Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Pakistanu,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 27. ožujka 2016. o napadu u Lahoreu, u Pakistanu,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je posebni predstavnik EU-a za ljudska prava Stavros Lambrinidis dao 29. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona od 27. ožujka 2016. o bombaškom napadu u Pakistanu i njegovu izjavu od 21. siječnja 2016. o napadu na Sveučilište Bacha Khan,

–  uzimajući u obzir izjavu Vijeća sigurnosti UN-a od 28. ožujka 2016. o terorističkim napadima u Lahoreu, u Pakistanu,

–  uzimajući u obzir izvješća posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir izvješće Rite Izsák-Ndiaye, posebne izvjestiteljice UN-a za manjinska pitanja, od 5. siječnja 2015. na temu „Govor mržnje i poticanje na mržnju protiv manjina u medijima”,

–  uzimajući u obzir izjavu Malale Jusafzai, dobitnice Nobelove nagrade za mir i Nagrade Saharov, od 27. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu Gabriele Knaul, posebne izvjestiteljice UN-a za neovisnost sudaca i odvjetnika, od 4. travnja 2013. i izvješće Radne skupine UN-a za prisilne ili nenamjerne nestanke od 26. veljače 2013. na temu njezine misije u Pakistan,

–  uzimajući u obzir članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te Međunarodni pakt o socijalnim, gospodarskim i kulturnim pravima,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o smrtnoj kazni kako su izmijenjene 12. travnja 2013.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Pakistanu od 20. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir petogodišnji plan angažmana između EU-a i Pakistana iz ožujka 2012. u kojemu su navedeni prioriteti kao što su dobro upravljanje i dijalog o ljudskim pravima te usko vezani drugi strateški dijalog između EU-a i Pakistana od 25. ožujka 2014.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. godinu i politici Europske unije u tom području(1),

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su 27. ožujka 2016. u samoubilačkom bombaškom napadu na igralištu u parku Gulšan-e-Ikbal u Lahoreu poginule više od 73 osobe, dok ih je preko 300 ozlijeđeno, uključujući velik broj žena i djece; budući da je teroristička islamistička skupina Jamaat-ul-Ahrar preuzela odgovornost za taj napad i izjavila da su meta napada bili kršćani; budući da su, unatoč tome, većina ranjenih i ubijenih muslimani, a svi su Pakistanci;

B.  budući da su se za vrijeme terorističkog napada održavali nasilni prosvjedi u Islamabadu, u kojem su pristaše Mumtaza Kadrija, osuđenog ubojice guvernera Salmana Taseera, zahtijevali pogubljenje Asije Bibi, žene koja je optužena za bogohuljenje i osuđena na smrt, a koju je branio guverner Taseer; budući da su deseci tisuća osoba prisustvovali sprovodu Kadrija nakon njegova vješanja slaveći ga kao heroja, a fotografije su kružile društvenim mrežama; budući da je sudac koji je prvotno osudio Kadrija morao pobjeći iz zemlje nakon što su mu zaprijetili smrću;

C.  budući da je nekim ekstremističkim skupinama dozvoljeno da neometano razvijaju svoju ideologiju i aktivnosti, kao što su određeni studentski savezi na sveučilištima i forum odvjetnika Khatm-e-Nubuwwat, koji je navodno odgovoran za porast kaznenih postupaka u predmetima na pakistanskim sudovima povezanima s bogohuljenjem te koji se protivi svim pokušajima zakonodavaca da provedu reformu mjerodavnog zakona;

D.  budući da se kršćani i druge manjine suočavaju ne samo s progonom ekstremista, nego i s pravnom diskriminacijom, posebno u okviru pakistanskih zakona o bogohuljenju, koji su diskriminirajući i koje u velikoj mjeri zloupotrebljavaju pojedinci s osobnim i političkim motivima; budući da se i same muslimane i dalje optužuje na temelju tih zakona;

E.  budući da su pakistanski narod, posebno vjerske manjine, žene i djeca, već godinama žrtve terorizma i islamističkog ekstremizma; budući da je od usvajanja posljednje rezolucije Europskog parlamenta o Pakistanu 15. siječnja 2015.(2) zabilježeno nekoliko desetaka drugih terorističkih i nasilnih napada na vjerske manjine, i to u kontekstu diskriminirajućih zakona i nedovoljne provedbe zakona;

F.  budući da su meta nekoliko terorističkih skupina u Pakistanu vjerske manjine poput ahmedija, kršćana, šiita i hindusa, kao i sunita koji imaju oprečne stavove; budući da je pakistansko Povjerenstvo za ljudska prava u svojem godišnjem izvješću za 2015. primijetilo da u većini slučajeva počinitelji nisu kažnjeni;

