Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006.(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 546/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1927/2006 o osnivanju Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1927/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o osnivanju Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji(3),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o aktivnostima Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u 2013. i 2014. (COM(2015)0355),

–  uzimajući u obzir ex post evaluaciju Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji – završno izvješće iz kolovoza 2015.,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće br. 7/2013 Revizorskog suda pod nazivom „Je li Europski fond za prilagodbu globalizaciji ponovnim uključivanjem otpuštenih radnika donio dodanu vrijednost za EU?”,

–  uzimajući u obzir izvješće ERM 2012 Eurofounda pod nazivom „Nakon restrukturiranja: tržišta rada, radni uvjeti te zadovoljstvo životom”,

–  uzimajući u obzir studiju slučaja Eurofounda pod nazivom „Dodana vrijednost Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: usporedba iskustava iz Njemačke i Finske (2009.)”,

–  uzimajući u obzir izvješće ERM 2009 Eurofounda pod nazivom „Restrukturiranje u recesiji”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. rujna 2011. o budućnosti Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. rujna 2010. o financiranju i funkcioniranju Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji(5),

–  uzimajući u obzir rezolucije koje je usvojio nakon siječnja 2007. o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF), zajedno s primjedbama Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja u vezi s podnesenim zahtjevima,

–  uzimajući u obzir rasprave posebne radne skupine za Europski fond za prilagodbu globalizaciji u okviru Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za proračunski nadzor, Odbora za regionalni razvoj i Odbora za prava žena jednakost spolova (A8-0227/2016),

A.  budući da je svrha uspostavljanja Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF) pružanje potpore i izražavanje solidarnosti s radnicima koji su proglašeni viškom uslijed značajnih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine; budući da je cilj EGF-a doprinositi pametnom, održivom i uključivom rastu te poticanju održivog zapošljavanja tako što se radnike koji su proglašeni viškom podržava i priprema za novi posao; budući da je EGF uspostavljen s ciljem rješavanja hitnih situacija brzim intervencijama i isplatom kratkoročne pomoći za rješavanje akutnih i nepredviđenih poteškoća na tržištu rada kao što su masovna otpuštanja, što ga razlikuje od Europskog socijalnog fonda (ESF), kojime se također pruža potpora otpuštenim radnicima, ali koji je zamišljen kao odgovor na dugoročne strukturne neravnoteže, uglavnom u obliku programa cjeloživotnog učenja; smatra da bi u sljedećem programskom razdoblju EGF trebao djelovati izvan višegodišnjeg financijskog okvira (VFO);

B.  budući da je posljednjih godina restrukturiranje postalo sve učestalije te da se u nekim sektorima pojačalo i proširilo na druge; budući da su poduzeća odgovorna za često nepredviđene učinke ovih odluka na zajednice te na ekonomsku i socijalnu strukturu dotične države članice; budući da EGF služi kao pomoć u ublažavanju negativnih učinaka odluka o restrukturiranju; budući da je sve veći broj slučajeva u kojima je dodijeljena potpora EGF-a povezan sa strateškim odlukama o restrukturiranju velikih trgovačkih društava i multinacionalnih poduzeća koje se obično donose bez sudjelovanja radnika i njihovih predstavnika; budući da su premještanje, izmještanje, zatvaranje, spajanje, kupnja preuzimanje, reorganizacija proizvodnje i eksternalizacija poslova najčešći oblici restrukturiranja;

C.  međutim, budući da postoji mogućnost da se prilagodljivost i proaktivnost pri prelasku na novi posao ili zanimanje smanje jer tranzicijska razdoblja sa sobom nose opasnost od nezaposlenosti, niže plaće i socijalne nesigurnosti; budući da će ponovno uključivanje korisnika EGF-a na tržište rada biti uspješnije ako rezultira kvalitetnim zapošljavanjem;

D.  budući da zadruge restrukturiranje provode na socijalno odgovoran način i da u njihovom posebnom modelu korporativnog upravljanja utemeljenom na zajedničkom vlasništvu, demokratskom sudjelovanju i sudjelovanju zaposlenih te sposobnosti da se oslone na vlastite financijske resurse i mreže za međusobnu potporu leži razlog zašto su zadruge dugoročno fleksibilnije i inovativnije u provođenju restrukturiranja i stvaranja novih poslova;

E.  budući da se člankom 19. Uredbe (EU) br. 1309/2013 nalaže Komisiji da svake dvije godine Europskom parlamentu i Vijeću podnese kvantitativno i kvalitativno izvješće o aktivnostima EGF-a u protekle dvije godine;

F.  budući da ne postoji europski zakonski okvir o informiranju radnika i savjetovanju s njima te predviđanju restrukturiranja i upravljanju njime koji služi predviđanju promjena i sprečavanju gubitka radnih mjesta; budući da je Parlament u svojoj rezoluciji od 15. siječnja 2013.(6) zatražio da Komisija u skladu s člankom 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije što prije, i nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima, podnese prijedlog zakonskog akta o informiranju radnika i savjetovanju s njima te predviđanju restrukturiranja i upravljanju njime (slijedeći detaljne preporuke iznesene u prilogu navedenoj rezoluciji); budući da na nacionalnoj razini ne postoje značajne razlike u pogledu obveza poslodavaca prema radnicima u postupku restrukturiranja; budući da su na tu temu provedena dva kruga savjetovanja s europskim socijalnim partnerima, a Komisija nije ništa poduzela; budući da je Komisija dala razočaravajuće odgovore na rezolucije parlamenta o informiranju, savjetovanju i restrukturiranju, ističući potrebu za konkretnim koracima u tom području; budući da je ključno imati dobro razvijen sustav industrijskih odnosa prema kojem se određuju prava radnika i njihovih predstavnika u području savjetovanja i informiranja; budući da bi jačanje Direktive o obavješćivanju i savjetovanju moglo pomoći u osiguravanju toga da se pregovori odvijaju pravovremeno i pod poštenim uvjetima;

