Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2016. o pripremi poslijeizborne revizije višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020.: mišljenje Parlamenta prije prijedloga Komisije (2015/2353(INI))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članke 311., 312. i 323. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(1), a posebno njezin članak 2.,
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 2015/623 od 21. travnja 2015. kojom se izmjenjuje Uredba (EU, Euratom) br. 1311/2013 kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. ‒ 2020.(2),
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/335/EU, Euratom od 26. svibnja 2014. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije(3),
– uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(4),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(5),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2014. o pregovorima o višegodišnjem financijskom okviru 2014. – 2020.: pouke koje treba izvući i smjernice za budućnost(6),
– uzimajući u obzir svoju Rezolucija od 12. prosinca 2013. o odnosima Europskog parlamenta s institucijama koje predstavljaju nacionalne vlade(7),
– uzimajući u obzir svoje rezolucije od 19. studenog 2013. o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2014. – 2020.(8) i Međuinstitucionalnom sporazumu o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(9),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2013. o političkom dogovoru o Višegodišnjem financijskom okviru 2014. – 2020.(10),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2013. o višegodišnjim financijskom okviru(11),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2012. s ciljem postizanja pozitivnog ishoda postupka odobrenja višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2014. – 2020.(12),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2011. naslovljenu „Ulaganje u budućnost: novi višegodišnji financijski okvir (VFO) za konkurentnu, održivu i uključivu Europu”(13),
– uzimajući u obzir međuinstitucijsku zajedničku izjavu o rodno osviještenoj politici priloženu VFO-u,
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 15. lipnja 2016. o reviziji sredinom razdoblja višegodišnjeg financijskog okvira,
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za industriju, istraživanje i energiju, Odbora za promet i turizam, Odbora za regionalni razvoj, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Odbora za kulturu i obrazovanje, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0224/2016),
A. budući da je trenutačni višegodišnji financijski okvir (VFO) prvi put usvojen na temelju novih odredbi Ugovora iz Lisabona, prema kojima Vijeće, u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom, jednoglasno donosi Uredbu o VFO-u uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta;
B. budući da trenutačni VFO, o kojem je dogovor postignut 2013. godine, odražava prioritete Unije u vrijeme njegova usvajanja; budući da će se Unija u narednim godinama i dalje suočavati s izazovima koji nisu bili predviđeni kada je VFO odobren; budući da se broj financijskih prioriteta EU-a povećao, dok je VFO ostao nepromijenjen;
C. budući da je Parlament zatražio klauzulu o postizbornoj reviziji kako bi se zajamčila demokratska legitimnost novog VFO-a te dala prilika novoj Komisiji i novoizabranom Parlamentu da odgovarajućim prilagođavanjem VFO-a ponovno potvrde i preispitaju političke i proračunske prioritete EU-a;
D. budući da je sporazum o VFO-u za razdoblje 2014. – 2020. bio rezultat dugačkog i složenog postupka pregovora koji su se održavali u vrlo teškom društvenom, gospodarskom i financijskom kontekstu; budući da je slijedom toga ukupna razina VFO-a realno smanjena u usporedbi s prethodnim programskim razdobljem;
E. budući da je Parlament, suočen s političkom nemogućnošću izmijene ukupnih iznosa VFO-a koje je utvrdilo Europsko vijeće, uspješno pregovarao o uključenju posebnog članka u Uredbu o VFO-u u pogledu obveznog i sveobuhvatnog preispitivanja/revizije VFO-a, utvrđivanju novih i poboljšanih odredbi o fleksibilnosti te uspostavljanju skupine na visokoj razini za vlastita sredstva;
Zakonski okvir i opseg preispitivanja/revizije u sredini razdoblja
1. podsjeća da u skladu s člankom 2. Uredbe o VFO-u Komisija podnosi obvezno preispitivanje funkcioniranja VFO-a prije kraja 2016., vodeći pritom u cijelosti računa o gospodarskoj situaciji u tom trenutku i najnovijim makroekonomskim prognozama, te da je to preispitivanje po potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlogom za reviziju Uredbe o VFO-u;
2. u tom pogledu smatra da, dok preispitivanje ima za cilj ocjenu i procjenu funkcioniranja VFO-a u pogledu njegove provedbe, novih gospodarskih uvjeta i ostalih novih zbivanja, te da kao takvo može održati zakonodavni status quo, revizija podrazumijeva izmjenu Uredbe o VFO-u koja, osim zakonodavnih odredbi, uključuje i gornje granice VFO-a s obzirom na propisno pridržavanje članka 312. UFEU-a i ograničenja opsega revizije VFO-a koja su propisana u posljednjoj rečenici članka 2. Uredbe o VFO-u; podsjeća da se tim člankom propisuje da se prethodno dodijeljeni nacionalni iznosi ne smanjuju revizijom; naglašava da nisu određena nikakva druga ograničenja za reviziju VFO-a, tako da je moguće povećanje gornjih granica VFO-a; u tom smislu naglašava da se člankom 323. UFEU-a zahtijeva da se osiguraju financijska sredstva kojima Unija ispunjava pravne obveze u odnosu na treće strane;
3. podsjeća da prema članku 311. UFEU-a Unija sebi osigurava sredstva potrebna za postizanje svojih ciljeva i provođenje svojih politika; stoga smatra da bi povećanje gornjih granica, ako se nakon preispitivanja dođe do zaključka da su trenutačne gornje granice preniske, bio zahtjev koji proizlazi iz primarnog prava;
4. naglašava da članak 17. Uredbe o VFO-u predviđa mogućnost revizije VFO-a u slučaju nepredviđenih okolnosti; ističe razmjer kriza koje su pogodile Europsku uniju od donošenja trenutačnog VFO-a 2013. godine;
5. naglašava da će se ovom rezolucijom obuhvatiti analiza isključivo proračunskih aspekata funkcioniranja VFO-a te da se neće baviti pravnim temeljima sektorskog zakonodavstva; međutim, napominje da se u mnogim politikama i programima EU-a predviđaju zahtjevi za njihovo preispitivanje/reviziju, koji se uglavnom trebaju provesti 2017.;
I.Preispitivanje VFO-a – ocjena njegovih prvih godina
6. smatra da bi pri preispitivanju VFO-a u 2016. trebalo uzeti u obzir niz ozbiljnih kriza i novih političkih inicijativa, zajedno s njihovim posljedicama za proračun, koje nisu bile predviđene u vrijeme donošenja VFO-a; među ostalim navodi migracijsku i izbjegličku krizu, vanjske nepredviđene situacije, unutarnje sigurnosne probleme, poljoprivrednu krizu, financiranje Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), krizu plaćanja u proračunu EU-a, stalnu visoku razinu nezaposlenosti, osobito među mladima, te siromaštvo i socijalnu isključenost; nadalje ističe nedavni sporazum o klimatskim promjenama i sve veći pritisak na razvojnu politiku; primjećuje da se, u svrhu financiranja dodatnih hitnih potreba, kao nikada do sada nije posezalo za VFO-ovim mehanizama fleksibilnosti i posebnim instrumentima jer su se gornje granice VFO-a pokazale preniskima u nekim naslovima; smatra da je tijekom posljednje dvije godine VFO u biti iskorišten do krajnjih granica;
7. naglašava da proračun EU-a mora odražavati političke i strateške prioriteta EU-a i postići ravnotežu između dugoročnih prioriteta i novih izazova; u tom pogledu naglašava ključnu ulogu koju proračun EU-a mora imati u postizanju zajednički dogovorenih ciljeva strategije Europa 2020., koja je je njegov glavni orijentir i osnovni prioritet; stoga smatra da bi preispitivanje VFO-a trebalo obuhvatiti kvalitativnu analizu kojom će se utvrditi jesu li ciljevi iz te strategije ostvareni i u kojoj mjeri; ustraje u tome da se ta procjena provede zajedno s predviđanjem o tome hoće li financijska sredstva namijenjena za potporu toj strategiji do isteka trenutačnog VFO-a biti dovoljna za njezinu uspješnu provedbu;
