Rezolucija Europskog parlamenta od 1. prosinca 2016. o Fondu solidarnosti Europske unije: ocjena (2016/2045(INI))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članak 175. i članak 212. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenoga 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije(1),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. o Fondu solidarnosti Europske unije, provedbi i primjeni(2),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 661/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije(3),
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije (COM(2013)0522)(4),
– uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Fond solidarnosti Europske unije – godišnje izvješće za 2014.” (COM(2015)0502),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. rujna 2002. o poplavama u Europi(5),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2005. o elementarnim nepogodama (požarima i poplavama) koje su pogodile Europu u ljeto 2005.(6),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Budućnost Fonda solidarnosti Europske unije” (COM(2011)0613),
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 28. studenoga 2013. – Fond solidarnosti Europske unije(7),
– uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju(8),
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za proračunski nadzor (A8-0341/2016),
A. budući da je Fond solidarnosti Europske unije (EUSF) osnovan Uredbom (EZ) br. 2012/2002 kao odgovor na katastrofalne poplave koje su pogodile srednju Europu tijekom ljeta 2002., kao koristan instrument koji EU-u omogućuje da odgovori na velike elementarne nepogode i izvanredne regionalne nepogode u EU-u i zemljama koje vode pregovore o pristupanju te da pokaže solidarnost s pogođenim europskim regijama i državama; budući da je taj fond ograničen na financiranje hitnih operacija i operacija oporavka koje provode vlade nakon elementarnih nepogoda s izravnim utjecajem na ljudske živote, prirodni okoliš ili gospodarstvo u određenom pogođenom području (iako valja napomenuti da je Komisija 2005. podnijela prijedlog da se dodatno proširi prvotno područje primjene);
B. budući da se od svojeg osnivanja Fond solidarnosti Europske unije pokazao vrlo korisnim i da je u okviru tog fonda mobilizirano ukupno 3,8 milijardi EUR za više od 70 nepogoda u 24 države članice i države pristupnice te se upotrebljava za širok spektar prirodnih katastrofa, uključujući potrese, poplave, šumske požare, oluje, a nedavno i sušu; budući da je Fond solidarnosti EU-a i dalje jedan od najvećih simbola solidarnosti EU-a u kriznim situacijama;
C. budući da je taj instrument 2014. bio predmet velike reforme s ciljem da se: poboljšaju i pojednostave postupci te zajamči brža reakcija u roku od šest tjedana od podnošenja zahtjeva; ponovno utvrdi njegovo područje primjene; ustanove jasni kriteriji za regionalne nepogode; ojačaju strategije za prevenciju katastrofa i upravljanje rizicima, čime bi se povećala učinkovitost financiranja pomoći, u skladu s brojnim zahtjevima koje su godinama iznosili Europski parlament te lokalne i regionalne vlasti; budući da je nova revizija Fonda predviđena u tzv. skupnoj uredbi (COM(2016)0605 – 2016/0282(COD)) koju je 14. rujna 2016. predložila Komisija u cilju poboljšanja spremnosti i učinkovitosti sustava financiranja hitnih operacija;
D. budući da Parlament čvrsto podržava predložene izmjene od kojih je većina već zatražena ranijim rezolucijama;
E. budući su zahtjevi zaprimljeni do lipnja 2014. (kad je reforma stupila na snagu) procjenjivani prema prvotnoj uredbi, dok se kasnije zaprimljeni zahtjevi procjenjuju u skladu s revidiranom uredbom;
