Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija(1) (Uredba o jedinstvenom nadzornom mehanizmu),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum između Europskog parlamenta i Europske središnje banke o praktičnim modalitetima provedbe demokratske odgovornosti i nadzora nad izvršavanjem zadaća dodijeljenih ESB-u u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma(2),

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće ESB-a o nadzornim aktivnostima 2014. iz ožujka 2015.(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke od 16. travnja 2014. o uspostavljanju okvira za suradnju unutar jedinstvenog nadzornog mehanizma između Europske središnje banke i nacionalnih nadležnih tijela te s nacionalnim imenovanim tijelima (Okvirna uredba o SSM-u)(4),

–  uzimajući u obzir Odluku Europske središnje banke od 17. rujna 2014. o provedbi odvajanja funkcija monetarne politike od nadzornih funkcija Europske središnje banke (ESB/2014/39)(5),

–  uzimajući u obzir Odluku Europske središnje banke od 4. veljače 2014. o određivanju kreditnih institucija koje podliježu sveobuhvatnoj procjeni (ESB/2014/3)(6),

–  uzimajući u obzir najnovije djelovanje Bazelskog odbora, posebno preispitivanje standardiziranog pristupa za kreditni rizik i preispitivanje mjerenja operativnog rizika,

–  uzimajući u obzir sveobuhvatnu procjenu koju je Europska središnja banka provela u razdoblju od studenog 2013. do prosinca 2014.(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/534 Europske središnje banke od 17. ožujka 2015. o izvješćivanju o nadzornim financijskim podacima(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010(9) (Uredba o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu),

–  uzimajući u obzir Sporazum između Europskog parlamenta i Jedinstvenog sanacijskog odbora o praktičnim modalitetima provedbe demokratske odgovornosti i nadzora nad izvršavanjem zadaća dodijeljenih Jedinstvenom sanacijskom odboru u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma(10),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita(11),

–  uzimajući u obzir Izvješće o dovršenju ekonomske i monetarne unije („Izvješće petorice predsjednika”),

–  uzimajući u obzir odluku Europske komisije o pokretanju postupka protiv Češke, Luksemburga, Nizozemske, Poljske, Rumunjske i Švedske pred Sudom Europske unije zbog neprovođenja Direktive o oporavku i sanaciji banaka (2014/59/EU),

–  uzimajući u obzir izjavu Vijeća o bankovnoj uniji i prijelaznim financijskim aranžmanima za jedinstveni fond za sanaciju od 8. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. siječnja 2016. o pregledu stanja i izazovima u regulaciji financijskih usluga u EU-u: put prema učinkovitijem i djelotvornijem okviru EU-a za financijsku regulaciju i prema uniji tržišta kapitala te njihov utjecaj(12),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 24. lipnja 2015. o reviziji okvira gospodarskog upravljanja: pregled stanja i izazovi(13),

–  uzimajući u obzir Izvješće Europskog odbora za sistemske rizike o regulatornom postupanju s izloženošću javnom dugu iz ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. studenog 2015. naslovljenu „Prema dovršetku uspostave bankovne unije” (COM(2015)0587),

–  uzimajući u obzir Komisijin prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 806/2014 radi uspostave europskog sustava osiguranja depozita od 24. studenog 2015. (COM(2015)0586),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0033/2016),

A.  budući da je bankovna unija neophodna sastavnica monetarne unije i temeljni element istinske ekonomske i monetarne unije te budući da u njoj mogu sudjelovati države članice koje još nisu uvele euro;

B.  budući da je bankovna unija nužna za stabilnost i vraćanje povjerenja u banke europodručja, jačanje financijske integracije, smanjenje rizika u europskom bankarskom sustavu i moralnog hazarda te da doprinosi prekidanju veze između država i banaka i promicanju podjele rizika unutar monetarne unije;

C.  budući da bankovna unija ima ključnu ulogu u financiranju ulaganja, a u skladu s tim i u poticanju rasta i otvaranja novih radnih mjesta diljem EU-a;

D.  budući da bi u bankovnoj uniji uz jedinstvena pravila trebali postojati jedinstveni nadzorni mehanizam, jedinstveni sanacijski mehanizam, visoka i ujednačena razina zaštite depozita te učinkovita fiskalna zaštita na razini EU-a;

E.  budući da je jedinstveni nadzorni mehanizam prvi stup bankovne unije i da se njime želi zajamčiti ujednačen i homogen nadzor nad bankama država članica koje u njoj sudjeluju, uspostaviti jednake uvjete na bankovnom tržištu te doprinijeti sigurnosti i stabilnosti kreditnih institucija i stabilnosti financijskog sustava poštujući pritom raznolikost banaka i njihovih poslovnih modela;

F.  budući da Europska središnja banka i dalje ne vodi dovoljno računa o načelu proporcionalnosti u vezi sa svojim nadzornim aktivnostima;

G.  budući da je jedinstveni sanacijski mehanizam drugi stup bankovne unije i da je njegov cilj osigurati ujednačena pravila i postupke te zajednički postupak odlučivanja za urednu sanaciju propalih banaka uz minimalan utjecaj na ostatak financijskog sustava, realno gospodarstvo, obične građane ili javne financije diljem Europe;

H.  budući da treći stup bankovne unije danas čine nacionalni sustavi osiguranja depozita i da je Komisija tek nedavno predstavila prijedlog za uvođenje europskog sustava osiguranja depozita čiji je cilj postupno postići ujednačenu razinu zaštite depozita i o kojem će suzakonodavci zajedno odlučivati u okviru redovnog zakonodavnog postupka;

