretanja u EU-u(5),

–  uzimajući u obzir jedan od prioriteta zaključaka Europskog vijeća od 26. i 27. lipnja 2014. da se promicanjem vještina primjerenih modernom gospodarstvu i cjeloživotnog učenja pomogne u razvoju vještina i darovitosti te u pružanju životnih prilika za svakoga,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 17. siječnja 2014. o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o Europskoj mreži službi za zapošljavanje, pristupu radnika uslugama mobilnosti i daljnjoj integraciji tržišta rada (COM(2014)0006),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju rezultata neformalnog i informalnog učenja(6),

–  uzimajući u obzir Preporuku 2006/962/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje(7),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0222/2015),

A.  budući da postoje znatne razlike među državama članicama u pogledu zanimanja za koja se zbog nedostatka kvalificiranih radnika ne mogu popuniti radna mjesta;

B.  budući da je prema navodima Komisije(8) najviše 12,4 milijuna ljudi nezaposleno duže od jedne godine, a od njih 6 milijuna osoba duže od dvije godine; budući da dugotrajna nezaposlenost negativno utječe na ekonomski rast i održivost sustava socijalne skrbi te da može postati strukturni problem;

C.  budući da nefleksibilnost tržišta rada i izostanak unutarnje potražnje i ulaganja negativno utječu na otvaranje radnih mjesta, dok se konkurentnim tržištem rada EU-a, na kojem se u obzir uzimaju ova tri faktora, može doprinijeti ostvarenju ciljeva u vezi sa zapošljavanjem te suzbijanjem siromaštva i socijalnom isključenošću u okviru strategije Europa 2020.;

D.  budući da potražnja za niže kvalificiranim radnicima opada, dok potražnja za visoko kvalificiranim radnicima znatno raste; budući da ova promjena na tržištu rada EU-a zahtijeva da se poduzmu mjere u vezi s vještinama radnika te osnovnim i strukovnim osposobljavanjem;

E.  budući da je 2012. svaki treći europski zaposlenik bio prekvalificiran ili nedovoljno kvalificiran za svoj posao(9); budući da su mlađi zaposlenici obično formalno prekvalificirani, ali u odnosu na starije radnike kod njih je i veća vjerojatnost da rade na poslovima koji ne odgovaraju njihovim vještinama;

F.  budući da se u nekim studijama navodi da će određeni dio postojećih poslova nestati ili će se njihov broj znatno smanjiti zbog automatizacije;

G.  budući da težnja za gospodarstvom utemeljenim na višim kvalifikacijama znači da mnogo više poduzeća očekuje da će u sljedećih pet godina povećati broj radnih mjesta koja zahtijevaju vještine vođenja, upravljanja te višu razinu vještina;

H.  budući da mobilnost europskih radnika povećava njihovu zapošljivost i poboljšava konkurentnost na tržištu rada EU-a;

Gospodarska kriza i njezine posljedice

1.  primjećuje da se nakon europske gospodarske i financijske krize te posljedičnog usporavanja gospodarstva više država članica bori s problemom visoke stope nezaposlenosti (EU28: 9,8 %) kao i s javnim dugom, niskom stopom rasta i nedovoljnim ulaganjem; primjećuje rezanje javnih rashoda; dodatno je zabrinut zbog činjenice da su stope nezaposlenosti mladih u mnogim državama članicama (EU28: 20,9 %) puno više, dok su primjeri poboljšanja i niže stope rijetkost;

2.  smatra da su potrebne ambiciozne gospodarske i socijalne politike i reforme tržišta rada kako bi se potaknuo pametan, održiv i uključiv rast te otvorila nova radna mjesta, kojima bi se omogućilo kvalitetno i održivo zapošljavanje; također naglašava potrebu za održivim sustavima socijalne skrbi koji obuhvaćaju poboljšanje vještina nezaposlenih, povećanje zapošljivosti nekvalificiranih osoba ili onih s doista niskim kvalifikacijama, kao i potrebu za poticajima za rad i mogućnostima rada;

Stanje na tržištu rada EU-a

3.  primjećuje da čak i kad bi ponuda radne snage bila dovoljna da se zadovolji potražnja, još uvijek bi moglo doći do nedostatka kvalitetne radne snage jer postoji mogućnost da tražitelji posla nisu prikladni ni za jedno upražnjeno radno mjesto zbog neusklađenosti između sektora, struka ili zahtjeva u pogledu vještina;

4.  zabrinut je zbog toga što su stope nezaposlenosti u EU-u i dalje razmjerno visoke (ožujak 2015., EU28: 9,8 %) i što su se znatno smanjile samo u nekoliko zemalja te upozorava na znatne razlike među državama članicama, uz najnižu stopu nezaposlenosti u Njemačkoj i Austriji (oko 5 %), a najvišu u Grčkoj i Španjolskoj (26 % odnosno 23 %(10)); budući da se tim ogromnim razlikama povećava rizik od fragmentacije tržišta rada i unutar država članica i među njima, koji bi mogao ugroziti ekonomsku stabilnost EU-a i socijalnu koheziju;

5.  skreće pozornost na činjenicu da je prosječna stopa zaposlenosti žena u EU-u više od 10 postotnih bodova niža nego muškaraca, te naglašava da je ostvarenje cilja stope zaposlenosti od 75 % predviđenog strategijom Europa 2020. uvjetovano povećanjem stope zaposlenosti žena zahvaljujući politici čiji je cilj konkretno usklađivanje radnih i obiteljskih obveza;

6.  napominje da nezaposlenost mladih znatno varira u EU-u, pri čemu je stopa nezaposlenosti mladih u dobi od 16 do 25 godina u nekim državama članicama viša od 50 %; ističe da visoke razine nezaposlenosti mladih, osim što pogađaju čitavu jednu generaciju, ugrožavaju ravnotežu među generacijama;

7.  naglašava da još uvijek postoji razlika od 26% u stopi zaposlenosti osoba s invaliditetom u odnosu na prosječnu stopu zaposlenosti u EU-u, pri čemu je stopa zaposlenosti osoba s invaliditetom niža od 50 %;

8.  duboko je zabrinut zbog razine nezaposlenosti mladih u Europi; u tom pogledu ističe važnost dvojnog obrazovanja poput strukovnog osposobljavanja i naukovanja pri usklađenju vještina mladih ljudi sa zahtjevima tržišta rada;

9.  ističe da su elementi kao što su kvalificirana radna snaga, sposobnost inovativnosti, povećanje kupovne moći te stabilno društveno-ekonomsko i političko okruženje neophodni kako bi se stvorila dobra klima za ulaganje;

10.  konstatira visoku razinu dugotrajne nezaposlenosti, upozoravajući na potrebu njezina trenutnog suzbijanja s obzirom na njezinu ustrajnu prirodu;

11.  napominje da nekoliko važnih izazova utječe na europsko tržište rada, uključujući globalizaciju, starenje društva, brze tehnološke promjene poput digitalizacije i robotizacije, nepodudarnosti između vještina i radnih mjesta te povećanje potražnje za visokokvalificiranim radnicima, dok postoji višak ponude niskokvalificiranih radnika, što uzrokuje polarizaciju plaća;

12.  ipak konstatira rizike koje je istaknuo Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja (CEDEFOP) u vezi s daljnjim nesrazmjerom vještina i zastarijevanja vještina zbog niske potražnje koja uzrokuje visoku nezaposlenost;

13.  ističe značajne razlike u otvaranju novih radnih mjesta među državama članicama, u tom smislu naglašava da su radna mjesta ključan element dinamičnog tržišta rada na kojem se usklađuju vještine i radna mjesta te stvaraju prilike i mogućnosti za poduzetnike i zaposlenike, te je duboko zabrinut zbog statične situacije na tržištu rada u nekim državama članicama; stoga poziva da se uspostavi europsko mjerilo za otvaranje novih radnih mjesta u državama članicama; podaci za takvo mjerilo mogli bi se prikupljati godišnje u okviru Istraživanja o radnoj snazi i njima bi barem trebalo mjeriti: broj otvorenih radnih mjesta u pojedinoj državi članici; prosječno trajanje nezaposlenosti;

14.  naglašava da u Europi ima 24 milijuna nezaposlenih osoba, uključujući 7,5 milijuna osoba koje nisu zaposlene, ne školuju se i ne osposobljavaju (NEETs), s jedne strane, a s druge dva milijuna nepopunjenih radnih mjesta, te da su europska poduzeća suočena s velikim nedostatkom kvalificiranih ljudi i radne snage s „prenosivim vještinama”;

15.  naglašava da je mobilnost radne snage unutar EU-a i dalje niska (EU27: 0,29 %) unatoč visokim stopama nezaposlenosti u nekim državama članicama i nepopunjenim radnim mjestima u drugima, među ostalim zbog postojećih barijera, a u usporedbi sa stanjem u svijetu, ona je gotovo 10 puta niža nego u Sjedinjenim Državama i 5 puta niža nego u Australiji; skreće pozornost na sedam milijuna građana EU-a koji od 2013. žive ili rade u državi članici čije državljanstvo ne posjeduju; također podsjeća da je u EU-u trenutno dva milijuna radnih mjesta nepopunjeno; stoga naglašava potrebu za pravičnom mobilnošću radne snage u Uniji kako bi se ta mjesta popunila;

16.  napominje da tržište rada EU-a može pomoći da se ublaže velike zone nezaposlenosti koje postoje u različitim regijama Europe;

17.  vjeruje da će se tržište rada u EU-u prilagoditi kulturi, modelu proizvodnje i poslovnoj strukturi različitih regija Europe te da će se razlike među njima uzeti u obzir prilikom donošenja mjera kako bi tržište rada učinilo fleksibilnijim;

18.  podsjeća da je u razdoblju gospodarskog pada pojedincima teže pronaći posao te da ponekad moraju prihvatiti poslove koji zahtijevaju niže obrazovne kvalifikacije u odnosu na one koje imaju; ističe da su stoga rast uz pomoć stvaranja visokokvalificiranih radnih mjesta te napori u stvaranju radnih mjesta poticanjem ulaganja u nove sektore relevantne metode smanjenja učestalosti prekvalificiranosti u gospodarstvima EU-a;