A.Ključni događaji i izazovi
Migracijska i izbjeglička kriza
8. naglašava da su sukobi u Siriji, na Bliskom istoku i u više afričkih regija imali dosad nezapamćene humanitarne i migracijske posljedice; podsjeća na to da su izravno utjecali na EU, s više od milijun izbjeglica koji su došli u Europu samo u 2015., a u nadolazećim godinama očekuje ih se još više; podsjeća da je EU na tu krizu odgovorio znatnim financijskim mjerama, što je imalo velik utjecaj na proračun EU-a, osobito na naslov 3. (Sigurnost i građanstvo) i 4. (Globalna Europa);
9. podsjeća da su tijekom 2015. dodatne mjere odobrene u skladu s Europskim migracijskim programom imale izravan utjecaj na proračun, što se osobito odražava u izmjenama proračuna 5/2015 i 7/2015; nadalje, podsjeća na to da je upotreba dodatnih 1 506 milijuna EUR u proračunu EU-a za 2016. mobiliziranjem instrumenta fleksibilnosti odobrena kako bi se pružila dodatna sredstva za mjere povezane s migracijom/izbjeglicama iz naslova 3. (Sigurnost i građanstvo) kao što su dopuna financiranju Fonda za azil, migraciju i integraciju (FAMI) i Fonda za unutarnju sigurnost (FUS), kao i sredstva za tri agencije povezane s migracijom, to jest Frontex, Europski potporni ured za azil (EASO) i Europol;
10. napominje da su navedene odluke o proračunu potpuno iscrpile raspoloživu razliku dostupnu u okviru tog naslova te da su one dovele do de facto revizije gornje granice naslova 3.; skreće nadalje pozornost na nove prijedloge Komisije za koje se očekuje da će utjecati na proračun EU-a, osobito prijedlog o preinaci Uredbe Dublin III, s ukupnim proračunskim učinkom od 1 829 milijuna EUR za ostatak razdoblja VFO-a, prijedlog o uspostavljanju Europske agencije za graničnu i obalnu stražu, s ukupnim proračunom od 1 212 milijuna EUR za ostatak razdoblja VFO-a te novi mehanizam za pružanje hitne potpore, s procijenjenim učinkom od najmanje 700 milijuna EUR u razdoblju od 2016. do 2018.; naglašava da je situacija toliko kritična da su dodatna sredstva odobrena za Fond za azil, migraciju i integraciju (FAMI) u studenom 2015. morala biti smanjena u ožujku 2016. kako bi se financirale još hitnije potrebe, kao što je pružanje humanitarne pomoći u EU-u, koje se financiralo iz navedenog novog mehanizma za pružanje hitne potpore;
11. smatra da rješenje europske migracijske i izbjegličke krize zahtijeva europski pristup utemeljen na solidarnosti i pravednoj raspodjeli opterećenja; u tom kontekstu naglašava da bi se proračunom EU-a trebala pružiti potpora državama članicama u smanjivanju troškova povezanih s prihvatom izbjeglica s obzirom na to da će se tako smanjiti pritisak na proračune država članica suočenih s osobito velikim priljevom izbjeglica; ističe da će se tim pristupom stvoriti sinergije te da je, osim toga, učinkovit i isplativ za sve države članice;
12. naglašava da su velika, ali još uvijek nedostatna proračunska sredstva raspoređena kako bi se uklonili temeljni uzroci izbjegličke i migracijske krize jačanjem određenih programa EU-a iz naslova 4.; podsjeća na poduzete mjere poput preraspodjele od 170 milijuna EUR u svrhu djelovanja povezanih s migracijom/izbjeglicama tijekom 2015., kao i na odobrenje dodatnih 130 milijuna EUR u 2016. na temelju naslova 4. za aktivnosti povezane s migracijom/izbjeglicama, zajedno s premještanjem 430 milijuna EUR u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći, Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju i Europskog instrumenta za susjedstvo; nadalje, podsjeća da je u svrhu rješavanja vanjske dimenzije migracijske i izbjegličke krize Komisija podnijela različite dodatne prijedloge koji utječu na proračun EU-a, kao što su prijedlozi za uspostavljanje uzajamnih fondova EU-a (uzajamni fond Madad i Krizni uzajamni fond za Afriku, s procijenjenim početnim utjecajem na proračun od 570 milijuna EUR, odnosno 405 milijuna EUR) te Instrumenta za izbjeglice u Turskoj, za koje će se izdvojiti 1 milijarda EUR iz proračuna EU-a, ne računajući moguće dodatno financiranje; naglašava da će dodatno opterećenje proračuna Unije nastati zbog drugih planiranih mjera koje je najavila Komisija kao što je „London Pledge” ili događanja kao što je sastanak na vrhu između EU-a i Turske održanog 18. ožujka 2016.; ističe da bi se dodatnim proračunskim sredstvima koja će biti dostupna trebalo omogućiti i uključivanje najosjetljivijih migranata, a posebno žena, djece i osoba LGBTI; međutim, zabrinut je zbog toga što će s obzirom na veličinu problema s kojima se suočava EU biti potrebne dodatne mjere;
13. zaključuje da se razmjer migrantske i izbjegličke krize te financijski učinak mjera koje je Komisija pokrenula radi rješavanja tog pitanja nisu mogli predvidjeti u vrijeme donošenja VFO-a za razdoblje 2014. – 2020.; naglašava činjenicu da je EU zbog nedostatka sredstava morao na ad hoc osnovi uspostaviti „satelitske” instrumente, koje zajednički financiraju države članice, proračun EU-a i Europski razvojni fond, u prvom redu uzajamni fondovi EU-a (fond Madad i Krizni uzajamni fond EU-a za Afriku) te Instrument za izbjeglice u Turskoj; podsjeća na to da je nepostojanje sveobuhvatne proračunske strategije za rješavanje migrantske i izbjegličke krize dovelo do toga da je Parlament ostavljen po strani u odlukama o uporabi sredstava iz proračuna EU-a; naglašava da umnožavanje takvih instrumenata stvara problem odgovornosti i demokratskog nadzora u EU-u koji treba uzeti u obzir; nadalje, osuđuje činjenicu da države članice još uvijek nisu ispunile svoja obećanja u vezi s doprinosima uzajamnim fondovima, što potkopava uspješnost tih fondova; ponavlja svoj poziv državama članicama da smjesta ispune svoja obećanja i odgovornosti;
Niska razina ulaganja
14. podsjeća na to da se EU suočava s niskim i nedostatnim razinama ulaganja od početka svjetske financijske i gospodarske krize; osobito napominje da su ukupna ulaganja 2014. bila 15 % ispod razine iz 2007., što odgovara padu ulaganja od 430 milijardi EUR; smatra da slaba ulaganja usporavaju gospodarski oporavak i imaju izravne posljedice na rast, radna mjesta i konkurentnost;
15. naglašava da je nova Komisija 2014. u odgovoru na taj problem koji treba hitno riješiti predložila plan ulaganja za Europu i uspostavljanje EFSU-a, s ciljem mobiliziranja 315 milijardi EUR u novim ulaganjima u realno gospodarstvo; ponavlja svoju snažnu predanost EFSU-u, za koji se očekuje da će pružiti snažan i fokusiran poticaj gospodarskim sektorima u kojima se potiče rast i otvaranje radnih mjesta; prima na znanje da je već odobren niz projekata i da ih se trenutačno provodi; navodi da je jamstvo koje je Unija dala EFSU-u pokriveno Jamstvenim fondom od 8 milijardi EUR koji dolazi iz proračuna EU-a;
16. podsjeća da su u svrhu osiguranja dodatnih sredstava dodijeljena sredstva za dva važna programa EU-a, Obzor 2020. i Instrument za povezivanje Europe (CEF), smanjena za 2,2 milijarde EUR, odnosno 2,8 milijarde EUR, dok su preostale 3 milijarde EUR pokrivene neraspoređenim pričuvama VFO-a; naglašava obećanje Parlamenta iz pregovora o EFSU-u da će što je više moguće smanjiti nepovoljan utjecaj tih dvaju programa, čije su financijske omotnice, koje su utvrđene tek 2013., zahvaćene velikim rezovima u usporedbi s prijedlogom koji je Komisija iznijela još tijekom pregovora o VFO-u za razdoblje 2014. – 2020.;