I.  budući da je Uredbom o jedinstvenom nadzornom mehanizmu i Uredbom o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu propisano da nova tijela osnovana u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma, misleći pritom posebno na Nadzorni odbor Europske središnje banke, i u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma, misleći pritom posebno na Jedinstveni sanacijski odbor, pri ispunjavanju svojih zadaća moraju postupati u skladu s načelima transparentnosti i odgovornosti; budući da bi ta tijela trebala služiti kao uzor i u tom pogledu i u smislu tehničke kompetencije i integriteta;

Jedinstveni nadzorni mehanizam

1.  pozdravlja uspostavu jedinstvenog nadzornog mehanizma koji se od uspostave pokazao uspješnim i s operativne točke gledišta i u pogledu kvalitete nadzora te ga smatra iznimnim postignućem s obzirom na složenost projekta i vrlo kratak vremenski rok;

2.  potiče široko sudjelovanje u bankovnoj uniji budućom uključenosti i sudjelovanjem nacionalnih nadležnih tijela država članica koje u njoj ne sudjeluju u skladu s uspostavljenim zakonskim propisima i procedurama, kao i poboljšanom suradnjom s trećim zemljama izvan EU-a; ponavlja da je bolja koordinacija nacionalnih nadležnih tijela ne samo na razini EU-a nego i na međunarodnoj razini ključna za uspješnu regulaciju i nadzor sistemski važnih banaka;

3.  u vezi s operativnim ustrojem posebno pozdravlja:

4.  napominje da je znatan dio posla uobičajeno posvećen administrativnim procedurama koje su predviđene Uredbom o jedinstvenom nadzornom mehanizmu, ali koje ponekad predstavljaju nerazmjerno opterećenje, i spreman je razmotriti prijedloge čiji je cilj smanjiti operativno opterećenje struktura na svim razinama i povećati učinkovitost nadzora jedinstvenog nadzornog mehanizma, konkretno, delegiranjem nekih odluka o određenim administrativnim pitanjima u okviru jasnih granica i smjernica;

5.  sa zadovoljstvom prima na znanje preispitivanje etičkih pravila ESB-a, ali naglašava važnost djelotvornih pravila o sukobu interesa i zaštitnih mjera protiv nedopuštenog utjecaja financijske industrije na zaposlenike i članove upravljačkih tijela;

6.  smatra da se, unatoč iznimnom stupnju učinkovitosti koji su zajednički nadzorni timovi dosegli u manje od godinu dana, treba težiti daljnjem napretku, među ostalim na način da se nacionalna nadležna tijela učinkovitije uključe u postupak odlučivanja;

7.  prima na znanje primjedbe nadziranih subjekata o potrebi za ranim planiranjem nadzornih aktivnosti kako bi se povećala njihova kvaliteta i izbjegao nenamjerni utjecaj na poslovne aktivnosti banaka te smatra da u tom pogledu ima prostora za znatno poboljšanje;

8.  naglašava da treba izbjeći dvostruke obveze izvješćivanja i višestruke kanale izvješćivanja i, uopće, nepotrebno administrativno opterećenje kreditnih institucija, posebno manjih banaka te zajamčiti poštovanje načela proporcionalnosti; poziva na veću djelotvornost kod prikupljanja podataka, koje bi se trebalo odvijati poštujući načelo „samo jednom” i čiju bi korisnost, primjenjivost i razmjernost trebalo ispitati;

9.  poziva Europsku središnju banku da se pobrine da se pri uvođenju sveobuhvatne baze podataka o kreditnom riziku (engl. Analytical Credit Dataset, AnaCredit) osobito poštuje načelo proporcionalnosti i da se izbjegnu nerazmjerno visoki administrativni troškovi, u prvom redu za manje institucije; u tom kontekstu traži da se postave relevantni pragovi za primjerenu razinu izvješćivanja;

10.  naglašava važnost uske suradnje između glavnih uprava Europske središnje banke koje su nadležne za izravni i neizravni mikrobonitetni nadzor te glavne uprave nadležne za horizontalni nadzor i stručnih službi te naglašava ulogu potonjih u poboljšanju razumijevanja zajedničkog pristupa nadzoru, koji je osnova konkretnih pojedinačnih mikrobonitetnih mjera, među nadziranim subjektima; naglašava važnost potpunog organizacijskog razdvajanja osoblja zaposlenog u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma i osoblja koje pruža usluge za potrebe neovisne monetarne politike;

11.  poziva na provedbu sustavnih preispitivanja sveobuhvatnih procjena institucija koje nadzire Europska središnja banka i na uvođenje odgovarajućih poboljšanja u metodologiji u svjetlu stečenog iskustva u svim slučajevima u kojima se u nevolji nađu institucije koje su prije toga procijenjene kao stabilne, kao i u slučajevima u kojima se na osnovi testa otpornosti na stres koji se pokaže veoma nerealističnim institucija procijeni kao nedovoljno kapitalizirana; ističe ograničenja postojeće metodologije provedbe testova otpornosti na stres u kojima se procjenjuje izloženost trećih zemlja na temelju unutarnje procjene banke;

12.  pozdravlja činjenicu da Europska središnja banka radi na poboljšanjima okvira testiranja otpornosti na stres na makrorazini radi integracije realističnijih dinamičkih značajki u model okvira testiranja otpornosti na stres, uvođenja primjerene komponente za likvidnost u takav test, integracije učinaka širenja unutar bankarskog sustava, kao i međusobne interakcije s realnim gospodarstvom i sektorom usporednog bankarstva u širem okviru;