Poticanje konkurentnog tržišta rada EU-a

19.  smatra da su za postizanje konkurentnog tržišta rada EU-a potrebne ambiciozne reforme kojima će se povećati uključivost, razborita fleksibilnost, inovativnost i mobilnost, ojačati uloga socijalnog dijaloga, potaknuti stvaranje više radnih mjesta koje vodi ka kvalitetnom i održivom zapošljavanju, oživjeti produktivnost i doprinijeti razvoju ljudskog kapitala, s obzirom na stalne promjene na tržištima rada i u modelima proizvodnje;

20.  ističe da je potrebno stalno raditi na povezivanju obrazovanja, osposobljavanja i tržišta rada na svim razinama te ponavlja da je za poticanje pametnog, održivog i uključivog rasta, konkurentnosti te stvaranje radnih mjesta u Europi potreban cjelovit pristup koji odražava potrebe tržišta rada i kojim se pruža podrška ranjivim skupinama poboljšanjem uvjeta rada i pružanjem poticaja;

21.  ističe da javni zavodi za zapošljavanje imaju važnu ulogu osigurati da do novog porasta radnih mjesta ne dođe na uštrb smanjenja kvalitete na području usklađenja vještina s potrebama tržišta rada;

22.  podsjeća da je važno učiniti zakon o radu razumljivijim radnicima i poslodavcima, ukloniti prepreke zapošljavanju i promicati pravnu sigurnost za tvrtke i zaposlenike;

23.  ističe da mladi sve češće nailaze na poteškoće pri prelasku iz obrazovnog sustava na tržište rada te su stoga češće nezaposleni ili zaposleni na nesigurnim radnim mjestima niske kvalitete;

24.  naglašava važnost inicijative Europskih vještina, kompetencija, kvalifikacija i zanimanja (ESCO) koja na 25 europskih jezika utvrđuje i kategorizira vještine, kompetencije, kvalifikacije i zanimanja koja su relevantna za tržište rada, obrazovanje i osposobljavanje u EU-u;

25.  ističe važnost ljudskog razvoja, fleksibilnosti karijere i osobnog angažmana; s tim u vezi podsjeća da je profesionalna mobilnost ključan faktor i da je potrebno konkretno ulaganje kako bi se aktivno podržala zapošljivost i prilagodljivost, a spriječio gubitak vještina nezaposlenih;

26.  naglašava važnost socijalnih ulaganja s ciljem stvaranja aktivirajuće države koja radnicima nudi instrumente koji im omogućavaju da se lako prilagode promjenjivim društvenim i ekonomskim uvjetima te zahtjevima tržišta rada;

27.  smatra da će vještine konkurentne na međunarodnoj razini omogućiti državama članicama da osvoje segmente globalnog tržišta s visokom vrijednošću;

28.  ističe da kružno gospodarstvo može stvoriti milijune radnih mjesta u cijelom EU-u te omogućiti održiv i uključiv rast;

29.  podsjeća na važnost geografske i međusektorske mobilnosti radne snage kada se odlučuje za konkurentno tržište rada i ističe potrebu za smanjenjem administrativnih i jezičnih prepreka koje je ograničavaju te potrebu za daljnjim razvojem alata koji omogućavaju mobilnost, poput brzog priznavanja formalnih, neformalnih i informalnih kvalifikacija među državama članicama, Europskog kvalifikacijskog okvira, jedinstvenog europskog životopisa i Europske putovnice vještina, kao i ponude jezičnih tečajeva za određene sektore i izobrazbe o međukulturnoj komunikaciji; potiče podizanje osviještenosti o portalu za zapošljavanje na razini EU-a EURES i njegovo daljnje unapređivanje, i to konkretno tako da se osigura da dovoljan broj savjetnika EURES-a bude obučen i ravnomjerno raspoređen diljem EU-a kako bi EURES postao nezaobilazan alat na tržištu rada u EU-u; ističe važnost poboljšane suradnje među nacionalnim javnim službama za zapošljavanje te budućeg uključivanja privatnih agencija za zapošljavanje i drugih dionika u mrežu EURES; ističe važnost inicijativa EU-a za poticanje mobilnosti te stvaranje mogućnosti poput programa ERASMUS+, Europskog kvalifikacijskog okvira, životopisa u formatu Europass, Europske putovnice vještina, Europskog portala za radnu mobilnost (EURES), Saveza znanja i Europskog saveza za naukovanje; poziva na bolju promidžbu tih inicijativa radi poboljšanja tržišta rada u Europi;

30.  ponavlja da je u Europi potrebno iskoristiti velik gospodarski potencijal žena i stvoriti odgovarajuće uvjete za napredovanje žena u poslu i preuzimanje viših pozicija u poduzećima ili pokretanje vlastitog poduzeća; ističe da je potrebno premostiti jaz između obrazovnih postignuća žena i njihova sudjelovanja i položaja na tržištu rada; ističe važnost ravnopravnosti spolova, uključujući uklanjanje razlika u plaćama među spolovima i povećanja stope zaposlenosti žena, kao i intenziviranje politika za usklađenje privatnog i poslovnog života, kao dio ostvarenja ciljeva za zapošljavanje u okviru strategije Europa 2020;

31.  pozdravlja pozitivne rezultate ostvarene u prvom pilot programu za mobilnost u zapošljavanju „Tvoj prvi posao preko EURES-a” (YFej), kojim se učinkovito može doprijeti do mladih ljudi i izraditi prilagođene usluge i za posloprimce i za poslodavce; ističe pozitivno međudjelovanje između programa „Tvoj prvi posao preko EURES-a” i EURES;

32.  u takvim uvjetima ističe važnost aktivnih politika rada, cjeloživotnog učenja i sposobnosti ljudi da se prilagode tehnološkim promjenama; poziva države članice da povećaju opseg i djelotvornost aktivnih politika u području tržišta rada;

33.  smatra da će usklađena i sveobuhvatna strategija usmjerena prema učinkovitim i međusobno korisnim oblicima organizacije rada pomoći da tržište rada postane otpornije potpunim iskorištavanjem znanja radnika i povećanjem kvalitete njihovih radnih mjesta; mogli bi se osmisliti oblici organizacije rada koji omogućuju veće sudjelovanje i koji osnažuju osobe kako bi se zaposlenike više uključilo u inovacije i poduprlo sudjelovanje radnika i razvoj na području korištenja vještinama, a, kao posljedica toga, poboljšali poslovni rezultati poduzeća;

34.  ističe da je s obzirom na predviđene brze promjene na tržištu rada potrebno ulagati u obrazovanje i osposobljavanje današnje mladeži; ističe da politika vještina ne bi trebala biti usmjerena na puko zadovoljavanje potreba tržišta, nego i omogućiti pojedincima da steknu potrebne horizontalne vještine kako bi se razvili u aktivne i odgovorne građane; poziva Komisiju i države članice da uvažavaju činjenicu da obrazovanje i osposobljavanje nisu ni samo instrument tržišta rada, niti im je svrha obrazovati buduće radnike, nego da su prije svega temeljno pravo i da imaju vrijednost sami po sebi;

Predviđanje budućih potreba za vještinama

35.  smatra da je za predviđanje budućih potreba za vještinama potrebna snažna uključenost dionika na tržištu rada na svim razinama, uključujući organizacije poslodavaca i zaposlenika, posebno u pogledu osmišljavanja, provedbe i vrednovanja programa strukovne izobrazbe, kojima se omogućava djelotvoran prijelaz s formalnog obrazovanja na učenje kroz rad;

36.  poziva na bolje razumijevanje sadašnjih i budućih traženih vještina te na jačanje postojeće panorame vještina EU-a kako bi se bolje utvrdile praznine kod vještina i njihov nedostatak u pojedinim sektorima, zanimanjima i regijama te zajamčilo prikupljanje i obrada informacija o promjenama u potražnji za vještinama, kao i širenje tih informacija među donositeljima odluka i tijelima javne vlasti, ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje te poslodavcima s ciljem učinkovitijeg previđanja budućih trendova;

37.  vjeruje da je obrazovanje ključno u poticanju istraživanja i inovacija, čime se potom povećavaju mogućnosti stvaranja radnih mjesta u sektorima koji zahtijevaju visoke kvalifikacije te se povećava konkurentnost europskih gospodarstava;

38.  ističe važnost integriranijih partnerstava i povjerenja među školama, ustanovama za više obrazovanje, poduzećima i drugim relevantnim tijelima u cilju procjene budućih potreba za radnom snagom, revizije i provedbe novih programa strukovnog osposobljavanja te jačanja suradnje i razmjene primjera dobre prakse među državama članicama, regionalnim i lokalnim tijelima, uključujući praćenje neravnoteže na tržištu rada na regionalnoj i lokalnoj razini; podsjeća da je istovremeno potrebno socijalna odgovornost svih dionika, kao i njihovo uključivanje u daljnji razvoj instrumenata za praćenje i predviđanje;

39.  smatra da države članice imaju važnu ulogu u osiguravanju dovoljnog broja profesora prirodnih znanosti i matematike kako bi mladi ljudi stekli znanje i kako bi se kod njih pobudio entuzijazam za predmete znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM);

40.  ističe da je važno baviti se potrebama školske djece već od najranije dobi; preporučuje da države članice usvoje inovativne mjere, uvedu ih u procese učenja unutar i izvan školskog sustava te da reformiraju ili osuvremene školska okruženja, metode poučavanja i kompetencije učitelja; predlaže da se izvrši prilagodba školskih kurikuluma u državama članicama kojom će se u školovanje uvesti posjeti razreda drugim državama tijekom školske godine, uvodeći u vrlo ranoj fazi obrazovanje izvan učionice;

Važnost kontinuiranog obrazovanja i osposobljavanja svih sudionika na tržištu rada

41.  podsjeća da je pravo na obrazovanje temeljno pravo i ističe da je potrebno težiti fleksibilnijem pristupu individualnom razvoju karijere i cjeloživotnom obrazovanju i osposobljavanju tijekom osobne karijere pojedinca te prepoznaje ulogu koju u tome mogu imati javni i privatni sudionici, a istovremeno shvaća da usmjeravanje i savjetovanje kojim se uvažavaju potrebe pojedinca te stavlja naglasak na vrednovanje i proširenje njegovih vještina moraju biti osnovni element politike obrazovanja i stjecanja vještina već u ranoj fazi;

42.  prihvaća važnost jačanja naukovanja koje obuhvaća učenje kroz rad kao alternativan način pronalaženja posla;

43.  konstatira da su Europske politike cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja imale znatan utjecaj na nacionalne politike profesionalnog usmjeravanja i da su za djelotvorno cjeloživotno profesionalno usmjeravanje potrebni programi koji su horizontalne naravi na svim svojim razinama;