17. žali što je proračun namijenjen za istraživanje i inovacije često prvi kojeg zahvaćaju bilo kakvi rezovi u proračunu; napominje da istraživanje i programi inovacija stvaraju dodanu vrijednost EU-a i naglašava ključnu ulogu tih programa u podupiranju konkurentnosti te prema tome i budućeg rasta i dugoročnog prosperiteta Unije;
18. u tom smislu naglašava da je u skladu s člankom 15. Uredbe o VFO-u provedeno pojačano ulaganje sredstava na početku razdoblja za razdoblje 2014. – 2015. za program Obzor 2020. (200 milijuna EUR za Europsko istraživačko vijeće i program Marie Curie) i Program za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME) (50 milijuna EUR) kako bi se djelomično nadoknadilo smanjenje odobrenih sredstava između 2013. i 2014.; napominje da to pojačano ulaganje sredstava na početku razdoblja ne mijenja ukupnu financijsku omotnicu programa, zbog čega se izdaje manje odobrenih sredstava u drugoj polovici VFO-a; ipak naglašava da je pojačano ulaganje sredstava na početku razdoblja za Obzor 2020. i COSME u potpunosti apsorbirano, što dokazuje odlične rezultate tih programa i njihov kapacitet za apsorpciju još više sredstava;
19. također s velikom zabrinutošću navodi da je stopa uspjeha programa Obzor 2020. pala na razinu od 13 % s 20 – 22 % koju je imao njegov prethodnik (FP7) u prethodnom programskom razdoblju; izražava žaljenje zbog činjenice da stoga EU financira manje kvalitetnih projekata u području istraživanja i inovacija; isto tako navodi odbijanje mnogih visokokvalitetnih prijava povezanih s CEF-om zbog nedostatnih proračunskih sredstava;
Nezaposlenost mladih
20. naglašava da je nezaposlenost mladih i dalje drastično visoka i predstavlja jedan od najhitnijih najozbiljnijih problema s kojim se EU trenutačno suočava; naglašava da je u veljači 2016. u Uniji bilo nezaposleno 4,4 milijuna osoba mlađih od 25 godina te da taj broj odgovara udjelu od preko 40 % u više država članica i više od 60 % u određenim regijama EU-a; naglašava da je stopa zaposlenosti u EU-u znatno ispod cilja strategije Europa 2020.; prema tome naglašava da je previše mladih u opasnosti od društvene isključenosti i da je potrebno poduzeti više konkretnih mjera za uključivanje mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju (skupina NEET); ističe činjenicu da visokoobrazovani i dobro osposobljeni ljudski resursi imaju snažan utjecaj na konkurentnost Europe, inovacijski kapacitet i produktivnost te u tom pogledu ističe potrebu za ulaganjem u obrazovanje, obuku, mlade i kulturu; nadalje, prima na znanje važnost strategije EU-a za mlade 2010. – 2018.;
21. naglašava da se proračunom EU-a bitno doprinosi borbi protiv nezaposlenosti, osobito putem Europskog socijalnog fonda i Inicijative za zapošljavanje mladih; upućuje na naznaku Komisije da je imenovanje provedbenih tijela bilo glavni izazov za financijske tokove programa; naglašava i to da unatoč prvotnom kašnjenju u imenovanju i provedbi Inicijative za zapošljavanje mladih trenutačne vrijednosti pokazuju da je apsorpcijska sposobnost potpuna (zahvaljujući djelomično znatnom povećanju stope pretfinanciranja tog programa); navodi da će uskoro biti završena procjena te inicijative koju provodi Komisija te očekuje da će se uvesti potrebne prilagodbe kako bi se osigurala njezina uspješna provedba; smatra da bi u tom kontekstu predloženi program potpore strukturnim reformama mogao pružiti vrijedan doprinos poboljšanju administrativnog kapaciteta u državama članicama; naglašava važnost stalnog ocjenjivanja relevantnih dionika, ali i organizacija mladih, uspješnosti Inicijative za zapošljavanje mladih;
22. posebno je zabrinut zbog nepostojanja novih odobrenih sredstava za preuzimanje obveza za Inicijativu za zapošljavanje mladih od 2016., s obzirom na to da je za razdoblje 2014. – 2015. provedeno pojačano ulaganje na početku razdoblja ukupnih sredstava iz financijske omotnice (članak 15. Uredbe o VFO-u); naglašava da pojačanim ulaganjem sredstava na početku razdoblja Parlament nikada nije namjeravao prekinuti inicijativu nakon samo dvije godine financiranja te da su drugi mehanizmi VFO-a, kao što je ukupna razlika za obveze, uspostavljeni s ciljem da se osigura njezin nastavak; podsjeća, međutim, da je ukupna razlika za obveze već mobilizirana isključivo za financiranje EFSU-a; također prima na znanje, na temelju istog članka, pojačano ulaganje sredstava na početku razdoblja za Erasmus+ (150 milijuna EUR), što je još jedan program EU-a kojim se znatno pridonosi poboljšanju zapošljivosti mladih te koji je u potpunosti proveden u prve dvije godine tog razdoblja; podsjeća da bi prema navodima Međunarodne organizacije rada učinkovito Jamstvo za mlade na razini Europske unije stajalo oko 21 milijarde EUR godišnje za države europodručja;
Unutarnja sigurnost
23. podsjeća na nedavne terorističke napade u Francuskoj i Belgiji te povećanu razinu prijetnje u ostalim državama članicama zbog kojih je potrebno koordiniranije i snažnije djelovanje te povećanje sredstava na razini EU-a; naglašava da Unija u tu svrhu raspolaže Fondom za unutarnju sigurnost te nekoliko agencija koje djeluju u tom području, a koje se suočavaju sa sve većim pritiskom; smatra da će u tom području biti potrebno više europskog djelovanja, a stoga i više financijskih sredstava, kako bi se na tu prijetnju odgovorilo na prikladan način; naglašava da sve veća suradnja u tom području iziskuje povećanje broja zaposlenika u mjerodavnim agencijama, što bi moglo stvoriti dodatni pritisak na proračun EU-a te podsjeća na ograničeno povećanje broja zaposlenika u Europskom centru za borbu protiv terorizma pri Europolu financirano prenamjenom sredstava iz Fonda za unutarnju sigurnost;
24. naglašava da će, s obzirom na aktualno djelovanje i zakonodavne prijedloge usmjerene na povećanje pravosudne suradnje, sve više biti potrebno dodatnih financijskih i ljudskih resursa i za Eurojust, što će utjecati na proračun Unije;
Krize u poljoprivrednom sektoru
25. ističe da iznimno niske gornje granice za zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP) do 2020. podrazumijevaju puno manje razlike do gornjih granica u odnosu na prethodne VFO-e, usprkos tome što je sektor suočen s više izazova; ističe da je ta politika ključna za prihode mnogih poljoprivrednika, posebno tijekom krize, te ističe visoku godišnju stope apsorpcije od gotovo 100 %; podsjeća na razne krize s kojima su se suočili europski poljoprivrednici od početka trenutačnog VFO-a, od kojih su najizraženije bile krize u sektorima mliječnih proizvoda, svinjskog mesa, goveđeg mesa te voća i povrća, te podsjeća na dugoročne negativne učinke zbog gubitaka prouzročenih ruskim embargom na poljoprivredne proizvode; prima na znanje ukidanje kvota za šećer predviđeno za 2017. te moguće posljedice za sektor šećera, posvećujući posebnu pozornost na potrebe najudaljenijih regija; ističe da su izvanredne mjere poduzete kao odgovor na te krize imale utjecaj na proračun, u vidu 500 milijuna EUR u proračunu za 2016. i 300 milijuna EUR za 2015., što je financirano iz razlika do gornje granice u naslovu 2.; naglašava da bi svako smanjenje u tom području prouzročilo brojne rizike i ugrozilo teritorijalnu koheziju, posebno u pogledu ruralnih područja; nadalje, protivi se svakom skretanju prema ponovnoj nacionalizaciji poljoprivredne politike, čime bi došlo do narušavanja tržišta i nepoštenog tržišnog natjecanja među poljoprivrednicima;
Ekološki izazovi
26. zabrinut je zbog nepostizanja cilja da se najmanje 20 % proračuna EU-a (prema aktualnom VFO-u) utroši na mjere u području klimatskih promjena te napominje da je Komisija metodologijom uključivanja izračunala da je 12,7 % godišnjeg proračuna EU-a potrošeno u te svrhe; ističe da postoje znatne potrebe za financiranjem djelovanja u području klime, zaštite biološke raznolikosti i održive uporabe prirodnih resursa, na što će dodatno utjecati učinci aktualnog globalnog zatopljenja; posebno prima na znanje klimatski sporazum COP21 koji je postignut na nedavnoj konferenciji stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama;
Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija
27. podsjeća da je kohezijska politika glavna investicijska politika Unije za smanjenje ekonomskih, socijalnih i teritorijalnih razlika među svim regijama EU-a, čime se poboljšava kvaliteta života europskih građana; ističe njezinu važnu ulogu pri provedbi strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast, naročito uz pomoć jasne namjene sredstava za borbu protiv klimatskih promjena i socijalne ciljeve, među kojima se posebno izdvajaju suzbijanje sve većeg siromaštva, pa i dječjeg siromaštva, nejednakosti i socijalne isključenosti, te poticanje zapošljavanja; poziva Komisiju da nadgleda da se spomenuti ciljevi u potpunosti provode; nadalje, smatra da strukturni fondovi, uz poštovanje prethodno dodijeljenih nacionalnih iznosa, mogu također znatno doprinijeti suočavanju s novonastalim izazovima, kao što su posljedice izbjegličke krize;
Rastući pritisak na razvoj i politike susjedstva
28. prima na znanje da su zbog posljedica sukoba i ratova sve veće svjetske potrebe za humanitarnom pomoći te smanjenjem rizika od katastrofa; upućuje na Sporazum iz Addis Abebe u okviru kojeg su čelnici država i vlada potvrdili svoju snažnu političku predanost postizanju ciljeva održivog razvoja te uviđa da su za to potrebna odgovarajuća sredstva; podsjeća na to da se EU nedavno ponovno obvezao da će povećati svoju službenu razvojnu pomoć na 0,7 % svog BND-a, te da će najmanje 20 % svoje službene razvojne pomoći namijeniti osnovnim socijalnim uslugama, s naglaskom na obrazovanje i zdravlje; snažno se protivi tome da se razvojna pomoć koristi za nerazvojne ciljeve;
29. podsjeća na to da je geopolitička situacija u istočnom susjedstvu također nestabilna; naglašava važnu ulogu proračuna EU-a u doprinošenju stabilizaciji situacije u južnom i istočnom susjedstvu EU-a te u rješavanju tih izazova pružanjem veće potpore zemljama koje trenutačno provode sporazume o pridruživanju kako bi se potaknule reforme i zajamčilo produbljenje odnosa između EU-a i dotičnih zemalja;
Rodno osviještena politika
30. pozdravlja reviziju VFO-a u sredini razdoblja kao priliku da se ostvari velik napredak prema djelotvornijoj integraciji rodno osviještene politike u VFO i pri provedbi i praćenju zajedničke izjave priložene VFO-u s time u vezi;
Zaostaci plaćanja
31. podsjeća na gomilanje zaostalih neplaćenih računa tijekom prethodnog VFO-a (2007. – 2013.) koji su od 5 milijardi EUR krajem 2010. narasli na nezabilježenih 11 milijardi EUR krajem 2011., 16 milijardi EUR krajem 2012. te 23,4 milijarde EUR krajem 2013.; upozorava na to da su ti zaostaci preneseni u trenutačni VFO (2014. – 2020.) te su dosegli još nezabilježenu razinu od 24,7 milijardi EUR krajem 2014.; naglašava da je, na temelju ustrajnog zahtjeva Parlamenta, dogovoren plan plaćanja s ciljem smanjenja zaostalih plaćanja dospjelih potraživanja povezanih s kohezijskom politikom za razdoblje 2007. – 2013. koja bi krajem 2016. iznosila „uobičajene” 2 milijarde EUR; ističe da su krajem 2015. utvrđene barem 8,2 milijarde EUR nepodmirenih računa za razdoblje 2007. – 2013. u području kohezijske politike te se očekuje da će taj broj krajem 2016. pasti ispod 2 milijarde EUR; napominje da to smanjenje pruža tek privremeno olakšanje jer je do njega došlo zbog toga što su dospjela potraživanja za programe u razdobljima od 2007. do 2013. i od 2014. do 2020. bila manja od najavljenih; izražava žaljenje zbog toga što nisu poduzete nikakve mjere kako bi se riješili „skriveni zaostaci” utvrđeni u ostalim naslovima; skreće pozornost na činjenicu da se očekuje ponavljanje situacije iz razdoblja od 2012. do 2014. na kraju aktualnoga VFO-a ne poduzmu li se konkretne mjere;
32. izražava žaljenje zbog toga što su teške posljedice ove krize u plaćanjima utjecale na korisnike proračuna EU-a kao što su studenti, sveučilišta, mala i srednja poduzeća, istraživači, nevladine organizacije, lokalne i regionalne vlasti i relevantna tijela; osobito podsjeća na drastičan nedostatak plaćanja u području humanitarnih operacija tijekom 2014., što je negativno utjecalo na operacije spašavanja života pod okriljem EU-a; podsjeća da je Komisija morala poduzeti „mjere ublažavanja”, kao što su smanjenje postotka pretfinanciranja i odgađanje poziva na podnošenje prijedloga/ponuda i povezanog ugovaranja; podsjeća da se umjetno usporavanje provedbe novih programa iz razdoblja od 2014. do 2020. dogodilo zbog općeg izostanka plaćanja, kao što je na primjer umjetno odgađanje 2014. povezano s pozivima na podnošenje prijedloga u okviru Obzora 2020. vrijednima 1 milijardu EUR koje je imalo za cilj osigurati da će plaćanja dospjeti 2015. umjesto 2014.; nadalje, naglašava da su se kazne za kasna plaćanja zaračunale na teret proračuna EU-a te su dosegle 3 milijuna EUR za 2014. i 2015.;
B.Znatna primjena odredbi o fleksibilnosti VFO-a
33. naglašava da je, u svrhu osiguravanja dodatnih odobrenih sredstava koja su potrebna kako bi se odgovorilo na krize ili financiralo nove političke prioritete od 2014., proračunsko tijelo odobrilo znatnu aktivaciju odredbi o fleksibilnosti i posebnih instrumenata iz Uredbe o VFO-u, nakon što su iscrpljena sva dodatna sredstva; podsjeća da je nekoliko tih odredbi izravno proizašlo iz prijedloga Europskog parlamenta, koji je u pregovorima o VFO-o u među svoje ključne zahtjeve uključio zahtjev za najvećom mogućom fleksibilnošću;
34. osobito napominje da su posebni instrumenti mobilizirani kako bi se riješila izbjeglička i migracijska kriza (puni iznos instrumenta fleksibilnosti iscrpljen je 2016. – 1 530 milijuna EUR, pričuva za hitnu financijsku pomoć za 2016. – 150 milijuna EUR), problem s nedostatkom plaćanja (pričuva za nepredviđene izdatke aktivirana 2015. – 3,16 milijardi EUR) i financiranje Jamstvenog fonda EFSU-a (potpuna upotreba ukupne razlike za obveze 2014. – 543 milijuna EUR); podsjeća da je odluka da se mobilizira pričuva za nepredviđene izdatke za plaćanja povezana sa smanjenjem u gornjim granicama plaćanja za razdoblje od 2018. do 2020.;
35. očekuje da bi bilo kakve daljnje potrebe koje proizlaze s obzirom na migracijsku i izbjegličku krizu tijekom 2016., uključujući tranšu od 200 milijuna EUR za novi instrument kojim se pruža hitna potpora unutar Unije, trebale dovesti do mobilizacije pričuve za nepredviđene izdatke čim bude potrebno; podsjeća da u okviru naslova 3. nisu više dostupne razlike do gornjih granica, a instrument fleksibilnosti već je potpuno iskorišten za ovu godinu; predlaže da se prouče daljnje mogućnosti za fleksibilnost u pogledu novonastalih izazova;
36. podsjeća da se zakonodavnom fleksibilnosti, koja je utvrđena u točki 17. Međuinstitucionalnog sporazuma, omogućuje povećanje ukupne omotnice programa donesenih redovnim zakonodavnim postupkom do +/-10 % u razdoblju od sedam godina; napominje da „nove, objektivne, dugoročne okolnosti” omogućuju proračunskom tijelu da još više poveća originalnu omotnicu; pozdravlja činjenicu da se ta odredba već primijenila kako bi se Uniji omogućilo da odgovori na nepredviđene događaje znatnim povećanjem originalnih godišnjih izdvajanja za programe kao što je FAMI;
II.Revizija VFO-a u sredini razdoblja – apsolutna nužnost
