Rezolucija Europskog parlamenta od 13. travnja 2016. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev iz Švedske – EGF/2015/009 SE/Volvo Trucks) (COM(2016)0061 – C8-0033/2016 – 2016/2022(BUD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0061 – C8-0033/2016),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006(1) (Uredba o EGF-u),
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,
– uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,
– uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,
– uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,
– uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0077/2016),
A. budući da je Unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u svjetskim trgovinskim tokovima ili posljedicama svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im se pomoglo pri ponovnom uključivanju na tržište rada;
B. budući da bi financijska pomoć Unije radnicima koji su proglašeni viškom trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće kako bi se olakšao premještaj i ponovno zapošljavanje radnika koji su proglašeni viškom u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);
C. budući da donošenje Uredbe o EGF-u odražava sporazum postignut između Parlamenta i Vijeća o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju u slučaju krize, o određivanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri postupanju sa zahtjevima za mobilizaciju EGF-a u Komisiji, Parlamentu i Vijeću skraćivanjem vremena za ocjenu i odobrenje, o proširenju popisa prihvatljivih djelovanja i korisnika obuhvaćanjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;
D. budući da je Švedska podnijela zahtjev EGF/2015/009 SE/Volvo Trucks za financijski doprinos iz EGF-a nakon otpuštanja u ekonomskom sektoru svrstanom u odjeljak 29 NACE-a Rev. 2 (Proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica), većinom u regiji razine NUTS 2 Gornji Norrland (SE33), te s obzirom da se predviđa da će mjerama biti obuhvaćeno 500 od 647 otpuštenih radnika koji ispunjavaju uvjete za doprinos iz EGF-a; budući da je od tih radnika 470 proglašeno viškom u poduzeću Volvo Group Truck Operation EMEA nakon otpuštanja u tvornici u Umeåi, a još 177 u četirima dobavljačima i daljnjim proizvođačima (IL Logistics AB, Lemia, Caverion i Isringhausen);
E. budući da je zahtjev podnesen na temelju intervencijskih kriterija iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe o EGF-u kojim se zahtijeva da najmanje 500 radnika u poduzeću u državi članici bude proglašeno viškom u referentnom razdoblju od četiri mjeseca, uključujući radnike proglašene viškom kod dobavljača i daljnjih proizvođača i/ili samozaposlene osobe koje su prestale obavljati svoju djelatnost;
F. budući da je financijski nadzor djelovanja koje financira EGF u nadležnosti države članice, kao što je utvrđeno člankom 21. stavkom 1. Uredbe o EGF-u;
1. slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Švedska stoga u skladu s tom Uredbom ima pravo na financijski doprinos u iznosu od 1 793 710 EUR, što iznosi 60 % ukupnog troška od 2 989 518 EUR;
2. napominje da su švedske vlasti 16. rujna 2015. podnijele zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a te da je Komisija izradu ocjene zahtjeva završila 16. veljače 2016. i o njoj istog dana obavijestila Parlament;
3. izražava žaljenje što Komisija nije bila u mogućnosti pridržavati se roka za dovršenje ocjenjivanja tog zahtjeva zbog ozbiljnog manjka osoblja; podsjeća da bi se u interesu korisnika pomoć trebala omogućiti što prije i učinkovitije; poziva države članice i institucije Unije uključene u postupak donošenja odluka u vezi s EGF-om da učine sve u svojoj moći da smanje vrijeme obrade i pojednostave postupke kako bi osigurale brzo i neometano donošenje odluka o mobilizaciji EGF-a;
4. napominje da u proizvodnji komercijalnih vozila više ne dominiraju europski i sjevernoamerički proizvođači zbog pojave novih azijskih proizvođača kamiona; ističe da je tijekom 2014. proizvodnja teških kamiona u Uniji smanjena, kao i izvoz teških komercijalnih vozila i autobusa (smanjenje od 6,3 milijarde EUR ili -11 %), dok se ukupni uvoz komercijalnih vozila u Uniju povećao (+10 %); napominje da se kamionska industrija teško nosi s velikim promjenama i potrebom za prilagođavanjem uza sve veće djelovanje u svjetskim razmjerima; primjećuje da švedska nadležna tijela tvrde da je djelomično izmještanje tvornice Volva iz Umeåe potaknuto potrebom za povećanjem učinkovitosti i smanjenjem troškova kako bi se poduzeće moglo nositi s postojećom i očekivanom globalnom konkurencijom kao dijelom programa optimizacije Volva;
5. ističe da su otpuštanja problem u regiji okruga Västerbotten (kojeg je Umeå glavni grad) jer se za slobodna radna mjesta u toj regiji traže visokokvalificirani zaposlenici dok većina ciljanih radnika ima samo srednje obrazovanje; napominje da se u zahtjevu spominje nedavno izvješće u kojem se tvrdi da će u regiji Västerbotten biti potrebno 40 000 novih radnika; pozdravlja mjere za radnike kojima je potrebno specijalizirano obrazovanje;
6. poziva države članice da zajedno sa socijalnim partnerima pripreme strategije kojima bi se anticipirale predviđene promjene na tržištu rada i da zaštite radna mjesta i vještine u Uniji na temelju sveobuhvatnih ocjena utjecaja trgovine koje Komisija izrađuje za svaki trgovinski sporazum;
7. napominje da mladi koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju (NEET) nisu uključeni u ovom zahtjevu zato što ta regija nije ne ispunjava zahtjeve za takvu intervenciju prema Inicijativi za zapošljavanje mladih;
8. pozdravlja činjenicu da su švedske vlasti pogođenim radnicima 30. siječnja 2015. počele pružati usluge prilagođene potrebama znatno prije donošenja konačne odluke o odobrenju sredstava iz EGF-a za predloženi usklađeni paket;
9. napominje da Švedska planira uvesti devet vrsta mjera za radnike koji su proglašeni viškom i koje taj zahtjev obuhvaća: (i) detaljna ocjena i pojedinačno planiranje, (ii) razne aktivnosti povezane s traženjem posla i mentorstvo, (iii) motivacija i mjere za zaštitu zdravlja, (iv) promicanje poduzetništva i osnivanje poduzeća, (v) obrazovanje i osposobljavanje, (vi) vrednovanje kompetencija, (vii) pomoć privatnih pružatelja usluga u traženju posla, (viii) putni i povezani troškovi; (ix) naknada za vrijeme traženja posla;
10. pozdravlja mjere koje su usmjerene na motivaciju i zdravlje radnika; smatra da su takva djelovanja potrebna kako bi se pomoglo onima koji su pretrpjeli zdravstvene probleme zbog otpuštanja i pojačala njihova motivacija; nadalje, cijeni mjere za vrednovanje kompetencija sudionika;
11. napominje da će se velik iznos potrošiti na naknade i poticaje; također napominje da je financiranje tih djelovanja ograničeno na maksimalan iznos od 35 % ukupnih troškova usklađenog paketa mjera prilagođenih potrebama, kao što je navedeno u Uredbi o EGF-u, te da ta djelovanja ovise o aktivnom sudjelovanju ciljanih korisnika u aktivnostima traženja posla ili osposobljavanja;
12. čeka na odgovor od Komisije koji potvrđuje da predložena naknada za traženje posla nije zamjena za obveze države članice u pogledu aktivnih mjera tržišta rada ili mjera socijalne zaštite; nadalje, očekuje analizu komplementarnosti mjera koje podržava EGF;
13. napominje da je usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama sastavljen u dogovoru s ciljanim korisnicima i njihovim predstavnicima, kao i s lokalnim javnim subjektima;
14. podsjeća na to da bi se u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u prilikom izrade usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama pogođenih radnika trebale predvidjeti tražene vještine i budući izgledi na tržištu rada te da bi taj paket trebao biti usklađen s pomakom u smjeru održivoga gospodarstva u okviru kojega se na učinkovit način gospodari resursima;
15. podsjeća na važnost povećanja mogućnosti zapošljavanja svih radnika putem prilagođenih programa osposobljavanja i priznavanja vještina i sposobnosti koje je radnik usvojio tijekom profesionalne karijere; očekuje da se osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu prilagodi ne samo potrebama otpuštenih radnikanego i stvarnom poslovnom okruženju i očekivanoj budućnosti stručnih sektora;
16. poziva Komisiju da u budućim prijedlozima preciznije navede sektore u kojima bi radnici mogli naći zaposlenje te je li ponuđeno osposobljavanje usuglašeno s budućim gospodarskim izgledima i potrebama tržišta rada u regijama pogođenim otpuštanjima;
17. napominje da su švedske vlasti potvrdile da za prihvatljiva djelovanja nije dodijeljena pomoć iz drugih financijskih instrumenata Unije; ponavlja poziv Komisiji da u svojim godišnjim izvješćima predstavi usporednu ocjenu tih podataka kako bi se jamčilo potpuno poštovanje postojećih uredbi te kako bi se jamčilo da Unija neće iste mjere financirati više puta;
18. primjećuje da su dosad za sektor proizvodnje motornih vozila, prikolica i poluprikolica podnesena 22 zahtjeva za financijski doprinos iz EGF-a, uključujući ovaj, od kojih se 12 temeljilo na učincima globalizacije na trgovinu te 10 na svjetskoj financijskoj i gospodarskoj krizi;
19. poziva Komisiju da pažljivo procijeni slučajeve u kojima se financijski doprinos iz EGF-a traži zbog otpuštanja koja proizlaze iz strategija delokalizacije poduzeća i da osiguraju da ta poduzeća postupaju potpuno u skladu s obvezama prema otpuštenim radnicima na temelju nacionalnog prava ili kolektivnih ugovora i da se EGF-om koristi kao dopunskom mjerom;
20. ponavlja da ti doprinosi iz EGF-a ne smiju zamijeniti djelovanja za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima odgovorna poduzeća ni mjere za restrukturiranje poduzeća ili sektora;
21. cijeni unaprijeđene postupke koje je Komisija uvela nakon zahtjeva Parlamenta za ubrzano oslobađanje sredstava; napominje da bi vremenski pritisak nametnut novim rasporedom mogao utjecati na učinkovit pregled dokumentacije;
22. podsjeća Komisiju na njezinu odgovornost i obvezu da pravodobno dostavi detaljne informacije koje potvrđuju da predložena naknada za vrijeme traženja posla ne zamjenjuju obvezu države članice u pogledu aktivnih mjera tržišta rada ili mjera socijalne zaštite i detaljnu analizu komplementarnosti tih mjera EGF-a;
23. traži od Komisije da javnosti omogući pristup svim dokumentima povezanima s predmetima EGF-a;
24. odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;
25. nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;
26. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.
PRILOG:
ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev iz Švedske – EGF/2015/009 SE/Volvo Trucks)
(Tekst ovog Priloga nije naveden ovdje jer odgovara Završnom aktu Odluke (EU) 2016/618.)
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. travnja 2016. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF/2016/000 TA 2016 – Tehnička pomoć na inicijativu Komisije) (COM(2016)0078 – C8-0095/2016 – 2016/2025(BUD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0078 – C8-0095/2016),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006(1) (Uredba o EGF-u),
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,
– uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. lipnja 2015. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2015/000 TA 2015 – Tehnička pomoć na inicijativu Komisije)(4),
– uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,
– uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0078/2016),
A. budući da je Europska unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine ili posljedicama svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im pomogla pri ponovnom uključivanju na tržište rada;
B. budući da bi financijska pomoć Unije radnicima koji su proglašeni viškom trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);
C. budući da je donošenje Uredbe o EGF-u odraz sporazuma između Parlamenta i Vijeća o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju u slučaju krize, o povećanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri postupanju sa zahtjevima za mobilizaciju EGF-a u Komisiji, Parlamentu i Vijeću skraćivanjem vremena za ocjenu i odobrenje, o proširenju popisa prihvatljivih djelovanja i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;
D. budući da maksimalni godišnji proračun raspoloživ za EGF iznosi 150 milijuna EUR (cijene iz 2011.) i budući da se prema članku 11. stavku 1. Uredbe o EGF-u 0,5 % tog iznosa (tj. 828 060 EUR u 2016.) može staviti na raspolaganje za tehničku pomoć na inicijativu Komisije kako bi se financirala priprema, praćenje, prikupljanje podataka i razvoj temeljnog znanja, administrativna i tehnička podrška, informacijske i komunikacijske aktivnosti te aktivnosti revizije, kontrole i evaluacije potrebne za provedbu Uredbe o EGF-u;
E. budući da je Europski parlament u više navrata istaknuo nužnost povećanja dodane vrijednosti i učinkovitost i zapošljivost korisnika EGF-a kao instrumenta Unije za pomoć radnicima koji su proglašeni viškom;
F. budući da predloženi iznos od 380 000 EUR predstavlja otprilike 0,23 % maksimalnog godišnjeg proračuna raspoloživog za EGF u 2016. godini;
1. potvrđuje mjere koje je Komisija predložila kao tehničku pomoć za financiranje rashoda navedenih u članku 11. stavcima 1. i 4. te članku 12. stavcima 2., 3. i 4. Uredbe o EGF-u;
2. podsjeća na važnost umrežavanja i razmjene informacija o EGF-u, te stoga podržava financiranje stručne skupine osoba za kontakt EGF-a i seminare o provedbi EGF-a; očekuje da će takva razmjena informacija također doprinijeti boljem i detaljnijem izvještavanju o uspjehu mjera potpore iz EGF-a u državama članicama, posebno o dosegu i stopi ponovnog zaposlenja korisnika; također podržava sve inicijative koje uključuju pojačanu suradnju i savjetovanje s lokalnim vlastima koje svakodnevno upravljaju mjerama potpore iz EGF-a;
3. pozdravlja kontinuirani rad na standardizaciji postupaka za zahtjeve za mobilizaciju EGF-a i upravljanje Fondom uz pomoć elektroničkog sustava razmjene podataka (SFC2014) koji omogućuje lakše i brže obrade zahtjeva i bolje izvješćivanje; napominje da je prioritet Komisije za 2016. pripremiti i dotjerati modul za završna izvješća kojima se zaključuje provedba svakog predmeta EGF-a; napominje, međutim, da su troškovi iz proračuna EGF-a za SFC2014 postupak i dalje relativno visoki;
4. pozdravlja integraciju izvještavanja u elektronički sustav razmjene podataka (SFC2014); smatra da će to smanjiti administrativno opterećenje država članica i olakšati korištenje izvještaja za potrebe evaluacije;
5. napominje da postupak integracije EGF-a u SFC2014 traje već godinama te da su ti troškovi za EGF bili relativno visoki; napominje da će takva razina troškova ostati ista još godinu dana nakon čega će se troškovi za održavanje smanjiti;
6. izražava žaljenje što Komisija nije predstavila napredak integracije u SFC2014 od početka 2011. do 2014., kao što se to tražilo u Rezoluciji Parlamenta od 24. lipnja 2015. o prijedlogu za pružanje tehničke pomoći u 2015.; podsjeća Komisiju da predstavi napredak kao što je zatraženo, uključujući i najnovija zbivanja;
7. smatra da se SFC2014 može koristiti i kako bi Komisija prikupljala detaljne podatke o učinku financiranja EGF-a, i to u slučaju stopa ponovnog zapošljavanja otpuštenih radnika koji su imali koristi od sredstava iz EGF-a; ustraje na boljoj procjeni tipa i kvalitete pronađenih poslova i srednjoročnom i dugoročnom trendu koji se odnosi na tempo ponovnog uključivanja na tržište rada koje je postignuto intervencijama EGF-a;
8. pozdravlja namjeru Komisije da uloži 70 000 EUR sredstava iz proračuna raspoloživih za tehničku pomoć, osobito za poboljšanje praćenja i evaluacije učinka pomoći EGF-a na pojedinačne sudionike; preporučuje sljedeće:
–
proračun za praćenje i evaluaciju trebalo bi upotrijebiti za procjenjivanje dugoročnog učinka na korisnike EGF-a, na učinkovitost i djelotvornost pružanja podrške na terenu te da se provede dublja analiza o gospodarskim promjenama koje su uzrokovale gubitak radnih mjesta korisnika EGF-a;
–
koordinator za EGF i države članice trebale bi pružati pouzdane i cjelovite podatke o ishodu zapošljavanja korisnika 12 mjeseci nakon provedbe mjera; Komisija bi trebala objediniti te podatke, uključujući stopu ponovnog zapošljavanja korisnika, te ih proslijediti Europskom parlamentu i Vijeću;
–
trebalo bi zabilježiti i jasno priopćiti podrobne informacije o mjerama u kojima sudjeluju pojedinačni sudionici, u svrhu, primjerice, jasnije analize troškova i koristi različitih mjera, posebice uzimajući u obzir više administrativne troškove (postupci u skladu s člankom 7. stavkom 4. Uredbe o EGF-u);
–
odobrenje završnih izvješća o predmetima i zaključenje predmeta trebalo bi povezati s pružanjem potpunih informacija o ishodu za korisnike (na ukupnoj razini).
9. ističe potrebu za još boljim povezivanjem svih strana uključenih u podnošenje i obradu zahtjeva za EGF, uključujući, osobito, socijalne partnere te dionike na regionalnoj i lokalnoj razini, kako bi se postiglo što više sinergijskih učinaka; ističe da je potrebno poboljšati odnose između osoba za kontakt na nacionalnoj razini i regionalnih ili lokalnih partnera za pojedinačne predmete, dok bi svi partneri trebali postići dogovor o načinima komunikacije i pružanja potpore te tijeku informacija (unutarnje podjele, zadaci i odgovornosti) i jasno ga obznaniti;
10. ponovno traži od Komisije da, u razumnim rokovima, poziva Parlament na sastanke i seminare stručne skupine u skladu s relevantnim odredbama Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije(5);
11. poziva Komisiju da obrazloži odluku o angažiranju vanjskog suradnika za evaluaciju na sredini razdoblja koju je potrebno provesti u skladu s člankom 20. stavkom 1. točkom (a) Uredbe o EGF-u; zahtijeva od Komisije da na temelju analize troškova i koristi odluči kako postupiti, jasno se usredotočujući na objektivnost, ishod, dodanu vrijednost, zapošljivost i učinkovitost;
12. poziva Komisiju da u evaluaciju EGF-a na sredini razdoblja uključi sve aspekte povezane s ekonomičnosti projekata EGF-a, podatke o izravnim naknadama u cilju pružanja potpore, kao i prijedloge za kvalitetnije sudjelovanje država članica u EGF-u i sinergiju s mjerama obuhvaćenim ESF-om ili nacionalnim programima; napominje da to treba popratiti uspostavom cjelovite baze podataka o rezultatima svih intervencija EGF-a; poziva na raspravu o ishodu evaluacije na sredini razdoblja u cilju procjene je li EGF najučinkovitije sredstvo za rješavanje problema otpuštanja;
13. poziva Komisiju da uključi i kvalitativnu i kvantitativnu analizu potpore EGF-a mladima do 25 godina koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju te da tu mjeru održi nakon prosinca 2017. na trajan i održiv način predlažući novu uredbu o EGF-u, osobito imajući u vidu provedbu programa Garancija za mlade i aktualnu krizu nezaposlenosti mladih;
14. ističe da je važno povećati opću osviještenost o EGF-u i njegovu prepoznatljivost; podsjeća države podnositeljice zahtjeva na njihovu ulogu da o aktivnostima koje se financiraju iz EGF-a informiraju ciljane korisnike, vlasti, socijalne partnere, medije te širu javnost u skladu s člankom 12. Uredbe o EGF-u;
15. traži od država članica i svih uključenih institucija da učine potrebne korake kako bi se unaprijedile postupovne i proračunske mjere radi povećanja učinka EGF-a; napominje, u tom smislu, da Parlament trenutačno priprema izvješće o vlastitoj inicijativi kako bi se na temelju evaluacije Komisije ocijenilo djelovanje nove Uredbe o EGF-u te predmeti koji će se ispitati;
16. cijeni unaprijeđene postupke koje je uvela Komisija nakon zahtjeva Parlamenta za ubrzano oslobađanje sredstava; napominje da bi vremenski pritisak nametnut novim rasporedom mogao utjecati na učinkovit pregled dokumentacije; poziva države članice da prije podnošenja službenih zahtjeva više koriste pomoć Komisije;
17. poziva države članice i sve uključene institucije da zagovaraju širu uporabu odstupanja od pragova prihvatljivosti te se zauzmu za mala i srednja poduzeća, produljenje referentnih razdoblja te mogućnost uključivanja otpuštenih radnika koji nude srodne usluge otpuštenim radnicima iz referentnog poduzeća, čime doprinose učinkovitijem i boljem korištenju EGF-a;
18. poziva države članice da jasnije istaknu aditivnost financiranja iz EGF-a i njegovu povezanost s drugim fondovima te da razmotre najprikladnije načine za povećanje vrijednosti EGF-a, jamčenje sinergije s drugim izvorima financiranja i izbjegavanje nenamjenskog korištenja sredstava i preklapanja;
19. odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;
20. nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednicom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;
21. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.
PRILOG
ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF/2016/000 TA 2016 –Tehnička pomoć na inicijativu Komisije)
(Tekst ovog Priloga nije naveden ovdje jer odgovara Završnom aktu Odluke (EU) 2016/619.)
Nacrt izmjene proračuna br. 1/2016: Novi instrument za pružanje hitne potpore unutar Unije
328k
77k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. travnja 2016. o stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 1/2016 Europske unije za financijsku godinu 2016., Novi instrument za pružanje hitne potpore unutar Unije (07068/2016 – C8-0122/2016 – 2016/2037(BUD))
– uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,
– uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(1), a posebno njezin članak 41.,
– uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016. koji je konačno donesen 25. studenoga 2015.(2),
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(3),
– uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(4),
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2007/436/EZ, Euratom od 7. lipnja 2007. o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica(5),
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2016/369 od 15. ožujka 2016. o pružanju hitne potpore unutar Unije(6),
– uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 1/2016 koji je Komisija usvojila 9. ožujka 2016. (COM(2016)0152),
– uzimajući u obzir stajalište o nacrtu izmjene proračuna br. 1/2016 koje je Vijeće usvojilo 16. ožujka 2016. i proslijedilo Europskom parlamentu 17. ožujka 2016. (07068/2016 – C8-0122/2016),
– uzimajući u obzir pismo Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,
– uzimajući u obzir članke 88. i 91. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0130/2016),
A. budući da je zbog golemog priljeva izbjeglica i migranata u Europu nastala izvanredna situacija u kojoj je velikom broju osoba potrebna hitna humanitarna pomoć u samoj Uniji; budući da su zbog te izvanredne situacije preopterećeni kapaciteti za odgovor na krize većine pogođenih država članica; budući da na razini Unije nije postojao ni jedan odgovarajući instrument kojim bi se odgovorilo na humanitarne potrebe osoba koje su pretrpjele katastrofe, a sada se nalaze u Uniji;
B. budući da je Komisija 2. ožujka 2016. predstavila prijedlog uredbe Vijeća čiji je cilj dopuniti postojeće instrumente kako bi se zadovoljile humanitarne potrebe na području Unije; budući da se ta uredba temelji na članku 122. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojim se ne predviđa uloga Europskog parlamenta ; budući da je Uredbu (EU) 2016/369 Vijeće usvojilo 15. ožujka 2016.;
C. budući da je Komisija potom predložila nacrt izmjene proračuna s ciljem izrade proračunske strukture za taj instrument te da se preraspodjelom sredstava u okviru naslova 3. višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) učini dostupnim 100 milijuna EUR odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i 80,2 milijuna EUR odobrenih sredstava za plaćanja za hitne potrebe financiranja;
D. budući da Komisija procjenjuje da će se za taj novi instrument u 2016. morati izdvojiti 300 milijuna EUR (a potom 200 milijuna EUR u 2017. i 200 milijuna EUR u 2018.), no potrebe bi mogle biti i veće ako val migranata i izbjeglica ne oslabi;
E. budući da Komisija također predlaže da se poveća broj zaposlenika u Europskom centru za borbu protiv terorizma u sklopu Europola i da se stave na raspolaganje odgovarajuća odobrena sredstva za preuzimanje obveza i plaćanja u iznosu od 2 milijuna EUR koji će se prenamijeniti iz Fonda za unutarnju sigurnost;
1. pozdravlja prijedlog Komisije da se iz proračuna Unije izdvoje sredstva za hitnu pomoć na području Unije kako bi se moglo uhvatiti u koštac s humanitarnim posljedicama trenutačne izbjegličke krize; skreće pozornost na to da se položaj migranata i tražitelja azila pogoršava, posebno zbog nekoordiniranog odgovora europskih zemalja, pa je takva hitna pomoć tim više nužna i neodgodiva; ističe nužnost solidariziranja s državama članicama koje su suočene s takvom izvanrednom situacijom na svojem državnom području;
2. prima na znanje prijedlog Komisije za hitno rješenje tog problema; primjećuje da je nakon osnivanja dvaju uzajamnih fondova i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj uspostavljen novi ad hoc mehanizam bez sveobuhvatne strategije za suočavanje s izbjegličkom krizom, u sklopu kojeg se ne nude jamstva u pogledu poštovanja ovlasti koje Parlament ima kao suzakonodavac; ističe da je problem to što novi instrument nije utemeljen na prijedlogu uredbe Komisije u okviru redovnog zakonodavnog postupka; ističe da je Parlament uvijek konstruktivno i pravodobno podržavao sve inicijative u vezi s izbjegličkom krizom i da to i dalje čini brzim usvajanjem ove izmjene proračuna ;
3. drži da je potrebno predvidjeti održiviji pravni i proračunski okvir kojim bi se ubuduće omogućila aktivacija humanitarne pomoći unutar Unije, kada to bude nužno; napominje da bi takvo financiranje u hitnim slučajevima, namijenjeno pružanju odgovora na krize i izvanredne situacije, zbog svoje naravi trebalo biti obuhvaćeno posebnim instrumentima te izdvojeno iz okvira gornjih granica VFO-a;
4. pozdravlja obećanje Komisije da odobrena sredstva iz proračuna za vanjsku humanitarnu pomoć neće biti prenamijenjena; prima na znanje prijedlog Komisije da prvi obrok za taj novi instrument financira tako da prenamijeni sredstva iz Fonda za azil, migracije i integraciju, koja su već namijenjena podjeli financijskog opterećenja među državama članicama u zbrinjavanju izbjeglica; smatra da se cjelokupan iznos ne može pokriti prenamjenom sredstava bez utjecaja na financiranje iz Fonda za azil, migracije i integraciju, koji će ove godine biti izložen pritisku i možda će trebati dodatna sredstva ako sustav premještanja bude u punom zamahu; stoga spomenutih 100 milijuna EUR odobrenih sredstava smatra pojačanim financiranjem na početku razdoblja koje će trebati nadoknaditi u kasnijoj fazi; primjećuje da su iznosi u okviru naslova 3. dosegnuli gornje granice i da je instrument fleksibilnosti za 2016. već u cijelosti iskorišten; stoga podupire, čim to bude potrebno, aktivaciju pričuve za nepredviđene izdatke za ostatak iznosa za ovu godinu i poziva Komisiju da iznese prijedlog u tom pogledu; predviđa da će povećanje gornje granice VFO-a za naslov 3. biti neizbježno da bi se moglo odgovoriti na sve potrebe nastale izbjegličkom i migrantskom krizom;
5. prihvaća prijedlog o povećanju broja zaposlenih u Europskom centru za borbu protiv terorizma u sklopu Europola s obzirom na trenutačnu sigurnosnu situaciju u Europskoj uniji; napominje da je to povećanje povrh onog dogovorenog u okviru nedavne revizije pravnog okvira Europola;
6. snažno potiče Komisiju da iz plana o smanjenju broja zaposlenih za 5 % isključi sve agencije čiji rad u širem smislu obuhvaća područja migracija i sigurnosti jer su sve te agencije potkapacitirane s obzirom na izrazito povećanje njihovih aktivnosti i zadaća tijekom posljednje dvije godine; poziva Komisiju da zajamči ravnotežu među agencijama zaduženim za pravosuđe i unutarnje poslove poštujući njihovo radno opterećenje i zadaće;
7. uzevši o obzir hitnost situacije, ponovno iskazuje svoju odlučnost da usvoji nacrt izmjene proračuna br. 1/2016 kako ga je predložila Komisija;
8. prihvaća stajalište Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 1/2016;
9. nalaže svojem predsjedniku da proglasi izmjenu proračuna br. 1/2016 konačno donesenom i da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;
10. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Revizorskom sudu i nacionalnim parlamentima.
– uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0025/2016),
– uzimajući u obzir članak 121. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0060/2016),
A. budući da je Odbor za proračunski nadzor ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
B. budući da je na sjednici Odbora za proračunski nadzor od 15. ožujka 2016. održano saslušanje kandidata Vijeća za člana Revizorskog suda;
1. daje pozitivno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Samu Jereba imenuje članom Revizorskog suda;
2. nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.
Imenovanje člana Revizorskog suda – Mihails Kozlovs
237k
60k
Odluka Europskog parlamenta od 13. travnja 2016. o predloženom imenovanju Mihailsa Kozlovsa za člana Revizorskog suda (C8-0411/2015 – 2015/0814(NLE))
– uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0411/2015),
– uzimajući u obzir članak 121. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0059/2016),
A. budući da je Odbor za proračunski nadzor ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
B. budući da je na sjednici Odbora za proračunski nadzor 15. ožujka 2016. održano saslušanje kandidata Vijeća za članstvo u Revizorskom sudu;
1. daje pozitivno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Mihailsa Kozlovsa imenuje članom Revizorskog suda;
2. nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.
Imenovanje člana Revizorskog suda – Jan Gregor
236k
60k
Odluka Europskog parlamenta od 13. travnja 2016. o predloženom imenovanju Jana Gregora za člana Revizorskog suda (C8-0412/2015 – 2015/0815(NLE))
– uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0412/2015),
– uzimajući u obzir članak 121. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0057/2016),
A. budući da je Odbor za proračunski nadzor ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
B. budući da je na sjednici Odbora za proračunski nadzor 15. ožujka 2016. održano saslušanje kandidata Vijeća za članstvo u Revizorskom sudu;
1. daje pozitivno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Jana Gregora imenuje članom Revizorskog suda;
2. nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.
Imenovanje člana Revizorskog suda – Ladislav Balko
237k
60k
Odluka Europskog parlamenta od 13. travnja 2016. o predloženom imenovanju Ladislava Balka za člana Revizorskog suda (C8-0413/2015 – 2015/0816(NLE))
– uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0413/2015),
– uzimajući u obzir članak 121. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0055/2016),
A. budući da je Odbor Parlamenta za proračunski nadzor ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
B. budući da je na sjednici Odbora Parlamenta za proračunski nadzor od 15. ožujka 2016. održano saslušanje kandidata Vijeća za članstvo u Revizorskom sudu;
1. daje pozitivno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Ladislava Balka imenuje članom Revizorskog suda;
2. nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.
Imenovanje člana Revizorskog suda – Janusz Wojciechowski
240k
61k
Odluka Europskog parlamenta od 13. travnja 2016. o predloženom imenovanju Janusza Wojciechowskog za člana Revizorskog suda (C8-0414/2015 – 2015/0817(NLE))
– uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0414/2015),
– uzimajući u obzir članak 121. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0061/2016),
A. budući da je Odbor za proračunski nadzor ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
B. budući da je na sjednici Odbora za proračunski nadzor od 15. ožujka 2016. održano saslušanje kandidata Vijeća za članstvo u Revizorskom sudu;
1. daje negativno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Janusza Wojciechowskog imenuje članom Revizorskog suda;
2. nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.
Produljenje odobrenja aktivne tvari glifosata
290k
112k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. travnja 2016. o nacrtu provedbene uredbe Komisije o produljenju odobrenja aktivne tvari glifosata u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi (EU) br. 540/2011 (D044281/01 – 2016/2624(RSP))
– uzimajući u obzir nacrt provedbene uredbe Komisije o produljenju odobrenja aktivne tvari glifosata u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi (EU) br. 540/2011 (D044281/01),
– uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ(1), a posebno njezin članak 20. stavak 1.,
– uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(2),
– uzimajući u obzir članak 7. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane(3),
– uzimajući u obzir zaključke Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) o stručnoj analizi procjene rizika od pesticida s aktivnom tvari glifosatom(4),
– uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,
– uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,
A. budući da se od svih herbicida trenutno u svijetu najviše proizvodi sistemični herbicid glifosat; budući da je u posljednjih 40 godina njegova uporaba u svijetu drastično porasla, povećavši se za 260 puta (s 3200 tona 1974. godine na 825 000 tona 2014.)(5);
B. budući da je glifosat neselektivan herbicid koji uništava sve bilje; budući da djeluje na način da utječe na takozvani šikimatni put, put koji je također prisutan u algama, bakterijama i gljivama; budući da se pokazalo da izlaganje bakterija Escherichia coli i Salmonella enterica serovar Typhimurium subletalnim dozama komercijalnih formulacija glifosata izaziva izmijenjenu reakciju na antibiotike;
C. budući da 76 % uporabe glifosata otpada na poljoprivredu; budući da je također raširena njegova uporaba u šumarstvu te primjena u gradovima i vrtlarstvu;
D. budući da su glifosat i/ili njegovi ostaci pronađeni u vodi, tlu, hrani i piću te nejestivim proizvodima, kao i u ljudskom tijelu (npr. u urinu i majčinu mlijeku);
E. budući da je stanovništvo izloženo prvenstveno ako živi u blizini prskanih područja, preko uporabe u kućanstvu i preko hrane; budući da je izloženost glifosatu u porastu zbog povećanja ukupne količine glifosata koji se koristi; budući da se učinak glifosata i njegovih najčešćih koformulanata na ljudsko zdravlje mora redovito kontrolirati;
F. budući da se u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 aktivne tvari mogu odobriti samo ako nisu ili se ne moraju klasificirati kao karcinogeni kategorije 1A ili 1B prema odredbama Uredbe (EZ) br. 1272/2008, osim ako je izlaganje ljudi toj aktivnoj tvari zanemarivo ili ako postoji ozbiljna opasnost za zdravlje biljaka koja se ne može suzbiti drugim raspoloživim sredstvima;
G. budući da je u ožujku 2015. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) glifosat klasificirala kao tvar koja „vjerojatno uzrokuje rak kod ljudi” (skupina 2A) na temelju „ograničenih dokaza” raka kod ljudi (slučajevi izloženosti u stvarnim uvjetima koji su se doista dogodili), „dostatnih dokaza” raka kod eksperimentalnih životinja (u okviru istraživanja „čistog” glifosata) te „snažnih dokaza” u vidu mehanističkih informacija povezanih s karcinogeničnosti (za genotoksičnost i oksidacijski stres) i za „čisti” glifosat i za formulacije glifosata;
H. budući da su kriteriji koje je IARC koristio za skupinu 2A usporedivi s kriterijima koji su korišteni za kategoriju 1B u Uredbi (EZ) br. 1272/2008;
I. budući da je unatoč tome u studenom 2015. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) dovršila stručni pregled glifosata i zaključila da „nije vjerojatno da glifosat predstavlja opasnost za ljude zbog karcinogenih učinaka i da dokazi ne podupiru klasifikaciju u pogledu njegova karcinogenog potencijala u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008”;
J. budući da se u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) …/... od XXX o produljenju odobrenja aktivne tvari glifosata u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi (EU) br. 540/2011 (dalje u tekstu „nacrt provedbene uredbe”) na temelju znanstvene procjene koju su proveli BfR i EFSA predlaže da se glifosat odobri do 30. lipnja 2031., tj. na najduže moguće razdoblje, za svaku vrstu uporabe, uz ograničenje za jedan od koformulanata i sastavljanje popisa koformulanata koje države članice ne prihvaćaju kao sastavni dio sredstava za zaštitu bilja, bez ikakvih pravno obvezujućih uvjeta uporabe i podložno samo potvrdnim informacijama o svojstvima endokrina disruptora;
K. budući da je navedena svrha Uredbe (EZ) br. 1107/2009 „osigurati visoku razinu zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša te poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta usklađivanjem pravila o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja poboljšavajući time poljoprivrednu proizvodnju”;
L. budući da se u tekstu Uredbe (EZ) br. 1107/2009 navodi da se njezine odredbe „zasnivaju na načelu predostrožnosti s ciljem osiguranja da aktivne tvari ili sredstva koji se stavljaju na tržište nemaju štetno djelovanje na zdravlje ljudi ili životinja ili na okoliš”; budući da se u tekstu također navodi da se „posebno države članice ne smiju sprječavati u primjeni načela predostrožnosti ako postoji znanstvena nesigurnost vezano uz rizike za zdravlje ljudi ili životinja ili za okoliš od sredstava za zaštitu bilja koja se odobravaju na njihovom području”;
M. budući da se na temelju članka 13. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 svaka odluka o odobrenju/neodobrenju/uvjetnom odobrenju aktivne tvari donosi na temelju Komisijinog izvještaja o procjeni i „drugih faktora koje treba uzeti u obzir u odnosu na sadržaj koji se razmatra te načela predostrožnosti, kada su uvjeti utvrđeni u članku 7. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 relevantni”;
N. budući da je člankom 7. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 predviđeno da se „u posebnim [...] okolnostima, gdje na temelju dostupnih informacija postoji mogućnost štetnog djelovanja na zdravlje, ali ustraje znanstvena nesigurnost, mogu poduzeti privremene mjere upravljanja rizikom nužne za osiguranje visoke razine zaštite zdravlja koju je Zajednica odabrala, do pribavljanja daljnjih znanstvenih informacija potrebnih za opsežniju procjenu rizika”;
O. budući da su uvjeti za primjenu načela predostrožnosti iz Uredbe (EZ) br. 178/2002 očito ispunjeni s obzirom na aktualnu raspravu o karcinogenim svojstvima glifosata;
P. budući da u skladu s člankom 14. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 produljenje odobrenja aktivnih tvari vrijedi za razdoblje od najviše 15 godina; budući da bi u interesu sigurnosti rok odobrenja trebao biti razmjeran mogućim rizicima koji su povezani s uporabom takvih tvari te bi prilikom donošenja svake odluke o produljenju u obzir trebalo uzeti iskustvo stečeno stvarnom uporabom sredstava za zaštitu bilja koja sadrže dotične tvari i svaki razvoj događaja u znanosti i tehnologiji;
Q. budući da se u odluci Europskog ombudsmana u predmetu 12/2013/MDC od 18. veljače 2016. o praksama Europske komisije u vezi s odobrenjem i stavljanjem na tržište sredstava za zaštitu bilja (pesticida) poziva Komisiju da preispita svoj pristup definiciji i provedbi mjera smanjivanja rizika (uvjeti i ograničenja), kako bi se uključilo dodatne zahtjeve kojima će se zajamčiti da Komisija ne izbjegava svoju dužnost osiguranja djelotvorne zaštite ljudskog zdravlja, zdravlja životinja i okoliša omogućavajući državama članicama gotovo potpunu diskreciju u pogledu definicije mjera smanjivanja rizika za potencijalno opasne tvari, s obzirom na to da su standardne formulacije veoma otvorene te je upitno može li se pravno gledano smatrati da iziskuju bilo kakve mjere smanjivanja rizika;
R. budući da, međutim, u nacrtu provedbene uredbe nema pravno obvezujućih mjera smanjivanja rizika, usprkos visokom dugoročnom riziku koji postoji pri gotovo svim vrstama uporabe glifosata za neciljane kopnene kralježnjake, uključujući sisavce i ptice; budući da se uporabom neselektivnog herbicida glifosata ne ubija samo neželjeni korov, već i sve bilje te alge, bakterije i gljive, zbog čega je njegov učinak na bioraznolikost i ekosustav neprihvatljiv; budući da glifosat stoga nije sukladan članku 4. stavku 3. točki (e) podtočki iii. Uredbe (EZ) br. 1107/2009;
S. budući da su brojne države članice već poduzele mjere predostrožnosti u cilju zaštite javnog zdravlja i okoliša; budući da bi u slučaju odobrenja aktivne tvari trebalo na razini Unije postaviti jasne i pravno obvezujuće uvjete njezine uporabe u cilju postizanja jednake razine zaštite u svim državama članicama;
T. budući da je na zahtjev Komisije EFSA u svojoj procjeni uzela u obzir izvješće koje je objavila Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC), koja je glifosat kategorizirala kao tvar koja vjerojatno uzrokuje rak kod ljudi; budući da je procjena EFSA-e temeljena na brojnim dokazima, među ostalima na nekoliko studija koje IARC nije razmotrio, te je to prema EFSA-i jedan od razloga zbog kojih je došla do različitih zaključaka;
U. budući da je načelnik Odjela za pesticide Europske agencije za sigurnost hrane, koji je bio odgovoran za procjenu, neke studije koje Međunarodna agencija za istraživanje raka nije razmotrila nazvao „ključnima” ili „od središnje važnosti”; budući da EFSA zasad odbija objaviti te studije jer podnositelji tvrde da bi objavljivanje štetilo njihovim komercijalnim interesima; budući da zbog neobjavljivanja studija nije moguće provesti neovisnu znanstvenu provjeru; budući da Europska agencija za sigurnost hrane nije pružila provjerljiv dokaz da bi objavljivanje tih podataka naštetilo industriji, u skladu s pravnom obvezom iz članka 63. Uredbe (EZ) br. 1107/2009.;
V. budući da u skladu s člankom 4. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(6) institucije uskraćuju pristup dokumentu ako bi njegovo objavljivanje ugrozilo zaštitu komercijalnih interesa osim ako za njegovo objavljivanje postoji prevladavajući javni interes; budući da postoji očigledan prevladavajući interes za objavu tih studija s obzirom na aktualnu raspravu između IARC-a i EFSA-e o temi od velikog javnog interesa kao što je rak i na globalnu važnost odluke o ponovnom odobrenju/uvjetnom ponovnom odobrenju ili neodobrenju glifosata;
W. budući da ne postoji samo ozbiljna zabrinutost o karcinogenosti glifosata već i dvojbe u pogledu mogućih načina djelovanja u vezi s njegovim svojstvima endokrina disruptora; budući da je otkriveno da su formulacije na osnovi glifosata endokrini disruptori u ljudskim staničnim linijama i da se bez odgovarajućih znanstvenih horizontalnih kriterija ne može isključiti djelovanje na endokrini sustav; budući da će Komisija do kolovoza 2016. iznijeti standarde za definiranje endokrinih disruptora;
X. budući da je EFSA izrazila „zabrinutost” zbog toga što se „djelovanje na endokrini sustav ne može isključiti” jer se procjena nije mogla završiti u nedostatku podataka; međutim, budući da se u skladu s Prilogom II., točkom 2.2. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 aktivna tvar može odobriti samo kad je podnesena cjelokupna dokumentacija; budući da je to još važnije s obzirom na to da se u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 navodi da se aktivna tvar odobrava samo ako se ne smatra da posjeduje endokrino štetna svojstva koja bi mogla imati štetne učinke na ljude, osim ako je izlaganje ljudi toj aktivnoj tvari zanemarivo ili ako postoji ozbiljna opasnost za zdravlje bilja koja se ne može obuzdati bilo kojim drugim od sredstava na raspolaganju;
Y. budući da je neprikladno da Komisija s tim znatnim nedostacima postupa slanjem potvrđujućih podataka nakon donošenja odluke o ponovnom odobrenju jer bi se postupak podnošenja potvrđujućih podataka trebao primjenjivati samo u pojedinim iznimnim slučajevima kako je navedeno u točki 2. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 te se ne bi smio odnositi na zahtjeve za podnošenje podataka koji su već postojali prilikom podnošenja zahtjeva;
Z. budući da su tijekom protekla dva desetljeća prikupljeni dodatni dokazi o štetnim djelovanjima, posebno činjenica da je određeni broj putova kralježnjaka moguć cilj djelovanja glifosata, uključujući hepatorenalna oštećenja i utjecaj na ravnotežu nutrijenata kelirajućim djelovanjem glifosata(7);
AA. budući da je u srpnju 2015. država članica izvjestiteljica izrazila namjeru da Europskoj agenciji za kemikalije, koja je mjerodavno znanstveno tijelo u pogledu usklađenog razvrstavanja kemijskih tvari, podnese dokumentaciju u vezi s usklađenim razvrstavanjem glifosata u okviru Uredbe (EZ) br. 1272/2008; budući da se podnošenje očekivalo krajem ožujka 2016. godine; budući da se očekuje da će postupak donošenja odluke trajati 18 mjeseci;
AB. budući da je jedna od značajnijih uporaba glifosata ona u cilju „isušivanja”, tj. ubijanja same biljke prije žetve kako bi se ubrzalo sazrijevanje i olakšala žetva (na engleskom također poznato kao „green burndown”); budući da ta praksa nema samo značajno štetno djelovanje na bioraznolikost, već obično rezultira i puno većim razinama ostataka u proizvodima nakon žetve te stoga dovodi do povećane izloženosti ljudi prilikom prehrane(8); budući da se tom praksom također kontaminira slama iz tretirane kulture koja zbog toga nije prikladna kao stočna hrana; budući da je i za zaštitu ljudskog zdravlja i za okoliš neprihvatljivo upotrebljavati neselektivni herbicid u te svrhe;
AC. budući da je većina genetski modificiranih kultura otporna na glifosat(9); budući da je 56 % globalno uporabljenog glifosata 2012. godine primijenjeno na genetski modificirane kulture koje su otporne na glifosat(10);
AD. budući da je 2015. i 2016. Europski parlament uložio prigovor na četiri različita nacrta provedbenih akata Komisije o stavljanju na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirane kulture, sastoje se od njih ili su proizvedene od njih(11),(12),(13),(14); budući da su sve te kulture genetski modificirane kako bi bile otporne na glifosat; budući da su tri od tih kultura genetski modificirane da budu otporne i na jedan drugi herbicid, te stoga kombiniraju višestruke otpornosti;
AE. budući da je poznato da je raširena uporaba glifosata na kulturama koje su otporne na glifosat tijekom zadnjih 20 godina dovela do otpornog korova jer, kako je otkriveno, opetovana uporaba glifosata bez dovoljne izmjene sredstava za uklanjanje korova ili praksi za uklanjanje korova znatno pospješuje razvoj otpornog korova; budući da kao odgovor na to agrobiotehnološka poduzeća kulturama dodaju daljnje karakteristike tolerancije na herbicide, kao što pokazuju tri od četiri genetski modificirane kulture kojima se Europski parlament suprotstavio, a to bi moglo dovesti do korova s višestrukom otpornošću(15); budući da takva toksična spirala nije održiva;
AF. budući da su studije pokazale da se integriranom zaštitom bilja temeljenom na diversifikaciji kultura, obradi tla, datumima sjetve i mehaničkom uklanjanju korova može smanjiti uporaba herbicida, a pritom se održavaju prinosi usjeva i taj je pristup održiviji i prihvatljiviji za okoliš, što ima znatne koristi za bioraznolikost(16);
AG. budući da je EFSA 2015. utvrdila da je za određene pesticide, uključujući glifosat, broj poznatih utvrđivanja maksimalnih razina ostataka bio znatno niži od broja koji je potreban da se izvedu statistički relevantni zaključci; budući da bi, prema EFSI, zemlje izvjestiteljice trebale proširiti opseg analitičkih metoda koje se primjenjuju za utvrđivanje maksimalnih razina ostataka kako bi se osiguralo da mali broj utvrđenih slučajeva ili nedostatak podataka iz nekih zemalja(17) ne utječe neobjektivno na stopu otkrivanja i stopu prekoračenja maksimalnih razina ostataka;
AH. budući da je u ožujku 2016. u Stalnom odboru za fitofarmaceutske proizvode odgođeno glasovanje o nacrtu provedbene uredbe o produljenju odobrenja aktivne tvari glifosata;
AI. budući da je američki ured za nadzor rada vlade nedavno poslao preporuku Federalnoj upravi SAD-a za hranu i lijekove da procijeni rizik i objavi informacije o ostacima glifosata u pogledu javnog zdravlja;
1. smatra da se nacrtom provedbene uredbe Komisije ne pruža visoka razina zaštite zdravlja ljudi i životinja te zaštite okoliša, ne primjenjuje se načelo predostrožnosti i prekoračuju se provedbene ovlasti iz Uredbe (EZ) br. 1107/2009;
2. traži od Komisije da podnese novi nacrt provedbene uredbe u kojem bi se više vodilo računa o održivom načinu uporabe herbicida koji sadrže glifosat; poziva Komisiju da predloži da prije svega države članice ograniče ili zabrane prodaju glifosata za neprofesionalne korisnike te traži da Komisija u suradnji sa stručnjacima iz država članica izradi procjenu uporabe sredstava za zaštitu bilja za neprofesionalne korisnike, da izradi prijedloge, pripremi osposobljavanja i odobrenja za uporabu za profesionalce, da osigura bolju informiranost o uporabi glifosata te da strogo ograniči uporabu sredstava koja sadrže aktivnu tvar glifosat prije žetve;
3. poziva Komisiju da produlji odobrenje glifosata za sedam godina; podsjeća da u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Komisija može povući odobrenje aktivne tvari tijekom razdoblja trajanja odobrenja ako se novim znanstvenim dokazima može potvrditi da više ne ispunjava kriterije za odobrenje; poziva Komisiju i države članice da ubrzaju rad na popisu koformulanata koji nisu prihvaćeni za uporabu u sredstvima za zaštitu bilja; pozdravlja isključivanje polioksietilen-alkilamina iz uporabe u sredstvima za zaštitu bilja koja sadrže glifosat;
4. poziva Komisiju da pogotovo ne odobri nikakvu neprofesionalnu uporabu glifosata;
5. poziva Komisiju da pogotovo ne odobri nikakvu uporabu glifosata u javnim parkovima, javnim vrtovima i na javnim igralištima te u njihovoj blizini;
6. poziva Komisiju da pogotovo ne odobri nikakvu poljoprivrednu uporabu glifosata tamo gdje su integrirani sustavi zaštite bilja dostatni za nužno suzbijanje korova;
7. poziva Komisiju da preispita svoje odobrenje s obzirom na skoro podnošenje dokumentacije Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) o usklađenom razvrstavanju glifosata u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008;
8. poziva Komisiju da brzo zajamči neovisnu reviziju ukupne toksičnosti i klasifikacije glifosata na temelju svih dostupnih znanstvenih dokaza, pa i onih povezanih s karcinogenošću glifosata te mogućim svojstvima endokrinog disruptora u skladu s očekivanim znanstvenim horizontalnim kriterijima za endokrine disruptore;
9. poziva Komisiju i Europsku agenciju za sigurnost hrane da s obzirom na prevladavajući interes za objavu odmah objave sve znanstvene dokaze koji su bili osnova za pozitivnu klasifikaciju glifosata i za predlaganje njegova ponovnog odobrenja;poziva Komisiju da poduzme sve potrebne napore da se olakša potpuna objava znanstvenih dokaza korištenih u kontekstu procesa EU-a za evaluaciju;
10. poziva Komisiju da svojem Uredu za hranu i veterinarstvo da mandat za ispitivanje i nadziranje ostataka glifosata u hrani i piću proizvedenima u Uniji, ali i u uvezenim proizvodima;
11. poziva Komisiju i države članice da financiraju istraživanja i inovacije na području alternativnih održivih i isplativih rješenja za sredstva za zaštitu od štetočina kako bi se omogućila visoka razina zaštite zdravlja ljudi i životinja i zaštite okoliša;
12. smatra da je odgovarajuće daljnje djelovanje Komisije u vezi s ovom rezolucijom važno za povjerenje u institucije Europske unije i među njima;
13. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.