44.  napominje da mladima trebaju biti dostupne različite mogućnosti te da se definicije tih mogućnosti (pripravništva, stažiranja) razlikuju diljem Europe;

45.  smatra da bi programe osposobljavanja i prekvalifikacije nezaposlenih, a posebno dugotrajno nezaposlenih, kao i programe ocjene vještina, trebalo ponuditi da bi se povećali izgledi takvih osoba na tržištu rada te da bi ih trebalo osmisliti i provesti u uskoj suradnji s udrugama poslodavaca i sindikatima, predstavničkim organizacijama nezaposlenih, privatnim i javnim agencijama za zapošljavanje, kako bi se nove vještine radnika bolje uskladile s budućim potrebama tržišta rada; ističe da je potrebno izraditi i provesti posebne programe kojima bi se pomoglo u ponovnoj integraciji dugotrajno nezaposlenih na tržište rada;

46.  ističe da bi Komisija trebala pojačano prati nacionalne provedbene programe Jamstva za mlade i njihovu djelotvornu primjenu na terenu; radi toga poziva Komisiju da izradi jasne i nedvosmislene preporuke po državama članicama u pogledu primjene Jamstva za mlade i kvalitete poslova;

47.  ističe zabrinutost koju je Europski revizorski sud izrazio u svome izvješću „Mladi i nezaposleni u Europi: prepreke pred Jamstvom za mlade EU-a” u pogledu primjerenosti ukupnog financiranja tog programa, definicije „kvalitetne ponude” i načina na koji Komisija prati rezultate programa i izvješćuje o njima;

48.  podsjeća da je iznimno važno osobama koje su u potrazi za poslom pružiti individualizirano usmjeravanje i savjetovanje o tome kako tražiti posao ili za koje se daljnje obrazovanje ili osposobljavanje odlučiti kako bi njihove vještine i kompetencije bile prenosive, priznate i vrednovane uz pomoć „dokumenata o vještinama” poput životopisa Europass, u kojima se navode vještine i kompetencije stečene formalnim, neformalnim i informalnim učenjem, te da usmjeravanje tražitelja zaposlenja ima kao konkretan cilj optimiziranje njihovih mogućnosti zapošljavanja;

49.  naglašava potrebu da se poveća prilagodljivost radne snage kao način sprečavanja njezina budućeg pomanjkanja; poziva države članice da se za tu svrhu koriste strukturnim fondovima, posebno Europskim socijalnim fondom;

50.  ističe da je pravo na obrazovanje i osposobljavanje posebno važno za dugotrajno nezaposlene osobe; podsjeća da je za dugotrajno nezaposlene najkorisniji pristup koji je usmjeren na njihove konkretne potrebe, a ne standardne mjere; ističe da dugotrajno nezaposleni trebaju biti upoznati sa svojim pravom na obrazovanje, da se mjerama koje su za njih donesene moraju poštovati njihove odluke o prihvaćanju posla, da osposobljavanje mora biti cjenovno prihvatljivo i pristojno te uvažavati njihove stvarne potrebe; upozorava da će, ako ti uvjeti budu ispunjeni, dugotrajno nezaposleni moći upotrijebiti stjecanje dodatnih vještina kao mogućnost da poboljšaju svoje uvjete rada i života;

51.  ističe važnost Jamstva za mlade kao sredstva da se pomogne mladima pri prijelazu iz škole na posao te da steknu obrazovanje, vještine i iskustvo potrebno da pronađu kvalitetan posao zahvaljujući naukovanju, pripravništvu ili kontinuiranom obrazovanju;

52.  naglašava da je važno svima jamčiti jednake mogućnosti te pristup obrazovanju i osposobljavanju, posebice skupinama u nepovoljnom položaju te pružati učinkovitu potporu u borbi protiv socijalne isključenosti, kao i potporu lakšem pristupu tržištu rada;

Jačanje veza između obrazovanja i zapošljavanja

53.  ističe da je potrebno osnažiti i bolje usmjeriti mjere za smanjenje stope ranog napuštanja školovanja na ispod 10 % do 2020. kako je dogovoreno strategijom Europa 2020., imajući na umu da je rano napuštanje školovanja trajni problem u EU-u koji štetno utječe na zapošljivost tih mladih ljudi te na njihovu integraciju u društvo;

54.  smatra da bi trebalo posvetiti više pozornosti dvojnom strukovnom osposobljavanju kroz naukovanje i sličnim sustavima učenja kroz rad te da bi prednost trebalo dati kvaliteti bez akademskih predrasuda jer oni obično pomažu integraciji na tržište rada i bezbolnom prijelazu iz sustava obrazovanja na posao i pokazali su se učinkovitima u poticanju zapošljavanja mladih;

55.  smatra da su postojeći sustavi strukovnog osposobljavanja rezultat određenih povijesnih i kulturnih uvjeta te da su ih oblikovale važeće pravne norme, tradicije, pedagoška načela i institucionalne strukture;

56.  ističe izrazito zabrinjavajuće podatke o stopi mladih osoba koje nisu zaposlene, ne školuju se niti osposobljavaju, koja premašuje 10 % u većini država članica; ističe izravnu povezanost visokih stopa nezaposlenosti mladih i ranog napuštanja školovanja; ističe da postoji rizik da, bez žurnog i odlučnog djelovanja na europskoj i nacionalnoj razini, cijela jedna generacija mladih Europljana neće steći dovoljnu razinu obrazovanja i osposobljavanja te da će zbog toga ostati isključena s tržišta rada, što će imati dramatične posljedice za društvenu strukturu, socijalnu i teritorijalnu koheziju te održivost europskog gospodarskog modela kao cjeline;

57.  naglašava da je svaki nacionalni sustav strukovnog osposobljavanja sredstvo za postizanje određenih ciljeva, koji se mogu razlikovati od zemlje do zemlje, i da svaki od njih stoga treba procjenjivati samo prema uspjehu u ostvarenju tih ciljeva; ističe da je „izvoz” sustava strukovnog osposobljavanja iz jedne zemlje u drugu moguć samo ako su uvjeti u tim zemljama slični ili ako se mogu prilagoditi;

58.  ponavlja važnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u povećanju zapošljivosti te omogućavanju mladima da lakše steknu profesionalne kvalifikacije; poziva Komisiju i države članice da usklade strukovno obrazovanje i osposobljavanje s potrebama tržišta rada čineći ih sastavnim dijelom obrazovnog sustava te da zajamče visoke standarde kvalifikacije i s time povezana jamstva kvalitete;

59.  napominje da i pored dva milijuna nepopunjenih radnih mjesta u EU-u postoji velik broj prekvalificiranih nezaposlenih mladih ljudi čije vještine ne odgovaraju potražnji na tržištu rada; stoga ističe važnost bolje sinergije između sustava obrazovanja i tržišta rada, uključujući upoznatost s radnim mjestom, pripravništvo i suradnju s poduzećima za promicanje i znatno povećanje razine zaposlenosti te stvaranje inovativnih klastera; ističe važnu ulogu koju poduzeća mogu imati ako se povežu s obrazovnim sustavima u svojim državama članicama; naglašava da su potrebne sveobuhvatna i dugoročna strategija te hitne mjere kako bi se obrazovni sustavi na svim razinama, uključujući strukovno osposobljavanje, prilagodili trenutačnim i budućim potrebama tržišta rada;

60.  pozdravlja inicijativu Komisije u vidu Europskog saveza za naukovanje, čiji je cilj okupiti javna tijela, poduzeća, socijalne partnere, ustanove za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, predstavnike mladih i druge bitne igrače kako bi diljem Europe promicali programe i inicijative vezane uz naukovanje;

61.  ističe da su dvojni programi obrazovanja i osposobljavanja koji povezuju teoriju i praktično usavršavanje važni za razvoj vještina i kompetencija koje su usklađene s potrebama tržišta rada te potiče države članice da uvrste takve programe u svoje kurikulume i time pruže polaznicima praktično iskustvo koje im je potrebno za lakši prelazak iz obrazovnog sustava te sustava osposobljavanja na tržište rada;

62.  ističe važnost profesionalne orijentacije i radnog iskustva uz pomoć procjene i profesionalnog savjetovanja usmjerenog na individualne vještine i potrebe koje pružaju visokokvalificirani savjetnici za zapošljavanje i savjetnici iste struke, da bi se mladim osobama omogućilo dobivanje pravih informacija, savjeta i smjernica da odgovorno odluče o svojoj karijeri;

63.  ističe važnu ulogu koju obrazovne ustanove i ustanove za osposobljavanje imaju u razvoju vještina i kompetencija polaznika; poziva Komisiju i države članice da razviju visokokvalitetni i ciljani sustav strukovnog usmjeravanja na svim razinama obrazovnog ciklusa kako bi se mladim ljudima pomoglo pri donošenju ispravnih odluka o njihovu obrazovanju i odabiru struke;

64.  napominje da je za uspješan prelazak u radno okružje vrlo važno donositi utemeljene odluke i da bi trebalo razvijati samoinicijativnost, povećati motivaciju i samosvjesnost, pri čemu treba staviti na raspolaganje odgovarajuću podršku; ističe važnost kvalitetnog prelaska, uključujući prelazak iz obrazovne sredine u svijet rada, između poslova, te kad postoje prekidi između poslova i tijekom karijere;

65.  podsjeća da su ulaganje u obrazovanje i razvoj vještina koje odgovaraju potražnji na tržištu rada i u društvu ključni za rast i konkurentnost, europsku osviještenost, osobni razvoj te samopouzdanje; ističe da je za rad u poduzetništvu potrebno razviti horizontalne vještine poput kreativnosti, kritičkog razmišljanja, timskog rada i samoinicijativnosti, koje doprinose osobnom i profesionalnom razvoju mladih i olakšavaju njihov raniji ulazak na tržište rada; ističe da je za takva ulaganja potrebna bolja povezanost između europskih i nacionalnih inicijativa u kojima sudjeluju razni sektori povezani s obrazovanjem i osposobljavanjem, kao i drugi relevantni sektori poput sektora povezanih sa zapošljavanjem, socijalnom politikom, politikom mladih te kulturom, te je nužna bliža suradnja sa svim zainteresiranim stranama poput socijalnih partnera i poslovnih subjekata kako bi kurikulum bio usklađen s potražnjom na tržištu rada;