37. uvjeren je da se, na osnovi gore navedene analize, na temelju preispitivanja funkcioniranja trenutačnog VFO-a može zaključiti da je prava revizija VFO-a u sredini razdoblja, koja je predviđena Uredbom o VFO-u, apsolutno neophodna kako bi se Unija mogla učinkovito suočiti s brojnim izazovima te istodobno ispuniti svoje političke ciljeve; podsjeća da će ostvarenje strategije Europa 2020. i dalje biti glavni prioritet koji će se financirati iz proračuna EU-a; naglašava potrebu da proračun EU-a raspolaže dostatnim sredstvima kako bi se njime na djelotvoran način zajamčila ulaganja kojima se potiče rast i otvaranje radnih mjesta, ostvaruje gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija te promiče solidarnost;
38. poziva Komisiju da tijekom pripremanja svojeg zakonodavnog prijedloga uzme u obzir sljedeće zahtjeve Parlamenta u pogledu izmjena Uredbe o VFO-u, uzimajući u obzir brojke i nekoliko odredbi koje se odnose na funkcioniranje VFO-a koje se već mogu primijeniti na trenutačni VFO;
39. ističe da se u jesen 2016. očekuju dva zakonodavna prijedloga koja će imati znatan utjecaj na proračun, a to su produljenje EFSU-a i donošenje plana vanjskih ulaganja; očekuje da će se sve informacije u vezi s financiranjem ta dva prijedloga staviti na raspolaganje što je ranije moguće kako bi se mogle uzeti u obzir tijekom pregovora o reviziji VFO-a u sredini razdoblja; podsjeća na svoje načelno stajalište da se nove političke inicijative ne bi trebale financirati nauštrb postojećih programa i politika EU-a;
40. naglašava da bi se izmjene dogovorene tijekom revizije VFO-a u sredini razdoblja trebale provesti bez odgađanja i uvrstiti u proračun za 2017.; stoga poziva Komisiju da čim prije predstavi zakonodavni prijedlog o reviziji Uredbe o VFO-u kako bi se pregovori o reviziji VFO-a i proračunu EU-a za 2017. mogli voditi paralelno, a sporazum u vezi s time donijeti na vrijeme;
41. prima na znanje ishod referenduma održanog 23. lipnja 2016. u Ujedinjenoj Kraljevini; u tom pogledu poziva Komisiju da proračunskom tijelu podnese sve potrebne informacije o mogućem utjecaju tog referenduma na proračun, ne dovodeći u pitanje ishode nadolazećih pregovora između Ujedinjene Kraljevine i Europske unije;
42. napominje da je EU dao vrijedan doprinos poticanju mira i pomirbe u Irskoj, posebno preko svojih programa PEACE koji su usmjereni na Sjevernu Irsku i pogranične okruge na jugu; napominje da bi ishod referenduma u Ujedinjenoj Kraljevini mogao stvoriti ozbiljne probleme za mirovni proces te da se njime dovodi u pitanje integritet mirovnog procesa i Sporazuma na Veliki petak; poziva Komisiju da nastavi pružati potporu za mirovni proces tako što će nastaviti financirati program PEACE;
A.Zahtjevi Parlamenta za drugu polovicu VFO-a
Iznosi VFO-a (obveze)
43. uvjeren je da se, iako u potpunosti potvrđuje ideju široke političke i financijske potpore EFSU-u, proračunom EU-a ne bi trebalo financirati nove inicijative na štetu postojećih programa i politika Unije; namjerava ispuniti svoju obvezu da se u potpunosti kompenziraju rezovi povezani s EFSU-om koji utječu na Obzor 2020. i Instrument za povezivanje Europe (CEF), kako bi im se omogućilo da ostvare svoje ciljeve, kao što je dogovoreno prije samo dvije godine i kako bi se omogućilo Uniji da ostvari svoje ciljeve u pogledu istraživanja i inovacije; u tom kontekstu naglašava da se tom nadoknadom neće utjecati na razinu financiranja drugih programa u podnaslovu 1.a (Konkurentnost za rast i zapošljavanje) s obzirom na to da se njima neupitno snažno doprinosi rastu, zapošljavanju i konkurentnosti; smatra da su razlike do gornjih granica u podnaslovu 1.a nedovoljne da se njima odgovori na te potrebe te stoga poziva na povećanje gornje granice u tom podnaslovu;
44. snažno podupire nastavak Inicijative za zapošljavanje mladih kao sredstva pružanja hitnog odgovora u borbi protiv nezaposlenosti mladih, nakon što se uvedu potrebne prilagodbe na temelju procjene koja se trenutačno provodi; smatra da se to može postići samo ako se do kraja aktualnog razdoblja VFO-a najmanje pruži razina odobrenih sredstava za preuzimanje obveza za Inicijativu za zapošljavanje mladih koja je istovjetna razini sredstava koja se godišnje dodjeljuju programu tijekom prve dvije godine tog razdoblja (unaprijed uplaćenih 6 milijardi EUR 2014. i 2015), što će ovisiti o ishodu ocjene te inicijative koju će Komisija izvršiti u skoroj budućnosti; napominje da bi to trebalo uključivati povećanje gornje granice u podnaslovu 1.b (Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija) s obzirom na to u njemu nema dostupnih dodatnih sredstava;
45. uvjeren je da ukupna proračunska sredstva i prethodno dodijeljeni nacionalni iznosi za zajedničku poljoprivrednu politiku, uključujući odobrena sredstva za izravna plaćanja, moraju ostati nepromijenjeni tijekom revizije VFO-a; štoviše naglašava važnost toga da se zajamči da se sredstva za Europski fond za pomorstvo i ribarstvo ne smanjuju kako bi se omogućilo ispunjenje ciljeva nedavne reforme zajedničke ribarstvene politike;
46. smatra da razmjeri migracijske i izbjegličke krize, čiji su uzrok sukobi i klimatske promjene, pokazuju da se može očekivati da će u nadolazećim godinama nastati dodatne potrebe za tu svrhu u okviru naslova 3. (Sigurnost i građanstvo), a koje će imati znatne posljedice za proračun; štoviše, naglašava da će u istom naslovu biti potrebno dodatno financiranje kako bi se poduprla pojačana djelovanja na razini EU-a u pogledu unutarnje sigurnosti EU-a i borbe protiv terorizma; traži od Komisije da u najkraćem roku napravi ažuriranu procjenu potrebnih proračunskih sredstava do kraja trenutačnog VFO-a radi odgovora na sve izazove u tim područjima;
47. stoga je čvrsto uvjeren da, čak i uz mobilizaciju ograničene raspoložive razlike do gornjih granica dostupnih u okviru naslova 3. i postojećih odredbi o fleksibilnosti, dostupna sredstva neće biti dovoljna kako bi se uhvatilo u koštac s povećanim potrebama u tom naslovu; stoga poziva na znatno povećanje sredstava za Fond za azil, migraciju i integraciju te Fond za unutarnju sigurnost, kao i za agencije Unije (Frontex, Europski potporni ured za azil, Europol, Eurojust i Agencija Europske unije za temeljna prava) koje su preuzele nove operativne zadaće u području, te za nove inicijative koje se mogu pokrenuti; smatra da je potrebno povećanje gornjih granica u okviru naslova 3.;
48. očekuje da će se usklađeno djelovanje u cilju učinkovitog odgovora na vanjsku dimenziju migracijske i izbjegličke krize, osobito politička stabilizacija europskog susjedstva i supsaharske Afrike te bavljenje humanitarnim i ekonomskim uzrocima migracije, tijekom sljedećih godina znatno osnažiti, a bit će popraćeno povećanim zahtjevima za financiranje u okviru naslova 4. (Globalna Europa); naglašava da takvi zahtjevi za dodatno financiranje ne bi trebali biti odobreni na štetu postojećeg vanjskog djelovanja EU-a, uključujući njegovu razvojnu politiku; stoga poziva na povećanje gornjih granica u okviru naslova 4.;
49. traži povećanje financijske potpore trima europskim programima koji se izravno tiču građana – Kreativna Europa, Europa za građane i Erasmus+ – jer ti programi razvijaju nove linije za subvencioniranje kako bi se reagiralo na trenutačnu situaciju u pogledu integracije izbjeglica i obrazovanja, te prednjače u inicijativama koje vode Unija i države članice s ciljem poboljšanja općenitog socijalnog stanja, međusobnog razumijevanja i suživota u našim različitim društvima;
Iznosi VFO-a (plaćanja)
50. smatra da je prioritet djelovati kako bi se spriječila nova kriza u plaćanjima pri kraju trenutačnog VFO-a; čvrsto vjeruje da je potrebno uložiti sve napore kako bi se izbjeglo gomilanje zaostalih nepodmirenih računa poput onog koje je utvrđeno u prethodnom razdoblju; ipak ističe da se već u isto vrijeme kad bi potrebe za plaćanjima trebale dosegnuti svoj uobičajeni vrhunac može očekivati znatan pritisak na plaćanja u drugoj polovici VFO-a; smatra da osjetan pritisak među ostalim proizlazi iz prebijanja ionako niskih gornjih granica plaćanja mobilizacijom pričuve za nepredviđene izdatke za razdoblje od 2018. do 2020., znatnog kašnjenja u pokretanju novih programa pod podijeljenim upravljanjem, uključujući Inicijativu za zapošljavanje mladih, platnog profila EFSU-a i dodatnih plaćanja koja odgovaraju nedavnim povećanjima u obvezama u pogledu migracijske i izbjegličke krize;