13.  smatra da je sveobuhvatna procjena provedena prije uspostave jedinstvenog nadzornog mehanizma važan korak prema vraćanju povjerenja koje je izgubljeno tijekom krize i prema povećanju otpornosti bankarskog sustava europodručja poboljšanjem njegove kapitalizacije i povećanjem transparentnosti; smatra da postupak nadzorne provjere i ocjene i buduće sveobuhvatne procjene bankovnih bilanci predstavljaju instrument koji je nužan za identificiranje banaka i koji bi trebao ojačati njihovu kapitalizaciju i smanjiti financijsku polugu;

14.  naglašava činjenicu da je gospodarski oporavak u tijeku, ali da je, osobito zbog nedostatne razine strukturnih reformi, konvergencije i ulaganja te prekomjerne ovisnosti o vanjskim faktorima još slab, a da je inflacija ispod ciljane razine; u tim okolnostima napominje da je, bez obzira na stvarna poboljšanja zabilježena u novije vrijeme, kreditna dinamika u mnogim jurisdikcijama još uvijek usporena i da su bilance mnogih europskih banaka opterećene velikim brojem nenaplativih kredita, što ograničava njihovu sposobnost financiranja gospodarstva;

15.  podsjeća da je mogućnost otpisivanja ili daljnje prodaje nenaplativih kredita veoma važna jer oslobađa kapital za financiranje novih zajmova, osobito zajmova malim i srednjim poduzećima; naglašava potrebu da se problem nenaplativih kredita riješi na europskoj razini, osobito olakšavanjem osnivanja društava za upravljanje imovinom u državama u kojima je to potrebno, kao što je to bio slučaj u Španjolskoj i Irskoj;

16.  ističe da je djelotvorna koordinacija makrobonitetnih i mikrobonitetnih politika od ključne važnosti te naglašava da je jedinstveni nadzorni mehanizam u potpunosti dio makrobonitetnog okvira EU-a i da su mu povjerene relevantne makrobonitetne odgovornosti, zajedno s nacionalnim nadležnim tijelima i Upravnim vijećem Europske središnje banke; naglašava da je potrebno ojačati ulogu Europskog odbora za sistemske rizike kako bi se ovlasti nacionalnih nadzornih tijela i jedinstvenog nadzornog mehanizma popratile uspostavom međusektorskog makrobonitetnog nadzornog tijela na razini EU-a kako bi se osiguralo rješavanje problema makrorizika u korist cijele Europe; smatra da makrobonitetna politika mora staviti veći naglasak na sprečavanje velikih fluktuaciju u financijskom ciklusu; podsjeća da bi se Europski odbor za sistemske rizike trebao pozabaviti problemom međupovezanosti financijskih tržišta i bilo kojeg drugog sistemskog rizika koji utječe na stabilnost financijskih tržišta;

17.  slaže se s mišljenjima visokorangiranih pojedinaca iz Europske središnje banke koji smatraju da bi makrobonitetna politika trebala staviti veći naglasak na sprečavanje velikih fluktuacija u financijskom ciklusu, umjesto pukog povećavanja otpornosti na šokove kada se oni dogode; pozdravlja istraživanje Europske središnje banke koje se bavi definicijom financijske stabilnosti i poziva na razvoj alata za nadzor sistemskog rizika, kao što je indeks sistemskog rizika o kojemu se raspravljalo u Pregledu financijske stabilnosti iz studenog 2015., koji bi činili dio djelotvornog skupa alata za upravljanje rizikom;

18.  napominje da strukturnu reformu banaka, koja je osmišljena s ciljem smanjenja sistemskog rizika i rješavanja problema institucija koje su prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje, tek treba provesti; traži hitro donošenje zakonodavnog sporazuma;

19.  napominje da je sektor osiguranja sve više povezan s financijskim uslugama i ističe važnost postojanja jednakih uvjeta za sve kako bi se spriječila regulatorna arbitraža bonitetnih pravila i pravila o zaštiti potrošača;

20.  smatra da je svjetska potražnja za većim i kvalitetnijim kapitalom banaka te znatno manjom zaduženosti banaka nužan preduvjet za stabilan bankarski sustav koji može podupirati gospodarstvo i za izbjegavanje novih slučajeva spašavanja banaka velikom količinom financijskih sredstava iz državnog proračuna, kao što se događalo tijekom krize; naglašava, međutim, da razvoj regulatornih, nadzornih i ostalih politika financijskog sektora na globalnoj razini (Odbor za financijsku stabilnost, Bazelski odbor za nadzor banaka itd.) ne smije biti usmjeren na određeni model financiranja koji se primjenjuje negdje u svijetu;

21.  napominje da se povećanjem kapitalnih zahtjeva iznad određenog praga mogu kratkoročno stvoriti neželjene posljedice i ograničiti sposobnost kreditiranja banaka te da bi se taj rizik trebao razmotriti pri određivanju razine kapitala; naglašava da međuovisnost kapitalnih zahtjeva i kreditiranja nije linearna;

22.  poziva Komisiju i europska nadzorna tijela da provedu sveobuhvatnu procjenu kapitalnih zahtjeva iz postojećeg i budućeg zakonodavstva, osobito kako bi se analizirale posljedice za uvjete financiranja malih i srednjih poduzeća i realno gospodarstvo u cjelini, uzimajući pritom u obzir ravnotežu između dugoročnog i kratkoročnog utjecaja kapitalnih zahtjeva i potrebu za očuvanjem financijske stabilnosti;

