Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 5. Ugovora o Europskoj uniji i članak 56., članak 153. stavak 5. i članak 154. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir temeljnu slobodu kretanja radnika (članak 45. UFEU-a) i slobodno kretanje usluga (članak 56. UFEU-a),

–  uzimajući u obzir članke 151. i 153. i članak 9. UFEU-a kojim se jamči odgovarajuća socijalna zaštita,

–  uzimajući u obzir Direktivu 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”)(2),

–  uzimajući u obzir trajnu provedbu Direktive 2014/67/EU,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze („Rim I”)(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1072/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85(8) te Direktivu 2002/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju mobilne djelatnosti cestovnog prijevoza(9),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici(10),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 3577/92 od 7. prosinca 1992. o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža)(11),

–  uzimajući u obzir prijedlog direktive Vijeća o potrebnim uvjetima u vezi s posadom plovila kojima se osigurava redoviti putnički i trajektni promet među državama članicama (COM(1998)0251),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 1999/63/EZ od 21. lipnja 1999. o Sporazumu o organizaciji radnog vremena pomoraca koji su sklopili Udruženje brodovlasnika Europske zajednice (ECSA) i Savez sindikata transportnih radnika u Europskoj uniji (FST)(12), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2009/13/EZ od 16. veljače 2009. o provedbi Sporazuma koji su sklopili Udruženje brodovlasnika Europske zajednice (ECSA) i Europski savez transportnih radnika (ETF) o Konvenciji o radu pomoraca iz 2006.(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o učinkovitim inspekcijama rada kao strategiji za poboljšanje radnih uvjeta u Europi(14),

–  uzimajući u obzir Odluku (EU) 2016/344 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o uspostavi Europske platforme za poboljšanje suradnje u području sprečavanja i odvraćanja od neprijavljenog rada(15),

–  uzimajući u obzir temeljne standarde rada koje je uspostavila Međunarodna organizacija rada (ILO – International Labour Organisation) te njezine konvencije i preporuke o administraciji rada i inspekcijama rada koje su međunarodno mjerilo za jamčenje primjene pravnih odredbi o uvjetima rada i zaštitom radnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda naslovljeno „Upućeni radnici u Europskoj uniji” (2010.)(16) i nacionalna izvješća,

–  uzimajući u obzir Eurofoundov Europski rječnik industrijskih odnosa(17),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. svibnja 2015. naslovljenu „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a” (COM(2015)0215),

–  uzimajući u obzir studiju Parlamenta iz 2015. naslovljenu „Socijalna i radna prava u EU-u i zakon o unutarnjem tržištu EU-a”,

–  uzimajući u obzir studiju Komisije iz 2015. „Studija o sustavima utvrđivanja plaća i minimalnim plaćama koje su primjenjive na upućene radnike u skladu s Direktivom 96/71/EZ u odabranom broju država članica i sektora”,

–  uzimajući u obzir studiju iz 2015., koju je provelo Sveučilište u Gentu i financirala Komisija, naslovljenu „Atipični načini zapošljavanja u zrakoplovstvu”,

–  uzimajući u obzir govor predsjednika Europske komisije o stanju u Uniji održan 9. rujna 2015. u Europskom parlamentu,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te mišljenja Odbora za promet i turizam i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0255/2016),

A.  budući da neprijavljeni rad i lažno samozapošljavanje mogu prouzročiti narušavanja tržišnoga natjecanja koja dovode do dugoročne štete za sustave socijalne sigurnosti, porasta broja nesigurnih radnih mjesta i narušavanja razine zaštite radnika te općenite kvalitete poslova i stoga ih treba suzbijati; budući da rastući trend izdvajanja poslova i podugovaranja može stvoriti uvjete za zlouporabu ili zaobilaženje postojećih radnih i socijalnih zakona; budući da je rješavanje takvih zlouporaba ključno radi održavanja slobode kretanja na unutarnjem tržištu i solidarnosti unutar Unije;

B.  budući da su slobodno kretanje radnika, kako je utvrđeno člankom 45. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga temeljna načela unutarnjeg tržišta;

C.  budući da se Poveljom o temeljnim pravima Europske unije, čije su potpisnice sve države članice, utvrđuje da se mora osigurati jednakost muškaraca i žena u svim područjima; budući da je, uzimajući u obzir socijalni damping, ključni izazov za EU povećanje razine zaposlenosti među ženama, poboljšanje položaja žena na tržištu rada i ukidanje razlika među spolovima;

D.  budući da je jedno od glavnih načela politika EU-a socijalna kohezija, što znači stalno i trajno usklađivanje plaća i zajamčena socijalna zaštita za sve radnike, i lokalni i mobilne; budući da u Uniji i dalje postoje znatne razlike u uvjetima rada i plaćama te budući da je uzlazna socijalna konvergencija ključna za blagostanje i povećanu unutarnju potražnju u cijeloj Uniji; budući da su razlike u plaći među glavnim razlozima odlaska radnika iz svojih matičnih zemalja;

E.  budući da su u članku 9. UFEU-a promicanje visoke stope zaposlenosti, jamčenje odgovarajuće socijalne zaštite, borba protiv socijalne isključenosti te visoka razina obrazovanja, osposobljavanja i zaštite zdravlja ljudi utvrđeni kao temeljna načela Unije; budući da se nejednakost produbljuje kao posljedica krize i visokih stopa nezaposlenosti u većini država članica;

F.  budući da razlika u plaćama između žena i muškaraca i dalje postoji te da je unatoč postojećem zakonodavstvu EU-a i preporukama iz neobvezujućih propisa napredak u tom području iznimno ograničen; budući da se zbog socijalnog dampinga i razlika u plaćama između žena i muškaraca situacija pogoršava, što dovodi do razlika u mirovinama zbog kojih su starije žene izložene većem riziku od siromaštva nego stariji muškarci;