F. budući da su ulaganja u prevenciju prirodnih nepogoda izuzetno važna u odgovoru na klimatske promjene; budući da su znatni iznosi financijskih sredstava EU-a dodijeljeni ulaganjima u prevenciju prirodnih nepogoda i strategijama upravljanja rizicima, prije svega u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova;
G. budući da se sredstva namijenjena za sljedeću godinu mogu iznimno iskoristiti samo u slučaju da sredstva za tu godinu nisu dostatna, uzimajući u obzir godišnju proračunsku granicu Fonda za godinu u kojoj se nesreća dogodila i za iduću godinu;
1. podsjeća na to da je od samog osnivanja 2002. Fond solidarnosti Europske unije važan izvor financiranja za lokalne i regionalne vlade, kojim se ublažavaju posljedice elementarnih nepogoda širom europskog kontinenta, od poplava i potresa do šumskih požara, te se njime pokazuje europska solidarnost prema pogođenim regijama; naglašava da je Fond solidarnosti, kad je riječ o javnosti, jedna od najkonkretnijih i najopipljivijih manifestacija potpore koju Europska unija može dati lokalnim zajednicama;
2. ističe da je zbog klimatskih promjena od osnivanja Fonda solidarnosti Europske unije broj elementarnih nepogoda u Europskoj uniji znatno porastao te da su one postale ozbiljnije i intenzivnije; stoga inzistira na dodanoj vrijednosti čvrstog i fleksibilnog instrumenta kojim će se pokazivati solidarnost i zajamčiti odgovarajuća i brza pomoć građanima pogođenima velikim elementarnim nepogodama;
3. podsjeća da se Fond solidarnosti Europske unije financira izvan proračuna Europske unije u maksimalnom iznosu od 500 milijuna EUR (prema cijenama iz 2011.) i da, unatoč ugrađenoj fleksibilnosti (prijenos N+1), za znatan dio sredstava postoji rizik da se neće iskoristiti svake godine; u tom kontekstu prima na znanje djelomično „uvrštavanje u proračun” godišnje dodjele financijskih sredstava predviđene u predloženoj skupnoj uredbi s ciljem ubrzanja postupka mobilizacije sredstava i pružanja ranijeg i učinkovitijeg odgovora na probleme građana pogođenih katastrofom;
4. ističe da korištenje godišnjih pragova potvrđuje odgovarajuću godišnju razinu sredstava nakon početka novog programskog razdoblja VFO-a;
5. naglašava važnost reforme iz 2014. kojom se uspjelo premostiti prepreke u Vijeću i kojom je napokon odgovoreno na opetovane zahtjeve Parlamenta za poboljšanjem reakcije i učinkovitosti pomoći kako bi se zajamčila brza i transparentna pomoć građanima pogođenima elementarnim nepogodama; nadalje, pozdravlja nedavni skupni prijedlog u kojem su predstavljene nove odredbe u pogledu pojednostavljivanja i lakše mobilizacije financijskih sredstava;
6. ističe glavne elemente reforme kao što su: plaćanje predujma do 10 % iznosa predviđenog financijskog doprinosa koji na zahtjev može biti dostupan ubrzo nakon što se zahtjev za financijski doprinos iz Fonda podnese Komisiji (gornja granica od 30 milijuna EUR); prihvatljivost troškova povezanih s pripremom i provedbom hitnih operacija i operacija oporavka (jedan od glavnih zahtjeva Europskog parlamenta); produženje rokova za podnošenje zahtjeva država koje ispunjavaju propisane uvjete (12 tjedana nakon što se zabilježi prva šteta) i za uspostavljanje projekta (18 mjeseci); uvođenje roka od šest tjedana za odgovor Komisije na zahtjeve; nove odredbe o prevenciji prirodnih nepogoda; te poboljšanja u postupcima u pogledu dobrog financijskog upravljanja;
7. ipak ističe da su unatoč mogućnosti plaćanja predujma brže nego u okviru normalne procedure, korisnici i dalje oštećeni zbog dugotrajnosti cjelokupnog postupka od podnošenja zahtjeva do plaćanja ukupne svote doprinosa; u tom kontekstu naglašava da zahtjev treba podnijeti u najkraćem mogućem roku nakon katastrofe, kao i potrebu za daljnjim poboljšanjima u fazi ocjenjivanja i kasnijim fazama kako bi se olakšalo izvršenje plaćanja; smatra da nedavno predložene skupne odredbe u pogledu Fonda solidarnosti Europske unije mogu pridonijeti bržoj mobilizaciji kako bi se mogle ispuniti stvarne potrebe u praksi; također ističe da države članice moraju preispitati svoje administrativne procedure u cilju brže mobilizacije pomoći za pogođene regije i države; nadalje, u svrhu mogućih poboljšanja u budućoj reformi predlaže uvođenje zahtjeva za obvezne ažurirane nacionalne programe za upravljanje katastrofama, kao i zahtjeva za dostavljanje informacija o pripremi sporazuma o ugovorima u hitnim situacijama;
8. poziva same države članice da poboljšaju svoja sredstva komunikacije i suradnje s lokalnim i regionalnim nadležnim tijelima pri procjeni šteta prihvatljivih za financijsku potporu Fonda solidarnosti Europske unije i na razini pripreme zahtjeva, kao i pri provedbi projekata čija je svrha uklanjanje posljedica elementarnih nepogoda, jamčeći pritom učinkovitost pomoći Unije na terenu i promicanje održivih rješenja; nadalje, smatra da bi potpora Fonda solidarnosti Europske unije trebala biti priopćena široj javnosti; poziva predmetna nadležna tijela da poboljšaju komunikaciju i dostave informacije o potpori Fonda solidarnosti Europske unije ne uzrokujući dodatno administrativno opterećenje;
9. naglašava da je važno osigurati da se države članice pridržavaju postupaka javne nabave pri pružanju odgovora na prirodne katastrofe u cilju utvrđivanja i širenja najboljih praksi i pouka u pogledu sklapanja ugovora u hitnim situacijama;
10. pozdravlja jasnija pravila Komisije o prihvatljivosti za regionalne elementarne nepogode, no podsjeća da je konačnim sporazumom između Parlamenta i Komisije zadržan prag prihvatljivosti od 1,5 % regionalnog BDP-a kao što je predviđeno prijedlogom Komisije, unatoč nastojanjima Parlamenta da se taj prag smanji na 1 %; napominje da je osjetljivost najudaljenijih regija uzeta u obzir jer je u njihovom slučaju prag spušten na 1 %;
11. priznaje da Fond pruža pomoć za štete koje se ne mogu osigurati i da se iz njega ne nadoknađuju privatni gubici; ističe da se za dugoročna djelovanja, kao što su održiva obnova ili djelatnosti ekonomskog razvoja i prevencije, mogu koristiti sredstva iz drugih instrumenata Unije, prije svega u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova;
12. poziva države članice da optimiziraju uporabu postojećih financijskih sredstava EU-a, prije svega europskih strukturnih i investicijskih fondova, za ulaganja u svrhu prevencije nastanka prirodnih nepogoda te podsjeća na važnost razvijanja sinergija između različitih fondova i politika Unije kako bi se spriječili učinci elementarnih nepogoda te kako bi se, u slučajevima kad se aktivira Fond solidarnosti Europske unije, zajamčila konsolidacija i dugoročni razvoj projekata obnove; drži da bi se, u trenutku korištenja Fonda solidarnosti Europske unije, predmetna država članica trebala službeno obvezati da će primijeniti sve mjere namijenjene prevenciji katastrofa i održivoj obnovi pogođenih područja; u slučaju aktiviranja sinergija, poziva na maksimalno birokratsko pojednostavljenje postupka za pristup navedenim kombiniranim fondovima;
13. stoga naglašava da treba pojačati napore za ulaganja u ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu na njih, uzevši u obzir mjere prevencije prilikom potpore za obnovu i pošumljavanje u okviru Fonda solidarnosti Europske unije; smatra da bi prevencija trebala postati horizontalna zadaća te predlaže da se pri ublažavanju posljedica katastrofe u okviru Fonda solidarnosti Europske unije poduzmu mjere u skladu s pristupom utemeljenim na ekosustavima; nadalje, poziva države članice da uspostave strategije za prevenciju rizika i upravljanje rizicima, uzimajući u obzir da su mnoge današnje prirodne katastrofe izravne posljedice ljudske aktivnosti;
