Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 17. prosinca 2015. - Strasbourg
Osnivanje, ovlasti, brojčani sastav i trajanje mandata Istražnog odbora za mjerenje emisija u automobilskom sektoru
 Ibrahim Halawa, kojemu prijeti smrtna kazna
 Stanje na Maldivima
 Malezija
 Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između EU-a i Vijetnama (protokol kako bi se uzelo u obzir pristupanje Hrvatske) ***
 Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između EU-a i Vijetnama (suglasnost) ***
 Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između EU-a i Vijetnama (rezolucija)
 Dovršetak europske ekonomske i monetarne unije
 Godišnje izvješće o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. i politici Europske unije u tom području
 20.godišnjica Daytonskoga mirovnog sporazuma
 Izvoz oružja: provedba Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP
 Patenti i prava uzgajivača bilja
 Stanje u Burundiju
 Zaštita Nacionalnog parka Virunga u Demokratskoj Republici Kongu

Osnivanje, ovlasti, brojčani sastav i trajanje mandata Istražnog odbora za mjerenje emisija u automobilskom sektoru
PDF 318kWORD 73k
Odluka Europskog parlamenta od 17. prosinca 2015. o osnivanju, ovlastima, brojčanom sastavu i trajanju mandata Istražnog odbora za mjerenje emisija u automobilskom sektoru (2015/3037(RSO))
P8_TA(2015)0462B8-1424/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev 283 zastupnika da se osnuje istraživački odbor radi istraživanja navodnih kršenja i nepravilnosti u primjeni zakonodavstva Unije pri mjerenju emisija u automobilskom sektoru,

–  uzimajući u obzir prijedlog Konferencije predsjednika,

–  uzimajući u obzir članak 226. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Odluku 95/167/EZ, Euratom, EZUČ Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 19. travnja 1995. o detaljnim odredbama o izvršavanju prava Europskog parlamenta na istragu(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu(4) te aktualne postupke zbog povrede obveza koje iz nje proizlaze,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nove osobne automobile u okviru integriranog pristupa Zajednice smanjenju emisija CO2 iz lakih vozila(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. listopada 2015. o mjerenjima emisija u automobilskom sektoru(6), u kojoj poziva na temeljitu istragu uloge i odgovornosti Komisije i tijela država članica, vodeći računa između ostalog o problemima iznesenim u izvješću Zajedničkog istraživačkog centra Komisije iz 2011.,

–  uzimajući u obzir nacrt uredbe Komisije o izmjeni Uredbe (EZ) br. 692/2008 u pogledu emisija iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 6) (D042120),

–  uzimajući u obzir mišljenje koje je 28. listopada 2015. dostavio Tehnički odbor – motorna vozila (TCMV) osnovan na temelju članka 40. stavka 1. Direktive 2007/46/EZ,

–  uzimajući u obzir članak 198. Poslovnika,

1.  odlučuje osnovati Istražni odbor kako bi istraživao navodna kršenja i nepravilnosti prilikom primjene zakonodavstva Unije pri mjerenju emisija u automobilskom sektoru, ne dovodeći u pitanje nadležnost nacionalnih sudova ili sudova Unije;

2.  odlučuje da je Istražni odbor zadužen za

   istraživanje navodnog neizvršavanja obveze Komisije iz članka 14. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 715/2007 da preispituje cikluse ispitivanja koji se upotrebljavaju za mjerenje emisija te, ako više ne odgovaraju ili ne odražavaju emisije u stvarnim okolnostima, da ih prilagođava tako da na odgovarajući način odražavaju emisije koje stvarno nastaju u cestovnom prometu unatoč informacijama o ozbiljnom i stalnom prekoračenju graničnih vrijednosti emisija pri uobičajenoj uporabi vozila, što je u suprotnosti s obvezama navedenima u članku 5. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 715/2007, uključujući izvješća Zajedničkog istraživačkog centra Komisije iz 2011. i 2013. godine te istraživanje Međunarodnog vijeća za čisti prijevoz (ICCT) provedeno u svibnju 2014.;
   istraživanje navoda da Komisija i tijela država članica ne poduzimaju odgovarajuće i učinkovite mjere za nadgledanje provedbe i za samu provedbu izričite zabrane uređaja za ometanje, koja je predviđena u članku 5. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 715/2007;
   istraživanje navoda da Komisija nije pravovremeno uvela ispitivanja koja odražavaju emisije u stvarnim okolnostima i da nije donijela mjere za rješenje problema uporabe uređaja za ometanje, kao što je predviđeno u članku 5. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 715/2007;
   istraživanje navoda da države članice nisu donijele propise o učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama koji bi se primjenjivali na proizvođače u slučaju kršenja odredbi Uredbe (EZ) br. 715/2007, uključujući uporabu uređaja za ometanje, neomogućavanje pristupa informacijama i krivotvorenje rezultata homologacijskih ispitivanja tipa ili provjere sukladnosti u uporabi, kao što je propisano člankom 13. stavcima 1. i 2. te Uredbe;
   istraživanje navoda da države članice nisu poduzele sve potrebne mjere kojima se jamči provedba odredbi o sankcijama za kršenje Uredbe (EZ) br. 715/2007, kao što je propisano člankom 13. stavkom 1. te Uredbe;
   prikupljanje i analiziranje informacija kako bi se utvrdilo jesu li Komisija i države članice posjedovale dokaze o uporabi uređaja za ometanje prije nego što je Agencija za zaštitu okoliša Sjedinjenih Američkih Država 18. rujna 2015. izdala obavijest o kršenju;
   prikupljanje i analiziranje informacija o provedbi odredbi Direktive 2007/46/EZ u državama članicama, a posebno provedbi njezina članka 12. stavka 1. i članka 30. stavaka 1., 3. i 4.;
   prikupljanje i analiziranje informacija kako bi se utvrdilo jesu li Komisija i države članice posjedovale dokaze o uporabi uređaja za ometanje pri ispitivanjima emisije CO2;
   daje prijedloge koje smatra potrebnima u tom pogledu;

3.  odlučuje da Istražni odbor predstavi privremeno izvješće u roku od šest mjeseci nakon što započne s radom i da podnese svoje konačno izvješće u roku od 12 mjeseci od početka svog rada;

4.  odlučuje da Istražni odbor broji 45 članova;

5.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku dȃ na objavu u Službenom listu Europske unije.

(1)SL L 113, 19.5.1995., str. 1.
(2) SL L 171, 29.6.2007., str. 1.
(3) SL L 263, 9.10.2007., str. 1.
(4)SL L 152, 11.6.2008., str. 1.
(5)SL L 140, 5.6.2009., str. 1.
(6)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0375.


Ibrahim Halawa, kojemu prijeti smrtna kazna
PDF 176kWORD 82k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2015. o Ibrahimu Halawi, kojemu prijeti smrtna kazna (2015/3016(RSP))
P8_TA(2015)0463RC-B8-1402/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Egiptu, posebno onu od 15. siječnja 2015. o situaciji u Egiptu(1) i onu od 8. listopada 2015. o smrtnoj kazni(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a za vanjske poslove o Egiptu iz kolovoza 2013. i veljače 2014.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Egipta iz 2001. koji je stupio na snagu 2004. i koji je dopunjen Akcijskim planom EU-a i Egipta iz 2007. godine,

–  uzimajući u obzir izvješće od 25. ožujka 2015. u okviru europske politike susjedstva o napretku Egipta u 2014. godini,

–  uzimajući u obzir nedavne izjave Europske službe za vanjsko djelovanje o Egiptu, uključujući one od 16. lipnja 2015. o sudskim presudama u Egiptu i od 4. veljače 2015. o osuđivanju aktivista u Egiptu,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu o Europskom i Svjetskom danu borbe protiv smrtne kazne koju su 10. listopada 2015. dali Visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini, u ime Unije, i glavni tajnik Vijeća Europe Thorbjørn Jagland,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o smrtnoj kazni i Smjernice za politiku EU-a prema trećim zemljama u vezi s mučenjem i drugim oblicima okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., Konvenciju UN-a o pravima djeteta i Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, čija je država stranka i Egipat; uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine UN-a, a osobito Rezoluciju od 18. prosinca 2014. o moratoriju na izvršenje smrtne kazne (69/186),

–  uzimajući u obzir Ustav Arapske Republike Egipta,

–  uzimajući u obzir egipatski Zakon br. 107 od 24. studenog 2013. o pravu na javna okupljanja, procesije i mirne prosvjede,

–  uzimajući u obzir predsjednički dekret iz studenog 2014. (Zakon 140) kojim se omogućuje vraćanje stranih državljana koji su optuženi za kazneno djelo u njihovu matičnu zemlju,

–  uzimajući u obzir Načela i smjernice o pravu na pravično suđenje i pravnu pomoć u Africi koje je sastavilo Afričko povjerenstvo za ljudska prava i prava naroda; uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je irski državljanin Ibrahim Halawa već više od dvije godine pritvoren na temelju optužbe da je, dok je bio na obiteljskom putovanju u Kairu, sudjelovao u nezakonitim prosvjedima 16. i 17. kolovoza 2013. na kojima su prosvjednici navodno prouzročili smrtne slučajeve i kažnjivu štetu; budući da je 97 osoba umrlo tijekom tih prosvjeda, a većina njih zbog prekomjerne upotrebe sile sigurnosnih snaga; budući da je u trenutku uhićenja Ibrahim Halawa imao 17 godina te je po egipatskom i međunarodnom pravu još uvijek bio maloljetnik;

B.  budući da je Ibrahim Halawa uhićen zajedno sa svojim trima sestrama nakon što su potražili utočište u džamiji Al-Fateh kada je tijekom prosvjeda izbilo nasilje; budući da su vlasti kasnije pustile na slobodu njegove tri sestre;

C.  budući da tužitelj nije uspio podnijeti dokaze da je Ibrahim Halawa sudjelovao u bilo kakvom nasilnom činu tijekom prosvjeda; budući da se tužitelj u potpunosti oslanjao na policijske svjedoke i izvješća te istrage obavještajnih službi; budući da je egipatski sud u više navrata odgodio i prekinuo suđenje, a zadnji put 15. prosinca 2015. godine; budući da nije podignuta optužnica čitavih godinu dana nakon njegova uhićenja; budući da Ibrahim Halawa, zajedno s 493 osobe od kojih su većina odrasli, čeka masovno suđenje koje će se održati 19. prosinca 2015., bez ikakvog jamstva da će se primjenjivati minimalni standardi za slobodno i pravično suđenje, te bi mu u slučaju osude mogla biti izrečena smrtna kazna; budući da je u svibnju 2015. Egipat pogubio šest osoba, od kojih je jedna bila iste dobi kao trenutno Ibrahim Halawa;

D.  budući da je od 2013. izrečen velik broj smrtnih kazni na masovnim suđenjima protiv navodnih članova Muslimanskog bratstva i navodnih pristaša svrgnutog predsjednika Morsija; budući da se tim postupcima krše egipatske obveze u okviru međunarodnog prava;

E.  budući da se u članku 10. Opće deklaracije o ljudskim pravima navodi da svatko ima jednako pravo na pravično i javno saslušanje od strane neovisnog i nepristranog suda pri utvrđivanja njegovih prava i obveza i bilo koje kaznene optužbe protiv njega;

F.  budući da je Ibrahim Halawa pritvoren zbog mirnog ostvarenja svojeg prava na slobodu izražavanja i slobodu okupljanja te ga Amnesty International smatra zatvorenikom savjesti; budući da su sloboda izražavanja i sloboda okupljanja neophodni stupovi svakog demokratskog i pluralističkog društva; budući da se člankom 73. Egipatskog ustava utvrđuje da građani imaju pravo organizirati javna okupljanja, marševe, demonstracije i sve druge oblike mirnog prosvjeda;

G.  budući da je od vojnog preuzimanja vlasti u lipnju 2013. u Egiptu navodno pritvoren velik broj prosvjednika i zatvorenika savjesti; budući da su sloboda udruživanja, sloboda okupljanja i sloboda izražavanja pitanja koja od srpnja 2013. izazivaju veliku zabrinutost;

H.  budući da je Ibrahim Halawa suočen s izrazito teškim zatvorskim uvjetima, što uključuje navodno mučenje i druge oblike okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg postupanja pri uhićenju i u pritvoru te mu je uskraćena liječnička i pravna pomoć; budući da, prema njegovoj obitelji i pravnim zastupnicima, Ibrahim Halawa od 21. listopada 2015. štrajka glađu u znak prosvjeda protiv dugog pritvora, čime ozbiljno ugrožava svoje zdravlje;

I.  budući da egipatska služba za progon u području sjevernog Kaira i sud nisu priznali Ibrahima Halawu kao maloljetnika prilikom njegova uhićenja, čime su prekršene obveze koje egipatske vlasti moraju poštovati u okviru Konvencije o pravima djeteta čiji je Egipat potpisnik;

J.  budući da je izricanje smrtne kazne osobama koje su u trenutku kad su počinile kazneno djelo bile mlađe od 18 godina protivno egipatskim međunarodnim obvezama;

K.  budući da je irski ministar za vanjske poslove i trgovinu Charles Flanagan izrazio razočaranje zbog stalnog odgađanja suđenja Ibrahimu Halawi u Egiptu; budući da su predstavnici irskog konzulata prisustvovali svim dosadašnjim saslušanjima te su u 48 navrata službeno posjetili Ibrahima Halawu i budući da to ističe važnost koju irska vlada pridaje ovom slučaju;

L.  budući da je Egipat oslobodio strane državljane predsjedničkim dekretom iz studenog 2014. kojim se omogućava deportacija stranaca optuženih za kazneno djelo u njihovu matičnu zemlju;

M.  budući da Egipat još uvijek nije proveo privremene mjere koje je u ožujku 2015. zatražilo Afričko povjerenstvo za ljudska prava i prava naroda kako bi se zajamčio integritet Ibrahima Halawe i drugih maloljetnika koji su uključeni u taj slučaj tako da ih se odmah oslobodi uz jamčevinu;

N.  budući da EU i njegove države članice nastoje u širokom nizu područja razviti užu suradnju s Egiptom i njegovim narodom, kao važnim susjedom i partnerom; budući da je Egipat najmnogoljudnija arapska zemlja s više od 80 milijuna stanovnika te je ključna zemlja na južnom Sredozemlju; budući da je ta zemlja suočena s ozbiljnim sigurnosnim problemima zbog utjecaja situacije u susjednim zemljama; budući da politički, gospodarski i društveni razvoj događaja u Egiptu ima važne posljedice za cijelu regiju, ali i šire;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog neprihvatljivog kršenja osnovnih ljudskih prava do kojeg je došlo samovoljnim pritvaranjem irskog državljanina Ibrahima Halawe te poziva egipatske vlasti da ga odmah i bezuvjetno predaju irskim vlastima u skladu s predsjedničkim dekretom donesenim u studenom 2014. u okviru egipatskog Zakona 140;

2.  izražava duboku zabrinutost zbog sve lošijeg stanja Ibrahima Halawe prouzročenog štrajkom glađu i navodnim lošim uvjetima u zatvoru; poziva egipatske vlasti da kao prioritet zajamče dobro zdravstveno stanje i dobrobit Ibrahima Halawe dok je u zatvoru; zahtijeva temeljitu i neovisnu istragu o svim optužbama za mučenje i zlostavljanje Ibrahima Halawe;

3.  traži od egipatskih vlasti da zajamče poštovanje članka 10. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima u kojem se navodi da se „sa svima koji su lišeni slobode mora postupati čovječno i s poštivanjem prirodnog dostojanstva ljudske osobe”;

4.  podsjeća egipatske vlasti da Egipat ima neosporne međunarodne obveze u okviru Konvencije o pravima djeteta koje su primjenjive na slučaj Ibrahima Halawe; traži da egipatske vlasti jasno isključe mogućnost smrtne kazne u slučaju osude Ibrahima Halawe, s obzirom na to da je uhićen kad je bio maloljetan;

5.  ponavlja da se EU potpuno protivi primjeni smrtne kazne u svim okolnostima te poziva na potpuni moratorij na izricanje smrtne kazne u Egiptu; potiče Egipat da ratificira Drugi fakultativni protokol Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima iz 1996. u cilju ukidanja smrtne kazne;

6.  izrazito je zabrinut zbog toga što egipatske vlasti ne omogućuju pravično suđenje za Ibrahima Halawu i ostalih 493 optuženika, a posebno zbog nedostatka prilike za preispitivanje ili osporavanje njihova dugotrajnog pritvora i optužbi protiv njih, opetovanog uskraćivanja pristupa odvjetnicima i prekomjernog razdoblja pritvora prije suđenja, čime se krše domaće i međunarodne obveze Egipta;

7.  i dalje je uvjeren da će odvjetnici Ibrahima Halawe jako teško moći pripremiti pojedinačnu obranu u slučaju da se njegov slučaj sasluša u okviru masovnog suđenja svih optuženika uhićenih u vezi s prosvjedima iz kolovoza 2013. godine;

8.  čvrsto osuđuje upotrebu masovnog suđenja u sudskom postupku i poziva egipatske vlasti da poštuju međunarodno pravo i zajamče najviše međunarodne standarde povezane s pravom na pravično suđenje i pravičan postupak; poziva egipatske vlasti da oslobode sve koji su pritvoreni zbog mirnog ostvarenja prava na slobodu izražavanja, slobodu okupljanja i slobodu udruživanja kao što je utvrđeno Egipatskim ustavom i drugim međunarodnim konvencijama čija je država stranka i Egipat; izražava duboku zabrinutost zbog ozbiljnog pogoršanja medijskog okruženja; osuđuje sudske postupke i presude protiv egipatskih i stranih novinara u odsutnosti;

9.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje, preko izaslanstva EU-a u Kairu, i države članice, osobito Irsku, da prate sva saslušanja na suđenju Ibrahimu Halawi i njegovim suoptuženicima; očekuje od Europske službe za vanjsko djelovanje da o tom slučaju raspravi s Egiptom na najvišoj razini dijaloga i da o praćenju suđenja redovito izvješćuje Parlament; poziva irske vlasti i izaslanstvo EU-a da nastave pružati punu pravnu i konzularnu pomoć te druge oblike pomoći Ibrahimu Halawi i njegovoj obitelji te da ga redovito posjećuju u zatvoru; poziva egipatske vlasti da, s obzirom na europsko državljanstvo Ibrahima Halawe, nastave omogućavati konzularni pristup irskim vlastima;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Europske komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Uredu visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, parlamentima i vladama država članica te predsjedniku Arapske Republike Egipta i njegovoj privremenoj vladi.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0012.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0348.


Stanje na Maldivima
PDF 170kWORD 78k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2015. o stanju na Maldivima (2015/3017(RSP))
P8_TA(2015)0464RC-B8-1409/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Maldivima, posebno one od 16. rujna 2004.(1) i 30. travnja 2015.(2),

−  uzimajući u obzir završno izvješće misije EU-a za promatranje parlamentarnih izbora u Republici Maldivima od 22. ožujka 2014.,

−  uzimajući u obzir zajedničku lokalnu izjavu o prijetnjama za civilno društvo i ljudska prava na Maldivima koju je 30. rujna 2014. u Colombu dalo izaslanstvo EU-a zajedno s veleposlanstvima država članica EU-a, Norveške i Švicarske, akreditiranima u Maldivima,

−  uzimajući u obzir izjavu predsjednika svojeg izaslanstva za odnose s državama južne Azije od 12. ožujka 2015. o uhićenju bivšeg predsjednika Muhameda Našida na Maldivima te pismo predsjednika svojeg Odbora za vanjske poslove upućeno ministru vanjskih poslova Republike Maldiva 10. travnja 2015.,

−  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 14. ožujka 2015. o osuđujućoj presudi bivšem predsjedniku Muhamedu Našidu,

−  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 5. studenoga 2015. o odluci predsjednika Maldiva o proglašenju izvanrednog stanja,

−  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, čija su država stranka i Maldivi,

−  uzimajući u obzir izjavu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava Zeida Raada Al Huseina od 18. ožujka 2015. o suđenju bivšem predsjedniku Muhamedu Našidu,

−  uzimajući u obzir Mišljenje br. 33/2015 (Maldivi) Radne skupine UN-a za samovoljno pritvaranje od 4. rujna 2015.,

−  uzimajući u obzir dokumentaciju povezanu s najnovijim univerzalnim periodičkim pregledom pri Vijeću UN-a za ljudska prava u vezi s Maldivima od 6. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su predsjednički izbori 2013., na kojima je Abdula Jamin Abdul Gajum došao na vlast, bili obilježeni nepravilnostima;

B.  budući da je Muhamed Našid, prvi demokratski izabran predsjednik Maldiva, 13. ožujka 2015. osuđen na 13 godina zatvora na temelju politički motiviranih optužbi i budući da je to osudila Radna skupina UN-a za samovoljno pritvaranje; budući da je njegovo suđenje bilo obilježeno nepravilnostima; budući da su uhićeni i pritvoreni i drugi bivši dužnosnici, uključujući bivšeg potpredsjednika Ahmeda Adiba i bivše ministre obrane Muhameda Nazima i Tolata Ibrahima;

C.  budući da postoji zabrinutost zbog vrlo politiziranog maldivskog pravosuđa, koje već godinama zloupotrebljava svoje ovlasti i pogoduje aktualnoj vladajućoj stranci nauštrb oporbenih političara;

D.  budući da je vlada Maldiva 4. studenoga 2015. proglasila izvanredno stanje te je šest dana kasnije opozvala tu odluku, a to je izvanredno stanje, kako se čini, služilo sprečavanju masovnih protuvladinih prosvjeda, i budući da je šira zajednica osudila vladu zbog uskraćivanja osnovnih građanskih prava i davanja vojsci i policiji ovlasti za samovoljnu pretragu i uhićenja;

E.  budući da je 27. i 28. studenoga 2015. policija na Maldivima rastjerala prosvjednike oporbe, upotrijebivši suzavac i nadražujući sprej te uhitivši više od dvanaest prosvjednika koji su tražili oslobađanje bivšeg predsjednika i drugih pritvorenih političkih vođa;

F.  budući da je 4. rujna 2015. napadnut Mahfuz Said, odvjetnik koji se bavi ljudskim pravima i koji je član pravnog tima bivšeg predsjednika Muhameda Našida;

G.  budući da je u travnju 2014. ukinut moratorij na smrtnu kaznu na Maldivima (uključujući odgođeno izvršenje kazni izrečenih maloljetnicima), koji je uveden 1953.;

H.  budući da je parlament donio zakonodavstvo prema kojem se pozivanje na restriktivne mjere i druge povezane sankcije protiv vlade Maldiva i njezinih članova smatra kaznenim djelom izdaje;

I.  budući da je Odbor Međuparlamentarne unije za ljudska prava parlamentarnih zastupnika proglasio Maldive jednom od najgorih zemalja na svijetu u pogledu napada na oporbene parlamentarne zastupnike, s obzirom na rutinska zastrašivanja, uhićenja i pritvaranja oporbenih političara; budući da su sloboda izražavanja (uključujući slobodu medija), sloboda udruživanja i demokratski pluralizam sve ugroženiji, uz stotine uhićenih i optuženih protuvladinih prosvjednika;

J.  budući da postoji zabrinutost i zbog sve raširenijeg militantnog islamističkog radikalizma te zbog broja radikaliziranih mladih muškaraca i žena koji su se navodno pridružili ISIS-u; budući da se procjenjuje da su Maldivi zemlja s najvećim brojem regrutiranih pripadnika ISIS-a po glavi stanovnika;

K.  budući da Ahmed Rilvan, novinar i kritičar vlade koji je „nestao” u kolovozu 2014., još uvijek nije pronađen te se sada strahuje da je mrtav;

L.  budući da bande i radikalne islamističke skupine, navodno u suradnji s policijom, često napadaju institucije, organizacije i pojedince koji kritiziraju vladine mjere ili su optuženi za promicanje ateizma, i budući da se time stvara ozračje zastrašivanja;

M.  budući da su sve češća zlostavljanja, prijetnje i napadi na organizacije civilnog društva i borce za ljudska prava, uključujući bivše Povjerenstvo Maldiva za ljudska prava, koje je Vrhovni sud kritizirao zbog podnošenja izvješća za univerzalni periodički pregled Vijeća UN-a za ljudska prava;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog postupnog pogoršanja demokratskih standarda i sve većih autoritarnih tendencija na Maldivima, zbog čega se stvara ozračje straha i političke napetosti koje bi moglo ugroziti sav napredak koji je posljednjih godina ostvaren u uspostavljanju ljudskih prava, demokracije i vladavine prava u toj zemlji;

2.  osuđuje represiju političkih protivnika; poziva vladu Maldiva da hitno i bezuvjetno pusti na slobodu bivšeg predsjednika Muhameda Našida, bivšeg potpredsjednika Ahmeda Adiba te bivše ministre obrane Tolata Ibrahima i Muhameda Nazima, zajedno sa šeikom Imranom Abdulom i drugim političkim zatvorenicima, te da ih oslobodi od svih optužbi; zabrinut je također zbog sve lošijeg zdravstvenog stanja bivšeg predsjednika;

3.  ponovno izražava veliko nezadovoljstvo zbog ozbiljnih nepravilnosti na suđenju bivšem predsjedniku Muhamedu Našidu;

4.  poziva vladu Maldiva da zajamči potpunu nepristranost pravosuđa i da poštuje propisani zakonski postupak i pravo na pošteno, nepristrano i neovisno suđenje; ističe potrebu za depolitizacijom pravosuđa i sigurnosnih službi u zemlji;

5.  u tom kontekstu izražava veliku zabrinutost zbog razrješenja dužnosti državnog tužitelja i podsjeća vladu da je ured državnog tužitelja neovisno ustavno tijelo u skladu s Ustavom Maldiva te da se državnom tužitelju mora omogućiti izvršenje njegova legitimnog ustavnog mandata bez samovoljnog političkog uplitanja ili zastrašivanja od strane drugih grana vlasti;

6.  duboko je zabrinut zbog kontinuiranog slabljenja ljudskih prava, što uključuje i potez izvršne vlasti na Maldivima kojim je zloupotrijebila izvanredno stanje, te zbog opasnosti od daljnjeg pogoršanja; podsjeća Republiku Maldive na njezine međunarodne obveze u pogledu poštovanja ljudskih prava, uključujući prava djece i temeljne slobode;

7.  poziva sve političke stranke na uspostavu istinskog dijaloga o budućnosti te nestabilne otočne države;

8.  poziva vladu Maldiva da poštuje i u potpunosti podrži pravo na prosvjed i pravo na slobodu izražavanja, udruživanja i okupljanja te da ne pokušava ograničiti ta prava; također poziva vladu Maldiva da prekine praksu nekažnjavanja osoba koje uzimaju pravdu u svoje ruke i koriste se nasiljem nad pojedincima koji promiču vjersku toleranciju, mirnim prosvjednicima, kritički nastrojenim medijima i civilnim društvom; poziva Maldive da u potpunosti poštuju svoje međunarodne obveze;

9.  poziva vladu Maldiva da zaštiti prava zagovornika demokracije, umjerenih muslimana, pristaša sekularizma i onih koji se protive širenju vahabitsko-salafističke ideologije na Maldivima te da im zajamči pravo na sudjelovanje u svim sferama javnog života na Maldivima;

10.  podsjeća da je sloboda medija temelj djelotvorne demokracije; poziva vladu i tijela vlasti Maldiva da zajamče primjerenu zaštitu novinarima i borcima za ljudska prava koji se zbog svojeg legitimnog rada suočavaju s prijetnjama i napadima te da, u tom kontekstu, omogući propisnu istragu nestanka Ahmeda Rilvana, napada na Mahfuza Saida te napada i prijetnji upućenih novinarima, pripadnicima civilnog društva i neovisnim institucijama;

11.  poziva da se hitno ponovno proglasi moratorij na smrtnu kaznu u cilju njezina ukidanja i da se kazneni zakon revidira kako bi se ukinula primjena tjelesnog kažnjavanja;

12.  poziva Komisiju i države članice da turistima koji planiraju posjet Maldivima izdaju temeljita upozorenja o stanju ljudskih prava u toj zemlji; također poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da pomno prati stanje ljudskih prava i političku situaciju na Maldivima;

13.  poziva EU i države članice da s obzirom na kontinuirano nazadovanje demokracije i pogoršanje stanja ljudskih prava na Maldivima uvedu restriktivne mjere u obliku ciljanih sankcija i da zamrznu inozemnu imovinu određenih članova vlade Maldiva i njihovih glavnih pristaša u maldivskoj poslovnoj zajednici te da za njih uvedu zabranu putovanja;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, državama članicama te vladi i parlamentu Maldiva.

(1)SL C 140 E, 9.6.2005., str. 165.
(2)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0180.