G.  budući da se trgovina ljudima, osobito trgovina ženama, i to ne samo iz trećih zemalja u države EU-a nego i među državama EU-a, često povezuje s lažnim ugovorima o radu;

H.  uzimajući u obzir rastuće područje „socijalnog dampinga” kao rezultat radnih odnosa koji imaju izvanteritorijalna obilježja;

I.  budući da su zaštita i sigurnost putnika te odgovarajući radni uvjeti u prometnom sektoru uvelike međusobno povezani;

J.  budući da je uspostava jedinstvenog europskog prometnog prostora potvrđeno kao krajnji cilj Bijele knjige o prometu iz 2011.;

K.  budući da je Komisija najavila da tijekom 2016. namjerava predložiti nove inicijative povezane s cestovnim prometom, uključujući socijalne aspekte;

L.  budući da je sektor cestovnoga prometa ključan za društvo i gospodarstvo Europske unije i obuhvaća gotovo tri četvrtine (72 %) ukupnog domaćeg prijevoza tereta; budući da se tim prijevozom prevozi više putnika nego nadzemnim i podzemnim željeznicama zajedno te zapošljava više od 2,2 % ukupnog radnog stanovništva EU-a (5 milijuna ljudi);

M.  budući da su dobri radni uvjeti koji štite fizičko i mentalno zdravlje temeljno pravo radnika(18) te imaju pozitivne vrijednosti sami po sebi;

N.  budući da je 15. srpnja 2014. i u svojem govoru o stanju u Uniji iz 2015. predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker istaknuo potrebu za pravednijim tržištem rada koje je uistinu više paneuropsko, a to se može postići promicanjem i zaštitom „slobodnog kretanja građana kao jednog od temeljnih prava naše Unije, uz izbjegavanje zlouporabe i rizika od socijalnog dampinga”;

O.  budući da je Sud Europske unije u svojoj presudi u slučaju C-341/05 Laval od 18. prosinca 2007.(19) istaknuo pravo na kolektivno djelovanje protiv mogućeg socijalnog dampinga te je naglasio da takvo djelovanje mora biti razmjerno kako se ne bi ograničile temeljne slobode EU-a, kao što je sloboda pružanja usluga;

P.  budući da Europsku socijalnu povelju treba priznati kao izraz konsenzusa među državama članicama u području temeljnih socijalnih prava;

Q.  budući da porast štetnih praksi i povećanje provođenja socijalnog dampinga oslabljuju potporu načelu unutarnjeg tržišta i konkurentnost poduzeća, posebice MSP-ova, dovode u pitanje prava europskih radnika i povjerenje u europsku integraciju te čine ključnom istinsku socijalnu konvergenciju; budući da su u tom pogledu glavni sektori poljoprivreda, graditeljstvo, izgradnja, priprema hrane i hrana, prijevoz, zdravstvo, skrb i kućanske usluge;

R.  budući da su načelo jednakog postupanja prema radnicima unutar Europske unije i ključna socijalna konvergencija na jedinstvenom tržištu važni; budući da je člankom 45. UFEU-a utvrđeno da sloboda kretanja podrazumijeva ukidanje svake diskriminacije na temelju državljanstva među radnicima iz država članica u vezi sa zapošljavanjem, primicima od rada i ostalim uvjetima rada i zapošljavanja;

S.  budući da je damping, socijalan, fiskalan ili ekološki, u suprotnosti s europskim vrijednostima jer ugrožava zaštitu prava građana EU-a(20);

T.  budući da većina država članica i dalje nije prenijela Direktivu 2014/67/EU, iako je rok za to bio 18. lipnja 2016.; budući da je važno procijeniti učinak provedbe te direktive nakon što se prenese u svim državama članicama kako bi se utvrdio njezin stvarni učinak u borbi protiv raznih vrsta prijevare utvrđene u kontekstu upućivanja radnika i zaštite upućenih radnika;

U.  budući da upućeni radnici čine otprilike 0,7 % ukupne radne snage EU-a(21);

V.  budući da je broj upućenih radnika u Uniji iznosi 1,92 milijuna, uglavnom u sektorima izgradnje (43,7 % svih upućenih radnika), usluga, prijevoza, komunikacije i poljoprivrede;

W.  budući da je slobodno kretanje osoba ključno za europski projekt te je također preduvjet za postizanje gospodarskih i socijalnih ciljeva te ciljeva teritorijalne kohezije radi ostvarivanja čvrste i održive razine konkurentnosti u svim državama članicama;

X.  budući da je Sud Europske unije u svojoj presudi u slučaju C-396/13 istaknuo da je Direktiva 96/71/EZ namijenjena, s jedne strane, kako bi se zajamčilo pošteno natjecanje između domaćih poduzeća i poduzeća koja pružaju transnacionalne usluge te, s druge strane, kako bi se zajamčilo da se jezgra obveznih pravila kojima se utvrđuje minimalna zaštita u državi članici domaćinu primjenjuje na upućene radnike;

Y.  budući da bi upućivanje radnika trebalo olakšati razmjenu vještina i stručnog iskustva, a ne biti uzrok socijalnog dampinga;

Z.  budući da savezi europskih poslodavaca i sindikati mogu imati važnu ulogu u borbi protiv socijalnog dampinga;

AA.  budući da je preuzeta obveza o nepovećavanju financijskog opterećenja za poduzeća, posebice MSP-ove;

AB.  budući da utvrđivanje plaća u nadležnosti države članice;

AC.  budući da je Sud Europske unije u svojoj presudi u slučaju C-396/13 istaknuo da je država članica domaćin nadležna za određivanje razine minimalne plaće i metode izračuna te za procjenu primijenjenih kriterija;

