Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 194.,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Pariza sklopljen u prosincu 2015. na 21. Konferenciji stranaka (COP21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. prosinca 2011. naslovljenu „Energetski plan za 2050.” (COM(2011)0885),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Strategija EU-a za grijanje i hlađenje” (COM(2016)0051),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. veljače 2015. naslovljenu „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” (COM(2015)0080),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. i 24. listopada 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030.,

–  uzimajući u obzir treći energetski paket,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2 u 2050.” (COM(2011)0112),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. veljače 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030.(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije (2014. – 2020.) – Obzor 2020. i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ(2),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: Prijelaz na cirkularnu ekonomiju(3),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. prosinca 2015. naslovljenu „Ususret europskoj energetskoj uniji”(4),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0232/2016),

A.  budući da se gotovo 50 % krajnje potražnje za energijom u EU-u koristi za grijanje i hlađenje, od čega 80 % u zgradama; budući da se Pariški sporazum o klimatskim promjenama iz 2015. (COP21) treba odražavati u sektoru grijanja i hlađenja; budući da se sektor grijanja i hlađenja, da bi bio u skladu s energetskim i klimatskim ciljevima EU-a, najkasnije do 2050. treba temeljiti na 100 posto obnovljivim izvorima energije, što se može postići samo smanjenjem potrošnje energije i potpunim iskorištavanjem načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” odnosno „energetska učinkovitost kao gorivo prvog izbora”;

B.  budući da se svakim 1-postotnim povećanjem uštede energije uvoz plina smanjuje za 2,6 posto(5);

C.  budući da su potrebni dodatni napori kako bi se smanjila potražnja za toplinskom energijom u zgradama i kako bi se ostatak potražnje preusmjerio s iskorištavanja uvezenih fosilnih goriva u pojedinačnim kotlovima prema održivim rješenjima za grijanje i hlađenje u skladu s ciljevima EU-a za 2050.;

D.  budući da zgrade predstavljaju velik udio u ukupnoj konačnoj potrošnji energije i budući da veća energetska učinkovitost u zgradama i programi odgovora na potražnju mogu imati ključnu ulogu u uravnoteživanju potražnje za energijom i pokrivanju potreba izvan razdoblja najveće potražnje, što rezultira smanjenjem prekapacitiranosti i snižavanjem operativnih troškova te troškova proizvodnje i transporta;

E.  budući da se udio obnovljivih izvora energije polako povećava (i da je 2012. predstavljao 18 % opskrbe primarnom energijom), ali da još postoji golem potencijal na svim razinama te da bi trebalo dodatno povećavati udio energije iz obnovljivih izvora i oporabljene toplinske energije u sustavima grijanja i hlađenja u državama članicama;

F.  budući da je tržište u sektoru grijanja i hlađenja u EU-u fragmentirano zbog svoje lokalne naravi i različitih tehnologija i ekonomskih aktera uključenih u proces; budući da su lokalna i regionalna dimenzija ključne za uvođenje odgovarajućih politika u sektoru grijanja i hlađenja, za planiranje i provedbu infrastrukture za grijanje i hlađenje i za konzultiranje s potrošačima kako bi se uklonile prepreke, a sustavi grijanja i hlađenja učinili učinkovitijima i održivijima;

G.  budući da biomasa predstavlja 89 % ukupne potrošnje obnovljive toplinske energije i 15 % ukupne potrošnje toplinske energije u EU-u te da ima golem potencijal za ostvarenje daljnjih znatnih ekonomičnih rješenja za rastuću potražnju za toplinskom energijom;

H.  budući da je sektor grijanja i hlađenja odličan primjer koji pokazuje kako je potreban holistički i integrirani pristup energetskim rješenjima zasnovan na sustavima koji će obuhvaćati horizontalne pristupe za model energetskog sustava i šire gospodarstvo;

I.  budući da je udio primarne energije iz fosilnih goriva u sustavima grijanja i hlađenja koji iznosi 75 % i dalje veoma visok te da predstavlja veliku prepreku za dekarbonizaciju, što dovodi do ubrzanih klimatskih promjena i velike štete za okoliš; budući da bi sektor grijanja i hlađenja trebao u potpunosti doprinositi ostvarenju klimatskih i energetskih ciljeva EU-a te da bi se subvencije za uporabu fosilnih goriva u tom sektoru trebale postupno ukinuti, u skladu sa zaključcima Europskog vijeća od 22. svibnja 2013., u skladu s lokalnim uvjetima;

J.  budući da se procjenjuje da je količina topline koja nastaje u industrijskim i drugim komercijalnim procesima te zatim nestaje u atmosferi ili vodi (umjesto da se iskorištava na produktivan način) dovoljna za pokrivanje ukupnih potreba EU-a za grijanjem u stambenim i tercijarnim zgradama;

K.  budući da je sektor zgradarstva odgovoran za oko 13 % svih emisija CO2 u EU-u;

L.  budući da uporaba postupnih i učinkovitih sustava grijanja ili hlađenja u zgradama mora ići ruku pod ruku s temeljitim procesom toplinske izolacije na homogen način, čime se smanjuju potražnja za energijom i troškovi za potrošače te doprinosi ublažavanju energetskog siromaštva otvaranju radnih mjesta za kvalificirane radnike u lokalnoj zajednici;

M.  budući da se mjerama za razvoj sveobuhvatne i integrirane strategije za grijanje i hlađenje u okviru energetske unije, ako se one pravilno provedu, poduzećima i potrošačima u EU-u nude znatne mogućnosti u pogledu smanjenja sveukupnih troškova energije u industriji, jačanja konkurentnosti i smanjenja troškova za potrošače;

N.  budući da se regulatornim okvirima EU-a mogu definirati široki ciljevi, ali ključan je istinski napredak u transformaciji grijanja i hlađenja koji su dijelovi šireg energetskog sustava;

O.  budući da cilj optimiziranja uloge energije iz obnovljivih izvora, osobito električne energije, u cjelokupnu energetsku mrežu boljom integracijom s aplikacijama za grijanje i hlađenje i transport, doprinosi dekarbonizaciji energetskog sustava, smanjenju ovisnosti o uvozu energenata, snižavanju računa za potrošnju energije u kućanstvima i jačanju konkurentnosti industrije EU-a;

P.  budući da je najučinkovitiji način ostvarenja zajedničkih ciljeva osnaživanje i podrška lokalnim i regionalnim tijelima, u sprezi sa svim relevantnim dionicima, te primjena potpuno integriranog sustavnog pristupa urbanom planiranju, razvoju infrastrukture, građenju i obnovi fonda stambenih jedinica te novim industrijskim razvojima, a sve u svrhu maksimizacije potencijalnih prijelaza, učinkovitosti i drugih uzajamnih dobrobiti;

Q.  budući da energetska učinkovitost zgrade ovisi i o uporabi odgovarajućih energetskih sustava; budući da bi se u sektoru grijanja i hlađenja trebala poštovati načela prema kojima energetska učinkovitost treba biti na prvom mjestu i koristiti se kao gorivo prvog izbora;

R.  budući da bi ambiciozni ciljevi u pogledu obuhvatne obnove postojećih zgrada doprinijeli otvaranju milijuna radnih mjesta u Europi, posebno u malim i srednjim poduzećima, i povećanju energetske učinkovitosti te da bi imali ključnu ulogu u smanjenju potrošnje energije za grijanje i hlađenje;

S.  budući da se pri planiranju energetski učinkovitih javnih i stambenih zgrada s niskim emisijama stakleničkih plinova mora voditi računa o arhitekturi, urbanističkom planiranju, gustoća potražnje za toplinskim tokovima i raznolikosti europskih klimatskih zona i vrsta zgrada;

T.  budući da je golem neiskorišten potencijal otpadne topline za korištenje sustava područnog grijanja, s obzirom na to da višak toplinske energije dostupan u Europi premašuje ukupnu potražnju za toplinskom energijom u svim europskim zgradama, kao i činjenicu da se 50 % ukupne potražnje za toplinskom energijom u EU-u može se pokriti s pomoću centraliziranih sustava grijanja;

U.  budući da znatan dio europskog stanovništva živi u područjima u kojima često dolazi do prekoračenja standardi kvalitete zraka, što se ponajprije odnosi na gradove;

V.  budući da se očekuje da će sustavi grijanja i hlađenja i dalje ostati najveći izvori potražnje za energijom u Europi, budući da se prirodni plin i ukapljeni naftni plin naširoko koriste za zadovoljavanje te potražnje i da bi se njegova uporaba mogla poboljšati s pomoću visokoučinkovitih sustava skladištenja energije; budući da je stalna ovisnosti o fosilnim gorivima u suprotnosti s klimatskim i energetskim obvezama i ciljevima EU-a;

W.  budući da među različitim klimatskim zonama u Europi trenutačno postoje velike razlike u godišnjoj potrošnji energije za grijanje, s prosječnom potrošnjom od 60 do 90 kWh/m2 u zemljama južne Europe i od 175 do 235 kWh/m2 u središnjoj i sjevernoj Europi;

X.  budući da uvođenje djelotvornih sustava grijanja i hlađenja ima znatan potencijal za poticanje razvoja europskog industrijskog i uslužnog sektora, posebno u sektoru obnovljivih izvora energije i za stvaranje veće dodane vrijednosti u udaljenim i ruralnim regijama;

Y.  budući da je energija postala društvena vrijednost i da se pristup njoj mora zajamčiti; budući da svi građani ne mogu dobiti pristup energiji i da je u Europi više od 25 milijuna ljudi koji imaju ozbiljnih poteškoća u tome;

Z.  budući da bi se politike energetske učinkovitosti trebale usmjeriti na najisplativije načine poboljšanja učinkovitosti zgrada smanjenjem potražnje za toplinskom energijom i/ili povezivanjem zgrada na visokoučinkovite alternative;

AA.  budući da niska razina svijesti potrošača u vezi s nedostatkom učinkovitosti sustava grijanja jedan od čimbenika s najvećim učinkom na račune za potrošnju energije;

AB.  budući da su kuće koje imaju dobru toplinsku izolaciju korisne i za okoliš i za korisnika, koji ima manje račune za potrošnju energije;

AC.  budući da 72 % potražnje za grijanjem i hlađenjem u kuća s jednom obitelji otpada na ruralna i prijelazna područja;

AD.  budući da prirodna rješenja, kao što su dobro uređeno ulično zelenilo, zeleni krovovi i zidovi koji zgradama pružaju izolaciju i hlad, smanjuju potražnju za energijom jer se na taj način ograničava potreba za grijanjem i hlađenjem;

AE.  budući da se 85 % energije potrošene u zgradama koristi za grijanje prostora i proizvodnju tople vode, a da se 45 % grijanja i hlađenja u EU-u koristi u stambenom sektoru;

AF.  budući da industrija, u suradnji s lokalnim vlastima, ima važnu ulogu u boljem korištenju otpadne topline i hlađenja;

AG.  budući da Europljani u prosjeku izdvajaju 6 % svojih troškova za potrošnju na grijanje i hlađenje te da ih 11 % zimi ne može priuštiti adekvatno grijanje u svojima kućama;

AH.  budući da se sektor hlađenja još treba temeljitije analizirati i da se treba uzeti u obzir u okviru Komisijine strategije i u politikama država članica;

AI.  budući da je važno promicati studije o uštedi energije u povijesnim zgradama radi optimizacije energetske učinkovitosti kada je to moguće, istovremeno osiguravajući očuvanje i zaštitu kulturnog nasljeđa;

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Strategija EU-a za grijanje i hlađenje” kao važan korak kojim se zauzima holistički pristup preobrazbi sustava grijanja i hlađenja u Europskoj uniji te određuju prioritetna područja djelovanja; u potpunosti podržava namjeru Komisije da prepozna i iskoristi sinergiju između sektora električne energije i sektora grijanja, s ciljem postizanja učinkovitog sektora koji povećava energetsku sigurnost i olakšava isplativo postizanje klimatskih i energetskih ciljeva EU-a; poziva Komisiju da razmotri sektor grijanja i hlađenja kao dio modela europskog tržišta energije;

2.  ističe da se pri reviziji Direktive o energetskoj učinkovitosti (2012/27/EU), Direktive o energiji iz obnovljivih izvora (2009/28/EZ) i Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada (2010/31/EU) moraju poduzeti posebne mjere za grijanje i hlađenje;

3.  smatra da strategija za grijanje i hlađenje mora u jednakoj mjeri omogućavati obje potrebe, uzimajući u obzir činjenicu da Europa ima različite klimatske zone i da se energetske potrebe u skladu s tim razlikuju;

4.  naglašava da bi u okviru strategije za grijanje i hlađenje trebalo dati prednost održivim i rentabilnim rješenjima koja će državama članicama omogućiti da ostvare ciljeve zadane u okviru klimatske i energetske politike EU-a; napominje da se sektori grijanja i hlađenja veoma razlikuju među državama članicama zbog različitih struktura izvora energije, klimatskih uvjeta, stupnjeva učinkovitosti zgrada i intenziteta industrije te stoga naglašava da bi trebalo osigurati fleksibilnosti u odabiru odgovarajućih strateških rješenja;

5.  traži da se na nacionalnim razinama razrade posebne održive strategije grijanja i hlađenja i da se pritom posebna pozornost prida kombiniranoj proizvodnji toplinske i električne energije, kogeneraciji, centraliziranom grijanju i hlađenju, po mogućnosti na temelju obnovljivih izvora energije, kao što je navedeno u članku 14. Direktive o energetskoj učinkovitosti;

6.  napominje da su visoka energetska učinkovitost, visokoučinkovita toplinska izolacija i uporaba obnovljivih izvora energije i povrat topline temeljni prioriteti za strategiju EU-a u pogledu grijanja i hlađenja; stoga smatra da bi se načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebalo poštovati, jer energetska učinkovitost omogućuje najveću i najbržu stopu financijskog povrata dostupne i ključan je dio strategije za ostvarenje uspješnog prijelaza na sigurna, otporan i pametan sektor grijanja i hlađenja;

7.  napominje da decentraliziraniji i fleksibilniji energetski sustavi, s izvorima energije i topline bliže mjestu potrošnje, mogu olakšati decentraliziranu proizvodnje energije i time omogućiti potrošačima i zajednicama da se više uključe na tržište energije i kontroliraju vlastitu potrošnju energije, ali i da postanu aktivni sudionici na strani u odgovoru na potražnju; smatra da je energetska učinkovitost ukupnog energetskog sustava veća što je lanac u kojem se primarna energija pretvara u druge oblike za proizvodnju iskoristive topline kraći; isto tako, prepoznaje da se takvim pristupom umanjuju gubici u prijenosu i distribuciji, poboljšava otpornost energetske infrastrukture i istovremeno osiguravaju lokalne poslovne mogućnosti za mala i srednja poduzeća;

8.  naglašava komplementarnosti između zakonodavstva o ekološkom dizajnu i onog o energetskom označivanju, s jedne strane, te Direktive o energetskoj učinkovitosti i Direktive o učinkovitosti zgrada, s druge strane, u smanjenju potrošnje na grijanje i hlađenje; smatra da bi kućanski aparati (perilice za rublje, perilice za suđe itd.) trebali biti što učinkovitiji i da bi se trebali konstruirati tako da mogu koristiti toplu vodu ondje gdje su postavljeni; stoga vjeruje da bi se zahtjevi u pogledu ekološkog dizajna i politika o energetskom označivanju trebali redovito preispitivati i poboljšavati kako bi se ostvarile dodatne uštede energije i poboljšala konkurentnost s pomoću inovativnijih proizvoda i smanjenih troškova za energiju;

9.  podsjeća da grijanje i hlađenje čine najveći udio u energetskoj potražnji EU-a; naglašava da je pri prijelazu na sigurnu opskrbu energijom s niskim emisijama ugljika za sektor grijanja i hlađenja važno poštovati načelo tehnološke neutralnosti među trenutno dostupnim obnovljivim izvorima te poticajima koji se temelje na tržištu i državnim poticajima;

10.  naglašava potrebu za povoljnim okvirom za stanare i osobe koje žive u zgradama s više stanova kako bi se i njima omogućilo da iskoriste mogućnosti proizvodnje vlastite energije i potrošnje energije za grijanje i hlađenje iz obnovljivih izvora, kao i potrebu za mjerama energetske učinkovitosti, čime bi se riješili izazovi fragmentiranih poticaja i ponekad usporavajućih stanarskih pravila;

11.  naglašava temeljnu ulogu tehnologija proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, uključujući korištenje održive biomase, aerotermalnu, geotermalnu i solarnu energiju i fotonaponske ćelije u kombinaciji s električnim baterijama, za zagrijavanje vode i grijanje i hlađenje u zgradama, u vezi s skladištima toplinske energije koja se mogu koristiti za dnevno ili sezonsko uravnoteženje; poziva države članice da pruže poticaji za promicanje i korištenje takvih tehnologija; poziva države članice da u potpunosti provedu postojeću Direktivu o energetskoj učinkovitosti i Direktivu o učinkovitosti zgrada, uključujući i zahtjeve u vezi sa „zgradama približno nulte energije” i dugoročne strategije obnove, uzimajući u obzir potrebu za mobiliziranjem dostatnih sredstava za ulaganje za modernizaciju postojećih zgrada; traži od Komisije da predstavi viziju zgrada približno nulte energije za cijeli EU-u do 2050.;

12.  smatra da se pitanja povezana s energetskom sigurnosti u EU-u uglavnom odnose na sigurnost opskrbe toplinskom energijom; stoga smatra da je od iznimne važnosti diversifikaciju izvora toplinske energije i poziva Komisiju da istraži načine za daljnju potporu i ubrzavanje povećane primjene tehnologija za proizvodnju toplinske energije iz obnovljivih izvora;

13.  smatra da bi primjena evidentiranja resursa za grijanje, odgovarajućih arhitektonskih rješenja, najboljih primjera iz prakse upravljanja objektima i načela urbanizma, uključujući mrežna rješenja na urbanoj razini poput centraliziranoga grijanja i hlađenja, u planiranju cijelih stambenih i komercijalnih zona trebala bi biti temelj za energetski učinkovitu i niskougljičnu gradnju u različitim klimatskim zonama u Europi; ističe da propisno izolirana zgrada ima veliki kapacitet skladištenja topline, što rezultira znatnim uštedama na grijanju i hlađenju;

14.  naglašava da je potražnja za energijom u zgradarstvu odgovorna za oko 40 % potrošnje energije u EU-u i za trećinu potrošnje prirodnog plina te da bi se mogla smanjiti za do tri četvrtine kad bi se ubrzala obnova zgrada; naglašava da se 85 % te potrošnje energije koristi za grijanje i toplu vodu u kućanstvima te da su, kao takvi, modernizacija starih i neučinkovitih sustava grijanja, povećana upotreba električne energije iz obnovljivih izvora, bolje korištenje „otpadne topline” preko visokoučinkovitih sustava centraliziranog grijanje i temeljita obnova zgrada s poboljšanom toplinskom izolacijom i dalje ključni elementi za postizanje sigurnijeg i održivog pristupa opskrbi toplinskom energijom; preporučuje da se nastavi s povećanjem standarda energetske učinkovitosti za zgrade, uzimajući u obzir tehničke inovacije i potičući ih, posebno u pogledu osiguravanja homogenosti izolacije; nadalje, preporučuje nastavak potpore za izgradnju zgrada približno nulte energije;

15.  potiče države članice da razviju dugoročne strategije grijanja i hlađenja utemeljene na integriranom pristupu, usklađenom evidentiranju i procjeni izrađenoj u skladu s člankom 14. Direktive o energetskoj učinkovitosti; naglašava da bi se strategijom trebala odrediti prioritetna područja djelovanja i omogućiti optimizaciju gradskog energetskog planiranja; poziva Komisiju da u tom postupku pomogne državama članicama izradom općih smjernica za nacionalne strategije grijanja i hlađenja;

16.  skreće pozornost na ekonomski učinak obnove i izolacije zgrada, čiji je rezultat često 50-postotno smanjenje troškova za grijanje i hlađenje te poziva Komisiju da pruži odgovarajuće sufinanciranje za inicijative s ciljem obnove javnih stanovanja i višestambenih zgrada s niskom razinom energetske učinkovitosti;

17.  pozdravlja namjeru Komisije da izradi paket mjera za lakšu obnovu zgrada s više stanova; smatra da bi se usklađen i sveobuhvatan paket mjera trebao razviti i za energetsko planiranje gradova, kako bi se omogućilo evidentiranje lokalnog potencijala za grijanje i hlađenje, optimizacija i integracija obnove zgrada te razvoj infrastrukture za grijanje i hlađenje;

18.  ponavlja važnost razvoja programa EU-a koji će pružati poticaje za energetski učinkovitu modernizaciju javnih zgrada, stanova i socijalnih stanova te za izgradnju ekološki prihvatljivih novih zgrada i koji prelaze minimalne zakonske zahtjeve;

19.  ističe lokalni karakter i potencijal sustava grijanja i hlađenja; poziva lokalne i regionalne vlasti da omoguće daljnju termičku modernizaciju kroz obnovu postojećih javnih, komercijalnih i stambenih zgrada s niskom energetskom učinkovitošću; naglašava važnost inicijativa kao što je Sporazum gradonačelnika, koji omogućuju razmjenu znanja i najboljih primjera iz prakse;

20.  naglašava potrebu za evidentiranjem potencijala lokalnih sustava grijanja i hlađenja diljem Europe kako bi gradovi mogli bolje prepoznati resurse dostupne na lokalnoj razini, što bi im omogućilo da doprinesu povećanju energetske neovisnosti EU-a, poticanju rasta i konkurentnosti stvaranjem lokalnih radna mjesta koja se ne mogu prenijeti drugdje te da potrošačima osiguraju pružaju čiste energiju po pristupačnim cijenama;

21.  poziva lokalne vlasti da procijene potencijal postojećih sustava grijanja i hlađenja te buduće potrebe za grijanjem i hlađenjem na svojem području vodeći pritom računa o potencijalu lokalno dostupnih obnovljivih izvora energije, toplinske energije proizvedene kogeneracijom i količini toplinske energije iz centraliziranih sustava grijanja;

22.  vjeruje da bi se za kućanstva izvan područja s centraliziranim sustavima grijanja i hlađenja trebao uvesti privlačan sustav financiranja kako bi se promicale nove tehnologije za grijanje kućanstava korištenjem obnovljivih izvora energije;

23.  poziva lokalne vlasti da se pozabave konkretnim problemima zgrada u ruralnim krajevima, koje su starije, energetski neučinkovitije i lošije za zdravlje te omogućuju manju toplinsku ugodnost;

24.  smatra da smatra da je energetska učinkovitost veća što je lanac u kojem se primarna energija pretvara u druge oblike za proizvodnju iskoristive topline kraći i, s obzirom na širok niz klimatskih i drugih uvjeta u Uniji, poziva Komisiju da promiče tehnološki neutralne instrumente koji će svakoj zajednici omogućiti izradu isplativih rješenja za smanjenje emisija ugljika u sektoru grijanja i hlađenja;

25.  ističe da se regulatornim okvirima EU-a mogu definirati široki ciljevi, ali ključan je istinski napredak u revolucioniranju grijanja i hlađenja koji su dijelovi šireg energetskog sustava;

26.  ističe da politički alati i kapaciteti EU-a nisu još dovoljno razvijeni da na potrebnoj razini i potrebnim tempom pogone transformaciju sektora grijanja i hlađenja, maksimiziraju iskorištenost potencijala ili budu sredstvo implementiranja rješenja za smanjenje potražnje i dekarbonizaciju;

27.  naglašava važnost centraliziranih energetskih mreža koje predstavljaju alternativu sustavima za grijanje pojedinačnih kućanstava koji više onečišćuju, s obzirom na to da je riječ o osobito učinkovitom i ekonomičnom načinu postizanja održivog grijanja i hlađenja, integriranje obnovljivih izvora energije, oporabljene topline i hladnoće, kao i skladištenja viška električne energije u razdobljima niske potrošnje, pružajući time fleksibilnost u mreži; naglašava da je potrebno integrirati veći udio obnovljivih izvora energije, uzimajući u obzir da se više od 20 % energije iz centraliziranih sustava grijanja i hlađenja već proizvodi iz obnovljivih izvora energije, u skladu s člankom 14. Direktive o energetskoj učinkovitosti, što zahtijeva sveobuhvatnu procjenu potencijala učinkovitog centraliziranog grijanja i hlađenja; poziva na modernizaciju i proširenje postojećih sustava centraliziranog grijanja u cilju prelaska na visokoučinkovite i obnovljive alternativa; potiče države članice da uspostave fiskalne i financijske mehanizme za poticanje razvoja i korištenje centraliziranih sustava grijanja i hlađenja te da porade na rješavanju regulatornih prepreka;

28.  poziva Komisiju da pomno procijeni sveobuhvatne procjene potencijala za kogeneraciju i centralizirano grijanje koje su provele države članice u skladu s člankom 14. Direktive o energetskoj učinkovitosti, kako bi ti planovi odražavali stvarni gospodarski potencijal tih rješenja i pružili zdrav temelj za politike u skladu s ciljevima EU-a;

29.  naglašava da se u gustim gradskim aglomeracijama neučinkoviti i neodrživi sustavi pojedinačnog ili centraliziranog grijanja/hlađenja moraju postupno zamijeniti učinkovitim sustavima centraliziranog grijanja/hlađenja ili se moraju modernizirati najsuvremenijom tehnologijom grijanja/hlađenja, prijeći na visokoučinkovite lokalne sustave kogeneracije i obnovljive alternative;

30.  poziva Komisiju da u svojim inicijativama u vezi s Direktivom o energiji iz obnovljivih izvora i modelu tržišta predloži mjere koje će doprinositi učinkovitijem i fleksibilnijem energetskog sustava daljnjom integracijom sustava električne energije, grijanja i hlađenja;

31.  poziva Komisiju da uspostavi zajednički europski okvir za promicanje i osiguranje pravne sigurnosti za energiju iz vlastite proizvodnje, posebno poticanjem i podupiranjem zadruga u susjedstvu koje iskorištavaju obnovljive izvora energije;

32.  poziva na razvoj pokazatelja potražnje energije za grijanje i hlađenje za zgrade na nacionalnoj razini;

33.  poziva na strateški pristup za smanjenje emisija CO2 iz industrijskih sustava grijanja i hlađenja povećanjem učinkovitosti postupaka, zamjenom fosilnih goriva održivim izvorima i integracijom industrija u okolno okruženje toplinske energije;

34.  naglašava veliki potencijal grupiranja tokova energije i resursa u cilju uštede primarne energije, posebno u industrijskim okruženja, u kojima se u okviru kaskadnog sustava višak topline ili hladnoće iz jednog postupka može koristiti u drugom postupku koji zahtijeva manje ekstremne temperature, i, ako je moguće, za grijanje i hlađenje zgrada preko sustava centraliziranog grijanja;

35.  napominje da se zastarjele toplane s niskom energetskom učinkovitošću trebaju hitno zamijeniti najboljim raspoloživim alternativama koje su potpuno usklađene s energetskim i klimatskim ciljevima EU-a, poput ekološki prihvatljivijih kogeneracijskih postrojenja u kojima se koriste održiva goriva u skladu s kriterijima održivosti biomase;

36.  napominje da je sektor grijanja i hlađenja izrazito lokalne naravi jer dostupnost i infrastruktura te potražnja za toplinskom energijom u osnovi ovise o lokalnim okolnostima;

37.  slaže se s Komisijom da ekonomski potencijal kogeneracije nije iskorišten, kao što se navodi i u Strategiji za grijanje i hlađenje, te poziva Komisiju i države članice da dodatno promiču visokoučinkovite sustave kogeneracije i centraliziranog grijanja, u skladu s komunikacijom Komisije o stanju energetske unije (COM(2015)0572);

38.  smatra da nužan pristup na razini sustava za hlađenje, uključujući za izgrađeni okoliš i druge aktivnosti, poput hlađenja u prijevozu;

39.  navodi da bi reverzibilni sustavi za grijanje i hlađenje kod kojih se koriste učinkovite dizalice topline zbog svoje fleksibilnosti mogli u određenim uvjetima postati veoma važni u umjerenim klimatskim zonama Europe; naglašava da hibridni sustavi grijanja koji pružaju toplinu iz dva ili više izvora energije mogu olakšati sve važniju ulogu obnovljive toplinske energije, posebno u postojećim zgradama gdje se mogu uvesti s minimalnim potrebama za renoviranjem; poziva Komisiju i države članice da u pogledu dizalica topline omoguće odgovarajuće metode usklađenog izračuna i da promiču razmjenu najboljih primjera iz prakse za mehanizama potpore kako bi poduprle učinkovita, održiva i niskougljična rješenja za razne termalne potrebe;

40.  potiče Komisiju da pomno prati usklađenost sa zakonodavstvom EU-a u području fluoriranih stakleničkih plinova s ciljem smanjenja emisija takvih plinova u atmosferu; traži od Komisije da učini sve što je potrebno kako bi korištenje alternativnih rashladnih sredstava bilo sigurno, isplativo i u skladu s drugim ciljevima EU-a u pogledu okoliša, klimatskih promjena i energetske učinkovitosti;

41.  smatra da bi države članice trebale istražiti mogućnost iskorištavanja toplinske energije iz geotermalnih izvora, iz energije dobivene izravno iz industrijskih procesa i drugih izvora topline s niskom temperaturom, npr. topline pohranjene u podmorskim vrelima za grijanje (hlađenje) i koja bi s pomoću velikih dizalica topline mogla zagrijavati cijele gradove kroz postojeće i nove mreže centraliziranog grijanja, a ne samo pojedine zgrade, ako je dostupna ili se razvije odgovarajuća infrastruktura za centralizirano grijanje;

42.  naglašava ulogu tehnologija koje imaju potencijal smanjenja potražnje za energijom i emisija stakleničkih plinova, kao što su geotermalna energija niske entalpije, centralizirano hlađenje i grijanje pomoću obnovljivih izvora energije, male trigeneracijske ili kogeneracijske elektrane na prirodni plin i/ili biometan te kombinacije tih tehnologija;

43.  navodi da bi postrojenja za skladištenje toplinske energije u kojima se koristi električni otpor izvan razdoblja najveće potražnje (tj. skladištenjem toplinske energije) i time poboljšava kvaliteta opskrbe električnom energijom olakšavanjem integracije različitih obnovljivih izvora, mogla imati veoma važnu ulogu u grijanju i doprinijeti uravnoteženju mreže i smanjenju proizvodnje energije, uvoza i cijena;

44.  smatra da bi otpadna toplina i hladnoća nastale u industrijskim procesima i u procesu kogeneracije, u proizvodnji električne energije u konvencionalnim elektranama, iz dobro izoliranih stambenih zgrada korištenjem metoda povrata te iz mikrogeneracije trebale imati mnogo važniju ulogu u grijanju i hlađenju nego u prošlosti; naglašava da iskorištavanje industrijske otpadne topline i hladnoće treba priznati i poticati istraživanjem, jer predstavlja veliku priliku za ulaganja i inovacije; naglašava da industrije i obližnje stambene ili komercijalne zgrade trebalo poticati na suradnju i razmjenu njihove energetske proizvodnje i potreba;

45.  naglašava da javno financiranje ili javno vlasništvo nad infrastrukturom za centralizirano grijanje ne smije pridonijeti skupocjenom vezivanju visokougljične infrastrukture; poziva nacionalne, regionalne i lokalne vlasti da pažljivo ispitaju javnu financijsku potporu za infrastrukturu centraliziranog grijanja u svjetlu cilja EU-a da se emisija stakleničkih plinova do 2050. smanji za 80 – 95 % u usporedbi s razinama iz 1990. i uredne tranzicije energetskog sektora gospodarstva;

46.  smatra da se integriranjem proizvodnje, potrošnje i ponovne upotrebe otpadne hladnoće stvaraju pogodnosti za okoliš i gospodarske pogodnosti te da se smanjuje potražnja za primarnom energijom za hlađenje;

47.  naglašava da će proizvodnja energije iz otpada i dalje imati važnu ulogu u sektoru grijanja jer alternativu često predstavljaju odlagališta otpada i upotreba fosilnih goriva, te podsjeća da je potrebno povećati stopu recikliranja;

48.  poziva države članice da iskoriste pravna i ekonomska sredstva za ubrzavanje postupnog ukidanja zastarjelih peći na kruto gorivo s razinom energetske učinkovitosti manjom od 80 % te da ih, ako je to moguće, zamijene učinkovitim i održivim sustavima grijanja na lokalnoj razini (poput sustava centraliziranog grijanja) ili mikro razini (poput geotermalnih i solarnih sustava);

49.  ističe da uvođenje pametnih sustava grijanja može pomoći potrošačima da bolje razumiju svoju potrošnju energije i da može doprinijeti obnovi neučinkovitih sustava grijanja, promičući time uštedu energije;

50.  podsjeća Komisiju i države članice da je 75 % postojećih zgrada u Europi energetski neučinkovito te da procjene pokazuju da će se 90 % tih zgrada i dalje koristiti do 2050.; stoga naglašava hitnu potrebu za temeljitom obnovom upravo tih zgrada;

51.  poziva Komisiju da u okviru programa za proizvodnju energije iz otpada izradi plan u cilju promicanja i iskorištavanja potencijalnog doprinosa održive uporabe organskog otpada za grijanje i hlađenje povezane s centraliziranim sustavima grijanja i hlađenja;

52.  naglašava da bioplin predstavlja važan održiv izvor za sustave grijanja i hlađenja, te da je, zbog toga nužno odrediti jasan cilj u području recikliranja organskog materijala kako bi se potaknula ulaganja u prikupljanje i obradu biološkog otpada;

53.  poziva države članice da u gradskim područjima postupno ukinu uporabu zastarjelih peći koje se koriste za grijanje aglomeracija i stvaraju emisije na niskim visinama – ispuštajući u atmosferu prirodne plinove nastale pirolizom uslijed nepotpunog izgaranja, NOx, čađu, čestice i odgovorne su za disperzije čestica pepela konvekcijom – i da kroz poticaje promiču korištenje održivih alternativa, uključujući obnovljivih izvora energije;

54.  poziva države članice da poduzmu mjere u cilju postupnog ukidanja energetski neučinkovitih peći i kotlova u kojima se loživo ulje i ugljen trenutačno koriste kao gorivo za više od polovice zgrada u ruralnim područjima; smatra da bi se energija trebala proizvoditi iz niskougljičnih i obnovljivih izvora;

55.  ističe da se centraliziranim sustavima grijanja koji se temelje na obnovljivim izvorima sprečava šira upotreba pojedinačnih sustava za grijanje koji više zagađuju i pogoršavaju zagađenost zraka u stambenim područjima te ih je teže držati pod nadzorom nego raširene centralizirane sustave grijanja; ističe međutim da se infrastruktura i klimatski uvjeti razlikuju u Uniji te je potrebno te sustave modernizirati kako bi se poboljšala njihova učinkovitost; stoga poziva da se analiziraju potreba za davanjem potpora za infrastrukturu centraliziranih sustava grijanja te prakse oporezivanja u području obnovljivih izvora energije i centraliziranog grijanja;

56.  smatra da bi države članice hitno trebale poduzeti mjere za postupno uklanjanje niskotemperaturnih peći koje se koriste za spaljivanje krutih goriva i organskog otpada i koje tijekom procesa sagorijevanje u atmosferu ispuštaju niz štetnih tvari; smatra da bi države članice trebale, ako je moguće, poticati postupno ukidanje starih i neučinkovitih peći na drvo u gusto izgrađenim gradskim područjima i da bi trebale olakšati njihovu zamjenu modernim, učinkovitim, ekološki i zdravstveno prihvatljivim alternativama, u vezi s inicijativama podizanja svijesti o potencijalnim zdravstvenim rizicima i najboljim praksama u pogledu spaljivanja drva;

57.  poziva Komisiju i države članice da uklone regulatorne praznine koje proizlaze iz Direktive o ekološkom dizajnu i Direktive o srednje velikim postrojenjima za izgaranje i rezultiraju istjecanjem emisija u instalacijama ispod 1 MW koje se nalaze izvan područja primjene tih direktiva;

58.  smatra da rastuća potreba za energijom za hlađenje zahtijeva dodatno razmatranje tog problema, uključujući integrirani pristup cijelom lancu hlađenja – od potražnje za industrijskim hlađenjem od visokih temperatura do hlađenje za kućanstva i zahtjeva za hlađenje u prehrambenoj industriji;

59.  napominje da raspoloživost kvalitetnih podataka preduvjet da bi potrošači i nadležna tijela mogli razumno odlučivati o energetskoj učinkovitosti i rješenjima za grijanje; naglašava važnost širenja mogućnosti koje nude digitalizacija na sektor grijanja i hlađenja; poziva Komisiju da razradi definiciju obnovljivog hlađenja i metodologiju za njegov izračun;

60.  vjeruje da izmjenjivači topline koji su vodno učinkoviti mogu imati veoma važnu ulogu u hlađenju u industrijskim procesima kod prenošenja topline u prirodne vode koje se nalaze u blizini mjesta na kojem se proizvodi skladište i čija temperatura ne prelazi 6 °C tijekom cijele godine (besplatno hlađenje);

61.  smatra da bi nepokretni gorivni članci velike snage u veoma bliskoj budućnosti mogli biti ekološki prihvatljiva alternativa ugljenu kao krutom gorivu;

62.  smatra da pretvorba električne energije u plinovito gorivo u budućnosti ima velik potencijal kao način skladištenja i prijenosa obnovljive energije te upotrebe za proizvodnju toplinske energije u centraliziranim lokalnim sustavima; primjećuje da je pretvorba električne energije u plinovito gorivo učinkovit način iskorištavanja obnovljive energije za proizvodnju topline, posebno u gradskim aglomeracijama, zahvaljujući mogućnosti korištenja postojeće infrastrukture; stoga poziva Komisiju i države članice da promiču istraživanje i pilot-projekte povezane s pretvorbom električne energije u plinovito gorivo;

63.  smatra da strategija Europske unije za inovativne sustave grijanja i hlađenja zahtijeva intenzivno istraživanje, što će biti temelj za stvaranje industrije koja će proizvoditi ekološki prihvatljivu opreme u tu svrhu;

64.  naglašava korist koju istraživanje i tehnološke inovacije donose za europsku industriju, jer jačaju njezinu konkurentsku prednost i komercijalnu isplativost te doprinose ostvarenju energetskih i klimatskih ciljeva EU-a; u tom kontekstu naglašava potrebu za pojačanim istraživanjem, razvojem i inovacijama u području energetske učinkovitosti i obnovljivih tehnologija grijanja i hlađenja, s ciljem smanjenja troškova, povećanja učinkovitosti te primjene i integracije u energetske sustave; poziva Komisiju na suradnju s dionicima na ovom području kako bi se održavali ažurirani planovi u vezi s obnovljivim tehnologijama grijanja i hlađenja radi koordinacije, praćenja i utvrđivanja manjkavosti u razvoju tehnologije grijanja i hlađenja;

65.  smatra da bi se EU, s obzirom na hitnu potrebu za postizanjem brzih i uspješnih rezultata u procesu termičke modernizacije njegova toplinskog sektora, trebao usmjeriti na istraživanje kako bi se povećala primjena najboljih trenutačno raspoloživih tehnologija;

66.  smatra da bi istraživanja u sklopu okvirnog programa Obzor 2020. trebala obuhvaćati razvoj rješenja za održive sustave grijanja i hlađenja, tehnologija za valorizaciju otpadne topline i hladnoće, novih materijala s maksimalnom toplinskom vodljivošću (izmjenjivači topline), minimalnom vodljivošću, tj. maksimalnim toplinskim otporom (toplinska izolacija), i maksimalnim stopama akumulacije topline (skladišta topline);

67.  smatra da bi se u sklopu okvirnog programa Obzor 2020. trebao postići napredak kad je riječ o istraživanju i razvoju u vezi s održivim i učinkovitim sustavima i materijalima za grijanje i hlađenje, kao što su rješenja za proizvodnju na malo iz obnovljivih izvora energije i rješenja za skladištenje, centralizirani sustavi grijanja i hlađenja, kogeneracija i izolacijski materijali, kao i u vezi s inovativnim materijalima kao što su strukturna prozorska stakla koja propuštaju veliku količinu kratkovalnog zračenja (sunčeve svjetlosti) izvana i ispuštaju tek minimalnu količinu dugovalnog toplinskog zračenja koje bi u protivnom prešlo u okolinu;

68.  naglašava važnost opsežnog znanstvenog istraživanja na području razvoja inovativnih tehnoloških rješenja osmišljenih kako bi se dobili uređaju i čitavi sustavi grijanja i hlađenja koji su energetski učinkoviti i zasnovani na obnovljivim izvorima;

69.  poziva da se provede revizija postojećeg zakonodavstva koja bi bila usmjerena na očuvanje tehnološke neutralnosti i isplativosti kako bi se zajamčilo da se njime ne promiče ili osporava jedna tehnologija na štetu druge – obnovljiva energija proizvedena na licu mjesta, kao što je energija iz solarnih panela na stambenim objektima, ili proizvedena pored zgrade trebala bi se uzeti u obzir pri izračunu energetske učinkovitosti zgrade, bez obzira na izvor;

70.  ističe važnost kombiniranja najnaprednijih tehnologija i pametnog upravljanja energijom, na primjer kroz automatizaciju kuća i pametne sustave kontrole grijanja, posebno u umreženom svijetu u kojem se uređaj može lako prilagoditi vremenskim uvjetima i naznakama o cijeni električne energije te pridonijeti stabilizaciji mreže prebacivanjem potražnje; poziva Komisiju da na bolji način uključi pametne tehnologije u relevantne inicijative u vezi s energetskom unijom kako bi se osigurala stvarna međupovezanost pametnih uređaja, povezanih domova i pametnih zgrada s pametnim mrežama; smatra da bi se takva rješenja trebala promicati pri obnovi postojećih zgrada jer bi se potrošačima pomoglo da bolje razumiju svoje obrasce potrošnje i da u skladu s tim prilagode funkcioniranje svojih sustava grijanja;

71.  naglašava da sektor zgradarstva ima velik potencijal za smanjenje potražnje za energijom i emisija CO2; naglašava da su potrebni daljnji napori kako bi se povećala stopa obnove zgrada; primjećuje da su, kako bi se to ostvarilo, potrebni privlačni financijski poticaji, dostupnost visoko kompetentnih stručnjaka na različitim razinama te razmjena i promicanje najboljih primjera iz prakse;

72.  poziva Komisiju da utvrdi i otkloni preostale prepreke za mjere za postizanje energetske učinkovitosti, u prvom redu obnovu pojedinačnih kućanstava, te da razvije istinsko tržište energetske učinkovitosti kako bi se potaklo prenošenje najboljih primjera iz prakse i zajamčila dostupnost proizvoda i rješenje diljem EU-a u cilju izgradnje istinskog jedinstvenog tržišta proizvoda i usluga za energetsku učinkovitost; naglašava potencija za otvaranje novih radnih mjesta i potencijal gospodarskog rasta koji ima ne samo početno uvođenje takvih proizvoda i usluga, nego i tekuće održavanje i svakodnevno upravljanje integriranim energetskim sustavom koji obuhvaća grijanje i hlađenje;

73.  smatra da su industriji potrebni jasni signali od tvoraca politika kako bi mogla ostvariti nužna ulaganja u ostvarenje energetskih ciljeva EU-a; ističe potrebu za ambicioznim obvezujućim ciljevima i za regulatornim okvirom koji će promicati inovacije, bez stvaranja nepotrebnih administrativnih opterećenja, kako bi se na najbolji način promicala isplativa i ekološki održiva rješenja za grijanje i hlađenje;

74.  smatra da bi se ulaganja u energetsku učinkovitost zgrada trebala odvijati usporedno s ulaganjima u sustave grijanja i hlađenja na osnovi obnovljive energije; smatra da sinergija koja nastaje između energetske učinkovitosti zgrada i sustava grijanja i hlađenja na osnovi obnovljive energije predstavlja veliku priliku u razvoju niskougljičnog gospodarstva; pozdravlja napore u cilju povećanja broja zgrada približno nulte energije poduzete na nacionalnoj razini;

75.  preporučuje da se za spomenike arhitekture osmisle posebni sustavi energetske obnove s dvojnim naglaskom na ulaganja u strukturu zgrade u kombinaciji s optimizacijom sustava kontrole i automatizacije zgrada i učinkovitim sustavom opskrbe toplinom i hlađenjem, vodeći računa da se ne ugrožava jedinstveni arhitektonski stil zgrada;

76.  primjećuje da bi za arhitektonski projekt inteligentnih zgrada trebalo zauzeti cjelovit pristup kod osiguravanja toplinska ugodnosti (hlađenja) kroz oblik i veličinu zgrada, prilagodbu prostora i parametara kao što su količina dnevne svjetlosti i intenzitet ventilacija i oporavka, uz istovremeno niske tekuće troškove;

77.  naglašava važnost standardiziranih revizija u vezi s toplinskom energijom i isplativosti rješavanja problema industrijskom izolacijom radi uštede energije i smanjenja emisija; ističe da bi se troškovi za industrijsku energiju mogli dodatno smanjiti ulaganjem u postojeće i provjerene održive tehnologije;

78.  ističe da su europski strukturni i investicijski fondovi važan alat za modernizaciju energetskog sustava; smatra da dosadašnja ograničenja u vezi s financiranjem iz Europskog fonda za regionalni razvoj koje se odnosilo na prioritet prelaska na niskougljične sustave nisu bila učinkovita; smatra da bi se u programskog razdoblju nakon 2020. trebao povećati postotak u proračunu namijenjen za taj prioritet;

79.  naglašava važnost osiguravanja pristupa financiranju, i kratkoročno i dugoročno, za ulaganja u projekte svih veličina u vezi s modernizacijom sektora grijanja i hlađenja, uključujući i centralizirane sustave grijanja i hlađenja, unapređenje relevantne mrežne infrastrukture, modernizaciju sustava grijanja, uključujući prelazak na obnovljive izvora, i ubrzanje stope obnove zgrada; u tom pogledu poziva Komisiju da izradi čvrst inovativan i dugotrajan financijski mehanizam; naglašava ulogu koju bi Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) i drugi primjenjivi europski fondovi, poput fondova Europske investicijske banke (EIB) ili onih dostupnih preko sustava trgovanja emisijama EU-a (ETS), mogli imati u pogledu financijske i tehničke pomoći, s obzirom na to da bi osigurali privlačnost projekata za ulagače pružajući stabilne regulatorne uvjete, prije svega smanjenjem birokracije i brzim postupkom prijave i davanja odobrenja; poziva Komisiju da ojača postojeće odredbe o sustavima grijanja i hlađenja u programskom razdoblju nakon 2020. za svim primjenjive europske fondove i da ukloni prepreke koje koče lokalne vlasti pri raspodjeli korisnih sredstava za obnovu javnih zgrada; podržava inicijativu „pametno financiranje za pametne zgrade”, kojom se promiče veće prihvaćanje energetske učinkovitosti u kombinaciji s obnovljivim izvorima energije u sektoru zgradarstva; vjeruje da bi modernizacija i toplinska izolacija zgrada trebala imati prioritet u odnosu na ostale mjere u pogledu pristupa financiranje u svjetlu njihovog golemog potencijala za otvaranje radnih mjesta;

80.  ponavlja potrebu za korištenjem sredstava iz strukturnih fondova za širi raspon obnove zgrada i sustava gradnje, posebno u obliku povlaštenih zajmova privatnim vlasnicima zgrada, čime bi se snažnije doprinijelo potrebnoj obnovi postojećih zgrada, posebno u slabije razvijenim dijelovima EU-a;

81.  naglašava da bi Komisija za poticanje poboljšanja u sektoru grijanja i hlađenja trebala u potpunosti iskoristiti „ex ante uvjete” u smislu članka 19. Uredbe (EU) br. 1303/2013 i osigurati da se postojeće zakonodavstvo EU-a s relevantnim mjerama koje se odnose na grijanje i hlađenje na odgovarajući način prenese i provodi u nacionalnim zakonodavstvima;

82.  smatra da bi se kod smjernica za državne potpore u području učinkovitih tehnologija – koje su neophodne za dekarbonizaciju sektora grijanja i hlađenja, posebno u vidu zajedničkih rješenja – trebala uzeti u obzir potreba za odgovarajućom javnom potporom;

83.  smatra da bi se inicijativama kao što je Europski instrument za lokalnu energetsku podršku (ELENA), Pametni gradovi i zajednice te novointegrirani Sporazum gradonačelnika za klimu i energiju mogla dati potpora lokalnim i regionalnim subjektima u obnovi energetskih sustava u zgradama;

84.  poziva Komisiju da učini sve što je potrebno kako bi se proračun EU-a koristio u skladu s ciljevima dekarbonizacije i energetske učinkovitosti;

85.  poziva države članice da poduzmu ciljane mjere kako bi snažno potaknule povećanje energetske učinkovitosti i šire korištenje potpore za obnovljive izvore energije u kućanstvima s niskim primanjima i ugroženim kućanstvima; poziva Komisiju da poveća dio sredstava EU-a koja se dodjeljuju za energetsku učinkovitost i programe potpore za obnovljive izvore energije za ugrožena energetski siromašna kućanstva i da državama članicama da smjernice u vezi s posebnim mjerama u pogledu energetskog siromaštva;

86.  smatra da bi građani trebali imati informacije o potrošnji energije svojih kućanstava kao i o mogućim uštedama energije i prednostima obnove svojih sustava grijanja na osnovi obnovljivih izvora energije, uključujući mogućnost proizvodnje i potrošnje vlastite energije iz obnovljivih izvora za grijanje i hlađenje;

87.  smatra da države članice moraju učiniti sve što je potrebno – između ostalog i informativnim kampanjama, jedinstvenim kontaktnim točkama, sustavima zajedničke kupovine (pomaganjem potrošačima da se udruže kako bi kupovali po sniženim cijenama) i grupiranjem pojedinačnih projekata (grupiranjem nekoliko malih projekata u jedan veći klaster kako bi mogli pronaći ulagače po boljim uvjetima) – kako bi potrošači bili u potpunosti svjesni tehnoloških i ekonomskih pogodnosti održivijih sustava grijanja i hlađenja i kako bi imali pristup takvim sustavima, i povećanju energetske učinkovitosti kako bi im se omogućilo da donesu najbolje moguće odluke u skladu s njihovim pojedinačnim okolnostima te da koriste dostupne ekonomske, zdravstvene i prednosti u smislu kvalitete života; napominje da će na kućanstva u udaljenim i izoliranim područjima možda trebati posebno obratiti pozornost i za njih razviti jedinstvena rješenja; naglašava potencijal proizvođača-potrošača za uspostavu energetskih sustava obnovljivih izvora energije za grijanje i hlađenje; naglašava važnost trajnog obrazovanja, osposobljavanja, certificiranja i nadzora montažera i arhitekata, s obzirom na to da su oni prva kontaktna točka za potrošače u kućanstvima;

88.  smatra da su od ključne važnosti stalno osposobljavanje stručnjaka koji procjenjuju toplinske uvjete u zgradama i učinkovitost sustava grijanja (hlađenja) zgrada; smatra da postaju nužni pružatelji usluga koji su optimalno raspoređeni i dostupni krajnjim korisnicima;

89.  naglašava da se potrošačima mora omogućiti da između različitih visokoučinkovitih tehnologija grijanja zasnovanih na obnovljivim izvorima energije slobodno odaberu onu koja najbolje odgovara njihovim osobnim potrebama grijanja;

90.  naglašava da se stoga potrošačima informiranjem i poticajima treba omogućiti da pospješe modernizaciju njihovih starih i neučinkovitih sustava grijanja kako bi mogli ostvariti veću energetsku učinkovitost, što je već moguće uz korištenje postojećih tehnologija, uključujući sustave obnovljivog grijanja; ističe da su potrošači često nedovoljno svjesni niske učinkovitosti svojih postojećih sustava grijanja; poziva Komisiju da u okviru predstojeće revizije Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada iznese prijedloge za podizanje svijesti o postojećim sustavima grijanja i hlađenja te za njihovu modernizaciju; kao i da razmotri mogućnost uvođenja označivanja energetske učinkovitosti sustava ugrađenih sustava grijanja;

91.  ističe aktivnu ulogu koju potrošači mogu imati na putu prema održivom europskom sustavu grijanja i hlađenja; smatra da će se, ostvari li se novom uredbom o „označivanju energetske učinkovitosti”, u kojoj su vrijednosti novih oznaka okrenute budućnosti i ističu razlike energetske učinkovitosti različitih proizvoda, željeni ishod, tom uredbom potrošačima olakšati odabir načina uštede energije i smanjenje računa za potrošnju energije;

92.  odlučno potiče Komisiju i države članice da razrade konkretne strategije za rješavanje sve većeg problema energetskog siromaštva kako bi svi potrošači, posebno oni najranjiviji, mogli poboljšati uvjete stanovanja, grijanja i hlađenja, pojedinačno ili zajednički, bilo da su sami vlasnici bilo da su stanari;

93.  naglašava da je potrebno ostvariti visoku razinu energetske neovisnosti kroz prioritetno iskorištavanje lokalnih resursa;

94.  poziva da se otpadna toplina iz postojećih industrijskih procesa iskorištava za grijanje kućanstava;

95.  smatra da je za borbu protiv energetskog siromaštva ključno smanjiti ukupne troškove u pojedinačnim kućanstvima, što će se postići znatnim povećanjem energetske učinkovitosti u tri glavne faze korištenja energije: pri pretvorbi primarne energije u iskoristivu energiju, tijekom daljnjeg transporta te energije te osobito pri njezinu iskorištavanju od strane krajnjeg korisnika; poziva države članice da poduzmu mjere za ostvarenje energetske učinkovitosti i da prijeđu na obnovljivo grijanje i hlađenje kao stvarni prioritet;

96.  smatra da je važno osigurati da se određeni dio financiranja energetske učinkovitosti odvoji za poboljšanja za energetski siromašna kućanstava ili za one koji žive u najugroženijim područjima, pomažući primjerice da ulože u energetski učinkovitiju opremu za grijanje i hlađenje;

97.  smatra da bi države članice u okviru Direktive o energetskoj učinkovitosti trebale uspostaviti državne planove za obnovu zgrada kako bi zgrade bile energetski učinkovite, davanjem poticaja za obnovu zgrada u vlasništvu privatnih osoba, te da bi takvi planovi trebali obuhvaćati i posebne mjere za najranjivije skupine građana kako bi im se pomoglo u borbi protiv energetskog siromaštva;

98.  poziva Komisiju da pri provedbi Direktive o energetskoj učinkovitosti razradi programe obuke za stručnjake u području revizije i planiranja energetske učinkovitosti te da privatnim osobama, a posebno najosjetljivijim skupinama građana, pomogne u provedbi takvih aktivnosti;

99.  ističe da je, dok se u velikom dijelu europskih zgrada danas rasipa energija zbog nekvalitetne izolacije i starih i neučinkovitih sustava grijanja, gotovo 11 % stanovništva EU-a pogođeno energetskim siromaštvom;

100.  poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da, s obzirom na opasnost od mogućih budućih kriza u opskrbi plinom, u potpunosti integriraju proizvodnju bioplina prerađivanjem gnojiva u provedbu kružnog gospodarstva;

101.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0094. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 104. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0266. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0444. (5) Europska komisija (2014.), „Komunikacija: Energetska učinkovitost i njezin doprinos energetskoj sigurnosti i Okviru za klimatsku i energetsku politiku do 2030.” (COM(2014)0520).