Malezija
PDF 174kWORD 80k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2015. o Maleziji (2015/3018(RSP))
P8_TA(2015)0465RC-B8-1412/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Maleziji,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2014. o budućim odnosima EU-a i ASEAN-a(1),

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika ESVD-a od 15. travnja 2015. o nedavno usvojenoj izmjeni Zakona o ugrožavanju nacionalne sigurnosti u Maleziji,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika ESVD-a od 17. ožujka 2015. o uhićenju Nurul Izzah, zastupnice oporbe u malezijskom parlamentu,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika ESVD-a od 10. veljače 2015. o osuđujućoj presudi malezijskom oporbenom političaru Anwaru Ibrahimu,

–  uzimajući u obzir Strateški okvir EU-a za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir izjavu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 9. travnja 2015. o nacrtu zakona o borbi protiv terorizma i zakona o ugrožavanju nacionalne sigurnosti,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje za medije ESVD-a od 23. listopada 2015. o dijalogu između EU-a i ASEAN-a o politici u pogledu ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir sjednicu Univerzalnog periodičnog pregleda UN-a održanu u listopadu 2013.,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja o trgovanju ljudima iz lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir drugi Univerzalni periodični pregled Malezije pred Vijećem za ljudska prava UN-a i njegove preporuke iz listopada 2013.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o borcima za ljudska prava iz 1998.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz 1984.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Zajednice naroda jugoistočne Azije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da EU Maleziju smatra ključnim političkim i gospodarskim partnerom u jugoistočnoj Aziji; budući da EU i Malezija pregovaraju o sporazumu o partnerstvu i suradnji i o sporazumu o slobodnoj trgovini;

B.  budući da je u Maleziji sve manje prostora za javnu raspravu i slobodu govora jer se vlada okreće nejasno sročenim kaznenim zakonima kako bi ušutkala kritičare i suzbila negodovanje javnosti i mirno izražavanje mišljenja, uključujući rasprave o pitanjima od javnog interesa; budući da se u te zakone, između ostalog, ubrajaju Zakon o ugrožavanju nacionalne sigurnosti, Zakon o tisku i izdavaštvu, Zakon o komunikacijama i multimedijima i Zakon o mirnom okupljanju;

C.  budući da je 3. prosinca 2015. u malezijskom parlamentu većinom glasova usvojen Zakon o Vijeću za nacionalnu sigurnost; budući da se tim zakonom Vijeću za nacionalnu sigurnost, na čijem je čelu premijer, daju neograničene ovlasti za objavljivanje izvanrednog stanja u bilo kojem području koje se smatra opasnim za sigurnost te široke ovlasti za provedbu uhićenja, pretraživanje i zapljenu bez naloga;

D.  budući da je od početka 2014. samo prema Zakonu o ugrožavanju nacionalne sigurnosti najmanje 78 osoba bilo ili pod istragom ili optuženo;

E.  budući da je čelnik oporbe Anwar Ibrahim u veljači 2015. osuđen za sodomiju nakon politički motiviranog progona i kaznenog postupka koji nije ispunio međunarodne standarde pravednog suđenja; budući da mu je uskraćena prikladna zdravstvena skrb;

F.  budući da se pripadnike LGBTI zajednice kazneno goni na temelju zakona protiv sodomije i regionalnih zakona kojima se zabranjuje transvestizam te da se oni suočavaju s političkim govorom mržnje, proizvoljnim uhićenjima, fizičkim i seksualnim napadima, zatvaranjem i drugim oblicima zlostavljanja;

G.  budući da je malezijski karikaturist Zulkiflee Anwar Ulhaque (Zunar) na temelju Zakona o ugrožavanju nacionalne sigurnosti optužen zbog „tweetova” kojima je izrazio kritiku vlade zbog uhićenja Anwara Ibrahima; budući da se bloger Khalid Ismath i akademik Azmi Sharom suočavaju sa sličnim optužbama;

H.  budući da je malezijsko Povjerenstvo za borbu protiv korupcije ispitalo premijera u vezi s navodnom korupcijom nakon što je na njegovu bankovnom računu otkriveno preko 600 milijuna eura bez ikakvog obrazloženja o njihovu izvoru i namjeni te u vezi sa zasebnim navodima da stotine milijuna eura nedostaju u poslovima sklopljenima s državnim poduzećem koje je on pokrenuo, 1Malaysia Development Berhad (1MDB);

I.  budući da je prema zakonu o tisku i izdavaštvu rad medijskih i izdavačkih kuća ograničen nakon što su izvijestile o tim navodima i budući da su odvjetnik Matthias Chang i političar Khairuddin Abu Hassan uhićeni nakon što su proveli istragu o tim navodima;

J.  budući da je visoka povjerenica tijekom svojeg posjeta Maleziji 5. i 6. kolovoza 2015. izrazila zabrinutost zbog zlouporabe kaznenih zakona;

K.  budući da se malezijska policija, prema navodima UN-a i nevladinih organizacija, sve češće koristi mučenjem, provedbom kasnonoćnih uhićenja, neopravdanim pritvaranjem i selektivnim progonom;

L.  budući da Malezija i dalje primjenjuje smrtnu kaznu, a 1000 zatvorenika trenutačno čeka na njezino izvršenje;

M.  budući da je Malezija članica Vijeća sigurnosti UN-a i trenutačno predsjeda ASEAN-om te da je 27. sastanak na vrhu ASEAN-a održan od 18. do 22. studenog 2015. u Kuala Lumpuru;

1.  ponavlja snažnu predanost EU-a narodu Malezije, s kojom EU ima snažne i dugotrajne političke, gospodarske i kulturne veze;

2.  žali zbog sve goreg stanja ljudskih prava u Maleziji, a posebno zbog oštrih mjera prema aktivistima civilnog društva, akademicima, medijima i političkim aktivistima; izražava zabrinutost zbog naglog povećanja broja osoba koje su optužene i uhićene na temelju Zakona o ugrožavanju nacionalne sigurnosti;

3.  posebno je zabrinut zbog usvajanja Zakona o Vijeću za nacionalnu sigurnost i poziva na njegovo povlačenje; poziva vladu da održava prikladnu ravnotežu između potrebe za zaštitom nacionalne sigurnosti i obveze zaštite građanskih i političkih prava;

4.  potiče malezijsku vladu da odmah pusti na slobodu sve političke zatvorenike, uključujući bivšeg čelnika oporbe Anwara Ibrahima, da im pruži prikladnu zdravstvenu skrb te da povuče politički motivirane optužbe, uključujući one protiv karikaturista Zulkifleea Anwara Haquea (Zunar), blogera Khalida Ismatha, akademika Azmija Sharoma, političkih disidenata Khairuddina Abua Hassana i Matthiasa Changa, te aktivistica za ljudska prava Lene Hendry i Marije Chin Abdullah;

5.  potiče malezijske vlasti da stave izvan snage Zakon o ugrožavanju nacionalne sigurnosti i da sve zakonodavstvo, uključujući Zakon o sprečavanju terorizma, Zakon o tisku i izdavaštvu, Zakon o komunikacijama i multimedijima, Zakon o mirnom okupljanju i druge relevantne odredbe kaznenog zakona, usklade s međunarodnim standardima za slobodu izražavanja, slobodu okupljanja i zaštitu ljudskih prava; poziva malezijske vlasti da olakšaju mogućnost mirnog okupljanja i da zajamče sigurnost svih sudionika i njihovu slobodu izražavanja diljem cijele države;

6.  sukladno preporuci istražnog povjerenstva policije iz 2005. potiče na utemeljenje neovisnog povjerenstva za podnošenje žalbi o policiji i povredama njezine dužnosti čija bi svrha bila istraga navoda o mučenju i smrtnim slučajevima u policijskom pritvoru;

7.  ističe važnost neovisnih i transparentnih istraga o navodima o korupciji te potpune suradnje s istražiteljima; potiče malezijsku vladu da se suzdrži od stavljanja pritiska na malezijsko Povjerenstvo protiv korupcije i na medije;

8.  duboko žali zbog jačanja suprematističkih skupina koje dodatno doprinose stvaranju napetosti među etničkim skupinama;

9.  potiče malezijsku vladu da započne dijalog s oporbenim strankama i dionicima civilnog društva;

10.  poziva malezijsku vladu da ratificira ključne međunarodne konvencije o ljudskim pravima, uključujući Međunarodni sporazum o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Međunarodnu konvenciju o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvenciju br. 169 Međunarodne organizacije rada, Rimski statut Međunarodnoga kaznenog suda te Konvenciju iz 1951. o statusu izbjeglica i njezin fakultativni protokol;

11.  traži od malezijske vlade da uputi trajni poziv na sve posebne postupke UN-a, omogućujući time posebnim izvjestiteljima da posjete Maleziju bez podnošenja zahtjeva za poziv;

12.  ponavlja svoje stajalište da je smrtna kazna okrutna, nehumana i ponižavajuća te poziva Maleziju da uvede moratorij na smrtnu kaznu kao prvi korak prema njezinu ukidanju za sva kaznena djela te da sve smrtne kazne zamijeni zatvorskim kaznama;

13.  poziva EU i njezine države članice da koordiniraju svoje politike prema Maleziji u skladu sa Strateškim okvirom EU-a za ljudska prava kako bi se svim mogućim sredstvima potaknule reforme u pogledu navedenih pitanja, između ostalog u kontekstu UN-a u čijem je Vijeću sigurnosti Malezija nestalna članica u razdoblju 2015. – 2016.;

14.  potiče izaslanstvo EU-a u Maleziji da pojača napore u financiranju projekata u području slobode izražavanja i reformiranja represivnih zakona te da se u svrhu zaštite boraca za ljudska prava koristi svim prikladnim instrumentima, uključujući Europski instrument za demokraciju i ljudska prava; potiče na ukidanje zakona protiv sodomije i poziva ESVD da u okviru smjernica EU-a za zaštitu i promicanje prava pripadnika LGBTI zajednice pojača svoje napore u zaštiti prava pripadnika LGBTI zajednice u Maleziji koji se suočavaju s nasiljem i progonom te da se posebno usmjeri na dekriminalizaciju homoseksualnosti i transrodnosti;

15.  ponavlja da je politički dijalog o ljudskim pravima između EU-a i ASEAN-a važan i koristan alat za razmjenu dobrih praksi i promicanje inicijativa za izgradnju kapaciteta;

16.  poziva Komisiju da zajamči da se u budućim pregovorima o Sporazumu o slobodnoj trgovini i Sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Malezije na odgovarajući način uzimaju u obzir pitanja o ljudskim pravima;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica, parlamentu i vladi Malezije, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava i vladama država članica ASEAN-a.

(1)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0022.


Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između EU-a i Vijetnama (protokol kako bi se uzelo u obzir pristupanje Hrvatske) ***
PDF 244kWORD 62k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2015. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije i njezinih država članica, Protokola uz Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Socijalističke Republike Vijetnama, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (13079/2014 – C8-0282/2014 – 2014/0222(NLE))
P8_TA(2015)0466A8-0340/2015

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (13079/2014),

–  uzimajući u obzir nacrt Protokola uz Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Socijalističke Republike Vijetnama, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (13078/2014),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 207. i 209. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8‑0282/2014),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A8-0340/2015),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Socijalističke Republike Vijetnama.


Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između EU-a i Vijetnama (suglasnost) ***
PDF 244kWORD 62k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2015. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, Okvirnog sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Socijalističke Republike Vijetnama, s druge strane (05432/2015 – C8-0062/2015 – 2013/0440(NLE))
P8_TA(2015)0467A8-0339/2015

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (05432/2015),

–  uzimajući u obzir nacrt Okvirnog sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Socijalističke Republike Vijetnama, s druge strane (18204/2010),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 207. i 209. te člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8‑0062/2015),

–  uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu rezoluciju od 17. prosinca 2015.(1) o nacrtu odluke,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A8-0339/2015),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Socijalističke Republike Vijetnama.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0468.


Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između EU-a i Vijetnama (rezolucija)
PDF 303kWORD 124k
Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2015. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, Okvirnog sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Socijalističke Republike Vijetnama, s druge strane (05432/2015 – C8-0062/2015 – 2013/0440(NLE)2015/2096(INI))
P8_TA(2015)0468A8-0342/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (05432/2015),

–  uzimajući u obzir nacrt Okvirnog sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Socijalističke Republike Vijetnama, s druge strane (18204/2010),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 207. i 209. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i u vezi s njegovim člankom 218. stavkom 6. točkom (a),

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 17. prosinca 2015.(1) o nacrtu odluke,

–  uzimajući u obzir diplomatske odnose između Vijetnama i EU-a (u to vrijeme Europske zajednice) koji su uspostavljeni 22. listopada 1990.,

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o suradnji između EU-a i Vijetnama koji je stupio na snagu 1. lipnja 1996.(2),

–  uzimajući u obzir objavu Europske komisije od 4. kolovoza 2015. da su EU i Vijetnam postigli dogovor o sveobuhvatnom Sporazumu o slobodnoj trgovini o kojem se pregovaralo od 26. lipnja 2012.,

–  uzimajući u obzir nacrt preporuke ombudsmanice EU-a Emily O’Reilly od 26. ožujka 2015. kojom se Komisiju poziva da bez odgađanja provede procjenu učinka na ljudska prava u kontekstu planiranog Sporazuma o slobodnoj trgovini s Vijetnamom,

–  uzimajući u obzir višegodišnji okvirni program Europske unije za Vijetnam za razdoblje 2014. – 2020.,

–  uzimajući u obzir dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Vijetnama koji je započet 2003. i četvrti krug pojačanog dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Vijetnama koji je održan u Bruxellesu 19. siječnja 2015.,

–  uzimajući u obzir pregovore o dobrovoljnom partnerskom sporazumu s Vijetnamom o Akcijskom planu o provedbi zakona, upravljanju i trgovini u području šuma koji su započeli u studenome 2010.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 1440/80 od 30. svibnja 1980. o sklapanju Sporazuma o suradnji između Europske ekonomske zajednice i Indonezije, Malezije, Filipina, Singapura i Tajlanda – država članica Udruženja naroda jugoistočne Azije(3) te Protokol o proširenju sporazuma o suradnji između Europske zajednice i država članica ASEAN-a na Socijalističku Republiku Vijetnam koji je potpisan 14. veljače 1997.(4),

–  uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju Parlamentu i Vijeću od 18. svibnja 2015. pod naslovom „EU i ASEAN: partnerstvo sa strateškom svrhom”,

–  uzimajući u obzir 10. sastanak na vrhu ASEM-a održan u Milanu 16. i 17. listopada 2014. i sljedeći koji će se održati u Ulan Batoru, u Mongoliji 2016.,

–  uzimajući u obzir posjet izaslanstva Parlamenta za odnose s jugoistočnom Azijom Vijetnamu u listopadu 2013.,

–  uzimajući u obzir međuparlamentarni sastanak Europskog parlamenta i Nacionalne skupštine Vijetnama u Hanoiju 30. listopada 2013.,

–  uzimajući u obzir posjet predsjednika Komisije Joséa Manuela Barrosa Vijetnamu u kolovozu 2014.,

–  uzimajući u obzir posjet vijetnamskog premijera Nguyena Tana Dunga Europskoj uniji u listopadu 2014.,

–  uzimajući u obzir 22. sastanak zajedničkog odbora za suradnju ASEAN-a i EU-a koji je održan u Jakarti 5. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir svoje nedavne rezolucije o Vijetnamu, posebno one od 12. srpnja 2007. o ljudskim pravima u Vijetnamu(5), od 22. listopada 2008. o demokraciji, ljudskim pravima i novom sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Vijetnama(6), od 26. studenoga 2009. o stanju u Laosu i Vijetnamu(7), od 18. travnja 2013. o Vijetnamu, a posebice o slobodi izražavanja(8), od 15. siječnja 2014. o budućim odnosima EU-a i ASEAN-a(9), od 17. travnja 2014. o trenutnom stanju u provedbi Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o slobodi tiska i medija u svijetu(12),

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega i koje je 12. svibnja 2014. usvojilo Vijeće EU-a za vanjske poslove,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o „Ljudskim pravima i tehnologiji: utjecaju protuprovalnih i nadzornih sustava na ljudska prava u trećim zemljama”(13),

–  uzimajući u obzir da je 28. srpnja 1995. Vijetnam postao punopravni član Udruženja naroda jugoistočne Azije (ASEAN),

–  uzimajući u obzir da je Vijetnam utemeljitelj Komisije za rijeku Mekong koja je osnovana 5. travnja 1995. radi jačanja suradnje za održiv razvoj sliva rijeke Mekong,

–  uzimajući u obzir 26. sastanak na vrhu Udruženja naroda jugoistočne Azije (ASEAN) koji je održan u Kuala Lumpuru i Langkawiju u Maleziji od 26. do 28. travnja 2015.,

–  uzimajući u obzir 14. azijski sastanak na vrhu o sigurnosti (Dijalog IISS Shangri-La) koji je održan u Singapuru od 29. do 31. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir središnju izjavu iz Hanoija, tj. vijetnamsku nacionalnu strategiju za provedbu Pariške deklaracije o učinkovitosti pomoći,

–  uzimajući u obzir izvješće radne skupine o univerzalnom periodičnom pregledu o Vijetnamu od 9. listopada 2009. kao i preporuke iz drugog univerzalnog periodičnog pregleda o Vijetnamu predstavljene na 26. sjednici Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava koja je održana 20. lipnja 2014. te članstvo Vijetnama u Vijeću UN-a za ljudska prava za razdoblje 2014. – 2016.,

–   uzimajući u obzir da je Vijetnam nedavno ratificirao Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja te Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom te uzimajući u obzir dugo iščekivani posjet posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjere ili uvjerenja u srpnju 2014.,

–   uzimajući u obzir ovogodišnje obilježavanje sjećanja na kraj Vijetnamskog rata (40. godišnjica),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. drugi podstavak Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0342/2015),

A.  budući da se 2015. obilježava 25. obljetnica odnosa između EU-a i Vijetnama; budući da su se ti odnosi brzo proširili s područja trgovine i pomoći i postali sveobuhvatniji;

B.  budući da je cilj Sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji uspostaviti moderno, široko i uzajamno korisno partnerstvo utemeljeno na zajedničkim interesima i načelima kao što su jednakost, međusobno poštovanje, vladavina prava i ljudska prava;

C.  budući da je EU najveće izvozno tržište Vijetnama; budući da je EU zajedno sa svojim državama članicama najveći pružatelj službene razvojne pomoći Vijetnamu i da će se u tu svrhu njezin udio u proračunu EU-a povećati za 30 % te će ona u razdoblju 2014. – 2020. iznositi 400 milijuna EUR;

D.  budući da su vijetnamske vlasti najavile ukidanje zabrana izravnih stranih ulaganja u 45 sektora i usvojile mjere za pojednostavnjivanje poslovnih propisa u zemlji kako bi podržale strana ulaganja;

E.  budući da je Vijetnam tijekom prošlih desetljeća sustavno primjenjivao izraženo proeuropski pristup te da je aktivno surađivao s EU-om kao koordinator ASEAN-a u dijalogu o odnosima između ASEAN-a i EU-a za razdoblje 2012. – 2015. te kao domaćin 132. skupštine Međuparlamentarne unije koja se od 28. ožujka do 1. travnja 2015. održala u Hanoiju; budući da je njegovo koordiniranje bilo obilježeno znatnim povećanjem u broju i razini sastanaka između EU-a i ASEAN-a; budući da je Vijetnam postao član Azijske banke za ulaganja u infrastrukturu (AIIB) pod vodstvom Pekinga;

F.  budući da su odnosi EU-a i ASEAN-a sveobuhvatni i da uključuju širok raspon sektora, među ostalim trgovinu i ulaganja, razvoj, ekonomiju i politička pitanja; budući da je plan djelovanja iz Bandar Seri Begawana iz 2012. usvojen kako bi se u većoj mjeri istaknula strateška važnost regionalne suradnje između EU-a i ASEAN-a u tim sektorima;

G.  budući da je 5. listopada 2015. finaliziran Sporazum o transpacifičkom partnerstvu (TPP) dvanaest zemalja pacifičkog prstena, uključujući Vijetnam, čime je stvoren novi trgovinski blok koji čini 36 % svjetskog BDP-a i koji bi mogao imati dalekosežne učinke na svjetsku trgovinu;

H.  budući da je Vijetnam u posljednja dva desetljeća ostvario velik napredak u ispunjenju milenijskih razvojnih ciljeva, smanjenju siromaštva, gospodarskom razvoju, socijalnoj sigurnosti, zapošljavanju, obrazovanju i zdravstvu;

I.  budući da su učinak politike „doi moi” (obnova) i napori uloženi u uspostavu tržišnog gospodarstva također doveli do produbljivanja jaza siromaštva; budući da se sve više prosvjeduje protiv vladinih eksproprijacija zemljišta i vlasništva; međutim, budući da je globalna recesija naškodila vijetnamskom izvozu, a njegov je BDP 2014. zabilježio jedan od najslabijih porasta nakon kraja azijske gospodarske krize; budući da je Vijetnam suočen s problemom povećanja radne snage za više od milijun osoba godišnje;

J.  budući da se u članku 1. stavku 1. Sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji potvrđuje predanost općim načelima međunarodnog prava te određuje poštovanje demokratskih načela i ljudskih prava kao ključni element Sporazuma na kojemu se temelje unutarnje i međunarodne politike obiju stranaka; budući da i dalje ima slučajeva uhićenja boraca za ljudska prava u netransparentnim okolnostima te da će idući kongres Vijetnamske komunističke partije, koji će se održati u siječnju 2016., biti prava prilika za provjeru razine poštovanja demokratskih načela u Vijetnamu;

K.  budući da su prema riječima posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjere ili uvjerenja ograničenja u Vijetnamu u pogledu slobode izražavanja, pa i na internetu, slobode tiska i medija, pristupa informacijama, slobode okupljanja i udruživanja te slobode vjere i dalje razlog za zabrinutost;

L.  budući da je Vijetnam cijenjen partner EU-a u pregovorima o klimatskim promjenama i da se uoči konferencije UN-a o klimatskim promjenama u Parizu u studenom 2015. obvezao smanjiti emisije za 8 – 10 % u odnosu na 2010. i smanjiti potrošnju energije po jedinici BDP-a za 1 – 1,5 % godišnje;

M.  budući da je zbog povijesnih veza određeni broj europskih građana vijetnamskog porijekla i budući da je Češka Republika svoje građane vijetnamskog porijekla priznala kao etničku manjinu;

N.  budući da su zbog jednostranih poteza u spornim područjima Južnokineskog mora, koji nisu u skladu s međunarodnim pravom, nedavno eskalirale napetosti između Kine i susjednih zemalja koje imaju izlaz na Južnokinesko more, u koje se ubraja i Vijetnam; budući da eskalacija teritorijalnih prepiranja u regiji utječe na globalna pitanja i da je ozbiljna prijetnja miru, sigurnosti, stabilnosti i međunarodnoj trgovini; budući da je smirivanje tih napetosti od velikog strateškog interesa za EU radi održavanja globalne sigurnosti kao i jamčenja stabilnosti na glavnim pomorskim putovima u Južnokineskom moru koji su ključni za trgovinu EU-a; budući da Vijetnam službeno podržava pravni zahtjev Filipina upućen Stalnom arbitražnom sudu u Hagu od 16. ožujka 2015. na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS);

O.  budući da Vijetnam istovremeno jača stratešku, sigurnosnu i energetsku suradnju sa svojim azijskim susjedima te učvršćuje bilateralne odnose s ključnim međunarodnim akterima kao što su SAD i Rusija s obzirom na ponovne napetosti u Južnokineskom moru;

P.  budući da je u Vijetnamu i dalje rasprostranjeno iznimno mnogo ostataka eksplozivnih naprava iz Vijetnamskog rata te da ljudi i okoliš još uvijek trpe posljedice raspršivanja oko 20 milijuna galona narančastog agensa (dioksina);

1.  pozdravlja sklapanje Sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji s Vijetnamom te ističe veliku stratešku važnost Vijetnama kao ključnog partnera EU-a u jugoistočnoj Aziji i u ASEAN-u; ističe da se Sporazumom utvrđuje širok raspon budućih odnosa kako bi se dodatno poboljšala suradnja u suočavanju s globalnim i regionalnim izazovima, kao što su dobro upravljanje i borba protiv korupcije te gospodarski i socijalni napredak, pri čemu bi se vodilo računa o načelu održivog razvoja, razoružanju i oružju za masovno uništenje te borbi protiv terorizma; poziva vlade i parlamente država članica da ubrzaju njegovu ratifikaciju kako bi taj sporazum stupio na snagu;

2.  nada se da će i EU i Vijetnam imati gospodarske koristi od ratifikacije Sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji; naglašava potencijalni učinak budućeg sporazuma o trgovini i ulaganjima na otvaranje radnih mjesta i smanjenje siromaštva; pozdravlja gospodarske i financijske reforme koje vijetnamske vlasti provode radi jačanja daljnje integracije Vijetnama u svjetsko gospodarstvo te poziva Vijetnam da nastavi provoditi takve reforme; poziva vijetnamsku vladu i EU da nastave surađivati na međunarodnim forumima u području gospodarstva, trgovine i novih tehnologija; pozdravlja to što se vijetnamski BDP po stanovniku od 2010. gotovo udvostručio;

3.  naglašava važnost Sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji u odnosima između EU-a i ASEAN-a; smatra da bi se suradnju EU-a i ASEAN-a moglo ojačati u raznim područjima kao što su razvoj financijskog sektora, transparentnost i koordinacija makroekonomskih politika;

4.  poziva države članice da radi političke dosljednosti svoje pojedinačne ciljeve za postizanje razvojne suradnje što je više moguće usklade s ciljevima utvrđenima Sporazumom o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji;

5.  pozdravlja ranu provedbu Sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji u područjima trgovine, ljudskih prava, migracija, regionalne sigurnosti, energije, znanosti i tehnologije dok je ratifikacija još u tijeku;

6.  ističe važnost uspostave jasnih referentnih točaka i utvrđivanja obvezujućih rokova za provedbu Sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji;

7.  pozdravlja članke Sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji koji se odnose na zajedničku predanost ljudskim pravima i suradnju u tom području; nada se da će se uzajamno dogovorenim poštovanjem demokratskih načela i ljudskih prava dodatno poticati dugogodišnji dijalog s vijetnamskom vladom o, u prvom redu, promicanju slobode izražavanja, okupljanja, udruživanja i vjere kako je navedeno u članku 69. Ustava Vijetnama te u člancima 9., 10. i 11. Europske konvencije o ljudskim pravima;

8.  ističe stvaralački i katalizatorski potencijal te mogućnosti koje otvoren internet te informacijske i komunikacijske tehnologije pružaju za izgradnju zajednice, civilno društvo te globalni gospodarski, socijalni, znanstveni, kulturni i politički razvoj; stoga naglašava važnost neograničenog pristupa slobodnom i otvorenom internetu iz ekonomske i socijalne perspektive kao i iz perspektive ljudskih prava;

9.  pozdravlja odluku vijetnamskih vlasti da ukinu vizni režim za građane pet europskih zemalja i vjeruje da će ta odluka potaknuti bolju suradnju u sektoru turizma;

10.  pozdravlja najavu premijera Vijetnama o „glavnom planu” kojim bi se trebale provesti preporuke iz univerzalnog periodičnog pregleda UNHRC-a kao i strategiju pravosudne reforme koja bi se trebala dovršiti do 2020.;

11.  pozdravlja povećanje službene razvojne pomoći EU-a Vijetnamu na 400 milijuna EUR za razdoblje 2014. – 2020.; potiče Komisiju da uloži napore u ostvarivanje veće prepoznatljivosti aktivnosti EU-a u Vijetnamu i podrške pružene Vijetnamu kako bi maksimalno povećala strateški potencijal tih sredstava;

12.  potiče EU da nastavi podupirati razvoj kapaciteta Vijetnama promicanjem dobrog upravljanja i vladavine prava te pozdravlja usredotočenost suradnje EU-a, među ostalim, na reformu javne uprave, uključujući porezni sustav, koji je ključan za jamčenje najviše razine unutarnje sposobnosti stvaranja prihoda, i suzbijanje utaje poreza i korupcije, te na znanost i tehnologiju, prijevoz te urbano i regionalno planiranje i razvoj;

13.  poziva Parlament i Komisiju da u bliskoj suradnji razmotre je li bilo kršenja ljudskih prava kako bi zajamčili djelotvoran demokratski nadzor nad provedbom Sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji; poziva Komisiju da se pobrine da Europskom parlamentu bez odgađanja i pravovremeno dostavlja odgovarajuće dokumente;

14.  pozdravlja zatvaranje pregovora o Sporazumu o slobodnoj trgovini; duboko vjeruje da se Sporazumom o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji i Sporazumom o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama treba doprinijeti jačanju ljudskih prava u Vijetnamu;

15.  pohvaljuje činjenicu da su u budući Sporazum o slobodnoj trgovini uvršteni sljedeći elementi: poglavlje o trgovini i održivom razvoju, obveze pridržavanja temeljnih radnih standarda i konvencija Međunarodne organizacije rada, obostrane obveze poštovanja temeljnih prava radnika, obveze kojima će se pružiti potpora očuvanju prirodnih resursa i njihovu održivom upravljanju, s posebnim naglaskom na korporativnoj društvenoj odgovornosti te pravednim i etičkim trgovinskim sustavima;

16.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da ispuni očekivanja u pogledu novog sporazuma i da se pobrine da se politikama koje EU i njegove države članice vode u kontekstu provedbe Sporazuma o partnerstvu i suradnji i budućeg Sporazuma o slobodnoj trgovini s Vijetnamom doprinese napretku u poštovanju ljudskih prava, vladavini prava i dobrom upravljanju; također poziva na to da se u kontekstu članka 35. Sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji ulažu napori u izgradnju kapaciteta kako bi se pospješilo rješavanje žalbi koje su uložili pogođeni pojedinci i zajednice; poziva vijetnamsku vladu da poveća sudjelovanje civilnog društva, i to uključivanjem udruga i nevladinih organizacija u politički, gospodarski i društveni razvoj zemlje;

17.  poziva vijetnamsku vladu da poduzme konkretne korake u provedbi preporuka iz univerzalnog periodičnog pregleda UNHRC-a, počevši s osnivanjem neovisne nacionalne institucije za ljudska prava; potiče Komisiju da u tom smislu Vijetnamu pruži potrebnu potporu za izgradnju kapaciteta; pozdravlja financiranje koje EU provodi u okviru Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava te poziva na to da se te inicijative nastave radi potpore radu vlade;

18.  poziva na to da se u okviru 12. kongresa Vijetnamske komunističke partije uoči izbora 2016. omogući veće sudjelovanje građana u demokratskom funkcioniranju države, ponajprije dopuštanjem osnivanja oporbenih stranaka, pokreta civilnog društva i nevladinih organizacija;

19.  žali zbog činjenice da se procjenjuje da više od 500 zatvorenika čeka izvršenje smrtne kazne; poziva vijetnamsku vladu da odmah proglasi moratorij na pogubljenja i da donese odgovarajuće zakone kojima se ukida smrtna kazna, te pozdravlja određena poboljšanja u sustavu, ali i žali zbog pritvaranja boraca za ljudska prava; u tom pogledu pozdravlja spremnost vlade da smanji broj kaznenih djela kažnjivih smrtnom kaznom i poziva vladu da bude transparentna o tome izvršavaju li se još uvijek smrtne kazne, a ako da, na temelju kojih optužbi;

20.  podsjeća na važnost dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Vijetnama kao ključnog instrumenta koji se na učinkovit i pragmatičan način mora upotrijebiti u davanju podrške Vijetnamu u provedbi potrebnih reformi i poticanju na njihovu provedbu;

21.  snažno potiče na ratifikaciju Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda;

22.  prima na znanje da je industrija odjeće i tekstila, koja zapošljava više od dva milijuna radnika, najveći izvozni sektor Vijetnama te izražava zabrinutost zbog nedostatka mehanizama dostupnih radnicima za obranu njihovih prava; ističe da bi vijetnamske vlasti ratifikacijom konvencija Međunarodne organizacije rada br. 87 o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje te br. 98 o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje odaslale pozitivnu poruku;

23.  poziva vlasti da se suzdrže od gušenja mirnog ostvarivanja prava na slobodu govora, okupljanje i udruživanje; u tom kontekstu apelira na reformu kaznenog zakona, posebno njegovih članaka 79., 87., 88. i 258.; prima na znanje da je više od 18 000 zatvorenika nedavno amnestirano i žali što među njima nema političkih zatvorenika; i dalje je zabrinut zbog otprilike 60 zatvorenika savjesti, među ostalim boraca za ljudska prava, novinara, blogera te aktivista za prava na zemljište, radnike i okoliš koji su pritvoreni u vijetnamskim zatvorima i na raznim suđenjima po skraćenom postupku osuđeni zbog kaznenih djela koja su ponajprije povezana sa slobodom govora i zbog kaznenih djela protiv države, te traži njihovo oslobađanje; potiče reforme kaznenopravnog sustava, posebno zakona o kaznenom postupku, uključujući odredbe kojima se radi zaštite nacionalne sigurnosti kriminaliziraju nenasilne aktivnosti; poziva vlasti da uspostave neovisan kaznenopravni sustav;

24.  poziva na to da se poštuje sloboda vjere i stane na kraj diskriminaciji i ugnjetavanju etničkih i vjerskih manjina uključujući zlostavljanje, nadziranje, zastrašivanje, pritvaranje, kućni pritvor, fizičke napade i zabrane putovanja usmjerene protiv kršćana, budista, budista iz reda Hoa Hao i pripadnika vjerskog pokreta Cao Dai, posebno progonu vjerskih zajednica kao što su Ujedinjena budistička crkva Vijetnama, kršćani iz plemena Degar i budisti iz reda Khmer Krom; apelira na provedbu reformi radi poboljšanja socioekonomskih uvjeta etničkih i vjerskih manjina; poziva na reformu zakonodavstva kojim se uređuje registracija vjerskih skupina; podsjeća na tragičnu sudbinu Ven. Thicha Quanga Doa, 87-godišnjeg budističkog disidenta koji se više od 30 godina nalazi u kućnom pritvoru u svojem samostanu bez optužbe te ponovno poziva na njegovo puštanje na slobodu;

25.  poziva na hitnu reformu pravosudnog sustava kako bi se zajamčile međunarodne norme poštenog suđenja utvrđene člankom 10. Opće deklaracije o ljudskim pravima;

26.  izražava zabrinutost zbog toga što je Vijetnam jedna od zemalja iz koje dolazi najviše žrtava trgovine ljudima te zbog zabilježenih slučajeva velikog broja djece, a posebno dječaka, koji nisu zakonom zaštićeni od seksualnog zlostavljanja, koja postaju žrtvama dječje prostitucije, trgovine ljudima ili zlostavljanja; potiče Vijetnam da izradi stroge i djelotvorne zakone o zaštiti djece kojima će biti obuhvaćena sva djeca neovisno o spolu; poziva Komisiju da pruži potporu Vijetnamu u jačanju njegovih kapaciteta u području migracijskih politika te borbi protiv trgovine ljudima i organiziranog kriminala, među ostalim u kontekstu njegovih radnih i migracijskih politika; jednako je zabrinut zbog zabilježenih slučajeva iskorištavanja vijetnamskih žrtava trgovine ljudima, pa i maloljetnika, u državama članicama; poziva Komisiju da se hitno pobrine za potpunu provedbu ključnih odredbi o zaštiti iz strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima; potiče vijetnamsku vladu i Komisiju da u okviru Sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji razmotre uspostavljanje pododbora ili posebne radne skupine za pitanja trgovine ljudima;

27.  naglašava socioekonomske izazove s kojima je Vijetnam suočen zbog svog mladog stanovništva i povećane unutarnje migracije u gradove;

28.  pozdravlja usvajanje izmjena zemljišnog zakona iz 2013., ali je i dalje ozbiljno zabrinut zbog zlouporabe vlasničkih prava, prisilnih deložacija i državne konfiskacije zemljišta za razvojne projekte, što je dovelo do razvlaštenja stotina tisuća poljoprivrednika; poziva vladu da zaustavi utrku za obradivim površinama i da uspostavi odgovarajuće mehanizme za podnošenje pritužbi;

29.  pozdravlja snažnu predanost vijetnamskih vlasti tome da dalekosežnim pravnim mjerama promiču rodnu jednakost i borbu protiv diskriminacije, ali izražava zabrinutost da su obiteljsko nasilje, trgovina ženama i djecom, rastući problem širenja HIV-a/AIDS-a među ženama, kršenje seksualnih i reproduktivnih prava i dalje ozbiljan problem; potiče vijetnamsku vladu da nastavi s reformom matičnih knjiga i da stane na kraj diskriminacijskim praksama do kojih katkad dolazi zbog posebnosti sustava „Hộ khẩu” (registar obitelji) koji sprječava mnoge obitelji, a posebno djecu, da se registriraju i tako dobiju pristup obrazovanju i socijalnim uslugama;

30.  pohvaljuje vodeću ulogu Vijetnama u Aziji u pogledu napretka prava pripadnika zajednice LGBTI, posebno u nedavno donesenom zakonu o braku i obitelji kojim se dopušta sklapanje istospolnih brakova;

31.  dijeli zabrinutost vijetnamske vlade da korupcija predstavlja jedan od glavnih izazova za Vijetnam; poziva na to da se pomnije ispitaju situacije u kojima građani koji prijave korupciju postaju metom vlasti; apelira na vijetnamske vlasti da temeljito istraže slučajeve u kojima su žrtve bili novinari, blogeri i zviždači; također žali zbog toga što vijetnamska vlada zloupotrebljava članak 258. kaznenog zakona kojim se kažnjava „zloupotreba demokratskih sloboda”, što može rezultirati zatvorskom kaznom u trajanju i do sedam godina; prima na znanje da je unatoč antikorupcijskom zakonu vrlo malo sudskih postupaka uspješno privedeno kraju te poziva vladu da poboljša njegovu primjenu;