AD.  budući da je predsjednik Komisije naveo da „isti posao na istom mjestu treba jednako platiti”(22); budući da je potrebno pravno objašnjenje te izjave i njezine primjene;

I.Jačanje kontrola i koordinacije država članica i koordinacije među njima

1.  smatra da, s obzirom na to da ne postoji pravno priznata i univerzalno korištena definicija socijalnog dampinga, koncept obuhvaća širok raspon namjerno štetnih praksi i izbjegavanje postojećeg europskog i nacionalnog zakonodavstva (uključujući zakone i univerzalno primjenjive kolektivne ugovore), čime se omogućuje razvoj nepoštene konkurencije nezakonitim umanjivanjem troškova radne snage i rada te dolazi do kršenja prava radnika i iskorištavanja radnika; smatra da posljedice tih praksi i situacija mogu imati učinak u pogledu triju dimenzija:

2.  vjeruje da je ključno osigurati ravnopravne uvjete i pošteno natjecanje u cijelom EU-u te iskorijeniti socijalni damping; naglašava da inspektorati rada i/ili socijalni partneri imaju ulogu u provedbi prava radnika, određivanju dostojanstvene plaće u skladu sa zakonom i praksom država članica te u pružanju savjetovanja i smjernica poslodavcima; ističe da je 28 država članica ratificiralo Konvenciji br. 81 Međunarodne organizacije rada o inspekciji rada te poziva države članice da zajamče provođenje svih njezinih odredbi; poziva Komisiju da podupre države članice u uspostavljanju učinkovitih i djelotvornih inspektorata rada te da izradi preporuku koja se temelji na Konvenciji br. 81 Međunarodne organizacije rada o inspekciji rada kako bi se osigurala sukladnost sa standardima rada i zaštitom radnika, uključujući odredbe povezane s radnim vremenom, sigurnošću i zdravljem; podsjeća na važnu ulogu koju socijalni partneri imaju u jamčenju sukladnosti s postojećim zakonodavstvom;

3.  poziva države članice da povećaju djelotvornost i da osiguraju odgovarajući broj osoblja i resursa za svoja kontrolna tijela (uključujući socijalne inspektorate i/ili inspektorate, agencije rada i urede za vezu), uključujući za tumačenje i prevođenje, među ostalim, razmjenom najboljih praksi; poziva države članice da ostvare referentnu vrijednost od jednog inspektora rada na 10 000 radnika, kao što je preporučila Međunarodna organizacija rada, te da se pobrinu da budu odgovarajuće opremljeni za provođenje europskog zakonodavstva u području slobodnoga kretanja radnika i usluga;

4.  poziva države članice da poboljšaju prekograničnu suradnju između usluga inspekcije te elektroničke razmjene informacija i podataka kako bi se poboljšala djelotvornost kontrola namijenjenih za borbu protiv socijalne prijevare i njezinu sprečavanju, lažnog samozapošljavanja i neprijavljenog rada, istodobno uvažavajući važnost zaštite podataka te u cilju obvezne suradnje i uzajamne pomoći među državama članicama; potiče države članice da na razini Unije sastave programe stručnog osposobljavanja za inspektore, da utvrde nove tehnike koje se upotrebljavaju za izbjegavanje pravila te da organiziraju prekograničnu suradnju; potvrđuje rad Komisije u financiranju uzajamnih programa učenja za inspektore rada u državama članicama; naglašava važnost toga da se nacionalnim inspektoratima rada i/ili socijalnim partnerima zajamči pristup svim učinkovitim radnim mjestima i povezanim mjestima stanovanja koje omogućuje poslodavac, kad je to dopušteno na temelju nacionalnog zakona i s dužnim poštovanjem privatnosti, ako je to preduvjet koji im omogućuje da obavljaju svoj posao i provjere slučajeve socijalnog dampinga; preporučuje da Komisija razmotri pretvaranje projekata Eurodetachementa u stalnu platformu za razmjenu, zajedničko osposobljavanje i suradnju inspektora rada (i javnih dužnosnika iz ureda za vezu za upućene radnike) koji su uključeni u kontrolu i praćenje platforme koja bi mogla biti uključena u Europsku platformu za rješavanje neprijavljenog rada ili raditi u koordinaciji s njom;

5.  potiče države članice da uspostave, ako je to primjenjivo, ad hoc bilateralne radne skupine i, po potrebi, multilateralne radne skupine, uključujući nadležna nacionalna tijela i inspektore rada, radi provedbe, podložne odobrenju svih dotičnih država članica, prekogranične provjere na licu mjesta, u skladu s nacionalnim zakonom država članica u kojima se kontrola provodi, u slučajevima u kojima se sumnja na socijalni damping, rad u nezakonitim uvjetima ili prijevaru te radi utvrđivanja fiktivnih društava, prijevarnih agencija za zapošljavanje i zlouporaba pravila koje dovode do iskorištavanja radnika; ističe da bi te radne skupine mogle raditi u koordinaciji s Europskom platformom za rješavanje neprijavljenog rada i Odborom viših inspektora rada kako bi se ograničio povezani financijski teret te kako bi mogli stvoriti mrežu nacionalnih usluga socijalne inspekcije radi promicanja razmjene informacija; smatra da je poštena dobra suradnja među nacionalnim tijelima i socijalnim partnerima kao ključni dio napora za dokidanje socijalnog dampinga i osiguravanje pravednog tržišnog natjecanja na jedinstvenom tržištu;

6.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju učinkovitiju provedbu postojećeg zakonodavstva i da prošire suradnju među tijelima država članica koja su odgovorna za inspekcije rada, posebice u pogledu prekograničnih inspekcija rada; pozdravlja pokretanje Europske platforme za rješavanje neprijavljenog rada i ciljeva koje je postavila radi proširenja suradnje u sprečavanju i odvraćanju od neprijavljenog rada; nada se da će ta platforma pomoći u otkrivanju i rješavanju slučajeva kršenja nacionalnog i EU-ova zakona o radu te odredbi EU-a o slobodnom kretanju radnika, slobodi poslovnog nastana i slobodi pružanja usluga;