Rezolucija Europskog parlamenta od 16. prosinca 2015. o Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2015/2279 od 4. prosinca 2015. o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz NK603 × T25 (MON-ØØ6Ø3-6 × ACS-ZMØØ3-2), sastoje se ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0456).
Rezolucija Europskog parlamenta od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87705 × MON 89788 (MON-877Ø5-6 × MON-89788-1), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0040).
Rezolucija Europskog parlamenta od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju FG72 (MST-FGØ72-2), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0038).
Rezolucija Europskog parlamenta od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87708 × MON 89788 (MON-877Ø8-9 × MON-89788-1), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0039).
EU u promjenjivom globalnom okruženju – povezaniji, konfliktniji i kompleksniji svijet
375k
137k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. travnja 2016. o EU-u u globalnom okruženju koje se mijenja – povezaniji, konfliktniji i kompleksniji svijet (2015/2272(INI))
– uzimajući u obzir članak 3. stavke 1., 2. i 5., članak 21., posebno stavak 1., stavak 2. točku (h) i stavak 3. njegov drugi podstavak, članke 8., 22., 24., 25., 26., 42., članak 42. posebno njegov stavak 7. i članak 46. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),
– uzimajući u obzir članak 222. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir Europsku sigurnosnu strategiju iz 2003. i Izvješće o provedbi europske sigurnosne strategije iz 2008.,
– uzimajući u obzir izvješće potpredsjednice Komisije/visoke predstavnice „EU u globalnom okruženju koje se mijenja – povezaniji, konfliktniji i kompleksniji svijet”
– uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Europske komisije i visoke predstavnice „Sveobuhvatni pristup EU-a vanjskim sukobima i krizama” (JOIN(2013)0030),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije „Europski program sigurnostiˮ (COM(2015)0185),
– uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i visoke predstavnice „Preispitivanje Europske politike susjedstva” (JOIN(2015)0050),
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 21. svibnja 2015. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike (na temelju godišnjeg izvješća Vijeća o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici Europskom parlamentu)(1),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2016. o klauzuli o uzajamnoj obrani (članak 42. stavak 7. UEU-a)(2),
– uzimajući u obzir zaključke sa sastanaka Europskog vijeća od 19. i 20. prosinca 2013. (EUCO 217/13) i od 25. i 26. lipnja 2015. (EUCO 22/15), kao i zaključke Vijeća o ZSOP-u od 18. svibnja 2015. (8971/15),
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2015/1835 od 12. listopada 2015. o utvrđivanju statuta, sjedišta i načina djelovanja Europske obrambene agencije(3),
– uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i visoke predstavnice „Strategija kibersigurnosti Europske unije: otvoren, siguran i zaštićen kiberprostor” (JOIN(2013)0001),
– uzimajući u obzir Europsku strategiju sigurnosne zaštite u pomorstvu u obliku u kojem ju je Vijeće Europske unije usvojilo 24. lipnja 2014.,
– uzimajući u obzir Strateški koncept NATO-a iz 2010. i Izjavu sa sastanka na vrhu NATO-a održanog 2014. u Walesu,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. godinu i politici Europske unije u tom području(4),
– uzimajući u obzir Strateški okvir i Plan djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije koje je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 25. lipnja 2012.,
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. prosinca 2015. o izvozu oružja: provedba Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP(5),
– uzimajući u obzir Program za održivi razvoj do 2030., koji je u rujnu 2015. donijela Opća skupština UN-a, i Pariški sporazum o klimatskim promjenama,
– uzimajući u obzir pismo Odbora za međunarodnu trgovinu,
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0069/2016),
A. budući da su mnogi sadašnji i budući izazovi i prijetnje za EU složeni i međusobno povezani, potječu od državnih i nedržavnih aktera te podjednako unutar i izvan zajedničkih granica; budući da je potrebno povezati lokalne, regionalne i globalne kontekste; budući da je potrebna snažna politička volja i vodstvo za odlučno zajedničko djelovanje EU-a i država članica kako bi se proaktivno, zajednički i djelotvorno odgovorilo na te izazove, zaštitile vrijednosti i društveni model EU-a te kako bi se EU pretvorio u djelotvornog dionika s razrađenijom strategijom i kako bi doprinio sigurnosti na međunarodnoj sceni; budući da se globalnom strategijom EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku mora utrti put takvom razvoju događaja utvrđivanjem političke razine ambicija EU-a kao međunarodnog dionika;
B. budući da Europska unija treba hitno poduzeti sve potrebne mjere protiv strateškog uništavanja okoliša i njegovih dugoročnih posljedica; budući da istovremena pojava kriza koje imaju sve neposrednije posljedice čak i na teritorij EU-a znači da nijedna država članica ne može na njih odgovoriti sama i da Europljani moraju kolektivno izvršavati svoje dužnosti kako bi zajamčili svoju sigurnost;
C. budući da su prijetnje prepoznate u europskoj sigurnosnoj strategiji iz 2003. uglavnom i dalje prisutne: terorizam, oružje za masovno uništenje, regionalni sukobi, nefunkcioniranje država i organizirani kriminal; budući da je EU danas suočen s brojnim dodatnim ozbiljnim i nepredviđenim izazovima, kao što su pokušaji nasilnog prekrajanja granica kršenjem međunarodnoga prava i pružanja otpora globalnom redu utemeljenom na propisima, klimatske promjene, spor gospodarski rast, veliki migracijski tokovi i priljev izbjeglica te najveća izbjeglička kriza od II. svjetskog rata, zajedno s tehnološkim razvojima u svemiru i kibernetici, financijskim kriminalitetom, širenjem nuklearnog oružja i utrkom za naoružavanje, hibridnim i asimetričnim ratovanjem i prijetnjama;
D. budući da se sigurnosna struktura Europe temelji na Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS); budući da je EU jedan od glavnih aktera u OESS-u;
E. budući da EU u svjetlu pogoršanja stanja regionalne sigurnosti mora dati prednost stabilizaciji svojega neposrednoga susjedstva, ali bez odustajanja od svojih globalnih obveza; budući da se sigurnosne krize na kućnom pragu EU-a jačaju i oblikuju globalnim trendovima i obratno, djelotvorno upravljanje regionalnom sigurnošću preduvjet je sposobnosti EU-a za globalno djelovanje;
F. budući da je 26. lipnja 2015. Europsko vijeće visokoj predstavnici dodijelilo zadaću da u tijesnoj suradnji s državama članicama nastavi proces strateškog promišljanja radi pripreme globalne strategije EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku, koju treba podnijeti Europskom vijeću do lipnja 2016.;
G. budući da brza i učinkovita reakcija EU-a na prijetnje iziskuje snažnu solidarnost među državama članicama, prevladavanje međuinstitucijskih prepreka i pomanjkanja suradnje u institucijama kao i u inozemnim predstavništvima Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) i državama članicama te dodjeljivanje dostatnih i fleksibilno primjenjivih proračunskih sredstava za potporu ostvarivanju interesa EU-a; budući da je za djelotvornu europsku strategiju najprije potrebna snažna politička volja i osjećaj zajedničke svrhe među državama članicama kako bi se mogli izraditi i rabiti istinski europski instrumenti;
H. budući da se prijetnje raznih vrsta koje su usmjerene na pojedinačne države članice moraju smatrati prijetnjama cijeloj Uniji, što iziskuje snažno zajedništvo i solidarnost među državama članicama te dosljednu zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku;
I. budući da bi sveobuhvatan pristup te dosljedna i usklađena upotreba vanjskih i unutarnjih političkih instrumenata EU-a trebali biti okosnica nove strategije; budući da se ne može smatrati da se izvoz oružja iz EU-a izravno ubraja u sigurnosne interese EU-a te bi u kontekstu razvoja globalne strategije EU-a trebalo uzeti u obzir Zajedničko stajalište 2008/944/ZVSP; budući da je glavni cilj EU-a promicanje njegovih vrijednosti, čime se doprinosi globalnom miru, sigurnosti i održivom razvoju te solidarnosti i uzajamnom poštovanju među narodima; budući da se ti temeljni ciljevi ne smiju zanemarivati kada EU poduzima mjere usmjerene na provedbu svojih unutarnjih i vanjskih politika; budući da čak i kada djeluje u svrhu promicanja vlastitih poslovnih interesa, EU uvijek mora, nastojati jamčiti da je njegovo djelovanje u skladu s ostvarivanjem ciljeva u pogledu očuvanja mira i zaštite ljudskih prava;
J. budući da EU u tako nestabilnom i neizvjesnom međunarodnom okruženju mora imati stratešku autonomiju koja mu omogućuje jamčenje vlastite sigurnosti i promociju vlastitih interesa i vrijednosti;
K. budući da sigurnost ljudi mora biti u središtu globalne strategije EU-a te budući da treba potpuno uzeti u obzir rodnu perspektivu sigurnosti i Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1325;
L. budući da EU od usvajanja Europske strategije za sigurnost iz 2003. ima postavljen cilj stvaranja međunarodnog poretka koji se temelji na učinkovitoj multilateralnosti i pravilima međunarodnog prava;
M. budući da nova strategija mora biti u skladu s Programom za održivi razvoj do 2030.;
N. budući da se na predstojeću strategiju trebaju nadovezati godišnja izvješća o provedbi i da ona treba obuhvatiti sljedeće ciljeve koje treba dodatno razraditi u „podstrategijama” kojima se utvrđuju konkretne odredbe za razna područja djelovanja:
Obrana Europske unije
1. napominje da je cilj Europske unije promicanje mira, njezinih vrijednosti i blagostanja njezinih građana uz istodobno jamčenje sigurnosti njezinih građana i teritorija; naglašava da se vanjsko djelovanje Unije vodi načelima utvrđenima u članku 21. UEU-a; ističe da EU stoga mora uznastojati oko svoje unutarnje i vanjske otpornosti, sposobnosti da anticipira, preduhitri i riješi predvidljive probleme i prijetnje, spremnosti da smjesta reagira na nepredvidljive krize te oko sposobnosti oporavka od raznih vrsta napada te zajamčiti sigurnost opskrbe energijom i sirovinama, istodobno uzimajući u obzir posljedice klimatskih promjena, koje se moraju hitno početi rješavati, pri čemu će EU preuzeti vodeću ulogu u svjetskom djelovanju u području klime i u promicanju održivoga razvoja;
2. smatra da se, kako bi se suprotstavila globalnom okruženju koje se mijenja, strategija EU-a mora usmjeriti na:
a.
identifikaciju i utvrđivanje prioriteta prijetnji i izazova;
b.
određivanje prikladnih odgovora na njih;
c.
određivanje potrebnih sredstava;
3. naglašava da su granice svake države članice ujedno i granice Unije te da se moraju braniti kao takve;
4. smatra da EU kao globalni akter ima ključnu ulogu u poštovanju načela sadržanih u međunarodnom pravu o ljudskim pravima, posebice načela univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava; stoga vjeruje da se ljudska prava moraju smisleno uklopiti u novu globalnu strategiju kako bi se u potpunosti proveo strateški okvir EU-a, smjernice EU-a za ljudska prava i akcijski plan za ljudska prava i demokraciju; ističe u tom pogledu potrebu za stalnim savjetovanjem s EU-om, državama članicama i civilnim društvom u trećim zemljama kako bi se omogućilo da iskustvo i stručnost stručnjaka i boraca za ljudskih prava pridonesu informiranju o vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a i njezinu izoštravanju; poziva EU i države članice da zajamče usvajanje strateškog pristupa u vanjskoj politici EU-a u pogledu ljudskih prava, s naglaskom na konkretne akcije i rezultate i pokazujući dosljednost u uključenosti EU-a u području ljudskih prava u različitim zemljama i regijama, bez obzira na sigurnost, vanjsku politiku, trgovinu, energiju, pomoć ili druga pitanja;
5. smatra da je ključno odrediti stvarne zajedničke vanjskopolitičke interese svih 28 država članica EU-a u svakoj regiji svijeta i u svim relevantnim područjima politika; usto naglašava da bi već i sama vidljivost tih zajedničkih interesa znatno ojačala EU kao dionika u području vanjske politike; poziva potpredsjednicu Komisije/visoku predstavnicu da za mapiranje tih konkretnih interesa i za doprinošenje definiranju strateških i operativnih ciljeva koji bi mogli izravno dovesti do konkretnih ishoda zaduži ESVD;
6. smatra da je SAD ključni strateški partner EU-a; napominje da EU i države članice u budućnosti moraju biti ujedinjenije i spremnije preuzeti veću odgovornost za svoju zajedničku sigurnost i teritorijalnu obranu uz manje oslanjanje na SAD, posebno u susjedstvu Europe; naglašava da transatlantski savez mora i dalje biti ključan stup globalnog sustava koji se temelji na pravilima; stoga poziva EU i države članice da povećaju svoju obrambenu sposobnost kako bi, u potpunoj sinergiji s NATO-om bili spremni reagirati na razne civilne, vojne i hibridne prijetnje i rizike te da se u potpunosti koriste odredbama Ugovora iz Lisabona o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici (ZSOP);
7. u skladu s tim potiče EU da poboljša dosljednu i strukturiranu suradnju oko istraživanja u području obrane, tehnološko-industrijskog temelja i kibernetičke obrane uz pomoć udruživanja i dijeljenja te drugih suradničkih projekata radi učinkovitijeg korištenja proračunima za obranu, radi postizanja zajedničkoga cilja od 2 % troškova za obranu uloženih u istraživanja te radi započinjanja istraživačkog i tehnološkog programa u području obrane koji financira EU u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru (VFO); smatra da ulogu Europske obrambene agencije (EDA) treba osnažiti te joj dodijeliti više sredstava kako bi njezino djelovanje bilo učinkovitije; također smatra da bi države članice trebale preuzeti veću odgovornost za izgradnju hitno potrebnih europskih kapaciteta i doprinošenje strateškoj autonomiji EU-a, povećati rashode za vojna istraživanja preko EDA-e i ojačati tehnološku i industrijsku bazu europskog obrambenog sektora (EDTIB) i europsko obrambeno tržište (EDM); poziva države članice da se transparentnije i odgovornije koriste proračunskim sredstvima za sigurnost i obranu; također poziva države članice da se pobrinu za dostupnost odgovarajućih kapaciteta za ispunjavanje zadataka iz članka 43. UEU-a, pa i za relevantne misije UN-a za očuvanje mira; nadalje smatra da bi trebalo poboljšati razmjenu europskih obavještajnih podataka te razviti istinsku europsku obavještajnu službu s kapacitetom predviđanja i uspostavljenim prikladnim nadzornim mehanizmima;
8. poziva potpredsjednicu Komisije/visoku predstavnicu da riješi pitanje manjka jasnoće klauzule o uzajamnoj obrani u članku 42. stavku 7. Ugovora o Europskoj uniji i da definira smjernice i postupke za njegovu provedbu kako bi se državama članicama omogućilo da učinkovito odgovore ako je to traženo;
9. snažno kritizira Komisiju zbog toga što nije na vrijeme ispunila zadatke koje je pred nju 2013. stavilo Europsko vijeće u vezi s najavljenim planom za sveobuhvatan režim sigurnosti opskrbe u cijelom EU-u, s planiranom zelenom knjigom o kontroli obrambenih i osjetljivih sigurnosnih industrijskih sposobnosti te s praćenjem nabave u području obrane i zaštite, kao i prodaje između vlada u obrambenom sektoru;
10. prima na znanje Odluku Vijeća (ZVSP) 2015/1835 od 12. listopada 2015.; poziva čelnicu Europske obrambene agencije i potpredsjednicu Komisije/visoku predstavnicu da obavijesti Parlament o načinu na koji se ta Odluka Vijeća odražava na ponovljeni poziv Parlamenta da se EDA osnaži financiranjem njezinih troškova za osoblje i operativnih troškova iz proračuna Unije;
11. vjeruje da bi glavni cilj trebao biti prelazak na trajno udružene višenacionalne vojne jedinice, zajedničke obrambene snage i oblikovanje zajedničke obrambene politike, što bi na koncu trebalo dovesti do europske obrambene unije; u tom pogledu zahtijeva uspostavu stalnog vojnog stožera EU-a radi unapređenja vojne sposobnosti upravljanja krizom, omogućivanja kriznog planiranja i interoperabilnosti vojnih snaga i opreme; poziva države članice da kolektivno, bilateralno i u regionalnim skupinama osnaže suradnju u području obrane; podupire donošenje bijele knjige o obrani EU-a na temelju globalne strategije EU-a;
12. smatra da bi trenutačno aktiviranje članka 42., stavka 7. UEU-a trebalo služiti kao katalizator za oslobađanje potencijala iz svih odredbi Ugovora povezanih sa sigurnosti i obranom;
13. naglašava ključnu važnost jačanja suradnje između EU-a i NATO-a, što bi trebalo jamčiti koordinaciju među operacijama, te podržava uspostavu europskih kapaciteta koji jačaju NATO u pogledu teritorijalne obrane te su sposobni provoditi samostalne intervencije izvan granica EU-a; naglašava da bi se ZSOP-om trebao ojačati europski stup NATO-a te bi se njime trebalo jamčiti da europske članice NATO-a stvarno izvršavaju svoje obveze iz članstva u NATO-u; predlaže kombiniranje koncepata borbenih skupina EU-a i NATO-ovih snaga za brzi odgovor; podsjeća da bi se vojni doprinosi trebali temeljiti na načelu solidarnosti među državama članicama EU-a;
14. naglašava da je kontrola izvoza oružja sastavni dio vanjske i sigurnosne politike EU-a i da se mora voditi načelima sadržanima u članku 21. UEU-a, u prvom redu načelima promicanja demokracije i vladavine prava te očuvanja mira, sprečavanja sukoba i jačanja međunarodne sigurnosti; podsjeća da je od presudne važnosti pobrinuti se za to da izvoz oružja ne bude proturječan vjerodostojnosti EU-a kao globalnog zagovaratelja ljudskih prava; duboko je uvjeren da bi se djelotvornijom provedbom osam kriterija iz Zajedničkog stajališta ostvario važan doprinos razvoju globalne strategije EU-a;
15. poziva države članice da poštuju zajedničko stajalište o izvozu oružja i da obustave trgovinu oružjem s trećim zemljama koje ne ispunjavaju navedene kriterije;
16. podržava daljnji rad na učinkovitom upravljanju globalnim zajedničkim domenama kao što su more, zrak, svemir i kiberprostor;
17. napominje da raste uloga koju u našim društvima ima tehnologija te da se politikom EU-a mora odgovoriti na brze promjene u tehnološkom razvoju; u tom smislu naglašava temeljnu ulogu osnaživanja koju u razvoju, demokratizaciji i emancipaciji građana diljem svijeta mogu imati internet i tehnologije te stoga naglašava da je važno da EU radi na promicanju i zaštiti slobodnog i otvorenog interneta te zaštiti digitalnih prava;
18. naglašava da se utjecaj tehnologija također treba odražavati u globalnoj strategiji kao i u inicijativama kibersigurnosti, a poboljšanje ljudskih prava kao sastavni dio treba se prema potrebi uvrstiti u sve politike i programe EU-a radi unapređenja zaštite ljudskih prava, promicanja demokracije, vladavine prava i dobrog upravljanja te mirnog rješavanja sukoba;
Stabilizacija šireg susjedstva Europe
19. smatra da bi EU, kako bi postao djelotvorniji i vjerodostojniji globalni akter, trebao preuzeti veću odgovornost i usmjeriti se na ispunjavanje vakuuma u sigurnosti u svojoj blizini i širem susjedstvu te na stvaranje uvjeta za stabilnost i napredak na temelju vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, što nužno obuhvaća i rješavanje glavnih uzroka aktualnih ratova i sukoba, migracijskih tokova i izbjegličke krize;
20. uvjeren je da bi se EU trebao više uključiti u diplomaciju kojom se smiruju sukobi, posebice u južnom susjedstvu; smatra da bi se novom strategijom trebali obuhvatiti načini na koje bi EU mogao iskoristiti iskustvo nedavnoga nuklearnog sporazuma s Iranom te promicati daljnju izgradnju povjerenja i druge regionalne sporazume povezane sa sigurnošću u kojima se također može iskoristiti vlastito iskustvo Europe s regionalnim sigurnosnim mjerama kao što su Konferencija za europsku sigurnost i suradnju (KESS) i sporazumima kao što je Helsinški završni akt;
21. mišljenja je da bi EU, radi izgradnje stabilnosti i mira te promicanja sigurnosti ljudi, vladavine prava, poštovanja ljudskih prava i demokratizacije, trebao poštovati svoje obveze kad je riječ o proširenju i integraciji, na temelju politika kojima se zagovara gospodarski rast i uključiva društva, te nastaviti suradnju sa zemljama s kojima je iznimno blisko povezan u okviru nedavno revidirane Europske politike susjedstva; podsjeća da prema članku 49. UEU-a bilo koja europska država može podnijeti zahtjev za članstvo u Europskoj uniji, pod uvjetom da zadovoljava kriterije iz Kopenhagena, koji su utvrđeni i o njima se ne može pregovarati, te načela demokracije i poštovanja temeljnih sloboda, ljudskih prava i prava manjina te da jamči vladavinu prava; smatra da bi EU trebao stalno održavati usklađeno i dosljedno djelovanje u istočnom i južnom susjedstvu;
22. smatra da trenutačna izbjeglička kriza zahtijeva holistički europski pristup i hitno usklađeno djelovanje, uz upotrebu i unutarnjih i vanjskih instrumenata; poziva na dugoročnu strategiju i održivo upravljanje politikama azila, migracija i ponovnog prihvata na temelju zajedničkih načela i solidarnosti, vodeći računa o ljudskim pravima i sigurnosti ljudi; poziva na jačanje schengenskoga sustava, europske granične i obalne straže i Frontexa; u tom kontekstu, poziva Komisiju da predloži učinkovita i održiva rješenja; vjeruje da u tom pogledu EU treba promicati praktičniji i sveobuhvatan pristup pružanju pomoći Africi, Bliskom istoku te nestabilnim zemljama i regijama u kojima često dolazi do ratova;
23. vjeruje da je uključiva multilateralna diplomacija pod koordinacijom i vodstvom potpredsjednice Komisije/visoke predstavnice presudna za rješavanje sukoba i upravljanje krizom, i u susjedstvu i na globalnoj razini; naglašava da treba razvijati strateško usmjeravanje, dosljednost i pozitivnu sinergiju između sve više povezane politike vanjskog djelovanja i unutarnje politike na razini EU-a, unutar država članica te između ESVD-a i Komisije;
24. smatra da EU treba biti konstruktivan i otporan globalni akter koji je regionalno usredotočen, raspolaže potrebnim civilnim i vojnim sredstvima i teži tome da određuje pravila, što doprinosi učinkovitom multilateralnom globalnom upravljanju te ga učvršćuje u svrhu jačanja demokracije, dobrog upravljanja, vladavine prava i ljudskih prava; ističe da je ZSOP glavni instrument za sprečavanje i rješavanje krize;
25. poziva institucije EU-a i države članice da zauzmu sveobuhvatan, zajednički i cjelovit pristup u svojem vanjskom djelovanju i da uzmu u obzir neraskidivu poveznicu između unutarnje i vanjske sigurnosti; imajući to u vidu, poziva EU da razvije sinergije između sigurnosti, razvoja, trgovine, ljudskih prava, aktivnosti na promicanju demokracije i vanjskog djelovanja EU-a te da uvrsti te politike u okvir svoje globalne strategije; naglašava potrebu da se zajamči da djelovanje EU-a u području trgovine također pomaže u postizanju ciljeva koji se odnose na sprečavanje širenja oružja, promicanje mira i zaštitu ljudskih prava;
26. podsjeća na važnu i rastuću ulogu koju će energetska sigurnost imati u unutarnjem razvoju EU-a i njegovim odnosima s lokalnim, regionalnim i međunarodnim partnerima; poziva na brzu i potpunu provedbu pet stupova energetske unije; smatra da je strateški interes EU-a dati Komisiji pravo da sudjeluje u pregovorima i supotpisuje sve ugovore o opskrbi energijom iz trećih zemalja te njezinoj proizvodnji u tim zemljama;
27. ističe potrebu za političkom voljom u državama članicama kako bi se pokazala veća fleksibilnost kad je riječ o ZSOP-u radi stvaranja istinskog zamaha u tom području; podržava osnivanje Vijeća ministara obrane, uz redovne sastanke Europskog vijeća o obrani; snažno potiče države članice koje to žele da uspostave stalnu strukturiranu suradnju u obrani (PESCO); u tom smislu naglašava potrebu za prevladavanjem strukturnih ograničenja povezanih posebice s procjenom potreba, kapacitetima (civilnim i vojnim) i zajedničkim financiranjem; vjeruje da su uporaba stalne strukturirane suradnje u obrani i pozivanje na članak 44. UEU-a najprikladniji institucionalni kanali za stvarno napredovanje te zajedničke politike;
28. podržava načelo prema kojem se države članice EU-a trebaju obvezati na izdvajanje najmanje 2 % svojeg BDP-a za obranu do 2024. kako bi dostigle potrebne i odgovarajuće civilne i vojne kapacitete za ispunjenje ciljeva ZVSP-a/ZSOP-a, uz istodobno podupiranje ekonomije razmjera preko zajedničkog razvoja i suradnje te smanjenja nejednakosti među državama članicama;
29. naglašava potrebu za poboljšanjem suradnje s globalnim i regionalnim akterima na borbi protiv globalnih prijetnji i izazova kako bi se ostvario globalni poredak zasnovan na pravilima; vjeruje da suradnja na konkretnim sektorskim pitanjima sa zainteresiranim regionalnim akterima omogućava širenje europskih vrijednosti te doprinosi rastu i razvoju; podsjeća da globalne prijetnje često imaju lokalne uzroke i da je, kao rezultat toga, u njihovo rješavanje potrebno uključiti lokalne aktere; napominje da je uspostava bližih odnosa s nedržavnim akterima, lokalnim i regionalnim vlastima te civilnim društvom također presudna kako bi se zajamčio sveobuhvatan pristup globalnim izazovima kao što su klimatske promjene i terorizam, te da valja preispitati način na koji EU gradi i definira partnerstva kako bi se pojačao osjećaj vlastite odgovornosti u partnera i dodatno uklopio pristup koji uključuje više dionika;
30. smatra da se angažiranost s glavnim globalnim i regionalnim akterima, tj. državama, organizacijama i institucijama, mora temeljiti na temeljnim načelima i strateškim interesima Unije, poštovanju međunarodnoga prava te utvrđenim zajedničkim ciljevima i interesima, uzimajući u obzir njihovu stratešku važnost i njihov potencijalni doprinos rješavanju globalnih prijetnji i problema; smatra da strateški projekti povezivanja mogu imati ključnu ulogu u izgradnji jakih i stabilnih odnosa s glavnim partnerima Europe;
31. poziva na pojačanu suradnju s regionalnim silama i u regionalnim okvirima radi postizanja održivih sinergija za mir, sigurnost, sprečavanje sukoba i upravljanje krizama te na čvršću potporu zemljama koje su pod snažnim pritiskom regionalnih kriza, što obuhvaća i angažiranost na izgradnji otpornih i stabilnih institucija te uključiva društva za jačanje trgovinskih i sektorskih sporazuma radi promicanja sigurnosti, stabilnosti i blagostanja te provođenje sveobuhvatnih regionalnih strategija;
32. žali zbog činjenice da su autokratski i represivni režimi sve uspješniji s obzirom na njihovu sposobnost da ugrožavaju ljudska prava, razvoj, demokraciju i razvoj aktivnog civilnog društva ili onemogućuju njihovo ostvarivanje; snažno potiče potpredsjednicu Komisije/visoku predstavnicu da razmotri taj negativni globalni trend u kontekstu globalne strategije;
33. napominje da prosperitet Unije ovisi o njezinoj sposobnosti da bude inovativna i konkurentna te da profitira od brzog ritma globalne ekonomije; smatra da se EU mora dosljedno služiti svim svojim političkim instrumentima kako bi stvorio povoljne vanjske uvjete za održiv rast europske ekonomije; smatra da EU mora biti angažiran i aktivan promicatelj slobodne i poštene trgovine i ulaganja, sigurnih trgovinskih kanala i većeg tržišnog pristupa diljem svijeta te štititi stabilnost globalnog financijskog sustava promicanjem visokih normi uređenosti i upravljanja;
34. napominje da radi postizanja navedenih ciljeva EU mora učvrstiti suradnju s reformiranim UN-om i doći u poziciju da usmjerava i utječe na djelovanje na globalnim forumima o upravljanju domenama u kojima se nalaze strateški interesi i sigurnost te mora produbiti partnerstva s ostalim globalnim i regionalnim akterima, revitalizirati strateška partnerstva i pretvoriti ih u djelotvorne političke instrumente, uključujući partnerstva s nedržavnim akterima; smatra da EU također mora ojačati europsku diplomaciju, povećati operativne kapacitete za sprečavanje sukoba, podupiranje demokracije, upravljanje krizama i uspostavljanje saveza preko posredništva i dijaloga te promicati i osnažiti civilno društvo; potiče dublju suradnju između EU-a i UN-a te EU-a i AU-a na operacijama potpore miru; naglašava da u multilateralno dogovorena rješenja treba što više ugraditi pristupe za rješavanje sukoba uz poštovanje višestrukih dimenzija koje takve intervencije trebaju obuhvaćati na područjima čuvanja i provedbe mira, održivog razvoja, suočavanja s glavnim uzrocima migracija i poštovanja ljudskih prava;
35. podsjeća na ključnu ulogu Unije u razvojnoj pomoći te od država članica traži da poštuju obveze izdvajanja 0,7 % svojeg BDP-a za službenu razvojnu pomoć; traži od EU-a da potiče pragmatičniji pristup pomoći promicanjem uporabe proračunske potpore; poziva države članice da poduzmu sve mjere za ostvarenje ciljeva održivoga razvoja;
36. naglašava da razvoj nije moguć bez sigurnosti i da sigurnost nije moguća bez razvoja; ističe da razvojna politika EU-a stoga treba biti ključan dio globalne strategije EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku;
37. pozdravlja cilj nove globalne strategije EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku da bude sveobuhvatna, da se poveća dosljednost unutarnje i vanjske politike i da se poboljša koordinacija među institucijama i s državama članicama; podsjeća na obvezu iz Ugovora da se poštuje načelo usklađenosti politika u interesu razvoja i da se izbjegnu sve proturječnosti između razvojnih i nerazvojnih politika koje utječu na zemlje u razvoju; poziva države članice i Komisiju da stoga uspostave i učvrste sustave koordinacije među pojedinim ministarstvima i unutar cijelog Kolegija povjerenika i da dodatno uključe nacionalne parlamente u plan usklađivanja politika u interesu razvoja te poziva EU da ojača koordinacijski mehanizam za utvrđivanje mogućih posljedica politika na razvojne ciljeve, za integriranje razvojnih aspekata u političke inicijative od početka njihove primjene i za uvođenje sustavnijeg mjerenja učinaka i napretka u pogledu usklađenosti politika u interesu razvoja; u tom pogledu poziva na uspostavu učinkovitog pravnog lijeka za žrtve u slučajevima u kojima domaća jurisdikcija očito nije sposobna da se uhvati ukoštac s politikama koje provode strana tijela;
38. pozdravlja činjenicu da je poveznica između mira i razvoja na odgovarajući način uvrštena u novi Program održivog razvoja do 2030. i što je zbog toga uveden 16. cilj održivog razvoja o miru i pravdi; poziva EU i države članice da, među ostalim, prednost daju aktivnostima povezanima s ispunjavanjem 16. cilja održivog razvoja (ljudska prava, dobro upravljanje, mir i izgradnja demokracije) i da zajamče da ti ciljevi budu među ključnim sektorima nacionalnih indikativnih programa u okviru izrade programa razvojne suradnje;
39. poziva na pregled Europskoga konsenzusa o razvoju kao važan doprinos ažuriranoj i dosljednoj globalnoj strategiji EU-a; ističe da bi se tim pregledom trebali uzeti u obzir novi globalni izazovi, početi rješavati pitanje primjene ciljeva održivoga razvoja u EU-u i ponovno naglasiti temeljne vrijednosti kao što su poštovanje ljudskih prava, s posebnim naglaskom na pravima ugroženih skupina kao što su djevojčice, žene i osobe s invaliditetom, demokraciji i vladavini prava, ali i na glavnim načelima razvojne učinkovitosti kao što su sudjelovanje partnerskih zemalja u odlukama o razvojnim strategijama, povećana odgovornost u pogledu nacionalnih sustava država partnera i diferencijacija koja se temelji na potrebama, ali i kriteriji uspješnosti zasnovani na ciljevima održivog razvoja; ustraje u tome da bi Europska unija trebala učiniti sve što je u njezinoj moći radi osnaživanja komplementarnosti među svim dionicima razvoja kako bi se iskoristio puni potencijal europske razvojne politike i time ubrzala provedba Programa održivog razvoja do 2030.;
40. sa zabrinutošću primjećuje povećanje neodrživosti duga i u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju; poziva Komisiju da unaprijedi načelo zajedničke odgovornosti dužnika i vjerovnika te da u svim svojim područjima politika učinkovito slijedi i promiče načela Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju za odgovorno zaduživanje i pozajmljivanje; u tom pogledu poziva EU i njegove države članice da na konstruktivan način sudjeluju u UN-ovu radu na uspostavi međunarodnog mehanizma za rješavanje državnog duga;
41. izražava žaljenje zbog toga što još uvijek ne postoji regulatorni okvir za korporacije o poštovanju ljudskih prava i obvezama u odnosu na socijalne i ekološke standarde, čime se određenim državama i poduzećima dopušta da ih nekažnjeno zaobilaze; poziva EU i države članice da se aktivno uključe u rad UN-ova Vijeća za ljudska prava i Programa UN-a za zaštitu okoliša na pripremi međunarodnog sporazuma u okviru kojega bi transnacionalne korporacije snosile odgovornost za povrede ljudskih prava i kršenja standarda zaštite okoliša;
42. podupire ideju redefiniranja odnosa EU-a s afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama jačanjem politike jednakosti partnera, poštovanjem demokratskog političkog prostora kako bi vlade suverenih zemalja donosile političke odluke u korist svojih građana i podizanjem na višu razinu načela dobrog upravljanja i ljudskih prava kao osnovnih sastavnica sporazuma koji će uslijediti nakon Sporazuma iz Cotonoua i učinkovitim poboljšanjem veza između razvojnih ciljeva EU-a u pogledu trgovinske, sigurnosne, klimatske i migracijske politike radi uzajamnoga jačanja; poziva na donošenje formalnih nadzornih ovlasti u vezi s Europskim razvojnim fondom, po mogućnosti u okviru obvezujućega međuinstitucijskoga sporazuma na temelju članka 295. Ugovora iz Lisabona; traži uspostavu poštenog i ambicioznog partnerstva između EU-a i zemalja AKP-a u razdoblju nakon 2020., koje će se temeljiti na načelima odgovornosti i uzajamnog poštovanja među partnerima uz jednaka prava i obveze, koje će biti više usmjereno na zajedničke izazove i interese te bolje prilagođeno za uvođenje stvarnih promjena s obzirom na želje obiju strana i izazove s kojima se suočavaju; traži od Europske unije da promiče instrumente za trgovinu sa zemljama AKP-a, osobito sporazume o gospodarskom partnerstvu, u cilju uvođenja stvarnih promjena kad je riječ o sigurnosti i napretku obiju strana;
43. naglašava da EU mora uložiti još više truda u promicanje gospodarskoga rasta i otpornosti u susjedstvu i u regijama od ključnog značenja za EU; podsjeća da su mala i srednja poduzeća glavni izvori radnih mjesta te da je olakšavanje njihova rada stoga ključno za poticanje gospodarskoga razvoja;
44. poziva potpredsjednicu Komisije/visoku predstavnicu i države članice da uspostave jasnu vezu između globalne strategije EU-a te strukture i prioriteta u proračunu EU-a, uključujući povećana vlastita sredstva, da dodijele potrebna sredstva za njezino provođenje i da na najbolji mogući način iskoriste postojeće proračune u okviru bolje suradnje i koordiniranoga djelovanja na područjima diplomacije, razvoja, trgovine, energetike i obrane;
Suradnja – EU, nacionalni parlamenti i europski građani
45. naglašava da globalnu strategiju treba revidirati svakih pet godina, u vrijeme izbora novoga saziva Europskoga parlamenta i novoga sastava Komisije, čime bi se omogućila provjera relevantnosti njezinih ciljeva i prioriteta imajući u vidu prijetnje i sigurnosno okruženje te bi se novom potpredsjedniku Komisije/visokom predstavniku omogućilo sudjelovanje u reviziji;
46. ističe da postupci EU-a podliježu nadzoru Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata te da Europski parlament ima važnu ulogu u redovitom i temeljitom praćenju vanjskog djelovanja institucija EU-a; smatra da bi nacionalni parlamenti mogli više sudjelovati u tom praćenju; podsjeća da je Europski parlament glavni partner potpredsjednice Komisije/visoke predstavnice u oblikovanju vanjskih odnosa EU-a i rješavanju aktualnih problema, što se ostvaruje i praćenjem vanjskopolitičkoga djelovanja EU-a; poziva na podnošenje godišnjih izvješća o provedbi strategije Europskom Parlamentu;
47. smatra da bi Parlament trebao imati punopravnu ulogu u naporima EU-a oko sprečavanja sukoba;
48. naglašava važnost aktivnog sudjelovanja nacionalnih parlamenata u tom procesu posredstvom temeljitijeg zajedničkog nadzora u suradnji s Europskim parlamentom tijekom sjednica međuparlamentarne konferencije o ZVSP-u i ZSOP-u;
49. snažno potiče europske tvorce politika da surađuju s građanima, civilnim društvom, industrijom te lokalnim i regionalnim vlastima na potrebi uspostave čvršćeg okvira europske sigurnosti i koristima koje iz nje proizlaze;
o o o
50. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje.
– uzimajući u obzir četvrto izvješće o napretku u provedbi strategije EU-a za srednju Aziju donesene 2007. godine, od 13. siječnja 2015.,
– uzimajući u obzir obveze najavljene na sastanku ministara EU-a i srednje Azije u Bruxellesu 22. lipnja 2015.,
– uzimajući u obzir obveze najavljene na sastanku ministara EU-a i srednje Azije održanom u Bruxellesu 20. studenoga 2013.,
– uzimajući u obzir zajedničko priopćenje s pete konferencije na visokoj razini o suradnji u području energetike i vode između EU-a i srednje Azije održanoj u Milanu 12. i 13. listopada 2015.,
– uzimajući u obzir rezultate sastanka OESS-a za provedbu ljudske dimenzije održanog u Varšavi od 21. rujna do 2. listopada 2015.,
– uzimajući u obzir Istanbulski proces o regionalnoj sigurnosti i suradnji za siguran i stabilan Afganistan pokrenut 2011. u Turskoj te ministarsku konferenciju Srce Azije održanu 14. lipnja 2012. u Kabulu, čiji je cilj bio jačanje Afganistana,
– uzimajući u obzir potporu i pozitivnu ocjenu koju je Odbor za vanjske poslove na saslušanju održanom 1. lipnja 2015. dao novoimenovanom posebnom predstavniku EU-a za srednju Aziju Peteru Burianu,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o toj regiji, posebno one od 20. veljače 2008. o strategiji EU-a za srednju Aziju(1) i od 15. prosinca 2011. o provedbi strategije EU-a za srednju Aziju(2),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. travnja 2015. o tematskim izvješćima Revizorskog suda u kontekstu razrješnice Komisiji za 2013.(3), a posebno dio II. tematskog izvješća Revizorskog suda br. 13/2013 pod naslovom „Razvojna pomoć EU-a središnjoj Aziji”,
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 29. travnja 2015. s primjedbama koje su sastavni dio odluka o davanju razrješnice za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2013., dio III. ‒ Komisija i izvršne agencije(4), a posebno njezinu točku 240.,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2012. naslovljenu „Sudjelovanje u suradnji na području energetske politike s partnerima izvan naših granica: strateški pristup sigurnoj, održivoj i konkurentnoj opskrbi energijom”(5),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2012. o ulozi zajedničke sigurnosne i obrambene politike u slučaju krize izazvane klimatskim promjenama i prirodnim nepogodama(6),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2014. o prioritetima EU-a za 25. sjednicu Vijeća UN-a za ljudska prava(7),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2012. o reviziji strategije EU-a o ljudskim pravima(8),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2012. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu 2011. i politici Europske unije na tom području(9),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o politikama EU-a u korist branitelja ljudskih prava(10),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o ljudskim pravima i tehnologiji: utjecaj protuprovalnih i nadzornih sustava na ljudska prava u trećim zemljama(11),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a(12),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. studenoga 2010. naslovljenu „Jačanje OESS-a – uloga EU-a”(13),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2012. koja sadrži preporuke Europskog parlamenta Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje o pregovorima o proširenom sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Kazahstana(14),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2012. o Kazahstanu(15),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. travnja 2013. o stanju ljudskih prava u Kazahstanu(16),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2015. naslovljenu „Kirgistan: prijedlog zakona o homoseksualnoj propagandi”(17),
– uzimajući u obzir svoje stajalište od 22. listopada 2013. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju radi donošenja Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o makrofinancijskoj pomoći Kirgiskoj Republici(18),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2010. o stanju u Kirgistanu(19),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. svibnja 2010. o stanju u Kirgistanu(20),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. rujna 2009. o sklapanju Sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europskih zajednica i njihovih država članica s jedne strane i Republike Tadžikistana s druge strane(21),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2014. o ljudskim pravima u Uzbekistanu(22),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola uz Sporazum o partnerstvu i suradnji kojim se uspostavlja partnerstvo između Europskih zajednica i njihovih država članica s jedne strane i Republike Uzbekistana s druge strane i izmjeni Sporazuma kako bi se proširila primjena njegovih odredaba na bilateralnu trgovinu tekstilom, uzimajući u obzir istek bilateralnog sporazuma o tekstilu(23),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2013. o odnosima EU-a i Kine(24),
– uzimajući u obzir Plan djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije 2015. – 2019. koji je Vijeće donijelo 20. srpnja 2015.,
– uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega i koje je Vijeće (za vanjske poslove) usvojilo 12. svibnja 2014.,
– uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda A/RES/53/144 pod nazivom Deklaracija o pravima i odgovornostima pojedinaca, skupina i državnih tijela o unapređivanju i zaštiti univerzalno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, bolje poznatu kao Deklaracija o braniteljima ljudskih prava,
– uzimajući u obzir preispitivanje globalne strategije EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku i Europske politike susjedstva, koje je u tijeku,
– uzimajući u obzir članak 21. UEU-a,
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0051/2016),
A. budući da je strategija EU-a za srednju Aziju donesena u kontekstu sve veće važnosti te regije i povećane angažiranosti EU-a u susjednome Afganistanu, proširenja Europske politike susjedstva na kaspijsku regiju, nastavljene potpore EU-a reformama i modernizaciji postsovjetskih društava i interesa EU-a na području energetske sigurnosti; budući da su u toj strategiji priznate i sigurnosne prijetnje i problemi zbog kojih je potrebna bolja suradnja srednje Azije i EU-a te njegovih država članica; budući da se ta Strategija primjenjuje već gotovo osam godina;
B. budući da je srednja Azija, unatoč zajedničkoj prošlosti, heterogena regija višeetničkoga i višereligijskoga karaktera; budući da su nepostojanje uzajamnog povjerenja i stalna napetost zbog korištenja i dijeljenja prirodnih resursa dosad potkopavali razvoj istinske regionalne suradnje;
C. budući da je poštovanje demokracije, vladavine prava i ljudskih prava jedan od ključnih preduvjeta za tješnju suradnju između EU-a i pet zemalja srednje Azije u područjima od zajedničkoga interesa, u pravome smislu pojma „partnerstva” kako je utvrđen u sporazumima o partnerstvu i suradnji; budući da je opće stanje demokracije i ljudskih prava u toj regiji i dalje u većoj ili manjoj mjeri loše i zabrinjavajuće;
D. budući da ozbiljni propusti u pogledu vladavine prava te poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda umanjuju šanse zemalja srednje Azije za održiv razvoj i dobro upravljanje, a sve na štetu njihovih društava;
E. budući da se trgovinskim i energetskim vezama poboljšavaju odnosi EU-a i srednje Azije te se promiču zajedničke vrijednosti kao što su vladavina prava, dobro upravljanje i poštovanje ljudskih prava; budući da je cilj općeg sustava povlastica (OSP) diversifikacija gospodarstava srednje Azije;
F. budući da su neke države članice razvile i produbile bilateralne odnose s nekim zemljama srednje Azije; budući da EU treba imati koherentan i dosljedan pristup toj regiji kako bi se izbjeglo svako preklapanje i slanje nejasnih ili zbunjujućih poruka;
G. budući da je iznos razvojne pomoći EU-a srednjoj Aziji, uglavnom u okviru instrumenta za razvojnu suradnju, povećan na 1 milijardu EUR za razdoblje od 2014. do 2020., tj. za 56 % u odnosu na programsko razdoblje od 2007. do 2013.;
H. budući da je europski instrument za demokraciju i ljudska prava važan financijski instrument čiji je cilj pružanje potpore organizacijama civilnog društva i demokratizaciji;
I. budući da tu regiju sve više pogađa vjerski fanatizam koji se odražava u potpori tzv. Islamskoj državi/Daišu, al-Kaidi u Afganistanu i Hizb-ut-Tahriru te budući da je velik broj ljudi napustio tu regiju kako bi se pridružio tzv. Islamskoj državi/Daišu u Siriji i Iraku;
J. budući da je to područje važna tranzitna ruta za drogu između Afganistana i Rusije, a tom unosnom trgovinom bave se određeni lokalni klanovi, što im omogućuje da zbog korupcije i preklapanja interesa imaju velik politički utjecaj;
K. budući da obrazovanje ima ključnu ulogu u poticanju stabilnog, sigurnog i održivog razvoja te regije;
L. budući da je u lipnju 2015. Vijeće za vanjske poslove ponovno izrazilo svoju predanost promicanju prava žena te zaključilo da je osnaživanje žena u regiji temeljna sastavnica dugoročne stabilnosti i dobrog upravljanja;
M. budući da zemlje srednje Azije moraju unaprijediti pravne i administrativne odredbe svoje politike azila te budući da tome mogu doprinijeti regionalni savjetodavni procesi, poput Procesa iz Almatyja koji vode Agencija UN-a za izbjeglice (UNHCR) i Međunarodna organizacija za migracije (IOM);
N. budući da su posljedice globalnoga zatopljenja na srednju Aziju još uvijek uvelike nepoznate, ali je već jasno da će se problemi s opskrbom vodom u nizinskim zemljama još više pogoršati;
O. budući da Rusija i Kina imaju jake veze s tom regijom i velik utjecaj u njoj, ali još ima mnogo prostora za jačanje djelovanja EU-a i njegove suradnje sa zemljama srednje Azije;
P. podsjećajući da u raznim regionalnim partnerstvima, kao što su Organizacija ugovora o zajedničkoj sigurnosti (CSTO), Šangajska organizacija za suradnju (SCO) te Euroazijska ekonomska unija (EEU) sudjeluje nekoliko zemalja srednje Azije, a u njima dominiraju Rusija i/ili Kina;
Q. budući da je ta regija uvrštena u inicijativu Jedan pojas, jedan put, a posebno u gospodarski pojas nazvan Novi put svile, čime se povećava njezino strateško značenje;
R. budući da na regiju srednje Azije, koju čine srednjoazijske republike bivšeg Sovjetskog Saveza, veliki utjecaj imaju i Rusija, Kina, Mongolija, Iran i Afganistan;
Opće odredbe o obvezama EU-a
1. naglašava veliki strateški, politički i gospodarski interes EU-a za jačanje njegovih bilateralnih i multilateralnih odnosa sa zemljama srednje Azije na osnovi zajedničkih vrijednosti kako je navedeno u postojećim sporazumima o partnerstvu i suradnji između EU-a i Kazahstana, Kirgistana, Tadžikistana i Uzbekistana te u sporazumu s Turkmenistanom koji, doduše, još nije stupio na snagu;
2. ponovno ističe velik interes EU-a u tome da srednja Azija bude napredna, mirna, demokratska, stabilna i uključiva te da funkcionira kao gospodarski i ekološki održiva regija, kako je navedeno u strategiji iz 2007. godine;
3. ističe da se dosadašnji strateški pristup izgradnji odnosa sa zemljama srednje Azije pokazao samo djelomice održivim i uspješnim; uviđa da gospodarski odnosi između EU-a i zemalja obuhvaćenih strategijom za srednju Aziju nisu znatnije unaprijeđeni, da je željeno promicanje regionalne suradnje i integracije zemalja srednje Azije prijenosom iskustva i normi EU-a u zastoju;
4. smatra da tek treba ostvariti znatan napredak u područjima navedenima u ovoj Rezoluciji, no nada se da će sudionici, tj. EU i njegove države članice te pet država srednje Azije, uložiti ozbiljne napore kako bi se ostvarila nastojanja i ciljevi utvrđeni u službenim dokumentima i ugovorima koji su pravna osnova za bilateralne i multilateralne odnose Unije s Kazahstanom, Kirgistanom, Tadžikistanom, Turkmenistanom i Uzbekistanom;
5. sa zadovoljstvom dočekuje preispitivanje strategije za srednju Aziju koje su tijekom 2015. poduzeli ESVD, Komisija i Vijeće; no zauzima stajalište da bi prioritete, ciljeve i zadaće trebalo konkretnije uskladiti s interesima, potrebama i okvirnim stanjem u partnerskim zemljama srednje Azije, uzimajući u obzir razlike među zemljama u toj regiji i jedinstvenost svake od njih, te da bi ih stoga trebalo utvrditi preciznije posredstvom akcijskih planova po mjeri svake zemlje i popratiti mjerilima i pokazateljima u vremenskom okviru u kojem se može razumno očekivati njihovo dovršenje kako bi ih se što prije moglo na fleksibilniji način prilagoditi okvirnom stanju u toj regiji;
6. slaže se da su strategija donesena 2007. i dugoročno prioritetna područja utvrđena u njoj (poštovanje ljudskih prava i vladavine prava, dobro upravljanje i demokratizacija, mladi i obrazovanje, gospodarski razvoj, trgovina i ulaganje, energija i transport, ekološka održivost i voda, zajedničke sigurnosne prijetnje i izazovi te međukulturni dijalog) i dalje bitni i potrebni za konkretnu europsku angažiranost u toj regiji, u skladu s ciljevima navedenima u strategiji EU-a; međutim pozdravlja usmjereniji pristup iz preispitivanja strategije;
7. u pozitivnom smislu prima na znanje ambiciozno preispitivanje strategije; slaže se s Vijećem da je ta regija strateški važna te s tim u skladu pristaje na jačanje djelotvorne suradnje u pogledu političkih, diplomatskih i trgovinskih odnosa te na podupiranje istinski demokratske tranzicije; u tom kontekstu pozdravlja 56-postotno povećanje razvojne pomoći EU-a toj regiji i njezino konkretnije usmjeravanje u razdoblju od 2014. do 2020. u odnosu na prethodno razdoblje;
8. pozdravlja činjenicu da se o preispitivanju raspravljalo na sastanku ministara EU-a i srednje Azije održanom 21. prosinca 2015. u Astani; podupire održavanje sastanka na vrhu između EU-a i srednje Azije radi promicanja ciljeva EU-a u toj regiji te razmatranja pitanja od interesa i pitanja suradnje;
9. dijeli mišljenje da bi trebalo primjenjivati diferenciran i uvjetovan pristup utemeljen na poticajima kako bi se ostvarili bolji rezultati u bilateralnom i regionalnom smislu; smatra da bi regionalni programi, poput onih za upravljanje granicama, za suzbijanje droge i krijumčarenja te za transport i energiju, trebali biti izrađeni po mjeri ciljnih zainteresiranih strana, uključujući zemlje iz šire regije kao što su Afganistan, Iran, Mongolija i Azerbajdžan;
10. poziva EU da na ad hoc osnovi tješnje surađuje sa srednjoazijskim zemljama koje se ne žele zaustaviti tek na strategiji EU-a za srednju Aziju;
11. ističe da bi se boljom regionalnom suradnjom poboljšala i gospodarska i sigurnosna situacija u toj regiji; s obzirom na činjenicu da su u srednjoj Aziji međuregionalne veze slabe poziva ESVD i Komisiju da izrade projekte kojima bi se poticala suradnja zemalja zainteresiranih za jačanje tih veza;
12. ističe da bi se isplaćivanje sredstava EU-a trebalo jasno zasnivati na poticajima i uspješnosti, uzimajući u obzir postignuća u odnosu na niz mjerila koja će se ustanoviti za svaku zemlju pojedinačno te ovisno o mjerljivu napretku, posebno s obzirom na demokratizaciju, sprečavanje i borbu protiv korupcije, slobodne i poštene izbore, ljudska prava, zaustavljanje trgovanja drogom, poštovanje propisa o radu, dobro upravljanje, vladavinu prava, razvoj, sigurnost ljudi i dobre odnose sa susjednim zemljama;
13. slaže se s tim da se konkretno i konstruktivno zalaganje te usvajanje demokratskih reformi i vladinih programa mogu smatrati dodatnim pokazateljima postignuća u brojnim područjima; ipak, poziva Komisiju i ESVD da svoje procjene temelje na činjenicama utvrđenima na terenu;
14. ponovno ističe potrebu za boljom političkom vidljivošću EU-a u srednjoj Aziji; snažno potiče EU i njegove države članice da nastupaju zajednički ne vodeći bilateralne pregovore u okviru kojih se često oslabljuju zahtjevi u pogledu ljudskih prava, da promiču dosljednost i koordinaciju u vanjskoj politici u toj regiji te da uvedu zajedničku izradu programa pomoći i projekata s državama članicama kako bi se ostvario cjelovit učinak i sinergija; potiče Vijeće/ESVD/Komisiju da donesu konkretan akcijski plan s mjerljivim pokazateljima koji će omogućiti pravilno ocjenjivanje budućeg napretka; pozdravlja veće sudjelovanje i odgovornost država članica u smislu provođenja strategije;
15. pozdravlja činjenicu da je nakon jednogodišnje stanke ponovno imenovan posebni predstavnik EU-a za srednju Aziju te očekuje da će on dati važan doprinos provođenju strategije za zemlje srednje Azije i oblikovanju odnosa s tim zemljama jamčenjem dosljednog vanjskog djelovanja Unije u toj regiji i priopćavanjem stajališta EU-a političkim vođama i društvima u srednjoj Aziji;
16. traži od posebnog predstavnika EU-a da se usredotoči na jačanje demokracije, vladavine prava, dobrog upravljanja te poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, promicanje regionalne suradnje te omogućavanje dijaloga i mirnog rješavanja neriješenih spornih pitanja, uspostavu kontakata s vladama i parlamentima, ali i s civilnim društvom i medijima, pružanje doprinosa sprečavanju sukoba i promicanje regionalne sigurnosti te promicanje dobrog upravljanja okolišem i klimatskim promjenama, posebno kad je riječ o izvorima vode i ugljikovodika; traži od posebnog predstavnika EU-a da Parlamentu podnosi usmena i pisana izvješća o glavnim problemima, u skladu s člankom 36. Ugovora o Europskoj uniji i mandatom predstavnika;
17. traži od ESVD-a, Komisije i posebnog predstavnika EU-a da prisutnost EU-a u srednjoj Aziji učine istaknutijom tako što će povećati vidljivost EU-a među stanovništvom, civilnim društvom, lokalnim medijima te među poslovnim i sveučilišnim zajednicama; potiče ESVD da uspostavi ravnotežu između tihe diplomacije i intenzivnije javne diplomacije;
18. traži od ESVD-a da dostavlja redovitu analizu stanja u srednjoj Aziji uzimajući u obzir raznoliko susjedstvo te regije i uključujući pitanja u vezi s integracijom Afganistana i Irana te osmišljajući sveobuhvatan pristup Kaspijskom jezeru;
19. poziva Komisiju da zajamči provedbu sinergija, usklađenosti i dosljednosti između djelovanja međunarodnih organizacija poput OESS-a, Ureda UN-a za droge i kriminal (UNODC), UNHCR-a i Međunarodne organizacije za migracije (IOM) te između raznih instrumenata EU-a za vanjsko financiranje koji se rabe u toj regiji, kao što su instrument za razvojnu suradnju, instrument za doprinos stabilnosti i miru, europski instrument za demokraciju i ljudska prava i instrument za partnerstvo te da unaprijedi koordiniranje s Europskom bankom za obnovu i razvoj i Europskom investicijskom bankom;
20. poziva EU da surađuje s SAD-om na projektima pomoći i razvoja u području zaštite okoliša, obrazovanja i klimatske politike kako bi se povećala učinkovitost i kako bi se zajednički doprlo do šire javnosti;
21. traži bolju suradnju EU-a i OESS-a u pogledu srednje Azije, posebno u području ljudskih prava, demokratizacije i sigurnosti, radi spajanja i dopunjavanja zalaganja u regiji kad je to potrebno;
22. potiče delegacije EU-a u srednjoj Aziji da maksimalno iskoriste svoj potencijal pri davanju doprinosa provedbi strategije EU-a, posebno u pogledu pružanja podrške civilnom društvu i zajedničkog rada s njim;
23. podupire nastavak međuparlamentarne suradnje te ističe ulogu svoje stalne delegacije za odnose s tom regijom u praćenju provedbe sporazuma o partnerstvu i suradnji sklopljenima sa zemljama te regije;
Demokratizacija, ljudska prava i vladavina prava
24. snažno potiče Vijeće, ESVD i Komisiju da posvete veliku pozornost i proaktivno se angažiraju u promicanju i jačanju demokracije, provedbi građanskih, političkih i ljudskih prava, uključujući socijalna prava kodificirana u Međunarodnom paktu UN-a o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, uspostavu vladavine prava te dobro upravljanje i administrativno djelovanje u srednjoazijskim zemljama, čime će se stvoriti preduvjeti za sigurnost i stabilnost, izgradnju otvorenih društava u zemljama o kojima je riječ i, kao posljedica toga, za pružanje najboljih praksi za suočavanje s vanjskim i unutarnjim političkim, sigurnosnim i gospodarskim pritiscima i izazovima;
25. naglašava da poštovanje ljudskih prava i demokracije mora biti u središtu strategije EU-a u pogledu opsega suradnje predviđene u sporazumima o partnerstvu i suradnji koji podrazumijevaju primjenu klauzule o ljudskim pravima i demokraciji; žali zbog toga što se pravne obveze o poštovanju demokracije i vladavine prava utvrđene u sporazumima o partnerstvu i suradnji ne ispunjavaju pravilno, uz iznimku slabog napretka ostvarenog u Kirgistanu;
26. žali zbog toga što, općenito gledano, poštovanje demokratskih normi, ljudskih prava i temeljnih sloboda još nije dostatno; žali zbog toga što je stanje ljudskih prava u cijelosti i dalje zabrinjavajuće, ali ipak ističe da je u nekim zemljama regije došlo do ograničenih pozitivnih događanja koja obuhvaćaju zakonodavne reforme, povećane napore da se spriječi mučenje te korake prema iskorjenjivanju dječjeg i prisilnog rada;
27. ističe dodanu vrijednost i daljnji potencijal Platforme za vladavinu prava, kojom koordiniraju Njemačka i Francuska uz aktivnu potporu Finske i Latvije, za organiziranje nekoliko događaja povezanih s ustavnim i upravnim pravom te izobrazbom sudaca; potiče ostale države članice da u tom pogledu preuzmu proaktivnu ulogu; međutim ustraje u tome da se platforma proširi kako bi se obuhvatila aktualna pitanja demokratizacije i ljudskih prava; traži puno sudjelovanje civilnog društva te tješnju suradnju s njim u okviru te platforme; poziva EU i veleposlanstva država članica da podrže istinski neovisne nevladine partnere;
28. skreće pozornost na nepodudarnost između donošenja zakona i njihove provedbe u praksi, što dovodi do netočne procjene napretka; potiče ESVD/Komisiju da napredak ocjenjuje na temelju stvarnih praktičnih rezultata, a ne na osnovi procjena utemeljenih na zakonodavstvu ili izjavama;
29. preporučuje da EU pri osmišljanju svoje politike u području ljudskih prava i vanjskih financijskih instrumenata više uzima u obzir dosljednu dugoročnu demokratsku reformu kao misao vodilju;
30. oštro osuđuje nastavak proganjanja branitelja ljudskih prava, oporbenih političkih ličnosti i novinara u Turkmenistanu, Uzbekistanu, Tadžikistanu, Kazahstanu i Kirgistanu te traži od ESVD-a da svim sredstvima kojima raspolaže pravodobno djeluje u njihovu obranu;
31. osuđuje to što su na meti nekih režima u srednjoj Aziji prognani predstavnici oporbe, što obuhvaća ubojstva i zloupotrebu postupaka izručenja preko Interpola; potiče države članice da im pruže bolju zaštitu i da ih ne deportiraju, u skladu s načelom zabrane prisilnog vraćanja kojim se zabranjuje predavanje istinskih žrtava progona njihovu progonitelju;
32. u tom pogledu poziva ESVD da izravno osudi represivne mjere koje su režimi u srednjoj Aziji poduzeli u ime očuvanja javne sigurnosti, ali da istodobno prizna legitimne sigurnosne probleme;
33. poziva Vijeće, ESVD i Komisiju da u sklopu daljnje izgradnje odnosa snažno potaknu partnerske zemlje srednje Azije da bez odgode pristupe Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda te da odobre i primjenjuju bitne temeljne i druge norme Međunarodne organizacije rada i druge propise MOR-a koji se još ne provode;
34. uviđa rizik za sigurnost koji nastaje zbog povratka stranih boraca koji su se borili uz Daiš, no izražava veliku zabrinutost zbog sve veće tendencije k ograničavanju djelovanja civilnoga društva i oporbenih stranaka uz izgovor sigurnosti i stabilnosti, što smatra posve neodgovarajućom reakcijom na tu prijetnju, pa i posredstvom sumnjivoga terećenja za terorističku aktivnost ili neodređenih optužbi za poticanje mržnje u društvu, donošenja takozvanih zakona o stranim agentima kojima se stigmatiziraju i ograničavaju aktivnosti legitimnih nevladinih organizacija koje se financiraju iz inozemstva te veće primjene tehnologije za praćenje, nadzor, cenzuru i filtriranje sadržaja; podsjeća partnerske zemlje na to da se u okviru potpuno funkcionalne demokracije moraju poštovati sloboda izražavanja i pluralizam medija; u tom kontekstu naglašava da suzbijanje slobodnog izražavanja mišljenja ni na koji način ne doprinosi trajnoj unutarnjoj stabilnosti; naglašava da bi relevantnim instrumentima EU-a, primjerice održavanjem redovnih seminara i pojačanom razmjenom s civilnim društvom, trebalo doprinositi jačanju položaja javnosti i da su mnoge od tih zajednica u današnje vrijeme sklonije oslanjanju na odnose među skupinama, klanovima ili mrežama koje su pod kontrolom vladajućih elita;
35. poziva zemlje u toj regiji da prisutnost međunarodnih nevladinih organizacija ne shvaćaju kao prijetnju, nego kao korist za društvo te da im odobre puni pristup zatvorskim objektima kako bi se povećala transparentnost provođenja kazni, posebno u vezi sa suradnjom sa svim agencijama UN-a i međunarodnim pokretom Crvenoga križa;
36. zabrinut je zbog povećanog broja zakona u zemljama te regije kojima se ograničava sloboda medija, sloboda izražavanja, sloboda okupljanja i udruživanja, a koji su usmjereni protiv financiranja civilnoga društva („zakoni o stranim agentima”) i zajednice LGBTI („zakoni o propagandi skupine LGBTI”); s tim u vezi smatra da, osim promicanja spomenutih sloboda, EU mora u svoje prioritete uvrstiti i promicanje slobode vjere i uvjerenja te prava žena, maloljetnika i manjina;
37. traži od nadležnih tijela da ulože dodatne napore u zaštitu etničkih i vjerskih manjina te pripadnika skupine LGBTI u srednjoazijskim društvima i da zaustave diskriminaciju tih skupina te da osjetljive skupine osoba, a posebno osobe s invaliditetom, ostvaruju svoja prava;
38. podsjeća na to da su zaštita i promicanje dječjih prava jedan od ključnih ciljeva EU-a te poziva vlasti da podupru njihovu provedbu u skladu s međunarodnim zakonima i normama, posebno u skladu s Konvencijom UN-a o pravima djeteta;
39. pozdravlja uspostavljanje dijaloga o ljudskim pravima sa svih pet zemalja srednje Azije; no ističe netransparentnost tog procesa i poziva potpredsjednicu Komisije/visoku predstavnicu da preispita ulogu, mandat, ciljeve i popratne mjere dijaloga o ljudskim pravima sa zemljama u toj regiji te da konkretno angažira sve zainteresirane strane, uključujući političke pokrete islamskoga reformizma koji se protive ekstremizmu, i uvede mehanizme za sustavno praćenje ljudskih prava, kao i krizne planove za poboljšanje djelotvornosti tih mehanizama u slučaju da se u njima otkriju ozbiljni nedostaci; napominje da je dijalog o ljudskim pravima važno sredstvo EU-a u njegovu angažmanu sa zemljama srednje Azije, koje omogućuje primjenu pametnih strategija te bi ga stoga trebalo adekvatno iskoristiti; traži da taj dijalog bude dio sveobuhvatnog zalaganja u području ljudskih prava u toj regiji; u tom pogledu poziva da se pitanja povezana s ljudskim pravima postave i prenesu na svim razinama, uključujući šefove država i vlada; potiče EU da pojedinačne konkretne slučajeve iznosi dosljedno i javno;
40. ističe važnost mehanizma univerzalnog periodičnog pregleda Vijeća UN-a za ljudska prava u svrhu učinkovite provedbe zaštite ljudskih prava, procesa demokratizacije i vladavine prava u Turkmenistanu, Uzbekistanu, Tadžikistanu, Kazahstanu i Kirgistanu;
41. podsjeća vlade u srednjoj Aziji na njihove obveze u okviru ljudske dimenzije OESS-a;
42. pozdravlja izjave glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona u kojima upozorava na sužavanje demokratskog prostora tijekom njegova posjeta toj regiji u lipnju 2015.;
43. napominje da u srednjoj Aziji praktično ne postoji koordinacija aktivnosti EU-a i SAD-a; potiče uspostavu praktičnijih veza za suradnju; smatra da zajedničko djelovanje može biti korisno, osobito u područjima kao što su sigurnost ljudi i promicanje ljudskih prava;
Prava žena i rodna ravnopravnost
44. priznaje da su Uzbekistan, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Turkmenistan suočeni s različitim izazovima u pogledu poboljšanja stanja ljudskih prava, no da je ta regija suočena i sa zajedničkim izazovima u području poboljšanja i promicanja stanja prava žena i rodne ravnopravnosti;
45. napominje da u kulturi tih zemalja, unatoč tome što su sve potpisnice Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, i dalje prevladava patrijarhalni pogled na svijet u kojem dominiraju muškarci, da u mnogim područjima i dalje postoje velike nejednakosti između muškaraca i žena, pa i u pogledu pristupa visokom obrazovanju, dijelovima tržišta rada te pravnoj zaštiti i pravima te da je nasilje nad ženama i dalje rašireno u mnogim dijelovima srednje Azije i da se očituje u mnogim oblicima pa tako i kao nasilje u obitelji, otmice nevjesti, trgovanje ljudima, preuranjeni brak i fizičko zlostavljanje; poziva tih pet zemalja na potpunu primjenu Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena; ponavlja da potpora koju pruža EU mora obuhvaćati konkretne mjere za iskorjenjivanje diskriminacije žena;
46. napominje da u svim zemljama srednje Azije žene imaju cjelovitu i ključnu ulogu u poljoprivrednoj proizvodnji i uzgoju, na što upućuje prosječni udio žena zaposlenih u poljoprivrednom sektoru koji iznosi 58 %(25); poziva sve zemlje srednje Azije na poticanje zapošljavanja žena i promicanje ženskog poduzetništva, posebno u ruralnim područjima; poziva na promicanje i praćenje napretka u pogledu ekonomskih i socijalnih prava te na osnaživanje djevojčica i žena kao ključnih ciljeva vanjskih odnosa EU-a s tom regijom;
47. uzima u obzir korake koje su pojedine zemlje srednje Azije poduzele u svrhu unapređenja rodne ravnopravnosti, kao što su izmjene članaka 154. i 155. kirgistanskog Kaznenog zakona koji je stupio na snagu u veljači 2014. i u kojem je postrožena kazna za sveprisutni običaj otmice nevjeste; međutim, napominje da su zaštita prava žena i promicanje rodne ravnopravnosti diljem regije i dalje velik izazov; traži da Komisija pruži dodatnu potporu zemljama srednje Azije u unapređivanju njihovih programa za prava žena kako bi se postigla rodna ravnopravnost te kako bi se svima, uključujući i najranjivije članove društva, omogućilo da u cijelosti ostvaruju ljudska prava;
48. sa zadovoljstvom dočekuje Strategiju Kazahstana za rodnu ravnopravnost i 45 političkih, socijalnih i gospodarskih mjera sadržanih u njoj; traži od Komisije da pruži dodatnu potporu zemljama srednje Azije u unapređivanju programa za prava žena te poziva na učinkovitiju provedbu te Strategije; žali zbog niske zastupljenosti žena u javnim političkim tijelima, unatoč tome što je zakonom predviđena kvota od 30 % žena u političkim institucijama;
49. od ESVD-a traži da u okviru revizije svoje strategije za srednju Aziju i u skladu sa svojim prioritetima za razdoblje 2016. – 2020. te napretkom koji su zemlje srednje Azije već ostvarile utvrdi sveobuhvatan akcijski plan za rodnu ravnopravnost s konkretnim mjerama za poboljšanje prava žena i njihovih životnih uvjeta; smatra da bi svaku zemlju srednje Azije trebalo potaknuti na donošenje zakonodavstva kojim bi se izričito zabranili svi oblici nasilja i diskriminacije žena, uključujući seksualno, tjelesno, psihološko i ekonomsko zlostavljanje, čime se žrtve sprečavaju da rade, imaju pristup bankovnim računima, kreditnim karticama ili prijevozu, što su samo neke od taktika za njihovo izoliranje; ističe da je financijska sigurnost glavni pokazatelj s pomoću kojega se može predvidjeti hoće li se žrtva oduprijeti daljnjem zlostavljanju i trajno ga se osloboditi; poziva zemlje srednje Azije da nasilju nad ženama pristupaju kao kaznenom djelu, da temeljito istraže sve prijavljene slučajeve i da provedu mjere kojima se jamči zaštita, pomoć i pristup žrtava pravdi, zajedno s mehanizmima koji su potrebni da se zakon primjenjuje; napominje da je sektorska grana agencija za bračno posredovanje u srednjoj Aziji relativno razvijena i traži od zemalja u toj regiji da razmotre zakonsko uređivanje rada tih agencija kako bi se žene u osjetljivom položaju na najbolji način zaštitile od izrabljivanja; poziva zemlje srednje Azije da organiziraju edukativne kampanje o pravu na život bez nasilja i inicijative za podizanje razine osviještenosti za cjelokupno društvo, a posebno među vjerskim vođama, o pristanku obiju strana na brak kao neizostavnom uvjetu za njegovo sklapanje;
50. napominje da je prisutan nerazmjer između onoga što se nalaže zakonom i onoga što se događa u stvarnosti te da je diskriminacija na štetu žena nasljednica još uvijek prisutna, iako su neke zemlje zakonski uredile jamčenje jednakih prava pri podjeli imovine; zabrinut je što se nakon razvoda zbog nepostojanja pravne registracije brakova žene u Tadžikistanu nalaze u posebno teškom položaju, s obzirom na to da su prema studiji OESS-a zbog toga 80 % žena uskraćena imovinska prava i prava na alimentaciju;
51. apelira na EU da podrži organizacije civilnog društva koje su posvećene obrani ljudskih prava i promicanju rodne ravnopravnosti u srednjoazijskim zemljama te da aktivno surađuje s međunarodnim organizacijama u području rodne ravnopravnosti kao što su Međunarodna organizacija rada, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj te Ujedinjeni narodi radi ostvarivanja sinergija za osnaživanje žena;
52. primjećuje da su žene slabo zastupljene na ministarskim mjestima te da su 2015. u Kirgistanu žene zauzimale 15 % ministarskih mjesta, a u Turkmenistanu 5,7 %(26); potiče zemlje srednje Azije i Komisiju da usmjere pozornost i na sudjelovanje žena u donošenju odluka, posebno u sferi politike, te preporučuje uvođenje sustava kvota radi promicanja sudjelovanja žena, u prvom redu kao kandidatkinja za pojedine položaje;
53. poziva zemlje srednje Azije da promiču pravo na jednak pristup informacijskim i komunikacijskim tehnologijama kako bi se ženama osigurala mogućnost poticanja napretka u gospodarstvu na lokalnoj i globalnoj razini;
54. preporučuje senzibilizaciju i osposobljavanje pravosudnog osoblja u rodnim pitanjima te podsjeća da je potrebno kazniti počinitelje rodno uvjetovanog nasilja;
55. ističe potrebu za uvođenjem obuke za policijske službenike, državne odvjetnike i pravosudno osoblje o nasilju nad ženama i trgovini njima te za otvaranjem lako dostupnih centara i skloništa u kojima se žrtvama pruža psihološka i pravna potpora;
56. naglašava važnost dostatnog financiranja institucija i tijela odgovornih za provedbu politika o rodnoj ravnopravnosti te važnost toga da se udrugama civilnog društva koja se bore za prava žena priskrbe neovisnost i potrebna sredstva;
Obrazovanje i mladi – međuljudski kontakti
57. ističe da je obrazovanje jedno od ključnih područja u kojima EU treba provoditi svoje dugoročne aktivnosti u srednjoj Aziji; smatra da je obrazovanje ključan temelj integracije te da omogućuje demokratski, gospodarski i socijalni razvoj svih zemalja srednje Azije; podupire rad izvršen u okviru Srednjoazijske platforme za obrazovanje te institucijskih i obrazovnih programa, pružanjem tehničke podrške i dijalozima u sklopu seminara (npr. u Biškeku 2014.); u tom pogledu pozdravlja inicijativu Latvije da organizira prvi ministarski sastanak o obrazovanju između EU-a i srednje Azije te predanost Latvije i Poljske da vode regionalni program o obrazovanju, slijedom razočaravajuće dugotrajne nevoljkosti nekih država članica da to učine; poziva EU i njegove države članice da aktivno doprinose ostvarenju ciljeva istaknutih tijekom latvijskog predsjedništva u prvoj polovici 2015.; smatra ulaganje u uključivo i kvalitetno obrazovanje najboljim načinom postupnoga poboljšanja socioekonomskoga stanja u toj regiji;
58. potiče Komisiju da riješi problem utvrđenih nedostataka u okviru Obrazovne platforme EU-a i srednje Azije, kao što su oni u pogledu poštenog pristupa obrazovanju, tzv. odljeva mozgova i osposobljavanja skupina u nepovoljnu položaju i ugroženih skupina kao što su djevojčice, djeca s invaliditetom i djeca koja pripadaju manjinama;
59. potiče EU da posveti veću pozornost promicanju kvalitetnog obrazovanja među mladima u srednjoj Aziji s obzirom na njegove povoljne učinke u smislu socijalne uključenosti, socijalne kohezije i stabilnosti, te u smislu stvaranja održivih demokratskih društava, ali i kao najboljem načinu sprečavanja nasilnog ekstremizma i radikalizacije među mladima u toj regiji; smatra to prioritetom zbog demografskog izazova koji čini visok udio mladih u dobi od 14 godina ili manje, a koji iznosi od 25 do 35 % ukupnog stanovništva; traži da se veća pozornost posveti prekograničnim projektima za međukulturno pomirenje i razvoj u Ferganskoj dolini;
60. pozdravlja povećanje broja upisanih u osnovne i srednje škole te ističe da je važno nastaviti napredovati u tom smjeru; pozdravlja činjenicu da je broj žena koje su stekle osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje gotovo jednak broju muškaraca; ističe da je važno da žene imaju pristup strukovnom osposobljavanju i sveučilišnom obrazovanju, posebno u Uzbekistanu i Tadžikistanu, gdje i dalje postoji nerazmjer u broju žena i muškaraca koji pohađaju studije višeg obrazovanja;
61. ističe da je pristup strukovnom osposobljavanju i sveučilišnom obrazovanju za žene važan čimbenik, uključujući njihovu veću zastupljenost u području znanosti i tehnologije, te potiče posebnog predstavnika EU-a na zalaganje za poticaje u tom području; smatra da bi EU trebao povećati svoje djelovanje u tom području, primjerice organiziranjem tečajeva za osposobljavanje nastavnika i opskrbljivanjem nastavnim materijalima; poziva na to da se poduzmu koraci u svrhu modernizacije sektora javnog obrazovanja, promicanja međunarodne akademske razmjene i omogućavanja ravnopravnog sudjelovanja za žene; smatra da bi trebalo osmisliti tečajeve naobrazbe o rodnoj ravnopravnosti za odgojno-obrazovno osoblje;
62. smatra da bi pozitivnu ulogu EU-a u regiji trebalo ojačati obrazovanjem i osobnim kontaktima među ljudima; podsjeća na važnost međunarodnih programa razmjene EU-a, kao što su Erasmus +, Erasmus Mundus i Erasmus Tempus, u promicanju pozitivne mobilnosti i interkulturnog dijaloga između EU-a i srednje Azije te u stvaranju prilika za osnaživanje studenata koji od tih programa imaju koristi, čime se te dvije kulture više zbližavaju; pohvaljuje činjenicu da EU ima proračun u iznosu od 115 milijuna EUR za program obrazovne suradnje Erasmus+ u regiji; poziva sve relevantne dionike na razini Unije te one u državama članicama da ocijene i učvrste postojeće mehanizme studijskih/stipendijskih programa i razmjena mladih stručnjaka između EU-a i srednjoazijske regije, posebno u području tehnoloških i primijenjenih znanosti;
63. pozdravlja činjenicu da svih pet zemalja srednje Azije pomno prati bolonjski proces i da su time potaknute posljednjih godina provele mnoge nacionalne reforme;
64. poziva Komisiju da promiče sudjelovanje srednjoazijskih znanstvenika, instituta i poduzeća u zajedničkim istraživačkim i inovacijskim projektima koji se financiraju u okviru programa Obzor 2020.;
Gospodarska integracija, trgovina i održivi razvoj
65. uvažava zajednička obilježja koja sežu u dalju povijest, posebno ona koja se odnose na Put svile, kolonizaciju koju su provodila turkijska plemena i prihvaćanje islama; nadalje konstatira da se pet zemalja te regije nalazi na različitim stupnjevima razvoja: Kazahstan se nameće kao nezaobilazan partner u regiji a njegovi odnosi s EU-om postojano napreduju; Kirgistan i Tadžikistan puno su siromašnije, ali razmjerno otvorene zemlje u kojima postoji izvjesna razina sudjelovanja civilnog društva; razvijaju se i odnosi EU-a s Uzbekistanom, dok je Turkmenistan i dalje najzatvorenija zemlja u regiji, lišena pravog, neovisnog civilnog društva;
66. ističe činjenicu da je ta regija prilično raznolika, ne samo u pogledu bogatstva prirodnih resursa kao što su fosilna goriva i obradiva zemlja, već i u pogledu aktualnog ljudskog i gospodarskog razvoja tih zemalja, što je djelomice posljedica tih raznolikosti; ističe važnost uzimanja u obzir kulturnih razlika u regiji s jedne strane te međuovisnosti tih zemalja s druge strane;
67. uviđa mogući pozitivan učinak novog zamaha u gospodarskoj suradnji EU-a i srednje Azije na modernizaciju i demokratizaciju u toj regiji;
68. vjeruje da gospodarska diversifikacija u toj regiji može stvoriti dodanu vrijednost i u pogledu regionalnog razvoja, stabilnosti i sigurnosti, uzimajući u obzir socijalnu, gospodarsku i ekološku ravnotežu; smatra ključnima modernizaciju i razvoj održive domaće prometne i energetske infrastrukture, posebno u ruralnim područjima, poboljšanje pristupa brzom internetu i omogućivanje razvoja međuregionalne povezanosti; smatra da bi ekološkom oporavku i održivom razvoju trebalo dati jednaku važnost u kontekstu razvoja regije te naglašava važnost trgovine u njihovu promicanju; zalaže se za povećanje potpore EU-a za upravljanje resursima u zemljama srednje Azije i za poticanje njihove prekogranične suradnje;
69. zabrinut je zbog nedovoljnog socioekonomskog razvoja, koji je usporen i nejednak, zbog netransparentnosti u radu državnih tijela i posljedične korupcije, lošeg upravljanja i slabog institucionalnog okvira, nepoštovanja vladavine prava i niske stope sudjelovanja civilnog društva, što pogoduje praksi klijentelizma i čime se pogoršava problem korupcije i slabe učinkovitosti državne vlasti;
70. ističe sve veću važnost trgovinskih odnosa između EU-a i srednje Azije pri čemu je EU sad prvi trgovinski partner u toj regiji; ističe potrebu da EU još ojača trgovinske i investicijske odnose sa zemljama srednje Azije; u tom smislu ističe potrebu da zemlje srednje Azije intenziviraju napore za rješavanje problema korupcije i promicanje stabilnog okružja kako bi privukle strana ulaganja;
71. mišljenja je da bi se gospodarski i trgovinski odnosi sa zemljama srednje Azije trebali razvijati usporedno s vladavinom prava, demokracijom, ljudskim pravima i temeljnim slobodama te nikako na njihovu štetu; u tom smislu podsjeća na važnost aktiviranja odredaba iz relevantnih klauzula u trgovinskim sporazumima koje je EU sklopio s tim zemljama kad god druga ugovorna strana krši ljudska prava;
72. ističe da je uključiv i održiv gospodarski razvoj među ključnim prioritetima strategije; ističe potrebu da srednjoazijske zemlje promiču aktivne politike čiji je cilj smanjenje siromaštva i suzbijanje socijalne isključenosti; primjećuje dubok negativan učinak koji na tu regiju ostavlja usporavanje gospodarskog rasta u Rusiji i Kini, kao i trenutačne geopolitičke napetosti i sukob u Ukrajini; u tom pogledu ističe da sve lošiji gospodarski trendovi, koji su posljedica smanjenja cijena robe, devalvacije rublje i smanjenja iznosa koje šalju migranti iz Rusije od kojih se sad mnogi vraćaju kao nezaposleni, predstavljaju teške socioekonomske izazove za tu regiju; napominje da se, s obzirom na sve navedeno, očekuje da će stopa rasta u regiji u godinama nakon 2014. iznositi otprilike polovicu prosječne stope rasta tijekom prethodnih deset godina;
73. snažno potiče Komisiju da izradi programe kojima se omogućuje socijalna reintegracija i zapošljavanje povratnika iz inozemstva te intenzivniji dijalog o migraciji i mobilnosti;
74. naglašava da je potrebna strategija EU-a za srednju Aziju koja se ne temelji na geostrateškim interesima nego je osmišljena kako bi se razvilo participativno i demokratsko društvo koje odlikuje slobodno udruživanje u sindikate i aktivno civilno društvo te kako bi se povećala rodna ravnopravnost i osnaživanje žena, osobito u ruralnim područjima;
75. naglašava da se unatoč brzom gospodarskom rastu posljednjih godina regija suočava s visokom stopom siromaštva, velikom nejednakosti u primanjima i smanjenjem očekivanog životnog vijeka, osobito u ruralnim područjima gdje živi od 80 do 90 % stanovništva; naglašava da je proces privatizacije tijekom gospodarske tranzicije velikim dijelom zaobišao planinske regije; ističe da to osobito utječe na žene u tim regijama jer mnogi muškarci migriraju u gradove u potrazi za poslom te ostavljaju žene da same skrbe za poljoprivredna gospodarstva i obitelj;
76. ističe da je važno da strategija bude u skladu s globalnim preuzetim obvezama, posebno s Programom održivog razvoja do 2030. donesenim 25. rujna 2015. na sastanku na vrhu UN-a o održivom razvoju;
77. potiče na uvrštavanje ciljeva održivog razvoja u razvojni plan EU-a za tu regiju; ponovno ističe da će to dovesti do opsežnijeg održivog razvoja u srednjoj Aziji;
78. naglašava da je važno da EU iskoristi priliku koju razvojna suradnja nudi u pogledu promicanja ljudskih prava i ostvarivanja ciljeva održivog razvoja kako bi se povećala vrijednost trgovinskih razmjena i ulaganja u svim zemljama te regije i osnažile uloga i aktivnosti socijalnih partnera u civilnom društvu;
79. mišljenja je da bi razvojnu pomoć trebalo isplaćivati samo u zemljama u kojima postoji istinska posvećenost iskorjenjivanju siromaštva, ujednačenu i održivu socioekonomskom napretku te poštovanju ljudskih prava i da te zemlje moraju pokazati da posjeduju djelotvorne antikorupcijske političke mjere i dopustiti EU-u da prati provedbu odgovarajućih mjera; u tom smislu dovodi u pitanje opravdanost i isplativost pomoći dodijeljene Turkmenistanu i Uzbekistanu; traži da se ta politika preispita ako dođe do poboljšanja; potiče potpredsjednicu Komisije/visoku predstavnicu da pomogne u poticanju napretka u tom području; žali što je zbog visokog stupnja korupcije i neučinkovite birokracije kapacitet apsorpcije pomoći vrlo mali, a njezini su pozitivni učinci vrlo ograničeni;
80. napominje da je trenutačno preispitivanje hotimice isključeno iz postupka izrade programa za razdoblje 2014. – 2020. instrumenta za razvojnu suradnju za srednju Aziju uspostavljenog 2014. kako bi se izbjegla svaka zabuna ili udvostručavanje, istodobno čuvajući koherentnost aktivnosti EU-a u regiji;
81. potiče na to da se razvojna pomoć usmjeri na ruralni razvoj i održivu poljoprivredu, a posebno na odvikavanje od uzgoja monokultura kao što je pamuk;
82. poziva EU da prati učinkovitost svoje tehničke i financijske pomoći za reformu javnog sektora u zemljama srednje Azije;
83. poziva na koordinaciju razvojnih politika EU-a s aktivnostima država članica u toj regiji; poziva na blisku suradnju u razvojnoj politici s SAD-om u okviru našeg partnerstva za održivi razvoj; također poziva na suradnju s Kinom i Rusijom u razvijanju regije srednje Azije;
84. uzima u obzir probojnost Kine u toj regiji i promjenu njezine uloge iz vanjskog trgovinskog partnera u regionalnog posrednika u gospodarskom upravljanju, uključujući regionalnu opskrbu zajedničkom robom;
85. smatra da će sinergije između Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) i kineske inicijative Jedan pojas, jedan put biti važan instrument gospodarskog i socijalnog razvoja u toj regiji;
86. također napominje da su se dvije zemlje, Kazahstan i Kirgistan, priključile novoj Euroazijskoj gospodarskoj uniji koju je osnovala Rusija;
87. poziva na blisku suradnju EU-a s fondovima i agencijama UN-a kao i sa Svjetskom bankom;
88. prima na znanje da se i dalje pruža sektorska proračunska potpora Kirgistanu i Tadžikistanu te poziva Komisiju i ESVD da utvrde i primijene čvrste i objektivno provjerljive uvjete, a posebno za sve kontinuirane programe proračunske potpore; međutim ističe da se na nju moraju primijeniti stroži kriteriji, uključujući čvrst program reforme i učinkovite mjere za borbu protiv korupcije; ističe da se proračunska potpora EU-a ne bi trebala koristiti za izravno financiranje osnovnih javnih usluga (kao što su osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, osnovna zdravstvena zaštita i osnovna infrastruktura), koje su u primarnoj nadležnosti tijela vlasti; smatra da bi umjesto toga pomoć EU-a trebala biti povezana s rezultatima koje vlasti ostvaruju u tom pogledu te da bi proračunskom potporom EU-a trebalo poticati razvoj naprednih javnih usluga kao što su istraživanje, inovacije, sveučilišno obrazovanje, inovativna infrastruktura itd.;
89. pozdravlja povećanje makrofinancijske pomoći i poziva da se taj instrument primjenjuje na temelju strogih kriterija troškova i koristi te na temelju detaljnih procjena utjecaja u kojima će naglasak biti stavljen na učinak prelijevanja; uzimajući u obzir glavne točke Izvješća o napretku provedbe strategije naglašava važnost sudjelovanja država članica u provedbi potpore EU-a kako bi se povećao njezin učinak i poboljšali rezultati;
90. pozdravlja zahtjev Kirgistana za primjenu općeg sustava povlastica te se nada da će Tadžikistan i Uzbekistan slijediti njegov primjer;
91. smatra važnim da sve zemlje srednje Azije poštuju propise Svjetske trgovinske organizacije (WTO) te da pristupe toj organizaciji;
92. na temelju podataka OECD-a uvažava posebnu važnost programa za povezivanje poslovanja malih i srednjih poduzeća i izravnih stranih ulaganja kao instrumenta za diversifikaciju i maksimalno povećanje ulagačkog učinka prelijevanja, čime se zemljama srednje Azije omogućuje uže povezivanje izravnih stranih ulaganja s njihovim domaćim gospodarstvima te pritom jača njihova konkurentnost i daje pristup međunarodnim tržištima, financijama, tehnologiji i upravljačkim vještinama; s tim u vezi poziva vlade zemalja srednje Azije da pokrenu te programe i povećaju uključenost dionika u već postojeće programe za povezivanje poslovanja; ističe da je potrebno poduzeti dopunske mjere, na primjer ponuditi programe osposobljavanja kojima se malim i srednjim poduzećima pomaže da poboljšaju vještine zaposlenika i da dosegnu međunarodno priznate standarde kvalitete, kako bi se zajamčilo da se lokalna proizvodnja odvija u skladu s međunarodnim standardima kvalitete;
93. naglašava da je za održivi gospodarski razvoj u regiji presudno produbiti regionalnu integraciju, povećati trgovinu među regijama, usredotočiti se na prometne mreže i logističke usluge i poboljšati poslovnu klimu i zakonodavni i regulatorni okvir, osobito za mala i srednja poduzeća;
94. podsjeća na veliki broj slučajeva zaraze tuberkulozom na području srednje Azije; naglašava važnost kontinuiteta u primjeni antituberkulozne terapije u zemljama u razvoju koje više ne dobivaju bilateralnu pomoć EU-a, posebno uzimajući u obzir činjenicu da su neki sojevi tuberkuloze razvili otpornost na lijekove;
Energija, okoliš, vode i transport
95. ističe potrebu za intenzivnijim dijalogom o razvoju infrastrukture, uključujući energetske i prometne mreže te internetske veze velikoga kapaciteta;
96. uviđa da je suradnja u području energije glavno pitanje u odnosima između EU-a i srednje Azije; smatra tu regiju dodatnim potencijalnim izvorom sigurne opskrbe EU-a energijom, posebno u pogledu mogućnosti koje nudi bolja suradnja s Kazahstanom i Turkmenistanom; podsjeća da je za EU važno da ima sigurnu, stabilnu i pristupačnu opskrbu energijom, u skladu s energetskom unijom i u svjetlu relevantnosti te opskrbe za opću sigurnost Unije; sukladno s tim ističe da opskrba energijom i njezina diversifikacija trebaju biti ključni element strategije EU-a za srednju Aziju, te poziva EU da uloži veće napore u integraciju energetskoga tržišta, što je od interesa za sve strane jer će se time pomoći u postizanju energetske diversifikacije; u tom pogledu poziva na umnažanje napora radi ostvarenja cilja proširenja Južnoga koridora na srednju Aziju i Transkaspijskoga plinovoda; ipak naglašava da sporazumi i dijalozi o energiji moraju sadržavati snažnu dimenziju ljudskih prava;
97. prima na znanje potporu EU-a za energetske projekte kojima bi se mogao proširiti Južni plinski koridor, među ostalim transkaspijskim i možda iranskim rutama; ipak poziva EU da provede potpune studije izvedivosti tih projekata, uključujući procjene utjecaja na okoliš i socijalnog utjecaja;
98. podržava to što EU promiče obnovljivu energiju, energetsku učinkovitost i integraciju energetskih tržišta srednje Azije s onima iz susjednih zemalja te EU-a;
99. ponovno ističe svoje mišljenje da je ponovno ulaganje prihoda od prirodnih izvora presudno za održiv socioekonomski razvoj;
100. potiče bolje koordiniranje i ponovno jačanje napora u okviru ključne regionalne platforme za vode i okoliš, koju predvode Italija i Rumunjska;
101. zalaže se za veću aktivnu ulogu EU-a u području ekološki održivog razvoja; u tom kontekstu ističe važnost načela ekološke održivosti u procesu ekstrakcije i prerade prirodnih resursa u toj regiji koja se promiču u okviru Inicijative za transparentnost ekstraktivnih industrija (EITI); napominje da u toj regiji samo Kazahstan i Kirgistan postupaju u skladu s tom inicijativom, dok je Tadžikistanu 2015. privremeno ukinut status kandidata;
102. sa zabrinutošću napominje da su uz sve snažnije učinke klimatskih promjena i dalje prisutni i brojni zabrinjavajući problemi u zaštiti okoliša naslijeđeni iz sovjetskog razdoblja, kao što su oni povezani s nuklearnom kontaminacijom koja traje posljednjih desetljeća i ne nadzire se te s hitnim mjerama sanacije lokacija za nuklearno testiranje, industrijskim aktivnostima i miniranjem, neodrživim iskorištavanjem prirodnih resursa, degradacijom tla i ekosustava, onečišćavanjem zraka, dezertifikacijom te iznad svega trajnim katastrofalno lošim upravljanjem vodama; snažno potiče Komisiju da u tom smislu unaprijedi tehničku pomoć, pomogne u mobilizaciji sredstava te ustupi europsko znanje i iskustvo te najbolju praksu u rješavanju tih problema;
103. snažno potiče EU da nastavi pružati financijsku i tehničku pomoć u području zdravstva, humanitarnih pitanja, okoliša, gospodarstva te podizanja razine osviještenosti o posljedicama nuklearnih ispitivanja koja je SSSR provodio na poligonu za nuklearne pokuse u Semipalatinsku na sjeveroistoku Kazahstana u blizini grada Semeja (nekad poznatog kao Semipalatinsk);
104. pozdravlja i potiče daljnja nastojanja u pogledu prilagodbe klimatskim promjenama i otpornosti na njih te potiče zemlje srednje Azije da daju konstruktivan doprinos uspjehu Konferencije o klimatskim promjenama održane 2015. u Parizu;
105. poziva EU da dodatno intenzivira svoje programe smanjenja rizika od katastrofa i izgradnje otpornosti na njih u srednjoj Aziji jer je ta regija osobito podložna prirodnim katastrofama, zbog ozbiljnih prijetnji povezanih s ekološkim katastrofama i klimatskim promjenama;
106. izražava duboku zabrinutost zbog masovnog uginuća krda antilopa sajgi u Kazahstanu u svibnju 2015.; potiče EU da istraživanjem i ekološkim mjerama doprinese sprečavanju mogućih budućih slučajeva takvog uginuća;
107. poziva EU da dodatno intenzivira svoje napore u poticanju suradnje među državama srednje Azije u području upravljanja vodama;
108. potiče EU da „vodnu diplomaciju” odredi ako prioritet i aktivnije se njome koristi kako bi se omogućilo bolje prekogranično upravljanje vodnim resursima i posredovanje u rješavanju sporova, uključujući promicanje otvorenog i djelotvornog okvira, posebno u slučaju brane Rogun; u tom kontekstu snažno potiče EU da potakne i ubrza širu primjenu međunarodnih konvencija i pravnih načela u vezi sa zajedničkim vodnim resursima;
109. poziva zemlje u toj regiji da potpišu i ratificiraju konvencije UN-a iz Espoa i Aarhusa koje se odnose na sukobe u vezi s vodom, ako to već nisu učinile, i da u primjenu tih konvencija uključe civilno društvo;
110. poziva na ponovno ulaganje napora oko suočavanja s dramatičnim posljedicama ekološke katastrofe isušivanja Aralskog jezera te rješavanja tog problema; potiče Komisiju da poveća svoju potporu Međunarodnom fondu za Aralsko jezero te poziva ESVD da to pitanje uvrsti kao prioritet u svoje redovite odnose s Uzbekistanom;
111. podsjeća na to da je izgradnja strateške, moderne i interoperabilne cestovne i željezničke infrastrukture duž Puta svile ključni interes Kine, EU-a i Rusije te da bi uspješna integracija te regije zahvaljujući modernoj i pouzdanoj infrastrukturi predstavljala veliku priliku ne samo za veću regionalnu gospodarsku integraciju već i za promicanje mobilnosti ljudi i multikulturnu razmjenu, što će pak rezultirati pogodnijim okruženjem za promicanje vladavine prava i demokracije;
112. ponovno ističe da je EU spreman ponuditi svoje iskustvo i znanje radi promicanja usvajanja i primjene visokih standarda u području sigurnosti, zaštite i okoliša u svim oblicima prijevoza te radi olakšavanja uspostave veza duž prometnog koridora koji povezuje Europu, Kavkaz i srednju Aziju; osobito podržava trajne napore EU-a oko razvoja sigurnog zračnog i pomorskog prometa u srednjoj Aziji;
113. potiče daljnju koordinaciju EU-a u pogledu kineske prometne politike u regiji;
Regionalna suradnja, sigurnosni izazovi i upravljanje granicama
114. potiče EU da intenzivira dijalog o srednjoj Aziji s relevantnim regionalnim i međunarodnim organizacijama, susjedima srednjoazijskih zemalja te drugim državama koje su aktivne u toj regiji;
115. potiče EU da poboljša povezanost tako što će zajedno sa zemljama srednje Azije utvrditi područja jače suradnje, posebno u pogledu prometa i energetike; ističe da bi prioritet trebala biti međusobna integracija srednjoazijskih zemalja te njihova integracija na međunarodna tržišta i u međunarodne koridore;
116. smatra da bi EU u suradnji s državama članicama trebao nastaviti promicati specifične politike regionalne integracije i jačanja povjerenja, ali i nagraditi korake u pravom smjeru koje poduzimaju pojedine srednjoazijske zemlje ili skupine zemalja uspostavom tješnje suradnje; smatra da bi mjere EU-a trebalo prilagoditi potrebama i specifičnim obilježjima svake zemlje; ustraje u tome da je potrebno produbiti politički dijalog i poticati mjere za izgradnju povjerenja među zemljama u regiji;
117. smatra da je produbljivanje regionalne gospodarske integracije važan element regionalne stabilnosti i uspostave mira;
118. ističe važnost suradnje s OESS-om i UN-om u svim političkim područjima;
119. poziva EU da na ad hoc osnovi obuhvati i Mongoliju određenim aspektima europske strategije za srednju Aziju;
120. uviđa da su glavne prijetnje i izazovi utvrđeni u strategiji za srednju Aziju i dalje aktualni;
121. smatra da bi EU trebao poticati regionalnu suradnju, posebno u pogledu zajedničkih pitanja i izazova, te da bi zajednički interes trebao prevladati u odnosu na heterogenost tih zemalja;
122. napominje da su neriješena etnička pitanja, mali izgledi za mirnu predaju vlasti te neuključivo upravljanje u zemljama srednje Azije izvori moguće nestabilnosti i ekstremizma i da je zbog toga uspješna provedba središnjih interesa EU-a koji se žele postići strategijom za srednju Aziju ozbiljno dovedena u pitanje;
123. podupire dugoročni cilj EU-a da se dijalog o sigurnosti na visokoj razini između EU-a i srednje Azije koji je u nastajanju preobrazi u istinski forum za suradnju u rješavanju zajedničkih sigurnosnih izazova u toj regiji i izvan njezinih granica kao što su širenje rata u Afganistanu na druge zemlje, uključujući opasnost od tzv. Islamske države, krijumčarenje droge, trgovina ljudima, nasilni ekstremizam i terorizam te kemijske, biološke, radiološke i nuklearne opasnosti; ističe važnost i pozitivan učinak programa regionalne suradnje, uključujući one kojima se jača prekogranična suradnja kao što su Program upravljanja granicama u srednjoj Aziji (BOMCA) i Akcijski program za suzbijanje droga u srednjoj Aziji (CADAP); smatra da se dijalog mora usredotočiti na sigurnost ljudi, a ne samo na sigurnost države; ponovno ističe odlučnost EU-a da u suradnji s regionalnim partnerima, posebno Regionalnim centrom UN-a za preventivnu diplomaciju za srednju Aziju (UNRCCA), proširi regionalni i bilateralni dijalog o sigurnosti sa zemljama srednje Azije osiguravajući bolje sudjelovanje Afganistana;
124. prima na znanje donošenje Akcijskog programa za suzbijanje droga u srednjoj Aziji za razdoblje 2014. – 2020.; međutim uznemiren je zbog rekordnog uzgoja opijuma i njegova krijumčarenja iz Afganistana preko srednje Azije; traži da se ESVD/Komisija pozabave pitanjem upletenosti organiziranog kriminala i elita u krijumčarenje te negativnim učincima droga na javno zdravlje u regiji;
125. ponovno preporučuje da se Program upravljanja granicama u srednjoj Aziji i Akcijski program za suzbijanje droga u srednjoj Aziji obuhvate Instrumentom za doprinos stabilnosti i miru, a ne Instrumentom za razvojnu suradnju;
126. potiče EU da nastavi provoditi regionalne programe potpore čiji je cilj sprečavanje sukoba i uspostava mira, uključujući promicanje pomirenja među zajednicama i etničkim skupinama, te razgraničenje u srednjoj Aziji, što se financira iz instrumenta za doprinos stabilnosti i miru;
127. pozdravlja projekt Prekogranična suradnja za održiv mir i razvoj koji sponzoriraju Švicarska i UNDP, a kojim se nastoji stvoriti povoljnije okruženje za održivi mir i razvoj u prekograničnim područjima između Kirgistana i Tadžikistana;
128. ističe ulogu Regionalnog centra UN-a za preventivnu diplomaciju za srednju Aziju čije je sjedište od 2007. u Ašgabatu te ulogu OESS-a u sprečavanju sukoba u toj regiji;
129. traži od EU-a da podupre inicijative Regionalnog centra UN-a za preventivnu diplomaciju za srednju Aziju i da se pod nadzorom Centra usredotoči na pitanje vodnih resursa i započne dijalog među pet zemalja te regije kako bi se raspravilo o prekograničnom onečišćenju;
130. traži od Komisije da razmotri nepovoljne posljedice koje bi pitanja pristupa vodnim resursima mogla imati na stabilnost i sigurnost u srednjoj Aziji i da pozorno prati sva događanja;
131. sa zabrinutošću napominje da su u Godišnjem izvješću SAD-a o trgovini ljudima za 2015.(27) Turkmenistan i Uzbekistan uvršteni na „popis praćenjaˮ, što znači da je broj žrtava trgovine ljudima u tim zemljama u porastu; poziva koordinatoricu EU-a za suzbijanje trgovine ljudima da podrži Turkmenistan i Uzbekistan u borbi protiv trgovine ljudima, koja predstavlja uvredu ljudskom dostojanstvu te često podrazumijeva psihološki teror i tjelesno nasilje te je stoga treba iskorijeniti; traži od država članica da u odnosima s tim zemljana istaknu to bitno pitanje;
132. naglašava važnost suradnje EU-a i srednjoazijskih zemalja u sprečavanju i suzbijanju terorizma; duboko je zabrinut zbog aktivnosti ekstremističke organizacije, tzv. Islamske države (IS) oko regrutiranja sve više građana srednje Azije kako bi otputovali na Srednji istok i borili se na strani IS-a, Al-Nusre i drugih terorističkih i ekstremističkih organizacija ili ih na neki drugi način podržavali, što je djelomično potaknuto političkom marginalizacijom i lošim gospodarskim izgledima; uviđa da će mogući povratak znatnog dijela radikaliziranih građana srednje Azije u njihove zemlje podrijetla izazvati rizik od ugrožavanja sigurnosti i stabilnosti diljem srednje Azije, Afganistana, Irana, Rusije, Kine i Indije;
133. potiče EU da se zajedno sa srednjoazijskim vladama bavi zajedničkim problemima novačenja boraca i pristalica IS-a tako što će se usredotočiti na političke i administrativne nedostatke, kao što su promicanje vjerske slobode uz istodobno očuvanje sekularnih ustava te preispitivanje diskriminatornih zakona i politika, provedba programa suradnje za muškarce i žene, usredotočivanje na zapošljavanje mladih u nepovoljnom položaju, određivanje reforme policije kao prioriteta te jamčenje bolje koordinacije među sigurnosnim službama, kao i izvlačenje pouka iz europskih ili azijskih iskustava u rehabilitaciji i reintegraciji islamističkih radikala;
134. smatra da je međunarodna suradnja, među ostalim s Rusijom i Kinom, presudna za rješavanje problema sve veće opasnosti od islamističke radikalizacije u srednjoj Aziji; poziva međunarodne strane koje imaju utjecaj u toj regiji da potaknu srednjoazijske države na ulaganje zajedničkih napora u bolju koordinaciju suradnje među njihovim sigurnosnim službama, uključujući razmjenu obavještajnih podataka; ističe da bi ta suradnja trebala biti u skladu s njihovim međunarodnim obvezama u području ljudskih prava;
135. izražava iznimnu zabrinutost zbog pogoršanja sigurnosnog stanja na sjeveru Afganistana i zbog rizika od posljedica koje bi to moglo ostaviti na vojnu i političku stabilnost u regiji; pozdravlja poboljšanja ostvarena u pogledu koherentnosti između strategije EU-a za Afganistan i one za srednju Aziju; međutim ističe potrebu da se pristup EU-a srednjoj Aziji bolje poveže s pristupom Afganistanu i da se postojeće politike prilagode strategiji za Afganistan za razdoblje poslije 2014.; potiče na sudjelovanje Afganistana u programima čiji je cilj uspostava stabilnosti i sigurnosti u toj regiji; potiče vlade srednjoazijskih zemalja da preuzmu aktivniju ulogu te da se uključe u širu suradnju radi stabilizacije Afganistana; ističe potrebu da se strategije u području sigurnosti ljudi, protuterorizma, imigracije i borbe protiv krijumčarenja droge koordiniraju na regionalnoj razini;
136. poziva Vijeće, Komisiju i ESVD da u svojim odnosima sa zemljama srednje Azije kao prioritet odrede reformu sektora sigurnosti, što obuhvaća bolje financiranje i obuku, promicanje vjerske slobode u okviru sekularnih ustava, preventivnih aspekata suzbijanja terorizma te promicanje napora da se rehabilitiraju prijašnji džihadisti u okviru sveukupne strategije rješavanja problema islamističkog ekstremizma; žali što unatoč hitnoj potrebi za reformom sigurnosnog sektora u zemljama srednje Azije, EU tu reformu nije uspio integrirati u svoju strategiju; u tom smislu pozdravlja napredak koji je postignut u Kazahstanu kao početnu točku reforme na regionalnoj razini; poziva EU da izradi konkretne programe reforme sigurnosnog sektora za Kirgistan i po mogućnosti za Tadžikistan, koji će se usredotočiti na vladavinu prava i standarde ljudskih prava u kaznenom pravosuđu te na civilnu policiju;
137. uviđa da se tih pet srednjoazijskih zemalja i dalje pridržava odredbi o srednjoazijskoj zoni bez nuklearnog oružja;
138. traži od država članica da na ujednačeniji način tumače i primjenjuju te da se strogo pridržavaju osam kriterija utvrđenih u zajedničkom stajalištu EU-a o kontroli izvoza oružja iz 2008.; u tom je pogledu zabrinut zbog činjenice da europska poduzeća u kontekstu bilateralnih sporazuma koje su određene države članice sklopile izbjegavaju postupati u skladu s tim zajedničkim stajalištem;
139. traži od država članica da zaustave izvoz gotovih intruzivnih nadzornih sustava u zemlje te regije ako postoji dovoljno razloga da se smatra da će se oni koristiti protiv novinara, političkih ličnosti ili branitelja ljudskih prava; poziva Komisiju da revidira europski sustav kontrole izvoza kako bi se spriječilo da ti intruzivni sustavi dospiju u krive ruke;
Pitanja svojstvena za pojedine zemlje
140. ističe da se u sljedećim točkama navode samo prioritetna pitanja za pojedine zemlje te da one stoga nisu sveobuhvatne;
Kazahstan
141. naglašava da bi se prisniji politički i gospodarski odnosi trebali zasnivati na zajedničkim vrijednostima; napominje da je Kazahstan prvi partner iz srednje Azije s kojim je EU dogovorio i potpisao Sporazum o snažnijem partnerstvu i suradnji; zahvaljujući finalizaciji tog sporazuma očekuje aktivnu i konkretnu angažiranost Kazahstana na političkim i demokratskim reformama, što proizlazi iz njegovih međunarodnih obveza i zadaća; prima na znanje da je „program od 100 koraka” pokušaj provedbe hitnih reformi u toj zemlji;
142. u tom pogledu ističe preporuke Parlamenta o pregovorima o Sporazumu o snažnijem partnerstvu i suradnji EU-a i Kazahstana od 22. studenoga 2012. koji su ključni za dobivanje suglasnosti Parlamenta za sklapanje novog Sporazuma o snažnijem partnerstvu i suradnji te za buduću suradnju EU-a i Kazahstana;
143. zabrinut je zbog sve većeg pogoršanja u području slobode medija, slobode izražavanja i slobode udruživanja i okupljanja; ponovno ističe i naglašava da je konkretan i opipljiv napredak političkih reformi povezan s napretkom u pregovorima o novom Sporazumu o snažnijem partnerstvu i suradnji; poziva Kazahstan da uloži sve napore kako bi osigurao da njegovo zakonodavstvo bude u skladu s normama Vijeća Europe te da se njime jamči potpuno ostvarivanje temeljnih sloboda bez samostalnog nametanja ograničenja; poziva kazahstanske vlasti da poduzmu konkretne i učinkovite mjere kako bi se primijenile preporuke posebnog izvjestitelja UN-a o slobodi mirnog okupljanja i udruživanja, koje je u siječnju 2015. dao u izvješću o rezultatima svoje misije u Kazahstanu; u tom smislu potiče Kazahstan da preispita i izmijeni svoje nove kaznene zakone u pogledu kriminalizacije klevete jer se njome podrivaju temeljne slobode; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog zakona o neprofitnim organizacijama jer se njime potkopava neovisnost pa čak i dovodi u pitanje samo postojanje nevladinih organizacija u Kazahstanu te poziva na njegovo preispitivanje;
144. podsjeća Kazahstan na njegove obveze u okviru OESS-a u području demokratskih reformi te ga potiče na to da svoje vanjskopolitičke ambicije, kao člana u Vijeću UN-a za ljudska prava u razdoblju od 2013. do -2015., domaćina međunarodnog EXPO-a 2017. i kandidata za nestalno članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a 2017. i 2018., uskladi s važnim domaćim političkim reformama;
145. ističe da prema preliminarnim zaključcima međunarodne promatračke misije OESS-a/ODIHR-a na izborima održanima 20. ožujka 2016. Kazahstan treba još mnogo napredovati kako bi ispunio obveze o demokratskim izborima u okviru OESS-a, iako je zabilježen određeni napredak; potiče kazahstanske vlasti na donošenje potrebnih mjera za provedbu svih preporuka OESS-a/ODIHR-a u cijelosti;
146. poziva na oslobađanje svih političkih zatvorenika, a među njima i vođe oporbene stranke Alga! Vladimira Kozlova;
147. potvrđuje pozitivnu ulogu Kazahstana u ugošćivanju i omogućavanju pregovora skupine E3+3 i Irana o iranskom nuklearnom programu održanih 2013., doprinos te zemlje inicijativama u području globalne nuklearne sigurnosti i zaštite, uključujući ugošćivanje nove međunarodne banke nuklearnog goriva kojom upravlja Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) i koja će početi s radom 2017., oglednu ulogu posrednika u krizi između Rusije i Ukrajine te usluge pružene tijekom savjetovanja među sirijskom oporbom;
148. pozdravlja činjenicu da je Kazahstan 2015. ušao u završnu fazu postupka pristupanja WTO-u;
Kirgistan
149. žali zbog nazadovanja Kirgistana, zemlje od koje je EU najviše očekivao u toj regiji u pogledu ostvarivanja demokratskih ambicija;
150. čestita Kirgistanu na napretku koji se očitovao u nedavnim parlamentarnim izborima; prima na znanje njihovo mirno provođenje i znatna poboljšanja u pogledu transparentnosti; pozdravlja zaključke misije OESS-a za promatranje izbora o parlamentarnim izborima održanim u Kirgistanu 4. listopada 2015. u kojima je istaknuto da su birači imali velik izbor i da je vođena konkurentska izborna kampanja; no izražava zabrinutost zbog obvezne registracije biometrijskih podataka kao preduvjeta za glasovanje, što je izazvalo znatne probleme u pogledu uključivosti popisa glasača; naglašava da su potrebni dodatni napori da se razvije posve funkcionalna parlamentarna demokracija unatoč početno ohrabrujućim znakovima koje je Kirgistan pokazivao u vezi s poduzimanjem demokratskih reformi i pomakom prema istinski višestranačkom sustavu kao jedna od zemalja kojima je u okviru probnoga postupka pružena potpora EU-a za demokraciju;
151. pozdravlja činjenicu da je Kirgistan povukao restriktivni nacrt zakona o stranim agentima i pripadnicima zajednice LGBTI te traži od Kirgistana da odbaci sve zakonodavstvo kojim se diskriminiraju pripadnici zajednice LGBTI te koje je usmjereno protiv civilnoga društva;
152. pozdravlja uspjeh koji se ogleda u izboru Kirgistana u Vijeće UN-a za ljudska prava tijekom razdoblja od 2016. do 2018. te poziva tu zemlju da svoje predstojeće članstvo konstruktivno iskoristi za rješavanje pitanja ljudskih prava;
153. potiče Komisiju/ESVD da pomogne Kirgistanu u ostvarivanju pravde za žrtve etničkih sukoba iz 2010.;
Tadžikistan
154. potiče Tadžikistan da poštuje svoje međunarodne obveze u pogledu ljudskih prava te da zaštiti slobodu okupljanja i neovisnost pravne struke; skreće pozornost na problematično stanje medija nakon što je predsjednik potpisao novu uredbu u skladu s kojom će se sve informacije o službenim događajima prosljeđivati preko državne informativne agencije, čime se ograničava pristup drugim medijima; poziva Tadžikistan da se suzdrži od nepropisnog upletanja u rad nevladinih organizacija i da ne primjenjuje nedavno usvojeno zakonodavstvo o njihovu financiranju;
155. iskazuje zabrinutost zbog odluke da se zabrani Stranka islamskog preporoda Tadžikistana nakon zabrinjavajućega trenda kojim se zbog sigurnosnih razloga nastoje potisnuti legitimne političke snage i ušutkati kritičari; poziva tadžikistanske vlasti da poštuju obveze iz mirovnog sporazuma iz 1997. i donesu potrebne mjere kojima se jamče sloboda izražavanja, pluralizam te slobodno i otvoreno političko okružje;
156. prima na znanje zaključke misije za promatranje izbora OESS-a/ODIHR-a o parlamentarnim izborima u Tadžikistanu održanima 1. ožujka 2015. u kojima se navodi da su ti izbori „održani u ograničenu političkom prostoru i da se nisu uspjeli zajamčiti jednaki uvjeti za kandidate”;
157. i dalje izražava zabrinutost zbog neučinkovitosti razvojne pomoći EU-a u toj zemlji; potiče ESVD/Komisiju da kao prioritete odredi programe usmjerene na sprečavanje mučenja u pritvorima i slobodu medija u Tadžikistanu;
158. pozdravlja pristupanje Tadžikistana WTO-u u ožujku 2013.;
Turkmenistan
159. naglašava da je Turkmenistan potpisnik većine važnih međunarodnih sporazuma i da stoga ima obvezu poštovati i štititi ljudska prava u svim okolnostima; izražava spremnost da poveća potporu EU-a u području demokratskih načela i ljudskih prava, posebno potpunom primjenom europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava te drugih sredstava, kako bi se podržao proces reforme u zemlji;
160. žali zbog toga što je u razdoblju izvješćivanja situacija u području vladavine prava, ljudskih prava i temeljnih sloboda praktično ostala nepromijenjena unatoč određenim zakonodavnim naporima u političkom, pravosudnom, gospodarskom, socijalnom i obrazovnom području; smatra da bi novo zakonodavstvo trebali preispitati međunarodni stručnjaci u svjetlu međunarodnih obveza u području ljudskih prava;
161. traži od potpredsjednice Komisije/visoke predstavnice i Komisije da se angažiraju s turkmenistanskim vlastima te da zahtijevaju da se poduzmu konkretni koraci za poboljšanje stanja ljudskih prava i vladavine prava, u skladu s člankom 21. UEU-a; nadalje poziva da se nastavi izražavati zabrinutost u pogledu ljudskih prava na svim razinama povrh aktualnog dijaloga o ljudskim pravima; ponavlja svoj poziv ESVD-u da ured za vezu u Ašgabatu što prije pretvori u redovnu delegaciju EU-a u Turkmenistanu, kako bi, među ostalim, uspostavio interakciju s civilnim društvom i pratio stanje ljudskih prava;
162. ističe važnost kontinuiranog dijaloga o ljudskim pravima, posebno u pogledu stalnog pritiska da se oslobode pojedinci zatvoreni zbog politički motiviranih razloga te objavljivanja podataka o sudbini nestalih zatvorenika;
163. uviđa da bi stupanje na snagu Sporazuma o partnerstvu i suradnji s Turkmenistanom pomoglo u razvijanju punog potencijala uspostavljenog odnosa;
164. poziva potpredsjednicu Komisije/visoku predstavnicu da poštuje sporazum zaključen s njezinom prethodnicom u pogledu mehanizma praćenja kojim se Parlamentu omogućuje da ga ESVD propisno obavještava o provedbi Sporazuma o partnerstvu i suradnji kad stupi na snagu;
165. pozdravlja nedavno intenziviran angažman Turkmenistana s EU-om u područjima od zajedničkog interesa; napominje da je Turkmenistan prisustvovao sastanku OESS-a za provedbu ljudske dimenzije 2015. te da je ta zemlja u listopadu 2015. ostvarila prisutnost na visokoj razini na 15. godišnjem sastanku Zajedničkog odbora u okviru Privremenog sporazuma o trgovini;
166. poziva Turkmenistan da obustavi trenutačnu kampanju uklanjanja satelitskih antena i blokiranja pristupa nekim internetskim stranicama te da zaustavi zastrašivanje i zlostavljanje neovisnih novinara i aktivista civilnog društva;
Uzbekistan
167. žali zbog toga što se EU nije dovoljno istinski angažirao oko demokratizacije u Uzbekistanu te ponavlja svoja očekivanja da će EU aktivno nastojati ostvariti spomenuti cilj u toj zemlji; primjećuje da uzbekistanska vlada odbija poduzeti opsežne reforme; potiče potpredsjednicu Komisije/visoku predstavnicu da pripremi politiku kritičke, konstruktivne, uvjetovane i usklađene europske angažiranosti u Uzbekistanu;
168. žali zbog sustavnog i rutinskog kršenja temeljnih prava i sloboda unatoč tome što su u tom području doneseni poboljšani zakoni i ratificirani međunarodni instrumenti u području ljudskih prava; potiče uzbekistanske vlasti da poduzmu konstruktivne mjere kako bi u cijelosti riješile probleme i učinkovito primijenile sve preporuke posebnog izvjestitelja UN-a o mučenju, Odbora protiv mučenja i Odbora za ljudska prava;
169. ustraje u tome da uzbekistanske vlasti oslobode sve one koji su zatvoreni u znak odmazde zbog mirnog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja, udruživanja i okupljanja te ističe potrebu da se spriječi mučenje u zatvoru i da se istraže takvi slučajevi; izražava zabrinutost zbog proizvoljnog produljivanja zatvorskih kazni; poziva uzbekistanske vlasti da neovisnim nevladinim organizacijama koje djeluju u području ljudskih prava omoguće neometan rad;
170. pozdravlja činjenicu da je te zemlja ostvarila određeni napredak u iskorjenjivanju dječjeg rada te posebno vladinu zabranu u tom pogledu; podsjeća na važnost neovisnoga i objektivnoga praćenja provedbe te zabrane; ponavlja da je potrebno ukinuti prisilni rad tijekom godišnje berbe pamuka te istodobno potiče vladu na daljnje obvezivanje da će nastaviti ulagati konkretne napore, kao što je izrada akcijskoga plana, u iskorjenjivanje prisilnog rada u skladu s preporukama MOR-a i Svjetske banke;
171. podsjeća da je Parlament odlučio da ne razmatra davanje suglasnosti Protokolu uz Sporazum o partnerstvu i suradnji EU-a i Uzbekistana kojim bi se odredbe Sporazuma proširile i na bilateralnu trgovinu tekstilom sve dok ne bude potvrđeno da su provedene konkretne reforme i postignuti bitni rezultati te da se ostvaruje stvarni napredak u iskorjenjivanju prisilnog rada i dječjeg rada u Uzbekistanu;
172. u tom pogledu zauzima stajalište da je određeni dio dosadašnje razvojne pomoći EU-a dodijeljene Uzbekistanu, uključujući pomoć za izgradnju kapaciteta njegova parlamenta, krivo usmjeren i da bi tu pomoć trebalo preusmjeriti na smislenija područja kao što su ruralni razvoj te gospodarenje okolišem i vodama;
173. izražava duboku zabrinutost zbog djelovanja Islamskog pokreta Uzbekistana koji je u kolovozu 2015. iskazao odanost tzv. Islamskoj državi i koji novači na tisuće džihadista u srednjoj Aziji;
o o o
174. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, posebnom predstavniku EU-a za srednju Aziju te vladama i parlamentima Kazahstana, Kirgistana, Tadžikistana, Turkmenistana i Uzbekistana.