32.  poziva vijetnamske vlasti da ulože veće napore u borbi protiv korupcije kako bi odaslale pozitivnu poruku stranim ulagačima; napominje da slaba pravna infrastruktura i sustavna korupcija dovode do financijske nepredvidljivosti i predstavljaju ozbiljnu prepreku ulaganjima i poslovanju;

33.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog štete nanesene okolišu u Vijetnamu, posebno zbog onečišćenja, krčenja šuma i neodrživih rudarskih aktivnosti koje izazivaju uništenje čitavih regija i plovnih putova te narušavaju način života lokalnih zajednica, kao i zbog aktivnosti vijetnamskih poduzeća u inozemstvu koje doprinose uništavanju okoliša i utrci za obradivim površinama;

34.  apelira na vijetnamsku vladu da uvede mjere za jamčenje stvarne primjene zakonodavstva kako bi se zaštitio okoliš i biološka raznolikost, posebno od negativnih učinaka krčenja šuma i ekstrakcije sirovina, te da za svako od tih područja odredi jasne, vremenski ograničene ciljeve usmjerene na postizanje rezultata; poziva Komisiju da u tu svrhu pruži potrebnu potporu za izgradnju kapaciteta;

35.  naglašava da bi Komisija za rijeku Mekong trebala provesti temeljito prethodno savjetovanje i izraditi sveobuhvatnu procjenu učinka hidroenergetskih razvojnih planova u glavnom toku rijeke Mekong iz ekološke, ribarstvene, prekogranične perspektive i u pogledu izvora zarade;

36.  prima na znanje da je ministarstvo prirodnih resursa i okoliša usvojilo strategiju prilagodbe klimatskim promjenama; ističe rad zemlje na razvoju energije biomase i solarne energije te pozdravlja snažnu usredotočenost paketa pomoći EU-a (2014. – 2020.) na održiv energetski razvoj;

37.  u svjetlu zdravstvenih i ekoloških posljedica Vijetnamskog rata, poziva Komisiju i države članice da razmotre mogućnost stvaranja fonda za pružanje pomoći žrtvama rata i ratnim veteranima te da slanjem specijaliziranih misija pojačaju djelovanje u cilju dekontaminacije štetnih tvari i razminiranja područja u kojima i danas, 40 godina nakon kraja sukoba, ima žrtava;

38.  poziva vladu da ponovno razmotri svoju odluku da u Ninhu izgradi i stavi u pogon prvu vijetnamsku nuklearnu elektranu;

39.  pozdravlja činjenicu da je Vijetnam poduzeo konkretne mjere za produbljivanje znanja i razvoj istraživanja u području znanosti i tehnologije, za rješavanje problema nedostataka u visokom obrazovanju, za privlačenje Vijetnamaca koji žive u inozemstvu i za suradnju s europskim i američkim akademskim institucijama koje mu u tom procesu mogu pomoći;

40.  poziva Kinu i njezine susjedne zemlje, uključujući Vijetnam, da pojačaju svoje napore za smanjenje napetosti u spornom području u Južnokineskom moru; smatra da bi ta situacija mogla ugroziti glavne interese EU-a u regiji, pa i u pogledu globalne sigurnosti te slobode plovidbe glavnim pomorskim pravcima koji su ključni za trgovinu EU-a; naglašava potrebu da se sporovi rješavaju na miran način, i to izgradnjom povjerenja, bilateralnim i regionalnim razgovorima te na osnovi međunarodnog prava, uključujući pomorsko pravo i medijaciju pri nepristranim međunarodnim tijelima kao što je UNCLOS; podsjeća na važnost osmišljavanja kooperativnih rješenja koja uključuju sve strane; apelira na Komisiju i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da aktivno prate situaciju i podrže rješenje spora koje će biti u skladu s međunarodnim pravom; pozdravlja zajedničku izjavu kineskih i vijetnamskih čelnika iz travnja 2015. kojom se obvezuju da će tražiti mirno rješenje za spor o otocima;

41.  pozdravlja ulogu ASEAN-a u mirnom rješavanju sporova, a posebno u nastojanjima za uspostavom regionalnog kodeksa ponašanja;

42.  poziva na jaču parlamentarnu suradnju i veću ulogu Parlamenta i međuparlamentarnih sastanaka kao sredstva za praćenje provedbe Sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji;

43.  smatra da je Sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji s Vijetnamom prilika za EU da učvrsti svoj položaj u Aziji i preuzme važniju ulogu u regiji; naglašava da je taj sporazum također prilika za EU da promiče svoje ciljeve očuvanja mira, vladavine prava, demokracije i ljudskih prava, pomorske sigurnosti i dijeljenja resursa;

44.  ističe da Parlament mora u skladu s člankom 218. stavkom 10. UFEU-a pravovremeno i u cijelosti biti obaviješten u svim fazama postupka koji se odnosi na Sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji; ustraje u tome da bi to trebalo podrazumijevati da se Parlamentu u pisanom obliku dostave detaljne informacije o ciljevima koji se žele postići djelovanjima EU-a i njegovim stajalištima, posebno o razvoju stanja ljudskih prava, slobode izražavanja i vladavine prava u toj zemlji; također naglašava ključnu ulogu Kontaktnih točaka delegacija EU-a u praćenju ljudskih prava u toj zemlji;

45.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica i vladi i Nacionalnoj skupštini Vijetnama.

(1)Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA(2015)0467.
(2)SL L 136, 7.6.1996., str. 28.
(3)SL L 144, 10.6.1980., str. 1.
(4)SL L 117, 5.5.1999., str. 31.
(5)SL C 175 E, 10.7.2008., str. 615.
(6)SL C 15 E, 21.1.2010., str. 58.
(7)SL C 285 E, 21.10.2010., str. 76.
(8)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0189.
(9)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0022.
(10)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0458.
(11)Usvojeni tekstovi , P7_TA(2012)0470.
(12)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0274.
(13)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0288.


Dovršetak europske ekonomske i monetarne unije
PDF 320kWORD 71k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2015. o dovršetku europske ekonomske i monetarne unije (2015/2936(RSP))
P8_TA(2015)0469B8-1347/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. listopada 2015. o koracima prema dovršetku ekonomske i monetarne unije (COM(2015)0600),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije od 21. listopada 2015. o osnivanju neovisnog savjetodavnog Europskog fiskalnog odbora (C(2015)8000),

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije od 21. listopada 2015. za Preporuku Vijeća o osnivanju nacionalnih odbora za konkurentnost u europodručju (COM(2015)0601),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. listopada 2015. o planu za postizanje dosljednijeg vanjskog zastupanja europodručja u međunarodnim forumima (COM(2015)0602),

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije od 21. listopada 2015. za Odluku Vijeća o utvrđivanju mjera u cilju postupne uspostave jedinstvenog zastupanja europodručja u Međunarodnom monetarnom fondu (COM(2015)0603),

–  uzimajući u obzir Izvješće o dovršetku ekonomske i monetarne unije („Izvješće petorice predsjednika”),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 24. lipnja 2015. o reviziji okvira gospodarskog upravljanja: pregled stanja i izazovi(1),

–  uzimajući u obzir uredbe (EU) br. 1173/2011(2), (EU) br. 1174/2011(3), (EU) br. 1175/2011(4), (EU) br. 1176/2011(5) i (EU) br. 1177/2011(6), Direktivu 2011/85/EU(7) te Uredbe (EU) br. 472/2013(8) i (EU) br. 473/2013(9) (paket šest mjera i paket dviju mjera),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/49/EU o sustavima osiguranja depozita(10),

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o dovršetku europske ekonomske i monetarne unije (O-000152/2015 – B8‑1113/2015),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se u Izvješću petorice predsjednika o dovršetku europske ekonomske i monetarne unije iznose prijedlozi za dovršetak europske ekonomske i monetarne unije;

B.  budući da je u rezoluciji o „reviziji okvira gospodarskog upravljanja: pregled stanja i izazovi” naglašena potreba za ambicioznim i brzim napretkom u jačanju europodručja;

C.  budući da je 21. listopada 2015. Komisija u okviru prve faze programa sadržanog u Izvješću petorice predsjednika objavila paket koji sadrži mjere kojima će se napredovati prema dovršetku ekonomske i monetarne unije i koji je sastavljen od dvije komunikacije, preporuke za preporuku Vijeća, prijedloga za odluku Vijeća i odluke Komisije;

Opća procjena

1.  prima na znanje prijedloge Komisije za jačanje ekonomske i monetarne unije te, iako priznaje da su poduzeti neki koraci u pravom smjeru, napominje da će biti potrebni dodatni napori kako bi se riješili trenutačni nedostaci institucionalnog okvira europodručja;

2.  kao što je navedeno u izvješću rezoluciji o „reviziji okvira gospodarskog upravljanja: pregled stanja i izazovi”, inzistira na provedbi odredbi paketa šest mjera i paketa dviju mjera, ističući pritom da postojeći Ugovori i instrumenti omogućuju neke od potrebnih dodatnih koraka prema dovršetku ekonomske i monetarne unije;

3.  žali što paket koji je objavila Komisija ne ostavlja dovoljno prostora za parlamentarni nadzor i rasprave na europskoj razini koje su potrebne kako bi se zajamčila demokratska odgovornost odluka donesenih u kontekstu ekonomske i monetarne unije te shodno tome za jamčenje građanskog vlasništva nad upravljanjem europodručja;

4.  traži da se Komisija, kao što je navedeno u izvješću petorice predsjednika, pravovremeno savjetuje s Parlamentom u kontekstu pripreme bijele knjige o prijelazu iz prve u drugu fazu reformi ekonomske i monetarne unije;

Europski semestar

5.  potiče Komisiju da započne pregovore o međuinstitucijskom sporazumu o europskom gospodarskom upravljanju, među ostalim o europskom semestru i nadzoru provedbe programa makroekonomske prilagodbe, s Parlamentom, Vijećem i Euroskupinom, kao što je navedeno u Izvješću petorice predsjednika; inzistira na tome da bi se tim međuinstitucijskim sporazumom trebalo zajamčiti, u okviru Ugovora, da struktura europskog semestra omogućava značajan i redoviti parlamentarni nadzor postupka, posebno u pogledu preporuka za europodručje;

Europski fiskalni odbor i nacionalni odbori za konkurentnost

6.  žali što je Komisija odlučila ne upotrijebiti redovni zakonodavni postupak za odluke povezane s nacionalnim odborima za konkurentnost te je poziva da u tu svrhu podnese zakonodavni prijedlog;

7.  ističe da bi Europski fiskalni odbor kao savjetodavni odbor Komisije trebao biti odgovoran Parlamentu i da bi u tom kontekstu njegove procjene trebale biti javne i transparentne;

Vanjsko zastupanje europodručja

8.  traži od Komisije da zajamči da je zastupanje europodručja na međunarodnoj sceni podložno demokratskom nadzoru Parlamenta;

o
o   o

9.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0238.
(2) SL L 306, 23.11.2011., str. 1.
(3) SL L 306, 23.11.2011., str. 8.
(4) SL L 306, 23.11.2011., str. 12.
(5) SL L 306, 23.11.2011., str. 25.
(6) SL L 306, 23.11.2011., str. 33.
(7) SL L 306, 23.11.2011., str. 41.
(8) SL L 140, 27.5.2013., str. 1.
(9) SL L 140, 27.5.2013., str. 11.
(10) SL L 173, 12.6.2014., str. 149.


Godišnje izvješće o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. i politici Europske unije u tom području
PDF 561kWORD 266k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. i politici Europske unije u tom području (2015/2229(INI))
P8_TA(2015)0470A8-0344/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i ostale sporazume o ljudskim pravima i instrumente usvojene na razini UN-a, posebice Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima koji su usvojeni u New Yorku 16. prosinca 1966.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta i Rezoluciju Europskog parlamenta od 27. studenog 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta(1),

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 8., 21. i 23. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Strateški okvir i Plan djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije koje je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 25. lipnja 2012.(2),

–  uzimajući u obzir smjernice Europske unije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega i koje je 12. svibnja 2014. donijelo Vijeće za vanjske poslove(3),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja(4),

–  uzimajući u obzir smjernice za međuparlamentarna izaslanstva Europskog parlamenta o promicanju ljudskih prava i demokracije prilikom njihovih posjeta izvan Europske unije(5),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. koje je Vijeće usvojilo 22. lipnja 2015.(6),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan za ljudska prava i demokracije za razdoblje od 2015. do 2019. koji je Vijeće usvojilo 20. srpnja 2015.(7),

–  uzimajući u obzir Plan djelovanja za ravnopravnost spolova i osnaživanje žena: preobrazba života djevojčica i žena s pomoću vanjskih odnosa EU-a za razdoblje 2016. – 2020. (GAPII) koji je Vijeće donijelo 26. listopada 2015.(8),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. svibnja 2012. o povećanju utjecaja razvojne politike Europske unije: plan za promjenu(9),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 5. prosinca 2014. o promicanju i zaštiti prava djece(10),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2015/260 od 17. veljače 2015. o produljenju mandata posebnog predstavnika Europske unije za ljudska prava(11),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. svibnja 2015. o rodu u okviru razvoja(12),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1325 od 31. listopada 2000. o ženama, miru i sigurnosti(13),

–  uzimajući u obzir svoje hitne rezolucije u vezi sa slučajevima kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o politikama EU-a u korist branitelja ljudskih prava(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2011. o vanjskoj politici EU-a kojom se podržava demokratizacija(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o slobodi tiska i medija u svijetu(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2013. o korupciji u javnom i privatnom sektoru: učinak na ljudska prava u trećim zemljama(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2013. o diskriminaciji na temelju kaste(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2014. o prioritetima EU-a za 25. sjednicu Vijeća UN-a za ljudska prava (UNHRC)(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o prioritetima EU-a za UNHRC u 2015.(21),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 2. travnja 2014. o 69. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda (UNGA)(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2014. o iskorjenjivanju mučenja u svijetu(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. godinu i politici Europske unije u tom području(24),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o reviziji europske politike susjedstva(25),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o ljudskim pravima i tehnologiji: utjecaj protuprovalnih i nadzornih sustava na ljudska prava u trećim zemljama(26),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o migracijama i izbjeglicama u Europi(27),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o obnovi Plana djelovanja EU-a za jednakost spolova i osnaživanje žena u razvoju(28),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o smrtnoj kazni(29),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o strategiji proširenja i glavnim izazovima 2014. − 2015. od 8. listopada 2014.(30),

–  uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije Europskom vijeću, Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija od 8. ožujka 2011. o partnerstvu za demokraciju i zajednički napredak s južnim Sredozemljem(31),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija od 25. svibnja 2011. o novom odgovoru na promjene u susjedstvu(32),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije o pristupu temeljenom na pravima koji obuhvaća sva ljudska prava za razvojnu suradnju EU-a od 30. travnja 2014. (SWD(2014)0152),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava od 26. lipnja 2014. kojom se poziva na stvaranje međuvladine radne skupine otvorenog tipa čiji će zadatak biti izrada pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta za transnacionalna društva i druga poduzeća u pogledu ljudskih prava(33),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 9. srpnja 2015. o novom pristupu EU-a ljudskim pravima i demokraciji: ocjena rada Europske zaklade za demokraciju (EED) od njezina osnivanja(34),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće za 2014. UNFPA-e i UNICEF-a o zajedničkom programu o genitalnom sakaćenju žena(35),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0344/2015),

A.  budući da članak 21. UEU-a obvezuje EU na razvijanje zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) vođene načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda te poštovanja ljudskog dostojanstva, jednakosti i solidarnosti kao i Povelje Ujedinjenih naroda, Povelje EU-a o temeljnim pravima i međunarodnog prava;

B.  budući da će sukladno članku 6. UEU-a Europska unija pristupiti Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda;

C.  budući da poštovanje, promicanje, nedjeljivost i zaštita univerzalnosti ljudskih prava moraju biti temelji vanjskog djelovanja EU-a;

D.  budući da je povećanje usklađenosti između vanjskih i unutarnjih politika EU-a, ali i između vanjskih politika EU-a, nezaobilazna pretpostavka uspješne i učinkovite politike EU-a u području ljudskih prava; budući da bi veća dosljednost trebala omogućiti EU-u da brže djeluje u ranim fazama kršenja ljudskih prava;

E.  budući da predanost EU-a učinkovitom sustavu multilateralnih odnosa, u čijem je središtu UN, predstavlja sastavni dio vanjske politike Unije i počiva na uvjerenju da je sustav multilateralnih odnosa koji se temelji na općeprihvaćenim pravilima i vrijednostima najprikladniji za rješavanje globalnih kriza, izazova i prijetnji;

F.  budući da je poštovanje ljudskih prava diljem svijeta dovedeno u pitanje i ugroženo; budući da niz autoritarnih režima ozbiljno dovodi u pitanje univerzalnost ljudskih prava, osobito na multilateralnim forumima;

G.  budući da više od polovice svjetskog stanovništva još uvijek živi pod nedemokratskim i represivnim režimima te da je tijekom proteklih godina razina sloboda u svijetu u stalnom padu; budući da nepoštovanje ljudskih prava ostavlja posljedice na društvo i pojedinca;

H.  budući da diljem svijeta postoje brojni pokušaji smanjenja prostora civilnog društva, uključujući u Vijeću UN-a za ljudska prava;

I.  budući da, uz održavanje slobodnih izbora, značajke demokratskih režima uključuju transparentno upravljanje, poštovanje vladavine prava, slobodu izražavanja, poštovanje ljudskih prava, postojanje neovisnih pravosudnih sustava te poštovanje međunarodnog prava i međunarodnih sporazuma i smjernica o poštovanju ljudskih prava;

J.  budući da je potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u trenutku kada je predložen novi zajednički Plan djelovanja u području ljudskih prava i demokracije izjavila da će ljudska prava biti jedan od temeljnih prioriteta u njezinom mandatu te putokaz za sve odnose s institucijama EU-a, ali i trećim zemljama, međunarodnim organizacijama i civilnim društvom; budući da će se 2017. provesti revizija Plana djelovanja u području ljudskih prava i demokracije na sredini razdoblja, a to će se podudarati s revizijom instrumenata financiranja vanjskog djelovanja na sredini razdoblja što bi trebalo pridonijeti većoj usklađenosti u vanjskom djelovanju EU-a;

K.  budući da su za provedbu tog novog plana djelovanja odgovorni Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD), Komisija, Vijeće i države članice; budući da misije EU-a i njegova predstavništva u trećim zemljama mogu imati značajnu dodatnu ulogu u uspjehu tog Plana djelovanja;

L.  budući da za jačanje promicanja ljudskih prava i demokracije u trećim zemljama treba zajamčiti odgovarajuća sredstva, a ta se sredstva trebaju iskoristiti na najučinkovitiji način;

M.  budući da bi EU trebao učiniti više kako bi izmjerio učinak vlastitih politika na ljudska prava, maksimalno povećao pozitivne te spriječio i ublažio negativne učinke te kako bi povećao pristup pogođenog stanovništva pravnim lijekovima;

N.  budući da je suradnja s vođama i vlastima trećih zemalja u svim bilateralnim i multilateralnim forumima jedan od najučinkovitijih načina rješavanja pitanja ljudskih prava u trećim zemljama; budući da su organizacije civilnog društva u trećim zemljama ključni sugovornik u oblikovanju i provedbi politike EU-a o ljudskim pravima;

O.  budući da EU suradnju s civilnim društvom i braniteljima ljudskih prava u trećim zemljama drži jednim od svojih prioriteta u borbi protiv kršenja ljudskih prava;

P.  budući da bi međunarodna suradnja trebala imati važniju ulogu u jačanju poštovanja temeljnih prava i djelotvornoga parlamentarnog nadzora nad obavještajnim službama koje se služe digitalnom tehnologijom nadzora;

Q.  budući da su Europska unija i njezine države članice bliski saveznici Međunarodnog kaznenog suda od njegova začetka pružajući mu financijsku, političku, diplomatsku i logističku podršku, promičući pritom univerzalnost Rimskog statuta i braneći njegov integritet radi jačanja njegove neovisnosti;

R.  budući da bi politika podupiranja ljudskih prava i demokracije trebala biti uključena u sve ostale politike EU-a koje imaju vanjskopolitičku dimenziju, poput razvoja, migracija, sigurnosti, borbe protiv terorizma, proširenja i trgovine kako bi se nastavilo promicanje i poštovanje ljudskih prava;

S.  budući da članak 207. UFEU-a propisuje da se trgovinska politika EU-a temelji na načelima i ciljevima vanjskoga djelovanja Europske unije;

T.  budući da su različiti oblici migracija važan vanjskopolitički izazov za EU koji zahtijeva trenutačna, učinkovita i održiva rješenja kako bi se ljudima u nevolji, poput onih koji bježe od rata i nasilja, zajamčilo poštovanje ljudskih prava u skladu s europskim vrijednostima i međunarodnim načelima ljudskih prava;

U.  budući da svjetska ekonomija već neko vrijeme prolazi kroz razdoblje krize koja bi mogla imati posljedice za gospodarska i socijalna prava, uvjete života stanovništva (porast nezaposlenosti i siromaštva, nejednakosti i nesigurnog zaposlenja, opadanje kvalitete usluga i ograničenje pristupa uslugama), a prema tome i za dobrobit ljudi;

V.  budući da na temelju univerzalnih i nedjeljivih vrijednosti sloboda misli, savjesti, vjeroispovijedi i uvjerenja trebaju biti jedan od prioriteta EU-a te im se mora pružiti bezuvjetna podrška; budući da su ta prava u velikoj mjeri i dalje ugrožena, a broj kršenja nedavno je znatno porastao;

W.  budući da je univerzalno ukidanje smrtne kazne i dalje jedan od prioriteta EU-a u njegovoj vanjskoj politici ljudskih prava; budući da će se u lipnju 2016. održati šesti Svjetski kongres protiv smrtne kazne u Oslu u Norveškoj;

X.  budući da su žene, djeca i pripadnici manjina suočeni sa sve češćim i konkretnim prijetnjama, oblicima nasilja i seksualnog nasilja, posebice u ratnim područjima;

Y.  budući da je Nagrada Saharov za 2014. dodijeljena dr. Denisu Mukwegeu za njegove ustrajne napore, kao liječnika i branitelja ljudskih prava, u ime žrtava seksualnog nasilja i genitalnog sakaćenja; budući da je genitalno sakaćenje kršenje temeljnih prava žena i djece te budući da je doista potrebno naporima u borbi protiv genitalnog sakaćenja i seksualnog nasilja dodijeliti središnju ulogu u vanjskoj politici i politici u području ljudskih prava EU-a;

Z.  budući da se predviđa da je 2014. godine 230 milijuna djece koja trenutačno žive u zemljama i područjima zahvaćenima oružanim sukobima izloženo ekstremnom nasilju i traumama gdje ih nasilne skupine prisilno regrutiraju ili namjerno napadaju;

AA.  budući da se člankom 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima priznaje pravo svake osobe na „životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji” u okviru kojega majčinstvo i djetinjstvo imaju pravo na posebnu skrb i pomoć i koji uključuje zdravstvenu skrb; budući da se u Rezoluciji Vijeća za ljudska prava UN-a 26/28(36) poziva da se sljedeći sastanak socijalnog foruma UNHRC-a usredotoči na pristup lijekovima u skladu s pravom svih ljudi na najviši mogući standard tjelesnog i duševnog zdravlja; budući da se u Statutu Svjetske zdravstvene organizacije navodi da je uživanje najvišeg mogućeg standarda zdravlja jedno od temeljnih prava svakog čovjeka bez obzira na rasu, vjeru, političko uvjerenje, gospodarski ili socijalni status;

AB.  budući da klimatske promjene utječu na pristup vodi, prirodnim resursima i hrani;

AC.  budući da terorističke organizacije i zaraćene skupine namjernim i sustavnim uništavanjem vrijednih arheoloških lokaliteta koji su dio svjetske baštine žele destabilizirati stanovništvo i lišiti ga njegova kulturnog identiteta i da ga se treba smatrati ne samo ratnim zločinom već i zločinom protiv čovječnosti;

Opća razmatranja

1.  izražava duboku zabrinutost što su ljudska prava i demokratske vrijednosti, poput slobode izražavanja, slobode misli, savjesti i vjeroispovijedi te slobode okupljanja i udruživanja, u mnogim dijelovima svijeta sve ugroženiji, uključujući zemlje pod autoritarnim režimima; također izražava duboku zabrinutost zbog sužavanja javnog prostora za civilno društvo te zbog napada na sve veći broj branitelja ljudskih prava diljem svijeta;

2.  poziva EU i njegove države članice da pojačaju svoje napore kako bi se njihovi odnosi s drugim dijelovima svijeta temeljili na ljudskim pravima i demokratskim vrijednostima, na što su se obvezali UEU-om; napominje da bi se EU trebao koristiti primjerenim mjerama u slučaju ozbiljnog kršenja ljudskih prava u trećim zemljama, posebno u autoritarnim režimima, i u okviru svojih trgovinskih, energetskih i sigurnosnih odnosa;

3.  ponavlja da je povećanje usklađenosti između vanjskih i unutarnjih politika EU-a u pogledu poštovanja ljudskih prava i demokratskih vrijednosti od ključne važnosti; naglašava u tom smislu da, dok se ovo izvješće bavi pitanjem vanjskih politika EU-a za promicanje ljudskih prava, Parlament usvaja i godišnje izvješće o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji koje sastavlja Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove; jednako tako naglašava važnost veće dosljednosti i usklađenosti te izbjegavanja dvostrukih standarda u vanjskim politikama EU-a i svim njegovim instrumentima;

4.  poziva EU i njegove države članice da odlučno odgovore na unutarnje izazove u pogledu ljudskih prava kao što je situacija s Romima, postupanje s izbjeglicama i migrantima, diskriminacija osoba skupine LGBTI, rasizam, nasilje nad ženama, uvjeti pritvora i sloboda medija u državama članicama kako bi očuvali vjerodostojnost i dosljednost u okviru svoje vanjske politike ljudskih prava;

5.  ustraje u isticanju važnosti jamčenja dosljednosti politike EU-a kada je riječ o okupaciji ili pripojenju teritorija; podsjeća da se u svim takvim situacijama politika EU-a treba voditi međunarodnim humanitarnim pravom;

6.  izražava snažno protivljenje pripojenju, okupaciji i naseljavanju teritorija i ustraje u isticanju neotuđivog prava naroda na samoodređenje;

7.  smatra da EU i države članice, ako žele ispuniti svoje obveze u pogledu promicanja ljudskih prava i demokracije u svijetu, moraju usuglašeno istupati i pobrinuti se da njihova poruka ima odjeka;

8.  naglašava, nadalje, važnost poboljšane suradnje između Komisije, Vijeća, ESVD-a, Parlamenta i delegacija EU-a za jačanje dosljednosti politike EU-a u području ljudskih prava i demokracije i naglašavanje njene središnje uloge među svim politikama EU-a koje imaju vanjskopolitičku dimenziju, osobito u područjima povezanima s razvojem, sigurnosti, zaposlenosti, migracijom, trgovinom i tehnologijom;

9.  poziva EU na poboljšanje i sistematizaciju cijelog opsega učinka svojih politika na ljudska prava te da zajamči da te analize služe za posljedično ponovno definiranje njegovih politika; poziva EU da razvije učinkovitije mehanizme za maksimalno povećanje pozitivnih učinaka vlastitih politika na ljudska prava, sprečavanje i ublažavanje negativnih učinaka te jačanje pristupa pogođenog stanovništva pravnim lijekovima;

10.  skreće pozornost na svoju dugoročnu predanost promicanju ljudskih prava i jačanju demokratskih vrijednosti što se odražava, među ostalim, u godišnjem dodjeljivanju Nagrade Saharov za slobodu mišljenja, u radu pododbora za ljudska prava te u mjesečnim plenarnim raspravama i rezolucijama o slučajevima kršenja ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava;

11.  izražava veliku zabrinutost zbog toga što su terorističke organizacije i zaraćene skupine namjerno i sustavno uništavale i pljačkale vrijedne arheološke lokalitete koji su dio svjetske baštine radi destabilizacije stanovništva i potkopavanja njihova kulturnoga identiteta, financirajući svoje nasilno djelovanje sredstvima iz nezakonite trgovine ukradenim umjetničkim djelima; stoga poziva Komisiju da se u suradnji s UN-om i UNESCO-om bori protiv nezakonite trgovine umjetničkim blagom iz ratnih zona i osmisli inicijativu za zaštitu kulturne baštine u ratnim zonama; poziva Komisiju da namjerno uništavanje kolektivne baštine čovječanstva klasificira kao zločin protiv čovječnosti i da u skladu s tim poduzme pravne mjere;

Instrumenti politika EU-a za jačanje ljudskih prava i demokracije diljem svijeta

Godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu

12.  pozdravlja usvajanje godišnjeg izvješća EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. godinu; smatra da je godišnje izvješće neizostavan alat za nadzor, obavještavanje i raspravu o politici EU-a o ljudskim pravima, demokraciji i vladavini prava u svijetu; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i Komisiju da osiguraju sveobuhvatan odgovor na pitanja koja su se pojavila u godišnjem izvješću te da daju posebne prijedloge za rješavanje tih problema, kao i veću dosljednost različitih izvješća o politici EU-a u području ljudskih prava i demokracije;

13.  ponovno upućuje poziv potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku na raspravu sa zastupnicima u Europskom parlamentu na dvjema plenarnim sjednicama godišnje, jednom u vrijeme predstavljanja godišnjeg izvješća EU-a, a drugi put tijekom odgovora na izvješće Parlamenta; naglašava da pisani odgovori Komisije i ESVD-a na rezoluciju Parlamenta o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji imaju važnu ulogu u međuinstitucijskim odnosima, s obzirom na to da omogućuju da se na sva pitanja koja je Parlament postavio sustavno i potanko odgovori;

14.  pohvaljuje ESVD i Komisiju za iscrpno izvješćivanje o aktivnostima koje je EU poduzeo u području ljudskih prava i demokracije u 2014. godini; ipak smatra da bi se trenutačan oblik godišnjeg izvješća o ljudskim pravima i demokraciji mogao poboljšati pružanjem jasnije slike o istinskom učinku djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije u trećim zemljama te o postignutom napretku, kao i korištenjem formata koji je prihvatljiviji za čitanje; nadalje, poziva na izvještavanje o poduzetim koracima kao odgovor na rezolucije Parlamenta o slučajevima kršenja ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava;

15.  predlaže u tom smislu da ESVD nastavi izvješćivati o provedbi Strateškog okvira i Plana djelovanja EU-a, ali i da zauzme izraženije analitički pristup pripremanju godišnjeg izvješća; smatra da u godišnjem izvješću ne bi trebalo samo isticati uspjehe EU-a i najbolje prakse koje se provode na terenu, nego i naznačiti izazove i ograničenja s kojima se EU suočava u svojim naporima za promicanje ljudskih prava i demokracije u trećim zemljama kao i pouke koje se mogu primijeniti na konkretne radnje u predstojećim godinama;

16.  i dalje je stajališta da bi izvješća za pojedine zemlje predstavljena unutar godišnjeg izvješća trebala biti manje deskriptivna i manje statična, odnosno da bi, naprotiv, trebala bolje odražavati strategije tih zemalja u području ljudskih prava i pokazati kakav je učinak djelovanja EU-a na terenu;

Strateški okvir i (novi) Plan djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije

17.  ponovno izražava svoje stajalište da donošenje Strateškog okvira EU-a i prvog Plana djelovanja u području ljudskih prava i demokracije 2012. godine, u kojima su ljudska prava i demokracija beziznimno uključeni u odnose EU-a i ostatka svijeta, predstavlja ključan trenutak za EU;

18.  pozdravlja to što je Vijeće u srpnju 2015. usvojilo novi Plan djelovanja u području ljudskih prava i demokracije za razdoblje 2015. – 2019.; pohvaljuje ESVD što se prilikom evaluacije prvog Plana djelovanja i pripreme novog savjetovao s Komisijom, Parlamentom, državama članicama, civilnim društvom te regionalnim i međunarodnim organizacijama;

19.  pozdravlja to što se EU ponovno obvezao na svjetskoj razini promicati i štititi ljudska prava te pružati potporu demokraciji; napominje da je cilj Plana djelovanja omogućiti EU-u zauzimanje usredotočenijeg, sustavnijeg i koordiniranijeg pristupa u području ljudskih prava i demokracije kao i pojačati učinak koji njegove politike i alati imaju na terenu; u tom smislu podržava davanje prioriteta pet strateškim područjima djelovanja;

20.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije, ESVD, Komisiju, Vijeće i države članice da zajamče učinkovitu i dosljednu provedbu novog Plana djelovanja; posebno ističe važnost jačanja učinkovitosti i maksimiziranja lokalnog učinka alata koje EU u svijetu koristi za promicanje poštovanja ljudskih prava i demokracije; ističe da je potrebno jamčiti brz i prikladan odgovor na kršenja ljudskih prava; ponovno ističe važnost pojačavanja napora za uključivanje ljudskih prava i demokracije u cjelokupno vanjsko djelovanje EU-a, što uključuje i visoku političku razinu;