G.  budući da je prag minimalnog viška radne snage s 1000 radnika proglašenih viškom snižen na njih 500, uz mogućnost da se primjena EGF-a uzme u obzir u iznimnim okolnostima ili na malim tržištima rada ako otpuštanja znatno utječu na zapošljavanje i na lokalno, regionalno ili nacionalno gospodarstvo;

H.  budući da od 1. siječnja 2014. osobe koje su bile samozaposlene također ispunjavaju uvjete za primanje pomoći; budući da bi Komisija trebala osigurati da se EGF-om ispunjavaju posebne potrebe samozaposlenih radnika jer je njihov broj u neprestanom porastu; budući da do 31. prosinca 2017. mladi koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju u regijama koje ispunjavaju uvjete za dobivanje pomoć u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih tu pomoć iz EGF-a mogu iskoristiti u broju jednakom broju ciljanih korisnika;

I.  budući da EGF u svojem sadašnjem obliku nastoji ne samo financijski pomoći radnicima koji su proglašeni viškom, već i pokazati solidarnost prema tim radnicima;

J.  budući da je proračun prvotnog EGF-a iznosio 500 milijuna EUR godišnje; budući da trenutačni proračun iznosi 150 milijuna EUR godišnje, pri čemu se od osnutka Fonda u prosjeku troši 70 milijuna EUR godišnje;

K.  budući da je prvotna stopa sufinanciranja bila 50 %, da je potom u razdoblju 2009. – 2011. povećana na 65 %, potom opet vraćena na 50 % u razdoblju 2012. – 2013. te da sada iznosi 60 %;

L.  budući da je u razdoblju 2007. – 2014. zaprimljeno 134 zahtjeva iz 20 država članica za 122 121 ciljanog radnika i budući da je zatražen iznos od ukupno 561,1 milijuna EUR; primjećuje da je u razdoblju 2007. – 2013. stopa izvršenja proračuna iznosila samo 55 %; budući da je između 2007. i 2014. na sektor proizvodnje otpadao najveći broj prijava, posebice na sektor automobilske industrije s 29 000 od navedenog 122 121 radnika (23 % ukupnih radnika obuhvaćenih podnesenim zahtjevima); budući da je dosad gospodarska kriza najteže pogodila mala poduzeća s manje od 500 zaposlenih;

M.  budući da Europski revizorski sud preporučuje da Parlament, Komisija i Vijeće razmotre da se financiranje EU-a ograniči na mjere za koje je izgledno da će stvoriti dodanu vrijednost EU-a umjesto da se kompenzira nacionalne sustave potpore dohotku radnika kako je određeno člankom 7. stavkom 1. točkom (b); budući da mjere EGF-a dokazano imaju najviše dodane vrijednosti kada se koriste za sufinanciranje usluga koje se pružaju otpuštenim radnicima i nisu dostupne u redovnim sustavima pogodnosti zaposlenika u kojima su te usluge usmjerene na osposobljavanje, a ne na naknade, te u slučajevima kada su mjere prilagođene pojedinačnim potrebama radnika i nadopunjuju postojeće mjere potpore, posebice za najugroženije skupine otpuštenih radnika; s tim u vezi napominje potrebu za ulaganjem u potencijal bivših radnika te važnost potpune procjene potreba lokalnog tržišta rada te potreba za vještinama, što bi trebalo stvoriti osnovu za osposobljavanje i izgradnju kompetencija u cilju osiguravanja brze reintegracije radnika na tržište rada; podsjeća da države članice imaju obvezu učinkovitog izvršenja proračuna EGF-a;

N.  budući da se EGF-om ne rješava problem nezaposlenosti u EU-u; budući da je za razrješavanje krize nezaposlenosti stvaranje, zaštitu i održivih radnih mjesta potrebno učiniti temeljima politike EU-a; budući da stope nezaposlenosti u EU-u, posebice među mladima i dugoročno nezaposlenima, ukazuju na hitnu potrebu za inicijativama koje nude nove mogućnosti zapošljavanja;

O.  budući da je za potrebe ovog izvješća referentno razdoblje za ocjenu rada EGF-a razdoblje između 2007. i 2014.; budući da se ex post evaluacija Komisije odnosi na razdoblje između 2007. i 2013. te da se u izvješću Revizorskog suda revidira razdoblje između 2007 i 2012.;

P.  budući da bi se prilikom provedbe EGF-a trebala zajamčiti i promicati načela rodne jednakosti i nediskriminacije koja se ubrajaju u temeljne vrijednosti Unije i koja su ugrađena u strategiju Europa 2020.;

1.  napominje ex post evaluaciju EGF-a i prvo dvogodišnje izvješće; prima na znanje da Komisija poštuje obvezu izvješćivanja; smatra da ni to ni druga izvješća nisu dovoljni da se postigne potpuna transparentnost i učinkovitost EGF-a; poziva države članice koje su zatražile sredstva iz EGF-a da sve podatke i evaluacije slučajeva u kojima je dodijeljena potpora iz EGF-a učine dostupnima javnosti te da u izvještaje o tim slučajevima uključe procjenu utjecaja na spolove; snažno potiče sve države članice da pravovremeno objave svoje prijave i konačna izvješća u skladu s regulativom koja je trenutačno na snazi; vjeruje da bi Komisija, koja doduše zaista ispunjava svoje obveze izvješćivanja, mogla objaviti sve relevantne dokumente vezane uz slučajeve u kojima je dodijeljena potpora iz EGF-a, uključujući svoja izvješća s misija na kojima je provodila nadzor zahtjeva za doprinos iz EGF-a;