66.  ponavlja da su se države članice obvezale na ulaganje u visoko obrazovanje te stoga poziva na postupno povećanje standarda u obrazovanju i osposobljavanju u svim europskim obrazovnim sustavima; poziva države članice da priznaju važnost ulaganja u obrazovanje, da se obvežu na ulaganje barem 2 % BDP-a u obrazovni sektor te da ga zaštite od mjera štednje; poziva Komisiju da nastavi jačati ulogu obrazovanja u strategiji Europa 2020. povezivanjem sveukupnih ciljeva strateškog okvira za obrazovanje i osposobljavanje 2020. (ET 2020.) s revizijom strategije Europa 2020.;

67.  ističe da su cjeloživotno ulaganje u ljudski kapital i vještine te usavršavanje, posebno postojeće radne snage i nekvalificiranih radnika, ključni u borbi protiv dugoročne nezaposlenosti i u omogućavanju pristupa kvalitetnim radnim mjestima široj skupini ljudi; poziva EU da utvrdi jasne ciljeve za metode cjeloživotnog učenja traženih vještina te da proširi mogućnosti stjecanja komunikacijskih, jezičnih i digitalnih vještina za starije radnike te posebice za niskokvalificirane radnike iznad 30 godina i osobe koje su rano napustile školovanje;

68.  ističe da bi države članice, regionalna i lokalna tijela te pojedinačni poslodavci trebali primjereno financirati i provoditi kvalitetne programe pripravništva i naukovanja, kao i učenja u školi; podsjeća da ti programi trebaju ispunjavati minimalne standarde socijalne zaštite;

69.  smatra da su potrebna bliska i sustavna partnerstva na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini između javnih tijela i zastupnika poslodavaca i zaposlenika, uključujući javne službe za zapošljavanje i privatne agencije za zapošljavanje, institucije za obrazovanje i osposobljavanje, kako bi se izradile dugoročne strategije za nacionalna tržišta rada i pronašli najbolji načini rješavanja problema neusklađenosti vještina u svim njezinim oblicima te poziva države članice da promiču takvu suradnju;

70.  smatra da je Jamstvo za mlade prvi korak k pristupu utemeljenom na pravima u odnosu na potrebe mladih za zaposlenjem; podsjeća na obvezu poslodavaca da sudjeluju u procesu stavljanja programa strukovnog obrazovanja i kvalitetnih programa pripravništva mladim ljudima na raspolaganje; naglašava da aspekt kvalitete dostojanstvenog rada za mlade ljude ne smije biti ugrožen te da osnovni standardi rada te drugi standardi povezani s kvalitetom rada, kao što su radno vrijeme, minimalna plaća, socijalno osiguranje te zdravlje i sigurnost na radu, moraju biti glavne točke razmatranja u poduzetim naporima;

Poticanje mobilnosti radne snage

71.  podsjeća da je u EU-u trenutno 2 milijuna radnih mjesta nepopunjeno; naglašava potrebu za mobilnošću radne snage u Uniji kako bi se ta mjesta popunila i s tim u vezi ponovno ističe važnost programa ERASMUS+ i EURES;

72.  podsjeća koliko je važno olakšati mobilnost prekograničnih radnika dajući im informacije o postojanju prekograničnih partnerstava u okviru mreže EURES čija je svrha potaknuti mobilnost prekograničnih radnika i ukloniti njezine zapreke informiranjem i savjetovanjem tih radnika o poslovnim mogućnostima te uvjetima života i rada sa svake strane granice; u tom je pogledu EURES-T važan instrument za bolje kontroliranje potencijalnih izvora novih radnih mjesta i put prema integriranijem tržištu rada EU-a;

73.  podsjeća na mobilnost kvalificiranih radnika iz trećih zemalja, kao jedan od odgovora na demografske izazove, pomanjkanja i neusklađenosti na tržištu rada, kao i na potrebu da se posljedice odljeva mozgova svedu na minimum;

74.  napominje da se EU temelji na načelu slobode kretanja radnika; poziva da se učenje i korištenje stranih jezika potiču radi povećanja mobilnosti; ističe da je važno učenje jezika, osobito kada se radi o europskim jezicima, učiniti elementom cjeloživotnog učenja koji će se poticati kako bi se olakšala mobilnost radnika te proširile njihove mogućnosti zapošljavanja;

Razmjena i potvrda najboljih praksi u EU-u

75.  naglašava potrebu za razmjenom i potvrdom najboljih praksi među državama članicama, regionalnim i lokalnim tijelima, kao i za usporedbom i mjerenjem njihove učinkovitosti, posebno u vezi s dvojnim i strukovnim obrazovanjem i naukovanjem, sustavom stažiranja i kurikulima, ishodima neformalnog i informalnog učenja te strategijama cjeloživotnog učenja, uz uvažavanje specifičnosti svakog tržišta rada i sustava obrazovanja; ukazuje na Europsku platformu za naukovanje kao jedan od ključnih alata za stvaranje europskih partnerstava i razmjenu najbolje prakse u području naukovanja;

76.  naglašava važnu ulogu neformalnog i informalnog učenja, volontiranja te cjeloživotnog učenja u razvoju vještina i kvalifikacija, posebice horizontalnih vještina poput poduzetničkih vještina te kompetencija povezanih s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, osobnim razvojem i jezicima, koje su primjenjive u brojnim kontekstima; poziva EU da odraslima poboljša pristup učenju te drugim prilikama za obrazovanje; poziva poslodavce i obrazovne ustanove da potvrde i priznaju važnost neformalnog i informalnog učenja;

77.  naglašava da je važno ponovno oživjeti bolonjski proces usmjeravanjem na nove i naprednije oblike suradnje koje su predložene na Ministarskoj konferenciji u Erevanu u svibnju 2015. te ih uvesti bez odgode;

78.  vjeruje da bi Komisija trebala zajamčiti pravilnu provedbu programa Erasmus+ sa svim njegovim brojnim aktivnostima, uključujući sportski element programa; smatra da je važno pojednostavniti pristup programu kako bi on bio dostupan što većem broju pojedinaca i organizacija;

Poticanje poduzetničkog duha građana: mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća

79.  smatra da je potrebno poboljšati obrazovanje o vođenju i financijskom upravljanju i poticanje poduzetničkog obrazovanja od rane dobi te da su potrebni sveobuhvatni i kvalitetni pretškolski sustavi koji pružaju podršku obiteljima u nepovoljnom položaju kako bi se ostvario potencijal mladih i osposobilo ih se da ne postanu samo zaposlenici, nego i poslodavci, te im se omogućilo da pokrenu nova poduzeća i iskoriste nova tržišta;

80.  pozdravlja programe kao što je Erasmus za mlade poduzetnike namijenjene pomaganju novim poduzetnicima da steknu odgovarajuće vještine za upravljanje poduzećem i vjeruje da bi trebalo nastaviti poticati takve programe kako bi se što većem broju mladih poduzetnika pomoglo pri uspostavi poduzeća i u uspješnom poslovanju; smatra da treba uvesti posebne mjere potpore mladim poduzetnicima kako bi im se olakšao pristup informacijama, financiranju i potporama, uključujući službe gdje se na jednom mjestu mogu dobiti informacije i podrška i koje su usmjerene na mlade ljude u postojećim tijelima za podršku poduzetnicima;

81.  smatra da se informalnim obrazovanjem, posebno onim koje se razvilo u udrugama mladih, potiče kreativnost, osjećaj za poduzimanje inicijative i samoodgovornost te da se njime mogu povećati izgledi mladih na tržištu rada;

82.  ističe da je potrebno uvrstiti elemente poduzetničke izobrazbe u sve razine obrazovanja i osposobljavanja jer je širenje poduzetničkog duha među mladima u ranim fazama obrazovanja učinkovit način borbe protiv nezaposlenosti, posebice nezaposlenosti mladih; u vezi s time apelira na aktivni dijalog i suradnju između akademske i poslovne zajednice s ciljem razvijanja obrazovnih programa koji će opremiti mlade ljude potrebnim vještinama i kompetencijama;

83.  poziva na uspostavljanje Europske strategije za vještine koja će biti usmjerena na budućnost i na rezultate te koja će usmjeravati nacionalne strategije za vještine i integrirati ih u nacionalne planove za radna mjesta dajući istodobno sveobuhvatni okvir za sektorske akcijske planove koji su predloženi u Paketu za zapošljavanje;

84.  naglašava važnost mjera potpore i poticaja za novoosnovana poduzeća, MSP-ove, mikropoduzeća i sudionike socijalnog gospodarstva kako bi se olakšalo njihovo osnivanje i rad, kao i potrebu da se uvede i primjenjuje načelo bolje regulacije i da se olakša zapošljavanje kvalificirane radne snage i osposobljavanje zaposlenika; s tom namjerom ističe da porezno opterećenje treba preusmjeriti s rada na druge izvore poreza koji manje štete zapošljavanju i rastu te istodobno očuvati odgovarajuću socijalnu zaštitu;

85.  poziva države članice da smanje porezno opterećenje rada;

86.  podsjeća da gotovo 99 % europskih poduzeća čine mala i srednja poduzeća, koja su glavni pokretač stvaranja konkurentnog tržišta rada u EU-u; s obzirom na takvu situaciju ističe da je važno da se zakonodavstvo EU-a temelji na načelu „misli prvo na male” kako bi se uklonile birokratske prepreke s kojima se MSP-ovi susreću i kako bi im se omogućilo da potpuno ostvare potencijal otvaranja radnih mjesta;

87.  smatra da bi poduzetnici trebali ulagati u osposobljavanje i naukovanje zaposlenika te da bi u tu svrhu trebalo uvesti poticaje i po potrebi ih dalje razraditi jer će to poduzetnicima omogućiti da se šire i stvaraju nova radna mjesta; smatra da bi nastanak mreža poslodavaca mogao olakšati MSP-ovima i mikropoduzećima pristup programima osposobljavanja i podršci koja im je potrebna;

Inovacije i digitalizacija: nove vještine i radna mjesta

88.  naglašava važnost inovacija i digitalizacije za rast, produktivnost te pravednije, održivije i uključivije društvo, a da s tim u vezi treba zajamčiti znanja, kreativnost i vještine, ali i motivaciju i odlučnost zaposlenika, potencijalnih zaposlenika i poslodavaca u cilju stvaranja inovativnih, kreativnih i digitalnih proizvoda i usluga; ističe potrebu da se premosti europski digitalni jaz, da digitalne vještine postanu dio cjeloživotnog učenja i da se novi mediji i nove tehnologije integriraju u kurikulume; nadalje ističe da je potrebno razvijati inovativne metode učenja i širiti dostupnost učenja preko interneta te na daljinu uz pomoć otvorenih obrazovnih sadržaja koji svima omogućuju jednak pristup obrazovanju i osposobljavanju;