23.  podsjeća na važnost instrumenata kao što je „pomoćni faktor za mala i srednja poduzeća”; predlaže da se inicijativama za unapređenje financiranja malih i srednjih poduzeća obuhvate i novoosnovana poduzeća (tzv. start-up poduzeća), mikropoduzeća i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije;

24.  smatra da je stabilizacija nadzornog i regulatornog okvira važan element za vraćanje povjerenja ulagača, sprečavanje nesigurnosti u vezi s regulatornim i nadzornim aktivnostima i podupiranje rasta i financijske stabilnosti; poziva na smanjenje složenosti postojećih propisa u bližoj budućnosti i na uspostavu integriranih europskih pravila o financijskoj regulaciji i pravima potrošača u srednjem roku koji će zamijeniti sadašnje zatvoreno zakonodavstvo koje je složeno i opterećujuće;

25.  pozdravlja izradu zajedničke metodologije za postupak nadzorne provjere i ocjene za 2015.; prima na znanje da su, dijelom zbog brzog početka rada jedinstvenog nadzornog mehanizma, mnogi aspekti te metodologije dovršeni tek kada se postupak nadzorne provjere i ocjene već provodio te smatra da bi se u cilju poboljšanja postojanosti rezultata i dosljednosti između profila rizika banaka i razina kapitala postupak odobrenja procjene zajedničkih nadzornih standarda za rizik trebao dodatno unaprijediti; pozdravlja spremnost jedinstvenog nadzornog mehanizma da radi na upravljanju banaka te posebno na upravljanju rizikom, sklonosti preuzimanja rizika i riziku mrežnog poslovanja;

26.  smatra da je izračun najvećeg raspodjeljivog iznosa za svaku pojedinačnu banku u skladu s člankom 141. stavkom 6. Direktive o kapitalnim zahtjevima kao alternativa za smanjenje bilanci važan instrument za obnovu kapitala kao alternativu za smanjenje bilanci; naglašava da unatoč tomu što u zakonodavstvu nije jasno definirana hijerarhija između drugog stupa i zaštitnih slojeva kapitala u vezi s najvećim raspodjeljivim iznosom i drugim mjerama sankcioniranja, SSM ima pravo na određeni stupanj fleksibilnosti kako bi se izbjegla suviše rigidna rješenja koja bi mogla negativno utjecati na tržište obveznica kapitala AT1 i na jednake tržišne uvjete kao u drugim jurisdikcijama; traži pravno pojašnjenje mehanizma najvećeg raspodjeljivog iznosa i funkcije drugog stupa, kojim se treba riješiti pitanje „rizika karakterističnog za banke”, kako bi se zajamčili jednaki uvjeti u EU-u te pojasnili ciljevi tog mehanizma; smatra da cilj preispitivanja tih odredbi treba biti njihovo uvrštavanje u uredbu;

27.  smatra da nacionalne opcije i diskrecija kojima raspolažu države članice sprečavaju jedinstveni nadzorni mehanizam da razvija jedinstven i usklađen pristup nadzoru u europodručju kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve te smatra bi se ujednačavanje postupaka i standardizacija trebali odvijati usporedno s dovršenjem ostala dva stupa bankovne unije; u tom smislu pozdravlja ESB-ovu objavu nacrta uredbe čiji je cilj ukidanje oko 35 nacionalnih opcija i diskrecija u sklopu regulatornog bankovnog okvira EU-a, kao i objavu nacrta uputa kojima se zajedničkim nadzornim timovima pomaže da dosljednije donose odluke u područjima obuhvaćenima drugim utvrđenim opcijama i diskrecijama; smatra da je za takvu jedinstvenu provedbu potreban postupan pristup i da bi se njome trebale obuhvatiti sve postojeće prepreke i područja segmentiranosti; spreman je surađivati na zakonodavnoj razini kako bi se dodatno poboljšala regulatorna i nadzorna usklađenost; smatra da je potrebno preispitati nacionalne opcije i diskrecije kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve u bankovnoj uniji, uključujući i između konglomerata i drugih institucija koje imaju udjele u osiguravateljskim poduzećima;

28.  podsjeća da bi primjena mjerenja poštene vrijednosti za neostvarenu dobit i gubitke takvih izloženosti (u svrhu kapitalnih zahtjeva) ne samo ojačalo povezanost banaka i država, nego bi također moglo dovesti do nestalnosti regulatornog kapitala; poziva Europsku središnju banku da i dalje ne primjenjuje tu mjeru do primjene MSFI-ja 9;

29.  naglašava činjenicu da su zakonodavci usvojili i Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i Direktivu o kapitalnim zahtjevima (Direktivu 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupu aktivnostima kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru kreditnih institucija i investicijskih društava), koje su poznate pod zajedničkim nazivom „CRR/CRDIV” (Uredba i Direktiva o kapitalnim zahtjevima), prije uspostave jedinstvenog nadzornog mehanizma; potiče Komisiju da predloži tehničku prilagodbu Uredbe i Direktive o kapitalnim zahtjevima kako bi se one uskladile s okvirom bankovne unije; potiče Komisiju da umjesto direktiva upotrijebi uredbe (koje se izravno primjenjuju u svim državama članicama) kao zakonodavni alat kojim će se zajamčiti usklađena provedba diljem EU-a i bankovne unije;

