Rezolucija Europskog parlamenta od 21. siječnja 2016. o klauzuli o uzajamnoj obrani (članak 42. stavak 7. UEU-a) (2015/3034(RSP))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir glavu V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegov članak 42. stavak 7.,
– uzimajući u obzir članak 2. stavak 4. i članak 222. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2012. o klauzulama EU-a o uzajamnoj obrani i solidarnosti: politička i operativna dimenzija(1),
– uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda i posebno odredbe iz njezina poglavlja VII. i članak 51.,
– uzimajući u obzir da je 16. studenoga 2015. predsjednik Francuske Republike pred oba doma francuskog parlamenta izjavio da je Francuska u ratu,
– uzimajući u obzir zaključke o obrani i sigurnosti koje je 19. i 20. prosinca 2013. te 25. i 26. lipnja 2015. usvojilo Europsko vijeće,
– uzimajući u obzir ishod sjednice Vijeća za vanjske poslove (ministara obrane) održane 17. studenoga 2015.,
– uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,
A. budući da je 13. studenoga 2015. Pariz bio poprište višestrukih terorističkih napada u kojima je smrtno stradalo najmanje 130 osoba iz više od 26 različitih zemalja te budući da su države članice EU-a od 2004. pretrpjele više terorističkih napada u kojima je poginulo više stotina ljudi, a nekoliko ih je tisuća bilo ranjeno;
B. budući da se nakon terorističkih napada u Parizu od 13. studenoga 2015. francuska vlada službeno pozvala na klauzulu o uzajamnoj obrani iz članka 42. stavka 7. UEU-a;
C. budući da solidarnost, potpora i uzajamna pomoć među državama članicama, koje se među ostalim pružaju i instrumentima Unije, čine temelje EU-a;
D. budući da, nakon što se Francuska pozvala na klauzulu o uzajamnoj obrani, države članice imaju obvezu pružiti joj svu moguću pomoć i potporu u skladu s člankom 51. Povelje Ujedinjenih naroda; naglašava da je sprječavanje sukoba i napada poželjnije od rješavanja njihovih posljedica;
E. budući da je borba protiv međunarodnog terorizma prioritet EU-a, a primjena načela solidarnosti iziskuje djelovanje na području Unije, kao i u inozemstvu; budući da su unutarnji i vanjski aspekti sigurnosti EU-a nužno i blisko povezani; budući da je potrebna zajednička strategija EU-a;
F. budući da sigurnosna i obrambena infrastruktura predviđena Ugovorima još nije u potpunosti uspostavljena; budući da su države članice odgovorne za postizanje napretka u području sigurnosti i obrane Unije;
G. budući da EU treba ojačati svoju suradnju s Organizacijom sjevernoatlantskog ugovora (NATO) radi usklađivanja sigurnosnih i obrambenih politika uspostavljenih u tim dvama okvirima, posebno kada je država članica žrtva oružane agresije na vlastitom teritoriju, što obuhvaća terorističke napade;
H. budući da institucije EU-a trebaju biti aktivnije u području sigurnosne i obrambene politike i promicati provedbu svih odredbi o sigurnosnoj i obrambenoj politici sadržanih u Ugovorima, među ostalim odredbi o posebnoj ulozi NATO-a u europskoj i transatlantskoj sigurnosti i obrani; budući da institucije EU-a moraju podupirati sve države članice u njihovim nastojanjima da u potpunosti provedu te odredbe;
I. budući da bi članak 42. stavak 6. UEU-a o stalnoj strukturiranoj suradnji trebale aktivirati one države članice koje žele međusobno blisko surađivati;
J. budući da je EU usvojio strategiju za borbu protiv terorizma koja se temelji na instrumentima Zajednice i međudržavnim resursima u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike; budući da se tom strategijom predlaže organizirati djelovanje EU-a na temelju četiriju načela, a to su prevencija, zaštita, progon i odgovor;
K. budući da odgovor EU-a na terorizam uključuje promicanje demokracije, dijaloga i dobrog upravljanja kako bi se uhvatilo u koštac s temeljnim razlozima nasilnog ekstremizma;
1. najoštrije osuđuje stravične terorističke napade koje je počinio Daeš; izražava najdublje suosjećanje, solidarnost i sućut svim žrtvama terorističkih napada i njihovim obiteljima;
2. prima na znanje i pozdravlja jednoglasnu podršku koju su Francuskoj izrazile sve države članice EU-a; pozdravlja spremnost svih država članica da pruže svu potrebnu pomoć;
3. podsjeća na to da je riječ o prvom pozivanju na klauzulu o uzajamnoj obrani; smatra da taj slučaj mora poslužiti kao katalizator dubinskih političkih rasprava o višedimenzionalnoj naravi europske sigurnosti i obrane;
4. sa zadovoljstvom prima na znanje stavljanje na raspolaganje dodatnih kapaciteta za borbu protiv terorizma; poziva sve države članice da ustraju u svojoj bezuvjetnoj i trajnoj potpori te da i dalje doprinose u istoj mjeri onoliko dugo koliko je to potrebno; prima na znanje ulogu Francuske kao katalizatora u tom zajedničkom pothvatu te potiče nadležne institucije EU-a da sukladno razvoju događaja pruže i održe svoju potporu;
5. smatra da je pozivanje na klauzule o uzajamnoj obrani i solidarnosti koje su utvrđene Ugovorima prije svega političko pitanje; ističe činjenicu da su pri pozivanju na te klauzule Europsko vijeće i Europski parlament referentna mjesta za političke rasprave;
6. izražava zabrinutost da upravljanje pomoći i potporom u okviru klauzule o uzajamnoj obrani na bilateralnoj osnovi, kao što je ovdje slučaj, neće biti moguće za sve države članice; stoga poziva Europsko vijeće da potakne razradu klauzule o uzajamnoj obrani i da osnaži posredničku ulogu relevantnih institucija EU-a;
7. podsjeća na to da su u prethodnim rezolucijama potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku upućeni pozivi da predloži praktične aranžmane i smjernice kojima bi se zajamčio učinkovit odgovor u slučaju da se neka država članica pozove na klauzulu o uzajamnoj obrani, kao i da izradi analizu uloge koju bi institucije EU-a imale u slučaju pozivanja na tu klauzulu; međutim izražava žaljenje zbog činjenice da se u trenutku prve aktivacije klauzule o uzajamnoj obrani nije raspolagalo ni analizom ni smjernicama, što je dovelo do toga da su u sadašnjoj situaciji potrebne ad hoc mjere, ad hoc upravljanje i ad hoc suradnja;
8. smatra da je izrada praktičnih aranžmana i smjernica za buduću aktivaciju klauzule o uzajamnoj obrani i dalje hitan prioritet; naglašava da bi se pri sastavljanju tih smjernica trebale u obzir uzeti pouke izvučene iz prve aktivacije članka 42. stavka 7;
9. poziva Vijeće i države članice da hitno osmisle i donesu politički okvir za provedbu članka 42. stavka 7. UEU-a koji će sadržavati vremenski okvir, klauzulu o preispitivanju i mehanizme nadzora; duboko je uvjeren da bi trebalo obavijestiti Vijeće, a istodobno i javnost, o svim nacionalnim, bilateralnim ili multilateralnim djelovanjima u vezi s primjenom članka 42. stavka 7.;
10. napominje da bi se primjenom klauzule o solidarnosti iz članka 222. UFEU-a omogućilo da se Francuskoj i drugim državama članicama izravno uključenima u borbu protiv terorizma učine dostupnima svi relevantni instrumenti EU-a; podsjeća na to da je članak 222. UFEU-a izričito namijenjen suzbijanju terorističkih prijetnji u Europi i njime se rješava pitanje niske razine suradnje i koordinacije među nacionalnim tijelima kaznenog progona u Europi;
11. uvjeren je da EU treba, oslanjajući se na postojeće kapacitete u državama članicama i čitavoj Uniji, uspostaviti stalno vojno i civilno sjedište na strateškom i operativnom planu, te da bi ono imalo zadaću provoditi strateško i operativno planiranje djelovanja u nepredviđenim situacijama, među ostalim u svrhu zajedničke obrane utvrđene člankom 42. stavkom 7. i člankom 42. stavkom 2. UEU-a te njihove buduće primjene u prisnoj suradnji s relevantnim strukturama NATO-a;
12. stajališta je da bi sadašnja aktivacija članka 42. stavka 7. UEU-a trebala osloboditi potencijal svih odredbi Ugovora povezanih s pitanjima sigurnosti i obrane koje bi se trebale istovjetno primjenjivati; u ovom kontekstu podsjeća na važnost potpune i pravilne primjene obrambenog paketa koji se sastoji od Direktive 2009/81/EZ o javnoj nabavi za potrebe obrane i Direktive 2009/43/EZ o transferu obrambenih proizvoda unutar Zajednice;
13. poziva sve europske države da nastave pružati podršku borbi protiv terorizma te da usvoje strogi pristup na vlastitom području i u inozemstvu;
14. izražava duboku zabrinutost zbog mogućnosti da su ključne osobe uključene u napade u Parizu građani Europske unije, koji su rođeni i živjeli u EU-u, te stoga poziva na donošenje odgovarajućih mjera za kontrolu kretanja oružja, eksploziva i osoba koje se sumnjiči u vezi s terorizmom;
15. apelira na države članice da uspostave strukturiranu razmjenu informacija i operativnu suradnju između službi koje se bave upravljanjem granicama, policije i drugih tijela kaznenog progona, kao i razmjenu obavještajnih podataka tako da međusobno povežu nacionalne baze podataka i u potpunosti iskoriste postojeće okvire, kao što je platforma Europola za sigurnu razmjenu informacija i obavještajnih podataka (SIENA), te da u najvećoj mogućoj mjeri koriste druge platforme i usluge Europola;
16. ustraje na potrebi sveobuhvatnog pristupa u pogledu deradikalizacije, uključujući nastojanja na nacionalnoj razini usmjerena na mlade, prevencije nasilnog ekstremizma i borbe protiv terorizma s naglaskom na jačanju socijalne kohezije, sprječavanju kriminala te na ciljanom policijskom i sigurnosnom djelovanju koje se temelji na konkretnim indicijama ili konkretnoj prijetnji koju utvrđuju ljudi, a ne strojevi; naglašava, osim toga, potrebu da se postrože pravila o kupnji i posjedovanju oružja, izvozna pravila i borba protiv nezakonitog trgovanja oružjem;
17. poziva na izradu zajedničke vanjske politike EU-a o pitanju budućnosti Sirije i šireg područja Bliskog istoka u suradnji sa svim relevantnim akterima; smatra da bi ta politika trebala biti ključni dio buduće globalne strategije EU-a;
18. smatra aktivaciju klauzule o uzajamnoj pomoći jedinstvenom prilikom za postavljanje temelja snažne i održive Europske obrambene unije; stajališta je da će samo autonomni sigurnosni i obrambeni kapaciteti omogućiti EU-u da se suoči s golemim unutarnjem i vanjskim sigurnosnim prijetnjama i izazovima;
19. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, predsjedniku Europske komisije, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, glavnom tajniku Organizacije sjevernoatlantskog ugovora, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država i ministru obrane SAD-a.