Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o Turskoj za 2015. (SWD(2015)0216),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. prosinca 2015. o proširenju te procesu stabilizacije i pridruživanja i prethodne relevantne zaključke Vijeća i Europskog vijeća,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 10. studenoga 2015. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija o Strategiji proširenja EU-a (COM(2015)0611),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2008/157/EZ od 18. veljače 2008. o načelima, prioritetima i uvjetima sadržanima u Pristupnom partnerstvu s Republikom Turskom („Pristupno partnerstvo”) te prethodne odluke Vijeća o Pristupnom partnerstvu od 2001., 2003. i 2006. godine,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu nakon sastanka na vrhu EU-a i Turske od 29. studenoga 2015. te akcijski plan EU-a i Turske,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2015. o stotoj obljetnici genocida nad Armencima(1),

–  uzimajući u obzir međuvladinu konferenciju od 14. prosinca 2015. tijekom koje je službeno otvoreno poglavlje 17. o gospodarskoj i monetarnoj politici,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, posebno one od 10. veljače 2010. o izvješću o napretku Turske za 2009.(2), od 9. ožujka 2011. o izvješću o napretku Turske za 2010.(3), od 29. ožujka 2012. o izvješću o napretku Turske za 2011.(4), od 18. travnja 2013. o izvješću o napretku Turske za 2012.(5), od 13. lipnja 2013. o situaciji u Turskoj(6), od 12. ožujka 2014. o izvješću o napretku Turske za 2013. godinu(7), od 13. studenoga 2014. o aktivnostima Turske kojima se stvaraju napetosti u isključivom gospodarskom pojasu Cipra(8), od 15. siječnja 2015. o slobodi izražavanja u Turskoj(9) i od 10. lipnja 2015. o izvješću Komisije o napretku Turske za 2014.(10),

–  uzimajući u obzir poziv upućen Komisiji u svojoj Rezoluciji o izvješću o napretku Turske za 2014. da ponovo procijeni način dosadašnjeg odvijanja pregovora te kako se odnosi i suradnja EU-a i Turske mogu poboljšati i pojačati,

–  uzimajući u obzir pregovarački okvir za Tursku od 3. listopada 2005.,

–  uzimajući u obzir izjavu Europske zajednice i njezinih država članica od 21. rujna 2005. koja obuhvaća odredbu prema kojoj je priznavanje svih država članica neophodan dio pregovora i potrebu Turske da u potpunosti provede Dodatni protokol Sporazumu iz Ankare uklanjanjem svih prepreka slobodnom kretanju robe bez predrasuda i diskriminacije,

–  uzimajući u obzir činjenicu da pristupanje Turske EU-u ovisi o potpunom ispunjenju kriterija iz Kopenhagena i sposobnosti integracije u EU, u skladu sa zaključcima sjednice Europskog vijeća održane u prosincu 2006.,

–  uzimajući u obzir članak 46. Europske konvencije o ljudskim pravima prema kojem se ugovorne strane obvezuju da će poštovati konačne presude Europskog suda za ljudska prava u svakom predmetu u kojemu sudjeluju kao stranke u postupku,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir krizu u Siriji, napore koji se ulažu za postizanje prekida vatre i mirno preseljenje te obveze Turske da, u skladu s odredbama Povelje UN-a te vrijednostima i načelima na kojima počiva EU, jača stabilnost i promiče dobrosusjedske odnose povećanjem napora kako bi se riješila tekuća bilateralna pitanja, uključujući neriješene pravne obveze i sporove s neposrednim susjedima oko kopnenih i morskih granica te zračnog prostora,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je u procesu pregovora poštovanje vladavine prava od ključne važnosti, uključujući prije svega diobu vlasti, demokraciju, slobodu izražavanja, ljudska prava, prava manjina i vjersku slobodu, ,

–  uzimajući u obzir suglasnost za osnivanje fonda od 3 milijarde EUR za upravljanje izbjegličkom krizom u Turskoj, od čega jedna milijardi dolazi iz proračuna Unije, a ostatak iz država članica,

–  uzimajući u obzir rad Kati Piri, stalne izvjestiteljice za Tursku Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su pristupni pregovori s Turskom otvoreni 3. listopada 2005. i da je otvaranje tih pregovora polazište za dugotrajan i vremenski neograničen proces utemeljen na poštenim i strogim uvjetima i predanosti reformama;

B.  budući da bi EU i dalje trebao podupirati reforme u Turskoj s obzirom na transformativnu moć koju imaju pristupni pregovori i proces proširenja;

C.  budući da bi u skladu sa zaključcima sjednice Europskog vijeća održane u prosincu 2006. trebalo ostvariti potpunu usklađenost s kriterijima iz Kopenhagena i sposobnošću integracije u EU; budući da se Turska obvezala na ispunjenje kriterija iz Kopenhagena, odgovarajuće i djelotvorne reforme i postupno usklađivanje sa stečevinom EU-om; budući da bi se ta nastojanja trebala smatrati prilikom da Turska osnaži svoje institucije i nastavi s procesom demokratizacije i modernizacije;

D.  budući da je u pristupnom procesu vladavina prava od ključne važnosti, uključujući prije svega diobu vlasti, slobodu izražavanja i medija, ljudska prava i demokraciju, borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, dobrosusjedske odnose, slobodu vjeroispovijesti, slobodu udruživanja i mirnih prosvjeda, prava manjina, prava žena i rješavanje problema diskriminacije ugroženih skupina, kao što su Romi, homoseksualne, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe (LGBTI);

E.  budući da se u pogledu političkih kriterija usporilo provođenje reformi te da je došlo do znatnog nazadovanja u područjima slobode izražavanja i slobode okupljanja;

F.  budući da Turska još uvijek ima najveći broj pritvorenih novinara u svijetu;

G.  budući da se prema ljestvici koju sastavlja organizacija Freedom House za slobodu tiska i medija, Tursku još uvijek svrstava među zemlje bez slobode tiska te je zemlja u kojoj se sloboda interneta samo djelomično primjenjuje;

H.  budući da se sigurnosna situacija u Turskoj sve brže pogoršava, i u unutarnjim i u vanjskim odnosima;

I.  budući da su se u turskim gradovima Diyarbakiru, Surucu, Ankari i Istanbulu dogodili višestruki teroristički napadi koji se dovode u vezu s ISIL-om/Daišom i u kojima je ukupno 150 nevinih ljudi izgubilo život;