30.  ističe važnost napora uloženih u ujednačavanje izračuna imovine ponderirane rizikom, što je ključno za usporedivost, i u reviziju internih modela za izračun kapitalnih zahtjeva banaka; smatra da je napredak na tom području, za sve portfelje, ključan za očuvanje djelotvornosti i vjerodostojnosti nadzora banaka u europodručju kako bi se promicali najbolji primjeri iz prakse na tržištu i modeli kreditnog rizika;

31.  pozdravlja činjenicu da je u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma usvojeno pet visokih prioriteta radi davanja usmjerenja njegovu nadzoru tijekom 2016.; ističe da bi jedinstveni nadzorni mehanizam trebao obuhvaćati sve oblike bankovnog rizika, uključujući i nefinancijski rizik; ističe da su potrebne dodatne mjere za jačanje nadzorne kontrole financijskih portfelja banaka, osobito financijske imovine razine 3., uključujući i izvedenice; ističe da je potrebno smanjiti povezanost između reguliranog bankarskog sektora i usporednog bankarskog sektora, između ostalog i ograničavanjem pripadajuće izloženosti kreditnom riziku;

32.  smatra da treba posvetiti prikladniju pozornosti povećanoj izloženosti u obliku izvanbilančnih stavki, posebno kod globalnih sistemski važnih banaka; naglašava da je u tom pogledu potreban oprez u vezi s razvojem usporednog bankarskog sektora;

33.  svjestan je uloženog rada Bazelskog odbora za nadzor banaka i Europskog odbora za sistemske rizike u vezi s izloženosti banaka i drugih financijskih posrednika javnom dugu; poziva institucije EU-a da pažljivo i temeljito preispitaju moguće izmjene postojećeg regulatornog okvira u srednjem roku, a da pritom ne dođe do smanjenja sredstava dostupnih državama članicama, stvaranja neželjenog narušavanja tržišta ili tržišnog natjecanja ni do utjecaja na financijsku stabilnost i to u okviru usklađenih napora na globalnoj razini; ističe da bi, u svrhu postizanja sveobuhvatnog smanjenja rizika, trebalo poduzeti istodobne mjere, između ostalog i kako bi se smanjila izloženost imovine razine 2 i razine 3 te kako bi se ostvarilo potpuno usklađivanje sustava za mjerenje kreditnog rizika temeljenih na internom na rejtingu;

34.  naglašava da jedinstveni nadzorni mehanizam i jedinstveni sanacijski mehanizam predstavljaju korak naprijed prema zajedničkom tržištu bankovnih usluga, pri čemu prekogranična konsolidacija postaje privlačnija; smatra da je u Direktivu o kvalificiranim udjelima potrebno uključiti procjenu financijske stabilnosti i rješivosti kako bi se spriječili novi problemi subjekata koji su preveliki da bi se dopustilo njihovo propadanje do kojih može doći zbog većeg broja spajanja i preuzimanja;

35.  ističe važnu ulogu koju je jedinstveni nadzorni mehanizam odigrao tijekom grčke krize u praćenju stanja bankarskog sektora te zemlje, provedbi sveobuhvatne procjene značajnih grčkih institucija i davanju doprinosa utvrđivanju potreba za dokapitalizacijom; napominje da se sredstva za potrebe dokapitalizacije grčkih banaka, kako je procijenjeno u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma, kreću od 4,4 milijarde EUR u osnovnom scenariju do 14,4 milijarde EUR u najgorem slučaju, dok zaštita zamišljena u okviru Programa iznosi čak 25 milijarde EUR; traži pojašnjenje u pogledu uloge financijskih konzultanata koji su često bili angažirani bez postupka javne nabave i koji su imali ulogu u svim primjerima spašavanja sredstvima iz državnog proračuna u europodručju pružajući stručno znanje trojici međunarodnih davatelja zajmova; poziva na veću transparentnost i odgovornost u postupku angažiranja kako bi se izbjegli mogući sukobi interesa koji proizlaze iz povezanosti s investicijskim fondovima i drugim pružateljima financijskih usluga; traži od Europske središnje banke da svoju ulogu u vezi s programima pomoći redefinira kao ulogu „tihog promatrača”; naglašava da je hitna pomoć za likvidnost važan instrument za očuvanje stabilnosti financijskog sustava kojim se pomaže spriječiti da kriza likvidnosti postane kriza solventnosti; prima na znanje da odgovornost za pružanje te pomoći još nije u potpunosti prenesena na razinu europodručja; pozdravlja primjedbe koje je predsjednik Draghi iznio Odboru za monetarnu i ekonomsku politiku Europskog parlamenta upućujući na reviziju sustava hitne pomoć za likvidnost u svjetlu europeizacije nadzora banaka;

36.  smatra da bi se u nadzornoj strategiji Europske središnje banke trebao odraziti i zaštititi pluralizam i raznolikost bankovnih modela u EU-u, uključujući autentične i zdrave zajedničke, štedne i zadružne banke, te poštovati načelo proporcionalnosti, izbjegavajući pritom bilo kakvo razlikovanje po nacionalnoj osnovi;