7.  naglašava potrebu da se djelovanje protiv kršenja socijalnih prava upotpuni borbom protiv poreznih prijevara i poreznih utaja kako bi se jamčilo pošteno natjecanje i ravnomjerni uvjeti za poduzeća;

8.  napominje da su neprijavljivanje ili nepravilne prijave među najčešćim oblicima izbjegavanja pravila o upućivanju; preporučuje da, u slučaju upućivanja, u svim državama članicama postane obvezno dostavljanje prijava najkasnije kad započne pružanje usluga te da bi takve prijave trebalo unijeti u europski registar kojim bi se olakšalo uvid u njih, da se olakša koordinacija među državama članicama te da se ograniče trenutačne pravne nesigurnost koje nastaju zbog razlika u postupcima i dokumentima jedne zemlje u usporedbi s drugom;

9.  ističe da bi nadležna tijela država članica domaćina, u suradnji s tijelima države pošiljatelja, trebala moći provjeriti pouzdanost obrasca A1 u slučaju ozbiljnih sumnji u to je li radnik zaista upućen; poziva ad hoc administrativni radnu skupinu za obrazac A1 da pojača svoje napore poboljšanjem pouzdanosti obrazaca A1 te da istraži mogućnost olakšavanja uvida prikupljanjem obrazaca A1 u jedinstveni digitalni sustav; poziva Komisiju i države članice da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da Elektronička razmjena podataka u sustavu socijalne sigurnosti (Electronic Exchange of Social Security Information, EESSI) bude potpuno funkcionalna, da se njome koriste sve države članice i da bude osmišljena u skladu s potrebama MSP-ova; naglašava da je poboljšani pristup informacijama za radnike, poslodavce i inspektore rada, na primjer s pomoću jedinstvenog nacionalnog mrežnog mjesta, jedan od ključnih alata u borbi protiv kršenja pravila;

10.  poziva države članice da ratificiraju i provedu Konvenciju br. 189 Međunarodne organizacije rada o radnicima u kućanstvu; poziva države članice da uspostave pravne okvire s pomoću koji se omogućuje zakonito zapošljavanje radnika i njegovatelja u kućanstvu kako bi se poslodavcima pružila pravna sigurnost i pošteni uvjeti zapošljavanja te dostojanstveni uvjeti rada za radnike; poziva Komisiju i države članice da procjene uvjete zapošljavanja radnika u kućanstvu i da, po potrebi, podnesu preporuke za poboljšanje u skladu s trenutačnim ugovorima (posebice članak 153. stavak 1. UFEU-a), uključujući odgovarajuće osposobljavanje i odredbu o pružanju informacija o pravima i obvezama te kategorije radnika;

11.  napominje da su u određenim sektorima socijalnim dampingom najviše pogođene žene, osobito u sektoru rada u kućanstvu i skrbi (posebice kućnoj njezi); poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama ocijeni sve situacije u kojima su žene suočene sa socijalnim dampingom i dampingom plaća ili njihov rad nije prijavljen, kao i postojeće zakonodavstvo EU-a kojim se ta područja reguliraju;

12.  poziva države članice da poboljšaju transnacionalnu i lokalnu suradnju između javnih ustanova, sindikata i NVO-a u cilju rješavanja često vrlo složenih problema s kojima se suočavaju radnici migranti te da uzmu u obzir uvjete rada i druge elemente povezane s kvalitetom života, uključujući opće zdravstveno stanje, socijalnu uključenost i smještaj;

13.  ističe važnost odredbi Direktive 2014/67/EU o prekograničnoj provedbi financijskih administrativnih kazni i/ili globa koje će pomoći pri uklanjanju kršenja zakonodavstva; smatra da bi nadležna tijela trebala moći nametnuti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće sankcije, uključujući mogućnost obustavljanja pružanja usluga u slučaju ozbiljnih kršenja zakona o upućivanju radnika ili primjenjivih kolektivnih ugovora; smatra da bi iznos takvih globa trebao služiti kao sredstvo odvraćanja te da bi trebalo poboljšati odredbu o informacijama za MSP-ove o primjenjivom zakonodavstvu o upućivanju radnika;

14.  poziva države članice da znatno poboljšaju razmjenu informacija povezanih sa socijalnom sigurnosti upućenih radnika u cilju poboljšanja provedbe postojećeg zakonodavstva; podsjeća na svoju žalbu Komisiji o tome da prouči prednosti uvođenja, a po potrebi i omogućivanja, europske kartice socijalnog osiguranja koju nije moguće krivotvoriti ili drugog elektroničkog dokumenta na razini EU-a na kojemu bi se mogli pohraniti svi podaci potrebni za provjeru vlasnikova statusa socijalnog osiguranja na temelju njegova radnog odnosa(23) te sve potrebne informacije povezane s upućivanjem radnika, u strogoj sukladnosti s pravilima o zaštiti podataka, posebice u slučaju obrade osjetljivih osobnih podataka; međutim, naglašava da to ni na koji način ne smije ograničiti ili ugroziti pravo nadležnih tijela i socijalnih partnera zemalja domaćina, u skladu s nacionalnim zakonom i praksom, da pregledaju i provedu kontrole i provjere sadržaja podataka takve kartice;

15.  poziva na sastavljanje popisa poduzeća na razini EU-a, uključujući fiktivna društva, odgovorna za ozbiljna kršenja europskog radnog i socijalnog zakonodavstva, nakon što prime prethodno upozorenje, kojima se mogu koristiti samo odgovarajuća tijela za inspekciju; poziva da se tim poduzećima uskrati pristup javnim ugovorima, javnim subvencijama i sredstvima EU-a tijekom zakonskog roka;

16.  poziva EU i njegove države članice da međusobno razmjenjuju informacije o provedbi, da daju nadležnim nadzornim tijelima bolji pristup podacima zabilježenima u nacionalnim elektroničkim registrima država članica i u Europskom registru poduzeća za cestovni promet (ERRU) te da u popis prekršaja koji vode do gubitka dobre reputacije operatora cestovnog prometa uključe nepoštovanje bilo kojeg dijela mjerodavnog zakonodavstva EU-a; ističe da bi odgovornost za kršenje propisa trebali snositi oni koji izdaju naloge zaposlenicima;

II.Rješavanje regulatornih nedostataka radi provođenja nacionalnog i europskog radnog i socijalnog zakona te rješavanje načela jednakog postupanja i nediskriminacije

17.  poziva Komisiju da poduzme radnje za uklanjanje nedostataka utvrđenih u trenutačnim pravilima radi učinkovite borbe protiv socijalnog dampinga te socijalne i fiskalne prijevare;

18.  poziva Komisiju da pozorno prati provedbu Direktive 2014/67/EU i učinkovitost Platforme za rješavanje neprijavljenog rada u borbi protiv pojave fiktivnih poduzeća općenitijom primjenom načela da svako poduzeće treba imati jedno glavno sjedište te osiguravajući da, u slučajevima slobodnog pružanja usluga s pomoću upućenih radnika, svaki uključeni pružatelj usluga provodi „stvarnu djelatnost” u državi članici poslovnog nastana te da stoga bude stvarno poduzeće; podsjeća da je važno da poduzeća imaju „stvarnu djelatnost” u svojoj državi članici podrijetla kao opravdanje za upućivanje radnika; podsjeća na to da je njegov Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja odbio prijedlog direktive o poduzećima s ograničenom odgovornošću s jednim članom jer su neke od predloženih odredbi mogle olakšati stvaranje određene vrste subjekata čije su socijalne i ekonomske aktivnosti lažne i kojima se krše njihove obveze na temelju sporazuma i zakona te koje dovode do gubitka milijardi eura poreznih prihoda; poziva Komisiju da razmotri mogućnost predlaganja transparentnog i dostupnog poslovnog registra za sva poduzeća EU-a i obvezno korištenje EESSI-jem;

19.  poziva Komisiju da pokrene novo izvješće o napretku država članica u provedbi nužnih poboljšanja u svojim nacionalnim poreznim upravama i sustavima u svrhu rješavanja poreznih prijevara, kao što je predloženo u komunikaciji Komisije naslovljenoj „Akcijski plan za jačanje borbe protiv poreznih prijevara i utaje poreza” (COM(2012)0722);

20.  napominje da se u Direktivi 96/71/EZ upućuje samo na članke 64. i 74. UFEU-a koji se odnose na slobodu pružanja usluga i slobodu poslovnog nastana, dok je jedan od glavnih ciljeva direktive zaštita radnika; nadalje, skreće pozornost na važnost članaka 151. i 153. UFEU-a kojima su postavljeni ciljevi za EU i njegove države članice u vezi s promicanjem zapošljavanja, poboljšanjem životnih i radnih uvjeta, odgovarajućom socijalnom zaštitom, promicanjem socijalnog dijaloga i borbe protiv isključenosti;

21.  uviđa rizike povezane s dugim lancima podugovaratelja; podsjeća na to da države članice mogu uspostaviti, uz savjetovanje s relevantnim socijalnim partnerima, mehanizme „solidarne i pojedinačne odgovornosti” na nacionalnoj razini koji se primjenjuju na lokalna i strana poduzeća kako bi se lokalnim i stranim radnicima omogućilo ostvarivanje njihovih prava; podsjeća da je ta mogućnost potvrđena Direktivom 2014/67/EU; poziva Komisiju da pozorno prati primjenu obveze država članica na temelju te direktive o osiguravanju mjera kojima se jamči da u građevinskom sektoru upućeni radnici u lancima podugovaratelja mogu ugovaratelja čiji je njihov poslodavac izravni podugovaratelj smatrati odgovornim u pogledu poštovanja njihovih prava kao radnika;

22.  napominje probleme u vezi s Direktivom 96/71/EZ i s njezinom provedbom; ističe važnost rješavanja tih problema kako bi se zajamčili pošteni uvjeti rada, poštovanje prava radnika i jednaki uvjeti za upućivanje radnika i lokalna poduzeća u zemlji domaćinu, što je posebice važno za MSP-ove; poziva na pravodobnu provedbu Direktive 2014/67/EU; daje na znanje da prijedlog Komisije za revidiranje Direktive 96/71/EZ uključivanjem ograničenja o razdobljima za upućivanje radnika, uvodeći odredbe o naknadama te definirajući uvjete zapošljavanja kako bi se osiguralo poštovanje načela jednakog postupanja i zabrana bilo kakve diskriminacije na temelju nacionalnosti, kao što je utvrđeno zakonom EU-a od osnivačkih ugovora; ustraje u tome da pravila o upućivanju radnika trebaju biti jasna, razmjerna i opravdana; naglašava potrebu za sukladnost s kolektivnim sporazumima i sustavima industrijskih odnosa zemlje domaćina;

Mobilni radnici: borba protiv socijalnog dampinga u prijevoznoj industriji

23.  poziva na veću kontrolu propisa o poštovanju radnog vremena i razdoblja odmora u sektoru cestovnog prometa; poziva na poboljšanje kontrolnih uređaja i pravovremeno uvođenje pametnih tahografa za profesionalnu uporabu u cilju jamčenja pravilne, učinkovite i nediskriminirajuće provedbe postojećeg zakonodavstva u državama članicama bez stvaranja nepotrebnog administrativnog opterećenja; poziva Komisiju da procijeni mogućnost uspostave „elektroničkog i integriranog spisa gospodarskog subjekta” za sve gospodarske subjekte koji posluju na temelju licencije Zajednice radi objedinjavanja svih relevantnih podataka o prijevozniku, vozilu i vozaču koji su prikupljeni tijekom provjera na cesti;

24.  poziva na jačanje provjera u vezi sa sukladnosti s vremenom za rad, stanje pripravnosti, vožnju i odmor u svim relevantnim sektorima, kao što su izgradnja, priprema hrane, zdravstvo i prijevoz, te na izricanje kazni za ozbiljno nepridržavanje;

25.  poziva Komisiju da razmotri mogućnost osnivanja Europske agencije za cestovni promet kako bi u pogledu cestovnog prometa zajamčila pravilnu provedbu zakonodavstva EU-a te promicala standardizaciju i suradnju među svim državama članicama;

26.  poziva Komisiju da koordinira i ojača suradnju u pogledu zakonodavstva o cestovnom prometu između nacionalnih tijela, uključujući razmjenom podataka, i drugih nastojanja usmjerenih na podupiranje provedbe zakonodavstva i osiguranje jednakih uvjeta za sve gospodarske subjekte; napominje da je provedba zakonodavstva u tom području ponajprije odgovornost država članica; potiče države članice da blisko surađuju s europskom službom za cestovni nadzor Euro Contrôle Route i europskom mrežom prometne policije (TISPOL) radi poboljšanja primjene zakonodavstva EU-a u području cestovnog prometa jamčenjem jednake i odgovarajuće provedbe;

27.  poziva Komisiju da na sve mobilno osoblje u sektoru cestovnog prometa kolektivno primijeni članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 593/2008 (Rim I), kako je protumačen presudom Suda Europske unije u predmetu Koelzsch (C-29/10, presuda Suda (Velikog vijeća)) od 15. ožujka 2011.;

28.  poziva Komisiju i države članice da razmjene mišljenja radi razjašnjavanja relevantnih odredbi kako bi se moglo razlikovati zaposlenike i samozaposlene radnike u cilju borbe protiv lažnog samozapošljavanja te poziva Komisiju da predloži posebne preporuke na temelju pokazatelja postojanja radnog odnosa u skladu s preporukom Međunarodne organizacije rada br. 198 u vezi s radnim odnosom, pazeći pritom da se ne diskriminira stvarno samozaposlene radnike s malim brojem klijenata; ističe potrebu za praćenjem radnog statusa radnika kao što su piloti zrakoplova i vozači vlakova te njihova radnog odnosa s poduzećima za koja rade; naglašava da problem lažnog samozapošljavanja ima znatne posljedice u pogledu socijalne zaštite radnika i sigurnosti te bi mogao utjecati na pošteno natjecanje;

29.  odbacuje novu liberalizaciju kabotaže sve dok se ne osnaži provedba postojećeg pravnog okvira; potiče Komisiju da predloži poboljšana pravila u cilju jamčenja bolje provedbe i olakšavanja praćenja; poziva Komisiju da revidira Direktivu o kombiniranom prijevozu (92/106/EEZ(24)) kako bi se stalo na kraj nepoštenim praksama te poziva na donošenje dodatnih mjera za osiguravanje sukladnosti sa socijalnim zakonodavstvom u vezi s kombiniranim prijevozom;

30.  poziva one države članice koje imaju sustav naplate cestarina da kontrolnim službama stave na raspolaganje pristup prikupljenim podacima o cestarinama radi procjene kako bi, između ostaloga, mogle bolje provjeriti kabotaže;

31.  preporučuje da, u slučaju akvizicije ili prijenosa vlasništva poduzeća, bude jasno navedeno koji uvjeti nisu zanemareni te se prenose u nove ugovore, u okviru značenja Direktive 2001/23/EZ(25) o zaštiti prava zaposlenika u slučaju prijenosa poduzeća;

32.  poziva na poboljšanje Uredbe (EZ) br. 1008/2008 kako bi se zajamčila obvezujuća primjena nacionalnog zakonodavstva o radu za zračne prijevoznike s operativnim bazama u EU-u i poboljšala definicija „glavnog poslovnog sjedišta” te također, u okviru usklađivanja sustava socijalne sigurnosti i zakona o radu, na usklađivanje definicije „domaće baze” za članove posade s Uredbom (EU) br. 83/2014(26) i Uredbom (EU) br. 465/2012(27);

33.  poziva Komisiju i države članice da u pogledu Uredbe o Europskoj agenciji za sigurnost zračnog prometa (EASA) i drugom mjerodavnom zakonodavstvu podrže izravni radni odnos kao standardni model te da se ograniči uporaba netipičnih ugovora o radu;

34.  poziva da se zaštite socijalna prava letačke i kabinske posade;

35.  poziva države članice da revidiraju svoje zakone kako bi se pobrinule da svi ugovori u sektoru zrakoplovstva omogućuju kvalitetno zapošljavanje i dobre uvjete rada; smatra da nesigurnost radnih uvjeta predstavlja veći rizik za sigurnost; naglašava da se konkurentnost ne smije stvarati pod cijenu „rasprodaje” socijalnih zaštitnih mjera za radnike i kvalitete usluga;

36.  naglašava da je potrebno ojačati socijalnu dimenziju Strategije zrakoplovstva za Europu koju je 7. prosinca 2015. objavila Komisija jer su kvalitetno zapošljavanje i dobri radni uvjeti izravno povezani s održavanjem sigurnosti i zaštite putnika i osoblja; nadalje, naglašava potrebu da Komisija i države članice prate i zajamče pravilno provođenje nacionalnog socijalnog zakonodavstva i kolektivnih ugovora za zračne prijevoznike s operativnim bazama na teritoriju EU-a; s tim u vezi podsjeća na vezu između socijalnih i ekoloških normi i kvalitete usluga, kao i sigurnosti; uviđa važnost uspostave minimalne razine osposobljenosti za osoblje koje se bavi održavanjem u sektoru civilnog zrakoplovstva; poziva Komisiju da predloži reviziju Uredbe (EZ) br. 868/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o zaštiti od prakse subvencioniranja i nekorektnog određivanja cijena koja uzrokuje štetu zračnim prijevoznicima Zajednice koji pružaju usluge zračnog prijevoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice(28) te da analizira uzroke neprovođenja; poziva Komisiju i države članice da revidiraju pravila o početnom osposobljavanju i licenciranju letačke posade u cilju uklanjanja nedostataka koji dovode do iskorištavanja pilota, kao što su ugovori po modelu „plati pa leti”;

37.  poziva Komisiju da ispita mogućnost dodatnog prijedloga o primjenjivim uvjetima rada u pomorskoj industriji, uključujući u pogledu s posadama plovila;

38.  smatra da bi u pomorskom sektoru Komisija trebala osigurati potpunu primjenu socijalnog zakonodavstva, uključujući Konvenciju o radu pomoraca iz 2006.; poziva Komisiju i države članice da istraže mjere kojima se potiče zapošljavanje i zadržavanje kvalificiranih pomoraca sa sjedištem u Europi;

Predviđanje izazova povezanih s digitalizacijom gospodarstva

39.  podsjeća na važnost povezivanja razvoja digitalnog gospodarstva i ekonomije dijeljenja sa zaštitom radnika u tom novom sektoru u kojemu može doći do fleksibilnijih radnih praksi u oblicima zapošljavanja s nižim standardima u pogledu socijalnog osiguranja, radnog vremena, lokacije rada, osposobljavanja, sudjelovanja radnika i zaštite rada; naglašava da sloboda udruživanja i pravo na kolektivne ugovore moraju biti primjenjivi u kontekstu tih novih oblika rada u skladu s Poveljom EU-a o temeljnim pravima i nacionalnom praksom; naglašava da države članice moraju prilagoditi svoje zakonodavstvo digitalnom gospodarstvu i ekonomiji dijeljenja te poziva Komisiju, države članice i socijalne partnere da brzo ocjene odredbe europskog zakonodavstva koje se odnose na taj sektor i da, po potrebi, sastave prijedloge za reguliranje digitalne i suradničke ekonomije te ekonomije dijeljenja kako bi se osiguralo pošteno natjecanje i zaštita prava radnika;

40.  napominje da digitalizacija ima ključni učinak na europska tržišta rada; ističe da, s jedne strane, digitalizacija može stvoriti nove poslovne modele i nova radna mjesta (posebice za visokokvalificirane radnike, ali i za niskokvalificirane radnike), ali da, s druge strane, može dovesti i do nesigurnih oblika zapošljavanja; ističe da je u Strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta potrebno uzeti u obzir socijalnu dimenziju kako bi se potpuno iskoristio povezani potencijal zapošljavanja i rasta, pritom osiguravajući visoku razinu zaštite rada; poziva Komisiju da oblikuje jedinstveno digitalno tržište na socijalno pravedan i održiv način; smatra da je postojeće programe socijalne zaštite potrebno prilagoditi potrebama radnika u digitalnom gospodarstvu i ekonomiji dijeljenja kako bi se osigurala odgovarajuća socijalna zaštita za te radnike;

41.  podsjeća da se u nekim gospodarskim sektorima, kao što je poljoprivreda, radno vrijeme razlikuje u skladu sa sezonskim ograničenjima;

III.Prema uzlaznoj socijalnoj konvergenciji

42.  naglašava prednost temeljnih prava; poziva Komisiju i države članice da podupru i ojačaju socijalni dijalog koji ima ključnu ulogu u postizanju uvjeta rada na visokoj razini; naglašava da zakon o radu i visoki socijalni standardi imaju ključnu ulogu u ponovnoj uspostavi ravnoteže u gospodarstvima, podupiranju prihoda i poticanju ulaganja u kapacitete; ističe da u tom kontekstu zakon EU-a i dokumenti politika moraju poštovati prava i slobode sindikata, biti sukladni s kolektivnim ugovorima i održavati jednako postupanje prema radnicima;

43.  poziva Komisiju da poduzme konkretne mjere kako bi pomogla ženama koje su pogođene socijalnim dampingom, usredotočujući sve opće politike i mjere na postizanje jednakosti, uzimajući u obzir aktualnu segregaciju tržišta rada i nejednakost u ugovorima za zapošljavanje, što se očituje u trenutačnim znatnim razlikama u plaćama između žena i muškaraca;

44.  ističe da se nejednakost u Europi produbljuje, čime se narušava postizanje ciljeva Europa 2020. u području siromaštva i zapošljavanja;

45.  ističe važnost uspostavljanja ekonomskih, fiskalnih i socijalnih mehanizama na teritoriju Unije i/ili europodručju, čime će se životni standardi građana EU-a poboljšati smanjenjem ekonomskih i socijalnih neuravnoteženosti; nadalje, potiče Komisiju da uzme u obzir mišljenja o socijalnim pitanjima u cilju povećanja zaštite radnika s pomoću konvergencije;

46.  podsjeća na obvezu Komisije da uspostavi stup socijalnih prava i ističe potrebu za uzlaznom socijalnom konvergencijom kako bi se postigli ciljevi iz članka 151. UFEU-a; ističe da uspostava kriterija za uspoređivanje različitih nacionalnih socijalnih sustava ne može predstavljati taj stup, nego samo poslužiti kao prethodni analitički okvir; naglašava da donošenje stupa socijalnih prava ne smije dovesti do smanjenja postojećih radnih i socijalnih standarda;