89.  ističe da je potrebno utvrditi širok raspon industrija u nastajanju i ključnih sektora rasta na koje bi se države članice trebale usredotočiti u pogledu razvijanja svoje baze vještina;

90.  naglašava potencijal koji za otvaranje radnih mjesta imaju dovršenje jedinstvenog digitalnog tržišta, uspostava energetske unije, otvaranje radnih mjesta ulaganjem u istraživanje, razvoj i inovacije, promicanje socijalnog poduzetništva i socijalnog gospodarstva, usavršavanje radnika u sektorima zdravstvene i socijalne skrbi te poticanje boljih prometnih mreža;

91.  ističe nedavni trend vraćanja proizvodnje i usluga u EU te s time povezanu priliku za otvaranje radnih mjesta, posebno za mlade; vjeruje da gospodarstva EU-a imaju jedinstvenu priliku ubrzati taj trend vraćanja radnih mjesta u izvornu državu jamčenjem usklađenosti vještina naše radne snage s potrebama poduzeća;

92.  ističe važnost studiranja znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike i naglašava ulogu koju ta područja imaju u omogućavanju Europi da postane važan igrač na svjetskoj razini u odnosu na brzi razvoj tehnologije;

93.  podržava inicijativu Komisije u suradnji s trojnim predsjedništvom da promiču poduzetnički način razmišljanja u Europi i da razvijaju prenosive cjeloživotne vještine;

94.  ističe činjenicu da u EU-u nedostaju vještine u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike, dok istovremeno postoji višak osoba s diplomama iz društvenih znanosti; smatra da su potrebne dodatne inicijative na europskoj i nacionalnoj razini kako bi se riješio problem nedostatka vještina na radnim mjestima i studijima u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike; preporučuje Komisiji i državama članicama da poduzmu mjere kojima će se povećati privlačnost i vrijednost studija u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike te kojima će se mlade ljude, posebice žene, potaknuti da upišu studije iz tih područja;

95.  naglašava da i u 21. stoljeću još uvijek ima prostora za tradicionalna znanja koja stvaraju stabilna radna mjesta koja se ne mogu popuniti vanjskim suradnicima te podupire niz područja u kojima Europa pokazuje izvrsnost; poziva na potporu koja će omogućiti očuvanje tih tradicionalnih vještina te njihovo prenošenje na buduće generacije uz pomoć osposobljavanja i, kad god je to moguće, kombiniranje tih vještina s novim znanjima, uključujući digitalne vještine, kako bi se njihov potencijal što više povećao;

Mjere za mlađe i starije radnike te radnike s invaliditetom

96.  naglašava potrebu za posebnim mjerama i potporom za poslodavce, posebno za MSP-ove, i njihovu važnost kako bi im pomogli da povećaju kvalitetno i održivo zapošljavanje, zajamče osposobljavanje na radu i ponude mogućnosti razvoja karijere skupinama u nepovoljnom položaju na tržištu rada, kao što su mladi, stariji radnici, žene, migranti, osobe s invaliditetom i dugotrajno nezaposleni; prepoznaje i podržava ulogu javnih i privatnih službi za zapošljavanje u promicanju konkurentnih tržišta rada; podsjeća na važnost društvene i gospodarske odgovornosti koju poslodavci i obrazovne ustanove imaju prema svim zaposlenicima i prema društvu; smatra da bi tu društvenu odgovornost trebalo zahtijevati i od institucija odgovornih za obrazovanje i osposobljavanje;

97.  uviđa izazove s kojima se suočavaju mladi kad ulaze na tržište rada, podsjeća da je važno da steknu prvo radno iskustvo tijekom studija kako bi usvojili vještine koje omogućavaju zapošljivost te povećali uspješnost i učinkovitost prelaska iz obrazovnog sustava u radni odnos; upućuje na potencijal koji ima poduzetništvo mladih i zato apelira na odgovornost poslodavaca i država članica da mladima daju priliku steći takvo iskustvo i da podupru mlade pri stjecanju pravih vještina; nadalje, s tim u vezi naglašava važnost suradnje između škola i poslodavaca te poziva institucije EU-a i države članice da postanu naklonjenije poduzećima i da podrže mlade u procesu pretvorbe svojih ideja u uspješne poslovne planove;

Prijedlog politike i preporuke

98.  poziva Komisiju, države članice, regionalna i lokalna tijela da ulažu u inovativne i obećavajuće nove ekonomske sektore kako bi potakli ulaganja u EU-u u cilju poticanja rasta i novog, kvalitetnog, održivog zapošljavanja koje vodi k pravednijem, održivijem i uključivijem društvu; nadalje naglašava da je važno da države članice provode ekonomske i financijske mjere te da izvrše reforme tržišta rada utemeljene na jasnim i mjerljivim pokazateljima utemeljenim na podacima i s dokazivom djelotvornošću;

99.  poziva države članice da se pobrinu da reforme tržišta rada, osim za promicanje otvaranja kvalitetnih radnih mjesta, budu namijenjene za smanjenje segmentacije, bolje uključivanje ranjivih skupina u tržište rada, promicanje jednakosti spolova, smanjenje siromaštva zaposlenih i pružanje odgovarajuće socijalne zaštite svim radnicima, uključujući samozaposlene;

100.  poziva države članice da ulažu u obrazovanje u ranom djetinjstvu, u rano poučavanje stranih jezika te u informacijske i komunikacijske tehnologije u osnovnim školama;

101.  poziva države članice da u potpunosti vode računa o važnosti automatizacije kao trenda koji može narušiti kvantitativnu važnost mnogih radnih mjesta te da svoje programe osposobljavanja nezaposlenih usmjere prema vještinama učenja koje su korisne u nerutinskim poslovima;

102.  poziva države članice i regionalna i lokalna tijela da se informiraju o primjerima najbolje prakse i da dio tih praksi prenesu u političke mjere za povećanje stopa zaposlenosti i smanjenje siromaštva i nejednakosti, kao i da poduzmu reforme koje se pozivaju na te prakse; nadalje poziva države članice da uspoređuju i mjere učinkovitost takvih praksi, da pronađu pravu ravnotežu između prilagodljivosti i sigurnosti radnika i poduzeća, te da uzmu u obzir specifične osobine tržišta rada i obrazovnih sustava u državama članicama;

103.   poziva gradove i regije da se usredotoče na kvalitetu obrazovanja i osposobljavanja boreći se protiv ranog napuštanja školovanja i protiv nezaposlenosti mladih jer mladi ljudi hitno trebaju nove perspektive i treba učiniti sve da ih se podrži;

104.  poziva države članice da osmisle kolektivni pristup poput mreža poslodavaca kako bi pomogli da se uklone prepreke koje onemogućavaju poslodavcima da teže k ambicioznijim planovima u pogledu razvoja radne snage;

105.  poziva Komisiju i države članice da ojačaju i podupru socijalna poduzeća koja ozbiljno shvaćaju svoju odgovornost prema okolišu, potrošačima i posloprimcima;

106.  poziva države članice da uvedu minimalnu plaću s ciljem rješavanja nejednakosti u plaćama, postavljajući najnižu razinu za svaku državu članicu, da bi se pravnim sredstvima ili sporazumom osigurao pristojan dohodak, u skladu s nacionalnom praksom;

107.  poziva države članice da u svoje obrazovne programe, uključujući strategije cjeloživotnog učenja, uvrste obrazovanje o vođenju, upravljanju, poduzetništvu i financijama, savjetovanje o osnivanju poduzeća i komunikacijske tehnologije, i da daju prednost daljnjem razvoju programa strukovnog osposobljavanja i obrazovanja, uključujući širenje europskog obrtništva, uzimajući u obzir razlike među država članicama u pogledu tržišta rada i obrazovnih sustava, a izbjegavajući jedinstveno rješenje za sve;

108.  apelira na Komisiju da izradi europsku platformu za priznavanje i vrednovanje vještina koje su zajedničke određenim aktivnostima i strukama, a koja bi obuhvatila priznavanje vještina stečenih dobrovoljnim radom;

109.  poziva države članice da provedu Preporuku Vijeća o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja iz 2012. kao način priznavanja kompetencija stečenih neformalnim obrazovanjem, posebno dobrovoljnim radom i u sektoru mladih, te kao podrušku pri provedbi politike cjeloživotnog učenja;

110.  poziva države članice da podrže blisko i sustavno sudjelovanje dionika tržišta rada, uključujući organizacije poslodavaca i zaposlenika, ustanova za osposobljavanje, javnih i privatnih službi za zapošljavanje na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, među ostalim omogućavanjem njihove međusobne komunikacije i razmjene informacija, kako bi se potaknula čvršća veza između obrazovanja i osposobljavanja te radnog mjesta, kako bi se bolje uskladila ponuda i potražnja te kako bi se predvidjele i planirale buduće potrebe za vještinama i kvalifikacijama na tržištu rada;

111.  poziva Komisiju, države članice te regionalna i lokalna tijela da pruže financijske i ekonomske poticaje kojima se podržava sudjelovanje u trajnom obrazovanju i osposobljavanju kako bi se zajamčila visokokvalificirana buduća radna snaga; preporučuje da se takvi poticaji temelje na mjerljivim pokazateljima utemeljenim na podacima i s dokazivom djelotvornošću;

112.  poziva države članice da ponude odgovarajuće osposobljavanje i osiguraju stalno stručno usavršavanje nastavnika i čelnih osoba u sektoru obrazovanja kako bi im pomogle da upotrebljavaju najprikladnije metode učenja i omogućile im da kod mladih diljem Europe razvijaju vještine i kompetencije za 21. stoljeće; nadalje ističe da je važno nastavnicima omogućiti stjecanje iskustvenog znanja u kojem se praksa kombinira s teorijom, osobito s obzirom na nove tehnologije i digitalizaciju, kako bi to znanje mogli prenijeti učenicima;

113.  poziva države članice i EU da poduzmu brze i konkretne korake za provedbu politika i važećih propisa o uzajamnom priznavanju kvalifikacija i akademskih naziva u EU-u, kao način da se potakne pravedna mobilnost radne snage unutar EU-a i riješi problem nepopunjenih radnih mjesta;