37.  smatra da je transparentnost prema subjektima na tržištu i prema javnosti, među ostalim i u pogledu osjetljivih tema, kao što su ciljevi kapitala kao posljedica ciklusa postupka nadzorne provjere i ocjene, nadzorne prakse i drugi zahtjevi, ključna za osiguranje jednakih uvjeta za sve nadzirane subjekte, za pošteno tržišno natjecanje na bankovnom tržištu i sprečavanje negativnog utjecaja regulatorne nesigurnosti na poslovnu strategiju banaka; naglašava da je transparentnost kako nadzornika tako i nadziranih subjekata također preduvjet za odgovornost jer Parlamentu i javnosti omogućuje da budu informirani o ključnim političkim pitanjima i da ocijene stupanj usklađenosti s pravilima i nadzornim praksama; poziva na veću transparentnost u pogledu odluka i obrazloženja za drugi stup;

38.  ističe da bi s tim u vezi moglo biti korisno objavljivanje popisa najčešće postavljanih pitanja o postupku nadzorne provjere i ocjene;

39.  pozdravlja učinkovitost i otvorenost s kojima je Europska središnja banka dosad ispunjavala svoje obveze odgovornosti prema Parlamentu te poziva Europsku središnju banku da se nastavi angažirati u tom pogledu i da dodatno doprinese povećanju sposobnosti Parlamenta da ocjenjuje politike i aktivnosti jedinstvenog nadzornog mehanizma; blagonaklono gleda na spremnost predsjednika Europske središnje banke da nastavi suradnju s Europskim parlamentom u pogledu uloge Europske središnje banke u bankarskim pitanjima u okviru globalnih tijela za postavljanje standarda, osobito Odbora za financijsku stabilnost;

40.  podsjeća da je javna revizija sastavni dio mehanizama kojima se građanima jamči odgovornost institucija; stoga s određenom zabrinutošću prima na znanje izjavu koju je u lipnju 2015. objavio Kontaktni odbor čelnika vrhovnih revizijskih institucija Europske unije i Europskog revizorskog suda, u kojoj se upozorava na pojavu revizorskih nedostataka zbog prijenosa zadaća nadzora s nacionalnih tijela na jedinstveni nadzorni mehanizam u kontekstu u kojemu je revizorski mandat Europskog revizorskog suda nad Europskom središnjom bankom koji djeluje kao nadzorno tijelo manje sveobuhvatan nego onaj nacionalnih revizorskih institucija nad nacionalnim nadzornim tijelima; u skladu s tim preporučuje da se razmotri osnaživanje revizorskog mandata Europskog revizorskog suda;

41.  naglašava važnost suradnje s Jedinstvenim sanacijskim odborom, Europskim nadzornim tijelom za bankarstvo i drugim tijelima u okviru Europskog sustava financijskog nadzora uz potpuno poštovanje podjele uloga i nadležnosti te odvojenosti regulative i nadzora kako bi se doprinijelo poštovanju sustava podjele vlasti u EU-u; osobito ističe da Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, zahvaljujući svojem izričitom mandatu za zaštitu potrošača, mora provoditi i unapređivati okvir zaštite potrošača za bankarske usluge kao dodatak bonitetnom nadzoru jedinstvenog nadzornog mehanizma te u Uniji kao cjelini;

42.  pozdravlja vjerodostojnost jedinstvenog nadzornog mehanizma na međunarodnoj razini; smatra ključnim da se jedinstveni nadzorni mehanizam na odgovarajući način uključi u izradu globalnih regulatornih standarda, osobito smjernica o kojima se pregovara u okviru Odbora za financijsku stabilnost i Bazelskog odbora za nadzor banaka;

Jedinstveni sanacijski mehanizam

43.  pozdravlja uspješnu uspostavu Jedinstvenog sanacijskog odbora i osnivanje nacionalnih sanacijskih tijela u državama članicama;

44.  ističe da je za neometano funkcioniranje jedinstvenog sanacijskog mehanizma važna uspostava učinkovite suradnje između Jedinstvenog sanacijskog odbora i nacionalnih sanacijskih tijela; smatra da su interni sanacijski timovi, kao ekvivalent zajedničkim nadzornim timovima jedinstvenog nadzornog mehanizma, dobar temelj za organizaciju suradnje unutar jedinstvenog sanacijskog mehanizma;

45.  potiče na sklapanje memoranduma o razumijevanju o uzajamnoj suradnji i razmjeni podataka između Jedinstvenog sanacijskog odbora i Europske središnje banke kao jedinstvenog nadzornog tijela kako bi se povećala učinkovitost i izbjegla obveza dvostrukog izvješćivanja za banke, omogućujući pritom Jedinstvenom sanacijskom odboru pristup svim podacima jedinstvenog nadzornog mehanizma koji su mu potrebni za izvršavanje njegova institucijskog mandata; naglašava važnost nesmetane suradnje između jedinstvenog sanacijskog mehanizma i nacionalnih nadležnih tijela;

46.  upozorava na nepodudarnost između banaka koje su pod izravnim nadzorom jedinstvenog nadzornog mehanizma i banaka koje su pod izravnom odgovornošću Jedinstvenog sanacijskog odbora (uključujući druge prekogranične grupe) te na moguće posljedice u pogledu pristupa Jedinstvenog sanacijskog odbora informacijama;

47.  poziva na uspostavu posebnih mehanizama unutar Komisije te između Jedinstvenog sanacijskog odbora i Komisije kako bi se definirali učinkoviti postupci odlučivanja u slučaju sanacije;

48.  potiče na sklapanje sporazuma o suradnji između Jedinstvenog sanacijskog odbora i nacionalnih sanacijskih tijela država članica koje u njemu ne sudjeluju te trećih zemalja radi učinkovite uzajamne suradnje i razmjene informacija;