2.  pozdravlja produljenje razdoblja financiranja s jedne na dvije godine; napominje da, prema istraživanju Eurofounda, 12 mjeseci nije dovoljno dugo razdoblje da se pomogne svim otpuštenim radnicima, pogotovo najugroženijim skupinama kao što su niskokvalificirani radnici, žene i pogotovo samohrani roditelji;

3.  napominje da evaluacije EGF-a ukazuju na to da na rezultate intervencija tog fonda utječu čimbenici kao što je razina obrazovanja i kvalifikacije ciljanih radnika, kao i sposobnost apsorpcije koje pokazuju relevantna tržišta rada i BDP u državama korisnicama; ističe da na te čimbenike najviše djeluju dugoročne mjere koje se mogu učinkovito podržati europskim strukturnim i investicijskim fondovima (fondovi ESI); ističe potrebu da se ti čimbenici i lokalno stanje na tržištu rada uzmu u obzir pri svakoj mobilizaciji EGF-a; napominje da je važna bolja sinergija između EGF-a i fondova ESI kako bi se brže ostvarili djelotvorniji rezultati; ističe da se fondovi ESI mogu primjenjivati kao popratne mjere u područjima koja se podupiru sredstvima iz EGF-a poticanjem ulaganja, općeg rasta i stvaranja radnih mjesta; ističe da bi intervencije EGF-a trebalo usmjeriti na ulaganja kojima se promiču rast, radna mjesta, obrazovanje, mobilnost vještina i geografska mobilnost radnika te bi ih se trebalo koordinirati s postojećim programima EU-a kako bi se osobama pomoglo da se zaposle i kako bi se poticalo poduzetništvo, posebno u regijama i sektorima već pogođenima negativnim učincima globalizacije ili preustroja gospodarstva; ističe da bi prednost trebalo dati integriranim pristupima utemeljenima na programiranju iz više fondova kako bi se učinkovitom dodjelom sredstava te boljom koordinacijom i sinergijama, posebno između Europskog socijalnog fonda (ESF) i Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), na održiv način riješio problem otpuštanja i nezaposlenosti; čvrsto vjeruje da bi se integriranom strategijom programiranja iz više fondova smanjila opasnost od premještanja proizvodnje te da bi se stvorili povoljni uvjeti za vraćanje industrijske proizvodnje u EU;

4.  smatra da se funkcioniranje EGF-a popravilo zahvaljujući izmjenama uredbe; napominje da su se uvođenjem poboljšanja za države članice pojednostavnili postupci za pristup EGF-u i da bi se stoga države članice trebale koristiti sredstvima fonda u većim količinama; poziva Komisiju da predloži mjere za uklanjanje prepreka izazvanih administrativnim kapacitetima koje su se pokazale kao prepreka korištenju sredstava iz EGF-a; vjeruje da EGF ne bi trebao dobiti funkciju makroekonomske stabilizacije;

5.  napominje da su smanjena sredstva dodijeljena EGF-u u godišnjem proračunu bila dovoljna za pružanje potrebne pomoći i podrške koja je i presudna i potrebna ljudima koji su izgubili posao; međutim, naglašava da se od 2014. područje primjene EGF-a proširilo kako bi se njime obuhvatili mladi koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju te je uveden kriterij krize i naglašava da bi se u slučaju značajnog porasta zahtjeva ili dodavanja novih prava odobrena sredstva mogla pokazati nedovoljnima i moralo bi ih se povećati kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje EGF-a;

6.  ističe važnost snažnog socijalnog dijaloga utemeljenog na uzajamnom povjerenju i zajedničkoj odgovornosti kao najboljeg instrumenta u potrazi za dogovorenim rješenjima i zajedničkim gledištima u predviđanju i sprečavanju postupaka restrukturiranja i upravljanju njima; ističe da bi se time pomoglo u sprečavanju zatvaranja radnih mjesta i time nastajanju novih slučajeva za EGF;

7.  primjećuje znatan porast u broju zahtjeva tijekom razdoblja odstupanja između 2009. i 2011., kada je bilo omogućeno podnositi zahtjeve na temelju kriterija krize, te da je to područje još jednom prošireno kako bi trajno uključivalo kriterij krize i samozaposlenih osoba od 2014. do 2020.; pozdravlja produljenje tog razdoblja odstupanja na razdoblje nakon 2013.; primjećuje da je više od polovice broja projekata između 2007. i 2014. povezano s krizom; nadalje ističe da u nekim državama članicama još uvijek vladaju negativni učinci gospodarske krize;

8.  napominje da je od 2007. do 2014. dvadeset država članica zatražilo 542,4 milijuna EUR za 131 intervencije u korist 121 380 radnika;

9.  napominje da je Komisija poboljšala bazu podataka EGF-a u kojoj se u statističke svrhe pohranjuju kvantitativni podaci o slučajevima u kojima se daje potpora iz EGF-a, što državama članicama olakšava podnošenje zahtjeva, a Komisiji analizu i usporedbu podataka o slučajevima EGF-a; nadalje napominje da je Komisija EGF uključila u Zajednički sustav upravljanja zajedničkim sredstvima, što bi trebalo rezultirati podnošenjem točnijih i potpunijih zahtjeva i daljnjim smanjenjem vremena potrebnog za usvajanje zahtjeva koji je podnijela država članica; napominje da taj sustav dozvoljava pojednostavljivanje podnošenja zahtjeva za države članice i poziva Komisiju da ubrza postupak prijava kako bi se financiranje moglo dobiti brzo kako bi se maksimizirao njegov učinak;

10.  poziva Komisiju da u potpunosti predvidi učinke odluka u trgovinskoj politici na tržište rada EU-a, također uzimajući u obzir dokaze utemeljene na informacijama o tim učincima koje su dobivene na temelju zahtjeva podnesenih za dobivanje sredstava iz EGF-a; poziva Komisiju da provodi temeljite ex ante i ex post procjene učinka, uključujući procjene socijalnog učinka, koje će uključivati i moguće posljedice za zaposlenost, konkurentnost i gospodarstvo, uključujući mala i srednja poduzeća, i da pritom osigura uspješnu ex ante koordinaciju između Glavne uprave za trgovinu i Glavne uprave za zapošljavanje; poziva Parlament da organizira redovita zajednička saslušanja Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja kako bi se pridonijelo poboljšanju usklađenosti trgovinske politike i EGF-a te njihovu nadzoru; smatra da je nužno povećati korištenje EGF-a radi rješavanja pitanja preseljenja proizvodnje kao i radi pružanja odgovora na sektorske krize uzrokovane fluktuacijama u globalnoj potražnji; čvrsto se protivi svakoj inicijativi prema kojoj bi se EGF u svojem sadašnjem obliku smatrao intervencijskim alatom za gubitke radnih mjesta u Europskoj uniji izazvane trgovinskim strategijama o kojima se odlučuje na razini EU-a, uključujući i buduće ili postojeće trgovinske sporazume; ističe da je potrebno snažno uskladiti trgovinsku i industrijsku politiku te modernizirati instrumente EU-a za zaštitu trgovine;

11.  poziva Komisiju da status tržišnog gospodarstva odobri samo trgovinskim partnerima koji zadovoljavaju pet kriterija koje je odredila; u tom smislu poziva Komisiju da uspostavi jasnu i djelotvornu strategiju u pogledu pitanja odobravanja statusa tržišnog gospodarstva trećim zemljama kako bi se očuvala konkurentnost poduzeća iz EU-a i kako bi nastavilo s borbom protiv svakog oblika nepoštenog tržišnog natjecanja;

12.  ističe da je jedan od glavnih ciljeva EGF-a pomaganje radnicima koji izgube radno mjesto uslijed ozbiljnih pomaka u trgovini ili pružanju usluga u EU-u, kao što je određeno člankom 2.a Uredbe; mišljenja je da je jedna od važnih zadaća EGF-a da osigura podršku za radnike koji su otpušteni zbog negativnih posljedica trgovinskih sporova; posljedično, poziva Komisiju da razjasni da gubitak radnog mjesta koji se dogodi zbog trgovinskog spora uzrokovanog ozbiljnim pomakom u trgovini ili pružanju usluga u EU-u u potpunosti spada u područje primjene EGF-a;

13.  naglašava da EGF ni u kojem slučaju ne može biti zamjena za ozbiljnu politiku sprečavanja i predviđanja restrukturiranja; ističe važnost istinske industrijske politike na razini EU-a koja bi donijela održiv i uključiv rast;

14.  traži od Komisije da provede studije učinka globalizacije po sektorima te iz njih izvuče prijedloge koji bi potaknuli poduzeća da predvide promjene u sektorima i pripreme svoje zaposlenike na otpuštanja;

15.  primjećuje da su se neke države članice radije koristile sredstvima ESF-a nego EGF-a jer ESF ima više stope sufinanciranja i njegove se mjere brže provode, dok EGF ne nudi pretfinanciranje i postupak odobravanja sredstava je dugotrajan; smatra, međutim, da će se većom stopom sufinanciranja i bržim postupkom podnošenja zahtjeva i njihovog odobravanja, koji su dio nove Uredbe, riješiti dio navedenih problema; žali što potpora iz EGF-a još nije doprla do otpuštenih radnika u svim državama članicama te poziva države članice da se koriste tom potporom čak i kada dođe do masovnog otpuštanja;

16.  skreće pozornost na činjenicu da, prema izvješću Revizorskog suda, postupak odobravanja zahtjeva za sredstva iz EGF-a u prosjeku traje 41 tjedan; poziva da se ulože svi raspoloživi napori u ubrzavanje postupaka; pozdravlja nastojanja Komisije da se smanje kašnjenja i pojednostavi postupak rješavanja zahtjeva; ističe da je u tom pogledu nužno ojačati kapacitete država članica te snažno preporučuje da bi sve države članice trebale što je prije moguće početi primjenjivati te mjere; napominje da mnoge države članice to već čine;

17.  napominje da u određenim državama članicama, socijalnim partnerima i poduzećima vlada ozbiljan nedostatak obaviještenosti o EGF-u; poziva Komisiju da poboljša komunikaciju s državama članicama, nacionalnim i lokalnim mrežama sindikata i s javnošću; pozivaju države članice da podižu osviještenost radnika i njihovih predstavnika o EGF-u te da to čine pravovremeno kako bi osigurale da mjere EGF-a dopru do najvećeg broja mogućih korisnika i budu od koristi te za učinkovitije promicanje dobrobiti ne temelju rezultata EGF-a;

18.  podsjeća na važnost zaštitnih mjera za sprečavanje premještanja poduzeća koja koriste sredstva iz fondova EU-a unutar određenog vremenskog roka, što bi moglo dovesti do uvođenja novih programa potpore zbog otpuštanja;

Korisnici EGF-a

19.  pozdravlja zaključke donesene u izvješću Revizorskog suda da su gotovo svi radnici koji imaju pravo na sredstva iz EGF-a imali mogućnost koristiti se personaliziranim i dobro usklađenim mjerama prilagođenim njihovim individualnim potrebama i da je gotovo 50 % radnika koji su primili financijsku pomoć sada ponovno zaposleno; napominje da je nedostatak pravovremene i aktivne provedbe programa iz EGF-a u nekim državama članicama rezultirao netrošenjem odobrenih sredstava; smatra da je uključivanje ciljanih korisnika ili njihovih predstavnika, socijalnih partnera, lokalnih agencija za zapošljavanje i drugih relevantnih dionika u početnu ocjenu i zahtjev od ključne važnosti kako bi se korisnicima zajamčili pozitivni rezultati; poziva Komisiju da podrži države članice u razvijanju inovativnih mreža i programa te da u svojim revizijama procijeni do koje su mjere usklađenim paketom usluga prilagođenih potrebama predviđene buduće perspektive na tržištu rada i tražene vještine te koliko je on bio kompatibilan s prelaskom na održivo gospodarstvo koje se temelji na učinkovitom korištenju resursa; poziva države članice da u skladu s člankom 7. trenutačnog zakonodavstva uloži dodatne napore u osmišljavanje koordiniranog usklađenog paketa usluga prilagođenog potrebama; napominje da su inovacije i učinkovitost resursa ključne za obnovu industrije i gospodarsku diversifikaciju;

20.  napominje da je od 73 projekata analiziranih u ex post evaluacijskom izvješću Komisije prosječan udio korisnika u dobi od 55 ili više godina iznosio 15 %, a udio korisnika od 15 do 24 godina iznosio je 5 %; stoga pozdravlja činjenicu da se u novoj uredbi naglasak stavlja na starije i mlađe radnike te da se u određene zahtjeve uključuju mladi koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju; napominje da je prosječan udio ženskih korisnika bio 33 %, a muških 67 %; napominje da većina tih brojeva odražava rodni sastav zaposlenika koji, ovisno o sektoru, može varirati; stoga poziva Komisiju da osigura da se u svim zahtjevima za sredstva iz EGF-a prema ženama i muškarcima postupa jednako te poziva države članice da prikupe podatke iz rodne perspektive kako bi vidjele na koji način ta sredstava utječu na stope ponovnog zapošljavanja ženskih korisnika; nadalje, napominje da je u nekim zahtjevima broj ciljanih korisnika sredstava EGF-a premalen u odnosu na ukupan broj prihvatljivih korisnika, zbog čega postoji mogućnost da učinak uloženih sredstava bude ispod optimalne razine;

21.  smatra da uključivanje mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju u zahtjeve za potporu iz EGF-a često zahtijeva različite vrste intervencija i vjeruje da bi u fazi provedbe svakog programa trebali biti zastupljeni svi dionici, uključujući socijalne partnere, skupine lokalne zajednice i organizacije mladih te da bi se tim programima trebale promicati mjere potrebne za osiguravanje najvećeg mogućeg sudjelovanja mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju; u tom kontekstu poziva države članice da osnuju snažnu vodeću agenciju za koordinaciju i provedbu programa kojom bi se osigurala namjenska i neprekinuta podrška za pomoć mladima koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju da završe program i osigurala maksimalna isplata programskih sredstava; vjeruje da bi se neovisnom revizijom s posebnim usmjerenjem na problem sudjelovanja mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju utvrdile daleko bolje prakse; čvrsto vjeruje da bi se razdoblje odstupanja za uključivanje mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju trebalo nastaviti do završetka programskog razdoblja u prosincu 2020.;

22.  poziva Komisiju da u evaluaciju EGF-a na sredini razdoblja uključi specifičnu kvalitativnu i kvantitativnu procjenu potpore mladim osobama koje nisu zaposlene, ne školuju se i ne osposobljavaju, posebno u cilju provedbe Jamstva za mlade i potrebnih sinergija među nacionalnim proračunima, ESF-a i Inicijative za zapošljavanje mladih;

23.  primjećuje da je prema ex post evaluaciji prosječna stopa u kojima je pomoć doprla do korisnika u 73 razmotrena slučaja iznosila 78 %; u to je uključeno i 20 slučajeva u kojima je stopa primanja pomoći iznosila 100 % ili više; međutim, ustraje u činjenici da u svakom slučaju najviša stopa primanja pomoći iznosi 100 % i da stoga brojke koje su više od 100 % iskrivljuju podatke i ukazuju na znatno višu stopu primitka pomoći od stvarne; smatra da to vrijedi i za stopu izvršenja proračuna; poziva Komisiju da prilagodi svoje podatke kako bi oni odražavali točniju procjenu stopu slučajevima u kojima su korisnici primili pomoć te stopu provedbe proračuna;

