Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. rujna 2008. o ubijanju osoba s albinizmom u Tanzaniji(1),

–  uzimajući u obzir izvješće neovisne stručnjakinje UN-a od 18. siječnja 2016. o ostvarivanju ljudskih prava osoba s albinizmom,

–  uzimajući u obzir izjavu za medije EU-a od 13. lipnja 2015. povodom Međunarodnog dana senzibiliziranja javnosti o albinizmu,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 69/170 od 18. prosinca 2014. o Međunarodnom danu senzibiliziranja javnosti o albinizmu,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Afričke komisije o ljudskim pravima i pravima naroda br. 263 od 5. studenog 2013. o sprječavanju napada na osobe s albinizmom i njihove diskriminacije,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava br. 23/13 od 13. lipnja 2013. o napadima na osobe s albinizmom i njihovoj diskriminaciji,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o pravima čovjeka od 10. prosinca 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a od 18. prosinca 1992. o pravima osoba pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je albinizam prirođeni poremećaj koji u svijetu ima jedna osoba na njih 20 000; budući da je ta stopa puno veća u zemljama supsaharske Afrike, a da Tanzanija, Malavi i Burundi imaju jednu od najvećih koncentracija osoba s albinizmom;

B.  budući da su osobe s albinizmom izložene nekim od najekstremnijih oblika progona i kršenja ljudskih prava koji se kreću od raširene diskriminacije u društvu, verbalnog nasilja i isključenosti iz pristupa javnim uslugama do ubojstava, silovanja i sakaćenja; budući da su promatrači za ljudska prava samo 2015. godine izvijestili o 448 napada na osobe s albinizmom u afričkim zemljama; budući da postoji velika vjerojatnost da su te brojke veće jer vlasti ta kaznena djela ne prate sustavno i ne dokumentiraju, ili nemaju dovoljno kapaciteta i sredstava za provođenje temeljitih istraga;

C.  budući da su najveća prijetnja osobama s albinizmom u Africi rašireno praznovjerje i pogrešna vjerovanja o njihovu stanju, koja podrazumijevaju i mit da osobe s albinizmom imaju magične moći, zbog čega ih kriminalne bande i krijumčari redovito ubijaju radi dijelova tijela, za koje se vjeruje da donose sreću, zdravlje i bogatstvo; budući da su u nekim zemljama grobnice osoba s albinizmom otvorene radi krađe dijelova njihovih tijela ili kostiju;

D.  budući da je policija u Malaviju, gdje prema procjenama živi 10 000 osoba s albinizmom, od studenog 2014. izvijestila o 69 napada, od čega se u 18 slučajeva radi o ubojstvima; budući da su u travnju 2016. ubijene četiri osobe, među njima i jedno dvogodišnje dijete, što je vlasti navelo na to da osobe s albinizmom proglasi „ugroženom vrstom”;

E.  budući da je predsjednik Malavija Peter Mutharika javno osudio novu poplavu napada;

F.  budući da je, uz Malavi, izviješteno o napadima na osobe s albinizmom u više drugih istočnoafričkih zemalja, posebno u Tanzaniji, Burundiju, Keniji i Mozambiku;

G.  budući da su žene i djeca s albinizmom posebno izloženi isključenosti iz društva; budući da su žene s albinizmom često žrtve seksualnog nasilja zbog raširenog vjerovanja da spolni odnos sa ženom s albinizmom može izliječiti od HIV-a/AIDS-a, te budući da se žene koje rode dijete s albinizmom odbacuju i da su izložene diskriminaciji na radnom mjestu; budući da djeca čine velik dio žrtava obrednih napada i da su izložena visokom riziku od napuštanja; budući da je strah od napada doveo do toga da djeca u školskoj dobi ne mogu uživati svoje pravo na obrazovanje;

H.  budući da je tanzanijska vlada pokrenula ozbiljne i opipljive mjere za borbu protiv vračanja u zemlji, koja uključuje u ukidanje dozvole za tradicionalne iscjelitelje i brojna uhićenja vračeva; budući da je predsjednik Tanzanije 2008. imenovao prvog zastupnika s albinizmom, a u prosincu 2015. i prvog zamjenika ministra;