47.  napominje različite razine doprinosa radnika i poslodavaca za socijalno osiguranje u državama članicama; poziva Komisiju da ocijeni ekonomski i socijalni učinak tih razlika u kontekstu jedinstvenog tržišta;

48.  smatra da su plaće koje radnicima omogućuju dostojanstven život važne za socijalnu koheziju i održavanje produktivnoga gospodarstva; poziva na poštovanje i promicanje kolektivnih ugovora; također preporučuje uspostavljanje donjih granica plaća u obliku nacionalne minimalne plaće, gdje je to primjenjivo, s dužnim poštovanjem praksi svake države članice i nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima u cilju postupnog dostizanja barem 60 % te nacionalne prosječne plaće, ako je moguće, kako bi se izbjegle prekomjerne razlike u plaćama, radi podupiranja ukupne potražnje i gospodarskog oporavka te radi podupiranja uzlazne socijalne konvergencije;

49.  napominje moguću vrijednost automatskih stabilizatora; naglašava potrebu da se ti stabilizatori poprate učinkovitim politikama zapošljavanja čiji je glavni cilj stvaranje kvalitetnih radnih mjesta;

50.  poziva Komisiju da zajedno s državama članicama razmotri potrebu djelovanja na razini EU-a kako bi se riješili različiti aspekti podugovaranja, uključujući proširivanjem solidarne i pojedinačne odgovornosti u lancu podugovaranja;

51.  ističe da svi podizvođači, uključujući agencije za privremeno zapošljavanje koje uglavnom šalju žene u druge države članice kako bi radile u kućanstvu i pružale kućnu njegu, moraju snositi odgovornost za neisplaćivanje plaća i neuplaćivanje doprinosa za socijalno osiguranje te osiguranje u slučaju nesreće, bolesti i ozljeda; ističe da podizvođači također moraju moći pružiti pomoć zaposlenicima ako klijenti s njima loše postupaju ili ih zlostavljaju te u slučaju repatrijacije;

52.  poziva Komisiju da istraži mogućnost uspostavljanja instrumenta kojim poduzeća mogu biti podložna većoj obvezi skrbi, za koju mogu snositi odgovornost, u pogledu svojih podružnica i svoji podugovaratelja koji rade u trećim zemljama, kako bi se spriječila kršenja ljudskih prava, korupcija, teška tjelesna ozljeda ili ekološka šteta te kršenje konvencija Međunarodne organizacije rada;

53.  smatra da Direktiva 96/71/EZ i pravila o usklađivanje sustava socijalne sigurnosti moraju biti primjenjiva na zapošljavanje radnika upućenih iz treće zemlje, na temelju uredbe 4. modaliteta WTO-a i u okviru trgovinskih sporazuma, radi zaštite od povoljnijeg postupanja poduzeća iz trećih zemalja u usporedbi s onima iz država članica;

54.  poziva Komisiju da u najvećoj mogućoj mjeri uzme u obzir preporuke iz te uredbe;

55.  naglašava potrebu za boljom usklađenosti raznih europskih politika;

o
o   o

56.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 18, 21.1.1997., str. 1. (2) SL L 159, 28.5.2014., str. 11. (3) SL L 166, 30.4.2004., str. 1. (4) SL L 284, 30.10.2009., str. 1. (5) SL L 177, 4.7.2008., str. 6. (6) SL L 300, 14.11.2009., str. 72. (7) SL L 300, 14.11.2009., str. 51. (8) SL L 102, 11.4.2006., str. 1. (9) SL L 80, 23.3.2002., str. 35. (10) SL L 293, 31.10.2008., str. 3. (11) SL L 364, 12.12.1992., str. 7. (12) SL L 167, 2.7.1999., str. 33. (13) SL L 124, 20.5.2009., str. 30. (14) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0012. (15) SL L 65, 11.3.2016., str. 12. (16) http://www.eurofound.europa.eu/publications/report/2010/working-conditions-industrial-relations/posted-workers-in-the-european-union (17) https://www.eurofound.europa.eu/observatories/eurwork/industrial-relations-dictionary (18) Članak 31. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima: „Svaki radnik ima pravo na radne uvjete kojima se čuvaju njegovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo.”. (19) EU:C:2007:809. (20) Vidi usvojene tekstove, P8_TA(2015)0252. (21) Vidi Pacolet, Jozef i De Wispelaere, Frederic: „Upućivanje radnika: Izvješće o prijenosnim dokumentima A1 izdanima 2012. i 2013.”, str. 15. U skladu s podacima Eurostata, 2013. godine cjelokupnu radnu snagu EU-a činilo je 243 milijuna ljudi (Pregled istraživanja o radnoj snazi iz 2013., Eurostat (http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Archive:Labour_force_survey_overview_2013). (22) https://ec.europa.eu/priorities/sites/beta-political/files/juncker-political-guidelines_en.pdf (23) Rezolucija Europskog parlamenta od 14. siječnja 2014. o učinkovitoj inspekciji rada kao strategiji za poboljšanje radnih uvjeta u Europi (usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0012). (24) Direktiva Vijeća 92/106/EEZ od 7. prosinca 1992. o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza robe između država članica (SL L 368, 17.12.1992., str. 38.). (25) Direktiva Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona (SL L 82, 22.3.2001., str. 16.). (26) Uredba Komisije (EU) br. 83/2014 od 29. siječnja 2014. o izmjeni Uredbe (EU) br. 965/2012 o utvrđivanju tehničkih zahtjeva i upravnih postupaka u vezi s letačkim operacijama u skladu s Uredbom (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 28, 31.1.2014., str. 17.). (27) Uredba (EU) br. 465/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustavâ socijalne sigurnosti i Uredbe (EZ) br. 987/2009 o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 (SL L 149, 8.6.2012., str. 4.). (28) SL L 162, 30.4.2004., str. 1.