49.  pozdravlja činjenicu da Jedinstveni sanacijski odbor priprema priručnike za aktivnosti sanacije u skladu s mjerodavnim standardima Europskog nadzornog tijela za bankarstvo kojima se nastoji promicati dosljedan, djelotvoran i proporcionalan pristup zadaćama sanacije u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma;

50.  poziva na postizanje pravovremenog napretka u izradi planova sanacije i utvrđivanju minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze za institucije u djelokrugu jedinstvenog sanacijskog mehanizma kako bi se mogla zajamčiti uredna sanacija banaka koje propadaju uz minimalni utjecaj na realno gospodarstvo i javne financije; poziva Komisiju da hitro usvoji regulatorne tehničke standarde za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, s visokim obvezujućim standardom od najmanje 8 % za sve banke Jedinstvenog sanacijskog odbora u skladu s Direktivom o oporavku i sanaciji banaka (Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014.)(14) i minimiziranju mogućnosti gubitka nepokrivenih depozita malih i srednjih poduzeća; prima na znanje napore koji se trenutačno ulažu u provedbu ukupne sposobnosti apsorpcije gubitaka (TLAC-a) i poziva Komisiju da osigura usklađenost s MREL-om;

51.  poziva Komisiju da u svjetlu stečenog iskustva i okvira revizije Uredbe (EU) br. 806/2014 procijeni raspolažu li Jedinstveni sanacijski odbor i nacionalna sanacijska tijela zadovoljavajućim ovlastima i instrumentima rane intervencije da bi mogli zajamčiti propast banaka;

52.  naglašava da bi u skladu s Uredbom o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu Odbor trebao voditi računa da kao prioritet izradi planove sanacije sistemski važnih institucija, procijeni mogućnost njihove sanacije i poduzme sve potrebne radnje za rješavanje ili otklanjanje svih prepreka njihovoj sanaciji; nadalje naglašava da je Odbor ovlašten zahtijevati promjene u strukturi i organizaciji institucija ili grupa radi poduzimanja mjera koje su nužne i razmjerne za smanjenje ili uklanjanje materijalnih prepreka primjeni sanacijskih instrumenata te kako bi se osigurala rješivost predmetnih subjekata;

53.  prima na znanje dvostruku ulogu članova Odbora koji su istodobno članovi izvršnog tijela s ulogom odlučivanja i članovi višeg rukovodstva koji su u tom svojstvu odgovorni predsjedniku te smatra da bi prije kraja tekućeg mandata trebalo provesti evaluaciju te strukture;

54.  poziva države članice koje još nisu u potpunosti prenijele Direktivu o oporavku i sanaciji banaka u svoje nacionalno zakonodavstvo da to učine i ističe važnost potpune provedbe i primjene njezinih odredbi;

55.  pozdravlja što države članice ratificiraju međuvladin Sporazum o prijenosu i objedinjavanju doprinosa u jedinstveni fond za sanaciju koji bi omogućio da jedinstveni sanacijski mehanizam postane potpuno operativan, uključujući uporabu instrumenta za sanaciju vlastitim sredstvima, od 1. siječnja 2016. u skladu s planiranim rasporedom; pozdravlja uspostavu postupaka izračuna i prikupljanja za ex ante doprinose za jedinstveni fond za sanaciju preko Jedinstvenog sanacijskog odbora; izražava žaljenje zbog odluke da se jedinstveni fond za sanaciju osnuje međuvladinim sporazumom, a ne zakonodavstvom Unije; poziva Komisiju da hitno poduzme potrebne mjere za brzu integraciju međuvladinog sporazuma u pravni okvir EU-a, kao što je predviđeno u članku 16. tog sporazuma i u izvješću petorice predsjednika;

56.  poziva Komisiju da iznese prijedloge za daljnje smanjenje zakonskih rizika od potraživanja u okviru načela „bez vjerovnika u nepovoljnijem položaju“;

57.  poziva države članice da u potpunosti, djelotvorno i pravodobno prikupe doprinose povezane s Direktivom o oporavku i sanaciji banaka i jedinstvenim sanacijskim mehanizmom na nacionalnoj razini kako bi ih prenijele u jedinstveni fond za sanaciju u skladu s međuvladinim sporazumom;

58.  poziva Komisiju da s velikom pažnjom provjeri izračun doprinosa za jedinstveni sanacijski fond što je predviđeno u uvodnoj izjavi 27. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 i da pritom osobito provjeri prikladnost faktora rizika kako bi se osiguralo prikladno prikazivanje profila rizika manje složenih institucija;

59.  preporučuje da se za uspješno upravljanje bankarskim krizama u budućnosti pažljivo procijene različite mogućnosti kojima Odbor raspolaže na temelju zakonodavstva EU-a (različiti sanacijski instrumenti kao alternativa likvidaciji banke), imajući na umu važnost očuvanja financijske stabilnosti i povjerenja u bankarski sustav;

60.  skreće pozornost na vremensku neusklađenost između propisa o podjeli tereta i propisa o potpunoj sanaciji vlastitim sredstvima koji su retroaktivno utjecali na djelotvornu rizičnost dužničkih instrumenata izdanih prije zakonskih odredbi te definicije i provedbe primjerenih propisa o zaštiti ulaganja; poziva Jedinstveni sanacijski odbor da pažljivo procijeni prijelazno razdoblje i da osigura provedbu novih pravila uz potrebnu proporcionalnost i pravednost u skladu sa zakonodavnim zahtjevima; poziva Komisiju i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala da zajamče odgovarajuću zaštitu ulagača;