21.  naglašava da je za ispunjavanje ambicioznih ciljeva iznesenih u novom Planu djelovanja nužno da EU zajamči dostatnu razinu sredstava i stručnosti, i u smislu ljudskih resursa u delegacijama i središnjici i u smislu financijskih sredstava za projekte;

22.  ponovno iznosi svoje stajalište da je za dosljedno i postojano promicanje ljudskih prava i demokracije potrebno postići visoku razinu usuglašenosti i pojačati koordinaciju među državama članicama i institucijama EU-a; podsjeća da se Plan djelovanja odnosi i na EU i na države članice; stoga snažno naglašava da bi države članice beziznimno trebale u većoj mjeri preuzeti odgovornost za provedbu Plana djelovanja i Strateškog okvira EU-a i koristiti ih kao predložak za promicanje ljudskih prava i demokracije u svojim bilateralnim i multilateralnim aktivnostima; sa zadovoljstvom prima na znanje predviđenu privremenu ocjenu novog Plana djelovanja te naglašava važnost savjetovanja u koje je uključeno više strana kako bi se dosljedno ocijenili rezultati postignuti u provedbi ljudskih prava;

23.  u tom smislu potiče Vijeće za vanjske poslove da redovito raspravlja o demokraciji i ljudskim pravima; ponovno upućuje poziv Vijeću za vanjske poslove da jednom godišnje održi javnu raspravu o djelovanju EU-a u području demokracije i ljudskih prava;

24.  pohvaljuje ESVD i Komisiju za izvješćivanje o provedbi prvog Plana djelovanja i očekuje da će se ta praksa nastaviti i u okviru novog Plana djelovanja; podsjeća, nadalje, na svoju odlučnost da bude tijesno povezan s provedbom novog Plana djelovanja te da ga se o tomu redovito konzultira;

25.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da u suradnji sa svim povjerenicima sastavi program kojim će se ljudska prava integrirati u razne aktivnosti EU-a, posebno u područjima razvoja, migracija, okoliša, zapošljavanja, zaštite podataka na internetu, trgovine, ulaganja, tehnologije i poslovanja;

Pregled ostalih instrumenata politika EU-a

Mandat posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava

26.  podsjeća na važnost mandata danog posebnom predstavniku EU-a (PPEU) za ljudska prava za jačanje vidljivosti i učinkovitosti EU-a u promicanju i zaštiti ljudskih prava i demokratskih načela diljem svijeta; pohvaljuje sadašnjeg posebnog predstavnika za njegova značajna postignuća i za spremnost na redovitu razmjenu mišljenja s Parlamentom i civilnim društvom;

27.  pozdravlja produljenje mandata PPEU-a do veljače 2017. i ponavlja svoj zahtjev da taj mandat postane trajan; stoga poziva na reviziju mandata radi odobravanja PPEU-u ovlasti pokretanja vlastitih inicijativa, odgovarajućih kadrovskih i financijskih resursa, javnog istupanja, izvještavanja o rezultatima posjeta trećim zemljama te o stavovima EU-a u pogledu ljudskih prava kako bi se povećanjem vidljivosti i djelotvornosti ojačala uloga PPEU-a;

28.  ponovno poziva Vijeće da u mandate posebnih predstavnika EU-a za pojedine regije unese odredbu o potrebi tijesne suradnje s PPEU-om za ljudska prava;

Strategije o ljudskim pravima za pojedine zemlje i uloga delegacija EU-a

29.  napominje da su 132 strategije o ljudskim pravima za pojedine zemlje dobile potporu Političkog i sigurnosnog odbora zahvaljujući zajedničkim naporima delegacija i institucija EU-a te država članica; ponovno ističe svoju potporu ciljevima strategija o ljudskim pravima za pojedine zemlje, odnosno prilagođavanju djelovanja EU-a u pojedinim zemljama sukladno njihovoj situaciji i potrebama; naglašava potrebu za trajnim procjenjivanjem strategija o ljudskim pravima za pojedine zemlje te, po potrebi, njihovom prilagodbom i poziva na dodatno poboljšanje suradnje, komunikacije i razmjene informacija među delegacijama EU-a, veleposlanstvima država članica i institucija EU-a u pripremi i provedbi strategija o ljudskim pravima za pojedine zemlje;

30.  ponovno poziva da se zastupnicima u Europskom parlamentu omogući uvid u sadržaj tih strategija u pravilnom formatu kako bi pravilno i transparentno mogli obavljati svoje dužnosti; preporučuje da ESVD i Komisija javno obznane ciljeve svake strategije kako bi povećali transparentnost strategija o ljudskim pravima za pojedine zemlje; zahtijeva da ESVD za svaku pojedinu strategiju pripremi jasne i mjerljive pokazatelje napretka;

31.  snažno naglašava važnost uzimanja u obzir strategija o ljudskim pravima za pojedine zemlje na svim razinama političkih odnosa s pojedinim trećim zemljama, uključujući i tijekom pripremnog razdoblja za dijaloge na visokoj razini, dijaloge o ljudskim pravima te pripreme strateških dokumenata za pojedine zemlje i godišnjih programa djelovanja;

32.  pozdravlja to što su sve delegacije EU-a te misije u sklopu zajedničke sigurnosne i obrambene politike uspostavile kontaktne točke za ljudska i/ili rodna prava; napominje, međutim, da su na internetu dostupni podaci u velikom broju slučajeva zastarjeli te poziva da ih se stoga hitno ažurira;

33.  podsjeća na svoju preporuku potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i ESVD-u prema kojoj je potrebno razviti jasne operativne smjernice u pogledu uloge kontaktnih točaka u delegacijama kako bi im se dale ovlasti da djeluju kao istinski savjetnici na području ljudskih prava te kako bi im se omogućilo da dosljedno provode svoje zadaće i u svrhu optimiziranja rada delegacija uključuju sve dionike; smatra da bi njihovo djelovanje trebalo poduprijeti i diplomatsko osoblje država članica; smatra da bi rad kontaktnih točaka za ljudska prava trebao biti u potpunosti neovisan i bez političkog uplitanja i uznemiravanja nacionalnih tijela trećih zemalja, posebice u njihovim kontaktima s aktivistima za ljudska prava i civilnim društvom;

Dijalozi i savjetovanja o ljudskim pravima

34.  potvrđuje da dijalozi o ljudskim pravima s trećim zemljama mogu biti djelotvorno sredstvo za bilateralni angažman i suradnju u promicanju i zaštiti ljudskih prava uz uvjet da oni sami nisu cilj, nego sredstvo za jamčenje konkretnih obveza i postignuća druge strane; stoga pozdravlja i potiče pokretanje dijaloga o ljudskim pravima sa sve većim brojem zemalja, kao npr. s Mjanmarom/Burmom; u tom kontekstu sa zadovoljstvom prima na znanje, primjerice, šesti krug dijaloga EU-a i Republike Moldove o ljudskim pravima;

35.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i ESVD da svoje dijaloge o ljudskim pravima i popratne seminare o civilnom društvu jasno usmjere na rezultate u skladu sa strategijama o ljudskim pravima za pojedine zemlje; poziva ESVD da se ti dijalozi dosljedno nastavljaju na pripremne dijaloge s organizacijama civilnog društva i da se temelje na njima; nadalje ustraje u tome da potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, PPEU za ljudska prava i ESVD u dijaloge o ljudskim pravima na transparentan i odgovoran način sustavno uključe i konkretne slučajeve pojedinih boraca za ljudska prava kojima prijeti opasnost od pritvora ili su u pritvoru, političkih zatvorenika i kršenja ljudskih prava; smatra ključnim da ESVD zajamči da se sve obveze preuzete u svim dijalozima o ljudskim pravima sustavno poštuju;

36.  ponovno poziva ESVD da razvije sveobuhvatan mehanizam za nadzor i procjenu odvijanja dijaloga o ljudskim pravima, u suradnji s organizacijama civilnog društva i za zaštitu ljudskih prava, kako bi se poboljšao njihov učinak; vjeruje da je, ako ti dijalozi opetovano budu neuspješni, potrebno donijeti političke zaključke i iskoristiti alternativne alate za jačanje ljudskih prava u dotičnim zemljama; napominje u tom kontekstu da je dijalog o ljudskim pravima s Rusijom obustavljen 2014. godine te da nisu postignuti rezultati nakon dijaloga o ljudskim pravima s Kinom i Bjelarusom; poziva stoga ESVD da dubinski promisli svoju strategiju prema Rusiji i Kini u području ljudskih prava;

37.  poziva EU i njegove delegacije da zajedno s civilnim društvom pojačaju svoj politički dijalog s vladama koje krše ljudska prava, demokraciju i vladavinu prava te ustraje u tome da politički dijalog o ljudskim pravima između EU-a i trećih zemalja mora obuhvatiti širu i opsežniju definiciju nediskriminacije, koja između ostaloga mora podrazumijevati i diskriminaciju prema LGBTI osobama te diskriminaciju na temelju vjere ili vjerovanja, spola, rasnog ili etničkog porijekla, dobi, invaliditeta ili seksualne orijentacije; ističe da se razvojna pomoć treba održati na istoj razini te čak i povećati, osobito u zemljama koje bilježe loše rezultate i u području razvoja i u poštovanju ljudskih prava, ali da se treba usmjeriti preko organizacija civilnog društva i nevladinih lokalnih partnera koji se trebaju sustavno pratiti, uz obveze vlada u pogledu poboljšanja stanja ljudskih prava na terenu;

38.  priznaje važnost poduzimanja dodatnih mjera protiv pojedinaca (ciljanih sankcija kao što su zamrzavanje imovine ili zabrana putovanja) u odnosima s autoritarnim režimima, u slučaju da dijalozi opetovano budu neuspješni;

Smjernice EU-a o ljudskim pravima

39.  pozdravlja to što je Vijeće u svibnju 2014. donijelo smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega; podsjeća, međutim, na svoj zahtjev ESVD-u da pojasni postupak odabira tema zastupljenih u smjernicama EU-a te da se prije njihova odabira o tome konzultira s Parlamentom i civilnim društvom;

40.  ponavlja svoj poziv potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i ESVD-u na djelotvornu i dosljednu provedbu smjernica EU-a o međunarodnom humanitarnom pravu(37), uključujući u odnosu na sukobe i humanitarne krize u zemljama poput Sirije, Iraka, Libije i Ukrajine; predlaže u tom smislu da ESVD podrži organizacije civilnog društva koje promiču poštovanje međunarodnog humanitarnog prava od strane državnih ili nedržavnih aktera; poziva, nadalje, EU da aktivno koristi sve instrumente na raspolaganju kako bi potaknuo državne i nedržavne aktere na jače pridržavanje međunarodnog humanitarnog prava; poziva EU i države članice da daju doprinos aktualnoj inicijativi Švicarske i Međunarodnog odbora Crvenog križa o jačanju usklađenosti s međunarodnim humanitarnim pravom;

41.  snažno ističe važnost sustavne procjene provedbe smjernica EU-a o ljudskim pravima, uključujući provedbu smjernica EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta, u kojoj bi se koristila jasno utvrđena referentna mjerila; smatra da je, kako bi se zajamčila ispravna provedba smjernica, potrebno poduzeti daljnje mjere u cilju jačanja svijesti o njihovom sadržaju među osobljem ESVD-a i delegacija EU-a te inozemnih predstavništava država članica; ponovno poziva civilno društvo i organizacije za zaštitu ljudskih prava da se aktivnije uključe u odabir, razvoj, procjenu i pregled smjernica;

Ljudska prava i demokracija u vanjskim politikama i instrumentima EU-a

42.  podsjeća da se EU obvezao da će u svojim odnosima s trećim zemljama najviše pozornosti pridavati ljudskim pravima i demokraciji; stoga naglašava da treba podupirati promicanje ljudskih prava i demokratskih načela u sklopu svih politika EU-a i odgovarajućih financijskih instrumenata koji imaju vanjsku dimenziju, kao što su primjerice politika proširenja i susjedstva, zajednička sigurnosna i obrambena politika te razvojna, trgovinska, migracijska i pravosudna politika te politika unutarnjih poslova; u tom pogledu pozdravlja nedavne napore EU-a da kršenja ljudskih prava uključi u svoj sustav ranih upozorenja povezan sa sprečavanjem kriza;

43.  ističe Ugovorom utemeljenu obvezu EU-a da osigura da se sve njegove vanjske politike i aktivnosti oblikuju i primjenjuju na način kojim se učvršćuju i podupiru ljudska prava i vladavina prava;

44.  smatra da su vanjski financijski instrumenti EU-a važan alat za promicanje i zaštitu vrijednosti demokracije i ljudskih prava u inozemstvu; ponavlja svoj poziv za poboljšanje usklađenosti različitih tematskih i geografskih instrumenata;

45.  prima na znanje nastojanje Komisije da ispuni svoju obvezu uključivanja odredbi o ljudskim pravima u svoje procjene učinka zakonodavnih i nezakonodavnih prijedloga, provedbenih mjera i trgovinskih sporazuma; potiče Komisiju da poboljša kvalitetu, sveobuhvatnost i praćenje procjena učinka kako bi zajamčila sustavno uključivanje tema povezanih s ljudskim pravima; naglašava ulogu koju bi u tom postupku moglo imati civilno društvo;

Politika proširenja i susjedstva

46.  podsjeća da je politika proširenja EU-a jedan od najjačih alata za jačanje poštovanja ljudskih prava i demokratskih načela; napominje da će se proces proširenja nastaviti unatoč činjenici da do 2019. ne može doći ni do kakvog proširenja zbog stanja pregovora te stanja u zemljama o kojima je riječ te pozdravlja uvođenje novog pristupa tijekom pregovora o pristupanju u poglavljima koja se odnose na sudstvo i temeljna prava, pravosuđe, slobodu i sigurnost, kojim se u obzir uzima vrijeme potrebno za pravilnu provedbu potrebnih reformi;

47.  izražava zabrinutost zbog pogoršanja stanja u pogledu slobode izražavanja i slobode medija u pojedinim zemljama kandidatkinjama te u nizu zemalja europskog susjedstva; naglašava da je prijeko potrebno poboljšati neovisnost i transparentnost vlasništva medija u tim zemljama te se suočiti s političkim i gospodarskim pritiscima na novinare, koji često dovode do autocenzure; poziva Komisiju da i dalje prati i u postupku pregovora o pristupanju daje prioritet poštovanju slobode izražavanja i medija;

48.  žali zbog činjenice da pravilna provedba pravnih okvira za zaštitu manjina i dalje predstavlja izazov, kao što je navedeno u strategiji proširenja za razdoblje od 2014. do 2015. koju je sastavila Komisija(38); poziva zemlje kandidatkinje da pojačaju svoje napore u cilju ostvarenja kulture prihvaćanja manjina, primjerice boljim uključivanjem manjina u postupak donošenja odluka i obrazovni sustav, s posebnim težištem na romskoj djeci; apelira na Europsku uniju da tijekom procesa proširenja pomno prati primjenu odredbi o zaštiti ljudskih prava te prava manjina i da se bori protiv svih oblika diskriminacije, uključujući zločine iz mržnje na temelju spolne orijentacije;

49.  sa zabrinutošću prima na znanje pogoršanje stanja u pogledu demokratskih političkih kultura u nekima od zemalja kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja te u nizu zemalja europskog susjedstva; podsjeća da dobro upravljanje, poštovanje vladavine prava, slobode misli i ljudskih prava, politički dijalog, postizanje kompromisa i uključivost svih sudionika u postupcima donošenja odluka čine temelj demokratskih režima; s jednakom razinom zabrinutosti prima na znanje slab napredak koji su zemlje proširenja postigle u jačanju neovisnosti pravosuđa i u borbi protiv korupcije; zajedno s Komisijom potiče zemlje proširenja da ostvare vjerodostojne rezultate u istragama, kaznenim progonima i pravomoćnim presudama;

50.  u kontekstu aktualne revizije europske politike susjedstva, podsjeća da u skladu s UEU-om Unija razvija poseban odnos sa susjednim zemljama, utemeljen na vrijednostima Unije koje uključuju poštovanje ljudskih prava i demokracije(39); također podsjeća da je EU, nakon Arapskog proljeća 2011., ponovno definirao svoju politiku susjedstva po načelu „više za više” u cilju osnaživanja demokratskih institucija i promicanja ljudskih prava; naglašava da su veliki izazovi s kojima se zemlje u susjedstvu EU-a u proteklih nekoliko godina suočavaju, poput širenja nestabilnosti i sukoba na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, ekstremističkih i džihadističkih skupina koje iskorištavaju te situacije te ljudske patnje izazvane postupcima Rusije, uvelike utjecali na poštovanje ljudskih prava i demokratskih načela;

51.  stoga izražava svoje uvjerenje da bi se i revidirana europska politika susjedstva trebala temeljiti na promicanju ljudskih prava i demokratskih načela; ponavlja činjenicu da je promicanje ljudskih prava i demokracije u interesu kako partnerskih zemalja tako i EU-a;

52.  naglašava da bi EU i dalje trebao aktivno podržavati demokratske i učinkovite institucije za ljudska prava, civilno društvo i slobodu medija u susjednim zemljama; u tom kontekstu s odobravanjem primjećuje kontinuiranu značajnu potporu u sklopu europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava i instrumenta za civilno društvo; jednako tako pozdravlja dosljednu i učinkovitu angažiranost Europske zaklade za demokraciju (EED) u istočnom i južnom susjedstvu EU-a u cilju promicanja demokracije i poštovanja temeljnih prava i sloboda, kao što stoji u prvom izvješću o procjeni EED-a koje je sastavio Europski parlament(40); snažno potiče EU i države članice da nastave sa snažnim poticajima i dijeljenjem iskustva stečenog tijekom vlastitih procesa tranzicije kako bi pružili potporu procesima demokratskih reformi u svojem susjedstvu;

53.  smatra da je apsolutno neophodno zaustaviti rusku agresiju na Ukrajinu i osigurati stabilnost i poštovanje ljudskih prava;

Ljudska prava u trgovini

54.  ponavlja svoju podršku sustavnom uvođenju klauzula o ljudskim pravima u sve međunarodne sporazume između EU i trećih zemalja, uzimajući u obzir, između ostalog, europski model socijalnog dijaloga i poštovanje standarda Međunarodne organizacije rada; poziva Komisiju da učinkovito i sustavno prati i procjenjuje provedbu klauzula o ljudskim pravima te da Parlamentu redovno podnosi izvješća o poštovanju ljudskih prava od strane partnerskih zemalja; pozdravlja činjenicu što Vijeće sve sustavnije primjenjuje stroge mjere protiv trećih zemalja koje namjerno krše ljudska prava; u tom smislu preporučuje da, kad god treća zemlja s kojom je sklopljen sporazum ozbiljno prekrši ljudska prava, EU poduzme učinkovitije korake u provođenju primjerenih mjera, kao što stoji u klauzulama o ljudskim pravima;

55.  pozdravlja stupanje na snagu novog općeg sustava povlastica (OSP) (Uredba (EU) br. 978/2012) 1. siječnja 2014.; smatra pozitivnim da je do kraja 2014. 14 zemalja primilo povlastice u okviru sustava OSP+ i da tih 14 zemalja treba ratificirati 27 glavnih međunarodnih konvencija te pratiti njihovu stvarnu provedbu, u skladu s kriterijima koji su određeni u tim konvencijama i koje je odredio EU; raduje se iskrenoj i transparentnoj procjeni Komisije te podnošenju izvješća Parlamentu i Vijeću do kraja 2015. o statusu ratifikacije i učinkovite provedbe konvencija od strane zemalja kojima su dodijeljene povlastice u okviru sustava OSP+; ponavlja svoju preporuku da Rimski statut bude dodan na budući popis konvencija;

Poslovanje i ljudska prava

56.  smatra da se trgovina i ljudska prava međusobno nadopunjuju te da poslovna zajednica ima važnu ulogu u promicanju ljudskih prava i demokracije; smatra da bi se promicanje ljudskih prava trebalo temeljiti na suradnji između vlade i privatnog sektora; u tom smislu ponovno potvrđuje da europska poduzeća trebaju provesti odgovarajuće mjere kako bi utvrdila da u svom poslovanju u trećim zemljama poštuju standarde ljudskih prava; također potvrđuje da je važno da EU promiče korporativnu društvenu odgovornost i da europska poduzeća imaju vodeću ulogu u promicanju međunarodnih standarda u području poslovanja i ljudskih prava; poziva EU da aktivno sudjeluje na 12. sjednici radne skupine UN-a o pitanju ljudskih prava i transnacionalnih korporacija i drugih poduzeća te da podrži napore za usklađivanje njihovih politika sa smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća; preporučuje da EU i njegove države članice sudjeluju u raspravi o pravno obvezujućem međunarodnom instrumentu za poslovanje i ljudska prava u okviru sustava UN-a;

57.  s obzirom na to, vjeruje da bi Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) trebala zahtijevati da delegacije EU-a surađuju s poduzećima iz EU-a koja posluju u trećim zemljama, u cilju jamčenja poštovanja ljudskih prava u poslovnim aktivnostima tih poduzeća; nadalje, podsjeća na svoj zahtjev da delegacije EU-a istaknu poštovanje ljudskih prava pri poslovanju kao prioritet u lokalnim pozivima na podnošenje prijedloga u okviru Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava te da delegacije EU-a poduzmu sve potrebne mjere za zaštitu boraca za ljudska prava u skladu sa smjernicama EU-a o braniteljima ljudskih prava;

58.  ponavlja svoj poziv Komisiji da do kraja 2015. podnese izvješće o primjeni vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima(41) u državama članicama EU-a;

59.  poziva da se djelovanje EU-a usmjeri na rješavanje problema otimanja zemlje promicanjem odgovarajućih zaštitnih mehanizama radi sprečavanja tog fenomena u dotičnim zemljama te u EU-u i drugim europskim poduzećima prisutnim u tim zemljama;

60.  poziva EU da razvije pilot-projekt o nedjeljivosti ljudskih prava i pitanjima oko zemljišta (otimanje zemlje i prisilno iseljavanje) te usklađenosti politika EU-a u tom smislu; poziva EU da izvijesti o svom razmatranju pristupanja Fakultativnom protokolu uz Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima u skladu s obvezom iz plana djelovanja EU-a o ljudskim pravima i demokraciji za 2015. ‒ 2019.;

Ljudska prava i razvoj

61.  smatra da bi se razvojna suradnja i promicanje ljudskih prava i demokratskih načela trebali međusobno nadopunjavati; u tom kontekstu podsjeća na izjavu UN-a da se bez pristupa utemeljenog na ljudskim pravima razvojni ciljevi ne mogu u potpunosti postići; također podsjeća na to da se EU obvezao na pružanje podrške partnerskim zemljama, istovremeno vodeći računa o njihovu stupnju razvoja te napretku postignutom u području ljudskih prava i demokracije; potiče uključivanje jasno utvrđenih okvira rezultata u sve instrumente kako bi se zajamčilo uključivanje marginaliziranih i ranjivih skupina, kao i integriranje pristupa utemeljenog na ljudskim pravima;

62.  pozdravlja radni dokument službi Komisije o pristupu zasnovanom na pravima i uključivanju svih ljudskih prava, uključujući prava žena i djevojčica, u razvojnu suradnju EU-a, objavljen u travnju 2014., koji je pozdravilo i Vijeće; potiče Komisiju da prati provedbu pristupa zasnovanog na pravima te da zajamči uzajamno podupiranje ljudskih prava i razvojne suradnje na terenu; poziva Komisiju da osigura transparentnu i javnu ocjenu provedbe instrumenata EU-a za pristup zasnovan na pravima; apelira na EU da ojača svoju ulogu snažnog promicatelja ljudskih prava u svijetu djelotvornom, dosljednom i promišljenom uporabom svih raspoloživih instrumenata za promicanje i zaštitu ljudskih prava i njihovih branitelja te za djelotvornost naše politike razvojne pomoći, u skladu s novim ciljem održivog razvoja br. 16;

63.  pozdravlja donošenje ambicioznog plana za održivi razvoj za 2030. na posebnom sastanku na vrhu UN-a u New Yorku, kao i vodeću ulogu koju je u tom postupku imao EU, a posebice za uključivanje temeljnih vrijednosti EU-a kao što su ljudska prava i dobro upravljanje; pozitivno primjećuje da je novi plan očigledno utemeljen na obvezama za poštovanje ljudskih prava te da se s pomoću njegovih 17 ciljeva i 169 zadataka nastoje ostvariti ljudska prava za sve; dijeli viziju na kojoj se temelji ovaj dokument o svijetu sveopćeg poštovanja ljudskih prava i ljudskog dostojanstva, vladavine prava, pravde, jednakosti i nediskriminacije, poštovanja rase, etničke pripadnosti i kulturne raznolikosti, kao i jednakih prilika koje omogućuju potpuno ostvarenje čovjekova potencijala i pridonose zajedničkom blagostanju; naglašava da je potrebno zajamčiti da Program održivog razvoja do 2030., njegove mjere praćenja i njegova buduća provedba od strane svih dionika, uključujući civilno društvo i privatni sektor, počivaju na pristupu koji se zasniva na ljudskim pravima i rodnoj jednakosti, ali i na iskorjenjivanju siromaštva, smanjenju nejednakosti i socijalne isključenosti te demokratizaciji gospodarstva;

64.  naglašava važnost dosljednosti razvojne politike u postizanju novoga održivog razvojnog programa; ističe da bi novi pristup temeljen na ljudskim pravima trebao dovesti do dubljeg razumijevanja političke usklađenosti u interesu razvoja jer bez suočavanja s preprekama ostvarivanju prava ne može biti napretka prema održivom razvoju i iskorjenjivanju siromaštva;

65.  ponovno potvrđuje hitnu potrebu suočavanja s globalnim teretom koji predstavljaju bolesti povezane sa siromaštvom i zanemarene bolesti; poziva na donošenje dugoročne političke strategije i plana djelovanja za globalno zdravlje, inovacije i pristup lijekovima kojim se između ostaloga ulaže u istraživanje i razvoj radi zaštite prava na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti svakog čovjeka bez diskriminacije na temelju rase, vjere, političkog uvjerenja, ekonomskog ili socijalnog stanja, spolnog identiteta ili spolne orijentacije;

66.  ističe da Akcijski plan iz Addis Abebe predstavlja predanost pružanju univerzalne socijalne zaštite, univerzalnog zdravstvenog osiguranja i osnovnih javnih usluga za sve, uključujući zdravstvene i obrazovne usluge;

67.  sa zadovoljstvom prima na znanje dokument sa smjernicama za borbu protiv terorizma koji su sastavili ESVD i Komisija, a koji je Vijeće podržalo, u cilju jamčenja poštovanja ljudskih prava pri planiranju i provedbi projekata kojima se pruža pomoć u borbi protiv terorizma u suradnji s trećim zemljama; poziva ESVD i Komisiju da zajamče učinkovitu provedbu tog dokumenta, počevši od njegove rasprostranjene distribucije; u tom kontekstu podsjeća da je poštovanje temeljnih prava i sloboda temelj uspješnih protuterorističkih politika, uključujući uporabu digitalnih tehnologija nadzora; podržava međunarodne napore za sprečavanje ISIS-a/Daeša u kršenju ljudskih prava;

Prava autohtonih naroda

68.  poziva ESVD, Komisiju i države članice da podupru reviziju mandata mehanizmu stručnjaka za prava autohtonih naroda u skladu sa završnim dokumentom sa Svjetske konferencije o autohtonim narodima (Rezolucija Opće skupštine UN-a 69/2(42)) u cilju praćenja, ocjene i poboljšanja provedbe Deklaracije o pravima autohtonih naroda; poziva države članice da zatraže od svih mandatara za posebne postupke da posebnu pozornost pridaju pitanjima koja se odnose na žene i djevojčice pripadnice autohtonih naroda te da o tim pitanjima sustavno obavještavaju UNHRC; poziva ESVD i države članice da aktivno podupiru izradu plana djelovanja za autohtone narode na razini cijelog sustava, kao što je zatražila Opća skupština UN-a u svojoj rezoluciji iz rujna 2014., posebno u pogledu organizacije redovnih savjetovanja s autohtonim narodima u sklopu tog postupka; izražava duboko žaljenje zbog činjenice da se u nekim područjima zapadne Afrike pojedinci koji boluju od mentalnih poremećaja lancima vežu za stabla u šumi ili ostaju napušteni na ulici, što je široko rasprostranjena praksa koju podržavaju lokalne zajednice;

Mjere EU-a u vezi s migracijama i izbjeglicama

69.  izražava duboku zabrinutost i solidarnost s velikim brojem izbjeglica i migranata kojima se, kao žrtvama sukoba i progona, znatnih propusta u upravljanju, nezakonitih imigracija, krijumčarenja i trgovanja ljudima te ekstremističkih skupina i kriminalističkih bandi, ozbiljno krše ljudska prava; također izražava duboko žaljenje zbog tragičnih gubitaka života osoba koje nastoje doći do granica EU-a;

70.  naglašava hitnu potrebu za hvatanjem ukoštac s temeljnim uzrocima nezakonitih migracijskih tokova te ujedno za rješavanjem vanjske dimenzije izbjegličke krize, između ostalog, pronalaskom održivih rješenja za sukobe u našem susjedstvu razvijajući suradnju i partnerstvo s uključenim trećim zemljama te vanjskim politikama EU-a; naglašava potrebu za sveobuhvatnim pristupom migraciji utemeljenom na ljudskim pravima te poziva EU da surađuje s UN-om i njegovim organizacijama te regionalnim organizacijama, vladama i nevladinim organizacijama u cilju rješavanja temeljnih uzroka migracijskih tokova i poboljšanja stanja u izbjegličkim kampovima smještenim blizu područja sukoba; ponavlja svoj poziv EU-u da osigura da su svi sporazumi o suradnji u pogledu migracija i ponovnom prihvatu s državama koje nisu članice EU-a usklađeni s međunarodnim pravom; podsjeća da je globalna strategija o migracijama blisko povezana s razvojnim i humanitarnim politikama, što uključuje uspostavu humanitarnih koridora i pružanje humanitarnih viza, kao i drugim vanjskim politikama; prima na znanje operaciju Pomorskih snaga Europske unije (EUNAVFOR Med) protiv krijumčara i trgovaca ljudima na Sredozemlju; naglašava da je iznimno važno razviti snažnije politike na razini Unije kako bi se riješila goruća pitanja povezana s migrantima i izbjeglicama i razviti učinkovit, pravedan i održiv mehanizam pravedne raspodjele tereta među državama članicama; naglašava mjere za rješavanje izbjegličke krize koje je Komisija predložila 9. rujna 2015., poput predviđene revizije Dublinske uredbe;

71.  poziva EU i države članice da vanjskim politikama povećaju svoju podršku borbi protiv trgovine ljudima, s posebnim naglaskom na zaštitu žrtava, posebno maloljetnika; čvrsto vjeruje da bi EU trebao ojačati suradnju s trećim zemljama i drugim relevantnim akterima kako bi razmijenili primjere dobre prakse i pridonijeli uništenju međunarodnih mreža trgovine ljudima; naglašava potrebu da sve države članice EU-a provedu Direktivu EU-a 2011/36/EU o prevenciji i borbi protiv trgovanja ljudima i zaštiti žrtava trgovanja ljudima(43) i Strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima za razdoblje od 2012. do 2016.(44);

72.  podsjeća da je 2014. zbog klimatskih nepogoda raseljeno 17,5 milijuna osoba; ističe da se raseljavanja prvenstveno odnose na južna područja koja su najviše izložena učincima klimatskih promjena; u tom pogledu naglašava da se 85 % raseljavanja odvija u zemljama u razvoju i da je uglavnom riječ o internim i međuregionalnim raseljavanjima; podsjeća da su se države članice EU-a u okviru milenijskih razvojnih ciljeva obvezale na izdvajanje 0,7 % svojeg BDP-a za financiranje razvojne pomoći;

73.  zahtijeva od EU-a da aktivno sudjeluje u raspravi o pojmu „klimatske izbjeglice”, uključujući moguću pravnu definiciju tog pojma u međunarodnom pravu ili bilo kojem međunarodnom pravno obvezujućem sporazumu;

74.  ponavlja svoj poziv na zajedničko stajalište EU-a o uporabi naoružanih bespilotnih letjelica u kojem zastupa poštovanje ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava te kojim bi se rješavala pitanja kao što su pravni okvir, razmjernost, odgovornost, zaštita civila i transparentnost; ponovno potiče EU da zabrani razvoj, proizvodnju i uporabu potpuno autonomnog oružja kojim se omogućuje provođenje napada bez ljudskog djelovanja; poziva EU da se suprotstavi i zaustavi praksu izvansudskih smaknuća i naručenih ubojstava te da poduzme adekvatne mjere, u skladu s domaćim i međunarodnim pravnim obvezama, ako postoji opravdana sumnja da je pojedinac ili subjekt u njegovoj nadležnosti povezan s nezakonitim naručenim ubojstvima u inozemstvu;