51. podsjeća da su odobrena sredstva za plaćanja logična posljedica obveza iz prošlosti; stoga očekuje da će nova povećanja odobrenih sredstava za preuzimanje obveza biti popraćena odgovarajućim povećanjem odobrenih sredstava za plaćanja, uključujući povećanje gornje granice plaćanja, štoviše, smatra da preispitivanje/revizija VFO-a u sredini razdoblja pruža izvrsnu priliku da se dobije uvid u provedbu plaćanja i ažurirana predviđanja očekivanih promjena plaćanja do kraja trenutačnog VFO-a; vjeruje da bi se trebao izraditi obvezujući zajednički plan plaćanja za razdoblje od 2016. do 2020. te da bi se o njemu trebale dogovoriti sve tri institucije; inzistira na tome da bi se takav novi plan trebao temeljiti na dobrom financijskom upravljanju i uključivati jasnu strategiju zadovoljavanja svih obveza za plaćanja u svim naslovima do kraja trenutačnog VFO-a i izbjegavanja „skrivenih zaostataka” koji nastaju zbog umjetnog usporavanja provedbe određenih višegodišnjih programa i drugih mjera ublažavanja kao što je smanjenje stopa pretfinanciranja;
52. odlučan je u nastojanju da se na nedvosmislen način riješe problemi s izradom plana plaćanja za posebne instrumente VFO-a; podsjeća na neriješeni sukob u tumačenju između, s jedne strane, Komisije i Parlamenta i, s druge strane, Vijeća, koji je bio u prvom planu tijekom pregovora o proračunu posljednjih nekoliko godina; ponovno navodi svoje dugogodišnje stajalište da bi odobrena sredstva za plaćanja koja proizlaze iz mobilizacije posebnih instrumenata u okviru odobrenih sredstava za preuzimanje obveza također trebalo računati iznad godišnjih gornjih granica plaćanja VFO-a;
Postavljanje uvjeta da bi se zajamčila temeljna prava Europske unije
53. ustraje na tome da bi sve zemlje trebale preuzeti punu odgovornost u kontekstu izbjegličke krize i odluke o pripadajućem mehanizmu preraspodjele; poziva Komisiju da uvede mehanizam financijskih bonusa i sankcija (bonus-malus) za države članice koje ispunjavaju odnosno ne ispunjavaju obveze u pogledu mjera koje je donio EU; smatra da bi se svaki financijski doprinos od sankcioniranja države članice koja ne poštuje te mjere trebao vratiti u proračun EU-a kao dodatni prihod;
Izvanredni prihodi
54. čvrsto vjeruje da bi svaki višak koji proizlazi iz neizvršenja proračuna EU-a ili novčanih kazni poduzećima za povredu prava tržišnog natjecanja EU-a trebalo unijeti u proračun kao dodatan prihod, bez odgovarajuće prilagodbe doprinosa od BND-a; smatra da bi se tom mjerom znatno doprinijelo smanjenju problema plaćanja u proračunu EU-a; poziva Komisiju da u tom pogledu iznese odgovarajuće zakonodavne prijedloge;
55. uvjeren je da bi se opozvana sredstva u svim naslovima, koja su rezultat potpunog ili djelomičnog neizvršenja mjera za koje su bila namijenjena, trebala ponovno učiniti dostupnima u proračunu Unije te bi ih proračunsko tijelo trebalo mobilizirati u okviru godišnjeg proračunskog postupka; čvrsto je uvjeren da bi se takva obveza, s obzirom na trenutačna ograničenja proračuna EU-a i dodatne potrebe financiranja s kojima se Unija suočava, trebala primjenjivati i na opozive sredstava koji su nastali provedbom programa u razdoblju 2007. – 2013., pa i zaključenjem programa kohezijske politike; poziva Komisiju da u tom pogledu iznese odgovarajuće zakonodavne prijedloge;
Odredbe o fleksibilnosti i posebni instrumenti
56. naglašava da sama učestalost i razina mobilizacije posebnih instrumenata VFO-a tijekom posljednje dvije godine nedvojbeno dokazuje vrijednost odredbi o fleksibilnosti i mehanizama sadržanih u Uredbi o VFO-u; ističe dugogodišnje stajalište Parlamenta da bi fleksibilnost trebala omogućiti maksimalno korištenje ukupnih gornjih granica VFO-a za obveze i plaćanja;
57. stoga vjeruje da bi se revizijom Uredbe o VFO-u na sredini razdoblja trebalo omogućiti ukidanje niza ograničenja koja je Vijeće propisalo za odredbe o fleksibilnosti u vrijeme donošenja VFO-a; osobito smatra da bi trebalo ukinuti bilo kakva ograničenja na prijenos neiskorištenih odobrenih sredstava i razlika postavljanjem godišnjih gornjih granica (ukupna razlika do gornje granice za plaćanje) ili propisivanjem vremenskih ograničenja (ukupna razlika za obveze); smatra da s obzirom na trenutačna proračunska ograničenja u više naslova ne bi trebalo odrediti točan opseg upotrebe sredstava u okviru ukupne razlike za obveze;
58. osobito naglašava mobilizaciju maksimalnog iznosa instrumenta fleksibilnosti u 2016.; napominje da se tim instrumentom omogućuje financiranje jasno utvrđenih izdataka koji se ne mogu financirati unutar gornje granice jednog ili više naslova te nisu povezani s određenom politikom EU-a; stoga smatra da taj instrument pruža stvarnu fleksibilnost u proračunu EU-a, osobito u slučaju veće krize; u skladu s tim poziva na znatno povećanje njegove financijske omotnice do godišnjeg iznosa od 2 milijarde EUR, pri čemu ističe da se taj iznos raspoređuje samo u slučaju odluke proračunskog tijela o mobilizaciji tog instrumenta; podsjeća da instrument fleksibilnosti nije povezan s posebnim područjem politike i da ga se može mobilizirati u bilo kakve svrhe ako se to smatra potrebnim;
59. ističe ulogu pričuve za hitnu financijsku pomoć u pružanju brzog odgovora na posebne zahtjeve za pomoć trećim zemljama i nepredviđene događaje te naglašava njegovu posebnu važnost u trenutačnim okolnostima; poziva na znatno povećanje njegove financijske omotnice do godišnjeg iznosa od 1 milijarde EUR;
60. napominje da su na snazi različita pravila u pogledu vremenskog razdoblja za prijenos neiskorištenih odobrenih sredstava za posebne instrumente VFO-a, odnosno instrument fleksibilnosti, pričuvu za hitnu financijsku pomoć, Fond solidarnosti EU-a i Europski fond za prilagodbu globalizaciji; poziva na usklađivanje tih pravila kako bi se omogućilo da se opće pravilo N+3 primjenjuje na te instrumente;
61. pridaje osobitu važnost pričuvi za nepredviđene izdatke, kao instrumentu za slučaj krajnje nužde koji omogućuje reakciju na nepredviđene okolnosti; naglašava da je, prema mišljenju Komisije, ovo jedini posebni instrument koji se može mobilizirati isključivo za odobrena sredstva za plaćanja, čime se može spriječiti kriza u proračunu EU-a povezana s isplatom sredstava, do koje je došlo 2014.; izražava žaljenje zbog činjenice da je, za razliku od prethodnog razdoblja, u Uredbi o VFO-u propisana obvezna kompenzacija tih odobrenih sredstava; čvrsto je uvjeren da se tim zahtjevom stvara neodrživa situacija zbog koje će se zapravo smanjiti godišnji iznosi u odnosu na gornje granice VFO-a u posljednjim godinama razdoblja i time stvoriti dodatno opterećenje za proračun EU-a; naglašava da je pričuva za nepredviđene izdatke u svakom slučaju instrument za slučaj krajnje nužde i o čijoj se mobilizaciji trebaju zajedno dogovoriti dvije grane proračunskog tijela; stoga poziva da se pravilo o obveznoj kompenzaciji ukine bez odlaganja i s retroaktivnim učinkom, te da se njezin maksimalan godišnji iznos poveća na 0,05 % BND-a Unije;
Popratne mjere uz međunarodne sporazume o promjenama u okolišu