– uzimajući u obzir izjavu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) od 1. veljače 2016. u kojoj se epidemija virusa zike kvalificira kao izvanredna zdravstvena situacija međunarodnih razmjera,
– uzimajući u obzir Odluku br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2119/98/EZ(1),
– uzimajući u obzir Uredbu Europskog parlamenta (EU) br. 1291/2013 od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.)(2),
– uzimajući u obzir pitanje Komisiji o izbijanju epidemije virusa Zika (O-000030/2016 – B8-0119/2016),
– uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je 1. veljače 2016. WHO zbog izbijanja epidemije virusa zike proglasio izvanredno stanje u javnom zdravlju međunarodnih razmjera;
B. budući da je virus zike novi virus koji prenose komarci, a prvi put je otkriven 1947. u šumi Zika u Ugandi i to na rezus majmunu, u okviru mreže za nadzor šumske žute groznice;
C. budući da su povremeni slučajevi izbijanja virusa zike zabilježeni u dvije europske regije, i to na Martiniqueu i u Francuskoj Gijani, zatim u Africi, obje Amerike, Aziji i Pacifiku, a otkriveni su i slučajevi zaraze u Europi, osobito u prekomorskim područjima Guadeloupe i SaintMartin;
D. budući da se 2007. godine virus zike prvi put pojavio izvan poznatih endemskih granica i uzrokovao epidemiju na otoku Yap u Saveznoj Državi Mikroneziji, a nakon toga je 2013. i 2014. uslijedila velika epidemija u Francuskoj Polineziji koja se zatim proširila na nekoliko zemalja Oceanije, uključujući Novu Kaledoniju i Cookove otoke; budući da se općenito smatralo da virus zike kod ljudi izaziva samo lakše bolesti, epidemija u Francuskoj Polineziji pokazala je da on može izazvati neurološke komplikacije (npr. Guillain-Barréov sindrom i meningoencefalitis);
E. budući da je prema Europskom centru za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) većina zaraza uglavnom asimptomatska (u približno 80 % slučajeva);
F. budući da je najveći broj slučajeva virusa zike zabilježen u Brazilu, i to posebno u sjeveroistočnom Brazilu;
G. budući da je u studenome 2015. brazilsko ministarstvo zdravlja proglasilo izvanredno stanje javnog zdravlja zbog neuobičajeno velikog broja djece rođene s mikrocefalijom u državi Pernambuco tijekom 2015.; budući da su se drastično povećali pretežno slučajevi teških oblika mikrocefalije, no neka izvješća upućuju na to da je ta bolest u blažim oblicima bila iznimno raširena već nekoliko godina prije pojave virusa zike 2015.;
H. budući da životni vijek komarca ovisi o podneblju, staništu i biološkoj raznolikosti, a njihovo širenje potpomažu ljudski faktori kao što su klimatske promjene, umjetna vodena staništa, krčenje šuma, urbanizacija i pomanjkanje komunalne infrastrukture, gradski otpad, sukobi i putovanja;
I. budući da su izbijanjem epidemije virusa zike na vidjelo izašle postojeće nejednakosti u pogođenim zemljama, između ostalog u pogledu sustava javnog zdravstva i životnih uvjeta, a nerazmjerno su pogođeni najsiromašniji članovi zajednice koji često žive u blizini otvorenih izvora vode i nisu pripremljeni za sprečavanje bolesti i suočavanje s njima; budući da žene još uvijek čine većinu siromašnog stanovništva u svijetu, a one su u posebno ugroženom položaju jer su u kući uglavnom one odgovorne za spremanje hrane, osiguranje čiste vode i higijenu, one se brinu o djeci sa sindromima povezanima s mikrocefalijom, što može zahtijevati dodatna financijska sredstva, osobito ako ne postoje adekvatne ili priuštive službe za pomoć;
J. budući da su u nekoliko europskih zemalja prijavljeni slučajevi zaraze virusom zike osoba koje su putovale u inozemstvo; budući da je 11. veljače 2016. ECDC naveo slučaj mikrocefalije dijagnosticirane kod jedne trudnice u Sloveniji koja je tijekom trudnoće dok je boravila u Brazilu dobila simptome karakteristične za zarazu virusom zike;
K. budući da do 9. veljače 2016. na europskom kontinentu nije prijavljen nijedan autohtoni slučaj zaraze virusom zike, ali je bilo nekoliko slučajeva u najudaljenijim europskim područjima;
L. budući da se pojava virusa povezuje sa skupinama slučajeva mikrocefalije i drugih neuroloških bolesti, uključujući sindrom Guillain-Barré; budući da je 1. veljače 2016. WHO izjavio da postoji ozbiljna sumnja o uzročnoj povezanosti zaraze virusom zike tijekom trudnoće i mikrocefalije, iako to još nije znanstveno dokazano;
M. budući da je na osnovi sve većeg broja preliminarnih istraživanja među znanstvenicima postignut konsenzus prema kojemu je virus zika jedan od uzročnika mikrocefalije(3), stanja zbog kojeg dolazi do oštećenja fetalnih stanica mozga(4) i zbog kojeg se djeca rađaju s neuobičajeno malom glavom te u većini slučajeva dolazi do zakašnjelog razvoja mozga, pri čemu se čini da to stanje može naštetiti fetusu tijekom cijele trudnoće(5) a uzročnik je i Guillain-Barréova sindroma; budući da ta nesigurnost u pogledu zdravlja nerođena djeteta i neizvjesnost u pogledu načina na koji dolazi do zaraze dovodi žene i djevojke, a osobito trudnice i njihove obitelji, u vrlo težak položaj, posebno kad je riječ o njihovu zdravlju i dugoročnim posljedicama za kućanstva, te budući da ta nesigurnost ne bi ni u kom slučaju smjela biti isprika za odgađanje donošenja hitnih odluka i mjera nužnih za rješavanje krize;
N. budući da postoji više potencijalnih uzroka mikrocefalije, ali često je uzrok nepoznat i budući da nema posebne terapije za tu bolest pa je stoga važno da postoji multidisciplinarni tim koji će ocijeniti i osigurati skrb za dojenčad i djecu s mikrocefalijom, s tim da rana intervencija u okviru programa za poticaj i igre može pozitivno djelovati na razvoj, a posebno su važni obiteljsko savjetovanje i podrška roditeljima;
O. budući da su argentinski i brazilski istraživači skupinu slučajeva mikrocefalije u Brazilu povezali s larvicidnim sredstvom piriproksifenom, koje se od 2014. dodaje u izvore pitke vode na pogođenim područjima Brazila; budući da su lokalne vlasti Rio Grande do Sula, države u južnom Brazilu, kao odgovor na takvu mogućnost, suprotno preporuci Ministarstva zdravlja, a sukladno načelu predostrožnosti, 13. veljače 2016. obustavile njegovu uporabu;
P. budući da je od 4 783 prijavljena slučaja mikrocefalije od listopada 2015. godine u više od 700 slučajeva isključena dijagnoza mikrocefalije;
Q. budući da je test na virus zike bio pozitivan u samo 17 od 404 potvrđena slučaja mikrocefalije kod dojenčadi;
R. budući da se slučajevi zaraze virusom zike u prekomorskim područjima Europske unije javljaju od 2013. godine;
S. budući da u Europi postoji rizik od nastanka lokalnog vektorskog prijenosa bolesti tijekom ljetne sezone 2016.;
T. budući da trenutačno ne postoji terapija niti cjepivo, ali budući da je 3. veljače 2016. indijsko trgovačko društvo Bharat Biotech najavilo da razvija „dva moguća cjepiva, pri čemu je jedno rekombinantno, a drugo neaktivirano cjepivo koje je u fazi pretkliničkih ispitivanja na životinjama”;
U. budući da se virus zika može prenijeti spolnim putem(6),(7) i da je Svjetska zdravstvena organizacija izjavila da je prijenos spolnim putem „relativno učestao(8)”;
V. budući da su prijavljeni i slučajevi zaraze virusom zike transfuzijom;
W. budući da postoji stvarna prijetnja prekograničnog prijenosa virusne infekcije preko zaraženih putnika i globalne trgovine;
1. potvrđuje da se virus zike na ljude uglavnom prenosi ubodom zaraženog komarca roda Aedes, uglavnom Aedes aegypti iz tropskih krajeva te da ta ista vrsta komarca prenosi tropsku groznicu, virus chikungunya i žutu groznicu;
2. primjećuje da prema ocjeni ECDC-a, kako nisu dostupni ni terapija ni cjepivo, a komarci prijenosnici virusa zike napadaju i u zatvorenim prostorijama i na otvorenom, uglavnom danju, prevencija se trenutačno temelji na individualnim mjerama zaštite, kao što su nošenje odjeće dugih rukava i dugih hlača tretiranih permetrinom (posebno u doba dana kad je komarac prijenosnik virusa zike najaktivniji) te spavanje i odmor u prostorijama koje imaju zaštitne mreže ili klimatizacijske uređaje, odnosno korištenje mreža protiv komaraca;
3. naglašava važnost izrade komunikacijskih planova na najprikladnijim razmjerima radi podizanja osviještenosti stanovništva i poticanja primjerenog ponašanja kako bi se zaštitilo od uboda komaraca;
4. pozdravlja činjenicu da ECDC trajno prati razvoj situacije; poziva ECDC da redovito ažurira procjene rizika i epidemiološke nalaze; smatra da ECDC treba uspostaviti stručni odbor za tropske zarazne bolesti kako bi učinkovito koordinirao i nadzirao sve mjere koje je potrebno provesti u EU-u;
5. pozdravlja odluku Komisije da mobilizira sredstva u iznosu od 10 milijuna EUR za istraživanje virusa zike i preporučuje da se usredotoči na slučajeve teške urođene malformacije mozga u Latinskoj Americi i na vezu za koju se sumnja da postoji između tih malformacija i zaraze uzrokovane virusom zike; međutim, postavlja pitanje je li taj iznos razmjeran opsegu znanstvenog izazova kojim se želi pridonijeti razumijevanju bolesti uzrokovane virusom zike, s njom povezanih neuroloških komplikacija te razvoju dijagnostičkih testova i terapije za tu bolest;
6. primjećuje da je virus zike zabilježen u 28 zemalja i može imati teške posljedice, posebno za mlade i siromašne žene, koje u velikoj većini žive u najnerazvijenijim područjima tih zemalja; naglašava, s obzirom na to da će se bolest vjerojatno nastaviti širiti, da međunarodna zajednica mora hitno primijeniti iskustvo i pouke iz prošlogodišnje krize uzrokovane ebolom;
7. ističe da se istraživanje treba ponajprije usredotočiti na mjere sprečavanja širenja virusa i na liječenje; poziva na to da se istraživanje virusa zike provede u tri smjera; ispitivanje povezanosti između virusa zike i malformacija mozga o kojoj postoji ozbiljna sumnja, razvoj medicinskih terapija i cjepiva te razvoj testiranja za brzu i učinkovitu dijagnozu;
8. naglašava potrebu daljnjeg istraživanja moguće povezanosti mikrocefalije s larvicidnim sredstvom piriproksifenom, s obzirom na to da nema znanstvenih dokaza o toj povezanosti;
9. ističe da se istraživanjem ne smiju zanemariti drugi mogući i dodatni uzroci mikrocefalije;
10. ističe da u sklopu programa Obzor 2020. i FP7 postoje dodatne mogućnosti financiranja za istraživanja i razvoj cjepiva za malariju i zanemarene zarazne bolesti, među kojima je i virus zike;
11. poziva Komisiju da zajamči da, ako se istraživanja financiraju javnim sredstvima EU-a, rezultati tih istraživanja ne budu zaštićeni pravima intelektualnog vlasništva te da proizvodi razvijeni na temelju tih istraživanju budu cijenom pristupačni pacijentima;
12. poziva Komisiju da predloži konkretne mjere za one europske regije u kojima se virus već proširio kojima bi se iskorijenili svi potencijalni vektori za prijenos bolesti u tim regijama, pružila pomoć već zaraženim osobama, posebno trudnicama, i spriječilo daljnje širenje virusa u tim regijama i na ostatku europskog kontinenta;
13. poziva Komisiju da pripremi akcijski plan za sprječavanje širenja virusa u Europi i da pruži pomoć državama članicama i trećim zemljama koje se protiv ove epidemije bore u najteže zahvaćenim područjima (u prvom redu na Karibima i u Srednjoj i Južnoj Americi); smatra da bi takav plan trebao uključivati i besplatno dijeljenje, u odgovarajućem broju i ciljano, fizičkih prepreka širenju virusa, primjerice mreža (protiv uboda komaraca) i prezervativa (za sprječavanje širenja virusa spolnim putem); poziva Komisiju da, kako bi se pravodobnim otkrivanjem djelotvorno prekinuo lanac prijenosa virusa krvnim i spolnim putem), razvije protokol o postupanju namijenjen građanima koji bi, s obzirom na njihovo epidemiološko okruženje, mogli biti prijenosnici zaraze virusom zike;
14. naglašava da je, s obzirom na složenost ispitivanja i razvoja djelotvornih, financijski pristupačnih i za trudnice pogodnih cjepiva i budući da trudnice najčešće ne sudjeluju u ranoj fazi kliničkih ispitivanja, nužno zauzeti rodno osviješten pristup u pogledu financiranja i procjene laboratorijskih potreba; traži od donatora da imaju realna očekivanja u pogledu troška razvoja tih cjepiva, što se odnosi i na dodjelu sredstava EU-a za istraživanja, te da na prvo mjesto stave sigurnost djevojaka i žena;
15. ističe da su epidemijom virusa zike razotkrivene slabosti prisutne i u sustavima javnog zdravstva, a posebno na razini primarne zdravstvene zaštite, i u pružanju i ostvarivanju prava na reproduktivnu zdravstvenu zaštitu žena i djevojaka u zahvaćenim zemljama, posebno u pogledu informiranja i njege tijekom i poslije trudnoće, dok su državni službenici u tim zemljama ženama savjetovali da odgode trudnoću dok se ne prikupi više informacija o virusu zike;
16. prepoznaje potrebu da se pojačaju laboratorijski kapaciteti za utvrđivanje zaraze virusom zike u EU-u/EGP-u kako bi se zaraze tim virusom mogle razlikovati od zaraza drugim arbovirusima (primjerice virusima denga i chikungunya); poziva države članice i Komisiju da koordiniraju istraživanja u laboratorijima koji istražuju virus zike i da potaknu osnivanje takvih laboratorija u onim državama članicama u kojima oni još ne postoje;
17. poziva EU i države članice da predlože strategije kojima bi se, radi poticanja razmjene podataka i analiza, povezali proizvođači cjepiva, centri za sprečavanje i prevenciju bolesti te druge nacionalne i državne agencije za javno zdravstvo i pružatelji zdravstvenih usluga;
18. naglašava da je važno povećati razinu osviještenosti opstetričara, pedijatara i neurologa o potrebi da se istraži mogućnost zaraze virusom zike pacijenata koji su putovali u Brazil i druge zahvaćene zemlje od 2014. godine, odnosno onih koji pokazuju simptome urođene deformacije središnjeg živčanog sustava, mikrocefalije i Guillain-Barréova sindroma (GBS);
19. sa zabrinutošću primjećuje da u više zahvaćenih zemalja trudnoća nije uvijek slobodan izbor, osobito u zemljama sa stalnom viskom stopom seksualnog nasilja; poziva EU da pruži podršku zahvaćenim zemljama kako bi se ostvario univerzalan pristup primarnoj zdravstvenoj zaštiti, između ostalog i prenatalnoj i postnatalnoj skrbi te dijagnostičkom testiranju na virus zike, i poziva EU da pruži podršku vladama zahvaćenih zemalja kako bi one građanima pružile sveobuhvatan paket informacija i skrbi u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja, između ostalog i u pitanjima planiranja obitelji, s posebnim naglaskom na pristup nizu visokokvalitetnih kontracepcijskih metoda za sve žene i djevojke adolescentske dobi te pristup pobačaju u sigurnim uvjetima, kako bi se zaustavio rast broja nesigurnih pobačaja koji je prisutan od početka izbijanja epidemije, te da, u tom kontekstu, pokrene nužan dijalog s partnerskim zemljama o pitanjima kontracepcije i prava žena i djevojaka;
20. ističe da su do sada (do 10. veljače 2016.), 25 zemalja EU-a i EGP-a, SAD i Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti uputili upozorenje trudnicama i ženama koje žele zatrudnjeti da odgode putovanja u područja u kojima je raširen virus zike;
21. s obzirom na to da trenutačno ne postoji profilaksa, lijek ili cjepivo za virus zike i budući da postoji rizik da se u Europi uspostave lokalni vektorski prijenosi tijekom ljetne sezone 2016. godine, poziva Komisiju da odmah provede analizu insekticida u pogledu utjecaja na zdravlje ljudi i djelotvornosti u borbi protiv komaraca kao vektora zaraze; također poziva Komisiju da koordinira pripremu niza smjernica za prevenciju koje bi nacionalne vlasti provele do ovoga ljeta;
22. prima na znanje da je objavljen postupak za ispitivanje trudnica koje dolaze iz područja u kojima trenutačno vlada epidemija virusa zike; ističe, međutim, da se zdravstvena tijela još uvijek nisu posvetila pitanju trajnije prisutnosti virusa zike u spermi i dokazima potkrijepljenog prijenosa tog virusa spolnim odnosom, što može imati implikacije i za muške putnike koji dolaze iz područja trenutačno zahvaćenih virusom; stajališta je da bi, uzimajući u obzir da su slučajevi asimptomatskih zaraza česti, muški putnici nakon povratka iz područja trenutačno zahvaćenih virusom trebali koristiti prezervative sve dok se jasnije ne utvrdi raširenost tog načina prijenosa bolesti;
23. u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije o prevenciji u europskim zemljama, poziva Komisiju i države članice da znatno pojačaju praćenje invazivnih vrsta komaraca, poboljšaju kontrolu komaraca uklanjanjem lokaliteta za njihovo razmnožavanje (poput bara), izrade planove za uporabu insekticida u slučaju izbijanja epidemije te poboljšaju razinu dezinfekcije tereta, teretnog prostora te kabina i putničkog prostora zrakoplova koji pristižu iz zemalja u kojima je zabilježena zaraza;
24. poziva EU i veleposlanstva država članica da građanima EU-a koji žive u zahvaćenim područjima ili u njih putuju pruže informacije i potporu;
25. poziva zrakoplovne prijevoznike iz EU-a i trećih zemalja da primjereno i pravilno provedu dezinfekciju zrakoplova koji pristižu iz područja zaraze;
26. poziva EU da se, kako bi izgradio svoju strategiju za borbu protiv virusa zike, savjetuje s državama članicama i trećim zemljama koje posjeduju (na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini) znanja o praćenju, sprečavanju i borbi protiv vrste komaraca Aedes, primjerice s regionalnim vlastima na Madeiri i gradskim vlastima Funchala, koje imaju više od deset godina iskustva u rješavanju tog problema, ili s vlastima u francuskim prekomorskih regijama i teritorijima, koje imaju dugogodišnje iskustvo u pogledu vektorski prenosivih bolesti općenito i u pogledu samog virusa zike;
27. ističe da je potreban koordiniran pristup na međunarodnoj razini i razini EU-a u borbi protiv ove epidemije; pozdravlja, u tom pogledu, pokretanje europske zdravstvene jedinice i smatra ju bitnom za pružanje pomoći pri organizaciji medicinskih i zdravstvenih timova i opreme za borbu protiv virusa zike, ako to bude potrebno; poziva Komisiju da hitno predloži horizontalnu strategiju EU-a o zdravlju u svijetu kojom bi se ispunili ciljevi iz okvira održivog razvoja;
28. poziva Komisiju da, u suradnji s drugim partnerima, pomogne pratiti širenje virusa zike u zemljama u razvoju te da u suradnji sa zahvaćenim zemljama u razvojne programe za pojedine zemlje uključi odgovarajuće mjere u pogledu razvoja zdravstvenih kapaciteta, osposobljavanja zdravstvenog osoblja, epidemiološkog nadzora, obrazovanja i mobilizacije na razini zajednice te kontrole populacija komaraca;
29. naglašava da se svi prijedlozi moraju temeljiti na širokom spektru epidemioloških studija koje se ne bave samo učincima virusa zike nego i drugim uzročnicima tih učinaka;
30. poziva države članice da podignu razinu osviještenosti liječnika i centara za bolesti putnika u pogledu razvoja epidemije virusa zike i kontrole vektora koju su uspostavile vlasti u zahvaćenim područjima kako bi oni u svoje diferencijalne dijagnoze za stanovnike tih područja i putnike koji iz njih dolaze uključile virus zike i, u cilju sprječavanja autohtonog prijenosa, pripremili se za moguću karantenu putnika za koje se sumnja da su prijenosnici tog virusa; poziva nacionalna zdravstvena tijela da pripreme kampanju informiranja kojom bi koordinirao ECDC, a koja bi za cilj imala informiranje i umirivanje europskih građana i izbjegavanje nepotrebne panike;
31. poziva Komisiju i države članice da, kako bi se smanjio rizik od autohtonog prijenosa, pojačaju budnost u pogledu ranog otkrivanja slučajeva zaraza virusom zike u EU-u, što uključuje i prekomorske zemlje i teritorije u najudaljenijim područjima EU-a, s posebnim naglaskom na onima u kojima su prisutni vektori ili potencijalni vektori za širenje bolesti; prepoznaje nadalje da postoji rizik, iako vjerojatno niske razine i sezonski ograničen, od širenja virusa zike i u područjima koja su staništa komaraca vrste Aedes u područjima umjerene klime (što uključuje dijelove Sjeverne Amerike i Europe) i posljedične mogućnosti daljnjeg autohtonog prijenosa;
32. naglašava važnost dostupnosti širokog spektra zdravstvenih usluga za borbu protiv virusa zike;
33. izražava potporu pozivu koji su uputili Ujedinjeni narodi(9) da se ukinu zakoni i politike kojima se, u suprotnosti s međunarodnim standardima, ograničava pristup spolnim i reproduktivnim zdravstvenim uslugama i pravima i ponovno ističe svoju spremnost da se na zdravstvene krize odgovara u skladu s ljudskim pravima, a posebno onim pravima koja su povezana sa zdravljem;
34. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.
– uzimajući u obzir Ugovore Europske unije, a posebno članke 2., 3., 4. i 6. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2014. naslovljenu „Novi okvir EU-a za jačanje vladavine prava” (COM(2014)0158),
– uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,
– uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava (ECHR),
– uzimajući u obzir svoju raspravu o stanju u Poljskoj na plenarnoj sjednici održanoj 19. siječnja 2016.,
– uzimajući u obzir mišljenje Venecijanske komisije od 12. ožujka 2016. o izmjenama Zakona od 25. lipnja 2015. o Ustavnom sudu Poljske usvojenim 22. prosinca 2015.,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da su poštovanje vladavine prava, demokracije, ljudskih prava, temeljnih sloboda te vrijednosti i načela upisanih u ugovore Europske unije i međunarodne pravne dokumente o ljudskim pravima obveze kojih se Unija i njezine države članice moraju pridržavati;
B. budući da se, u skladu s člankom 2. UEU-a, Europska unija temelji na poštovanju ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina, što su zajedničke vrijednosti svih država članica koje i Europska unija i svaka pojedina država članica trebaju poštovati u svim svojim politikama;
C. budući da Unija, u skladu s člankom 4. stavkom 2. UEU-a, mora poštovati jednakost država članica pred Ugovorima i njihove nacionalne identitete;
D. budući da si Unija i države članice, u skladu s člankom 4. stavkom 3. UEU-a, i na temelju načela lojalne suradnje, moraju uz puno uzajamno poštovanje pomagati pri obavljanju zadaća koje proizlaze iz Ugovora;
E. budući da se na temelju članka 17. UEU-a Komisija mora pobrinuti za primjenu Ugovorâ;
F. budući da je vladavina prava osnova demokracije i jedno od temeljnih načela Europske unije, da ona funkcionira na osnovi pretpostavke uzajamnog povjerenja da države članice poštuju demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, kao što je zapisano u Povelji o temeljnim pravima i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava;
G. budući da je za vladavinu prava i osiguravanje zaštite temeljnih prava i građanskih sloboda u Europi nužan učinkovit, neovisan i nepristran pravosudni sustav;
H. budući da je Ustavni sud osnovan kao jedna od ključnih sastavnica kojom se osigurava kontrola i ravnoteža vlasti u ustavnoj demokraciji i vladavini prava u Poljskoj;
I. budući da su nedavni događaji u Poljskoj, posebno politički i pravni spor o sastavu Ustavnog suda i nova pravila o njegovu funkcioniranju (koja se, između ostalog, odnose na razmatranje predmeta i njihov redoslijed, povećanje kvoruma i većine potrebne za donošenje odluka u Sudu) izazvali zabrinutost u pogledu sposobnosti Ustavnog suda da jamči poštovanje Ustava i vladavine prava;
J. budući da je Venecijanska komisija jasno ustvrdila da Ustavni sud ne može ispuniti svoju ulogu da jamči nadređenost Ustava Poljske zbog toga što njegova odluka od 9. ožujka 2016. nije objavljena i stoga ne može stupiti na snagu, čime se ugrožava vladavina prava; budući da je Venecijanska komisija upozorila da će sputavanje Suda ugroziti demokraciju, ljudska prava i vladavinu prava;
K. budući da postupci koje su u vezi s Ustavnim sudom poduzeli poljska vlada i predsjednik Republike Poljske predstavljaju rizik za ustavnu demokraciju;
L. budući da je Komisija nakon orijentacijske rasprave održane 13. siječnja 2016. odlučila pokrenuti strukturirani dijalog u sklopu okvira za vladavinu prava poslavši poljskoj vladi pismo ne bi li ona pojasnila situaciju u Poljskoj;
M. budući da će Komisija kao čuvarica Ugovorâ sada prikupiti i razmotriti sve relevantne informacije i ocijeniti postoje li jasni znakovi koji upućuju na sustavnu prijetnju za vladavinu prava;
N. budući da je svrha okvira za vladavinu prava razriješiti sistemske prijetnje vladavini prava, posebno u situacijama u kojima se one ne mogu učinkovito riješiti postupcima za utvrđivanje povrede i kad se „mehanizmima za zaštitu vladavine prava” na nacionalnoj razini te prijetnje više ne mogu djelotvorno riješiti;
O. budući da se sadašnjim poljskim Ustavom, usvojenim 1997. godine, jamče dioba vlasti, politički pluralizam, sloboda medija i izražavanja te pravo na informiranje;
P. budući da, uz ustavnu krizu, postoje i druga pitanja zbog kojih je Europski parlament veoma zabrinut jer ona možda predstavljaju kršenje europskog zakonodavstva i temeljnih prava, uključujući i prava žena; budući da europske institucije moraju pomno motriti takve poteze poljske vlade;
1. smatra da je od temeljne važnosti zajamčiti puno poštovanje zajedničkih europskih vrijednosti utvrđenih u članku 2. UEU-a;
2. smatra da sve države članice u svojoj zakonodavnoj i administrativnoj praksi moraju u potpunosti poštovati pravo EU-a te da sve zakonodavstvo, uključujući primarno zakonodavstvo svake države članice ili države kandidatkinje, mora odražavati temeljne europske vrijednosti, prije svega demokratska načela, vladavinu prava i poštovanje temeljnih prava, odnosno biti u skladu s njima;
3. veoma je zabrinut zbog toga što stvarna paraliza Ustavnog suda Poljske predstavlja opasnost za demokraciju, ljudska prava i vladavinu prava;
4. poziva poljsku vladu da bez daljnje odgode poštuje, objavi i u potpunosti provede odluku Ustavnog suda od 9. ožujka 2016. i da provede odluke od 3. i 9. prosinca 2015. godine;
5. poziva poljsku vladu da u potpunosti primijeni preporuke Venecijanske komisije; dijeli mišljenje Venecijanske komisije da Ustav Poljske i europske i međunarodne norme iziskuju poštovanje odluka Ustavnog suda;
6. pozdravlja nedavni posjet potpredsjednika Komisije Timmermansa Poljskoj i njegovu izjavu na sastanku Komisije 6. travnja 2016. o započinjanju dijaloga radi pronalaženja rješenja za ovu situaciju uz puno poštovanje ustavnog okvira, što podrazumijeva objavljivanje i provedbu odluka Ustavnog suda; dijeli njegovu zabrinutost zbog mogućnosti postojanja dva paralelna pravna sustava, što bi dovelo do pravne nesigurnosti;
7. pozdravlja odluku Komisije da se pokrene strukturirani dijalog u sklopu okvira za vladavinu prava u kojem bi se trebalo utvrditi postoji li u Poljskoj sistemska prijetnja demokratskim vrijednostima i vladavini prava; pozdravlja uvjeravanja Komisije da će se dijalog s poljskim vlastima voditi nepristrano i da će se temeljiti na dokazima i suradnji te poziva Komisiju da, ako se poljska vlada tijekom strukturiranog dijaloga ne bude pridržavala preporuka Venecijanske komisije, pokrene drugu fazu procedure za zaštitu vladavine prava davanjem „preporuke o vladavini prava” te da pruži svoju podršku Poljskoj u iznalaženju rješenja za jačanje vladavine prava;
8. ističe, međutim, da u svim poduzetim koracima treba poštovati nadležnosti Europske unije i njezinih država članica, u skladu s Ugovorima i načelom supsidijarnosti;
9. poziva Komisiju da Parlament redovito i detaljno informira o svojim ocjenama, napretku i poduzetim mjerama;
10. izražava nadu da će strukturirani dijalog poljske vlade i Komisije rezultirati i preispitivanjem drugih odluka poljske vlade koje su izazvale zabrinutost u pogledu zakonitosti i potencijalnog utjecaja na temeljna prava;
11. očekuje od Komisije da na isti način nadzire sve države članice u vezi s poštovanjem demokracije, vladavine prava i temeljnih prava i tako izbjegne dvostruka mjerila, te da o tome izvještava Parlament;
12. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te predsjedniku Republike Poljske.