114.  poziva Komisiju i države članice da dostave predviđanja o promjenama na tržištu rada, osobito u vezi s izazovima koji proizlaze iz globalizacije, kao i predviđanja o radnim mjestima i vještinama za svaku državu članicu i kao presjek po sektorima;

o
o   o

115.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0038. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0394. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0110. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0010. (5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0037. (6) SL C 398, 22.12.2012., str. 1. (7) SL L 394, 30.12.2006., str. 10. (8) Prema Tromjesečnom pregledu stanja zapošljavanja i socijalne situacije iz ožujka 2015. koji je objavila Komisija. (9) Europska komisija (2013.), Razvoj na području zapošljavanja i socijalne politike u Europi. (10) Prema Tromjesečnom pregledu stanja zapošljavanja i socijalne situacije od 13. travnja 2015. koji je objavila Komisija.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. rujna 2015. o 30. i 31. godišnjem izvješću o praćenju primjene prava EU-a (2012. – 2013.) (2014/2253(INI))

P8_TA(2015)0322 A8-0242/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir 30. godišnje izvješće o praćenju primjene prava EU-a (2012.) (COM(2013)0726),

–  uzimajući u obzir 31. godišnje izvješće o praćenju primjene zakonodavstva EU-a (2013.) (COM(2014)0612),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Izvješće o ocjeni projekta EU Pilot” (COM(2010)0070),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Drugo izvješće o ocjeni projekta EU Pilot” (COM(2011)0930),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. ožujka 2002. o odnosu prema podnositelju prigovora o povredi prava Zajednice (COM(2002)0141),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. travnja 2012. naslovljenu „Ažuriranje načina upravljanja odnosima s podnositeljem zahtjeva u pogledu primjene prava Unije”(COM(2012)0154),

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o 29. godišnjem izvješću o praćenju primjene prava Europske Unije (2011.)(2),

–  uzimajući u obzir studiju: „Utjecaj krize na temeljna prava diljem država članica EU-a – usporedna analiza”(3),

–  uzimajući u obzir paket Komisije za bolje donošenje propisa od 19. svibnja 2015.;

–  uzimajući u obzir članak 52. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za ustavna pitanja i Odbora za predstavke (A8-0242/2015),

A.  budući da se člankom 17. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) definira temeljna uloga Komisije kao „čuvarice Ugovora”;

B.  budući da u skladu s člankom 6. stavkom 1. UEU-a Povelja o temeljnim pravima Europske unije ima jednaku pravnu vrijednost kao Ugovori te se odnosi na institucije, tijela, urede i agencije Unije i države članice kada primjenjuju pravo Unije (članak 51. stavak 1. Povelje o temeljnim pravima Europske unije);

C.  budući da Komisija, u skladu s člankom 258. stavcima 1. i 2. UFEU-a, nekoj državi članici daje obrazloženo mišljenje ako smatra da ta država članica nije ispunila neku obvezu na temelju Ugovorâ i može taj predmet uputiti Sudu Europske unije ako dotična država ne postupi u skladu s mišljenjem u roku koji odredi Komisija;

D.  budući da se Okvirnim sporazumom o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije predviđa razmjena informacija o svim postupcima povrede na temelju pisama službene opomene, no njime nije obuhvaćen neformalni postupak EU Pilot koji prethodi pokretanju formalnog postupka zbog povrede;

E.  budući da se člankom 41. Povelje o temeljnim pravima Europske unije definira pravo na dobru upravu kao pravo svake osobe na to da institucije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku i da se člankom 298. UFEU-a predviđa da u obavljanju svojih zadaća, institucije, tijela, uredi i agencije Unije imaju potporu otvorene, učinkovite i neovisne europske administracije;

F.  budući da se člankom 51. Povelje o temeljnim pravima Europske unije ograničava obveza država članica da poštuju Povelju kada primjenjuju pravo Unije, no njome se ne predviđa ograničenje obveza iz Povelje za institucije, tijela, urede ili agencije EU-a;

G.  budući da su u kontekstu nedavne financijske krize države članice morale poduzeti mjere kojima se ugrožava primarno pravo EU-a, posebice odredbe o zaštiti socijalnih i gospodarskih prava;

1.  napominje da je Komisija, u skladu sa Zajedničkom političkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 27. listopada 2011. o dokumentima s objašnjenjima, oba suzakonodavca izvijestila o njezinoj provedbi;

2.  pozdravlja 30. i 31. godišnje izvješće Europske komisije o primjeni prava EU-a i napominje da su u skladu s njima četiri glavna područja u kojima je pokrenut najveći broj postupaka zbog povrede u smislu prenošenja u nacionalno zakonodavstvo tijekom 2012. bila područje prometa, zaštite zdravlja i potrošača, zaštite okoliša i pitanja u vezi s unutarnjim tržištem i uslugama, dok su 2013. najproblematičnija područja bila okoliš, zaštita zdravlja i potrošača, unutarnje tržište i usluge te promet; međutim, podsjeća da ta naknadna evaluacija ne zamjenjuje dužnost Komisije da pravovremeno i učinkovito nadzire primjenu i provedbu prava EU-a te napominje da bi Parlament mogao pomoći pri reviziji provedbe zakonodavstva provodeći nadzor nad Komisijom;

3.  ističe da u Europskoj uniji koja se temelji na vladavini prava, pravnoj sigurnosti i predvidivosti zakona mora postojati pravna obveza da građani Europske unije prvi budu na jasan, dostupan, transparentan način (putem interneta i drugim sredstvima) te pravodobno obaviješteni o tome koje su nacionalne pravne norme usvojene u okviru prenošenja zakonodavstva EU-a i koja su nacionalna tijela nadležna za njihovu pravilnu primjenu;

4.  napominje da građani i poduzeća očekuju jednostavan, predvidiv i pouzdan regulatorni okvir;

5.  poziva Komisiju da pri izradi i procjeni zakonodavstva u većoj mjeri vodi računa o opterećenju za mala i srednja poduzeća;

6.  poziva Komisiju i države članice da koordiniraju svoje napore u ranijoj fazi zakonodavnog postupka kako bi se zajamčilo da će krajnji rezultat biti proveden učinkovitije;

7.  napominje da kasno i nepravilno prenošenje te loša primjena prava EU-a mogu dovesti do diferenciranja među državama članicama i narušavanja jednakih uvjeta u cijelom EU-u;

8.  poziva Komisiju da sa svim državama članicama postupa jednako, neovisno o njihovoj veličini ili datumu pristupanja EU-u;

9.  primjećuje da su provedba i prenošenje prava EU-a i dalje neujednačeni diljem država članica; napominje da se građani koji žele živjeti, raditi ili poslovati u drugoj državi članici suočavaju sa svakodnevnom realnošću stalnih poteškoća koje proizlaze iz neujednačene provedbe prava EU-a u pravnim sustavima država članica;

10.  podsjeća na činjenicu da je, u skladu s člankom 17. UEU-a, odgovornost Komisije da osigurava primjenu prava Unije, uključujući Povelju o temeljnim pravima Europske unije (članak 6. stavak 1. UEU-a), čije se odredbe odnose na institucije, tijela, urede i agencije Unije i na države članice kada primjenjuju pravo Unije (članak 51. stavak 1. Povelje o temeljnim pravima Europske unije); podsjeća da Komisija ima ovlast pokretanja postupka zbog povrede prava u skladu s člancima 258. i 260. UFEU-a kako bi zajamčila poštovanje prava EU-a; međutim, poziva Komisiju da Parlamentu olakša obavljanje uloge suzakonodavca pružajući mu odgovarajuće informacije i preuzimajući odgovornost prema njemu;

11.  napominje da je zatvoren 731 slučaj zbog povrede prava jer su dotične države članice pokazale svoju usklađenost s pravom EU-a; ističe da je Sud tijekom 2013. donio 52 presude u skladu s člankom 258. UFEU-a, od čega je 31 presuda (59,6 %) donesena protiv država članica; da bi te statističke podatke učinio jasnijima, podsjeća na to da je Sud do danas donio 3 274 presude o povredi (87,3 %) u korist Komisije; traži od Komisije da obrati posebnu pozornost na konkretno provođenje svih tih presuda;

12.  pozdravlja činjenicu da se Komisija sve više koristi planovima za provedbu novih dijelova zakonodavstva EU-a koji se upućuju državama članicama jer se time povećavaju šanse za pravodobnu i pravilnu provedbu, sprečavaju problemi u vezi s prenošenjem i primjenom te se, s druge strane, utječe na broj podnesenih relevantnih predstavki;

13.  ponavlja da se Komisija treba usredotočiti na učinkovito rješavanje problema, djelotvorno upravljanje i preventivne mjere, ali predlaže da bi ona, osim formalnih postupaka zbog povreda, trebala razmišljati i o novim načinima za poboljšanje prenošenja i provedbe prava EU-a;

14.  smatra da se zakonodavstvo EU-a mora pravilno i pravovremeno prenijeti u pravni poredak svake države članice; potiče vlasti država članica da izbjegavaju praksu prekomjernog reguliranja jer to često dovodi do većih razilaženja u postupku provedbe na razini država članica, što pak oslabljuje poštovanje prava Unije jer građani postaju svjesni značajnih razlika diljem EU-a; ističe potrebu da se dodatno ojača suradnja zastupnika u Europskom parlamentu i odbora za europske poslove nacionalnih i regionalnih parlamenata; toplo pozdravlja novost uvedenu Ugovorom iz Lisabona prema kojoj Sud, na zahtjev Komisije, ima mogućnost državama članicama nametnuti kazne za kasno prenošenje bez potrebe čekanja druge presude; poziva institucije EU-a (Vijeće, Komisiju, ESB) da poštuju primarno pravo EU-a (Ugovore i Povelju o temeljnim pravima) pri utvrđivanju pravila za sekundarno pravo, odnosno pri usvajanju politika o ekonomskim i socijalnim pitanjima koje utječu na ljudska prava i zajedničko dobro;

15.  prima na znanje da se Komisija koristi pojmom „prekomjernog reguliranja” (gold plating) koji se odnosi na obveze koje nadilaze zahtjeve EU-a, odnosno na pretjeran broj normi, smjernica i postupaka akumuliranih na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini koji utječu na očekivane ciljeve politika; poziva Komisiju da jasno definira taj termin; ističe da se takvom definicijom mora razjasniti da države članice imaju pravo postaviti strože standarde kad je to potrebno, uzimajući u obzir činjenicu da je bolje usklađivanje pri provedbi zakonodavstva EU-a u području okoliša važno za funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