I.  budući da, unatoč sve većoj međunarodnoj vidljivosti i usvajanju novog zakonodavstva u zemljama s ovim problemom, i dalje postoji mali broj progona i osuda, a zločini i mučenja i dalje prolaze nekažnjivo u brojnim afričkim zemljama;

J.  budući da je 1. ožujka 2016. u južnom Malaviju bijesna gomila provela linč protiv sedam navodnih „lovaca na albine” i zapalila ih; budući da je generalni inspektor policije Malavija naredio policijskim službenicima za ubiju svaku osobu uhvaćenu u otmici osobe s albinizmom;

K.  budući da su diskriminacija, zlostavljanje i stigmatizacija osoba s albinizmom navele stotine ljudi na bijeg i potragu za privremenim skloništima; budući da je ta situacija dovela do još veće neizvjesnosti i nesigurnosti za osobe s albinizmom i da je zbog toga njihov pristup osnovnim uslugama kao što su zdravstvena skrb i obrazovanje ograničen, kao i njihove mogućnosti zapošljavanja i sudjelovanja u društvu;

L.  budući da diskriminacija može dovesti do cjeloživotne traume i psiho-socijalnih problema te uzrokovati veliku zabrinutost i strah svih osoba s albinizmom; budući da osobe s albinizmom obično imaju teži pristup odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi, što podrazumijeva i lijekovima za prevenciju raka kože;

M.  budući da je UN u ožujku 2015. imenovao prvu neovisnu stručnjakinju za ljudska prava osoba s albinizmom i da je 13. lipnja službeno proglasio Međunarodnim danom senzibiliziranja javnosti o albinizmu;

N.  budući da je UN u lipnju 2016. bio pokrovitelj prvog dosad regionalnog foruma za Akciju protiv albinizma u Africi, na kojem je utvrđen plan konkretnih, jednostavnih i djelotvornih mjera za borbu protiv kršenja ljudskih prava osoba s albinizmom;

O.  budući da Europska unija provodi javne kampanje podizanja svijesti radi većeg senzibiliziranja javnosti o tom pitanju i da podupire djelovanje organizacija civilnog društva i napore izgradnje kapaciteta lokalnih tijela u borbi protiv ubojstava osoba s albinizmom;

1.  podsjeća da osobe s albinizmom imaju pravo na život kao i svi ostali, bez straha, kako je navedeno u člancima 2. i 3. Opće deklaracije o pravima čovjeka iz 1948. godine;

2.  izražava veliku zabrinutost zbog stalne i raširene diskriminacije i progona osoba s albinizmom u Africi, posebno nakon nedavnog porasta nasilja u Malaviju; oštro osuđuje ubojstva, otmice, sakaćenja i drugo nečovječno i ponižavajuće postupanje prema osobama s albinizmom i obiteljima žrtava izražava sućut i solidarnost; isto tako, osuđuje spekulativno trgovanje dijelovima tijela osoba s albinizmom;

3.  žali zbog šutnje i inercije kojima su ti događaji popraćeni; podsjeća da je primarna odgovornost države zaštita vlastitih građana, dakle i ugroženih skupina, te poziva vladu Malavija i tijela zemalja pogođenih ovim problemom da poduzmu sve potrebne mjere za suzbijanje svih oblika nasilja nad osobama s albinizmom i njihove diskriminacije te da zaštite dostojanstvo, ljudska prava i dobrobit i njih i njihovih obitelji;

4.  poziva vlasti Malavija da stanu na kraj nekažnjivosti i da hitno zatraže međunarodnu pomoć u provođenju nepristranih i djelotvornih istraga o svim dojavama o napadima na osobe s albinizmom kako bi se odgovorni priveli pravdi i odgovarali za svoje postupke;

5.  pozdravlja izjavu predsjednika Mutharike kojom je osudio napade i pozvao sigurnosne službe da osiguraju maksimalnu zaštitu osoba s albinizmom; međutim, upozorava protiv svakog oblika eskalacije i podsjeća da poticanje na mržnju i nasilje ne može biti odgovor na postojeću diskriminaciju osoba s albinizmom; posebno osuđuje sve pokušaje ljudi da zakon uzmu u svoje ruke;

6.  poziva vladu Malavija da na djelotvorniji način zadovolji zdravstvene, psihološke i socijalne potrebe osoba s albinizmom tako što će im, u okviru mjera uključivanja, zajamčiti ravnopravan pristup zdravstvenoj skrbi i obrazovanju;