G.  budući da se ekstremističke skupine navodno i dalje koriste djecom kao bombašima samoubojicama; budući da vlada nije donijela zakone kojima bi se uspostavilo Nacionalno povjerenstvo za prava djeteta, neovisno tijelo za zaštitu i provođenje prava djeteta;

H.  budući da je, nakon što su u prosincu 2014. talibanski pobunjenici počinili masakr u školi, pakistanska vlada ponovno uvela smrtnu kaznu nakon šestogodišnjeg moratorija, i to najprije za terorističke aktivnosti, a potom i za sve teška kaznena djela; budući da je u Pakistanu do kraja 2015. pogubljeno 326 osoba, što je najviša dotad zabilježena brojka odnosno treća najviša u svijetu;

I.  budući da je kao posljedica sukoba između pakistanske vojske i nedržavnih oružanih skupina interno raseljeno preko milijun osoba;

J.  budući da su žene koje pripadaju pakistanskim vjerskim manjinama žrtve otmica, prisilnih brakova i prisilnog obraćanja na islam, što policijska i civilna tijela uglavnom ignoriraju;

K.  budući da Pakistan ima važnu ulogu u izgradnji stabilnosti u južnoj Aziji te bi stoga trebao biti primjer u pogledu jačanja vladavine prava i zaštite ljudskih prava;

L.  budući da je EU i dalje u potpunosti spreman na nastavak dijaloga i suradnje s Pakistanom u okviru petogodišnjeg plana angažmana;

1.  šokiran je napadom koji se dogodio 27. ožujka 2016. u Lahoreu i oštro osuđuje takvo bezumno nasilje nad tako velikim brojem nevinih ljudi;

2.  izražava svoju duboku sućut obiteljima žrtava i iskazuje solidarnost s pakistanskim narodom i vladom;

3.  ističe da je počinitelje napada u Lahoreu prijeko potrebno izvesti pred lice pravde; poziva pakistanske vlasti, posebno lokalna i regionalna tijela, da se pobrinu da se provede učinkovita istraga o tim djelima i da se počinitelji kazneno gone;

4.  izražava duboku zabrinutost zbog sustavnog i teškog kršenja slobode vjeroispovijesti i uvjerenja u Pakistanu; ističe da je važno poštovati temeljna prava svih vjerskih i etničkih manjina u Pakistanu kako bi i dalje mogle živjeti dostojanstveno, ravnopravno i sigurno te svoju vjeroispovijest prakticirati potpuno slobodno, bez ikakve prisile, diskriminacije, zastrašivanja ili uznemiravanja, u skladu s temeljnim načelima Pakistana;

5.  pozdravlja vladine inicijative za provođenje reformi poput zakona o kriminalizaciji brakova sklopljenih s djecom i akta za zaštitu žena od nasilja i uznemiravanja, deblokiranja YouTubea, odluke kojom se Holi, Diwali i Uskrs proglašavaju blagdanima za vjerske manjine, kao i osobnog truda premijera Navaza Šarifa, koji je posjetio jedan hinduistički vjerski događaj; potiče vladu da poduzme dodatne napore kako bi stvorila socijalno okruženje u kojemu su manjine i različita mišljenja dobrodošli; u tom kontekstu podsjeća na nacionalni akcijski plan, obećane i hitno potrebne reforme medresa, a posebno na vladine mjere za borbu protiv govora mržnje te reformu policije i pravosuđa koja se još uvijek ne provodi; smatra da bi se u budućnosti trebale poduzeti ambicioznije mjere, posebno u području obrazovanja (izbacivanje negativnih pristranosti i predrasuda iz kurikuluma i udžbenika) i kaznenog progona osoba koje potiču na nasilje;

6.  pozdravlja činjenicu da je pakistanska vlada predana rješavanju prijetnje koju predstavlja religijski ekstremizam; zalaže se da se između EU-a i država članica s jedne strane i Pakistana s druge odvija kontinuirani dijalog o jamčenju zaštite i promicanju ljudskih prava, posebno u pogledu njihovih napora u borbi protiv terorizma te provedbom zakona u području sigurnosti;

7.  smatra da je, iako je vojna operacija najavljena u Pandžabu od ključne važnosti za borbu protiv terorizma, jednako tako važna i pobjeda u ideološkom ratu protiv ekstremizma kojom će se osigurati tolerantna i progresivna budućnost za Pakistan;