Međunarodni kulturni i sportski događaji i ljudska prava

75.  izražava ozbiljnu zabrinutost što se neki veliki sportski događaji organiziraju u autoritarnim zemljama u kojima se krše ljudska prava i temeljne slobode; naglašava potrebu za provođenjem kampanja za podizanje osviještenosti u javnosti radi potrebe osiguranja odredbi o ljudskim pravima u sportskim događajima, uključujući problem prisilne prostitucije i trgovine ljudima; poziva EU i države članice da surađuju s UNHCR-om i drugim multilateralnim forumima te nacionalnim sportskim savezima, poslovnim subjektima i organizacijama civilnog društva kako bi jamčili da se ljudska prava na takvim događajima u potpunosti poštuju te da to bude odlučujući kriterij u postupcima za dodjeljivanje glavnih međunarodnih sportskih događaja; u tom smislu posebnu pažnju pridaje nadolazećem Svjetskom nogometnom prvenstvu FIFA-e 2018. u Rusiji, 2022. u Kataru te Olimpijskim igrama 2022. u Pekingu;

Djelovanje EU-a u multilateralnim organizacijama

76.  ponovno ističe svoju punu podršku čvrstom angažmanu EU-a u promicanju napretka u području ljudskih prava i demokratskih načela kroz suradnju sa strukturama Ujedinjenih naroda i njihovim specijaliziranim agencijama, Vijećem Europe, Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju te s Organizacijom za gospodarsku suradnju i razvoj, u skladu s člancima 21. i 220. UEU-a; stoga pozdravlja usvajanje ciljeva održivog razvoja;

77.  nadalje, ponavlja važnost aktivnog i dosljednog angažmana EU-a u svim mehanizmima UN-a za ljudska prava, a posebice na sjednici Trećeg odbora Opće skupštine UN-a i Vijeća UN-a za ljudska prava; priznaje napore koje su ESVD, delegacije EU-a u New Yorku i Ženevi te države članice uložili u povećanje usuglašenosti EU-a o pitanjima ljudskih prava na razini UN-a; potiče EU da uloži više truda u izražavanje svojeg stajališta, između ostalog, jačanjem sve češće prakse pokretanja međuregionalnih inicijativa i sudjelovanjem u oblikovanju i donošenju rezolucija;

78.  poziva na poštovanje temeljnih prava stanovnika Zapadne Sahare, uključujući slobodu udruživanja, slobodu izražavanja i pravo na okupljanje; zahtijeva oslobađanje svih političkih zatvorenika pripadnika naroda Sahrawi; zahtijeva pristup teritorijima Zapadne Sahare za parlamentarce, neovisne promatrače, nevladine organizacije i medije; apelira na Ujedinjene narode da misiji MINURSO dodijeli mandat ljudskih prava, u skladu sa svim drugim misijama UN-a za očuvanje mira diljem svijeta; podržava pravedno i trajno rješavanje sukoba na temelju prava naroda Sahrawi na samoodređenje u skladu s odgovarajućim rezolucijama UN-a;

79.  podsjeća na važnost održavanja službene prakse slanja parlamentarnog izaslanstva u Opću skupštinu UN-a; pozdravlja obnavljanje te prakse 2015., na 28. sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava;

80.  ističe da, u cilju jačanja vjerodostojnosti i legitimiteta Vijeća UN-a za ljudska prava, svi njegovi članovi moraju poštovati najviše standarde u pogledu ljudskih prava te ispunjavati svoje obveze u tom području; smatra da se ljudska prava moraju promicati, razvijati i konsolidirati u svim međunarodnim forumima; poziva Komisiju na javno izvješće o radnjama i aktivnostima koje obavlja kako bi promicala program o ljudskim pravima i povećala odgovornost za ljudska prava međunarodnih organizacija, kao što su WTO i Svjetska banka (BIRD, IFC, MIGA);

81.  potvrđuje svoju snažnu predanost okončanju nekažnjivosti najozbiljnijih zločina koji utječu na međunarodnu zajednicu i jamčenju pravde žrtvama ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida te stoga ponavlja svoju podršku Međunarodnom kaznenom sudu; žali zbog činjenice da 2014. nijedna država nije ratificirala Rimski statut; naglašava odgovornost za okončanje nekažnjivosti i kazneno gonjenje onih koji su odgovorni za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, uključujući one povezane sa seksualnim nasiljem; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog toga što nekoliko uhidbenih naloga još uvijek nije izvršeno; zahtijeva od EU-a da nastavi sa snažnom diplomatskom i političkom podrškom jačanju i produbljivanju odnosa između Međunarodnog kaznenog suda i UN-a, osobito u Vijeću sigurnosti UN-a te u svojim bilateralnim odnosima i svim ostalim forumima; poziva EU, zajedno s njegovim delegacijama, te države članice da povećaju napore za promicanje univerzalnosti Rimskog statuta i njegovu ratifikaciju i učinkovitu provedbu; poziva države članice EU-a da Međunarodnom kaznenom sudu pruže potrebne resurse i da pruže jaču podršku međunarodnom kaznenom pravosudnom sustavu između ostalog financijski podupirući aktere civilnog društva s pomoću, primjerice, Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR); poziva na primjenu skupa alata EU-a iz 2013. o komplementarnosti između međunarodnog i nacionalnog pravosuđa;

82.  poziva EU i države članice da u svim oblicima dijaloga s trećim zemljama aktivno promiču Međunarodni kazneni sud i potrebu za provedbom njegovih odluka;

Unapređenje poštovanja ljudskih prava u svijetu

Sloboda mišljenja, savjesti, vjeroispovijedi ili uvjerenja

83.  podsjeća da je sloboda mišljenja, savjesti, vjeroispovijedi i uvjerenja temeljno ljudsko pravo, priznato u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i navedeno u članku 18. Međunarodnog pakta UN-a o građanskim i političkim pravima; jednako tako podsjeća na njezinu povezanost s drugim ljudskim pravima i temeljnim slobodama koja obuhvaćaju pravo vjerovanja ili nevjerovanja, slobodu izražavanja teističkog, neteističkog ili ateističkog uvjerenja te pravo na prihvaćanje, promjenu i napuštanje ili vraćanje uvjerenja po vlastitom izboru; izražava zabrinutost zbog toga što se neke zemlje još uvijek ne pridržavaju standarda UN-a i primjenjuju državnu represiju, koja može uključivati fizičko kažnjavanje, zatvorske kazne, pretjerane novčane kazne pa čak i smrtnu kaznu, čime se krši sloboda vjeroispovijedi ili uvjerenja; zabrinut je zbog povećanja progona vjerskih manjina i manjina prema uvjerenju, uključujući kršćanskih zajednica, kao i zbog nezakonitog uništavanja njihovih mjesta okupljanja;

84.  poziva EU i države članice da povećaju svoj doprinos iskorijenju svih oblika vjerske diskriminacije te da promiču međureligijski dijalog u odnosima s trećim zemljama; zahtijeva poduzimanje konkretnih mjera kako bi se zaštitile vjerske manjine, nevjernici, apostati i ateisti koji su žrtve zakona o bogohuljenju te poziva EU i države članice da se pozabave ukidanjem takvih zakona; pozdravlja predanost EU-a da na međunarodnim forumima promiče slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja što uključuje i podršku mandatu posebnog izvjestitelja UN-a o slobodi vjeroispovijedi ili uvjerenja; u potpunosti podržava praksu preuzimanja glavne uloge u donošenju tematskih rezolucija o toj temi na sjednicama Vijeća UN-a za ljudska prava i Opće skupštine UN-a; zahtijeva poduzimanje konkretnih mjera u cilju učinkovite provedbe i poboljšanja smjernica EU-a za promicanje i zaštitu slobode vjeroispovijedi ili uvjerenja; smatra da bi trebalo djelovati na međunarodnim i regionalnim forumima održavanjem otvorenog, transparentnog i redovnog dijaloga s religijskim udrugama i zajednicama, u skladu s člankom 17. UFEU-a, kao i preko delegacija EU-a; jednako tako skreće pozornost na potrebu za osiguranjem sustavnog i dosljednog osposobljavanja osoblja EU-a u središnjici i u delegacijama;

Mjere EU-a protiv smrtne kazne

85.  pozdravlja zajedničku izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije i glavnog tajnika Vijeća Europe(45) iz listopada 2014. u kojoj su potvrdili svoje snažno i apsolutno protivljenje smrtnoj kazni u svim slučajevima i bez obzira na okolnosti; i dalje smatra da bi ukidanje smrtne kazne na globalnoj razini trebalo biti jedan od glavnih ciljeva EU-a u području ljudskih prava; napominje da bi podrška trećim zemljama za politiku suzbijanja droga trebala biti usmjerena na ukidanje smrtne kazne za kaznena djela povezana sa zlouporabom droga; u pogledu šestoga Svjetskog kongresa protiv smrtne kazne koji će se održati u Oslu u lipnju 2016., od EU-a i država članica traži da se nedvosmisleno izjasne protiv smrtne kazne, da se intenzivnije zalažu za ukidanje smrtne kazne te da podrže kampanje za podizanje svijesti u javnosti o toj temi;

86.  izražava zabrinutost zbog sve većeg broja izrečenih smrtnih kazni i pogubljenja; izražava duboko žaljenje što neke zemlje i dalje imaju smrtnu kaznu u svom zakonodavstvu; žali zbog toga što je Bjelarus nakon dvogodišnje stanke nastavio s izvršavanjem pogubljenja; stoga ponovno poziva Bjelarus da usvoji moratorij na izvršavanje smrtne kazne kako bi u konačnici došlo do njezina ukidanja; napominje da osam država zakonski određuje smrtnu kaznu za homoseksualnost;

87.  potiče ESVD, Komisiju i države članice da utvrde smjernice za sveobuhvatnu i učinkovitu europsku politiku u pogledu smrtne kazne s obzirom na brojne europske građane kojima prijeti pogubljenje u trećim zemljama, a ta bi politika trebala sadržavati snažne i ojačane mehanizme za identifikaciju, pružanje pravne pomoći i diplomatsko zastupanje;

88.  poziva EU da nastavi dijalog sa zemljama koje su zadržale smrtnu kaznu, koristeći se svim diplomatskim sredstvima i alatima suradnje, u cilju jamčenja njezina ukidanja; nadalje, ponavlja svoj poziv EU-u da nastavi pratiti uvjete u kojima se izvršavaju pogubljenja u zemljama koje i dalje primjenjuju smrtnu kaznu;

Borba protiv mučenja i zlostavljanja

89.  smatra da bi EU, u svjetlu 30. obljetnice Konvencije UN-a protiv mučenja te s obzirom na to da se slučajevi mučenja i zlostavljanja i dalje javljaju diljem svijeta, trebao uložiti veće napore u okončanje takvih ozbiljnih kršenja ljudskih prava; naglašava da članovima ranjivih skupina, poput djece i žena, etničkih, jezičnih i vjerskih manjina, koji su izloženi mučenju ili zlostavljanju u pritvoru, treba posvetiti posebnu pozornost; stoga potiče ESVD i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije da ojačaju svoju ulogu u borbi protiv mučenja i ostalih oblika okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, snažnijim diplomatskim angažmanom i sustavnijim javnim izražavanjem stajališta kojima se odražavaju vrijednosti i načela za koja se zalaže EU; predlaže da ESVD, delegacije EU-a i države članice iskoriste svoj puni potencijal svih postojećih instrumenata kao što su smjernice EU-a o mučenju(46); u tom kontekstu preporučuje da se stalno radi na poboljšanju mehanizama nadzora nad izvozom u pogledu farmaceutskih proizvoda koji se mogu upotrebljavati za smaknuća, uključujući ciljanu klauzulu o krajnjoj namjeni kojom bi se obustavio ili zaustavio prijenos predmeta na koje se odnose sigurnosna ograničenja i koji očito nemaju praktičnu namjenu osim u svrhu izvršenja smrtne kazne;

90.  naglašava da ima zemalja koje nisu poduzele korake kako bi odgovorile na hitnu potrebu za potpuno financijski osiguranim planovima za poboljšanje zatvorskih uvjeta; primjećuje da je ostvaren vrlo mali napredak u jamčenju da zatvorski objekti ispunjavaju kriterije međunarodnih standarda za ljudska prava i da se zaštite prava zatvorenika na život, tjelesni integritet i dostojanstvo; naglašava potrebu za poboljšanjem uvjeta pritvora kako bi se poštovala ljudska prava i činjenica da zatvorene osobe ne smiju biti podvrgnute neljudskim i ponižavajućim postupanjima ili kažnjavanju;

Diskriminacija

91.  naglašava da se nijedan oblik diskriminacije, nasilja, kažnjavanja odmazdom, mučenje, seksualno zlostavljanje žena i djevojčica, genitalno sakaćenje, dječji brak, prisilni brak, trgovina ženama, diskriminacija i društvena isključenost na temelju društvene klase ili podrijetla i nasilje u obitelji, ne može opravdati na temelju društvenih, vjerskih ili kulturnih uvjerenja i tradicija;

92.  najoštrije osuđuje sve oblike diskriminacije, uključujući i one utemeljene na rasi, boji kože, spolu, spolnoj orijentaciji, spolnom identitetu, jeziku, kulturi, vjeroispovijedi ili uvjerenju, socijalnom podrijetlu, kasti, rođenju, dobi, invaliditetu ili bilo kojem drugom statusu; potiče EU da intenzivnije radi na iskorjenjivanju svih oblika diskriminacije, rasizma i ksenofobije otvaranjem političkih dijaloga i dijaloga o ljudskim pravima te radom delegacija EU-a i javne diplomacije; također poziva da EU nastavi promicati ratifikaciju i punu provedbu svih konvencija UN-a koje su relevantne za to pitanje, kao što su Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije ili Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom;

Prava pripadnika skupine LGBTI

93.  smatra da bi EU trebao nastaviti ulagati napore kako bi se više poštovala prava lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba u skladu s tim povezanim smjernicama EU-a(47); preporučuje provođenje smjernica, što uključuje i osposobljavanje osoblja EU-a u trećim zemljama; izražava žaljenje da je homoseksualnost i dalje kazneno kažnjiva u 75 država, a u osam od njih za nju je predviđena smrtna kazna te smatra da nasilni postupci i izgredi protiv pojedinaca na osnovi njihove seksualne orijentacije ne smiju proći nekažnjeno; podržava stalan rad Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava u borbi protiv tih diskriminirajućih zakona te rad ostalih tijela UN-a; zabrinut je zbog ograničenja temeljnih sloboda branitelja ljudskih prava LGBTI osoba te poziva EU da im pruži veću podršku; smatra da bi se prava LGBTI osoba poštovala u većoj mjeri kada bi im bile dostupne pravne institucije, na primjer civilno partnerstvo ili brak;

94.  ističe da manjinske zajednice u trećim zemljama imaju posebne potrebe te da bi trebalo promicati njihovu potpunu jednakost u svim područjima ekonomskog, socijalnog, političkog i kulturnog života;

Diskriminacija na temelju kaste

95.  s velikom zabrinutošću primjećuje razmjere i posljedice diskriminacije na temelju kaste i porast kršenja ljudskih prava na temelju kaste, što uključuje uskraćivanje pristupa pravosuđu ili zapošljavanju, stalnu segregaciju, siromaštvo i stigmatizaciju; poziva na usvajanje instrumenta EU-a za sprečavanje i ukidanje diskriminacije na temelju kaste; preporučuje usmjeravanje ove teme na smjernice i akcijske planove ESVD-a i Komisije, osobito na borbu EU-a protiv svih oblika diskriminacije i ulaganje napora u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojkama i sve oblike njihove diskriminacije;

Prava osoba s invaliditetom

96.  pozdravlja ratifikacije Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom; podsjeća da je važno da je države članice i institucije EU-a učinkovito provode; posebno naglašava da je potrebno vjerodostojno uključiti načelo dostupnosti svim osobama i sva prava osoba s invaliditetom u sve relevantne politike EU-a, uključujući u politike na području razvojne suradnje, te naglašava obvezujuću i horizontalnu narav toga problema;

97.  potiče potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da nastavi podupirati proces ratifikacije i provedbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u zemljama koje je još nisu ratificirale ili provele;

98.  naglašava da je međunarodna zajednica položaj žena s invaliditetom postavila kao prioritetno pitanje; podsjeća da se u zaključcima visokog povjerenika UN-a za ljudska prava navodi da politike i programe usmjerene na rješavanje pitanja nasilja nad ženama i djevojčicama s invaliditetom treba izrađivati u uskoj suradnji s osobama s invaliditetom, poštujući pritom njihovu autonomiju, te s organizacijama iz tog područja; ističe da je potreban redoviti nadzor nad institucijama i odgovarajuće osposobljavanje pružatelja skrbi; poziva EU da borbu protiv diskriminacije na temelju invaliditeta uvrsti u svoje politike vanjskog djelovanja, suradnje i pomoći u razvoju, pa i u Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR);

Prava žena i djevojčica

99.  podsjeća na to da je Nagrada Saharov za 2014. godinu dodijeljena dr. Denisu Mukwegeu zbog njegova predanog rada sa žrtvama seksualnog nasilja i kontinuiranog promicanja prava žena, što je dovelo do osviještenosti o tome da se nasilje nad ženama, djevojčicama i djecom i njihovo seksualno sakaćenje koristi kao ratno sredstvo; snažno osuđuje sve oblike zlostavljanja i nasilja nad ženama, djevojčicama i djecom, posebno korištenje seksualnog nasilja kao ratnog sredstva, uključujući genitalno sakaćenje žena, dječje, rane i prisilne brakove, seksualno ropstvo, silovanje u braku te druge oblike štetnih tradicijskih praksi; naglašava da je potrebno da žene, djevojčice i djeca koji su zlostavljani u sukobima imaju pristup zdravstvenoj i psihološkoj pomoći, u skladu s međunarodnim zakonom; u tom kontekstu napominje pismo potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o politici humanitarne pomoći, posebno o sprječavanju seksualnog nasilja i pružanju pravilne podrške i pristupa zdravstvenoj i psihološkoj pomoći ženama koje su tijekom sukoba silovane; poziva sve države članice Vijeća Europe da potpišu i ratificiraju Istanbulsku konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji;

100.  naglašava da ESVD treba razmjenjivati dobre prakse u borbi protiv nedovoljnog pristupa žrtava zločina povezanih sa spolnim nasiljem pravdi; oštro osuđuje nedovoljan pristup pravdi za žene u trećim zemljama, posebno kad su žrtve rodno uvjetovanog nasilja; traži od Komisije da preuzme aktivnu ulogu u progonu takvih zločina u trećim zemljama, a u nekim slučajevima i u državama članicama; potiče Komisiju da surađuje s ESVD-om kako bi se poboljšala potpora žrtvama, da u humanitarna djelovanja EU-a uvede intervencije zbog rodno uvjetovanog nasilja te da joj humanitarna djelovanja EU-a usmjerena na suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja i spolnog nasilja u sukobima budu prioritet; pozdravlja to što se EU na globalnom sastanku na vrhu za okončanje seksualnog nasilja u sukobima održanom u Londonu u lipnju 2014. obvezao na djelovanje u skladu sa zaključcima s tog sastanka te stoga poziva Komisiju da poduzme konkretne mjere;

101.  žali zbog nedostatka politika prevencije rodno uvjetovanog nasilja, nedostatka potpore žrtvama te visoke stope nekažnjavanja počinitelja u velikom broju zemalja; traži od ESVD-a da s trećim zemljama razmijeni primjere dobre prakse u zakonodavnim postupcima i programima osposobljavanja za policijske i pravosudne djelatnike te državne službenike; poziva EU da podupre organizacije civilnog društva čiji je cilj obrana ljudskih prava i promicanje jednakosti spolova u trećim zemljama te da aktivno surađuje s međunarodnim organizacijama koje djeluju u području jednakosti između žena i muškaraca, kao što su ILO, OECD, UN i Afrička unija, kako bi se stvorile sinergije i promicalo osnaživanje žena;

102.  duboko je zabrinut zbog porasta rodno uvjetovanog nasilja u mnogim dijelovima svijeta i povećanog broja femicida u Latinskoj Americi, što se događa u ozračju općeprisutnog nasilja i sustavne diskriminacije; oštro osuđuje svaki oblik rodno uvjetovanog nasilja i grozan zločin femicida, kao i prevladavajuće nekažnjavanje takvih zločina, što može dodatno potaknuti nasilje i ubojstva;

103.  izražava duboku zabrinutost zbog mogućeg kršenja ljudskih prava koje se odnosi na žene i djevojčice u izbjegličkim kampovima na Bliskom istoku i u Africi, među ostalim zbog zabilježenih slučajeva spolnog nasilja i nejednakog postupanja sa ženama i djevojčicama; traži od ESVD-a da se zauzme za stroža pravila i dobre prakse u trećim zemljama kako bi se suzbila nejednakost među izbjeglicama bez obzira na njihovu rodnu pripadnost;

104.  žali zbog činjenice što je polovina svjetskog stanovništva suočena s diskriminacijom u plaćama te zbog toga što žene u svijetu zarađuju od 60 % do 90 % prosječnog dohotka muškaraca;

105.  poziva Komisiju, ESVD i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije da nastave promicati jačanje političke i gospodarske uloge žena i djevojčica uključivanjem načela ravnopravnosti spolova u sve svoje vanjske politike i programe te strukturiranim dijalozima s trećim zemljama, pokretanjem javne rasprave u vezi s rodnim pitanjima i dovoljnim izdvajanjem sredstava u tu svrhu; sa zadovoljstvom prima na znanje novi okvir za rodnu jednakost i osnaživanje žena 2016. – 2020.(48); naglašava potrebu za usredotočenjem na horizontalni stup kojemu je cilj da Komisija i ESVD vanjskim odnosima učinkovitije ispunjavaju obveze EU-a za jačanje prava žena i djevojčica;

106.  žali zbog rodne nejednakosti u političkoj sferi; podsjeća na to da su žene i muškarci jednaki te da trebaju imati jednaka politička prava i građanske slobode te žali i zbog niske stope sudjelovanja žena u donošenju ekonomskih, društvenih i političkih odluka; naglašava potrebu za djelotvornim mehanizmima zaštite braniteljica ljudskih prava; preporučuje da se uvede sustav kvota kao instrument kojim će se promicati sudjelovanje žena u radu političkih tijela i u demokratskom procesu, ponajprije kao kandidatkinja;

107.  poziva EU da nastavi podržavati gospodarsko, društveno i političko osnaživanje žena kao načina promicanja primjerenog ostvarivanja njihovih prava i temeljnih sloboda te da dostupnost kvalitetnog obrazovanja za djevojčice, uključujući djevojčice iz najsiromašnijih i marginaliziranih zajednica, postavi kao glavni prioritet; poziva na potporu strukovnom obrazovanju za žene, povećanju sudjelovanja u strukovnom osposobljavanju u području znanosti i tehnologije, razvoju programa osposobljavanja u području jednakosti spolova namijenjenih obrazovnim stručnjacima u trećim zemljama te sprečavanju širenja stereotipa preko obrazovnih materijala; potiče EU da taj prioritet uvrsti u sve svoje aktivnosti diplomatske, trgovinske i razvojne suradnje;

108.  naglašava potrebu za kontinuiranim obrazovanjem djevojčica u izbjegličkim kampovima te u područjima zahvaćenima sukobima, ekstremnim siromaštvom i ekstremnim klimatskim uvjetima kao što su suša i poplave;

109.  potiče EU da u operacije u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike i strukture UN-a za izgradnju mira nastavi uključivati podršku ženama i djevojčicama te da radi na provedbi i jačanju Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325(2000)(49) i 1820(2008)(50) o ženama, miru i sigurnosti; u tom smislu poziva EU da na međunarodnoj razini podrži priznavanje dodane vrijednosti sudjelovanja žena u sprečavanju i rješavanju sukoba, kao i u mirovnim operacijama, humanitarnoj pomoći i postupcima obnove nakon sukoba i demokratske tranzicije koji vode k dugoročnim i stabilnim političkim rješenjima; jednako tako naglašava važnost da se ženama jamče sve ljudska prava i da se doprinosi njihovom osnaživanju, uključujući i u okviru plana za razdoblje nakon 2015. te pružanjem podrške Pekinškoj platformi za djelovanje i Istanbulskoj konvenciji; pozdravlja podršku EU-a rezolucijama UN-a o rodnim pitanjima, posebno s obzirom na slobodu izražavanja i mišljenja u osnaživanju žena; pozdravlja zaključke sa 59. sjednice Komisije UN-a o statusu žena(51);

110.  poziva Komisiju da sustavno poduzima konkretne mjere radi povećanja sudjelovanja žena u izbornim postupcima u svim misijama EU-a za promatranje izbora, u skladu sa smjernicama EU-a u tom području, imajući u vidu zaključke sa seminara viših izbornih stručnjaka održanog u Bruxellesu u travnju 2014. te primjenjujući iskustvo iz prošlih misija;

111.  pozdravlja napore ESVD-a u trećim zemljama u vezi s poticanjem bržeg ispunjavanja obveza i dužnosti u pogledu prava žena iz Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, u okviru Pekinške platforme za djelovanje, Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju održane u Kairu i razvojnog programa za razdoblje nakon 2015. godine;

112.  naglašava koliko je važno ne dovoditi u pitanje „pravnu stečevinu” Pekinške platforme za djelovanje u vezi s pristupom obrazovanju i zdravstvenoj skrbi kao temeljnim ljudskim pravima te zaštitom seksualnih i reproduktivnih prava; naglašava da univerzalno pravo na zdravlje i seksualna prava, reproduktivna prava i pristup pripadajućim uslugama doprinose smanjenju stope smrtnosti novorođenčadi i majki; napominje da su planiranje obitelji, zdravlje majki i jednostavan pristup kontracepcijskim sredstvima i pobačaju u sigurnim uvjetima važna, spasonosna sredstva za žene, kojima im se daje prilika da započnu novi život ako su bile žrtve nasilja; naglašava da je nužno da te politike budu u središtu razvojne suradnje s trećim zemljama;

113.  smatra da je maloljetnički brak povreda temeljnih ljudskih prava i utječe na sve životne aspekte djevojčica: uskraćuje im djetinjstvo, dovodi u pitanje njihovo obrazovanje, a time i buduće izglede, dovodi u opasnost njihovo zdravlje i povećava rizik od nasilja i iskorištavanja;

114.  s ozbiljnom zabrinutošću napominje da se od osamdesetih godina 20. stoljeća industrija „mladenki po narudžbi” razvija alarmantnom brzinom; sa zabrinutošću napominje da postoji mnogo dokumentiranih slučajeva napada na „mladenke po narudžbiˮ i njihovih ubojstava nakon udaje; žali zbog činjenice da se velik broj maloljetnica pojavljuje na internetskim stranicama za „mladenke po narudžbi” te naglašava da se slučajevi iskorištavanja djece u seksualne svrhe moraju smatrati zlostavljanjem djece;

115.  osuđuje praksu surogatstva koja potkopava ljudsko dostojanstvo žene jer se njezino tijelo i njegove reproduktivne funkcije koriste kao roba; smatra da praksu gestacijskog surogatstva koja uključuje reprodukcijsko iskorištavanje i korištenje ljudskog tijela za financijske i druge dobitke, osobito kod ranjivih žena iz zemalja u razvoju, treba zabraniti te se njome treba hitno pozabaviti u okviru instrumenata ljudskih prava;

Prava djece

116.  potvrđuje da je na globalnoj razini hitno potrebno ratificirati i učinkovito provesti Konvenciju UN-a o pravima djeteta i njezine fakultativne protokole; poziva sve države da se obvežu na iskorjenjivanje najgorih oblika dječjeg rada kako je određeno člankom 3. Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 182, koji obuhvaćaju ropstvo djece, trgovinu djecom, dječju prostituciju i opasan rad koji utječe na tjelesno i mentalno zdravlje djeteta;

117.  pozdravlja zaključke Vijeća o promicanju i zaštiti prava djeteta(52) usvojene u prosincu 2014. te poziva EU da nastavi podržavati partnerske zemlje u borbi protiv svih oblika nasilja nad djecom, uključujući seksualno iskorištavanje, i jačati njihove kapacitete u pogledu zaštite prava djece; pozdravlja što se 2014. na svjetskoj razini uveo skup alata EU-a i UNICEF-a za uključivanje prava djece(53); prima na znanje izjavu povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava iz svibnja 2014. o pravima interseksualne djece;

118.  ponovno zahtijeva od Komisije da predloži sveobuhvatnu strategiju i plan djelovanja o pravima djeteta za sljedećih pet godina kako bi prava djece dobila prioritet u vanjskim politikama EU-a dajući podršku naporima EU-a u promicanju njihovih prava, posebice dajući doprinos u osiguranju prava djece na pristup vodi, sanitarnim uslugama, zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, jamčeći rehabilitaciju i reintegraciju djece koja su dio oružanih skupina, iskorjenjujući dječji rad, mučenje, vračanje u kojemu sudjeluju djeca, trgovinu ljudima, dječje brakove i seksualno zlostavljanje te osiguravajući pomoć djeci u oružanim sukobima i jamčeći im pristup obrazovanju u područjima sukoba i izbjegličkim kampovima; poziva potpredsjednicu /Visoku predstavnicu da podnosi Parlamentu godišnji izvještaj o ostvarenim rezultatima vanjskog djelovanja EU-a usredotočenog na djecu; pohvaljuje kampanju „Djeca, a ne vojnici” i poziva EU i države članice da povećaju svoju podršku kako bi se dosegnuo cilj da do 2016. vladine oružane snage prestanu regrutirati i koristiti djecu u sukobima;

119.  pozdravlja suradnju EU-a s UNICEF-om koja je rezultirala skupom alata za uključivanje prava djece u razvojnu suradnju i potporom ključnim milenijskim razvojnim ciljevima i programima za zaštitu djece radi ostvarivanja prava djece, posebice u osjetljivim situacijama, te suradnju s Agencijom Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku;

120.  pozdravlja aktivnu suradnju EU-a s nekoliko posebnih izvjestitelja UN-a koji se bave gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, uključujući posebnog izvjestitelja za ljudsko pravo na sigurnu i čistu vodu za piće, posebnog izvjestitelja za pravo na obrazovanje, posebnog izvjestitelja za pravo na hranu, posebnog izvjestitelja za krajnje siromaštvo i ljudska prava te posebnu izvjestiteljicu za primjereno stanovanje; s odobravanjem primjećuje da je promicanje gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava pojačano u Višegodišnjem okvirnom programu za razdoblje 2014. – 2017. u sklopu Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava, koji je, među ostalim, usmjeren na jačanje sindikata, povećanje razine svijesti o pitanjima u vezi s plaćama, zaštitu prirodne baštine, promicanje socijalne integracije jačanjem gospodarske uloge te smanjenje gospodarske diskriminacije i nasilja na radnom mjestu;

Jačanje demokracije diljem svijeta

121.  naglašava angažman EU-a u podržavanju i promicanju poštovanja ljudskih prava i demokratskih vrijednosti u svojim odnosima s ostatkom svijeta; podsjeća da obilježja demokratskih režima nisu samo slobodni i pošteni izborni postupci, nego i, između ostalog, sloboda govora, medija i udruživanja, vladavina prava, odgovornost, neovisnost pravosuđa i nepristrana uprava; naglašava da su demokracija i ljudska prava neraskidivo povezani i uzajamno se podupiru, kako je navedeno u zaključcima Vijeća od 18. studenog 2009. o podršci demokraciji u vanjskim odnosima EU-a; pozdravlja činjenicu da se u novom Planu djelovanja u području ljudskih prava i demokracije posebna pozornost posvećuje mjerama kojima se pruža podrška demokraciji;

Obrana slobode izražavanja i jačanje civilnog društva

122.  ponovno ističe činjenicu da je sloboda izražavanja ključan element svakog demokratskog društva jer pomaže pri poticanju kulture pluralizma kojom se jača uloga civilnog društva i građana u pozivanju vlada i donositelja odluka na odgovornost i kojom se podupire vladavina prava; stoga potiče EU da uloži još veće napore u promicanje slobode izražavanja u sklopu svojih vanjskih politika i instrumenata;

123.  ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama da pojačano prate sve oblike ograničenja slobode izražavanja i slobode medija u trećim zemljama te da takva ograničenja hitro i sustavno osuđuju, čak i onda kada je u pitanju legitiman cilj kao što je borba protiv terorizma, državna sigurnost i provedba zakona; naglašava da je važno zajamčiti učinkovitu provedbu smjernica EU-a o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega te redovno pratiti njihov učinak; podsjeća na cilj EU-a da se jamči i zaštiti nediskriminirajući pristup informacijama i sloboda izražavanja pojedinca, na internetu ili izvan njega;

124.  smatra da osiguravanjem dostupnosti informacija informacijske i komunikacijske tehnologije pružaju mogućnosti za povećanje ljudskih prava, demokratskih praksi te socijalnog i gospodarskog razvoja; također naglašava doprinos informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) naporima pokreta civilnog društva, posebno u nedemokratskim režimima; izražava zabrinutost što neki autoritarni režimi koriste informacijske i komunikacijske tehnologije kojima se sve više ugrožavaju ljudska prava i prijeti aktivistima za demokraciju; poziva na povećanu potporu u područjima promicanja slobode medija, zaštite neovisnih novinara i blogera, smanjenja digitalnog procjepa i olakšavanja neograničenog pristupa informacijama; poziva Komisiju da u okviru revizije europskog sustava kontrole izvoza posebnu pozornost usmjeri na aspekte ljudskih prava robe s dvojnom namjenom;