14. naglašava važnost jamčenja maksimalne transparentnosti u dodjeljivanju sredstava iz Fonda solidarnosti Europske unije, upravljanju njime i njegovoj provedbi; smatra da je važno utvrditi jesu li subvencije EUSF-a korištene u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja kako bi se odredile, osmislile i razmijenile najbolje prakse i pouke; stoga poziva Komisiju i države članice da povećaju transparentnost i zajamče dostupnost informacija javnosti tijekom cijelog postupka mobilizacije pomoći, od predavanja zahtjeva do zatvaranja projekta; poziva na izradu tematskog izvješća Europskog revizorskog suda o funkcioniranju EUSF-a, posebice uzimajući u obzir činjenicu da je posljednje dostupno izvješće nastalo prije revizije Uredbe o EUSF-u iz 2014.;
15. primjećuje da je 2014. zaprimljeno 13 novih zahtjeva i skreće pozornost na posebnu situaciju iz te godine u kojoj je šest zahtjeva procijenjeno na temelju stare uredbe, dok je preostalih sedam zahtjeva procijenjeno u skladu s revidiranom uredbom;
16. podsjeća na dva slučaja odbijanja zahtjeva iz 2014. u skladu sa starom Uredbom o Fondu solidarnosti Europske unije jer predmetne nepogode nisu procijenjene kao „izvanredne” u smislu stare uredbe iako su prouzrokovale ozbiljne štete s izravnim posljedicama na gospodarski i društveni razvoj regija pogođenih nepogodama te stoga pozdravlja pojašnjenja koja su u tom pogledu navedena u revidiranoj Uredbi o Fondu solidarnosti Europske unije; međutim, s obzirom na buduće reforme i uzimajući u obzir mogućnost redefiniranja regionalnih prirodnih katastrofa, predlaže da se omogući skupno podnošenje pojedinačnih zahtjeva nekoliko država pogođenih prirodnim katastrofama na prekograničnoj razini, pri čemu uzrok katastrofa treba biti isti, a posljedice se trebaju dogoditi u isto vrijeme, te da se pri ocjeni zahtjeva u obzir uzme neizravna šteta;
17. u svjetlu budućih reformi poziva Komisiju da u obzir uzme mogućnost povećanja praga predujma s 10 % na 15 %, kao i skraćivanja rokova za obradu zahtjeva sa šest na četiri tjedna; također poziva Komisiju da razmotri mogućnost određivanja praga prihvatljivosti za regionalne prirodne katastrofe od 1 % regionalnog BDP-a, i uzimanja u obzir, pri ocjeni zahtjeva, razine društveno-gospodarskog razvoja pogođenih regija;
18. ponavlja potrebu da se razmotri upotreba novih pokazatelja kojima se osim BDP-a razmatra, među ostalim, ljudski razvojni indeks i regionalni indeks društvenog napretka;
19. pozdravlja činjenicu da je Komisija prihvatila sedam zahtjeva za pomoć zaprimljenih u skladu s novom uredbom, uključujući četiri zahtjeva koja su odobrena krajem 2014., ali su sredstva odobrena za njih morala biti prebačena u 2015., kako je navedeno u godišnjem izvješću EUSF-a za 2015.; u tom kontekstu podsjeća da je 2015. bila prva puna godina provedbe u skladu s revidiranim pravilima te da analiza pokazuje da su pravna pojašnjenja uvedena s reformom osigurala uspješne zahtjeve, što nije bio slučaj sa starim odredbama u okviru kojih je za otprilike dvije trećine zahtjeva za pomoć u slučaju regionalnih katastrofa utvrđeno da ne ispunjavaju uvjete;
20. žali zbog dugotrajnosti postupaka ocjenjivanja izvješća o uspostavi i zatvaranju s kojima se prema staroj uredbi u velikoj mjeri kasnilo te predviđa da će prema revidiranoj uredbi zatvaranja biti učinkovitija i transparentnija, uz istovremenu zaštićenost financijskih interesa Unije;
21. nadalje, naglašava da se člankom 11. izmijenjene Uredbe Komisiji i Revizorskom sudu daje ovlast za reviziju, a Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) omogućuje da provodi istrage kad god je to potrebno;
22. poziva Komisiju i Revizorski sud da ocijene funkcioniranje Fonda solidarnosti Europske unije prije isteka trenutačnog višegodišnjeg financijskog razdoblja;
23. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, državama članicama i regionalnim vlastima.