61.  ističe da je zbog postojanja nacionalnih odjeljaka u jedinstvenom fondu za sanaciju potrebno žurno uspostaviti odgovarajući mehanizam prijelaznog financiranja kako bi se, ako to bude potrebno, u fond mogla uplatiti dostatna sredstva u razdoblju prije njegova dovršenja i jamčiti djelotvorno odvajanje banaka i država; podsjeća da su ministri Euroskupine i ECOFIN-a u svojoj izjavi od 18. prosinca 2013. utvrdili da je moguće koristiti ili nacionalna sredstva, koja se podupiru bankovnim nametima, ili europski stabilizacijski mehanizam;

62.  ipak pozdravlja postignuti sporazum o izdvajanju javnih sredstava za prijelazno financiranje kako bi se pomoglo zajamčiti dostupnost sredstava za konkretnu sanaciju nacionalnim sredstvima;

63.  podsjeća na izjavu ministara ECOFIN-a od 8. prosinca 2015. i obvezu iz te izjave da se nakon konačne ratifikacije međuvladina sporazuma razmotri potpuno prenošenje Direktive o oporavku i sanaciji banaka u nacionalna zakonodavstva i uspostava mehanizma prijelaznog financiranja te da se osmisli plan i vremenski raspored u cilju razvoja zajedničkog zaštitnog mehanizma za jednostavnije pozajmljivanje iz Jedinstvenog sanacijskog fonda koji će biti potpuno funkcionalan najkasnije do kraja prijelaznog razdoblja; međutim, naglašava da će se zajednička fiskalna zaštita primjenjivati samo u krajnjoj nuždi ako ostale bonitetne mjere za jačanje nadzora i upravljanje u krizi ne budu mogle ukloniti rizik; podsjeća da bi taj mehanizam zaštite trebao biti srednjoročno fiskalno neutralan i ističe važnost izbjegavanja moralnoga hazarda; ističe da bi bankarski sektor trebao i dalje snositi odgovornost za otplatu u obliku nameta za banke u svim državama koje sudjeluju, uključujući i ex post;

Treći stup

64.  podsjeća da bi u uspješnoj bankovnoj uniji uz jedinstveni nadzorni mehanizam i jedinstveni sanacijski mehanizam trebala postojati i sposobnost pružanja visoke i ujednačene razine zaštite depozita, neovisno o njihovoj lokaciji, te da bi se tako doprinijelo stvarnom prekidanju začaranog kruga između država i banaka, vraćanju povjerenje štediša, stvaranju jednakih uvjeta i jačanju financijske stabilnosti; smatra da se u svakom sustavu zaštite depozita uvijek mora izbjegavati nastanak bilo kakvog moralnoga hazarda i zajamčiti da oni koji preuzimaju rizik za to budu i odgovorni;

65.  pozdravlja paket mjera o podjeli i smanjenju rizika u bankovnoj uniji koji je Komisija predložila 24. studenog 2015.; svjestan je postupnog pristupa koji kreće od reosiguranja nacionalnih sustava osiguranja depozita na sustav suosiguranja i, na kraju, potpunog osiguranja za sudjelovanje nacionalnih sustava osiguranja depozita u stabilnom stanju i pristup izračunu doprinosa temeljen na riziku; s veseljem iščekuje početak zakonodavnih pregovora na temelju usvojenog stajališta;

66.  napominje da je za uspostavu europskog sustava osiguranja depozita potrebna provedba jedinstvenih pravila te prvog i drugog stupa bankovne unije, kao i prenošenje Direktive o oporavku i sanaciji banaka i Direktive o sustavu osiguranja depozita u nacionalna zakonodavstva svih država članica koje sudjeluju u tomu i daljnje mjere za znatno smanjenje rizika u europskom bankarskom sustavu; ističe da će se primjenom instrumenata za spašavanje vlastitim izvorima sredstava uvesti sistemski mehanizam izbjegavanja rizika i tako smanjiti opasnost od moralnoga hazarda do kojeg bi moglo doći zbog progresivnog rješavanja sustava osiguranja na razini zajednice; naglašava obvezu Komisije da dodatno smanji rizike i osigura jednake uvjete za sve u bankovnoj uniji;

67.  napominje da je funkcionalan sustav osiguranja depozita koji se financira iz doprinosa financijskog sektora jedan od dokazanih načina da se izbjegne spašavanje banaka novcem poreznih obveznika;

68.  podsjeća na to da je uloga Komisije da jamči jednake uvjete za sve diljem Europske unije i da bi trebala izbjegavati svaki oblik fragmentacije na unutarnjem tržištu;

o
o   o

69.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj središnjoj banci i Jedinstvenom sanacijskom odboru.

(1) SL L 287, 29.10.2013., str. 63. (2) SL L 320, 30.11.2013., str. 1. (3) https://www.bankingsupervision.europa.eu/ecb/pub/pdf/ssmar2014.hr.pdf?7320565af804ffde0067a0902622f558 (4) SL L 141, 14.5.2014., str. 1. (5) SL L 300, 18.10.2014., str. 57. (6) SL L 69, 8.3.2014., str. 107. (7) https://www.bankingsupervision.europa.eu/banking/comprehensive/2014/html/index.en.html (8) SL L 86, 31.3.2015., str. 13. (9) SL L 225, 30.7.2014., str. 1. (10) SL L 339, 24.12.2015., str. 58. (11) SL L 173, 12.6.2014., str. 149. (12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0006. (13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0238. (14) SL L 173, 12.6.2014., str. 190.