Podrška EU-a braniteljima ljudskih prava

125.  žali što su civilno društvo i branitelji ljudskih prava sve više podvrgnuti napadima svugdje u svijetu; duboko je zabrinut što sve veći broj zemalja, kao npr. Rusija i neke zemlje središnje Azije, donose stroge zakone kako bi ugušile aktivnosti nevladinih organizacija ograničavajući im pristup stranom financiranju i donošenjem opterećujućih zahtjeva o izvješćima i uvođenjem oštrih sankcija za njihovo nepoštovanje; podsjeća da je pravo slobode okupljanja i udruživanja ključna značajka demokratskog, otvorenog i tolerantnog društva; poziva na ulaganje novih napora kako bi se suprotstavili ograničenjima i zastrašivanjima s kojima se susreću organizacije civilnog društva diljem svijeta te da EU bude primjer zaštite i promicanja njihovih prava;

126.  s odobrenjem primjećuje da je potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije u novom planu djelovanja ponovila predanost EU-a jačanju uloge lokalnih subjekata i organizacija civilnog društva te naglašava da civilno društvo, a posebno branitelji ljudskih prava, zbog znatnog smanjenja prostora svog djelovanja zaslužuju da im EU posveti veću pozornost i da uloži veće napore na tom području; stoga potiče EU i države članice da razrade dosljedan i sveobuhvatan odgovor na glavne izazove s kojima se civilno društvo, uključujući branitelje ljudskih prava, susreće diljem svijeta;

127.  poziva EU i države članice da na svakoj razini političkog dijaloga stalno prate i skreću pozornost na slučajeve kršenja slobode okupljanja i udruživanja, uključujući razne oblike zabrana i ograničenja organizacija civilnog društva i njihovih aktivnosti;

128.  također poziva EU i države članice da se koriste svim raspoloživim sredstvima u cilju sustavnog skretanja pozornosti na pojedinačne slučajeve ugroženih branitelja ljudskih prava ili aktivista civilnog društva, a osobito na one koji su trenutno u pritvoru; potiče delegacije EU-a i diplomatsko osoblje država članica da nastave aktivno podupirati branitelje ljudskih prava sustavnim praćenjem sudskih postupaka, posjećivanjem pritvorenih aktivista i davanjem izjava o pojedinačnim slučajevima, kao i rješavanjem pitanja povrede ljudskih prava sa svojim relevantnim kolegama; ustraje u tome da bi se viši predstavnici EU-a, posebice potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, povjerenici, posebni predstavnici EU-a te vladini službenici iz država članica trebali redovito sastajati s braniteljima ljudskih prava, pogotovo kada putuju u države u kojima je civilno društvo izloženo pritisku;

129.  s odobravanjem prima na znanje pomoć koju je EU pružio braniteljima ljudskih prava i civilnom društvu diljem svijeta u vidu financijskih sredstava u okviru Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR); naglašava da je posebno važno koristiti se EIDHR-om za zaštitu najugroženijih branitelja ljudskih prava; također ističe da bi se u sklopu potpore ugroženim braniteljima ljudskih prava u obzir prvenstveno trebali uzeti kriteriji učinkovitosti te bi trebalo izbjeći suviše preskriptivne uvjete; poziva Komisiju, ESVD i delegacije EU-a da osiguraju pravilno korištenje financijskim sredstvima koja su namijenjena braniteljima ljudskih prava;

Podupiranje izbornih postupaka i jačanje vladavine prava, neovisnosti pravosuđa i nepristrane uprave u trećim zemljama

130.  pozdravlja osam misija za promatranje izbora i osam misija izbornih stručnjaka koje je EU proveo 2014. diljem svijeta; ponavlja svoje pozitivno mišljenje o kontinuiranoj podršci koju EU pruža izbornim postupcima te o njegovoj pomoći i potpori domaćim promatračima tijekom održavanja izbora;

131.  podsjeća na važnost poduzimanja odgovarajućih daljnjih koraka u vezi s izvješćima i preporukama misija za promatranje izbora, kako bi se pojačao njihov učinak i osnažila potpora EU-a demokratskim standardima dotičnih zemalja;

132.  predlaže EU-u da uloži veće napore u razvijanje sveobuhvatnijeg pristupa procesima demokratizacije, imajući na umu da su slobodni i pošteni izbori samo jedna od dimenzija demokratizacije, kako bi se na pozitivan način utjecalo na jačanje demokratskih institucija i povjerenja javnosti u izborne postupke diljem svijeta;

133.  u tom kontekstu, sa zadovoljstvom primjećuje pokretanje druge generacije pilot-projekata u vezi s pružanjem podrške demokraciji u 12 odabranih delegacija EU-a 2014., shodno obvezi utvrđenoj u zaključcima Vijeća iz studenog 2009. te u Planu djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije iz 2012.; snažno naglašava važnost tih pilot-projekata za postizanje bolje usklađenosti u pružanju podrške demokraciji u okviru vanjskih politika i instrumenata EU-a;

134.  pozdravlja činjenicu da su se Komisija, ESVD i države članice u novom Planu djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije obvezali na čvršću i dosljedniju suradnju s tijelima za upravljanje izborima, parlamentarnim institucijama, lokalnim nevladinim udrugama, braniteljima ljudskih prava i organizacijama civilnog društva u trećim zemljama, u cilju njihova intenzivnijeg uključivanja u praćenje izbora i jačanja njihove uloge te slijedom toga i osnaženju demokratskih postupaka;

135.  podsjeća na to da bi iskustvo koje su stekli Europska unija, političari, akademici, mediji, nevladine udruge i civilno društvo te znanje stečeno tijekom tranzicije k demokraciji u okviru politike proširenja i susjedstva moglo pozitivno utjecati na utvrđivanje najboljih praksi koje bi se mogle upotrijebiti za podupiranje i očvršćivanje drugih procesa demokratizacije diljem svijeta;

136.  podsjeća da korupcija predstavlja prijetnju jednakom uživanju ljudskih prava te se njome narušavaju demokratski procesi kao što su vladavina prava i pošteno pravosuđe; također podsjeća da je EU zatražio isključivu nadležnost za potpisivanje Konvencije UN-a protiv korupcije (UNCAC);

137.  izražava stajalište da bi EU u svim svojim platformama za dijalog s trećim zemljama trebao naglasiti važnost transparentnosti i dostupnosti, integriteta, odgovornosti i pravilnog upravljanja u području javnih poslova, javnih financija i javnog vlasništva, kako je određeno u UNCAC-u; vjeruje da korupcija u svim oblicima narušava demokratska načela i negativno utječe na socijalni i gospodarski razvoj; traži poduzimanje mjera u skladu sa svojim zahtjevom za poboljšano praćenje Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije te primjereno uzimanje u obzir preporuka OECD-a; smatra da bi EU trebao dosljednije i sustavnije podržavati treće zemlje u borbi protiv korupcije nudeći im svoje stručno znanje i potporu pri osnivanju i osnaživanju neovisnih i djelotvornih institucija za suzbijanje korupcije te proaktivnom suradnjom s privatnim sektorom; jednako tako preporučuje razvijanje inovativnih financijskih mehanizama za jačanje borbe protiv svih vrsta korupcije; u tom kontekstu poziva na poboljšanje regulative u području financijskih transakcija na međunarodnoj razini;

138.  mišljenja je da bi EU trebao uložiti još veće napore u promicanje vladavine prava i neovisnosti pravosuđa na multilateralnoj i bilateralnoj razini; potiče EU da pruži podršku poštenom pravosuđu diljem svijeta pružanjem pomoći u procesima zakonodavnih i institucijskih reformi u trećim zemljama; također potiče delegacije EU-a i veleposlanstva država članica da u cilju promicanja neovisnosti pravosuđa sustavno prate sudske postupke;

Jačanje djelovanja Europskog parlamenta u vezi s ljudskim pravima

139.  pozdravlja činjenicu da su se na Konferenciji predsjednika izaslanstva u suradnji s Pododborom za ljudska prava preispitale smjernice za međuparlamentarna izaslanstva Europskog parlamenta o promicanju ljudskih prava i demokracije; u tom pogledu preporučuje sustavniju i transparentniju praksu poticanja rasprave o ljudskim pravima tijekom posjeta izaslanstava trećim zemljama, posebno o pojedinačnim slučajevima na koje se rezolucije Parlamenta odnose, ali i praksu podnošenja pismenih izvješća o poduzetim aktivnostima Pododboru za ljudska prava i, kada je to potrebno iz političkih razloga, izvješćivanje preko posebnih obavještajnih sastanaka;

140.  ističe da je potrebno i dalje promišljati kako se na najbolji način može povećati vjerodostojnost, vidljivost i djelotvornost rezolucija Parlamenta o povredama ljudskih prava, demokraciji i vladavini prava;

141.  podržava raspravu o uključivanju različitih instrumenata koji su na raspolaganju Parlamentu u vezi s podupiranjem i promicanjem ljudskih prava u jedinstveni strateški dokument koji bi Parlament trebao usvojiti na plenarnoj sjednici;

o
o   o

142.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, Vijeću sigurnosti UN-a, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku 70. zasjedanja Glavne skupštine UN-a, predsjedniku Vijeća UN-a za ljudska prava, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava te voditeljima delegacija EU-a.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0070.
(2)http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-11855-2012-INIT/en/pdf
(3)http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/142549.pdf
(4)http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/137585.pdf
(5)http://www.europarl.europa.eu/document/activities/cont/201203/20120329ATT42170/20120329ATT42170EN.pdf
(6)http://www.consilium.europa.eu/en/policies/pdf/st10152-en15_pdf/
(7)http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-10897-2015-INIT/hr/pdf
(8)http://www.consilium.europa.eu/en/meetings/fac/2015/10/st13201-en15_pdf/
(9)http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/130243.pdf
(10)http://register.consilium.europa.eu/doc/srv?l=EN&f=ST%2015559%202014%20INIT
(11)http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32015D0260
(12)http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-9242-2015-INIT/hr/pdf
(13)http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=S/RES/1325(2000)
(14)SL C 236 E, 12.8.2011., str. 69.
(15)SL C 33 E, 5.2.2013., str. 165.
(16)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0470.
(17)Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0274.
(18)Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0394.
(19)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0420.
(20)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0252.
(21)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0079.
(22)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0259.
(23)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0206.
(24)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0076.
(25)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0272.
(26)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0288.
(27)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0317.
(28)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0350.
(29)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0348.
(30)http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/key_documents/2014/20141008-strategy-paper_hr.pdf
(31)http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:52011DC0200
(32)http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2011:0303:FIN:en:PDF
(33)http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/G14/082/52/PDF/G1408252.pdf?OpenElement
(34)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0274.
(35)http://www.unfpa.org/sites/default/files/pub-pdf/Joint%20Programme%20on%20FGMC%20Summary%20Report.pdf
(36)http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/G14/086/06/PDF/G1408606.pdf?OpenElement
(37)https://www.consilium.europa.eu/ueDocs/cms_Data/docs/hr/news53.pdf
(38)http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/key_documents/2014/20141008-strategy-paper_hr.pdf
(39)http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2014:077:0027:0043:HR:PDF
(40)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0274.
(41)http://www.ohchr.org/Documents/Publications/GuidingPrinciplesBusinessHR_EN.pdf
(42)http://wcip2014.org/wp-content/uploads/2013/03/N1446828.pdf
(43)SL L 101, 15.4.2011., str. 1.
(44)https://ec.europa.eu/anti-trafficking/sites/antitrafficking/files/eu_strategy_towards_the_eradication_of_trafficking_in_human_beings_2012-2016_1.pdf
(45)http://www.coe.int/en/web/portal/10-october-against-death-penalty
(46)http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cmsUpload/TortureGuidelines.pdf
(47)http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/foraff/137584.pdf
(48)http://europa.eu/rapid/press-release_IP-15-5690_en.pdf
(49)http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=S/RES/1325(2000)
(50)http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=S/RES/1820(2008)
(51)http://www.un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=E/2015/27
(52)http://register.consilium.europa.eu/doc/srv?l=HR&f=ST%2014539%202014%20INIT
(53)http://www.unicef.org/eu/crtoolkit/downloads/Child-Rights-Toolkit-Web-Links.pdf


20.godišnjica Daytonskoga mirovnog sporazuma
PDF 246kWORD 67k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2015. o 20. godišnjici Daytonskog mirovnog sporazuma (2015/2979(RSP))
P8_TA(2015)0471RC-B8-1362/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Daytonski mirovni sporazum, njegov opći okvir i dvanaest aneksa,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 7. srpnja 2005.(1), 15. siječnja 2009.(2) i 9. srpnja 2015.(3) o Srebrenici,

–  uzimajući u obzir mišljenje Venecijanske komisije od 11. ožujka 2005. o ustavnoj reformi u Bosni i Hercegovini,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je Daytonski mirovni sporazum potpisan 14. prosinca 1995. u Parizu, čime se okončao najkrvaviji rat u Europi od Drugog svjetskog rata;

B.  budući da je Sporazumom prekinut rat, ali se nije uspjela izgraditi funkcionalna i samoodrživa država te budući da je institucionalni ustroj zemlje pretjerano složen te se pokazao neučinkovitim;

1.  podsjeća na važnost potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, prisjeća se svih tragičnih žrtava rata u Bosni i Hercegovini i izražava iskrenu sućut obiteljima onih koji su izgubili živote;

2.  sa žaljenjem primjećuje da, 20 godina nakon završetka rata i uspostave Općeg okvirnog sporazuma u kojemu se navode glavni aspekti mirovnog dogovora i budući oblik zemlje, uzastopne vlade nisu uspjele u izgradnji potpuno funkcionalne i samoodržive države;

3.  pozdravlja rezultate ostvarene u području povratka izbjeglica i interno raseljenih osoba te obnove i povrata imovine, u skladu s odredbama Aneksa VII Daytonskog sporazuma; inzistira na potrebi za provođenjem Aneksa i strategije povezane s njime kako bi se osigurao održivi povratak te pronašla pravedna, sveobuhvatna i trajna rješenja za interno raseljene osobe, izbjeglice i ostale osobe pogođene ratom; u tom smislu ističe potrebu za održivim povratkom Hrvata, Bošnjaka i ostalih u Republiku Srpsku; ističe da je potrebno postići napredak u socioekonomskoj integraciji povratnika; poziva na veće usklađivanje napora na svim razinama i na pridavanje veće pozornosti najranjivijim skupinama raseljenih osoba, uključujući Rome i žene žrtve nasilja; sa žaljenjem napominje da se prema Međunarodnom odboru Crvenoga križa 7000 osoba i dalje vodi kao nestalo te da je njihova sudbina još uvijek nepoznata;

4.  potvrđuje pozitivne promjene koje su se u posljednjih 20 godina dogodile u Bosni i Hercegovini, koja je od zemlje koja je prošla ratna razaranja postala država koja teži članstvu u Europskoj uniji;

5.  ponavlja predanost EU-a europskoj perspektivi i daljnjem procesu pristupanja EU-u Bosne i Hercegovine i svih država zapadnog Balkana; smatra da su regionalna suradnja i proces europske integracije najbolji načini za promicanje pomirenja te prevladavanje mržnje i podjela;

6.  poziva vlasti da iskoriste 20. godišnjicu Daytonskog mirovnog sporazuma kao poticaj da nastave s potrebnim reformama, posebno s obzirom na predstojeći zahtjev Bosne i Hercegovine za članstvo u EU-u; podsjeća da rješavanje socioekonomskih potreba građana mora biti prioritet, kao i uspostava učinkovitih mehanizama koordinacije u pitanjima EU-a; ponavlja da je također ključno usporedno nastaviti s ustavnim i političkim reformama te demokratizacijom političkog sustava, što će biti korak u smjeru jamčenja istinske jednakosti i demokratske zastupljenosti svih triju konstitutivnih naroda i svih građana u zemlji; naglašava da svi građani Bosne i Hercegovine moraju imati jednaku mogućnost da budu izabrani na svim političkim razinama na kojima se donose odluke;

7.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica, vladi i parlamentu Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta, te vladama i parlamentima država zapadnog Balkana.

(1) SL C 157 E, 6.7.2006., str. 468.
(2) SL C 46 E, 24.2.2010., str. 111.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0276.


Izvoz oružja: provedba Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP
PDF 455kWORD 135k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2015. o izvozu oružja: provedba Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP (2015/2114(INI))
P8_TA(2015)0472A8-0338/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Zajedničko stajalište Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o definiranju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme (dalje u tekstu „Zajedničko stajalište”)(1),

–  uzimajući u obzir reviziju Zajedničkog stajališta koju je provela Radna skupina Vijeća za izvoz konvencionalnog oružja (COARM),

–  uzimajući u obzir 16. godišnje izvješće Vijeća u skladu s člankom 8. stavkom 2. Zajedničkog stajališta Vijeća 2008/944/ZVSP o definiranju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme(2),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2012/711/ZVSP od 19. studenoga 2012. o potpori aktivnostima EU-a radi promicanja kontrole izvoza oružja te načela i mjerila iz Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP u trećim zemljama,

–  uzimajući u obzir Strategiju EU-a protiv širenja oružja za masovno uništenje objavljenu 9. prosinca 2003.,

–  uzimajući u obzir Europsku sigurnosnu strategiju „Sigurna Europa u boljem svijetu”, koju je Europsko vijeće donijelo 12. prosinca 2003.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o trgovini oružjem, koji je usvojila Opća skupština UN-a 2. travnja 2013.(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2014. o ratifikaciji Ugovora o trgovini oružjem(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2015. o utjecaju promjena na europskim obrambenim tržištima na sigurnosne i obrambene kapacitete u Europi(5), osobito stavke 4., 10., 18., 19., 20. i 21,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2013/768/ZVSP od 16. prosinca 2013. o aktivnostima EU-a za potporu provedbe Ugovora o trgovini oružjem u okviru Europske sigurnosne strategije(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 428/2009 od 5. svibnja 2009. o uspostavljanju režima Zajednice za kontrolu izvoza, prijenosa, brokeringa i provoza robe s dvojnom namjenom(7), izmijenjenu Uredbom (EU) br. 599/2014, te popis robe i tehnologije s dvojnom namjenom iz njezina Priloga I.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 24. travnja 2014. Vijeću i Parlamentu naslovljenu „Pregled politike za kontrolu izvoza: kako osigurati sigurnost i konkurentnost u svijetu koji se mijenja” (COM(2014)0244),

–  uzimajući u obzir Zajedničku izjavu Parlamenta, Vijeća i Komisije o preispitivanju sustava kontrole izvoza robe s dvojnom namjenom od 12. lipnja 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o reviziji politike kontrole izvoza od 21. studenoga 2014.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o „Ljudskim pravima i tehnologiji: utjecaj protuprovalnih i nadzornih sustava na ljudska prava u trećim zemljama”(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o pojednostavnjivanju uvjeta za prijenos obrambenih proizvoda unutar Zajednice(9),

–  uzimajući u obzir Strategiju EU-a za suzbijanje nezakonitog prikupljanja i trgovanja malim i lakim oružjem i pripadajućim streljivom, koju je Vijeće donijelo 15. i 16. prosinca 2005. te Zajedničku akciju Vijeća 2002/589/ZVSP od 12. srpnja 2002. o doprinosu Europske unije u suzbijanju destabilizirajućeg gomilanja i širenja malog i lakog oružja i stavljanju izvan snage Zajedničke akcije 1999/34/ZVSP,

–  uzimajući u obzir Zajedničko stajalište Vijeća 2003/468/ZVSP od 23. lipnja 2003. o kontroli posredovanja u trgovini oružjem(10),

–  uzimajući u obzir ažurirani zajednički popis robe vojne namjene Europske unije koji je Vijeće usvojilo 9. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir Smjernice za korisnike Zajedničkog stajališta Vijeća 2008/944/ZVSP o definiranju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Wassenaara od 12. svibnja 1996. o kontroli izvoza konvencionalnog oružja te robe i tehnologije dvojne namjene, zajedno s popisima te robe, tehnologija i streljiva ažuriranima 2015.(11),

–  uzimajući u obzir odluke donesene na 19. plenarnoj sjednici potpisnica Sporazuma iz Wassenaara o kontroli izvoza za konvencionalna oružja i robu i tehnologiju dvojne namjene održanoj u Beču 3. i 4. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1236/2005 od 27. lipnja 2005. o trgovini određenom robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. travnja 2015. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija pod naslovom „Europski program sigurnosti” (COM(2015)0185),

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju donesen 24. veljače 2006.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. listopada 2011. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Povećanje učinka razvojne politike EU-a: plan za promjenu” (COM(2011)0637),

–  uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja, a posebno cilj 16. točku 4. u kojoj se države pozivaju da osjetno smanje ilegalan protok oružja,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/512/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini,

–  uzimajući u obzir članak 42. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 346. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Ugovor UN-a o trgovini oružjem koji je stupio na snagu 24. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 24/35 Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava od 8. listopada 2013. o utjecaju prijenosa oružja na ljudska prava u oružanim sukobima(12),

–  uzimajući u obzir članak 52. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0338/2015),

A.  budući da se globalno sigurnosno okruženje oko EU-a dramatično promijenilo, osobito u njegovu južnom i istočnom susjedstvu;

B.  budući da se člankom 51. Povelje Ujedinjenih naroda priznaje neotuđivo pravo na individualnu ili kolektivnu samoobranu;

C.  budući da je u interesu međunarodne stabilnost važno učiniti dostupnim sredstva koja će poslužiti kao deterent, i to na temelju procjene od slučaja do slučaja i ne odstupajući od članka 51. Povelje UN-a i mjerila 4. iz Zajedničkog stajališta o očuvanju regionalnog mira, sigurnosti i stabilnosti;

D.  budući da nekontrolirano širenje oružja predstavlja ozbiljan rizik za mir, sigurnost, ljudska prava i održivi razvoj; budući da svake minute u svijetu jedna osoba izgubi život zbog oružanog nasilja, dok se istodobno proizvede 15 novih komada oružja;

E.  budući da je reguliranje međunarodne trgovine oružjem prema svojoj definiciji globalni cilj; budući da se EU u kontekstu svojih vanjskih odnosa mora pobrinuti da njegove aktivnosti budu dio jedinstvene cjeline kako bi promicao demokraciju i vladavinu zakona, spriječio sukobe, iskorijenio siromaštvo, poticao međukulturalni dijalog i očuvao međunarodnu stabilnost i sigurnost; budući da su tijekom razdoblja od 2010. do 2014. države članice EU-a bile zaslužne za 25,4 % svjetske opskrbe(13) najraširenijim konvencionalnim oružjem;

F.  budući da je u skladu s Ugovorom iz Lisabona iskorjenjivanje siromaštva glavni cilj razvojne politike EU-a, kao i jedan od prioriteta njegova vanjskog djelovanja kojim se nastoji izgraditi stabilniji i prosperitetniji svijet i da isporuka naoružanja zemljama u sukobu ne samo da povećava vjerojatnost eskalacije nasilja nego i nepovoljno utječe na razvojni potencijal tih zemalja, na što jasno upućuju izvješća humanitarnih organizacija u kojima je to kvantificirano(14);

G.  budući da je izvoz oružja država članica EU-a 2013. ukupno iznosio 36,7 milijardi EUR, od čega je 26 milijardi EUR bilo izvezeno u treće zemlje te da u usporedbi s time ukupni proračun Europskog instrumenta za susjedstvo za razdoblje 2014. – 2020. iznosi 15,4 milijarde EUR; budući da je izvoz iz država članica EU-a činio 30 % ukupnog izvoza oružja te da malotko može tvrditi da su ti trgovinski tokovi od neposrednog sigurnosnog interesa za EU;

H.  budući da je Zajedničko stajalište 2008/944/ZVSP pravno obvezujući okvir u kojem se određuje osam mjerila za izvoz konvencionalnog oružja koje države članice EU-a moraju primjenjivati pri donošenju odluka o izdavanju dozvola; budući da bi o tom Zajedničkom stajalištu trebalo voditi računa osobito u kontekstu razvoja europskog obrambenog tržišta i tehnološke i industrijske baze europskog obrambenog sektora;

I.  budući da su se treće zemlje Albanija, Bosna i Hercegovina, bivša jugoslavenska republika Makedonija, Island, Kanada, Crna Gora i Norveška službeno obvezale na poštovanje mjerila i načela iz Zajedničkog stajališta;

Globalno sigurnosno okruženje i izvoz oružja

1.  duboko je zabrinut zbog širenja oružanih sukoba, osobito onih u Ukrajini, Siriji, Iraku, Libiji, Jemenu te zbog međunarodnih sukoba koji su prijetnja svjetskoj stabilnosti i sigurnosti u sve globaliziranijem svijetu te su zaslužni za sve nestabilnije i sve nesigurnije susjedstvo EU-a; napominje da je prijenos oružja u zemlje u kojima vladaju sukobi doprinio tim sukobima;

2.  žali zbog toga što su događaji u posljednje dvije godine pokazali da oružje ponekad završi u rukama terorista i represivnih režima ili zemalja u kojima se djeca mogu novačiti ili iskorištavati u ratovanju te režima koji održavaju sumnjive veze s međunarodnim terorizmom ili vode agresivnu domaću i vanjsku politiku te smatra da je stoga nužno usvojiti djelotvorne mehanizme za kontrolu izvoza oružja; osuđuje korištenje oružjem u cilju širenja nesigurnosti te vanjskih i unutarnjih oružanih sukoba, podupiranja unutarnje represije, regionalnih sukoba te teških oblika kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda; također žali zbog toga što je nezakonit dotok oružja još uvijek velik i unosan posao;

3.  žali zbog činjenice da zbog oružanog nasilja godišnje umire gotovo pola milijuna ljudi(15), bilo u oružanim sukobima bilo kao posljedica kriminalnih aktivnosti;

4.  ponovno navodi da je poštovanje Zajedničkog stajališta ključno za očuvanje načela i vrijednosti EU-a, osobito u područjima međunarodnog prava o ljudskim pravima i međunarodnog humanitarnog prava, te ispunjavanje obveza EU-a kada je riječ o regionalnoj i globalnoj sigurnosti;

5.  napominje da su prema 16. godišnjem izvješću države članice među vodećim svjetskim izvoznicima oružja, njihov je ukupni izvoz 2013. iznosio 36,711 milijardi EUR, od čega se 10,735 milijardi odnosilo na izvoz u države članice, a 25,976 milijardi EUR u treće zemlje; ponavlja da u članku 10. Zajedničkog stajališta stoji da gospodarski,trgovački industrijski interesi država članica ne utječu na osam mjerila kojima se regulira izvoz oružja;

6.  međutim žali zbog činjenice da se članak 10. često ignorira, posebno stoga što europska poduzeća iz sektora obrane manji prihod u Europi sve više nadoknađuju izvozom izvan EU-a; ozbiljno je zabrinut zbog posljedica na sigurnost i obranu EU-a koje može prouzročiti prijenos osjetljivih informacija i tehnologija u treće zemlje, što rezultira povećanim rizikom od ovisnosti o trećim zemljama, poput Rusije, čije strateške interese ne dijelimo;

7.  podsjeća da bi obrambena industrija trebala poslužiti kao instrument za provedbu obrambenih i sigurnosnih politika država članica, istodobno jamčeći sigurnost opskrbe u EU-u i doprinoseći također provedbi jačeg ZVSP-a i ZSOP-a jer je to važno za očuvanju globalne stabilnosti i sigurnosti; uviđa da je izvoz oružja poslužio kao sredstvo za jačanje industrijske i tehnološke baze europske obrane, što je bilo važno za čitav niz inovacija i tehnoloških postignuća;

8.  potvrđuje legitimnost izvoza koji se strogo pridržavaju mjerila iz Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP i koji se odvijaju u okviru odgovora EU-a na zahtjev u vezi s pravom na samoobranu; podržava opskrbu obrambenim oružjem u slučaju legitimne samoobrane; prima na znanje odluku nekih država članica da dostave oružje za obranu Pešmergama u Iračkom Kurdistanu i Ukrajini; napominje da u vezi s time nije bilo koordinacije među državama članicama;

9.  ističe da je uskraćivanje i privremena suspenzija dozvola uslijed embarga ili sukoba, premda pozitivan znak, dokaz da je izvozna politika EU-a u svojoj srži samo reaktivna; smatra da je prema Zajedničkom stajalištu prije izdavanja dozvole nužno izraditi temeljitiju procjenu specifičnih rizika povezanih sa zemljama u koje se izvozi te sigurnosnih interesa EU-a;

10.  napominje da su rizici koji proizlaze iz preusmjeravanja, krijumčarenja i gomilanja oružja i eksploziva u porastu te da je to još uvijek otvoreno pitanje; ističe da postoji rizik od toga da zbog sve raširenijeg krijumčarenja te manjka nadzora na ulaznim točkama poput luka oružje iz trećih zemalja s visokim stopama korupcije završi u Europi, što bi, kako je istaknuto u nedavnom izvješću Europola(16), moglo ugroziti sigurnost građana;

11.  naglašava da je kontrola izvoza oružja sastavni dio vanjske i sigurnosne politike EU-a i mora se voditi načelima utkanima u članak 21. UEU-a, u prvom redu načelima promicanja demokracije i vladavine prava te očuvanja mira, sprječavanja sukoba i jačanja međunarodne sigurnosti; podsjeća da je od presudne važnosti pobrinuti se za to da izvoz oružja ne bude proturječan vjerodostojnosti EU-a kao globalnog zagovaratelja ljudskih prava; duboko je uvjeren da bi se boljom provedbom osam mjerila iz Zajedničkog položaja ostvario važan doprinos razvoju i ZVSP-a i ZSOP-a; poziva na novu globalnu strategiju EU-a o vanjskoj i sigurnosnoj politici u kojoj bi se, u svjetlu izmijenjenog sigurnosnog okruženja te povezanih rizika i prijetnji, na odgovarajući način ramotrila sporna pitanja u vezi s izvozom oružja;

12.  izražava žaljenje zbog toga što ilegalan, nezakonit i nereguliran prijenos oružja i dalje ugrožava političku stabilnost i koči demokratski, socijalni i/ili ekonomski razvoj u određenim dijelovima svijeta; uviđa da bi dosljedno tumačenje i uspješna provedba osmog mjerila iz Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP dali presudan doprinos ostvarivanju ciljeva EU-a o usklađenosti razvojnih politika; poziva na to da se pridržavanje osmog mjerila kontinuirano prati kako bi se utvrdio eventualni štetni učinak potrošnje na oružje na razvojne izglede siromašnijih zemalja u koje se izvozi;

Ugovor o trgovini oružjem

13.  pozdravlja stupanje na snagu Ugovora o trgovini oružjem; pozdravlja aktivnosti koje je EU poduzeo radi promicanja univerzalne ratifikacije i provedbe tog ugovora (ATT − The Arms Trade Treaty) te poziva na kontinuiran rad u tom pogledu, posebno kada je riječ o zemljama koje su veliki trgovci oružjem; snažno potiče države članice koje taj ugovor nisu ratificirale da to učine čim prije; uviđa da Ugovor o trgovini oružjem, premda je korak u dobrom smjeru, još uvijek ima svoje manjkavosti i nejasnoće (nejasni koncepti, izuzeća iz obveze izvješćivanja, nepostojanje kazni);

14.  pozdravlja uspješno održavanje prve konferencije država stranaka održane u Cancunu od 24. do 27. kolovoza 2015., ali ističe da nije postignut dogovor oko predloška koji bi poslužio za godišnja izvješća; smatra da će taj ugovor biti doista uspješan samo ako se poduzmu koraci za njegovu opću primjenu i ako se uvedu obvezujući mehanizmi ili kazne za slučajeve njegova nepridržavanja;

15.  pozdravlja uvjet kojim se nalaže da države potpisnice Ugovora o trgovini oružjem u postupku odlučivanja o dozvoli za prijenos u obzir uzmu rizik od toga da se dotično oružje upotrijebi u teškim oblicima rodno uvjetovanog nasilja ili nasilja nad ženama i djecom ili takvo nasilje potpomogne; poziva države članice da zaoštre ton u Zajedničkom stajalištu kada je riječ o rodnom uvjetovanom nasilju ili ozbiljnim oblicima nasilja nad ženama i djecom;

16.  pohvaljuje činjenicu da EU ima pravno obvezujući okvir, jedinstven u svijetu, za provođenje kontrole izvoza oružja, pa i u kriznim područjima i zemljama u kojima je poštovanje ljudskih prava dvojbeno; u vezi s time pozdravlja činjenicu da je nekoliko europskih i trećih zemalja pristupilo sustavu kontrole izvoza oružja na temelju Zajedničkog stajališta;

17.  pozdravlja činjenicu da su Albanija, Bosna i Hercegovina, Kanada, bivša jugoslavenska republika Makedonija, Island, Crna Gora i Norveška preuzele mjerila i načela iz Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP; napominje da je od 2012. na snazi poseban sustav za razmjenu informacija između EU-a i tih trećih zemalja;

Zajedničko stajalište

18.  podsjeća da bi Zajedničko stajalište trebalo voditi k usvajanju koordiniranog pristupa trgovini oružjem kojim se ne dovodi u pitanje pravo država članica da uvedu strože nacionalne politike, kako se navodi u članku 3. Zajedničkog stajališta; nadalje, podsjeća da je svako odbijanje prijenosa bilo kakve vojne tehnologije ili oružja u isključivoj nadležnosti država članica te da se zajednički standardi iz Zajedničkog stajališta smatraju minimalnim standardima za upravljanje prijenosom vojnih tehnologija u skladu s uvodnom izjavom 3.; ističe da usklađivanje propisa na europskoj razini ne smije biti izlika za dokidanje strožih nacionalnih propisa;