62. napominje da je sporazum postignut na konferenciji COP21 u Parizu univerzalan, dinamičan i diferenciran i cilj mu je premostiti izazov klimatskih promjena; ističe da u skladu s tim sporazumom određen iznos sredstava EU-a treba izdvojiti za podržavanje klimatskih mjera u zemljama u razvoju; naglašava da bilo kakva sredstva koja se izdvoje za mjere koje proizađu iz sporazuma COP21 treba dodati postojećim rashodima za klimatske mjere te poziva Komisiju da svoju provedbenu strategiju i prvu procjenu mogućeg utjecaja sporazuma COP21 na proračun EU-a predstavi na vrijeme za reviziju; ističe, štoviše, da je revizija VFO-a izvrsna prilika da se osigura ostvarenje cilja od 20 % potrošnje za klimatske mjere te da se, po mogućnosti, taj prag povisi u skladu s međunarodnim obvezama koje je EU preuzeo tijekom konferencije COP21; poziva Komisiju da se pobrine za to mehanizam uključenja klimatskih mjera u politike bude u potpunosti operativan te da se unaprijedi sadašnja metoda praćenja te potrošnje; podsjeća, nadalje, da je Unija pristala provesti i strateški plan Konvencije Ujedinjenih naroda za biološku raznolikost te ističe da valja izdvojiti sredstva dostatna za ispunjenje svojih obveza u tom pogledu;
Pojednostavljenje
63. smatra da je preispitivanje/revizija sredinom razdoblja odlična prilika za prvu procjenu i evaluaciju funkcioniranja dotičnih politika i programa EU-a, kao i odredbi i posebnih instrumenata VFO-a za fleksibilnost, te očekuje da Komisija podnese analizu u kojoj se identificiraju nedostaci trenutačnog sustava provedbe; posebnu pozornost skreće na procjenu učinka postupka primjene novih elemenata uvedenih u trenutačnom programskom razdoblju poput ispunjavanja ex ante uvjeta u sklopu kohezijske politike; smatra da bi se u okviru preispitivanja/revizije u sredini razdoblja VFO-a trebala ocijeniti uspješnost dodijeljenih sredstava kako bi se utvrdilo jesu li njihovi ciljevi ostvareni; poziva Komisiju da ponudi konkretne prijedloge kako bi se uhvatilo u koštac s mogućim nedostacima, poboljšali i racionalizirali uvjeti provedbe za preostale godine sadašnjeg VFO-a te na najbolji način upotrijebila oskudna financijska sredstva i smanjilo administrativno opterećenje za korisnike;
Izrada proračuna temeljena na uspješnosti/Proračun usmjeren na rezultate
64. ističe da je važno pokazati dodanu vrijednost izvršavanja proračuna EU-a te podržava to da se potrošnja EU-a promatra kroz prizmu rezultata; ističe da bi procjena uspješnosti i rezultata u odgovarajućim slučajevima trebala postati temeljno načelo te naglašava da je takvo načelo osobito primjenjivo na programe usmjerene prema budućnosti; prima na znanje rad Komisije u pogledu inicijative „Proračun EU-a usmjeren na rezultate”, kojoj je potrebna dodatna razrada, te iščekuje rezultate rada međuinstitucijske stručne skupine za izradu proračuna temeljenu na uspješnosti; smatra da se tim pristupom može povećati uspješnost programa koji imaju lošije rezultate od očekivanih; naglašava, međutim, da tehnički ili programski nedostaci ne mogu dovesti do smanjenja proračuna EU-a ili napuštanja političkih prioriteta, te da se samo boljom potrošnjom neće riješiti problem nedostatka financijskih sredstava za rješavanje gorućih i sve većih potreba; podsjeća Komisiju da Parlament, kao jedna grana proračunskog tijela, mora biti uključen u izradu strategije Komisije u tom području;
Financijski instrumenti
65. potvrđuje veću ulogu financijskih instrumenata u proračunu Unije kao komplementarnog načina financiranja u usporedbi sa subvencijama i bespovratnim sredstvima; uviđa potencijal tih instrumenata u pogledu povećanja financijskog, te time i političkog učinka proračuna Unije; međutim, ističe da prijelaz s tradicionalnog financiranja na inovativnije instrumente nije preporučljiv u svim područjima politika jer nisu sve politike potpuno usmjerene na tržište; ističe da financijski instrumenti pružaju alternativan i komplementaran način financiranja i ne bi se trebali koristiti za projekte koji mogu imati koristi samo od dodjele bespovratnih sredstava, osobito važnih za manje razvijene regije;
66. poziva Komisiju da pri preispitivanju/reviziji na sredini razdoblja provede dubinsku analizu upotrebe financijskih instrumenata od početka trenutačnog programskog razdoblja; ističe da pri ocjenjivanju financijskog instrumenta aspekt financijske poluge ne može biti jedini kriterij ocjenjivanja; u tom kontekstu podsjeća na važnost kriterija „dodatnostiˮ i procjene doprinosa ostvarivanju političkih ciljeva EU-a;
67. potiče Komisiju da utvrdi sva područja politika EU-a u kojima bi se bespovratna sredstva mogla kombinirati s financijskim instrumentima te da razmotri kako ih uravnotežiti; čvrsto je uvjeren da bi mogućnost kombiniranja različitih resursa EU-a prema usklađenim pravilima upravljanja doprinijela postizanju najbolje moguće sinergije među dostupnim izvorima financiranja na razini EU-a; naglašava da sve veća upotreba financijskih instrumenata ne bi trebala dovesti do smanjenja u proračunu Unije; podsjeća da je više puta pozivao na veću transparentnost i demokratski nadzor u pogledu provedbe financijskih instrumenata koji se financiraju iz proračuna Unije;
B.Razmatranja Parlamenta o VFO-u nakon 2020.
68. podsjeća da prema članku 25. Uredbe o VFO-u Komisija treba iznijeti prijedlog o novom višegodišnjem financijskom okviru prije 1. siječnja 2018.; stoga naglašava da niz ključnih elemenata sljedećeg VFO-a treba raspraviti već u okviru nadolazećeg preispitivanja/revizije;
69. smatra da treba razmotriti ključne prioritete kao što je prilagođavanje trajanja VFO-a, temeljita reforma sustava vlastitih sredstava, veći naglasak na jedinstvu proračuna i više proračunske fleksibilnosti; nadalje, uvjeren je da treba preispitati modalitete procesa odlučivanja kako bi se zajamčila demokratska legitimnost i poštovanje odredbi Ugovora;
70. podsjeća na proračunska načela jedinstva, točnosti proračuna, jedne godine, uravnoteženosti, univerzalnosti, specifikacije, dobrog financijskog upravljanja i transparentnosti koja treba poštovati pri donošenju i izvršavanju proračuna Unije;
71. ističe da je osnova poteškoća u dogovaranju oko višegodišnjeg financijskog okvira među državama članicama to što u prvi plan stavljaju neto bilance; ponavlja svoj stav da proračun Unije nije igra u kojoj jedni dobivaju onoliko koliko drugi gube, nego prije svega važan zamašnjak konvergencije te izraz zajedničkih politika kojima se stvara zajednička dodana vrijednost; snažno potiče države članice da promijene svoju percepciju proračuna Unije, to jest, da dogovore proračun na temelju temeljite procjene financijskih potreba koje proistječu iz pravnih obveza Unije, političkih ciljeva navedenih u njezinim programima i politikama, te međunarodnih obveza, i pristup njemu kako bi se zajamčilo da ishod ne bude opet pat-pozicija koja će samo još više udaljiti Uniju od njezinih građana; u tom pogledu poziva Komisiju da izradi studiju o uštedama koje se ostvare na razini pojedinačnih država članica, a posljedica su politika koje se financiraju na razini Unije;
72. ističe da je politički neophodno uspostaviti postupak donošenja odluka kojim se jamči dostupnost potrebnih financijskih sredstava, bilo na nacionalnoj razini bilo na razini EU-a, kako bi se osigurala potpuna provedba političkih odluka koje donosi Europsko vijeće;
Trajanje
73. podsjeća da su se, prema uvodnoj izjavi 3. Uredbe o VFO-u, tri institucije složile da zajednički preispitaju optimalno trajanje u kontekstu preispitivanja/revizije; ponavlja svoje stajalište da trajanje VFO-a treba uskladiti s političkim ciklusom Parlamenta i Komisije, čime bi europski izbori postali forum za rasprave o budućim prioritetima potrošnje;
74. međutim, naglašava važnost dugoročne predvidljivosti, posebno za programe pod podijeljenim upravljanjem u području kohezijske politike i ruralnog razvoja, s obzirom na vrijeme koje je potrebno da se postigne dogovor o sektorskom zakonodavstvu i operativnim programima na nacionalnoj i regionalnoj razini;