J.  budući da se zbog ruskog bombardiranja Alepa i drugih dijelova Sirije povećava broj izbjeglica koji traže zaštitu u Turskoj;

K.  budući da su se EU i Turska dogovorili da će obnoviti proces pregovora i intenzivno surađivati u području migracija;

L.  budući da se stanovništvo Turske dosad pokazalo izrazito gostoljubivim prema velikom broju izbjeglica koji žive među njima; budući da je Turska primila najveći broj izbjeglica u svijetu, od kojih prema podacima UNHCR-a oko 2,7 milijuna registriranih izbjeglica dolazi iz Sirije,Iraka i Afganistana;

M.  budući da turske vlasti nisu pristale na ponovno otvaranje pravoslavnog sjemeništa na otoku Heybeliadi;

I.Trenutačno stanje u odnosima EU-a i Turske

1.  duboko je zabrinut zbog toga što je u svjetlu nazadovanja zabilježenog proteklih godina u pogledu poštovanja demokracije i vladavine prava u Turskoj općenito i znatno usporena provedba reformi u Turskoj tijekom proteklih godina i da je u nekim ključnim područjima, kao što su neovisnost pravosuđa i sloboda okupljanja, sloboda izražavanja te poštovanje ljudskih prava i vladavine prava došlo do nazadovanja, čime se Turska znatno udaljava od ispunjenja kriterija iz Kopenhagena kojih se zemlje kandidatkinje moraju pridržavati;

2.  ističe da je Turska ključni strateški partner EU-a i da bi aktivni i vjerodostojni pregovori mogli biti adekvatan okvir za iskorištavanje punog potencijala odnosa EU-a i Turske; upoznat je s time da je EU obnovio pregovore i nada se da će otvaranje poglavlja dovesti do konkretnog napretka; s tim u vezi, poziva Tursku na postizanje konkretnog napretka i istinsku predanost; ponavlja svoj poziv Komisiji da ponovo procijeni način dosadašnjeg odvijanja pregovora te kako se odnosi i suradnja EU-a i Turske mogu poboljšati i pojačati; snažno se zalaže za strukturirani te češći i otvoreniji politički dijalog na visokoj razini o ključnim tematskim pitanjima od zajedničkog interesa kao što su migracije, borba protiv terorizma, energetika, gospodarstvo i trgovina;

3.  smatra da je odluka o odgodi izvješća Komisije o napretku za 2015. za razdoblje nakon turskih izbora u studenome 2015. bila pogrešna s obzirom na to da se time stvorio dojam da je EU voljan prijeći preko kršenja temeljnih prava u zamjenu za suradnju turske vlade u pogledu izbjeglica; poziva Komisiju da se posveti objavljivanju godišnjih izvješća o napretku u skladu s točno utvrđenim rasporedom; poziva Komisiju i Vijeće da ne zanemaruju interna događanja u Turskoj te da se bez obzira na druge interese jasno zauzmu za vladavinu prava i temeljna prava u Turskoj, kao što je previđeno kriterijima iz Kopenhagena;

4.  upoznat je s rezultatima parlamentarnih izbora održanih 1. studenoga 2015. te sa sastavljanjem nove vlade; ponovno poziva na to da se snizi izborni prag od 10 % te poziva na transparentnost financiranja političkih stranaka i izbornih kampanja; pohvaljuje aktivno sudjelovanje volontera iz civilnog društva na izborima te velik odaziv glasača; međutim, osuđuje zastrašivanje i uznemiravanje medija te diskriminaciju oporbenih stranaka kada je riječ o predizbornoj medijskoj pokrivenosti te atmosferu nasilja i zastrašivanja koju su posebno obilježili napadi na pojedine kandidate i urede oporbenih stranaka, osobito napade na Narodnu demokratsku stranku (HDP), kao i intenzivnu političku polarizaciju; pozdravlja činjenicu da je turski nacionalni parlament zbog zadnjih dvaju izbora i unatoč pragu od 10 % postao uključiviji u pogledu manjina koje žive u Turskoj;

5.  poziva na unapređenje carinske unije i na proširenje njezina područja djelovanja kako bi se obuhvatili novi sektori, uključujući poljoprivredne proizvode, usluge i javnu nabavu; prima na znanje da se početak pregovora očekuje u drugoj polovici 2016.; podsjeća na to da carinska unija može iskoristiti svoj puni potencijal tek kada Turska u potpunosti provede Dodatni protokol u odnosu na sve države članice; stajališta je da u budućim sporazumima o slobodnoj trgovini između EU-a i trećih zemalja u obzir treba uzeti interese Turske, posebno u slučaju pregovora između EU-a i SAD-a o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP); poziva na poboljšanje slobodnog protoka osoba i apelira na povećanje kulturnih razmjena;

6.  pozitivno ocjenjuje jačanje političkog dijaloga između EU-a i Turske u području vanjske i sigurnosne politike te činjenicu da je 2015. Turska povećala svoju usklađenost s izjavama EU-a i odlukama Vijeća; izražava žaljenje zbog toga što Turska nije usvojila odluku Vijeća koja je uslijedila nakon što je Ruska Federacija nezakonito pripojila Krim i nakon događaja u istočnoj Ukrajini, kao ni restriktivne mjere;

7.  ponavlja da bi Turska dodatno trebala uskladiti svoju vanjsku politiku s vanjskom politikom EU-a, u skladu s odredbama pregovaračkog okvira; smatra da je bitno povećati razmjenu informacija o pitanjima vanjske politike i poziva turskog ministra vanjskih poslova da prisustvuje sastancima Vijeća za vanjske poslove kad god je to potrebno; podsjeća na stratešku važnost Turske kao tranzitne države za energetsku sigurnost EU-a; smatra presudnim brz razvoj energetske suradnje i širenje energetskoga koridora preko Turske prema Europskoj uniji;

8.  ponavlja potrebu za jačanjem dobrosusjedskih odnosa koji čine temeljni dio pregovaračkog okvira te su ključan element u procesu proširenja; poziva Tursku da poveća napore kako bi riješila tekuća bilateralna pitanja, uključujući neriješene pravne obveze i sporove s neposrednim susjedima oko kopnenih i morskih granica te zračnog prostora, u skladu s odredbama Povelje UN-a i međunarodnim pravom; poziva tursku vladu da potpiše i ratificira Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS); potiče tursku vladu da prekine opetovane povrede grčkoga zračnog prostora i teritorijalnih voda, kao i praksu turskih vojnih letjelica da nadlijeću grčke otoke; izražava svoje žaljenje zbog toga što Velika narodna skupština Turske još nije povukla prijetnju ratom koju je uputila Grčkoj; potiče Tursku i Armeniju da započnu s normalizacijom odnosa uspostavom diplomatskih odnosa bez postavljanja preduvjeta te poziva na otvaranje tursko-armenske granice koja može dovesti do poboljšanja odnosa, posebno u smislu prekogranične suradnje i gospodarske integracije;

II.Poštovanje vladavine prava, demokracije, ljudskih prava i temeljnih sloboda

9.  stajališta je da su Turskoj hitno potrebne reforme u područjima pravosuđa, temeljnih prava i pravde, slobode i sigurnosti u duhu predanosti EU-a vladavini prava i temeljnim vrijednostima; poziva Vijeće EU-a da nakon ispunjenja službenih uvjeta za otvaranje pregovora, ne dovodeći u pitanje stajalište država članica, predloži otvaranje poglavlja 23. (pravosuđe i temeljna prava) i 24. (pravda, sloboda i sigurnost) te da zajamči da će se proces reformi u Turskoj oblikovati na temelju europskih vrijednosti i standarda; poziva Tursku da u potpunosti surađuje s Vijećem Europe i Venecijanskom komisijom u području reforme pravosuđa;

10.  izražava žaljenje zbog ozbiljnog nazadovanja zabilježenog u protekle dvije godine u pogledu slobode govora, izražavanja i mišljenja kako na internetu tako i u tradicionalnim medijima u Turskoj koja se prema najnovijem indeksu slobode medija Reportera bez granica nalazi na 149. mjestu od ukupno 180 zemalja; podsjeća da prema podacima turskih vlasti ta zemlja drži rekord u najvećem broju novinara iza rešetaka; ponavlja da su sloboda mišljenja, izražavanja i govora te neovisni mediji središnje europske vrijednosti; pozdravlja presudu Ustavnog suda da su povrijeđena prava Cana Dündara i Erdema Güla; podsjeća na to da im još uvijek prijeti suđenje i da tužitelji traže višestruke kazne doživotnog zatvora, izražava zabrinutost zbog odluke da se cijelo suđenje vodi uz isključenje javnosti te poziva na provođenje detaljne i objektivne istrage zbog navoda novinara u vezi s prijevozom oružja u Siriju; osuđuje nedavne izjave predsjednika Turske protiv Ustavnog suda, poziva na trenutno oslobađanje svih pritvorenih novinara i potiče europske diplomate da nastave pomno motriti sve kaznene postupke pokrenute protiv novinara; izražava žaljenje zbog osobnih napada vodećih vladinih dužnosnika na novinare i protivnike i zbog sve autoritarnijeg postupanja turskog vodstva; potiče Tursku da poduzme mjere protiv svih oblika zastrašivanja novinara, osobito istraživanjem svih fizičkih napada i prijetnji usmjerenih protiv novinara te aktivnim sprečavanjem napada na medijske kuće, ali i smirivanjem napete političke situacije koja stvara okruženje u kojem se ograničava sloboda govora u medijima i na internetu;

11.  prima na znanje da je prema indeksu percepcije korupcije za 2015. koji je 27. siječnja 2016. objavio Transparency International tijekom protekle godine u Turskoj uočen porast korupcije te se Turska sada nalazi na 66. mjestu; ističe potrebu za time da turska vlada odašilje jasne i dosljedne poruke kojima će potvrditi istinsku predanost borbi protiv korupcije na svim razinama vlasti;

12.  podsjeća na to da bi borba protiv korupcije trebala biti jedan od prioriteta Turske; stoga poziva Tursku da obnovi strategiju i akcijski plan protiv korupcije, da osnuje neovisno tijelo za borbu protiv korupcije i da izradi pouzdanu evidenciju istraga, sudskih postupaka i presuda, pa i za slučajeve na visokoj razini;

13.  traži da se medijima u okviru Koza İpek Holdinga i medijske grupacije Feza vrati neovisnost i da se svi predstavnici vlade opozovu s mjesta u upravnim odborima, da se deseci otpuštenih zaposlenika, koji su iskazali svoje nezadovoljstvo vladinim preuzimanjem, vrate na radna mjesta i da se optužbe za terorizam povuku;

14.  osuđuje nasilno i nezakonito preuzimanje nekoliko turskih novina, uključujući najnoviji slučaj Zamana i izražava žaljenje zbog odluke Digiturka, koja je između ostalog navodno politički utemeljena, da se obustavi emitiranje televizijskih kanala; poziva tursku vladu da stane na kraj političkim i ekonomskim pritiscima na neovisne medije; oštro osuđuje verbalne i fizičke napade te sve češću primjenu zakonodavstva o sramoćenju i suzbijanju terorizma protiv novinara; primjećuje cenzuru sadržaja u vezi s internetskim i konvencionalnim izvještavanjem te praksu blokiranja pristupa internetskim stranicama, posebno društvenim mrežama, što je dovelo do autocenzure novinara koji se boje da će se zbog kritiziranja vlasti dodatno povećati odmazde; vrlo je zabrinut zbog blokiranja desetaka tisuća internetskih stranica, amandmana na Zakon u uređenju internetskih medija usvojenih u ožujku 2015. te zbog ovlasti Uprave za telekomunikacije (TIB) prema kojima se mogu blokirati internetske stranice u roku od četiri sata zbog raznih nejasnih razloga; zabrinut je zbog činjenice da je Turksat, turski pružatelj usluga satelitske televizije, prekinuo emitiranje programa postaje IMC TV u petak, 26. veljače 2016., na zahtjev tužitelja iz Ankare koji je istraživao podržava li program neku od „terorističkih” skupina; izražava svoju zabrinutost zbog iznimno visokih kazni za porezne prekršaje koje su izrečene medijskim organizacijama; poziva na reviziju zakona o internetu kako bi se stvorilo okruženje koje potiče slobodu govora na internetu i zaštitu privatnosti i osobnih prava; osuđuje pokušaje turskih vladinih dužnosnika da zastraše, a u nekim slučajevima i deportiraju nekoliko međunarodnih novinara; poziva na provođenje neovisne istrage ubojstva Najia Jerfa, Ibrahima Abdel Qadera i Faresa Hammadija, novinara sirijskog bloga pod nazivom „Potiho klanje Rake” (Raqqa is Being Slaughtered Silently) koji su ubijeni na turskom tlu; nadalje žali zbog istraga, uhićenja, kazni zatvora i novčanih kazni za navodne uvrede predsjednika države, na temelju članka 299. Kaznenog zakona; poziva tursku vladu da se hitno pozabavi tim pitanjima radi zaštite pluralizma u skladu s međunarodnim standardima; smatra da je otvorena javna rasprava ključan element svake zdrave demokracije;

15.  poziva tursku vladu da usvoji pouzdan zakon za zaštitu podataka i osnuje neovisno tijelo za zaštitu podataka, u skladu s europskim standardima, stvarajući time nužne uvjete za učinkovitu i djelotvornu međunarodnu policijsku i pravosudnu suradnju te za dijeljenje informacija, što u isto vrijeme doprinosi zadovoljavaju kriterija za liberalizaciju viznog režima; poziva turske vlasti da jasno definiraju iznimke u području primjene zakonodavstva, posebno za obradu podataka koji se odnose na zdravlje, te da uspostave postupak odabira kojim se jamči neovisnost članova tijela za zaštitu podataka;

16.  ponovno izražava zabrinutost zbog zakona o borbi protiv terorizma, posebno njegove široke i previše nejasne definicije terorizma, organiziranoga kriminala i propagande, zbog čega je nemoguće odrediti točnu narav takvih kaznenih djela; ustraje u tome da kazneno zakonodavstvo i zakonodavstvo o borbi protiv terorizma mora biti u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava koju Turska mora u potpunosti poštovati i provesti; poziva Tursku da stvori političko i pravno okruženje koje pravosuđu omogućuje da neovisno i nepristrano obavlja svoje dužnosti i u praksi kako ne bi postalo instrument represije zbog unutarnjeg neslaganja; poziva Tursku da provede sve presude europskih sudova; izražava zabrinutost zbog brojnih preraspoređivanja, neželjenih premještaja i otpuštanja sudaca i javnih tužitelja, čime se narušava neovisnost, nepristranost i učinkovitost pravosuđa, kao i poštovanje načela pravičnog postupka i diobe vlasti; poziva na hitnu obnovu diobe vlasti i poduzimanje konstruktivnih mjera za jamčenje potpune neovisnosti pravosuđa; izražava žaljenje zbog ometanja sudskih postupaka u korist određenih političara, što je postalo svakodnevnica u Turskoj nakon korupcijskog skandala 2013.; naglašava da uloga i utjecaj izvršne vlasti u okviru Visokog sudbenog i državnoodvjetničkog vijeća moraju biti ograničeni te su potrebna dovoljna jamstva da suci neće biti prisiljeni na premještaj protiv svojevolje;

17.  podsjeća da je izuzetan gospodarski rast Turske u proteklom desetljeću doveo do nezapamćenog procvata stanogradnje i razvoja infrastrukture često na štetu očuvanja okoliša i baštine; izražava posebnu zabrinutost zbog raznih megaprojekata u zemlji i smjesta traži od vlade da koristi procjene utjecaja na okoliš i društvo te da u osmišljanje projekata uključi lokalno stanovništvo kako bi se koliko je god to moguće izbjegle dugoročne negativne posljedice urbanizacije, zauzimanja prostora i narušavanja okoliša;

18.  stajališta je da bi postupak ustavne reforme trebao dovesti do sekularnog, pluralističkog, uključivog i tolerantnog društva; ističe da bi se novi ustav trebao temeljiti na općem konsenzusu postignutom u cijelom političkom spektru i čitavom društvu, u potpunosti poštujući prava manjina, bez obzira na njihovu kulturnu ili vjersku pripadnost, pružajući time solidan temelj za temeljne slobode i vladavinu prava; potiče Tursku da u potpunosti poštuje vladavinu prava i temeljna prava i slobode, posebno slobodu vjerskih i etničkih manjina; naglašava potrebu da se donese sveobuhvatno zakonodavstvo o nediskriminaciji, uključujući zabranu diskriminacije i govora mržnje na temelju narodnosti, vjere, seksualne orijentacije, spola ili rodnog identiteta te da se zabrana takve diskriminacije uvrsti u novi ustav; ističe da to ne bi trebao spriječiti Tursku u tome da građanima dodijeli određena prava na temelju etničkog podrijetla, vjere ili jezika kako bi mogli očuvati svoj identitet; s tim u vezi primjećuje da su potrebne daljnje mjere za rješavanje problema s kojima se suočavaju pripadnici grčke manjine, posebno u pogledu obrazovanja i prava vlasništva; poziva turske vlasti da poduzmu pravne mjere protiv ljudi i tijela odgovornih za počinjenje bilo kakvog zločina iz mržnje, uključujući antisemitizam, kao što je 2013. objavljeno u vladinom „paketu demokratizacije”; osuđuje pasivan stav turske vlade prema ozbiljnim prijetnjama u društvenim medijima usmjerenim na kršćane i njihove duhovne vođe; očekuje da turska vlada jednako postupa prema svim svojim građanima bez obzira na njihovu vjersku pripadnost; poziva turske vlasti, s obzirom na to da Turska ima najveću svjetsku populaciju romske manjine, da provedu konkretne i učinkovite mjere za postizanje de facto jednakih prava za Rome u turskom društvu te da poboljšaju životne uvjete Roma, pridajući posebnu pozornost romskoj djeci i uključenosti romskih žena u društvo;

19.  poziva Tursku da nastavi blisko surađivati s Europskom komisijom na novom zakonodavstvu u pripremi i na provedbi postojećih zakona kako bi se zajamčila usklađenost s pravnom stečevinom EU-a;

20.  ističe potrebu da se u skladu s europskim vrijednostima u potpunosti poštuje pravo na različite stilove života, kako sekularne tako i vjerske te da država i dalje bude odvojena od religije;

21.  naglašava kako je važno nastaviti s procesom reformi u području slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti tako da se vjerskim zajednicama omogući da dobiju pravnu osobnost, uklone sva ograničenja osposobljavanja, imenovanja i sukcesije svećenstva, poštuju sve relevantne presude Europskog suda za ljudska prava i preporuke Venecijanske komisije te uklone svi oblici diskriminacije ili prepreke na temelju vjeroispovijesti; poziva Tursku da poštuje specifičan karakter i važnost Ekumenskog patrijarhata i da prizna njegovu pravnu osobnost; ponavlja potrebu da se dopusti ponovno otvaranje sjemeništa Halki i uklone sve prepreke za njegovo pravilno djelovanje te da se dopusti javna uporaba crkvene titule Ekumenskog patrijarha;

22.  poziva tursku vladu da obustavi svoje planove za izgradnju nuklearne elektrane Akkuyu; ističe da se predviđena lokacija nalazi u području s čestim potresima te time predstavlja veliku prijetnju ne samo Turskoj, već i cijelom Sredozemlju; u skladu s tim traži od turske vlade da pristupi konvenciji Espoo kojom se strane obvezuju na međusobno obavješćivanje i savjetovanje kada razmatraju velike projekte koji bi vrlo lako mogli imati znatan negativan utjecaj na okoliš i preko granica matične države; u tu svrhu poziva tursku vladu da vlade susjednih zemalja, kao što su Grčka i Cipar, uključi u razvoj plana za postrojenje Akkuyu, ili da se s njima barem savjetuje;

23.  izražava zabrinutost zbog stalne visoke stope nasilja nad ženama i nedovoljne provedbe odredbi nacionalnog prava kako bi se spriječilo nasilje nad ženama i zaštitilo žene od nasilja; nadalje ustraje u tome da vlasti učinkovito provode postojeće zakone o nasilju nad ženama i nasilju u obitelji, što je široko rasprostranjen problem i u ruralnim i u gradskim područjima, da se pozabavi problemom nedovoljnog prijavljivanja rodno uvjetovanog nasilja, da pruži podršku i zaštitu žrtvama takvog nasilja i uvede sankcije za počinitelje, da poveća društvenu osviještenost i da se bori protiv društvenog prihvaćanja rodno uvjetovanog nasilja; svesrdno preporučuje vladi da promiče rodnu jednakost u političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom ili bilo kojem drugom području;

24.  poziva Tursku da poduzme ozbiljne napore kako bi zaštitila prava zajednice LGBTI; zabrinut je zbog nedostatne zaštite pripadnika zajednice LGBTI od nasilja; u tom smislu naglašava svoje razočaranje zbog činjenice da zaštita od zločina iz mržnje na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta nije uključena u Zakon o zločinima iz mržnje; izražava žaljenje zbog toga što zločini iz mržnje prema pripadnicima zajednice LGBTI često ostanu nekažnjeni ili se kazne prijestupnika smanjuju zbog toga što ga je žrtva navodno „neopravdano provociralaˮ;

III.Kurdski mirovni proces i stanje na jugoistoku Turske

25.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog pogoršavanja stanja na jugoistoku Turske; podsjeća na odgovornost turske vlade da zaštiti sve osobe koje žive na njezinu državnom području, neovisno o njihovom kulturnom i vjerskom porijeklu; priznaje legitimno pravo koje podliježe međunarodnom pravu Turske na borbu protiv terorizma; međutim, naglašava da sigurnosne mjere treba provoditi uz poštovanje vladavine prava i ljudskih prava; ističe da sve operacije sigurnosnih snaga moraju biti razmjerne i da se ne smiju provoditi u obliku kolektivnog kažnjavanja; osuđuje povredu dužnosti posebnih sigurnosnih snaga te poziva na to da se počinitelji privedu pravdi; poziva na provedbu humanitarnog prava kako bi svi ranjeni mogli dobiti njegu na koju imaju pravo;

26.  osuđuje i ne nalazi opravdanje za činjenicu da Radnička stranka Kurdistana, inače na popisu terorističkih organizacija koji je sastavio EU, ponovno pribjegava nasilju; ističe da ne postoji nasilno rješenje kurdskog pitanja i potiče tursku vladu da preuzme odgovornost za nastavak pregovora u cilju postizanja sveobuhvatnog i održivog rješenja kurdskog pitanja; poziva Radničku stranku Kurdistana da položi oružje i napusti terorističke taktike te da primjenjuje miroljubive i zakonite načine izražavanja svojih očekivanja; oštro osuđuje napade protiv sigurnosnih snaga i civila; u tom smislu izražava ozbiljnu zabrinutost zbog toga što militanti Jedinice za zaštitu kurdskog naroda postavljaju barikade i kopaju rovove; ipak, ustraje na tome da se mirni prosvjedi moraju dozvoliti;

27.  poziva turske vlasti da odmah ukinu policijski sat, čiji uvjeti provedbe krše turski Ustav; osobito ozbiljno upozorava na situaciju u Cizreu i Suru/Diyarbakıru i osuđuje činjenicu da se ubijaju i ranjavaju civili te da ih se ostavlja bez vode, hrane i medicinske pomoći; poziva Tursku da dopusti Međunarodnom Crvenom polumjesecu da ublaži humanitarnu krizu koja se odvija u Cizreu i Diyarbakıru; apelira na vladu da u skladu s privremenim mjerama Europskog suda za ljudska prava dopusti da se ranjenici odvedu u bolnice te da osigura siguran izlazak civila u gradovima u kojima je na snazi policijski sat; silno je zabrinut zbog sve većeg broja civilnih žrtava i ranjenika, koji moraju biti predmetom temeljite istrage, te zbog činjenice da je interno raseljeno oko 400 000 ljudi; naglašava da obiteljima žrtava, zbog poštovanja ljudskog dostojanstva, mora biti dopušteno da preuzmu njihova tijela s ulica i da ih pokopaju; naglašava da je turska vlada dužna zajamčiti ljudska prava te pružiti sigurnost i pristup robi i uslugama svem civilnom stanovništvu u dijelovima Turske s pretežno kurdskim stanovništvom koji su pogođeni sukobima; traži od turske vlade da uspostavi službeni mehanizam za pružanje hitne pomoći i naknade za one koji su morali pobjeći iz svojih domova, koji su ostali bez posla i izgubili životne prihode; žali zbog uništenja povijesne baštine;

28.  primjećuje sa zabrinutošću projekte za preoblikovanje gradova i preseljenje u područjima pogođenim sukobima koje je turska vlada nedavno otkrila te žali zbog odluke o općoj eksproprijaciji u Suru, području grada Dijarbakira, uključujući imovinu koja pripada općini i crkvi, što bi bilo kršenje prava vjerskih manjina; poziva tursku vladu da poštuje kulturnu posebnost regije te da se suzdrži od daljnjeg osnaživanja centralizirane strukture lokalne vlasti u regiji; poziva da se revidiraju odluka o eksproprijaciji i planovi obnove tako što će se započeti dijalog i suradnja s gradskom upravom i mjesnim općinama te poštovati prava stanovnika i vlasnika imovine;

29.  izražava zaprepaštenje zbog djelovanja specijalnih policijskih snaga poznatih kao „timovi Esedullah” koje su, čini se, odgovorne za teško kršenje ljudskih prava, među ostalim i za namjerno ubijanje civila na jugoistoku Turske; zahtijeva da turske vlasti provedu temeljitu istragu djelovanja „timova Esedullah” te da krivci za kršenje ljudskih prava moraju snositi punu odgovornost i biti kažnjeni;

30.  poziva na trenutačni prekid vatre i obnovu mirovnog procesa radi postizanja sporazumnog rješenja kurdskog pitanja; naglašava da je prioritet postići napredak prema demokratizaciji i pomirenju; s tim u vezi poziva na uspostavu posebnog odbora u turskom nacionalnom parlamentu za rješenje kurdskog pitanja kako bi se ponovnom uspostavom osjećaja pravde i oporavkom od trauma koje se lako mogu politički zlouporabiti doprinijelo trajnom miru; poziva EU da bez odgađanja preuzme aktivu ulogu u mirovnom procesu; naglašava da je važno dati prednost poboljšanju socijalnih, kulturnih i političkih prava stanovnika kurdskog podrijetla te jednakom postupanju prema njima; ponovno poziva Tursku da, kao članica Vijeća Europe, otkloni ograde unesene u Europsku povelju o lokalnoj samoupravi kako bi se zajamčila njezina potpuna provedba u svim svojim aspektima;

31.  izražava veliko žaljenje zbog zastrašivanja i progona više od 1 000 članova akademske zajednice koji su potpisali peticiju za mir; osuđuje činjenicu da ih je gotovo 50 otpušteno ili suspendirano te da su još četvorica potpisnika pritvorena; ističe da se moraju privesti pravdi pojedinci odgovorni za ubojstvo odvjetnika Tahira Elcija koji je posvetio svoj život miru i ljudskim pravima; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog sudskih istraga usmjerenih uglavnom na članove Narodne demokratske stranke, kao i zbog aktualnog zatvaranja i otpuštanja lokalnih dužnosnika, među kojima je 25 gradonačelnika, te zbog prijetnji kojima su izloženi brojni kurdski političari;

32.  oštro osuđuje terorističke napade u Diyarbakiru, Surucu, Ankari i Istanbulu koji se pripisuju ISIL-u; izražava solidarnost sa žrtvama i njihovim obiteljima te s građanima Turske na prvoj crti borbe protiv ekstremizma; jednako snažno osuđuje bombaški napad u Ankari 17. veljače 2016. za koji je odgovornost preuzela militantna skupina TAK (Kurdistanski sokoli slobode) te napad u Ankari 13. ožujka 2016. te izražava sućut obiteljima žrtava i ožalošćenima; naglašava važnost provođenja temeljitih istraga o tim napadima kako bi se počinitelji priveli pravdi; smatra da je snažnija suradnja između Europola i turskih agencija za izvršenje zakona od ključne važnosti za učinkovitu borbu protiv terorizma;

33.  pozdravlja sudjelovanje Turske u globalnoj koaliciji za borbu protiv ISIL-a te ustupanje svojih baza SAD-u i koalicijskim snagama; apelira na Tursku da djeluje suzdržano te da potpuno surađuje sa svojim zapadnim saveznicima;

34.  poziva Tursku da i dalje ulaže veće napore kako bi spriječila da strani borci, novac i oprema dopru do ISIL-a/Daiša i drugih ekstremističkih skupina preko njezina teritorija; izražava zabrinutost zbog mogućnosti da turske vlasti nisu uvele sve moguće mjere kako bi zaustavile i spriječile aktivnosti ISIL-a/Daiša, posebno radi borbe protiv nezakonite trgovine naftom preko svojih granica; traži od EU-a da poboljša kapacitete za razmjenu informacija i da u vezi s time usko surađuje s turskim vlastima radi pružanja dodatne potpore borbi protiv krijumčarskih mreža; primjećuje propuste u uhićenjima stranih boraca i nadziranju granica s Irakom i Sirijom;

35.  pozdravlja potporu i doprinos Turske sporazumu koji su postigle velesile o prestanku neprijateljstava u Siriji i pružanju humanitarne pomoći potrebitima; pohvaljuje taj čin kao važan korak ka rješavanju sirijske krize; napominje da bi se prestanak neprijateljstava trebao odnositi na sve strane uključene u sukob osim onih skupina koje je Vijeće sigurnosti UN-a proglasilo terorističkim organizacijama; poziva sve strane da hitno i u potpunosti provedu te obveze; podsjeća na svoje uvjerenje da se do rješenja sirijskog sukoba ne može doći vojnim putem i ustraje u potrebi za nalaženjem političkog rješenja; osuđuje vojnu intervenciju Turske protiv kurdskih snaga u sjevernoj Siriji, čime se narušava borba protiv ISIL-a/Daiša i ugrožavaju napori za postizanje mira i sigurnosti;

IV.Suradnja EU-a i Turske u pogledu izbjegličke/migracijske krize

36.  podupire obnovljenu političku suradnju između EU-a i Turske u pogledu geopolitičkih izazova, posebno izbjegličke i migracijske krize; prima na znanje velik humanitarni doprinos Turske zbog primanja najvećeg broja izbjeglica u svijetu; apelira na EU i Tursku da ujedine snage u poboljšanju i jamčenju pristojnih životnih uvjeta i osnovnih potrepština u izbjegličkim kampovima te da olakšaju rad Agencije za izbjeglice Ujedinjenih naroda (UNHCR) kako bi se izbjegao masovan egzodus migranata; apelira na EU da nastavi surađivati s turskim državnim službenicima radi jamčenja ispravnog evidentiranja migranata; podsjeća na to da je Turska jedna od ključnih tranzitnih zemalja za migrante i izbjeglice koji putuju prema EU-u, ne samo iz Sirije nego i iz mnogih drugih zemalja; naglašava važnost suradnje s Turskom u rješavanju migracijske krize i sprječavanju gubitaka života na moru; pozdravlja promatračku misiju NATO-a u Egejskom moru;

37.  pozdravlja činjenicu da je 29. studenoga 2015. pokrenut zajednički akcijski plan EU-a i Turske o izbjeglicama i upravljanju migracijama kao dio sveobuhvatnog programa suradnje koji se temelji na zajedničkoj odgovornosti, međusobnim obvezama i njihovu ispunjavanju te inzistira na tome da ga je nužno trenutno provesti; ističe da suradnja EU-a i Turske u pogledu migracija ne biti trebala ovisiti o rasporedu, sadržaju i uvjetima procesa pregovora; smatra da prebacivanje izbjegličke krize na Tursku nije vjerodostojno dugotrajno rješenje problema; poziva države članice na solidarnost kako bi se povećao broj država koje će prihvatiti izbjeglice za preseljenje u duhu podjele opterećenja i odgovornosti;

38.  ističe da se 3 milijarde EUR kao i dodatna sredstva, iz Instrumenta za izbjeglice u Turskoj moraju koristiti na odgovarajući način kako bi izbjeglice i zajednice domaćina, provedbom projekata kojima se nastoji odgovoriti na neposredne potrebe u pogledu hrane, zdravstvene zaštite, odvodnje i obrazovanja, od tih sredstava imale brzu i izravnu korist; poziva na puno sudjelovanje Parlamenta u postupku donošenja odluka kao suzakonodavca i proračunskog tijela; potiče bržu isplatu obećanih sredstava; poziva Europsku komisiju i države članice da zajamče, u suradnji s Turskom, uspostavu mehanizma za kontrolu propisne uporabe sredstava u tu svrhu, da će taj mehanizam biti strogo nadziran te da će Komisija redovito obavještavati Europski parlament o korištenju tih sredstava; naglašava da treba posvetiti posebnu pozornost ugroženim skupinama, kao što su žene i djeca, a posebno siročad, te vjerske manjine kao što su kršćani i Jezidi; naglašava hitnu potrebu za rješavanjem problema nasilja na rodno uvjetovanog nasilja i zlostavljanja žena i djevojaka na migracijskim putovima kroz Tursku;

39.  pohvaljuje nedavnu odluku turske vlade da otvori tržište rada sirijskim izbjeglicama; potiče na brže poduzimanje mjera kako bi sva sirijska djeca, njih 700 000, dobila pristup obrazovanju; pohvaljuje tursku vladu za pružanje besplatnih zdravstvenih usluga i obrazovanja sirijskim izbjeglicama; žali zbog činjenice da apel UNHCR-a za povećanje sredstava nije prihvaćen te zbog toga što je Svjetski program za hranu morao smanjiti svoj omjer ishrane na 80 % zbog smanjenih sredstava; pohvaljuje Tursku zbog jednostranog rješavanja problema tog financijskog manjka i poziva države članice i EU da povećaju sredstva za UN-ove agencije i njihove partnerske nevladine organizacije u Turskoj;

40.  cijeni činjenicu da je Turska donedavno održavala politiku otvorenih granica za sirijske izbjeglice; pohvaljuje stupanje na snagu novih pravila u turskom viznom režimu koja su već otvorila put prema znatnom smanjenju nezakonitih prelazaka; međutim, ističe da se u skladu s viznim režimom EU-a za zemlje iz kojih dolazi najviše ilegalnih migranata mora primijeniti mnogo stroža vizna politika kako bi se ograničio priljev ekonomskih migranata kojima nije potrebna međunarodna zaštita u Europu preko Turske; naglašava da Turska treba svu moguću pomoć u povećanju sigurnosti svojih granica i većem angažmanu u borbi protiv krijumčara ljudima; poziva Tursku da vodi politiku nulte tolerancije te da poduzme učinkovite mjere za zaustavljanje trgovaca ljudima i priljeva izbjeglica prema grčkim otocima što prouzročuje ozbiljne humanitarne, političke, socijalne i sigurnosne probleme u EU-u; potiče na veću suradnju između Turske, Bugarske i Grčke u području operacija traganja i spašavanja u Egejskom moru i poziva Frontex da turskoj obalnoj straži ponudi potporu te da poboljša bilateralnu razmjenu informacija; prima na znanje da mjere protiv krijumčarenja mogu biti učinkovite samo budu li popraćene uvođenjem sigurnih i zakonitih ruta za izbjeglice i tražitelje azila koji ulaze u Europsku uniju;

41.  ističe da ograničavanje migracija prema EU-u ne bi smjelo dovesti do odvraćanja izbjeglica ili njihova nezakonita zadržavanja; poziva Komisiju da u pogledu zajedničkog akcijskog plana EU-a i Turske istraži navode koje Amnesty International iznosi u svojem izvješću od 1. travnja 2016. da Turska provodi prisilno vraćanje sirijskih izbjeglica; ustraje u tome da svi postupci prisilnog vraćanja moraju u potpunosti slijediti međunarodne zakone i zakone EU-a u pogledu pristupa azilu i međunarodnoj zaštiti te provedbe temeljnih prava i postupovnih jamstava; u tom pogledu poziva Komisiju da pomno prati način na koji turske vlasti provode sporazum i poštuje li se načelo non-refoulement u slučaju osoba koje se vraćaju u Tursku; ponavlja svoj poziv turskoj vladi da ukine geografsko ograničenje u pogledu Ženevske konvencije iz 1951.; ustraje u tome da je presudno da se uspostave sigurne i zakonite rute za izbjeglice te apelira na države članice da znatno povećaju svoje napore u pogledu preseljenja; mišljenja je da je nužno pronaći političko rješenje sirijske krize; apelira na Tursku da znatno poveća svoje napore u cilju pronalaženja političkog rješenja, točnije da prevlada ograde koje ima spram sudjelovanja Kurda u mirovnim pregovorima u Ženevi;

42.  pozdravlja činjenicu da turske vlasti i UNHCR u Turskoj usklađuju svoje baze podataka o registraciji izbjeglica i stvaraju jedinstveni sustav registracije; smatra da je hitno potrebno pronaći tehničke načine kojima bi se tu bazu podataka učinilo interoperabilnom i kompatibilnom s europskom bazom podatka za registraciju tražitelja azila Eurodac; naglašava da je također važno da je izbjeglice potrebno odjaviti iz turske baze podataka nakon što one napuste Tursku da bi ušle u Europu;

43.  naglašava da je provedba sporazuma o ponovnom prihvatu za sve države članice ključna za EU jer se njome pruža mogućnost za učinkovitiju politiku vraćanja migranata kojima nije potrebna međunarodna zaštita; pozdravlja politički dogovor postignut između dvije stranke na sastanku na vrhu EU-a i Turske od 29. studenoga 2015. o tome da se sporazum o ponovnom prihvatu između EU-a i Turske u potpunosti primjenjuje od lipnja 2016.; poziva sve strane da potpuno i učinkovito primjenjuje postojeće bilateralne sporazume o ponovnom prihvatu i da zajamče potpuno poštovanje temeljnih prava vraćenih migranata;

44.  potiče vladu da u potpunosti i na nediskriminacijski način ispuni kriterije utvrđene planom za liberalizaciju viznog režima za sve države članice; podsjeća na to da je liberalizacija viznog režima proces koji se temelji na zaslugama te na to da će putovanja bez viza biti omogućena turskim građanima tek nakon ispunjenja uvjeta; poziva Komisiju da pruži veću tehničku potporu za ispunjenje uvjeta plana liberalizacije viznog režima;

V.Napredak u pregovorima za ponovno ujedinjenje Cipra

45.  pohvaljuje znatan napredak koji je postignut u pregovorima za ponovno ujedinjenje Cipra pod pokroviteljstvom UN-a; pozdravlja zajedničku izjavu dvojice vođa od 11. veljače 2014. kao temelj rješenja; podržava razvoj Republike Cipra u federaciju s dvjema zajednicama i dvjema zonama te s jednim suverenitetom, jednom međunarodnom pravnom osobnošću i jednim državljanstvom s političkom jednakošću među dvjema zajednicama i jednakim mogućnostima za sve građane, ne dovodeći u pitanje konačni sporazum i u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a i međunarodnim pravom; pohvaljuje konstruktivan pristup vođa i zajednice ciparskih Grka i zajednice ciparskih Turaka na tom otoku te njihovu odlučnost i neumoran rad na donošenju poštena, sveobuhvatna i izvediva rješenja što je prije moguće; naglašava da je rješenje ciparskog problema koji traje desetljećima važno za cijelu regiju i za Europu/Europsku uniju; stoga pozdravlja mogućnost novog referenduma o ujedinjenju i poziva sve strane da doprinesu pozitivnom ishodu;

46.  naglašava da neriješeno ciparsko pitanje utječe na razvoj odnosa između EU-a i Turske i stoga poziva sve uključene strane da ulože napore u cilju rješavanja tog problema;

47.  poziva Tursku da ispuni svoju obvezu o potpunoj, nediskriminirajućoj primjeni Dodatnog protokola Sporazumu o pridruživanju između EZ-a i Turske u odnosu na sve države članice, uključujući Republiku Cipar, koja bi mogla uvelike potaknuti pregovarački proces;

48.  izražava žaljenje zbog turske politike nezakonitog naseljavanja i poziva Tursku da se suzdrži od daljnjeg naseljavanja turskih građana u okupirana područja Cipra što je protivno Ženevskoj konvenciji i načelima međunarodnoga prava; potiče Tursku da obustavi sve djelovanje kojim se izmjenjuje demografska ravnoteža na tom otoku, a čime se onemogućuje buduće rješenje problema;

49.  poziva Tursku da se suzdrži od bilo kakvih aktivnosti u isključivom gospodarskom pojasu Cipra koje bi mogle dovesti do trvenja i krize u toj osjetljivoj regiji i imati negativne posljedice za pregovore o demokratskom rješenju kojim bi se okončalo neprihvatljivo postojeće dihotomno stanje; priznaje pravo svojih država članica da sklapaju bilateralne i druge sporazume u kontekstu svojih suverenih prava s ciljem iskorištavanja svojih nacionalnih resursa u okviru svog isključivog gospodarskog pojasa;

50.  pozdravlja dogovor dvaju vođa o nizu mjera za izgradnju povjerenja, među ostalim o otvaranju dviju novih točaka prijelaza i povezivanju mreža opskrbe električnom energijom; međutim primjećuje da je postignut nikakav ili slab napredak u pogledu interoperabilnosti mobilne telefonije; stoga poziva obje strane da bez daljnjeg odgađanja provedu sve dogovorene mjere; poziva EU da u potpunosti podupre rješenje i političkim i financijskim sredstvima; poziva Tursku da aktivno podupire pregovarački proces i njegov pozitivan rezultat; poziva Tursku da počne povlačiti svoje snage s Cipra i da prepusti odsječeni dio Famaguste UN-u u skladu s Rezolucijom 550(1984.) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda; pozdravlja činjenicu da je Odboru za nestale osobe (koji se bavi i nestalim ciparskim Turcima i nestalim ciparskim Grcima) omogućen pristup svim relevantnim područjima, pa i vojnim područjima; apelira, međutim, na Tursku da odobri pristup bitnim arhivama koje bi maksimalno povećale učinkovitost odbora;

51.  pozdravlja inicijativu predsjednika Republike Cipra g. Nicosa Anastasiadesa da turski jezik postane jedan od službenih jezika EU-a te poziva obje strane da ubrzaju taj proces; napominje da uvođenje pravne stečevine EU-a u buduću tursko-ciparsku saveznu državu nakon stupanja na snagu sporazuma o rješenju već mora biti dobro pripremljeno; u tom smislu pozdravlja uspostavu ad hoc odbora dviju zajednica za pripremu za EU; potiče Europski parlament i Komisiju da pojačaju svoje napore u suradnji s turskim Cipranima u pripremama za potpunu integraciju u EU; poziva predsjednika Europskog parlamenta da poduzme potrebne korake u slučaju da se postigne dogovor;

o
o   o

52.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, glavnom tajniku Vijeća Europe, predsjedniku Europskog suda za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Republike Turske.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0094. (2) SL C 341 E, 16.12.2010., str. 59. (3) SL C 199E, 7.7.2012., str. 98. (4) SL C 257E, 6.9.2013., str. 38. (5) SL C 45, 5.2.2016., str. 48. (6) SL C 65, 19.2.2016., str. 117. (7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0235. (8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0052. (9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0014. (10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0228.