8.  poziva pakistanske vlasti da pokušaju riješiti problem socijalne i ekonomske isključenosti, uključujući i onu koja se odnosi na veliku većinu kršćana i druge vjerske manjine, koji žive u nesigurnim uvjetima;

9.  zabrinut je zbog činjenice da se u Pakistanu kontinuirano provode zakoni o bogohuljenju i smatra da se time pogoršava ozračje vjerske nesnošljivosti; stoga poziva pakistansku vladu da revidira te zakone i njihovu primjenu; poziva vlasti da zajamče odgovarajuće i brzo izvršenje pravde u svim predmetima povezanima s bogohuljenjem; posebno prima na znanje slučaj Asije Bibi i snažno potiče Vrhovni sud da donese odluku u tom predmetu;

10.  poziva pakistanske vlasti da zajamče neovisnost sudova, vladavinu prava i zakonitost postupanja u skladu s međunarodnim normama o sudskim postupcima; osim toga poziva pakistanske vlasti da pruže odgovarajuću zaštitu svima koji su uključeni u slučajeve bogohuljenja, a posebice predstavnicima pravosuđa te zemlje, te da optužene, svjedoke, njihove obitelji i zajednice, uključujući i one koji su oslobođeni krivnje, ali se ne mogu vratiti svojim kućama, zaštite od nasilnih skupina; poziva pakistansku vladu da osigura da su žrtvama ciljanog nasilja i progona na raspolaganju odgovarajući pravni i drugi mehanizmi koji su primjenjivi u skladu s međunarodnim pravom na području ljudskih prava;

11.  podsjeća na svoje ustrajno protivljenje smrtnoj kazni u svim okolnostima; s velikom zabrinutošću primjećuje drastičan porast primjene smrtne kazne u Pakistanu, među ostalim, što je izuzetno žalosno, i nad maloljetnim prijestupnicima, te poziva na ponovno uvođenje moratorija na smrtnu kaznu s ciljem ukidanja te vrste kazne u Pakistanu;

12.  naglašava da je u borbi protiv terorizma i vjerskog ekstremizma od ključne važnosti uhvatiti se u koštac s njihovim temeljnim uzrocima na način da se smanji siromaštvo, zajamči vjerska tolerancija i sloboda uvjerenja te pravo na obrazovanje i siguran pristup obrazovanju djece, posebno djevojčica;

13.  poziva pakistansku vladu da uputi otvoreni poziv posebnim izvjestiteljima UN-a, osobito posebnom izvjestitelju za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma, posebnom izvjestitelju za izvansudska, prijeka ili proizvoljna pogubljenja i posebnom izvjestitelju za slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja te da na svaki način podrži rad Nacionalnog povjerenstva za ljudska prava;

14.  poziva pakistansku vladu da poduzme potrebne mjere kako bi osigurala odgovarajuću zaštitu obrazovnih ustanova, mjesta za rekreaciju i okupljanje manjinskih zajednica u područjima nesigurnosti i sukoba ta da rizik od ponavljanja sličnih slučajeva kršenja i povrede ljudskih prava svede na najmanju moguću mjeru;

15.  potiče sve regionalne dionike da znatno unaprijede svoju suradnju u borbi protiv terorizma; ponavlja važnost bezuvjetne međunarodne predanosti borbi protiv terorizma, uključujući sprečavanje svih oblika financijske pomoći terorističkim mrežama i ideološke indoktrinacije kojom se potiču ekstremizam i terorizam;

16.  pozdravlja činjenicu da je Pakistan ratificirao Konvenciju o pravima djeteta i pohvaljuje mjere koje je pakistanska vlada poduzela u pogledu prava djeteta; poziva Pakistan da ratificira Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o sudjelovanju djece u oružanim sukobima i da osnuje Nacionalno povjerenstvo za prava djeteta;

17.  poziva Komisiju, potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Federicu Mogherini, Europsku službu za vanjsko djelovanje i Vijeće da pakistanskoj vladi u najvećoj mogućoj mjeri pomognu u borbi protiv prijetnje koju predstavlja terorizam te da pruže dodatnu potporu pakistanskoj vladi i narodu u njihovim nastojanjima da iskorijene terorizam; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Federicu Mogherini da Parlament redovito izvješćuje o napretku u tim bilateralnim naporima;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Europske komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, Vijeću UN-a za ljudska prava, predsjedništvu Vijeća sigurnosti UN-a, visokom povjereniku UN-a za izbjeglice te vladi i parlamentu Pakistana.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0470. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0007.