75. smatra da bi se, s obzirom na političko okruženje koje se brzo mijenja te s ciljem jamčenja veće fleksibilnosti, o nekim elementima VFO-a trebala donijeti odluka za petogodišnje razdoblje, dok bi se odluka o nekim drugima, posebno onima povezanima s programima koji zahtijevaju dugoročnije planiranje i/ili politikama kojima se predviđaju kompleksne procedure za uvođenje sustava provedbe, kao što su kohezijska politika ili ruralni razvoj, trebala donijeti za razdoblje od 5+5 godina s obveznom revizijom na sredini razdoblja;
Reforma sustava vlastitih sredstava
76. naglašava da je potrebna istinska reforma sustava vlastitih sredstava koja bi se vodila načelima jednostavnosti, poštenja i transparentnosti; stoga od skupine na visokoj razini za vlastita sredstva očekuje do kraja 2016. ambiciozno završno izvješće, a od Komisije do kraja 2017. jednako ambiciozan zakonodavni paket za vlastita sredstva s početkom primjene od 2021.;
77. naglašava potrebu smanjenja udjela godišnjih doprinosa koji se temelje na BND-u kako bi se napustila politika „pravedne dobiti” država članica; naglašava da bi to smanjilo pritisak na državne blagajne i tako učinilo sredstva o kojima je riječ dostupnima za državne proračune država članica; podsjeća da je postojeći sustav vlastitih sredstava koja se temelje na PDV-u pretjerano složen i da je u biti riječ o drugom doprinosu na temelju BND-a te stoga poziva da se ta vlastita sredstva temeljito izmijene ili potpuno ukinu; međutim, smatra da je nužno da doprinosi koji se temelje na BND-u i dalje budu dio proračuna, s obzirom na njihovu ulogu u postizanju uravnoteženosti;
78. poziva na uvođenje jedne ili nekoliko novih vrsta vlastitih sredstava, u idealnom slučaju onih s jasnom vezom s europskim politikama koje stvaraju dodanu vrijednost; napominje da je skupina na visokoj razini za vlastita sredstva već raspravljala o velikom broju mogućih vlastitih sredstava, među ostalim o izmjeni PDV-a, porezu na financijske transakcije, emisijskoj dobiti ESB-a, izmjeni sustava za trgovanje emisijama EU-a te porezu na ugljik, oporezivanju usluga prijevoza, oporezivanju trgovačkih društava, porezu na električnu energiju i digitalnom oporezivanju; s nestrpljenjem iščekuje preporuke skupine na visokoj razini kako bi prešao na sljedeći korak i pripremio stajalište Parlamenta o tome; s tim u vezi poziva na postupno ukidanje svih oblika rabata;
Jedinstvo proračuna
79. naglašava važnost načela jedinstva proračuna i podsjeća da se prema članku 310. stavku 1. UFEU-a sve stavke prihoda i rashoda Unije prikazuju u proračunu; zabrinut je zbog nedavnog prijelaza s metode Zajednice na međuvladine postupke donošenja odluka kao što se od 2014. vidi u osnivanju fonda Bêkou za Srednjoafričku Republiku, regionalnog uzajamnog fonda Madad kao odgovora na krizu u Siriji i uzajamnog fonda EU-a za Afriku, kao i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj; naglašava da taj oblik financiranja podrazumijeva preraspodjelu sredstava iz fondova postojećih višegodišnjih financijskih programa za koje je dogovor postignut između triju institucija; ističe da to dovodi u pitanje demokratsku odgovornost, s obzirom na to da je Parlament bio isključen iz uspostave tih fondova;
80. naglašava da prema Ugovoru Parlament i Vijeće ravnopravno utvrđuju proračun kao dvije grane proračunskog tijela; štoviše, smatra da je potpuna kontrola Parlamenta nad svim rashodima ključan element potrošnje EU-a; poziva Komisiju da održi jedinstvo proračuna te da ga smatra vodećim načelom pri predlaganju novih političkih inicijativa;
81. ponavlja svoj uvriježeni stav da bi Europski razvojni fond (ERF) trebalo od 2021. integrirati u proračun Unije te istovremeno zajamčiti financiranje Instrumenta mirovne pomoći za Afriku i operacija povezanih sa sigurnošću;
82. naglašava da svako buduće uvrštenje ERF-a ili sličnih ad hoc instrumenata u proračun EU-a podrazumijeva da se njihove financijske omotnice dodaju povrh gornjih granica VFO-a, koje se trebaju u skladu s time izmijeniti, kako se ne bi ugrozilo financiranje ostalih politika i programa EU-a;
Povećana fleksibilnost
83. naglašava da rigidna struktura proračuna Unije oduzima proračunskom tijelu mogućnost primjerenog reagiranja na promjenjive okolnosti; stoga poziva na veću fleksibilnost u idućem VFO-u, posebno među naslovima, u vidu fleksibilnijih nepotrošenih razlika do gornjih granica i između godina s ciljem potpunog iskorištavanja gornjih granica VFO-a;
84. naglašava da je nužno da Unija, među ostalim zato da može fleksibilno reagirati na promjene okolnosti a da se time ne dovode u pitanje dogovoreni programi, bude sposobna i brzo reagirati na krize koje izbijaju, primjerice sadašnja migracijska kriza; stoga poziva da se, osim postojećih posebnih instrumenata VFO-a, uspostavi stalna krizna pričuva EU-a u okviru proračuna Unije kako bi se izbjegla ad hoc rješenja poput osnivanja uzajamnih fondova; naglašava da bi taj mehanizam, koji je namijenjen pružanju odgovora na krize te nepredviđene situacije, po prirodi trebao djelovati kao novi posebni instrument VFO-a te prelaziti gornje granice VFO-a;
Postupak donošenja odluka
85. podsjeća na kritičan stav Parlamenta o načinu na koji je vođen postupak koji je doveo do donošenja Uredbe o VFO-u za razdoblje od 2014. do 2020.; podsjeća na to da donošenje uredbe zahtijeva suglasnost Parlamenta; stoga naglašava da Parlament od samog početka treba biti potpuno uključen u sve relevantne pregovore; smatra da bi institucije EU-a trebale formalizirati modalitete za postupak donošenja idućeg VFO-a u okviru dogovora koji bi se postigao u isto vrijeme kao i preispitivanje/revizija sredinom provedbenog razdoblja VFO-a, a koji bi trebao uzeti u obzir nedostatke prijašnjih pregovora i potpuno očuvati ulogu i ovlasti Parlamenta kako su navedeni u Ugovorima; smatra da bi ti modaliteti u konačnici trebali biti sadržani u Međuinstitucionalnom sporazumu, kao što je slučaj s godišnjim proračunskim postupkom;
86. smatra da činjenica da se uredba o VFO-u mora donijeti jednoglasno predstavlja stvarnu prepreku u procesu; u tom pogledu poziva Europsko vijeće da aktivira klauzulu pasarela iz članka 312. stavka 2. UFEU-a kako bi se uredba o VFO-u mogla donijeti kvalificiranom većinom; nadalje, podsjeća da se općenita klauzula pasarela iz članka 48. stavka 7. UEU-a može također aktivirati kako bi se mogao primijeniti redovni zakonodavni postupak; ističe da bi prijelaz prema glasovanju kvalificiranom većinom za uredbu o VFO-u bio u skladu ne samo s postupkom donošenja odluka koji se upotrebljava za usvajanje gotovo svih višegodišnjih programa EU-a, nego i s godišnjim postupkom donošenja proračuna EU-a;
87. podsjeća da se Ugovorom Europskom vijeću ne dodjeljuje pravo da obnaša zakonodavne funkcije; naglašava, u tom kontekstu, svoj snažan prigovor na uplitanje Europskog vijeća u zakonodavstvo tijekom posljednjih pregovora o VFO-u; zahtijeva od Europskog vijeća da se ograniči na svoje zadaće definirane Ugovorom i da se suzdrži od dovođenja u pitanje političkih promjena o kojima se treba donijeti odluka uobičajenim zakonodavnim postupkom, poštujući zakonodavne ovlasti Parlamenta na temelju suodlučivanja;
88. inzistira na tome da bi se zakonodavni postupak za donošenje novog VFO-a trebao okončati do kraja 2018. nakon opsežnih pregovora između Parlamenta i Vijeća; naglašava da će se pravovremenim sporazumom o VFO-u omogućiti brzo usvajanje svih sektorskih uredbi, kao i početak novih programa bez kašnjenja 1. siječnja 2021.; ističe važnost boljeg informiranja nacionalnih parlamenata i europskih građana o izazovima predstojećeg VFO-a organizacijom, prema potrebi, međuinstitucijske i međuparlamentarne konferencije;
o o o
89. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, drugim relevantnim institucijama i tijelima te vladama i parlamentima država članica.