7.  pozdravlja Nacionalni plan Malavija za odgovor iz ožujka 2015., čiji je cilj veće senzibiliziranje javnosti, povećanje unutarnje sigurnosti i poboljšanje praćenja ljudskih prava, provođenja pravde i zakonodavstva te veća emancipacija osoba s albinizmom; poziva vladu Malavija da provede plan u pet točaka i traži da se tom projektu dodijeli više sredstava;

8.  pozdravlja napore vlade Tanzanije u borbi protiv diskriminacije osoba s albinizmom i njezinu odluku da zabrani vračeve kao dio napora da se zaustave ubojstva osoba s albinizmom, iako priznaje da se premalen broj počinitelja privodi pravdi; s obzirom na to poziva vladu Malavija da izmijeni postojeće zakone kako bi oni odražavali težinu kaznenih djela protiv osoba s albinizmom;

9.  smatra da bi više napora trebalo uložiti u uklanjanje izvora diskriminacije i nasilja javnim kampanjama podizanja svijesti; ističe ključnu ulogu lokalnih vlasti i organizacija civilnog društva u promicanju prava osoba s albinizmom, obavještavanju i obrazovanju stanovništva i rušenju mitova i predrasuda o albinizmu;

10.  zabrinut je zbog posebnih izazova s kojima se suočavaju žene i djeca s albinizmom, koji ih čine izloženijima siromaštvu, nesigurnosti i izolaciji; insistira na tome da sve žrtve trebaju imati pristup odgovarajućoj zdravstvenoj i psihološkoj skrbi i da treba osmisliti adekvatne politike za njihovu lakšu reintegraciju u njihove zajednice;

11.  poziva vlasti pogođenih zemalja da se, u suradnji s međunarodnim i regionalnim partnerima, obvežu da će poduzeti sve potrebne mjere za sprječavanje i suzbijanje ilegalne trgovine dijelovima tijela albina, da ponovno razmotre slučajeve pljački grobnica, da otkriju i utvrde izvore potražnje za tim dijelovima tijela te da „lovce na albine” privedu pravdi;

12.  smatra da bi tužitelji, istražitelji i policijsko osoblje trebali biti posebno obučeni kako bi dobili znanje potrebno za postupanje u predmetima koji uključuju osobe s albinizmom;

13.  ističe da je zbog općeg nedostatka znanja i medicinskih informacija o albinizmu zdravstveno stanje osoba s albinizmom još teže; ističe potrebu da se zajamči da te osobe imaju pristup zdravstvenoj skrbi, posebno u ruralnim i izoliranim područjima; smatra da bi za zdravstvene radnike trebalo osigurati obuku o senzibilizaciji glede albinizma;

14.  poziva na poboljšanu obuku za učitelje i školske uprave o albinizmu, te poziva vlasti Malavija da olakšaju pristup osoba s albinizmom obrazovanju i ostvarivanju prava na obrazovanje;

15.  pozdravlja činjenicu da je Vijeće UN-a za ljudska prava 2015. imenovalo neovisnu stručnjakinju o ostvarivanju ljudskih prava osoba s albinizmom, kao i činjenicu da je ona pokrenula prvi regionalni forum za Akciju protiv albinizma u Africi u Dar El Salamu, koji je održan od 17. do 19. lipnja 2016.;

16.  poziva Europsku uniju i njezine države članice da i dalje surađuju sa zemljama pogođenim ovim problemom kako bi potrebnom financijskom i tehničkom pomoći pružile konkretnu potporu njihovim naporima u osmišljavanju mjera za rješavanje posebnih potreba i prava albina na temelju nediskriminacije i društvene uključenosti;

17.  potiče sve pogođene države da razmjenjuju najbolje prakse o zaštiti i promicanju prava osoba s albinizmom;

18.  poziva EU da budno motri stanje ljudskih prava osoba s albinizmom u Africi, posebno redovnim izvješćima delegacija i njihovim poslovima praćenja situacije, te da nastavi poticati znatno poboljšanje u zaštiti i socijalnoj integraciji osoba s albinizmom;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima Malavija i Tanzanije, Afričkoj uniji i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1) SL C 295 E, 4.12.2009., str. 94.