24.  pozdravlja činjenicu da su mnogi korisnici bili sposobni, što je najvažnije, pronaći novi posao zahvaljujući invidualiziranoj potpori EGF-a u potrazi posla te da su stekli nove vještine sudjelujući u programima osposobljavanja i koristeći se naknadama za mobilnost; također pozdravlja činjenicu da je EGF nekim zaposlenicima omogućio da postanu poduzetnici pružanjem pomoći za osnivanje novih ili kupnju drugih poduzeća; stoga ističe zamjetne pozitivne učinke poput većeg samopouzdanja, osjećaja osnaženosti i motivacije koje, prema izvještajima, ima EGF; napominje da je pomoć iz EGF-a povećala socijalnu koheziju omogućujući ponovno uključivanje na tržište rada i izbjegavanje negativnih zamki nezaposlenosti;

25.  napominje da korisnici EGF-a, ako je suditi prema podacima iz ex post izvješća, imaju stupanj obrazovanja niži od prosječnog, zbog čega su im i vještine manje prenosive, što i u normalnim okolnostima smanjuje njihove prilike za zapošljavanje i čini ih ranjivijima na tržištu rada; zauzima stajalište da se EGF-om može proizvesti najbolja europska dodana vrijednost tako što će se podržavati programi osposobljavanja i prekvalifikacije za radnike, pogotovo za ugroženije skupine s nižim vještinama, kojima se daje prioritet vještinama potrebnima na tržištu rada i omogućuje poduzetništvo;

26.  međutim, napominje da su istraživanjem provedenim u sklopu ex post evaluacije dobiveni neujednačeni rezultati: 35 % ispitanika izjavilo je da je kvaliteta novog radnog mjesta bila veća ili puno veća, njih 24 % izjavilo je da je kvaliteta bila jednaka, dok ih je 41 % izjavilo da je bila lošija ili puno lošija; no budući da ne postoje sustavni podaci na kojima bi se mogla temeljiti bilo kakva procjena, preporučuje Komisiji da skuplja detaljnije informacije o učinku intervencija EGF-a i njegovoj kvaliteti u cilju eventualnog poduzimanja korektivnih mjera u kasnijoj fazi;

Isplativost i dodana vrijednost EGF-a

27.  poziva Komisiju i države članice da se fleksibilnije i učinkovitije koriste područjem izvršenje proračuna EGF-a usmjeravajući se na rezultate, učinak i dodanu vrijednost ne dovodeći u pitanje odgovarajuću i transparentnu upotrebu sredstava i pridržavanje pravila; smatra da bi proces podnošenja zahtjeva trebao biti brži kako bi fond učinkovitije pomagao otpuštenim radnicima; izražava zabrinutost zbog razlike između sredstava zatraženih od EGF-a i iznosa koje su države članice vratile, pri čemu prosječna stopa izvršenja proračuna iznosi samo 45 %; stoga poziva Komisiju da temeljito istraži razloge niske stope izvršenja proračuna i da predloži mjere za uklanjanje postojećih uskih grla i osiguranje optimalnog korištenja fonda; napominje da stopa ponovnog zapošljavanja nakon primanja potpore iz EGF-a znatno varira od 4 % do 86 % i stoga ističe važnost aktivnih i uključivih mjera na tržištu rada; napominje da sredstva EGF-a dosljedno postižu bolje rezultate u nekim državama članicama nego u drugima; smatra da bi Komisija trebala davati smjernice i omogućavati državama članicama da dijele najbolje prakse u podnošenju zahtjeva za sredstva iz EGF-a i njihovu korištenju kako bi se osigurala najveća stopa ponovnog zapošljavanja s obzirom na potrošena sredstva;

28.  smatra da stopu sufinanciranja od 60 % ne bi trebalo povećati;

29.  pozdravlja činjenicu da je ex post evaluacija Komisije pokazala da je samo 6 % sredstava EGF-a bilo iskorišteno za administrativne troškove i troškove upravljanja;

30.  smatra da je najznačajniji aspekt isplativosti utvrđen u savjetovanju s dionicima broj ponovno zaposlenih radnika koji sada, umjesto da koriste naknade za nezaposlene ili druge socijalne povlastice, plaćaju poreze i doprinose za socijalno osiguranje;

31.  napominje da u brojnim slučajevima veći troškovi za aktivnosti iz članka 7. stavka 4. Uredbe o EGF-u slabe ukupni učinak ulaganja iz EGF-a; poziva Komisiju da riješi problem takvih troškova uvođenjem ograničenja;

32.  prima na znanje prijedlog u ex post evaluaciji prema kojemu je protučinjenična ocjena učinka važna za razumijevanje dodane vrijednosti EGF-a; žali što se takva evaluacija još uvijek ne provodi;

33.  pozdravlja zaključke Revizorskog suda prema kojima je EGF osigurao dodanu vrijednost EU-a kada se koristio za sufinanciranje usluga za radnike koji su proglašeni viškom ili naknada koje obično ne postoje u okviru sustava povlastica za nezaposlene u državama članicama; ističe da u određenim državama članicama ne postoje odredbe o socijalnoj sigurnosti dovoljne da ispune potrebe radnika koji su izgubili posao;

34.  žali zbog činjenice da se, prema Revizorskom sudu, jednom trećinom financiranja iz EGF-a kompenziraju nacionalni sustavi potpore dohotku radnika, čime se ne ostvaruje dodana vrijednost EU-a; ističe da se novom Uredbom o EGF-u ograničava trošak posebnih mjera, kao što su naknada za traženje posla te poticaji za zapošljavanje koji se isplaćuju poslodavcima, na 35 % ukupnog troška usklađenog paketa i da inicijative s potporom EGF-a nisu zamjena za mjere pasivne socijalne zaštite koju bi države članice trebale provoditi u svojim nacionalnom sustavima; ustraje u tome da se EGF ne smije koristiti kao zamjena za obveze koje poduzeća imaju prema svojim radnicima; nadalje, potiče Komisiju da u sljedećoj reviziji uredbe izričito navede da se EGF-om ne može koristiti kao zamjenom za obveze država članica prema otpuštenim radnicima;

35.  izražava žaljenje zbog činjenice da stope izvršenja proračuna variraju između 3 % i 110 %, pri čemu je prosječna stopa izvršenja 55 %; smatra da ta situacija nekada odražava nedostatke ili u fazi planiranja ili u provedbenoj fazi i treba je ispraviti projektima koji su bolje osmišljeni i bolje se provode;

36.  žali zbog smanjenja financiranja za EGF; poziva Komisiju i države članice da daju dodatnu podršku EGF-u kako bi osigurale ispunjavanje potreba: poziva Komisiju da osigura dovoljan broj djelatnika u odnosu na radno opterećenje kako bi se izbjegla nepotrebna kašnjenja;

37.  zastupa mišljenje da bi se mjere EGF-a i ESF-a trebale koristiti komplementarno kako bi se postigla i točno određena kratkotrajna i općenitija dugoročna rješenja; izražava zadovoljstvo zaključkom da su u pravilu države članice učinkovito uskladile mjere EGF-a s mjerama ESF-a i nacionalnim mjerama na tržištu rada te da tijekom revizije Revizorskog suda nije otkriveno preklapanje ili dvostruko financiranje pojedinaca;

38.  zadovoljan je zaključkom izvješća Komisije o aktivnostima EGF-a u 2013. i 2014. koji pokazuje da Komisiji u 2013. i 2014. nisu prijavljene nepravilnosti u odnosu na Uredbu o EGF-u i da u 2013. i 2014. nije bilo zatvorenih nepravilnosti povezanih s EGF-om;

Učinak na mala i srednja poduzeća

39.  smatra da na MSP-ove otpada 99 % svih poduzeća u EU-a te da oni zapošljavaju većinu radnika u EU-u; u tom kontekstu izdržava zabrinutost da je EGF imao vrlo ograničen učinak na MSP-ove, usprkos činjenici da MSP-ovi, ovisno o ispunjavanju određenih kriterija, jasno spadaju u njegovo područje primjene; prihvaća objašnjenje Komisije da pogođeni radnici opskrbljivača na donjima razinama nikada nisu bili namjerno isključeni, ali poziva Komisiju da dodatno reorijentira EGF prema MSP-ovima koji su ključni igrači u europskom gospodarstvu tako da primjerice stavi veći naglasak na odredbu iz članka 8. točke (d) o potrebi identificiranja dobavljača, daljnjih proizvođača ili podizvođača poduzeća koja provode otpuštanja ili da se vrati na prijašnje slučajeve u kojima su MSP-ovi, socijalna poduzeća i zadruge koristili EGF radi promicanja najboljih praksi; ističe da je potrebno voditi više računa o proporcionalnosti radnika iz MSP-ova i radnika iz velikih poduzeća;

40.  vjeruje da bi češće trebalo odstupati od praga prihvatljivosti, pogotovo za MSP-ove; ističe važnost trenutačnih pravila za MSP-ove određenih člankom 4. stavkom 2. trenutačne regulative jer omogućuju sektorima gospodarstva pogođenima krizom ili globalizacijom da se restrukturiraju na regionalnoj razini ili na temelju pojedinačnih slučajeva; prepoznaje izazove s kojima se suočavaju zahtjevi podneseni u skladu s tim odredbama i poziva Komisiju da državama članicama olakša rješavanje tih izazova kako bi EGF mogao postati funkcionalno rješenje za otpuštene radnike; nadalje, poziva Komisiju i države članice da se u fazi planiranja i provedbe vode načelom „počnimo od malih”;

41.  napominje da većina zahtjeva dolazi iz proizvodnog i građevinskog sektora, pogotovo iz automobilske i zrakoplovne industrije, i da se pomoć uglavnom pruža velikim poduzećima; poziva države članice i regionalna tijela s isključivim ovlastima da pružaju proaktivnu podršku otpuštenim radnicima u SMP-ovima, zadrugama i socijalnim poduzećima koristeći se fleksibilnošću koju pruža članak 4. stavak 2. postojeće uredbe, pogotovo u pogledu kolektivnih zahtjeva koje podnose MSP-ovi i druga društva koja promiču izraženiju podršku i širi pristup za MSP-ove; također ih poziva da obavještavaju MSP-ove o mogućnostima koje su im dostupne u okviru EGF-a; ističe da bi se slučajevima u kojima se pomaže MSP-ovima trebali smatrati dodanom vrijednošću EGF-a;

42.  zadovoljan je ex post provedbenim izvješćem Komisije u kojem je zaključeno da sredstva koja se koriste za promicanje poduzetništva imaju pozitivan utjecaj na trend stope samozapošljavanja nakon provođenja mjera; međutim, napominje da je prosječna stopa samozapošljavanja u svim slučajevima niska i iznosi 5 % te da bi trebalo provesti mjere za ohrabrivanje poduzetnika, na primjer onih u novoosnovanim poduzećima, te druge poticaje; u tom kontekstu ističe važnost cjeloživotnog učenja, mentorstva i suradničkih mreža; vjeruje da postoji prostor za poboljšanje korištenja EGF-a, neovisno ili u kombinaciji s drugim fondovima kao što su europski strukturni i investicijski fondovi, kako bi se poduprlo poduzetništvo i otvaranje novih poduzeća, ali naglašava da bi se potpora poduzetništvu trebala davati na temelju održivih poslovnih planova; poziva države članice da naglase uključivanje žena i djevojčica u programe poduzetništva;

43.  pozdravlja napore nekoliko država članica da se počnu intenzivnije koristiti mjerama za potporu poduzetništvu i socijalnom gospodarstvu u obliku bespovratnih sredstava za novoosnovana poduzeća te mjerama usmjerenim na promicanje poduzetništva i socijalnih zadruga te usluga za nove poduzetnike;

Zahtjevi u pogledu podataka

44.  smatra da bi u kontekstu velikog broja otežavajućih faktora kao što su moguće izostavljanje podataka, regionalne i nacionalne posebnosti, različite makroekonomske i mikroekonomske okolnosti, mala veličina uzorka i određene neophodne pretpostavke, metodološki pristup Komisije u velikoj mjeri trebao biti strog i transparentan i uključivati mjere kojima se ispravljaju nedostaci koji kompliciraju takav pristup;

45.  ističe da se u izvješću Revizorskog suda zaključuje da neke države članice nisu utvrdile kvantitativne ciljeve na području ponovnog uključivanja na tržište rada te da postojeći podaci nisu dostatni za ocjenu učinkovitosti mjera ponovnog uključivanja radnika na tržište rada; prima na znanje izjavu Komisije da Uredba o EGF-u ne uključuje kvantitativne ciljeve za ponovno uključivanje na tržište rada te da se različite mjere EGF-a mogu ocijeniti na drugi način; stoga preporučuje državama članicama da odrede kvantitativne ciljeve za ponovno uključivanje i da sustavno razlikuju EGF od ESF-a i drugih nacionalnih mjera posebno osmišljenih za radnike zahvaćene masovnim otkazima zbog viška radne snage; dodatno poziva Komisiju da pruži informacije o vrsti i kvaliteti pronađenog radnog mjesta za osobe koje su ponovno uključene na tržište rada te da izvijesti o srednjoročnom razvoju stope ponovnog zapošljavanja postignute uz pomoć intervencija; države članice tako bi trebale razlikovati dvije osnovne vrste mjera u okviru EGF-a, tj. aktivne mjere na tržištu rada i potporu dohotku koja se isplaćuje radnicima, te pružiti podrobnije informacije o mjerama kojima pristup imaju pojedinačni sudionici kako bi se omogućila točnija analiza isplativosti raznih mjera; također poziva Komisiju da stavi na raspolaganje podatke o zahtjevima za potporu iz EGF-a koji nisu odobreni na razini Komisije i da obrazloži odbijanja;

46.  podsjeća države članice da su obvezne u roku od 12 mjeseci od provedbe mjera dostaviti podatke o stopama ponovnog uključivanja radnika na tržište rada i učinkovitosti EGF-a;

47.  naglašava važnost pojednostavnjenja postupaka revizije na nacionalnoj razini kako bi se osigurala usklađenost i učinkovitost te izbjeglo nepotrebno ponavljanje među tijelima koja djeluju na različitim razinama nadzora;

48.  preporučuje da se ojačaju tokovi informacija i mehanizmi potpore između nacionalnih osoba za kontakt i regionalnih ili lokalnih partnera za isplatu;

49.  preporučuje da se u cilju razmjene dobrih praksi i primjene iskustva provode redovite stručne revizije, međunacionalne razmjene ili povezivanje novih slučajeva EGF-a sa starima; stoga preporučuje da se stvori platforma najboljih praksi kojoj će biti lako pristupiti i kojom će se podržati bolja razmjena integriranih rješenja;

50.  napominje da je Služba Europskog parlamenta za istraživanja zabrinuta zbog metodologije za izračunavanje prednosti EGF-a; ističe da su potrebni dodatni zahtjevi za pokazatelje uspješnosti.

51.  poziva Komisiju i države članice da zadrže odredbe o naknadama za njegovatelje iz postojeće Uredbe o EGF-u; u tom kontekstu poziva države članice da razviju fleksibilne mjere rada i obuke i, gdje je to moguće, da te mjere provode u lokalnim zajednicama jer mnogo otpuštenih radnica možda nema geografsku fleksibilnost da ih iskoristi zbog obveza vezanih uz brigu o obitelji;

52.  poziva nadležna regionalna i lokalna tijela, socijalne partnere i organizacije civilnog društva da koordiniraju napore među subjektima na tržištu rada kako bi se omogućio bolji pristup potpori iz EGF-a u slučaju budućih otpuštanja; nadalje, poziva na veće sudjelovanje socijalnih partnera u aktivnostima nadzora i evaluacije Fonda te ih posebno poziva da potiču predstavnike ženskih dionika na sudjelovanje kako bi se rodnim aspektima posvetila veća pozornost.

53.  poziva Komisiju da Eurofoundu delegira evaluaciju EGF-a određenu člankom 20. Uredbe; vjeruje da bi stoga Komisija mogla Eurofoundu staviti na raspolaganje za to potrebna financijska sredstva koja odgovaraju iznosu sredstava koja se trenutačno troše na nabavu i ljudske resurse u okviru evaluacije EGF-a; nadalje, budući da je glavna prepreka boljim evaluacijama nedostatak prikladnih podataka, Komisija bi od država članica mogla tražiti da daju relevantne podatke Eurofoundu;

o
o   o

54.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 855. (2) SL L 167, 29.6.2009., str. 26. (3) SL L 406, 30.12.2006., str. 1. (4) SL C 56 E, 26.2.2013., str. 119. (5) SL C 308 E, 20.10.2011., str. 30. (6) SL C 440, 30.12.2015., str. 23.