16.  napominje da je smanjenje broja povreda u vezi s kasnim prenošenjem 2012. u usporedbi s prethodnom godinom uglavnom izazvano činjenicom da je tijekom 2012. bilo manje direktiva koje je trebalo prenijeti u usporedbi s prethodnim godinama; međutim, priznaje da statistika za 2013. svjedoči o stvarnom smanjenju broja povreda u vezi s kasnim prenošenjem, pri čemu je broj tih povreda na kraju te godine dosegnuo najnižu razinu u pet godina, što bi se moglo smatrati pozitivnim rezultatom uvođenja ubrzanog postupka kažnjavanja u slučajevima neprenošenja iz članka 260. stavka 3. UFEU-a;

17.  prima na znanje da je smanjenje broja povreda u vezi s kasnim prenošenjem 2013., 2012. i tijekom zadnjih pet godina moguće objasniti upotrebom EU Pilota i drugih mehanizama (uključujući SOLVIT 2) te uvođenjem ubrzanog postupka kažnjavanja u slučajevima neprenošenja iz članka 260. stavka 3. UFEU-a; naglašava da bi pravodobno prenošenje direktiva trebalo ostati glavni prioritet Komisije te da se treba držati provedbe rokova prenošenja;

18.  ističe da povećanje broja novih spisa u okviru projekta EU Pilot, posebno onih povezanih s okolišem, oporezivanjem, pravosuđem i carinom, tijekom razdoblja ispitivanja i smanjenje broja otvorenih slučajeva povrede ukazuju na pozitivne tendencije u državama članicama u pogledu provedbe prava EU-a, što dokazuje da se projekt EU Pilot pokazao djelotvornim u ranom rješavanju potencijalnih slučaja povrede; međutim, smatra da bi trebalo uložiti veće napore u području provedbe prava EU-a kako bi ona bila transparentnija i kako bi podnositelji prigovora i zainteresirane strane imali bolju kontrolu nad njom te žali zbog činjenice da, unatoč opetovanim zahtjevima, Parlament i dalje nema odgovarajući pristup informacijama o postupku EU Pilot i neriješenim predmetima; napominje da je potrebno ojačati pravni status i legitimnost EU Pilota te smatra da je to moguće postići povećanjem transparentnosti i boljim sudjelovanjem podnositelja prigovora i Europskog parlamenta;

19.  stoga ponovno poziva Komisiju da predloži obvezujuće propise u obliku uredbe po novoj pravnoj osnovi članka 298. UFEU-a kako bi osigurala puno poštovanje prava građana na dobru upravu, kako je utvrđeno člankom 41. Povelje o temeljnim pravima;

20.  uviđa da glavnu odgovornost za ispravnu provedbu i primjenu prava EU-a imaju države članice te ističe dužnost institucija EU-a da poštuju primarno pravo EU-a pri izradi sekundarnog prava EU-a ili odlučivanju, provedbi i nametanju socijalnih, gospodarskih ili drugih politika državama članicama, također naglašava njihovu dužnost da svim potrebnim sredstvima pruže pomoć državama članicama u njihovim nastojanjima da poštuju demokratske i socijalne vrijednosti te da prenesu zakonodavstvo EU-a u vremenima štednje i proračunskih ograničenja te podsjeća da su institucije EU-a obvezane načelom supsidijarnosti i ovlastima država članica;

21.  izražava zabrinutost zbog činjenice da su mjere štednje nametnute prezaduženim državama članicama EU-a tijekom razdoblja obuhvaćenog dvama godišnjim izvješćima koja se razmatraju, a koje su naknadno uvrštene u akte sekundarnog prava EU-a prije njihova prenošenja u nacionalno zakonodavstvo, te osobito drastična smanjenja javne potrošnje, imali učinak znatnog smanjenja sposobnosti uprave i pravosuđa država članica da preuzmu odgovornost za pravilnu primjenu prava EU-a;

22.  smatra da bi države članice u kojima se provode programi gospodarske prilagodbe i dalje trebale biti u mogućnosti ispunjavati svoju obvezu poštovanja socijalnih i gospodarskih prava;

23.  podsjeća da su institucije EU-a, čak i kada djeluju u svojstvu članica skupina međunarodnih zajmodavaca („trojki”), obvezane Ugovorima i Poveljom o temeljnim pravima Europske unije;

24.  naglašava da je od krajnje važnosti da institucije EU-a poštuju Ugovore; napominje da Komisija mora pomoći državama članicama da pravilno provode pravo EU-a u cilju jačanja potpore EU-u i pouzdanja u njegovu legitimnost; potiče Komisiju da objavi probleme s kojima se države članice susreću tijekom procesa provedbe; naglašava da je potpora nacionalnih parlamenata u prenošenju zakonodavstva ključna za poboljšanje primjene prava EU-a te stoga poziva na poboljšanje dijaloga s nacionalnim parlamentima, uključujući u slučajevima kad je izražena zabrinutost u pogledu supsidijarnosti; napominje da redovne naknadne procjene imaju ključnu ulogu te da je važno saslušati stajališta nacionalnih parlamenata kako bi se riješila zabrinjavajuća ili složena pitanja povezana sa zakonodavstvom koja ranije možda nisu bila primijećena;

25.  napominje da je pravo na upućivanje predstavki Parlamentu jedan od stupova europskog građanstva kao što je utvrđeno člankom 44. Povelje o temeljnim pravima Europske unije i člankom 227. UFEU-a; ističe da se tim pravom pružaju potrebni, ali nedovoljni alati za povećanje sudjelovanja javnosti u postupku donošenja odluka u EU-u te da ono igra važnu ulogu u utvrđivanju i procjenjivanju potencijalnih nedostataka i kršenja provedbe prava EU-a u državama članicama, kao i u obavještavanju institucija EU-a o njima; s obzirom na navedeno ističe ključnu ulogu Odbora za predstavke kao učinkovite spojnice između građana EU-a, Parlamenta, Komisije i nacionalnih parlamenata;

26.  pozdravlja to što je Komisija priznala ključnu ulogu podnositelja pritužbe u pogledu pomoći Komisiji u otkrivanju povreda prava EU-a;

27.  podsjeća da europske institucije, a posebno Komisija i Vijeće, moraju u potpunosti primjenjivati i poštovati pravo EU-a i sudsku praksu u području transparentnosti i pristupa dokumentima; u tom smislu, poziva na učinkovitu primjenu Uredbe (EZ) br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(4) te povezanih presuda Suda Europske unije;

28.  naglašava da je EU osnovan kao Unija koja se temelji na vladavini prava i poštovanju ljudskih prava (članak 2. UEU-a); ponavlja da je od krajnje važnosti pomno praćenje djelovanja i propusta država članica i institucija EU-a i naglašava da broj predstavki upućenih Parlamentu i pritužbi Komisiji u vezi s problemima koje je ona navodno riješila ukazuje na to da građani pridaju sve više pozornosti potrebi za boljom primjenom prava EU-a; poziva Komisiju da brže i jasnije odgovori na obavijesti građana o povredama prava Unije;

29.  primjećuje velik broj predmeta zbog povreda koji su riješeni 2013. prije nego što su došli do Suda, dok se otprilike samo 6,6 % svih slučajeva zaključuje sudskom presudom; stoga smatra da je ključno nastaviti s opreznim nadziranjem djelovanja država članica uzimajući u obzir činjenicu da se neke predstavke još odnose na probleme koji ostaju neriješeni čak i nakon što je predmet riješen;

30.  pozdravlja činjenicu da Komisija pridaje sve veću važnost predstavkama kao izvoru informacija o pritužbama građana na račun javnih tijela, uključujući EU, i potencijalnim povredma prava EU-a prilikom njegove stvarne provedbe, što dokazuje činjenica da se u dvama godišnjim izvješćima posebna pozornost davala predstavkama; napominje da u korak s navedenim ide i odgovarajući porast broja predstavki koje je Odbor za predstavke uputio Komisiji sa zahtjevima za dostavu informacija; međutim, žali zbog toga što Komisija kasni u davanju odgovora kada se od nje traži mišljenje u slučaju brojnih predstavki;

31.  primjećuje također potrebu za konstruktivnim dijalogom s državama članicama u okviru Odbora za predstavke i traži od država članica na koje se odnose relevantne predstavke da pošalju predstavnike koji će se obratiti Odboru tijekom njegovih sastanaka;

32.  ističe da se predstavke koje podnose građani EU-a ili rezidenti neke države članice odnose na kršenje prava EU-a, posebno u područjima temeljnih prava, unutarnjih poslova, pravosuđa, unutarnjeg tržišta, zdravlja, potrošačkih pitanja, prometa, oporezivanja, poljoprivrede i ruralnog razvoja te okoliša; smatra da predstavke potvrđuju činjenicu da su slučajevi nepotpunog prenošenja prava EU-a i dalje česti i rašireni te da nedostaje prikladna provedba, što uistinu dovodi do njegove pogrešne primjene; naglašava da takva situacija iziskuje povećane napore država članica i neprekidan nadzor Komisije; posebno ističe veliki broj podnesenih predstavki u kojima je riječ o diskriminaciji i preprekama za osobe s invaliditetom;

33.  ističe da i dalje postoje poteškoće u dijalogu s nekim državama članicama i regijama koje se opiru stavljanju na raspolaganje dokumenata ili zatraženih objašnjenja;

34.  pozdravlja činjenicu da su službe Komisije posvećene jačanju razmjene informacija s Odborom za predstavke te želi ponoviti zahtjeve za:

35.  izražava žaljenje zbog činjenice da Parlament, koji izravno predstavlja europske građane i sada je punopravni suzakonodavac koji je sve više uključen u postupke pritužbi, posebice putem parlamentarnih pitanja ili aktivnosti Odbora za predstavke, još uvijek automatski ne raspolaže transparentnim i pravodobnim informacijama o primjeni pravnih normi EU-a unatoč činjenici da su te informacije ključne, ne samo kao sredstvo za poboljšanje dostupnosti i pravne sigurnosti za europske građane, nego i radi usvajanja izmjena u cilju poboljšanja tih pravnih normi; smatra da bi poboljšana komunikacija između Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata mogla biti koristan korak u tom smislu; poziva na djelotvorniju i učinkovitiju suradnju institucija Europske unije i očekuje od Komisije da u dobroj vjeri primijeni odredbu o revidiranom Okvirnom sporazumu o odnosima s Parlamentom kojom se obvezuje na to da „Parlamentu stavlja na raspolaganje sažete informacije o svim sudskim postupcima zbog povrede nakon službene opomene, između ostalog i, ako se tako traži, o pitanjima na koja se odnosi sudski postupak zbog povrede”;

36.  traži da se u okviru nadležnih glavnih uprava u sklopu Parlamenta (IPOL, EXPO i Istraživanje) osmisli samostalan sustav naknadne procjene utjecaja glavnih propisa Europske unije donesenih u okviru postupka suodlučivanja i redovnog zakonodavnog postupka Parlamenta, između ostalog i u suradnji s nacionalnim parlamentima;

37.  napominje da je Sud istaknuo da „šteta koju prouzrokuju nacionalne institucije … može samo dovesti do odgovornosti tih institucija te nacionalni sudovi zadržavaju isključivu nadležnost u vezi s određivanjem kompenzacije za takvu štetuˮ(5); stoga ističe važnost jačanja raspoložive pravne zaštite na nacionalnoj razini, što bi omogućilo podnositeljima pritužbi da izravnije i osobno ostvare svoja prava;

38.  napominje da se većina pritužbi građana u području pravosuđa odnosi na slobodu kretanja i zaštitu osobnih podataka; ponavlja da je pravo slobodnog kretanja jedno od četiri temeljne slobode EU-a sadržane u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije te je zajamčeno svim građanima EU-a; podsjeća da se pravo građana EU-a da se slobodno kreću te borave i rade u drugim državama članicama treba zajamčiti i zaštiti, s obzirom na to da je riječ o jednoj od temeljnih sloboda Europske unije;

39.  naglašava da su potpuno prenošenje i učinkovita provedba zajedničkog europskog sustava azila glavni prioriteti; poziva države članice da ulože sve napore u ispravno, pravodobno i potpuno prenošenje novog paketa o azilu;

40.  napominje da je u području unutarnjih poslova 2012. godine otvoreno 22 predmeta zbog povrede prava, a 2013. godine njih 44; izražava žaljenje zbog činjenice da je 2013. većina predmeta povrede zbog kasnog prenošenja otvorena zbog kasnog prenošenja Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima; napominje da se u području azila i dalje podnosi velik broj pritužbi;

41.  napominje da je u području pravosuđa 2012. godine otvoren 61 predmet zbog povrede prava, a 2013. godine njih 67; ističe da se većina tih predmeta odnosi na pitanja državljanstva i slobodnog kretanja osoba; izražava žaljenje zbog činjenice da je većina predmeta povrede zbog kasnog prenošenja otvorena zbog kasnog prenošenja Direktive 2010/64/EU o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima; izražava zabrinutost zbog znatnog povećanja broja pritužbi podnesenih 2013. godine u području pravosuđa;

42.  pozdravlja veliki napredak do kojeg je tijekom posljednjih godina došlo u jačanju prava na obranu osumnjičenih ili optuženih osoba u EU-u; naglašava veliku važnost pravodobnog, potpunog i ispravnog prenošenja svih mjera predviđenih planom Vijeća za jačanje postupovnih prava osumnjičenih ili optuženih osoba u kaznenim postupcima; ističe da su te mjere ključne za pravilno funkcioniranje pravosudne suradnje u kaznenim stvarima u EU-u;

43.  ističe da je trgovanje ljudima teško kazneno djelo te predstavlja kršenje ljudskih prava i ljudskog dostojanstva, što EU ne može dopustiti; izražava žaljenje zbog činjenice da raste broj ljudi koji ulaze u EU i izlaze iz njega u lancu trgovine ljudima; ističe da je, unatoč odgovarajućem pravnom okviru, njegova konkretna provedba u državama članicama i dalje manjkava; naglašava da je zbog trenutačne situacije na Sredozemlju porastao rizik od trgovanja ljudima te poziva države članice da zauzmu izrazito čvrst stav prema počiniteljima takvih kaznenih djela te da zaštite žrtve na što učinkovitiji način;

44.  podsjeća da je prijelazno razdoblje predviđeno Protokolom 36 Ugovora iz Lisabona završilo 1. prosinca 2014.; ističe da nakon završetka tog prijelaznog razdoblja mora uslijediti strogi postupak ocjene mjera bivšeg trećeg stupa i njihove provedbe u nacionalnom zakonodavstvu država članica; ističe da do travnja 2015. Parlament nije bio obaviješten o trenutačnoj situaciji u svakoj državi članici u pogledu svih pravnih instrumenata iz razdoblja prije stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona u području pravosudne i policijske suradnje; poziva Komisiju da postupa prema načelu lojalne suradnje i da te informacije što prije stavi na raspolaganje Parlamentu;

45.  podsjeća da su dosljedno prenošenje, učinkovita provedba te konsolidacija pravnih instrumenata i usvojenih političkih mjera u zaključcima Europskog vijeća iz lipnja 2014. određeni kao sveukupni prioriteti za narednih pet godina u području slobode, sigurnosti i pravde; poziva Komisiju da stavi veći naglasak na nadziranje i jamčenje stvarne provedbe prava EU-a u državama članicama; smatra da to mora biti politički prioritet s obzirom na širok jaz koji se često uočava između politika usvojenih na razini Unije i njihove provedbe na nacionalnoj razini; potiče nacionalne parlamente da se više uključe u europsku raspravu i nadziranje primjene prava EU-a, posebno u području unutarnjih poslova;

46.  naglašava da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 11. rujna 2013. o ugroženim europskim jezicima i jezičnoj raznolikosti u Europskoj uniji(6) podsjetio Komisiju da bi trebala posvetiti pozornost činjenici da neke regije i države članice svojim politikama ugrožavaju opstanak jezika unutar svojih granica, čak i ako ti jezici nisu ugroženi na razini Europe, te je također pozvao Komisiju da razmotri administrativne i zakonodavne prepreke projektima u vezi s ugroženim jezicima zbog male veličine dotičnih jezičnih zajednica; u tom pogledu poziva Komisiju da pri procjeni primjene prava EU-a s dužnom pažnjom u obzir uzme prava pripadnika manjina;

47.  naglašava da je i u drugim područjima, a ne samo u području slobode, sigurnosti i pravde, potrebno građanima olakšati pristup informacijama i dokumentima o provedbi prava EU-a; poziva Komisiju da pronađe najbolje moguće načine kako bi se to postiglo, da iskoristi postojeća sredstva za komunikaciju u svrhu povećanja transparentnosti i da zajamči odgovarajući pristup informacijama i dokumentima o provedbi prava EU-a; poziva Komisiju da predloži pravno obvezujući instrument o administrativnom postupku povezanom s obradom pritužbi građana;

48.  podsjeća da je nesmetano funkcioniranje istinskog europskog područja pravde utemeljenog na poštovanju različitih pravnih sustava i tradicija država članica od ključne važnosti za EU te da je potpuna, ispravna i pravovremena provedba zakonodavstva EU-a preduvjet za postizanje tog cilja;

49.  ističe da je poboljšanje provedbe jedan od prioriteta Sedmog akcijskog programa za okoliš;

50.  žali zbog činjenice što se zakonodavstvo EU-a u području zaštite okoliša i zdravlja još uvijek često prenosi s kašnjenjem ili nepravilno te se često loše primjenjuje u državama članicama; napominje da 31. godišnje izvješće Komisije o primjeni prava EU-a pokazuje da se 2013. najveća kategorija postupaka zbog povreda prava odnosila na okoliš; podsjeća da su troškovi neprovođenja politike okoliša, uključujući troškove postupka zbog povrede prava, visoki te se procjenjuju na oko 50 milijardi EUR godišnje (COWI i sur., 2011.); nadalje naglašava da bi provedba politike okoliša mogla donijeti veliku društveno-gospodarsku korist koja nije uvijek vidljiva u analizama omjera troškova i koristi;

51.  poziva Komisiju da bude stroža u pogledu primjene zakonodavstva EU-a u području okoliša te da provodi brže i učinkovite istrage povreda prava povezanih s onečišćenjem okoliša;

52.  poziva Komisiju da poduzme snažnije mjere protiv kasnog prenošenja direktiva o okolišu te da u većoj mjeri izriče novčane kazne;

53.  poziva Komisiju da preda novi prijedlog o pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša i prijedlog o nadzoru zaštite okoliša, po mogućnosti bez povećanja birokracije i administrativnih troškova;

54.  ističe da zaštita okoliša treba ostati na visokoj razini i upozorava da velik broj povreda ne znači da se ambicije u vezi sa zakonodavstvom na području okoliša trebaju smanjiti;

55.  izražava zabrinutost zbog toga što se komunikacijskom politikom Komisije u vezi s Programom za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) prenaglašavaju poteškoće u provedbi zakonodavstva u području zaštite okoliša i zdravlja; ističe da standardi u pogledu zaštite okoliša, sigurnosti hrane te zdravlja ne bi smjeli biti zanemareni u okviru programa REFIT; priznaje da postoji potreba za boljom regulacijom te smatra da bi se pojednostavljenjem propisa između ostalog trebali riješiti problemi do kojih dolazi tijekom provedbe; mišljenja je da program REFIT treba donijeti rezultate za građane i poduzeća na način koji stvara najmanje opterećenje;

56.  pozdravlja novu praksu prema kojoj Komisija u opravdanim slučajevima može od država članica tražiti da prilikom obavješćivanja Komisije o svojim mjerama za prenošenje uključe dokumente s objašnjenjima; međutim, ponavlja svoj poziv da korelacijske tablice o prenošenju direktiva postanu obavezne, smatra da bi one trebale biti javno dostupne na svim jezicima EU-a, te žali zbog toga što je REFIT nastao jednostranom odlukom Komisije bez istinskog socijalnog i parlamentarnog dijaloga;

57.  ističe da u vezi s programom REFIT Komisija mora olakšati dijalog na temu primjerenosti propisa s građanima, državama članicama, trgovačkim društvima i civilnim društvom kako bi se zajamčilo da će se održati kvalitativni i socijalni aspekti zakonodavstva EU-a te da se određeni ciljevi ne ostvaruju na račun drugih;

58.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 304, 20.11.2010., str. 47. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0051. (3) Resorni odjel C: Prava građana i ustavna pitanja za Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (2015.). (4) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.). (5) Vidi presudu u predmetu 175/84. (6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0350.