19.  poziva države članice da bez iznimke jedinstveno tumače i strogo primjenjuju mjerila iz Zajedničkog stajališta i da ne dopuste da politička i ekonomska razmatranja dobiju prednost u postupku donošenja odluka; nadalje, poziva države članice da otkažu već dogovorene ugovore ako se njima, uslijed bitno promijenjene situacije, krše načela iz Zajedničkog stajališta;

20.  smatra da je stvarni problem u tome što države članice Zajedničko stajalište ne primjenjuju strogo i nedosljedno ga tumače te stoga smatra ključnim da se osam mjerila primjenjuje dosljedno i ambiciozno; u tom pogledu ističe da nisu propisane kazne u slučaju kršenja mjerila i smatra da je uputno propisati neovisne provjere kao i kazne u slučaju kršenja Zajedničkog stajališta;

21.  prima na znanje reviziju Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP koju je provela Radna skupina Vijeća za izvoz konvencionalnog oružja i njezin zaključak da je Zajedničko stajalište svrsishodno ciljevima koje je zacrtalo Vijeće i u skladu s Ugovorom o trgovini oružjem; napominje da nikakve izmijene nisu učinjene unatoč teškom stanju u Siriji i Iraku, aktivnijem terorističkom djelovanju i sukobima i nestabilnostima koji su u velikom broju prisutni na cijelom Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi, što bi moglo utjecati na sigurnost same Unije;

22.  prima na znanje ažuriranje Smjernica za korisnike Zajedničkog stajališta Vijeća i popisa robe vojne namjene EU-a; pozdravlja to što Radna skupina Vijeća za izvoz konvencionalnog oružja uvodi novi sustav mrežnog dijeljenja informacija; pozdravlja što se počelo upućivati na dijelove Ugovora o trgovini oružjem koji još nisu uvršteni u Zajedničko stajalište kao i izmjene detaljnih smjernica za sedmo mjerilo; poziva na to da se posebna pozornost posveti radu na smjernicama za djelotvornu provedbu osmog mjerila;

23.  poziva države članice da se pobrinu za strožu primjenu tih osam mjerila; smatra da bi države članice, koje i na europskoj razini sudjeluju u Radnoj skupini za izvoz konvencionalnog oružja, svoje ocjene trebale proširiti kako bi se naglasak stavio i na stanje u zemlji odredišta i na specifičnu vojnu tehnologiju o kojoj je riječ; potiče države članice da primjenjuju stroža nacionalna mjerila;

24.  zabrinut je zbog pritiska koji bi poduzeća u određenim državama članicama stvarnom ili percipiranom prijetnjom podizanja tužbi mogla vršiti na izdavanje dozvole za izvoz; podsjeća države članice da je rigorozna i stroga primjena osam mjerila dostatan razlog za odbijanje izdavanja dozvola;

25.  napominje da prema drugom mjerilu države članice uskraćuju dozvolu za izvoz samo ako postoji nedvojben rizik da bi vojna tehnologija ili oprema namijenjena izvozu mogla biti upotrijebljena za unutarnju represiju; budući da to mjerilo ostavlja prostora za nedosljednu primjenu zajedničkih pravila, poziva na povezivanje s predstavnicima Vijeća Europe, Ureda visokog povjerenika za ljudska prava i organizacija za zaštitu ljudskih prava kako bi se dodatno pojasnilo drugo mjerilo;

26.  kritičan je prema činjenici da se države članice često ne pridržavaju tih osam mjerila; žali što ne postoje mehanizmi za kažnjavanje država članica zbog nepridržavanja tih osam mjerila te što ih se ne planira uvesti; smatra da bi trebali biti predviđeni načini, i sredstva za to, na koji će se provoditi neovisne provjere i određivati kazne zbog kršenja odredbi iz Zajedničkog stajališta;

27.  potiče svaku državu članicu da koncept rizika u postupcima izdavanja dozvola za prijenos oružja tumači u skladu s načelom predostrožnosti, kao što je uobičajeno pri razmatranju drugih pitanja poput terorizma, pranja novca i pitanja u vezi sa zaštitom okoliša;

28.  ističe potrebu za dosljednijom politikom o embargu i za time da se počne smjesta primjenjivati; poziva države članice da pojasne nacionalne i međunarodne odredbe u pogledu izvoza vojnog i nevojnog oružja, a koje bi mogle dovesti do toga da prijenosi malog oružja ne podliježu regulatornim propisima jer ih se definira kao nevojno oružje;

29.  podsjeća da Uredba (EU) br. 258/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o provedbi članka 10. Protokola UN-a protiv nezakonite proizvodnje i krijumčarenja vatrenog oružja za cilj ima učinkovit nadzor prijenosa vatrenog oružja za civilnu uporabu; potvrđuje legitimnost izvoza lovačkog i sportskog oružja za civilnu uporabu u okviru te Uredbe; pozdravlja reviziju zakonodavstva EU-a o vatrenom oružju (uključujući o deaktivaciji, administrativnim kaznama i signalnom oružju) i namjeru o jačanju policijske suradnje sa susjednim zemljama u području krijumčarenja oružja; u tom pogledu traži od Komisije da nadogradi kapacitete Europola;

30.  poziva države članice da u Zajedničko stajalište uvedu mehanizam kojim bi se automatski suspendirale postojeće dozvole za izvoz oružja u one zemlje kojima je uveden europski embargo na oružje nakon što što je dozvola za izvoz već bila izdana;

31.  predlaže razmatranje mogućnosti primjene i proširenja osam mjerila i na prijenos usluga povezanih s izvozom oružja poput konzaltinga i na aktivnosti u trećim zemljama privatnih vojnih kompanija sa sjedištem u EU-u; poziva na jedinstveni pristup EU-a pitanju plovećih oružarnica;

32.  poziva države članice koje još nisu u potpunosti usklađene sa Zajedničkim stajalištem Vijeća 2003/468/ZVSP od 23. lipnja 2003. o kontroli posredovanja u trgovini oružjem da objasne zašto nisu uskladile svoje propise i koje korake namjeravaju poduzeti i kada kako bi ispunile svoje obveze iz Zajedničkog stajališta; potiče države članice da usluge prijevoza i financiranja oružja obuhvate svojim zakonodavstvom o uslugama posredovanja u trgovini oružjem;

33.  zabrinut je zbog mogućeg preusmjeravanja izvoza te poziva države članice da uspostave djelotvorne nadzorne sustave (sustave praćenje, klauzulu o zloupotrebi u certifikatima za krajnje korisnike i terenski pregled krajnjih korisnika) te da povećaju broj zaposlenih u tu svrhu; smatra da treba postojati jača suradnja među državama članicama te između država članica i Europola i Eurojusta, kao i s trećim zemljama, kako bi se potpomognuo progon posrednika i krijumčara umiješanih u nezakonit prijenos oružja; poziva Vijeće da sedmo mjerilo bolje uskladi s člankom 11. Ugovora o trgovini oružjem;

34.  duboko je zabrinut zbog mogućeg izigravanja izvoznih kontrola EU-a licenciranom proizvodnjom u trećim zemljama ili preko prekomorskih podružnica poduzeća s poslovnim nastanom u EU-u; potiče Radnu skupinu za izvoz konvencionalnog oružja da u svom sljedećem godišnjem izvješću temeljito obradi spomenuto pitanje;

35.  poziva na veću koordinaciju na radnoj razini u Vijeću i ESVD-u kako bi se jamčilo da se u obzir uzmu aspekti povezani sa sprječavanjem sukoba, razvojem i ljudskim pravima; poziva na održavanje redovnih savjetovanja između Radne skupine za izvoz konvencionalnog oružja (COARM) i Radne skupine za ljudska prava (COHOM) te na to da se COARM poveže sa svim relevantnim dionicima EU-a kao što su Intcen, koordinator EU-a za borbu protiv terorizma i delegacijama EU-a radi poboljšanja usklađenosti i dijeljenja informacija koje bi mogle biti važne za odluke o izdavanju dozvola za prijenos oružja, osobito u pogledu rizika u predloženim zemljama primateljicama, čime bi se poboljšala kvaliteta odluka donesenih u kontekstu Zajedničkog stajališta;

Transparentnost

36.  žali zbog kasnog usvajanja 16. godišnjeg izvješća, čime je to postalo izvješće s najvećim kašnjenjem dosad;

37.  napominje da stvarno dostaviti podatke znači dostaviti podatke o financijskoj vrijednosti i izdanih dozvola za izvoz oružja i ostvarenog izvoza koji su podijeljeni po kategorijama koje uključuju odredište i popis robe vojne namjene EU-a; poziva preostale države članice da ispune svoje obveze podnošenja godišnjih izvješća i da naknadno dostave podatke za 16. godišnje izvješće te da ubuduće pravodobno dostavljaju godišnja izvješća;

38.  napominje da izvješće sadržava standardizirane informacije o izdanim dozvolama za izvoz, ali ne sadržava sveobuhvatne informacije o stvarnom izvozu oružja; snažno potiče Vijeće i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da izuče načine na koje bi se poboljšala razina pridržavanja obveze izvješćivanja te transparentnost i javni nadzor nad okvirom za kontrolu izvoza oružja, i to na način da se pobrinu da sve države članice izvješćuju o izvozu oružja; poziva da se taj nedostatak ispravi i da se u skladu s time donesu mjere za izradu godišnjeg izvješća u kojemu će biti istaknuti stvarni podaci o izvozu raščlanjeni prema vrsti i odredištu oružja;

39.  poziva na uvođenje standardiziranog izvještavanja i postupka za podnošenje podataka o ostvarenom izvozu i dozvolama, pa i jedinstvenog roka za to, koji bi se na jednak način ispunjavao i primjenjivao diljem Europe; poziva države članice da podnose iscrpna izvješća o uskraćenim dozvolama, pa i o informacijama o pojedinačnim dozvolama koje se odnose na države primateljice i konkretno tijelo, opise i količinu predmeta za prijenos, uzimajući u obzir potkategorije popisa robe vojne namjene, te da navode točne razloge za njihovo uskraćivanje; predlaže da se format godišnjeg izvješća izmijeni te da se ono ponovno pokrene u obliku javne, interaktivne internetske baze podataka koju korisnici mogu pretraživati;

40.  poziva na to da se države članice bolje savjetuju kada je riječ o prijenosu oružja u nesigurne i nestabilne regije ili zemlje, posebno one koje vode agresivne politike u svojem susjedstvu; poziva na duboku i sustavnu provjeru provedbe sankcija EU-a na izvoz oružja i prodaju tehnologija s dvojnom namjenom protiv Rusije; poziva države članice da sastave popis osoba (uključujući pravne i fizičke osobe) osuđenih zbog kršenja zakonodavstva o izvozu oružja i u slučajevima utvrđenog preusmjeravanja, pa i osoba koje nisu sudski osuđene, ali za koje se zna da su umiješane u ilegalnu trgovinu oružjem ili aktivnosti kojima se ugrožava međunarodna sigurnost; poziva države članice da dostave detaljne informacije o postupcima povlačenja ili privremene suspenzije izdanih dozvola kad je riječ o državama za koje je na snazi embargo;

41.  smatra ključnim da zemlje kandidatkinje za pristupanje EU-u slijede stajališta i načela EU-a u pogledu izvoza oružja i trgovine oružjem;

42.  poziva na nadzor i suradnju u pogledu nezakonite trgovine oružjem u okviru postupaka prekogranične suradnje između policije i nadležnih tijela na temelju razmjene informacija i baza podataka radi smanjenja sigurnosnih rizika za Europsku uniju i njezine građane;

Javni nadzor

43.  podsjeća na to da vlade snose političku odgovornost za to hoće li izvoziti robu s vojnom ili dvojnom namjenom; poziva države članice da dostave detaljne informacije o svakoj izdanoj dozvoli kako bi se omogućile provjere na razini EU-a te zajamčilo da zemlje ne odstupaju od mjerila iz Zajedničkog stajališta zbog svojih ekonomskih, političkih ili individualnih interesa; traži od ESVD-a i Radne skupine za izvoz konvencionalnog oružja da ispitaju dozvole za koje se sumnja da ne ispunjavaju mjerila iz Zajedničkog stajališta;

44.  duboko je uvjeren da građani i parlamenti imaju pravo biti podrobno informirani o odlukama njihovih vlada u vezi s izvozom oružja jer te odluke utječu na njihovu dobrobit i sigurnost te na dobrobit i sigurnost drugih zemalja te zato što je to u interesu transparentnosti i većeg javnog nadzora; poziva na to da izvješća budu dostupna javnosti;

45.  poziva Vijeće i ESVD da poboljšaju i pristup informacijama o sankcijama EU-a i embargu na oružje koje nameće jer te informacije često nisu ažurirane niti su lako dostupne;

46.  poziva na to da se parlamentarni nadzor pojača podnošenjem godišnjih izvješća parlamentima i na nacionalnoj i na europskoj razini; poziva na to da se na sljedećoj međuparlamentarnoj konferenciji o ZVSP-u i ZSOP-u povede rasprava o europskom izvozu oružja i politici europske obrambene industrije;

47.  pozdravlja održavanje redovnih savjetovanja s civilnim društvom kao znak veće transparentnosti; poziva Komisiju i ESVD/Radnu skupinu za izvoz konvencionalnog oružja da nastave taj dijalog s civilnim društvom, nevladinim organizacijama i think tankovima; potiče civilno društvo i akademsku zajednicu da neovisno i strogo nadziru trgovinu oružjem;

Nove tehnologije i pitanje robe s dvojnom namjenom

48.  smatra da tehnološki napredak sve više otežava razlikovanje između isključivo vojne i isključivo civilne uporabe te da bi stoga u svjetlu Sporazuma iz Wassenaara posebnu pozornost trebalo obratiti na popis robe s dvojnom namjenom; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu, države članice i Komisiju da se pobrinu za to da u Sporazumu iz Wassenaara nema pravnih praznina i neusklađenosti između popisa robe vojne namjene i prilogâ Uredbi o robi dvojne namjene te da posebnu pozornost obrate na nove tehnologije od strateške važnosti kao što su sustavi daljinskog upravljanja letjelicama, primijenjena robotika i tehnologija za nadzor;

49.  podsjeća da porast broja određenih tehnologija za nadzor i sustava za otkrivanje neovlaštenog pristupa diljem svijeta ne ugrožava samo ljudska prava već može predstavljati i znatnu prijetnju europskim strateškim interesima i našoj digitalnoj infrastrukturi;

50.  pozdravlja tekuću inicijativu Komisije da modernizira nadzor EU-a nad izvozom robe s dvojnom namjenom i njezinu namjeru da tijekom prve polovice 2016. predstavi novi zakonodavni prijedlog za pametne i djelotvorne politike reguliranja komercijalnih izvoza usluga povezanih s uvođenjem i primjenom tehnologija s dvojnom namjenom, koji će istodobno sadržavati djelotvorne mehanizme zaštite kako bi se spriječilo da takav nadzor naškodi znanstvenim i informacijsko-tehnološkim istraživanjima; naglašava da bi svrha tog prijedloga trebala biti i da se poboljša dosljednost i transparentnost sustava za nadzor izvoza te temeljito povede računa o promjenjivoj naravi sigurnosnih izazova i brzini kojom tehnologija napreduje, osobito u pogledu softvera za nadziranje i otkrivanje neovlaštenog pristupa; pozdravlja sporazum postignut 4. prosinca 2013. između zemalja stranaka Wassenaarskog sporazuma oko uvođenja provjera u području nadzora, opreme za policijske službenike i obavještajne službe te sustave mrežnog nadzora; podsjeća na nužnost razmatranja potencijalno opasnih izvoza proizvoda i usluga povezanih s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama koji se mogu koristiti za kršenje ljudskih prava u pojedinim trećim zemljama, kako je dogovoreno u zajedničkoj izjavi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije iz travnja 2014.;

51.  poziva države članice da izdvoje dovoljno sredstava za uspješno uvođenje i provedbu provjera izvoza robe s dvojnom namjenom, posredovanja u trgovini tom robom i njezina provoza; pozdravlja tekuće programe za izgradnju kapaciteta koje financira EU kojima se podupiru sustavi za provjeru robe s dvojnom namjenom u trećim zemljama; poziva države članice da i u EU-u aktiviraju kapacitete za osposobljavanje;

52.  ističe da bi Komisija trebala biti u stanju hitno pružiti ažurirane informacije o zakonitosti mogućih transakcija i njihovim mogućim štetnim učincima za poduzeća koja nisu sigurna trebaju li zatražiti dozvolu za izvoz;

53.  poziva Komisiju da podnese prijedloge za preispitivanje načina na koje bi se standarde EU-a za informacijske i komunikacijske tehnologije moglo upotrijebiti u sprječavanju potencijalno štetnih učinaka izvoza tih tehnologija ili drugih usluga u treće zemlje u kojima se pojmovi poput „zakonitog prisluškivanja” ne mogu poistovijetiti s onima u EU-u ili koje su primjerice poznate po kršenju ljudskih prava ili po tome da u njima vladavina prava ne postoji;

54.  potvrđuje da bi standardi EU-a, posebno oni utvrđeni u Povelji o temeljnim pravima EU-a, trebali imati prednost u odnosu na druga razmatranja pri ocjenjivaju incidenata u kojima su se tehnologije s dvojnom namjenom koristile na načine koji graniče s kršenjem ljudskih ljudska prava;

55.  žali zbog toga što određena europska poduzeća, kao i međunarodna poduzeća koja trguju tehnologijama s dvojnom namjenom, aktivno surađuju s režimima koji krše ljudska prava, iako su svjesni štetnih učinaka koje ta trgovina ima na ljudska prava;

56.  javno potiče Komisiju da poduzeća koja sudjeluju u takvim aktivnostima isključi iz postupaka javne nabave EU-a, iz financiranja za istraživanje i razvoj te iz svih drugih oblika financijske potpore;

o
o   o

57.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici, vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 335, 13.12.2008., str. 99.
(2) SL C 103, 27.3.2015., str. 1.
(3) Ugovor o trgovini oružjem, UN, 13-27217.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0081.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0215.
(6) SL L 341, 18.12.2013., str. 56.
(7) SL L 134, 29.5.2009., str. 1.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0288.
(9) SL L 146, 10.6.2009., str. 1.
(10) SL L 156, 25.6.2003., str. 79.
(11) http://www.wassenaar.org/controllists/, „Popis robe, tehnologije i streljiva s dvojnom namjenom” − Sporazum iz Wassenaara o kontroli izvoza konvencionalnog oružja te robe i tehnologije s dvojnom namjenom, 25. ožujka 2015.
(12) A/HRC/RES/24/35.
(13) Trendovi u međunarodnom prijenosu oružja, 2014., informativni članak Međunarodnog instituta za mirovna istraživanja (SIPRI), ožujak 2015.
(14)IANSA, Oxfam Internacional i Saferworld, „Afričke izgubljene milijarde − Međunarodni dotok oružja i cijena sukoba”, 2007.
(15) „Globalni danak oružanog nasilja 2015.: svaki se život broji” – izvješće Ženevske deklaracije o oružanom nasilju i razvoju.
(16) „Istraživanje organiziranog kriminala sutrašnjice”, Europol (2015.).


Patenti i prava uzgajivača bilja
PDF 248kWORD 73k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2015. o patentima i pravima uzgajivača bilja (2015/2981(RSP))
P8_TA(2015)0473RC-B8-1394/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. svibnja 2012. o patentiranju procesa koji su u osnovi biološki(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 98/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 1998. o pravnoj zaštiti biotehnoloških izuma(2), a posebno njezin članak 4., u kojem se navodi da se ne mogu patentirati proizvodi dobiveni procesima koji su u osnovi biološki,

–  uzimajući u obzir Europsku patentnu konvenciju (EPK) od 5. listopada 1973., a posebno njezin članak 53. točku (b),

–  uzimajući u obzir odluku Proširenog žalbenog vijeća Europskog patentnog ureda (EPU) od 25. ožujka 2015. u predmetima G2/12 (o rajčicama) i G2/13 (o brokuli),

–  uzimajući u obzir Provedbeni pravilnik EPK-a, a osobito njegov članak 26., u kojem se navodi da se Direktiva 98/44/EZ primjenjuje kao dodatno sredstvo za tumačenje europskih zahtjeva za patente i patente u vezi s biotehnološkim izumima,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju za zaštitu novih biljnih sorti od 2. prosinca 1961., koja je izmijenjena u Ženevi 10. studenog 1972., 23. listopada 1978. i 19. ožujka 1991. (dalje u tekstu: Konvencija UPOV iz 1991.),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2100/94 od 27. srpnja 1994. o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice(3) (dalje u tekstu: Uredba Vijeća (EZ) br. 2100/94), a posebno njezin članak 15. točke (c) i (d),

–  uzimajući u obzir Sporazum Vijeća o jedinstvenom sudu za patente od 19. veljače 2013.(4) (dalje u tekstu: Sporazum o UPC-u), a posebno njegov članak 27. točku (c),

–  uzimajući u obzir Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva, uključujući trgovinu krivotvorenom robom (TRIPS), a posebno njegov članak 27. stavak 3., u kojem se navodi da članice iz patentibilnosti mogu izuzeti procese koji su u osnovi biološki,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je pristup biološkom materijalu biljnog podrijetla kojim su obuhvaćena biljna svojstva bez daljnjega potreban za poticanje inovacija te razvoj novih sorti kako bi se zajamčila globalna sigurnost opskrbe hranom, uhvatilo u koštac s klimatskim promjenama i spriječili monopoli u sektoru uzgoja te pritom stvorilo više poslovnih prilika za mala i srednja poduzeća;

B.  budući da su prava intelektualnog vlasništva važna radi očuvanja ekonomskih poticaja za razvoj novih biljnih proizvoda i omogućavanje tržišnog nadmetanja;

C.  budući da patenti za proizvode dobivene konvencionalnim uzgojem ili za genetski materijal potreban za konvencionalan uzgoj mogu u pitanje dovesti izuzeće iz članka 53. točke (b) Europske patentne konvencije i članka 4. Direktive 98/44/EZ;

D.  budući da bi proizvodi dobiveni procesima koji su u osnovi biološki, kao što su bilje, sjeme, izvorna svojstva i geni, trebali biti izuzeti iz patentibilnosti;

E.  budući da je uzgoj bilja inovativan proces koji poljoprivrednici i poljoprivredne zajednice provode od početaka poljoprivrede te da su nepatentirane sorte i metode uzgoja važne za gensku raznovrsnost;

F.  budući da se Direktivom 98/44/EZ uređuju biotehnološki izumi, a posebno genetički inženjering, ali da, kako je navedeno u njezinim uvodnim izjavama (52) i (53), namjera zakonodavca u toj direktivi nije bila da se omogući patentibilnost proizvoda dobivenih procesima koji su u osnovi biološki;

G.  budući da brojni zahtjevi u vezi s proizvodima koji su dobiveni procesima koji su u osnovi biološki trenutačno čekaju na odluku Europskog patentnog ureda (EPU) i budući da je stoga potrebno hitno dati pojašnjenja u vezi s područjem primjene i tumačenjem Direktive 98/44/EZ, a posebno u pogledu njezina članka 4.;

H.  budući da se Direktivom 98/44/EZ prešutno priznaje pravo da se u eksperimentalne svrhe upotrijebi materijal zaštićen patentom, kako je navedeno u članku 12. stavku 3. točki (b) i članku 13. stavku (3) točki (b);

I.  budući da će izuzeće uzgajivača iz članka 27. točke (c) Sporazuma o UPC-u vrijediti samo za patente odobrene u okviru jedinstvenog patentnog sustava i neće se automatski primjenjivati na nacionalne patente u EU-u, što će rezultirati neusuglašenom situacijom kad je riječ o mogućnostima uzgoja u kojem se upotrebljava materijal dobiven procesima koji su u osnovi biološki, a koji je zaštićen patentom;

J.  budući da nositelj prava na biljnu sortu ne može drugima zabraniti da se zaštićenom biljkom koriste za daljnji uzgoj, što je temeljno načelo međunarodnog sustava oplemenjivačkih prava na biljnu sortu koji se zasniva na Konvenciji UPOV iz 1991. i temeljno načelo sustava EU-a koji se zasniva na Uredbi Vijeća (EZ) br. 2100/94;

1.  izražava zabrinutost zbog toga što bi nedavna odluka Proširenog žalbenog vijeća EPU-a u predmetima G2/12 (rajčice) i G2/13 (brokula) mogla dovesti do toga da EPU odobrava više patenata u pogledu prirodnih svojstava uvrštenih u nove sorte procesima koji su u osnovi biološki kao što su križanje i selekcija;

2.  poziva Komisiju da hitno pojasni područje primjene i tumačenje Direktive 98/44/EZ, a posebno njezin članak 4., članak 12. stavak 3. točku (b) i članak 13. stavak 3. točku (b) kako bi se zajamčila pravna jasnoća u pogledu zabrane patentibilnosti proizvoda dobivenih procesima koji su u osnovi biološki, te da pojasni da je dopušten uzgoj u kojem se upotrebljava biološki materijal zaštićen patentom;

3.  poziva Komisiju da svoje predstojeće pojašnjenje u vezi s patentibilnošću proizvoda dobivenih procesima koji su u osnovi biološki proslijedi EPU-u kako bi se ono moglo upotrijebiti kao dodatno sredstvo za tumačenje;

4.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da Unija zaštiti zajamčeni pristup materijalu dobivenom procesima koji su u osnovi biološki te upotrebu tog materijala za uzgoj bilja kako se time, tamo gdje je to primjenjivo, ne bi zadiralo u prakse kojima se uzgajivačima jamči izuzeće;

5.  poziva Komisiju da se u kontekstu multilateralnih rasprava o usklađivanju patentnih zakona zauzme za izuzeće procesa koji su u osnovi biološki iz patentibilnosti;

6.  poziva Komisiju da podnosi izvješća o razvoju i implikacijama patentnog zakona na području biotehnologije i genetičkog inženjeringa, u skladu s člankom 16. točkom (c) Direktive 98/44/EZ te u skladu sa zahtjevom Parlamenta iz njegove Rezolucije od 10. svibnja 2012. o patentiranju procesa koji su u osnovi biološki;

7.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskom patentnom uredu.

(1)SL C 261 E, 10.9.2013., str. 31.
(2)SL L 213, 30.7.1998., str. 13.
(3)SL L 227, 1.9.1994., str. 1.
(4)SL C 175, 20.6.2013., str. 1.


Stanje u Burundiju
PDF 189kWORD 99k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2015. o stanju u Burundiju (2015/2973(RSP))
P8_TA(2015)0474RC-B8-1348/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izmijenjeni Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir Sporazum o miru i pomirenju u Burundiju potpisan u Aruši 28. kolovoza 2000.,

–  uzimajući u obzir Ustav Burundija, a posebice njegov članak 96.,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu o pogoršanju stanja u Burundiju koju su 13. prosinca 2015. dali Federica Mogherini, potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, i Neven Mimica, povjerenik nadležan za međunarodnu suradnju i razvoj,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o savjetovanju između EU-a i Burundija na temelju članka 96. Sporazuma iz Cotonua, donesene 8. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2248(2015) od 12. studenog 2015. o stanju u Burundiju,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu o Burundiju koju su 12. studenog 2015. dali zamjenik glavnog tajnika UN-a Jan Eliasson, predsjednica Komisije Afričke unije Nkosazana Dlamini-Zuma te potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Federica Mogherini,

–  uzimajući u obzir odluke Vijeća Afričke unije za mir i sigurnost od 13. lipnja, 17. listopada i 13. studenog 2015. o stanju u Burundiju,

–  uzimajući u obzir izjave Istočnoafričke zajednice od 31. svibnja i 6. srpnja 2015. o stanju u Burundiju,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 9. prosinca 2015. o stanju u Burundiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2015/1755 od 1. listopada 2015. o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Burundiju,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. ožujka, 18. svibnja, 22. lipnja i 16. studenog 2015. o Burundiju,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o stanju u Burundiju(1),

–  uzimajući u obzir pismo koje je Vijeće odobrilo 26. listopada 2015. i kojim se traži započinjanje savjetovanja s burundijskim vlastima na temelju članka 96. Sporazuma iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je 6. studenog 2015. dala Fatou Bensouda, tužiteljica pri Međunarodnom kaznenom sudu;

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je posljednjih dana u Burundiju, nakon napada na tri vojna kampa u gradu Bujumburi, došlo do ozbiljnog pogoršanja stanja u pogledu sigurnosti; budući da su 11. i 12. prosinca 2015. pripadnici burundijskih snaga sigurnosti ubili najmanje 87 osoba; budući da se čini da su mnoga od tih ubojstava bila nasumična pogubljenja;

B.  budući da se člankom 96. Ustava Burundija i člankom 7. stavkom 3. protokola II. uz Sporazum o miru i pomirenju iz Aruše određuje da predsjednik može služiti samo dva mandata; budući da je predsjednik Pierre Nkurunziza na vlasti od 2005. godine, a ponovno je izabran 2010.;

C.  budući da su se u Burundiju parlamentarni i lokalni izbori održali 29. lipnja 2015., a predsjednički 21. srpnja 2015.; budući da prema mišljenju međunarodne zajednice nijedan od tih dvaju izbornih procesa nije bio transparentan, uključiv, slobodan ni vjerodostojan; budući da je zbog toga Afrička unija odbila poslati promatrače za praćenje izbora, Europska unija obustavila misiju za praćenje izbora u Burundiju, a veliki dio burundijske oporbe odlučio bojkotirati izbore;

D.  budući da su kandidatura predsjednika Nkurunzize za treći mandat te njegov ponovni izbor nakon izbora 21. srpnja 2015. gurnuli državu u najveću političku krizu od završetka građanskog rata;

E.  budući da je burundijska vlada zanemarila odluke i preporuke Afričke unije i Istočnoafričke zajednice donesene 13. lipnja 2015. te 6. srpnja 2015., čija bi potpuna primjena utkala put vjerodostojnim i uključivim izborima;

F.  budući da su se u toj zemlji prema navodima Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava i drugih organizacija za zaštitu ljudskih prava provodila, i prije i nakon izbora, politički motivirana kršenja ljudskih prava, povrede ljudskih prava te nasilje, a mete su posebno bili aktivisti oporbe, borci za ljudska prava te novinari, među kojima su i Pierre Claver Mbonimpa, čiji je sin nađen mrtav nakon što ga je prije toga policija uhitila, Marguerite Barankitse, Antoine Kaburahe i Bob Rugurika; budući da je rašireno mišljenje da su ti činovi uglavnom, ali ne isključivo, povezani s državnim institucijama; budući da burundijske vlasti imaju primarnu odgovornost jamčenja sigurnosti u Burundiju i zaštite burundijskoga stanovništva u pogledu poštovanja vladavine prava, ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava;

G.  budući da je više od 200 000 ljudi interno raseljeno ili je potražilo utočište u susjednim zemljama zbog pogoršane političke situacije u Burundiju; budući da je u srpnju 2015. EU povećao humanitarnu pomoć te je mobilizirao dodatnih 4,5 milijuna EUR za pomoć raseljenom stanovništvu;

H.  budući da je Burundi jedna od najnerazvijenijih zemalja na svijetu; budući da gotovo polovica (45 %) od 10,6 milijuna stanovnika Burundija ima 15 godina ili manje (a djeca mlađa od pet godina čine 19,9 % stanovništva); budući da je Burundi vodeća država prema svjetskom indeksu gladi i da troje od petero djece ondje pati od poteškoća u razvoju; budući da je između 2013. i 2014. prema indeksu ljudskog razvoja Programa UN-a za razvoj Burundi pao za dva mjesta, sa 178. na 180.; budući da četiri od pet stanovnika Burundija živi s manje od 1,25 USD dnevno i budući da 66,9 % stanovništva živi ispod granice siromaštva;

I.  budući da je 26. listopada 2015. EU zatražio da započne savjetovanje u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua kako bi se istražilo nepoštovanje temeljnih elemenata Sporazuma, posebno ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava; budući da je to savjetovanje započelo 8. prosinca 2015.;

J.  budući da je 8. prosinca 2015. EU izrazio stav prema kojemu stajališta Burundija tijekom savjetovanja u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua onemogućavaju ispravljanje burundijskog nepoštovanja temeljnih elemenata njegova partnerstva s EU-om; budući da je EU također izrazio stav prema kojemu stajališta Burundija onemogućavaju zadovoljavajući odgovor na odluke Vijeća Afričke unije za mir i sigurnost od 17. listopada i 13. studenog 2015., osobito kad je riječ o potrebi da se smjesta započne iskren i uključiv dijalog na temelju Sporazuma iz Aruše;

K.  budući da politički zastoj u Burundiju, obilježen nedostatkom dijaloga među burundijskim dionicima, te pogoršanje sigurnosne i gospodarske situacije imaju teške posljedice na stanovništvo i predstavljaju ozbiljan rizik za stabilnost čitave regije, u kojoj je u sljedeće dvije godine predviđeno održavanje nekoliko izbora (Uganda, Demokratska Republika Kongo, Ruanda);

L.  budući da međunarodna zajednica ima važnu ulogu kao jamac Sporazuma iz Aruše; budući da svi dosadašnji regionalni i subregionalni napori usmjereni na rješavanje krize te nastavka dijaloga između političkih snaga nisu urodili plodom;

M.  budući da su se 1. kolovoza 2015. politička oporba i civilno društvo okupili u Addis Abebi kako bi osnovali Nacionalno vijeće za obnovu Sporazuma iz Aruše i vladavine prava;

N.  budući da je predsjednik Nkurunziza 23. rujna 2015. potpisao dekret kojim se osniva nacionalni odbor za dijalog unutar Burundija koji će šest mjeseci voditi pregovore; budući da je civilno društvo vrlo skeptično u pogledu potencijalnih postignuća tog odbora s obzirom na to da je protiv većine pripadnika oporbe i civilnog društva koji se protive trećem mandatu predsjednika Nkurunzize pokrenut postupak na temelju optužbi za pobunu i sudjelovanje u pokušaju državnog udara 13. i 14. svibnja 2015.; budući da je Pascal Nyabenda, predsjednik novog saziva nacionalne skupštine, izjavio da „osobe koje su sudjelovale u pripremi i izvršenju državnog udara (...) neće biti uključene u dijalog”;

O.  budući da su Afrička unija, Europska unija i Sjedinjene Američke Države zamrznule imovinu i uvele zabranu putovanja čelnicima vlade i oporbe čija djela i izjave raspiruju nasilje te onemogućuju iznalaženje političkog rješenja krize u Burundiju;

P.  budući da su SAD i brojne druge države svojim građanima savjetovali da smjesta napuste Burundi imajući u vidu pogoršanu sigurnosnu situaciju;

Q.  budući da je Vijeće Afričke unije za mir i sigurnost 17. listopada 2015. zatražilo da se dovrši priprema plana za slučaj da bude potrebno razmještanje snaga u okviru misije pod vodstvom Afrike u Burundiju kako bi se spriječilo nasilje u toj zemlji te budući da je dogovorilo pokretanje temeljite istrage u vezi s kršenjima ljudskih prava i drugih oblika kršenja prava civilnog stanovništva u Burundiju;

R.  budući da je glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki-moon 30. studenog 2015. iznio tri prijedloga Vijeću sigurnosti, preporučivši da se na temelju razvoja situacije revidira mandat UN-a u Burundiju, čime se otvara mogućnost za mirovnu misiju u slučaju pogoršanja krize;

S.  budući da će skupina UN-a za podršku biti poslana u cilju započinjanja dijaloga u Burundiju, savjetovanja vlade o osnaživanju institucija u pogledu vladavine prava i o pitanjima razoružavanja, koordinacije s regionalnim akterima, nadzora i izvješćivanja o stanju na terenu i napretka u planovima UN-a u pogledu veće prisutnosti u Burundiju;

T.  budući da su Afrička unija i drugi međunarodni akteri opetovano pozivali na istinski i uključivi dijalog svih dionika koji bi se temeljio na poštovanju Sporazuma iz Aruše i Ustava Burundija u cilju pronalaženja zajedničkog rješenja sukoba u Burundiju; budući da EU i UN podržavaju to stajalište;

U.  budući da se napori posredovanja nastavljaju uz punu potporu Afričke unije, Europske unije i Ujedinjenih naroda u svrhu promicanja dijaloga u Burundiju te pronalaska zajedničkog i mirnog rješenja krizi u Burundiju;

V.  budući da EU znatno pridonosi godišnjem proračunu Burundija, otprilike polovicu kojega čini međunarodna pomoć, te mu je nedavno dodijelio 432 milijuna EUR iz Europskog razvojnog fonda za razdoblje 2014. – 2020.;

W.  budući da su Dekretom 530/1597 burundijske vlasti obustavile aktivnosti deset organizacija koje se bore za ljudska prava i blokirale njihove bankovne račune, a te su organizacije ACAT-Burundi, APRODH, AMINA, FOCODE, FORSC, FONTAINE-ISOKO, Maison Shalon, PARCEM, RCP i SPPDF;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog teške sigurnosne i političke situacije u Burundiju, humanitarne situacije u zemlji koja se rapidno pogoršava i posljedica koje bi to moglo imati za sigurnost i stabilnost cijele subregije;

2.  strogo osuđuje nedavne nasilne napade i sve veći broj slučajeva kršenja i povrede ljudskih prava, uključujući ubojstva, izvansudska smaknuća, nepoštovanje tjelesnog integriteta osoba, mučenje i ostale okrutne, nehumane i/ili ponižavajuće postupke, arbitrarna uhićenja i protuzakonita pritvaranja, među kojima su i pritvaranje djece te vojno i policijsko zauzimanje škola, kršenje slobode tiska i izražavanja, kao i raširenu praksu nekažnjavanja; poziva na provođenje temeljite i nezavisne istrage u vezi s tim ubojstvima i kršenjima te privođenje počinitelja pravdi;

3.  poziva na to da se odmah prekinu nasilje, kršenja ljudskih prava i političko zastrašivanje protivnika te da se odmah razoružaju sve oružane skupine povezane s političkim strankama, uz strogo poštovanje međunarodnog prava i ljudskih prava;

4.  apelira na sve strane da ostvare potrebne uvjete za ponovno uspostavljanje povjerenja i poticanje nacionalnog jedinstva te poziva na to da se odmah nastavi s uključivim i transparentnim nacionalnim dijalogom u kojem će sudjelovati vlada, oporbene stranke i predstavnici civilnog društva;

5.  ističe da se takav dijalog, čija je svrha postizanje trajnog mira, sigurnosti i stabilnosti te ponovna uspostava demokracije i vladavine prava u interesu građana Burundija, treba temeljiti na Sporazumu iz Aruše i Ustavu Burundija, kojima se zahtijeva poštovanje međunarodnog prava i ugovora;

6.  posebno upozorava na prisutnost brojnih mladih ljudi, uključujući one mlađe od 18 godina, u oružanim skupinama koje djeluju u Burundiju te poziva međunarodnu zajednicu da se posebno posveti njihovoj reintegraciji i promicanju njihova sudjelovanja u mirnom političkom procesu;

7.  zahtijeva da se sve strane u Burundiju suzdrže od bilo kakvog djelovanja koje može ugroziti mir i sigurnost te zemlje; snažno osuđuje sve javne izjave čiji je cilj poticanje nasilja ili mržnje prema različitim skupinama u burundijskom društvu, a zbog kojih bi mogle ojačati trenutačne tenzije te poziva sve aktere da se suzdrže od takvih izjava;

8.  podsjeća burundijske vlasti da su obvezne pružati sigurnost na svom teritoriju i jamčiti poštovanje ljudskih, građanskih i političkih prava te temeljnih sloboda, kao što je predviđeno Ustavom Burundija, Afričkom poveljom o ljudskim pravima i pravima naroda te drugim međunarodnim i regionalnim instrumentima u području ljudskih prava;

9.  podsjeća u tom smislu da je partnerstvo EU-a i Burundija uređeno Sporazumom iz Cotonoua i da su sve strane obvezne poštovati i provesti uvjete Sporazuma, osobito poštovanje ljudskih prava; posebno podsjeća da je člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua predviđena mogućnost pokretanja savjetodavnih postupaka u slučaju nepoštovanja ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava te pozdravlja u tom pogledu odluku EU-a da zatraži pokretanje savjetovanja kako je predviđeno tim člankom;

10.  snažno osuđuje to što je predsjednik Nkurunziza prekršio Sporazum iz Aruše te je položio prisegu za svoj treći predsjednički mandat;

11.  apelira na burundijske vlasti da potiču utvrđivanje istine u vezi s masovnim zločinima počinjenim između 1962. i 2008. i sudskim i izvansudskim mjerama za promicanje nacionalnog pomirenja, kao što su odbor za istinu i pomirenje i posebni tribunali;

12.  pozdravlja napore u vezi s posredovanjem koje predvodi Istočnoafrička zajednica uz potporu Afričke unije i UN-a radi olakšavanja dijaloga među burundijskim dionicima; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da podrži te napore; potiče burundijsku vladu i druge dionike da u potpunosti surađuju s posrednikom;

13.  izražava duboku zabrinutost zbog broja žrtava i slučajeva ozbiljnih kršenja ljudskih prava zabilježenih od početka krize; apelira na nadležne vlasti da žurno provedu iscrpnu istragu u pogledu okolnosti i pobuda koji se nalaze u pozadini tih zločina i da zajamče da će odgovorni biti privedeni pravdi; ponavlja da osobe odgovorne za kršenja i ozbiljne povrede ljudskih prava ne smiju proći nekažnjeno; poziva vlasti da se pobrinu za to da škole ostanu sigurno mjesto za učenje; poziva tužiteljicu pri Međunarodnom kaznenom sudu da pomno prati stanje u Burundiju i podržava njezinu izjavu od 6. studenog 2015.;

14.  poziva na stavljanje izvan snage Dekreta 530/1597 kojim se privremeno obustavljaju aktivnosti nekoliko organizacija koja se bore za ljudska prava i poziva na trenutačno odmrzavanje njihovih bankovnih računa kako bi te organizacije mogle slobodno provoditi svoje aktivnosti;

15.  poziva na siguran povratak novinara i boraca za ljudska prava u egzilu, ponovno otvaranje medija koji su zatvoreni nakon neuspjelog pokušaja državnog udara 13. i 14. svibnja 2015. te na odustajanje od terećenja novinara optuženih za izravno ili neizravno sudjelovanje u neuspjelom udaru;

16.  osobito je zabrinut zbog alarmantne razine diskriminacije i kriminalizacije osoba LGBTI u Burundiju; ponovno ističe da je spolna orijentacija pitanje koja spada u područje slobode izražavanja i prava pojedinca na privatnost, kao što je zajamčeno međunarodnim pravom o ljudskim pravima, u skladu s kojim treba štititi jednakost i nediskriminaciju te jamčiti slobodu izražavanja; stoga traži od nacionalne skupštine i vlade Burundija da stave izvan snage članke iz kaznenog zakona kojima se diskriminira zajednica LGBTI;

17.  ističe ozbiljnost utjecaja krize na djecu i poziva Komisiju da nastavi surađivati s međunarodnim partnerima kako bi osigurala pružanje usluga zdravstvene skrbi, što se odnosi i na osnovne lijekove, siguran pristup obrazovanju i zaštitu djece od svih oblika nasilja, te da osigura pristup drugim socijalnim uslugama;

18.  pozdravlja činjenicu da je Afrička unija poslala promatrače i stručnjake u području ljudskih prava da nadziru stanje ljudskih prava te ističe važnost suradnje s njima kako bi im se olakšalo izvršavanje mandata; nadalje, poziva Međunarodni kazneni sud da istraži navodna kršenja ljudskih prava počinjena tijekom nedavne krize koja su u njegovoj nadležnosti;

19.  pozdravlja ciljane sankcije koje je odobrio EU, a koje se podudaraju s odlukom Afričke unije da se nametnu ciljane sankcije, uključujući zabranu putovanja i zamrzavanje imovine Burunđanima čija djela i izjave doprinose nastavku nasilja te sprečavaju napore za postizanje političkog rješenja krize; poziva EU da proširi te sankcije na sve one čija djela ugrožavaju mir i stabilnost u regiji, kojima se potiče mržnja i krši Sporazum iz Aruše;

20.  potiče EU i države članice da imajući u vidu zbivanja oko javnog savjetovanja provedenog u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua razmotre zamrzavanje cjelokupne nehumanitarne pomoći vladi Burundija dok god vladine snage ne prestanu s prekomjernom uporabom sile i kršenjima ljudskih prava koje je zabilježio Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava i dok se istinskim dijalogom u Burundiju ne pronađe političko rješenje, te da tu pomoć preusmjere u cilju jačanja civilnog društva; smatra da pomoć EU-a treba koristiti za rješenje temeljnih uzroka nejednakosti, siromaštva i kronične neuhranjenosti kako bi se ispunili nedavno odobreni ciljevi održivog razvoja;

21.  izražava duboku zabrinutost zbog stalnog priljeva izbjeglica iz Burundija u susjedne zemlje; ponavlja da podupire sve humanitarne organizacije koje djeluju na terenu te susjedne zemlje koje su stanovnicima Burundija pružile utočište; poziva međunarodnu zajednicu i humanitarne agencije da nastave s pružanjem pomoći svima koji su zbog sukoba sada izbjeglice i raseljene osobe; pozdravlja obvezu koju je EU preuzeo u pogledu pružanja veće financijske i humanitarne pomoći za rješavanje hitnih potreba tih osoba;

22.  poziva Afričku uniju, Ujedinjene narode i Europsku uniju da ozbiljno razmotre regionalnu dimenziju i spriječe daljnju destabilizaciju regije većom prisutnošću na terenu, a ponajprije održavanjem trajnog političkog dijaloga među zemljama regije; poziva u vezi s tim Afričku uniju da u suradnji s Vijećem sigurnosti UN-a razmotri mogućnost slanja mirovne misije pod afričkim vodstvom u slučaju da se sigurnosno stanje i stanje ljudskih prava u Burundiju dodatno pogoršaju;

23.  apelira na potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Federicu Mogherini da se nastavi zalagati za trenutačno puštanje na slobodu Richarda Spirosa Hagabimane, burundijskog policajca koji je nezakonito pritvoren i mučen jer se 28. srpnja 2015. na dužnosti oglušio na naredbu da otvori vatru na prosvjednike;

24.  smatra da su problemi Burundija povezani sa sporovima u vezi s kontrolom nad plodnim poljoprivrednim zemljištem, nejednakošću u prihodima i diskriminacijom; poziva, u tom kontekstu, na uspostavu odgovornog regulatornog okvira za korporacije o poštovanju obveza povezanih s ljudskim pravima te obveza u odnosu na socijalne i ekološke standarde;

25.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i parlamentu Burundija, Vijeću AKP-a i EU-a, Komisiji, Vijeću, Istočnoafričkoj zajednici i vladama njezinih država članica, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, institucijama Afričke unije i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0275.


Zaštita Nacionalnog parka Virunga u Demokratskoj Republici Kongu
PDF 275kWORD 98k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2015. o zaštiti Nacionalnog parka Virunga u Demokratskoj Republici Kongo (2015/2728(RSP))
P8_TA(2015)0475B8-1346/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine koju je Opća konferencija UNESCO-a donijela 16. studenoga 1972. u Parizu,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je UNESCO NP Virunga 1979. uvrstio na popis svjetske baštine, a 1994. na popis ugrožene svjetske baštine,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o biološkoj raznolikosti donesenu 5. lipnja 1992. na sastanku na vrhu o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o močvarama koje su od Međunarodnog značaja naročito kao staništa ptica močvarica donesenu u Ramsaru 1971.,

–  uzimajući u obzir Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća donesene 1976. (i njihove izmjene) i Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima donesena 1971.,

–  uzimajući u obzir završnu izjavu sporazuma postignutog u žalbenom postupku koji je organizacija WWF International pokrenula protiv kompanije SOCO International plc’ iz srpnja 2014.,

–  uzimajući u obzir pravni i ugovorni okvir za sektor ugljikovodika u DR Kongu, uključujući „Ordonnance-Loi n° 81-013 portant législation générale sur les mines et les hydrocarbures”, „Code minier”, svaki budući „Code congolais des hydrocarbures” i „Contrats de Partage et de Production des hydrocarbures” (CPP),

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o zaštiti Nacionalnog parka Virunga u Demokratskoj Republici Kongo (O-000108/2015 – B8‑1111/2015),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za razvoj,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je NP Virunga, koji se nalazi u pokrajinama Sjeverni Kivu i „Province Orientale” u DR Kongo, na granici s Ruandom i Ugandom, najstariji nacionalni park u Africi, da je uvršten u UNESCO-ov popis svjetske baštine i da je u svijetu poznat po svojim jedinstvenim staništima i velikoj biološkoj raznolikosti koja ga čini biološki najraznolikijim parkom u Africi; budući da je park posebno poznat po svojim planinskim gorilama, kritično ugroženoj vrsti koja se nalazi na popisu dodatka I. Konvenciji o međunarodnoj prodaji ugroženih vrsta (CITES) iz 1973. godine;

B.  budući da je, u skladu s Konvencijom o biološkoj raznolikosti koju je DR Kongo potpisao i ratificirao, očuvanje biološke raznolikosti zadaća koju bi čovječanstvo trebalo zajednički rješavati i koja je sastavni dio procesa razvoja; budući da je Konvencija pravno obvezujuća, odnosno da su se strane potpisnice potpisivanjem obvezale na provedbu njezinih odredbi;

C.  budući da je NP Virunga također zaštićen Konvencijom iz Ramsara i nacionalnim pravom DR Konga; budući da Europska komisija i neke države članice posljednjih 25 godina podupiru očuvanje parka;

D.  budući da je NP Virunga jedno od triju mjesta u DR Kongu koja se nalaze na Ramsarskom popisu (br. 787); budući da DR Kongo u skladu s Konvencijom iz Ramsara ima niz obveza u pogledu mjesta uvrštenih na Ramsarski popis, među kojima su sastavljanje i naknadna provedba planova na način koji doprinosi očuvanju močvara uvrštenih na Popis i, koliko je to moguće, razumno iskorištavanje močvara na svojem teritoriju (članak 3. stavak 1. Konvencije iz Ramsara);

E.  budući da prema izvješću WWF-a iz 2013. naslovljenom „Gospodarska vrijednost NP Virunga” NP Virunga trenutačno ima godišnju gospodarsku vrijednost od 48,9 milijuna USD; budući da bi u stabilnoj situaciji park mogao doprinijeti gospodarskom rastu i turizmu, dostići vrijednost od 1 milijarde USD godišnje i otvoriti 45 000 radnih mjesta;

F.  budući da, usprkos njegovom statusu zaštićene divljine, parku desetljećima prijete oružane skupine koje se bave krivolovom, krčenjem šuma i drugim neodrživim i nezakonitim oblicima eksploatacije resursa; budući da je kao rezultat toga Virunga dodana na popis ugrožene svjetske baštine; budući da bi trka za naftom u kontekstu golemog siromaštva, slabe države, slabog upravljanja i regionalne nesigurnosti imala za posljedicu tešku destabilizaciju društva i okoliša;

G.  budući da je u prosincu 2007. vlada DR Kongo dodijelila koncesije za naftu kojima se pokriva 85 % površine parka; budući da je kompanija SOCO International plc (SOCO) za sada jedina kompanija koja je provela istraživanje parka;

H.  budući da se, usprkos tome što su zakonom DR Kongo u zaštićenim područjima zabranjene aktivnosti koje su štetne za okoliš, dozvola za istraživanje koju ima SOCO temelji na izuzeću od tog zakona kojim se dopuštaju „znanstvene aktivnosti” u zaštićenim područjima;

I.  budući da SOCO International više nema dozvolu za područje V u NP Virunga;

J.  budući da je sustavnom studijom utvrđeno postojanje nafte u NP Virunga; podsjeća da su eksploatacija (i istraživanje) suprotstavljeni očuvanju parka kao svjetske baštine;

K.  budući da je odgovornost poštovanja ljudskih prava globalni standard očekivanog postupanja za sva poduzeća bez obzira na to gdje djeluju, kao što je navedeno u Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima te Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća;

L.  budući da su NP Virunga i okolno područje već više od dva desetljeća mjesto nasilnog sukoba; budući da se i pobunjenici i vojne snage vlasti financiraju ponajprije nezakonitim rudarenjem, nezakonitom eksploatacijom prirodnih resursa (drva, drvenog ugljena itd.) i krivolovom ugroženih životinja te drugom nezakonitom trgovinom prirodnim resursima, dok će zbog istraživanja i eksploatacije potencijalnih zaliha nafte vjerojatno doći do širenja nasilja, teških kršenja ljudskih prava i sve većeg zagađenja tog područja;

M.  budući da se među najveće ekološke rizike povezane s iskorištavanjem nafte u područjima u kojima nema dobrog upravljanja ubrajaju opsežno krčenje vegetacije, uvođenje invazivnih biljaka, fragmentacija staništa, povećana opasnost od krivolova i zagađenje prouzročeno izljevima nafte, gorenjem plina i odlaganjem otpada; budući da bi rizik od „naftnog prokletstva” mogao rezultirati pogoršanjem pokazatelja siromaštva i nejednakosti na što ukazuju analize slučaja poput delte rijeke Niger;

N.  budući da će održivo upravljanje zemljištem, vodom te biljnim i životinjskim svijetom u Virungi donijeti izravne i neizravne gospodarske koristi zajednicama koje se velikim dijelom oslanjaju na prirodne resurse parka; budući da bi prema WWF-u već sam turizam radi planinskih gorila mogao donijeti 30 milijuna USD godišnje i otvoriti tisuće radnih mjesta;

1.  ističe prijeku potrebu da se spriječi nepovratna šteta u NP-u Virunga koji je UNESCO 1979. uvrstio na popis svjetske baštine, a 1994. na popis ugrožene svjetske baštine;

2.  žali zbog činjenice što je NP Virunga postao jednim od najopasnijih mjesta na svijetu kad je riječ o očuvanju prirode; s dubokom zabrinutošću konstatira da su oružane skupine uključene u nezakonitu eksploataciju prirodnih resursa parka baveći se rudarskim aktivnostima i proizvodnjom drvenog ugljena što se koristi i za podržavanje vojnih operacija i za osobnu dobit; isto tako žali što su oružane skupine uključene u krivolov širokih razmjera za prehrambene svrhe i u prodaju bjelokosti i mesa divljih životinja radi podržavanja ratnih aktivnosti; sa zabrinutošću nadalje konstatira da su slaba disciplina, neredovite plaće i nedostatak hrane rezultirali sve većim sudjelovanjem vojnog osoblja u nezakonitim aktivnostima, uključujući zanatsko rudarenje, proizvodnju drvenog ugljena i krivolov divljih životinja; napominje da je iako, je park područje bogate divljine, veoma teško čuvati njegovu površinu od 790 000 hektara, osobito sa skromnim javnim sredstvima; napominje da su 15. travnja 2014. trojica muškaraca izvršila napad vatrenim oružjem na glavnog upravitelja parka, belgijskog princa Emmanuela de Merodea koji je teže ozlijeđen i da je u posljednjem desetljeću na dužnosti ubijeno više od 140 čuvara nacionalnog parka;

3.  ističe da bi istraživanje i eksploatacija nafte ili druge nezakonite aktivnosti mogle uzrokovati nepovratnu štetu za NP Virunga; dodjelu koncesija za naftu u NP-u Virunga francuskoj naftnoj kompaniji TOTAL i britanskoj naftnoj kompaniji SOCO International 2007. godine, čime dolazi do kršenja Pariške konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, Konvencije o biološkoj raznolikosti, Konvencije iz Ramsara i zakona DR Konga, smatra neprihvatljivom; podsjeća da je TOTAL pristao da neće provoditi istraživanja unutar granica NP-a Virunga (čak i ako vlada DR Konga odluči izmijeniti granice parka), no da je SOCO International proveo istraživanja nafte i seizmičko istraživanje u NP-u Virunga u srpnju 2014. te su rezultati tih istraživanja predani vladi DR Konga te je njima potvrđena prisutnost nafte; poziva vladu DR Konga da ne izdaje dozvolu drugom operateru;

4.  ističe da vlada Ugande upravo izdaje dozvolu za područje Ngaji koje se nalazi uz NP Virunga i jezero Edward i naglašava nepovratnu štetu koja bi se mogla nanijeti NP Virunga kao posljedica istraživanja i eksploatacije;

5.  prima na znanje sporazum koji su u lipnju 2014. postigli kompanija SOCO International i Svjetski fond za prirodu (WWF), u vezi s WWF-ovom žalbom nacionalnoj kontaktnoj točki Ujedinjene Kraljevine o neusklađenosti SOCO-a sa Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća prema kojima se kompanija obvezuje da neće poduzimati ili naložiti bilo kakvo bušenje u cilju istraživanja ili u drugom cilju u okviru Nacionalnog parka Virunga osim ako UNESCO i vlada DR Konga ne donesu zaključak da te aktivnosti nisu neusklađene sa statusom mjesta na popisu svjetske baštine; napominje da se takvim uvjetnim dogovorom ne pružaju jamstva o prestanku svih aktivnosti povezanih s naftom u parku; ističe da neodređen položaj kompanije SOCO International ostavlja prostora za potpuno ili djelomično ukidanje sadašnjeg statusa parka radi crpljenja nafte; napominje da je kompaniji SOCO izdana koncesija za područje koje se nalazi u jezeru Edward i oko njega te da u tom području obitavaju desetci prepoznatljivih (u nekim slučajevima i ugroženih) vrsta, kao što su čimpanze, slonovi, krokodili i lavovi; stoga poziva SOCO International PLC i njegovu kompaniju registriranu u DR Kongu na trajni prestanak svih istraživanja i eksploatacije u Virungi te na poštovanje trenutnih granica parka; uz to, poziva vladu DR Konga da poništi dozvole za istraživanje nafte koje su odobrene na zemljištu koje pripada Nacionalnom parku Virunga, kao što traži Odbor za svjetsku baštinu;

6.  ističe da ribarenje u jezeru Edward godišnje lokalnoj zajednici koja živi u blizini NP Virunga donosi oko 30 milijuna USD i, također, da prema nezavisnoj analizi koju je naručio WWF više od 50 000 obitelji koristi jezero radi opskrbe slatkom vodom;

7.  ističe da prema izvješću organizacije Global Witness objavljenom u rujnu 2014. u novinama Der Spiegel, The Telegraph i New York Times postoje navodi o tome da su SOCO International i njegovi izvođači nezakonito uplaćivali novac, da se čini da su isplaćivali novac naoružanim pobunjenicima i da su iskoristili situaciju straha i nasilja koju su poticale vladine sigurnosne snage u istočnom dijelu DR Konga u nastojanju da osiguraju pristup najstarijem nacionalnom parku u Africi u svrhu istraživanja nafte;

8.  izražava pohvalu za stratešku procjenu utjecaja na okoliš istraživanja i eksploatacije nafte u području sjevernog dijela Rifta Albert uključujući i NP Virunga; smatra da bi, vlade kojih se to tiče, uključujući i vladu DR Konga, trebale na osnovu te procjene moći donijeti utemeljene odluke na osnovi dobre analize utjecaja istraživanja i eksploatacije nafte; no žali zbog kašnjenja u procesu provedbe strateške procjene utjecaja na okoliš i činjenice da je istraživanje nafte u NP-u Virunga već započeto, iako proces provedbe strateške procjene utjecaja na okoliš još nije priveden kraju;

9.  ističe da je problem eksploatacije nafte u DR Kongu obilježen neodgovarajućim i nedjelotvornim zakonodavnim i regulatornim sustavom; poziva vladu DR Konga da podupre i poštuje pravo i propise DR Konga kojima se zabranjuju aktivnosti koje su štetne za okoliš, kao što su istraživanje nafte i njezina eksploatacija u zaštićenim područjima, u koje spada i Virunga, te da riješe postojeće nedostatke u nacrtima zakona o ugljikovodicima i o zaštiti prirode kojima se omogućuju istraživanje i eksploatacija prirodnih resursa u nacionalnim parkovima i mjestima na popisu svjetske baštine;

10.  pohvaljuje upravna tijela u parku zbog njihovih napora da zajamče održiv prihod od proizvodnje prirodne solarne i hidroenergije čime se povećava dohodak velikog dijela lokalnog stanovništva bez da se pritom uništava prirodno područje, što spada u dopuštene razvojne aktivnosti lokaliteta na popisu svjetske baštine;

11.  ističe da su teška kršenja ljudskih prava i mnogi činovi nasilja koji se događaju od početka 1990-ih posljedica sukoba s naoružanim gerilskim skupinama koje žive na području parka i okolnom području; ističe da su u parku od 1996. nastanjeni pripadnici gerilske skupine Demokratske snage za oslobođenje Ruande (FDLR) optuženi za počinjenje okrutnosti u genocidu koji se dogodio u Ruandi u proljeće 1994. te proširio na istočni dio DR Konga, i koji se još uvijek sakrivaju na granici u Virungi, dok postoje navodi i o ubojstvima, silovanjima i ozljeđivanjima velikog broja ljudi i o uništavanju sela na području parka od strane paravojne skupine Mai Mai; potiče vladu DR Konga da razoruža pobunjenike i vrati sigurnost u regiju parka; nadalje, izražava žaljenje zbog jačanja represije nad aktivistima za ljudska prava i novinarima u DR Kongu; ponovno poziva vladu DR Konga da prizna i poštuje slobodu tiska i medija i da podupre vladavinu prava i ljudska prava;

12.  podsjeća da prema Pariškoj konvenciji o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine istraživanje i eksploatacija nafte nisu u skladu sa statusom lokaliteta na popisu svjetske baštine; nadalje, ističe da u NP-u Virunga obitavaju mnoge ugrožene vrste, kao što su prepoznatljive planinske gorile, koje su među posljednjim pripadnicima svoje vrste na planetu, i okapiji, te da bi se staništa ugroženih vrsta trebala strogo štititi; ozdravlja odluku vlade DR Konga da utemelji posebnu brigadu protiv krivolova, međutim poziva vladu da u suradnji s Tajništvom Konvencije o nezakonitoj prodaji ugroženih vrsta utvrdi mogućnosti za dodatne pravne postupke u borbi protiv kriminalnih mreža uključenih u nezakonito trgovanje i da pokrene te postupke; općenitije, potiče vladu DR Konga da ojača ulogu čuvara parka i da kažnjava nezakonite aktivnosti koje se provode u parku;

13.  ističe da je između vlade DR Konga i SOCO Internationala pokrenuto pitanje izmjene granice NP-a Virunga u cilju ukidanja statusa koji NP sada ima, na nekim njegovim dijelovima ili u cijelosti, kako bi se zakonski omogućilo bušenje u potrazi za naftom, iako UNESCO u ovoj fazi ne smatra da je vlada službeno zatražila takvu izmjenu;

14.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da koordinira diplomatski odgovor država članica EU-a i potencijalnih drugih donatora koji su aktivni u DR Kongu kako bi se vladi DR Konga pomoglo da odustane od istraživanja i eksploatacije nafte unutar granica parka, da poništi dozvole za istraživanje u vezi s naftom dodijeljene za područje NP Virunga, kao što je zatražio Odbor za svjetsku baštinu, ali i za druga mjesta u DR Kongu koja se nalaze na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine i da odustane od izmjena i skraćivanja granica parka;

15.  poziva Komisiju i države članice da očuvaju cjelovitost parka, primjerice povećanjem obveze o financiranju održivog očuvanja i gospodarskog razvoja, kao i diversifikacije okolnog područja; posebno poziva EU da podupre vladu DR Konga u razvoju održive energije i ekonomskih alternativa za aktivnosti eksploatacije, u unaprjeđivanju mobilizacije domaćih resursa, osobito pravednim i progresivnim poreznim sustavima, u unaprjeđivanju upravljanja te u borbi protiv krivolova, nezakonitog naseljavanja, nezakonitog rudarenja i korupcije, pojava koje predstavljaju stalan rizik od nepovratne štete za park;

16.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu sve prikladne mjere kako bi projekt strateške procjene utjecaja na okoliš učinile istinskim instrumentom odlučivanja;

17.  ističe da su države članice EU-a obvezne prema međunarodnom i europskom pravu u području ljudskih prava zajamčiti da kompanije koje posluju u njihovoj jurisdikciji ne krše ljudska prava niti izravno ili neizravno doprinose njihovom kršenju svojim poslovnim djelatnostima, i da djeluju u skladu s kodeksima ponašanja kojima se utvrđuju društveni i ekološki standardi rada, kao i instrumentima kao što su Konvencija Međunarodne organizacije rada br. 169, Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća, Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; poziva Komisiju i države članice da poduzmu pravno obvezujuće mjere kako bi kompanije koje dokazano zaobilaze nacionalne propise i međunarodne ugovore bile pozvane na odgovornost;

18.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu učinkovite mjere za rješavanje oružanih sukoba i korupcije i da podupru održive strategije i projekte za razvoj i izgradnju mira u NP-u Virunga i u obližnjem području;

19.  potiče Komisiju, države članice, Demokratsku Republiku Kongo i naftne kompanije zainteresirane za aktivnosti crpljenja nafte da zaštite trenutne granice i granična područja nacionalnog parka Virunga od eksploatacije fosilnih goriva;

20.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da pokrene sve potrebne inicijative kako bi uvjerila vladu DR Konga da istraži nasilja nad borcima za ljudska prava koji su aktivni u DR Kongu, osobito u NP-u Virunga, kao i nad upraviteljima NP-a Virunga te da je potakne da napravi sve što je moguće kako bi spriječila ponavljanje tih okrutnih činova;

21.  potiče Europsku službu za vanjsko djelovanje da poduzme sve potrebne mjere kako bi britanska Služba za teške prevare (Serious Fraud Office), kao tijelo s primarnom nadležnošću, i sva druga nadležna tijelo u cijelosti istražili sve optužbe za mito i korupciju iznesene protiv kompanije SOCO International PLC, i njezine kompanije registrirane u DR Kongu SOCO Exploration and Production DRC SPRL (SOCO);

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, vladama i parlamentima država članica, Demokratske Republike Kongo, Republike Ugande i Republike Ruande, Odboru za svjetsku baštinu osnovanom u okviru UNESCO-a, Programu za okoliš UN-a i Tajništvu Konvencije iz Ramsara.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti