Europski parlament,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici,

–  uzimajući u obzir članke 21. i 36. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o političkoj odgovornosti,

–  uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi od 21. rujna 2015. naslovljen „Rodna jednakost i osnaživanje žena: promijeniti život djevojčica i žena uz pomoć vanjskih odnosa EU-a 2016. – 2020.ˮ (SWD(2015)0182),

–  uzimajući u obzir govor predsjednika Junckera o stanju Unije održan 14. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir globalnu strategiju za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije koju je 28. lipnja 2016. izložila potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Federica Mogherini i njezine prijedloge iznesene na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova održanom 2. rujna 2016. u Bratislavi,

–  uzimajući u obzir zaključke sa sastanka na vrhu održanog u Bratislavi 16. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir ishod neformalnog sastanka ministara obrane EU-a u Bratislavi 27. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o operacijama potpore miru – suradnja EU-a s Ujedinjenim narodima i Afričkom unijom(1),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu ministara vanjskih poslova Weimarskog trokuta, Frank-Waltera Steinmeiera (Njemačka), Jean-Marca Ayraulta (Francuska) i Witolda Waszczykowskog (Poljska) o budućnosti Europe, usvojenu u Weimaru 28. kolovoza 2016.,

–  uzimajući u obzir francusko-njemačku obrambenu inicijativu iz rujna 2016. naslovljenu „Obnova ZSOP-a”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove te mišljenja Odbora za proračune i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0360/2016),

A.  budući da se Europska unija suočava s nezabilježenim unutarnjim i vanjskim izazovima, uključujući sukobe među državama, raspade država, terorizam, hibridne prijetnje, kibernetičku i energetsku nesigurnost, organizirani kriminal i klimatske promjene; budući da će EU moći djelotvorno odgovoriti na nove izazove samo ako njegove strukture i države članice surađuju u okviru zajedničkih i istinski koordiniranih nastojanja u sklopu zajedničke vanjske i sigurnosne politike ZVSP-a i zajedničke sigurnosne i obrambene politike ZSOP-a;

B.  budući da je EU danas okružen nestabilnošću s obzirom na to da velike dijelove Bliskog istoka i sjeverne Afrike potresaju sukobi na temelju etničke i vjerske pripadnosti i ratovi preko posrednika, a terorističke skupine poput takozvane Islamske države/Daiša i fronte Džabat Fatah al-Šam šire se regijom; budući da al-Kaida iskorištava postojanje sigurnosnog vakuuma na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi kako bi zadobila na snazi te da njezina predanost globalnom džihadu ostaje nepoljuljana;

C.  budući da ti sukobi imaju izravne i ozbiljne posljedice za sigurnost i dobrobit europskih građana jer se sve više prenose u EU, bilo u vidu terorizma i masivnih izbjegličkih tokova, bilo kampanja dezinformiranja usmjerenih na podjelu naših društava;

D.  budući da Europi prijeti opasnost od terorizma na njezinu području; budući da su nedavna teroristička djela koja su u europskim gradovima počinili radikalni džihadisti povezana s Islamskom državom/Daišom dio sveukupne strategije te skupine i nadovezuju se na kopneni rat u Siriji, Iraku i Libiji, ekonomski rat usmjeren na turističku industriju u sjevernoj Africi te internetsku propagandu i kibernapade; budući da tisuće građana EU-a koji su se pridružili takvim terorističkim skupinama predstavljaju sve veću prijetnju našoj sigurnosti kod kuće, kao i drugdje na svijetu;

E.  budući da agresivna Rusija i dalje krši suverenost i neovisnost svojih susjeda i otvoreno osporava europski i svjetski mirovni i sigurnosni poredak; budući da je Rusija danas sve više autokratska i agresivnija prema svojim susjedima nego u bilo kojem trenutku nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. naovamo; budući da službena ruska propaganda prikazuje Zapad kao protivnika te aktivno pokušava potkopati jedinstvo Europske unije i dosljednost transatlantskog savezništva, bilo u vidu kampanja dezinformiranja ili u vidu pružanja financijske potpore euroskeptičnim i fašističkim skupinama u Uniji i zemljama kandidatkinjama;

Nastavak europske priče o uspjehu: djelovanjem do preobrazbe

1.  podsjeća da je Europska unija jedno od najvećih postignuća u europskoj povijesti i da je transformativna moć EU-a njegovim građanima i susjednim zemljama, od kojih su mnoge danas države članice EU-a, donijela mir, stabilnost i boljitak; naglašava da je EU i dalje najveća gospodarska sila, najvelikodušniji donator humanitarne i razvojne pomoći te u kontekstu globalne multilateralne diplomacije predvodnik u pitanjima kao što su klimatske promjene, međunarodna pravda, sprječavanje širenja oružja za masovno uništenje i ljudska prava; poziva na povećanje vidljivosti djelovanja EU-a u tim područjima;

2.  smatra da trenutačna unutarnja i vanjska kriza također predstavlja priliku za EU, iskoristi li se za poboljšanje njegova funkcioniranja i suradnje; smatra da je za trenutačne izazove potrebna reforma kojom bi EU postao bolji i demokratskiji i sposoban pružiti ono što građani očekuju; podsjeća na to da europski građani uspješnu zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku vide kao prioritetno područje djelovanja EU-a i da je to jedno od područja u kojemu europska suradnja može polučiti najveću dodanu vrijednost; stoga naglašava da države članice moraju promijeniti svoj način razmišljanja jer je u današnje vrijeme razmatranje vanjske politike i sigurnosti iz uskogrudne nacionalne perspektive zastarjelo; uvjeren je da izazove s kojima se danas suočavamo nijedna država članica ne može riješiti sama; čvrsto je uvjeren da je ranjivost EU-a izravna posljedica nepotpune integracije i nedostatka usuglašenosti; naglašava da procesi integracije kao što je EU postaju nužni uslijed globalizacije i multipolarnosti; apelira na države članice da konačno pokažu dostatnu razinu jedinstva i političke volje i uzajamnog povjerenja kako bi se raspoloživi instrumenti mogli uporabiti zajedničkim snagama radi ostvarivanja naših interesa i vrijednosti; ponavlja da EU može biti snažan globalni akter ravnopravan s ostalim velesilama samo ako sve države članice budu govorile jednim glasom i zajedno djelovale u okviru snažne vanjske i sigurnosne politike EU-a;

3.  pozdravlja plan i obveze preuzete na sastanku na vrhu u Bratislavi i očekuje konkretni angažman država članica u smislu njihove provedbe;

4.  podsjeća da je nužno da vanjske politike Unije budu usuglašene međusobno, ali i s drugim politikama koje imaju vanjsku dimenziju, te da budu usmjerene prema ispunjavanju ciljeva utvrđenih u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji; primjećuje, s obzirom na to da bi jačanje otpornosti trebalo biti jedan od glavnih ciljeva ZVSP-a, da to zahtijeva sveobuhvatan pristup različitih sektora koji upotrebom širokog raspona diplomatskih, sigurnosnih, obrambenih, ekonomskih, trgovinskih, razvojnih i humanitarnih instrumenata, ali i jačanjem neovisnosti u području energetske sigurnosti, propituju tradicionalne pristupe vanjskoj i sigurnosnoj politici; smatra da bi zajednička vanjska i sigurnosna politika trebala biti odlučnija i učinkovitija te počivati na vrijednostima; ističe da je usklađenost politika u interesu razvoja jedinstven alat za postizanje sveobuhvatnog operativnog pristupa EU-a u skladu s ciljevima Programa održivog razvoja do 2030.;

5.  pozdravlja usvajanje nove trgovinske strategije Komisije „Trgovina za sve” kojom se teži učvrstiti uloga ljudskih prava u trgovinskoj politici i iskoristiti položaj EU-a kao trgovinskog bloka u cilju poticanja poštovanja ljudskih prava u trećim zemljama; naglašava da će za to biti potrebna potpuna konvergencija i komplementarnost trgovine i vanjskopolitičkih inicijativa, uključujući blisku suradnju između različitih glavnih uprava, Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD-a) i mjerodavnih tijela država članica; naglašava važnost toga da Skupina povjerenika za vanjsko djelovanje kojom predsjeda potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica dade zamah provođenju sveobuhvatnog pristupa; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu na redovito obavještavanje Europskog parlamenta o radu te skupine; poziva delegacije EU-a da primijene zajedničko programiranje u svim područjima politike vanjskog djelovanja kako bi se izbjeglo udvostručavanje, ostvarile uštede, poboljšala učinkovitost i otkrili mogući nedostaci;

6.  uviđa da bi klimatske promjene mogle imati ozbiljne posljedice na regionalnu i globalnu stabilnost s obzirom na činjenicu da globalno zagrijavanje utječe na sporove o teritoriju, hrani, vodi i drugim resursima, oslabljuje gospodarstva i stvara prijetnju regionalnoj sigurnosti te da je jedan od uzroka migracijskih tokova; dodatno potiče EU i njegove države članice da razmotre na koji se način u vojne planove pojedinih država članica i EU-a mogu uvrstiti strategije za prilagodbu klimatskim promjenama i što bi se smatralo odgovarajućim kapacitetom, prioritetom i odgovorom;

7.  poziva Komisiju i države članice da povećaju svoje kapacitete za suzbijanje kampanja dezinformiranja i propagande koje dopiru do građana u EU-u i u njegovom susjedstvu; poziva institucije EU-a i države članice da potvrde da informacijsko ratovanje koje je u tijeku nije samo vanjski nego i unutarnji problem EU-a; izražava žaljenje zbog nemogućnosti EU-a da europskoj javnosti priopći i primjereno predstavi djelovanja, prednosti i postignuća zajedničke sigurnosne i obrambene politike; poziva Vijeće, Komisiju i države članice da premoste taj jaz čineći vanjsko djelovanje EU-a odgovornijim i vidljivijim;

8.  uviđa da su informacijsko i kibernetičko ratovanje namjeran pokušaj da se na državnoj i nedržavnoj razini destabiliziraju i diskreditiraju političke, gospodarske i društvene strukture; u tom smislu naglašava hitnu potrebu da se kibernetička sigurnost i kibernetička obrana uključe u unutarnje i vanjske politike EU-a te u odnose s trećim zemljama; poziva države članice da uspostave sustav automatskog dijeljenja informacija o kibernetičkim i hibridnim prijetnjama i napadima; poziva EU da u međunarodnim forumima brani ideju da je otvorena, globalna osnovna infrastruktura interneta neutralna zona; uvjeren je također da bi se EU trebao udružiti sa svojim partnerima i povećati svoju pomoć za izgradnju kapaciteta u području kibersigurnosti i u borbi protiv kiberkriminala i kiberterorizma;

9.  podsjeća na to da se EU obvezao na razvijanje zajedničke vanjske i sigurnosne politike nadahnute načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda te poštovanjem Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava; podsjeća na akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju kojim se naglašava važnost toga da EU uključi svoje politike u području ljudskih prava i rodne politike u misije i operacije upravljanja krizom; podsjeća na važnost takozvane klauzule o ljudskim pravima uvrštene u sve okvirne sporazume potpisane s trećim zemljama od ranih 1990-ih.;

10.  podsjeća da je politika proširenja jedna od najuspješnijih politika EU-a i da je doprinijela osiguranju stabilnosti, demokracije i blagostanja na europskom kontinentu; stoga ponavlja svoju snažnu potporu procesu proširenja pod uvjetom da su kriteriji iz Kopenhagena, uključujući integracijski kapacitet, ispunjeni; naglašava potrebu za boljom suradnjom između EU-a i zemalja kandidatkinja i potencijalnih zemalja kandidatkinja na pitanjima kao što su migracije, sigurnost, borba protiv terorizma i organiziranog kriminala i borba protiv trgovine ljudima; poziva zemlje kandidatkinje da učine sve što je potrebno da se usklade sa ZVSP-om/ZSOP-om EU-a;

11.  ističe predanost EU-a međunarodnom poretku utemeljenom na pravilima i učinkovitom sustavu multilateralnih odnosa koji predvodi UN; prepoznaje strateško partnerstvo EU-a i UN-a od 2003. u očuvanju mira i upravljanju kriznim situacijama; potiče EU i države članice da podupiru ulogu UN-a u očuvanju mira i da surađuju s UN-om u jačanju kapaciteta za očuvanje mira regionalnih organizacija, osobito Afričke unije, uzimajući u obzir Instrument mirovne pomoći za Afriku; poziva države članice EU-a da znatno povećaju svoje doprinose u vidu vojnog i policijskog osoblja za UN-ove misije očuvanja mira; pozdravlja, u okviru globalne strategije EU-a, predanost NATO-u kao kamenu temeljcu kolektivne sigurnosti Europe i osnaživanju Ujedinjenih naroda kao temelja međunarodnog poretka;

12.  ističe da su uslijed aktualnih kriza na vidjelo izašla ograničenja Ujedinjenih naroda; poziva Europsku uniju i njezine države članice da svom snagom nastoje postići reformu Vijeća sigurnosti, osobito u pogledu ukidanja prava na veto u slučaju masovnih zločina;

13.  naglašava da stvarna provedba globalne strategije EU-a koju je u lipnju 2016. predstavila potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica nije moguća bez velike predanosti, odgovornosti, političke volje i vodstva država članica; ističe da države članice trebaju za provedbu te strategije dodijeliti odgovarajuća ljudska i financijska sredstva, posebno u ključnom području sprečavanja sukoba, sigurnosti i obrane; naglašava praktične i financijske koristi daljnje integracije europskih obrambenih kapaciteta;

14.  pozdravlja namjeru izrade provedbenog plana za sigurnost i obranu; naglašava da bi se taj provedbeni plan trebao dopuniti postupkom izrade bijele knjige, u kojoj bi se točno utvrdila razina prioriteta u pogledu ambicija, zadaća, zahtjeva i kapaciteta europske obrane; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da u suradnji s državama članicama i Komisijom prioritetno započnu raditi na takvoj bijeloj knjizi kako bi prvi rezultati bili vidljivi 2017.;

15.  pozdravlja prijedlog o godišnjem osvrtu na stanje provedbe strategije; vjeruje da bi se taj osvrt trebao predstaviti u obliku godišnje rasprave u Parlamentu te na temelju izvješća o provedbi koji sastavlja potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica;

16.  smatra da bi se globalna strategija trebala redovito revidirati te da bi se trebala pružiti analiza njezine provedbe, i to usporedno s izbornim ciklusom i početkom mandata svakog novog sastava Komisije kako bi se utvrdilo odgovaraju li još uvijek njezini ciljevi i prioriteti izazovima i prijetnjama;

17.  ističe da se vanjsko djelovanje EU-a mora temeljiti na tri stupa: diplomaciji, razvoju i obrani;

Preuzimanje odgovornosti za našu sigurnost: sprečavanje, obrana, odvraćanje, odgovor

18.  naglašava da EU mora osnažiti svoje sigurnosne i obrambene kapacitete jer svoj puni potencijal svjetske sile može iskoristiti samo ako svoju superiornu meku silu bude kombinirao sa svojom tvrdom silom, kao dio sveobuhvatnog pristupa EU-a; podsjeća na to da su zajednički i snažniji civilni i vojni kapaciteti ključni elementi za to da EU u potpunosti odgovori na krize, poboljša otpornost svojih partnera i zaštiti Europu; napominje da su, s obzirom na to da politika moći ponovno vlada međunarodnim odnosima, sposobnosti obrane i odvraćanja ključne za naš pregovarački položaj u diplomatskim razgovorima; u tom pogledu ponavlja da je potrebno osnažiti i produbiti zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku jer je u vrijeme proračunskih ograničenja jedini realističan način jačanja naših vojnih sposobnosti povećanje sinergija unapređenjem obrambene suradnje na temelju potreba svih država članica i ciljanih ulaganja; smatra da bi snažnija europska sigurnosna i obrambena suradnja dovela do veće učinkovitosti, jedinstva i djelotvornosti te da bi Europska unija i njezine države članice na temelju takve produbljene suradnje osigurale potrebne tehnološke i industrijske kapacitete;

19.  uvjeren je da su zbog već nedostatnog proračuna EU-a potrebna dodatna sredstva iz država članica za operacije, administrativne troškove, pripremna djelovanja i pilot-projekte, kao i napori radi povećanja sinergija, u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike; poziva Komisiju i države članice da iskoriste priliku koja se nudi u okviru trenutačne revizije/preispitivanja višegodišnjeg financijskog okvira kako bi riješile pitanje proračunskih potreba za sve veće sigurnosne izazove; poziva države članice da povećaju svoja izdvajanja za obranu kako bi ispunile cilj u pogledu kapaciteta koji je postavio NATO, a kojim se zahtijeva da za obranu izdvajaju barem 2 % BDP-a; naglašava da bi se boljom koordinacijom i smanjenjem preklapanja aktivnosti EU-a i država članica omogućila ušteda i preraspodjela sredstava;

20.  smatra da je od ključne važnosti konačno provesti instrumente predviđene Ugovorom iz Lisabona, a ponajprije stalno strukturiranu suradnju (PESCO); smatra da je fleksibilan uključiv pristup kojim se potiče otvoreno i proaktivno sudjelovanje svih država članica ključno za provedbu PESCO-a; pozdravlja zajednički dokument ministara obrane Francuske i Njemačke o obnovi ZSOP-a i talijanski prijedlog „za jaču europsku obranu” i u potpunosti podržava njihov cilj u pogledu pozitivne odluke o uspostavi PESCO-a na sastanku Vijeća za vanjske poslove i obranu u studenome 2016.; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da preuzme glavnu riječ u toj inicijativi i u drugim nedavnim prijedlozima o jačanju ZSOP-a radi pripremanja terena za dodatne ambiciozne odluke u vezi sa ZSOP-om donesene na sastanku Vijeća za vanjske poslove i obranu u studenom 2016. i sastanku Europskog vijeća u prosincu 2016., a među koje se ubrajaju:

21.  potiče preispitivanje pristupa EU-a civilnim misijama u okviru ZSOP-a, počevši od prirode intervencija pa do njihovih ciljeva i uključenih osoba, kako bi se osiguralo da budu pravilno osmišljene, provedene i podržane; pozdravlja napredak u pogledu misija i operacija ZSOP-a unatoč njihovim nedostacima; poziva na veću fleksibilnost u financijskim pravilima EU-a kako bi se pružila potpora njegovoj sposobnosti da odgovori na krize te poziva na provedbu postojećih odredbi Ugovora iz Lisabona; podržava uspostavu novih fondova za hitno financiranje početnih faza vojnih operacija; smatra da bi se novim, učinkovitijim, postupkom donošenja odluka u pogledu vojnih misija EU-a, unaprijedila pripravnost i snaga odgovora EU-a na prijetnje i krize, istodobno priznajući da se odluka o slanju postrojbi u takve misije mora donijeti na razini država članica;

22.  ustraje u tome da bilo koja odluka koji vodi prema stvaranju Europske obrambene unije, uključujući razvoj snažnije stalne strukturirane suradnje i stvaranje zajedničkih obrambenih instrumenata, mora biti donesena jednoglasno među državama članicama EU-a;

23.  žali zbog činjenice da Europska komisija, ESVD, Europska obrambena agencija i države članice i dalje nisu u cijelosti provele sveobuhvatne zadaće koje proizlaze iz sastanka Vijeća za vanjske poslove u studenome 2013. i sastanaka Europskog vijeća u 2013. i 2015.; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i povjerenicu za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo te mala i srednja poduzeća da Parlamentu predstave procjenu provedbe prethodnih odluka prije predlaganja novih zadaća; potiče ubrzanje tekućeg rada na europskom obrambenom akcijskom planu i nastojanja Komisije da maksimizira suradnju u području obrane, među ostalim poticajima u područjima poput unutarnjeg tržišta, javne nabave, istraživanja, prijevoza, svemira te kibernetskih, energetskih i industrijskih politika; prima na znanje prijedlog francuskog predsjednika o europskom sigurnosnom i obrambenom fondu te podržava razvoj novih i inovativnih koncepata financiranja i ulaganja, pa i preko Europske investicijske banke i javno-privatnih partnerstva;

24.  napominje da su države članice suočene s poteškoćama u pokušaju da održe široki raspon potpuno operativnih obrambenih kapaciteta te da postoji potreba za većom koordinacijom i jasnijim izborima o kapacitetima koje treba zadržati ne bi li se države članice mogle specijalizirati za pružanje određenih kapaciteta; naglašava praktične i financijske koristi daljnje integracije europskih obrambenih kapaciteta i prima na znanje razne postojeće inicijative u tu svrhu koje bi se mogle uspostaviti u širem okviru radi donošenja pametnoga plana; podržava prijedloge za „europski semestar za obranu” i poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da iznese konkretne prijedloge u vezi s time; smatra da je interoperabilnost od ključne važnosti za veću kompatibilnost i bolju integriranost snaga država članica; potiče države članice da traže druge načine zajedničke nabave, servisa i održavanja snaga i vojne opreme;

25.  pohvaljuje ulogu Europske obrambene agencije u poticanju i koordiniranju razvoja kapaciteta te poziva na njezino jačanje, ponajprije povećanjem njezina proračuna; ustraje u tome da bi se troškovi osoblja i tekući troškovi Agencije trebali financirati iz proračuna Unije; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i države članice da preispitaju postupke i prethodne aktivnosti Europske obrambene agencije;

26.  podsjeća, nadalje da Europa mora zadržati konkurentnu i inovativnu industrijsku i tehnološku bazu koja može razvijati i proizvoditi potrebne kapacitete; podsjeća na to da su integrirano tržište obrane i konsolidacija europske obrambene industrije apsolutno nužni za ekonomiju razmjera i veću učinkovitost;

27.  pozdravlja prijedlog predsjednika Junckera o stvaranju europskog obrambenog fonda za poticanje istraživanja i inovacija; pozdravlja dosadašnji rad na uspostavi pripremnog djelovanja u vezi s istraživanjima u području obrane nakon čega bi u sklopu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira trebao uslijediti veći posebni europski obrambeni istraživački program financiran sredstvima EU-a, pri čemu bi dodatna financijska sredstva trebale osigurati države članice;

28.  podsjeća da se u okviru globalne strategije EU-a poziva na ulaganje u sprečavanje sukoba, ali da su i Komisija i Vijeće zapravo predložili dalekosežna smanjenja sredstava u proračunu za 2017. namijenjenih jedinom instrumentu EU-a za sprečavanje sukoba (IcSP); naglašava potrebu za udvostručivanje napora u područjima sprečavanja sukoba, posredovanja i pomirbe s obzirom na mnoge sigurnosne izazove u europskom susjedstvu i šire;

29.  poziva na aktivniju ulogu EU-a u području razoružanja, neširenja i kontrole naoružanja; poziva Vijeće da omogući da potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica ima aktivniju ulogu u pogledu rješavanja sukoba i izgradnje mira;

30.  prepoznaje sve veću međuovisnost između unutarnje i vanjske sigurnosti te smatra da su zbog trenutačnih sigurnosnih izazova potrebne temeljite kritičke analize naših sigurnosnih politika radi izrade dosljedne i jedinstvene politike kojom će biti obuhvaćena i unutarnja i vanjska dimenzija, uključujući aspekte kao što su borba protiv terorizma, kibersigurnost, energetska sigurnost, hibridne prijetnje, strateška komunikacija i ključna infrastruktura; poziva sigurnosne službe država članica da poboljšaju suradnju i povećaju razmjenu obavještajnih podataka i informacija te poziva sve države članice da se pridržavaju svojih pravnih obveza dijeljenja podataka s Europolom i Eurojustom u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala; poziva EU da dodatno pojača svoju suradnju i razmjenu obavještajnih podataka s trećim zemljama u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala poštujući pritom međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravo o ljudskim pravima; pohvaljuje pokretanje Europske agencije za graničnu i obalnu stražu;

31.  pozdravlja zajedničku izjavu o suradnji NATO-a i EU-a donesenu tijekom sastanka na vrhu u Varšavi; u potpunosti podržava produbljenje suradnje NATO-a i EU-a u područjima kibersigurnosti, migracija, strateške komunikacije i pružanja odgovora na hibridne prijetnje; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da do kraja 2016. iznese konkretne prijedloge za daljnje mjere u vezi sa zajedničkom izjavom iz Varšave; uvjeren je da je NATO ključan za kolektivnu sigurnost Europe, no inzistira na potrebi održavanja adekvatnih kapaciteta EU-a za pružanje odgovora; podsjeća da su jači NATO i jači EU komplementarni i da se uzajamno nadopunjuju; pozdravlja, u okviru globalne strategije EU-a, predanost NATO-u kao kamenu temeljcu kolektivne sigurnosti Europe naglašava da EU treba na najbolji mogući način iskoristiti dostupna sredstva za sigurnost i obranu i izbjeći moguće udvostručenje troškova; nadalje smatra da EU i njegove države članice moraju bliskije surađivati s NATO-om kako bi osigurali komplementarnost i uzajamno nadopunjavanje inicijative NATO-a za pametnu obranu i inicijative EU-a za udruživanje i dijeljenje;

32.  naglašava da je sigurnost država članica EU-a nedjeljiva i da prema članku 42. stavku 7. UEU-a sve države članice moraju uživati jednaku razinu sigurnosti te stoga trebaju razmjerno doprinositi i sudjelovati u sigurnosti EU-a, i ispunjavati preuzete obveze; nadalje napominje da je u tom članku također navedeno da se time ne dovodi u pitanje poseban karakter politike sigurnosti i obrane određenih država članica;

33.  prepoznaje potrebu za pronalaskom kreativnih rješenja za suradnju između EU-a i Ujedinjene Kraljevine u području ZVSP-a/ZSOP-a;

34.  smatra da je ključno osnažiti europsku sigurnosnu arhitekturu koja se temelji na Helsinškom završnom aktu iz 1975. i njegovim četirima „košarama” i kojoj su nezakonite vojne intervencije Rusije na Krimu te u istočnoj Ukrajini nanijele veliku štetu;

35.  smatra da je vrijeme za utvrđivanje nove, realističnije strategije odnosa EU-a s Rusijom koja će se temeljiti na vjerodostojnoj sposobnosti odvraćanja, ali i na dijalogu u područjima od zajedničkog interesa, kao što su protuterorizam, neširenje oružja i trgovina; istovremeno naglašava važnost većeg ulaganja u suradnju i potporu ruskom civilnom društvu kako bi se ojačali temelji dugoročnih odnosa EU-a i Rusije; naglašava da su sankcije bile potrebne kao reakcija na rusku agresiju u Ukrajini te da su se dokazale kao učinkovito sredstvo odvraćanja njezine daljnje agresije u toj zemlji; ponavlja da je suspenzija povezanih sankcija uvjetovana potpunom provedbom Sporazumâ iz Minska; u potpunosti podupire mjere ograničavanja koje je EU uveo protiv pojedinaca i subjekata u Rusiji kao odgovor na nezakonito pripajanje Krima i namjerno destabiliziranje Ukrajine i ustraje u tome da bi EU trebao ostaviti otvorenom mogućnost daljnjih postupnih sankcija, posebno na visokotehnološke proizvode u sektorima nafte i plina, informatičke tehnologije i naoružanja, nastavi li Rusija s kršenjem međunarodnog prava; smatra da je poboljšanje odnosa u interesu i EU-a i Rusije, pod uvjetom da se poštuje međunarodno pravo;

36.  poziva države članice EU-a i međunarodnu zajednicu da pošalju jednoglasnu, jasnu poruku ruskoj vladi da će snositi cijenu i posljedice svojih postupaka; nadalje, zahtijeva smirivanje trenutačne krize i ustraje u tome da EU i države članice surađuju s međunarodnim partnerima u nametanju diplomatskih, političkih, gospodarskih i drugih pritisaka na rusku vladu da prekine s agresijom; u tom kontekstu pozdravlja odluke sa sastanka na vrhu NATO-a održanog u Varšavi; ističe svoju predanost jedinstvu, suverenosti i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine; naglašava da su izbori održani na okupiranim područjima Krima nevažeći;

37.  smatra da je važno pronaći načine za smirivanje trenutačnih napetosti i voditi konstruktivan dijalog s Rusijom radi utvrđivanja mjera usmjerenih na smanjivanje rizika od opasnih nesporazuma i pogrešnih procjena; ističe važnost povećane obostrane transparentnosti vojnog djelovanja kako bi se izbjegli zračni i pomorski incidenti s Rusijom, kao i potrebe za razvojem zajedničkih standarda postupanja u slučaju nesreća i incidenata; smatra da su nekooperativni vojni letovi bez uključenih transpondera ozbiljna prijetnja civilnom zrakoplovstvu te da je neophodno razviti mjere kako bi se što je moguće ranije otkrili takvi letovi i na međunarodnoj razini pronašao put prema okončavanju takvih sigurnosnih rizika; nadalje, smatra da suradnja s Rusijom na nedavnom nuklearnom sporazumu s Iranom daje nadu za bolje odnose u drugim područjima, pa i s NATO-om, kako bi se ublažile napetosti poput onih na Baltiku, u Siriji i u Ukrajini;

38.  poziva EU da pojača suradnju sa zemljama Istočnog partnerstva radi jačanja njihovih demokratskih institucija, otpornosti i neovisnosti, među ostalim pokretanjem ambicioznih cjelovitih misija u okviru ZSOP-a s ciljem poboljšanja sigurnosti i stabilnosti; poziva EU da ima aktivniju i djelotvorniju ulogu u pogledu sprečavanja sukoba i izgradnje mira; poziva države članice da povećaju pomoć Ukrajini, uključujući odgovarajuće sustave za obranu, u cilju odvraćanja od vojne eskalacije u istočnoj Ukrajini i da učine radnu skupinu East StratCom stalnom strukturom EU-a te da raspodijele odgovarajuće ljudske i financijske resurse za njezino bolje funkcioniranje; daje daljnju potporu težnjama tih zemalja za pristupanje EU-u i programima reforme u područjima kao što su vladavina prava, gospodarstvo, javna uprava i borba protiv korupcije i zaštita manjina;

39.  podsjeća na predanost EU-a svojim partnerima u svojemu susjedstvu i podupiranju socijalnih i političkih reformi, konsolidaciji vladavine prava, zaštiti ljudskih prava i promicanju gospodarskog razvoja kao najboljeg načina jačanja međunarodnog poretka i osiguravanja stabilnosti u susjedstvu; prepoznaje činjenicu da politika EU-a ne smije usvojiti jedinstveni pristup te da stoga mora biti fleksibilnija i osjetljivija na promjenjive situacije u istočnim i južnim susjedstvima EU-a; napominje da revidirani Europski instrument za susjedstvo nije ispunio svoje ciljeve, posebice kada se radi o načelu „više za više”; dodatno potiče razmatranje mogućnosti primjene politike „manje za manje” u pogledu onih zemalja koje nazaduju u pogledu upravljanja, demokracije i ljudskih prava;

40.  smatra da je produbljivanje odnosa s SAD-om i Kanadom od strateškog interesa za EU, no istodobno je važno i da jača svoje odnose sa Srednjom i Južnom Amerikom, ne samo radi osnaživanja biregionalnog partnerstva nego i kako bi zajednički rješavali najvažnije globalne izazove; uviđa da je EU daleko najvažniji gospodarski partner SAD-a i obrnuto, te da su oboje ključni međunarodni saveznici na bilateralnoj razini i u NATO-u, te u područjima kao što je nuklearni sporazum s Iranom ili Sirija i Ukrajina; potiče EU i države članice da i nakon održanih predsjedničkih izbora u SAD-u u studenome 2016. osiguraju nastavak takvog odnosa na temelju zajedničkih vrijednosti;

Izgradnja otpornosti i ulaganje u istinski sveobuhvatan pristup: razvoj, podrška i jačanje

41.  ističe da jamčenje mira i stabilnosti na našem kontinentu te u našem susjedstvu i u Africi sada moraju biti u samom središtu djelovanja Europe; uviđa da održivi razvoj nije moguć bez sigurnosti te da je održivi razvoj preduvjet za sigurnost, stabilnost, socijalnu pravdu i demokraciju; smatra da je potrebno uhvatiti se u koštac s temeljnim uzrocima nestabilnosti i prisilne i nezakonite migracije, kao što su siromaštvo, nedostatak ekonomskih prilika, oružani sukobi, loše upravljanje i klimatske promjene te trgovinske politike koje ne rješavaju te izazove; smatra da su sigurnost, ekonomski i društveni razvoj i trgovina dio iste sveobuhvatne strategije i da moraju biti usklađeni s načelom usklađenosti politika u interesu razvoja, kako je utvrđeno u članku 208. Ugovora iz Lisabona; poziva na europsko i međunarodno djelovanje (UN/G20) protiv nezakonitih financijskih transfera iz Afrike;

42.  naglašava da EU posebnu pozornost mora pridati poboljšanju životnih uvjeta u svojem susjedstvu uporabom svih dostupnih alata politike, uključujući trgovinu, razvojnu pomoć, politiku okoliša i diplomaciju, kao i sposobnosti upravljanja krizama; u tom pogledu prima na znanje nova migracijska partnerstva EU-a i plan vanjskog ulaganja i želi biti uključen u provedbu tih instrumenata; ističe potrebu za razvojem novog pristupa Africi na temelju vrijednosti i načela EU-a kojim će se pružati bolje prilike za trgovinu, ulaganja, pristup energiji i gospodarski rast, a afričke zemlje podupirati u izgradnji demokratskih, transparentnih i učinkovitih institucija i donošenju mjera za ublažavanje učinaka klimatskih promjena; uvjeren je da bi EU trebao preispitati svoje razvojne i trgovinske politike kako bi bio siguran da su usklađene s njegovim vrijednostima te da se njima zaista pridonosi tim ciljevima; poziva EU, a posebno države članice, da se bore protiv nezakonitih financijskih transfera i znatno povećaju svoje financijske obveze prema toj regiji, pa i preko Uzajamnog fonda za Afriku, Plana za vanjska ulaganja i Europskog razvojnog fonda; ističe važnu ulogu EU-a u postizanju ciljeva Programa do 2030.; vjeruje da bi privatni sektor mogao imati važnu ulogu u razvoju ako djeluje unutar pravno obvezujućeg okvira kojim su utvrđene odgovornosti poslovnog sektora koje se odnose na poštovanje ljudskih, socijalnih i ekoloških prava;

43.  prepoznaje da je pomoć koju je EU pružio žrtvama katastrofa, izbjeglicama i drugima kojima je ona potrebna donijela raznolike rezultate;

44.  naglašava i potrebu za jačanjem borbe protiv temeljnih uzroka koji potiču terorizam i radikalizaciju, koji uglavnom pogađa zapadnu Afriku, Sahel, Afrički rog i Bliski istok i ima za metu Europu na dosad nezabilježenoj razini; poziva EU da zajedno s SAD-om i ostalim međunarodnim saveznicima poduzme zajedničke diplomatske napore kako bi partnere u regiji kao što su Turska, Saudijska Arabija i Iran uvjerili u potrebu za zajedničkom i pravno utemeljenom strategijom u pogledu tog globalnog izazova; dodatno potiče na ulaganje napora da se postigne suradnja i koordinacija s drugim zemljama u ovoj borbi i također apelira na državne i nedržavne dionike u regiji da se suzdrže od potpirivanja bilo kakvih daljnjih sektaških i etničkih napetosti; izražava duboku zabrinutost zbog teškog kršenja međunarodnog humanitarnog prava i prava o ljudskim pravima u Jemenu, kao i zbog bombardiranja pogreba u gradu Sanaa 8. listopada 2016.; zahtijeva hitnu neovisnu međunarodnu istragu tog i drugih kršenja međunarodnih humanitarnih i ljudskih prava; poziva EU i njegove države članice da obustave svaku suradnju u Jemenu sve dok se ta kršenja prava ne istraže, a odgovorni ne budu snosili odgovornost; zahtijeva da se smjesta prekine blokada Jemena i poziva sve strane u sukobu da nastave dijalog radi suradnje u cilju održivog prekida vatre; ustraje u stajalištu da nema vojnog rješenja sukoba;

45.  potiče izradu tematskih okvira za donošenje prijedloga za suradnju između Unije, partnerskih zemalja u južnom susjedstvu i ključnih regionalnih aktera, osobito onih afričkih, u regionalnim izazovima kao što su oni u području sigurnosti, energije, pa i u upravljanju migracijskim tokovima; smatra da bi naše susjedstvo bilo otpornije kad bi se organiziralo u okviru regionalne suradnje, čime bi se omogućilo donošenje zajedničkih odgovora na izazove, među ostalim u pogledu migracije, terorizma i razvoja; stoga poziva Uniju da surađuje sa susjedima u zemljama Magreba u svrhu ponovnog pokretanja i razvoja Unije arapskog Magreba;

46.  podsjeća da regija Sahela i ostala povezana zemljopisna područja predstavljaju prioritetne regije za jamčenje sigurnosti Europske unije i ističe krhkost tamošnjeg sigurnosnog stanja i mogućih posljedica trenutačnih nemira; poziva Uniju da radi na jačanju suradnje sa zemljama sjeverne Afrike i Sahela u borbi protiv sve jačeg terorističkog djelovanja u sahelo-saharskoj regiji; naglašava da izrazito teški životni uvjeti prisutni na određenim mjestima mogu gurnuti dio stanovništva prema alternativi, koju predstavlja islamistički terorizam; potiče razvoj dosljedne i pouzdane strategije u regiji Sahela s ciljem poboljšanja upravljanja, odgovornosti i legitimnosti državnih i regionalnih institucija, povećanja sigurnosti, hvatanja u koštac s radikalizacijom, trgovinom ljudima, oružjem i drogama, te jačanjem gospodarskih i razvojnih politika; uvjeren je da je jačanje kapaciteta regionalnih i podregionalnih organizacija, osobito u Africi, od ključne važnosti za sprečavanje sukoba, razrješavanje sukoba i suradnju u području sigurnosti; ističe da EU mora pružiti pravi odgovor na to stanje u pogledu sigurnosti, i to ne samo u ekonomskom smislu nego i politički i vojno;

47.  ističe važnost pronalaska održivog rješenja za sukob u Siriji u skladu s prijelaznim procesom utvrđenim u Priopćenju iz Ženeve i rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 2254 (2015); podržava napore koje predvodi UN kako bi se potpomogli pregovori svih strana sirijskog sukoba o uključivom političkom dogovoru; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da hitno pripremi europsku strategiju za Siriju; uvjeren je da bilateralni pregovori između Rusije i Sjedinjenih Američkih Država nisu dostatni da bi se došlo do trajnog rješenja sirijske krize; poziva Europsku uniju da prekine s politikom koja je stavlja u položaj diplomatske marginaliziranosti i da uporabi svoj utjecaj na ključne aktere kao što su Iran, Saudijska Arabija, Turska, Katar i Rusija te se pobrine za to da zauzmu konstruktivno stajalište i da se suzdrže od doprinošenja daljnjoj eskalaciji situacije; i dalje apelira na sve članice Vijeća sigurnosti UN-a da poštuju svoje odgovornosti u vezi s krizom; podsjeća na to da su Rusija i druge države u više navrata upotrijebile pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a te smatra da je to u suprotnosti s međunarodnim nastojanjima za postizanje mira i rješavanje sukoba u Siriji i regiji; naglašava da se protiv svih pojedinaca i subjekata uključenih u zločine protiv čovječnosti u Siriji moraju izreći sankcije; izražava duboku zabrinutost zbog toga što sve strane u sirijskom sukobu masovno i rašireno krše međunarodno humanitarno pravo i pravo o ljudskim pravima i ističe važnost jamčenja odgovornosti za takve povrede prava; ponovno izražava svoju potporu susjednim zemljama Sirije koje su suočene s vrlo velikim izazovima u pružanju smještaja za milijune izbjeglica; ponavlja da u potpunosti podržava neovisnost, teritorijalnu cjelovitost i suverenitet Iraka u kojem se u potpunosti poštuju prava svih etničkih i vjerskih skupina;

48.  prepoznaje ulogu Turske kao važnog partnera u rješavanju sirijskog sukoba i borbi protiv Islamske države/Daiša u Siriji i Iraku te migracijske krize; odlučno osuđuje pokušaj vojnog državnog udara usmjerenog protiv demokratski izabrane vlade Turske; potiče tursku vladu da štiti ustavni poredak, u skladu sa svojim obvezama kao članice Vijeća Europe, a istodobno naglašava važnost toga da se nakon udara poštuju ljudska prava, vladavina prava, sloboda izražavanja te neovisnost pravosuđa i medija; naglašava da bi Turska trebala tijesno surađivati s Vijećem Europe kako bi se osiguralo da se svim procedurama poštuje vladavina prava; izražava zabrinutost zbog represivne prirode i opsega čistki započetih nakon pokušaja udara koje ozbiljno narušavaju osnovne slobode i ljudska prava u Turskoj; posebno je zabrinut zbog sve većeg broja slučajeva pretjerane uporabe sile policijskih snaga i zlostavljanja pritvorenika, ustrajnog nekažnjavanja kršenja ljudskih prava i narušavanja neovisnosti pravosuđa;

49.  ističe potrebu da se postigne dvodržavno rješenje sukoba na Bliskom istoku na temelju parametara utvrđenih u zaključcima Vijeća iz srpnja 2014., čime bi se na temelju granica iz 1967. zajamčile sigurnost države Izraela i dugoročna perspektiva palestinske države i razriješila sva pitanja u pogledu trajnog statusa ne bi li se sukob okončao; poziva EU da preuzme svoju odgovornost i postane istinski akter i posrednik u diplomatskom procesu; poziva institucije EU-a i države članice da bez odgode poduzmu korake kako bi zaštitile održivost dvodržavnog rješenja te stvorile pozitivnu dinamiku istinskih mirovnih pregovora; poziva izraelske vlasti da smjesta zaustave i promijene svoju politiku naseljavanja; naglašava da je presudan preduvjet za postizanje pravednog i trajnog mira i dalje taj da sve strane u svim okolnostima poštuju međunarodno pravo o ljudskim pravima i humanitarno pravo; ističe važnost jamčenja dosljednosti politike EU-a kada je riječ o situacijama koje podrazumijevaju okupaciju ili pripojenje teritorija;

50.  smatra da je borba protiv trgovaca ljudima moguća samo ako postoji suradnja sa zemljama s druge strane Sredozemlja te iz cijele Afrike, i ako se temelji na poštovanju ljudskih prava te u tom pogledu smatra da Europska unija i njezine države članice moraju surađivati s međunarodnim partnerima kako bi se riješila pitanja uzročnih čimbenika koji dovode do migracija;

51.  snažno podupire osnaživanje koncepta „odgovornosti za pružanje zaštite” (R2P) kao važnog načela za upravljanje u djelovanju Europske unije i njezinih država članica u cijelom spektru sukoba te u pogledu ljudskih prava i razvoja;

Moć europske diplomacije: znanje, angažman i učinak

52.  ističe golemi potencijal EU-a kao diplomatske velesile, koji se temelji na širokom nizu instrumenata kojima raspolažemo i na našoj normativnoj moći u području demokracije, slobode i ljudskih prava; u tom pogledu želi skrenuti pozornost na središnju koordinirajuću ulogu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice, ESVD-a i delegacija EU-a u trećim zemljama;

53.  smatra da posebnu pozornost treba posvetiti sprečavanju sukoba, rješavanju temeljnih uzroka nestabilnosti i brizi za sigurnost ljudi; prepoznaje da su rane preventivne mjere protiv dugoročnih rizika od nasilnih sukoba učinkovitije, vremenski kraće i jeftinije od mirovnih operacija; potiče EU da iskaže političko vodstvo u preventivnoj diplomaciji i posredovanju u sukobu; pozdravlja, u tom pogledu, ulogu sustava EU-a za rano upozoravanje o sukobu, tima ESVD-a za potporu u posredovanju i Europskog mirovnog instituta; poziva na daljnji razvoj kapaciteta EU-a za prevenciju sukoba i posredovanje u sukobima; ističe da je sudjelovanje žena u pregovorima o razrješenju sukoba od ključne važnosti za promicanje prava i sudjelovanja žena, što je prvi korak prema njihovu potpunom uključivanju u buduće tranzicijske procese; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i Komisiju da povećaju financijska i administrativna sredstva namijenjena za posredovanje, dijalog, pomirenje i hitno reagiranje na krizu; potiče države članice da se strogo pridržavaju normi uspostavljenih u zajedničkom stajalištu EU-a o izvozu oružja i prekinu trgovinu oružjem s trećim zemljama koje ne ispunjavaju navedene kriterije; ustraje u tome da EU osnaži politički dijalog i suradnju u pogledu razoružanja, neširenja oružja i kontrole naoružanja;

54.  snažno potiče daljnje pregovore o ujedinjenju Cipra kako bi se postiglo brzo i uspješno rješenje;

55.  smatra da Europska unija i njezine države članice moraju razviti učinkovitu vanjsku, sigurnosnu i obrambenu politiku kojom se poštuju nacionalni interesi, ali i nastoji surađivati s međunarodnim partnerima, Ujedinjenim narodima, nevladinim organizacijama, borcima za ljudska prava i ostalima u pogledu pitanja od zajedničkog interesa radi promicanja mira, blagostanja i stabilnosti diljem svijeta; naglašava potrebu za uskom suradnjom s drugim globalnim i regionalnim silama kada je riječ o globalnim prijetnjama i izazovima; posebno ističe ključnu važnost transatlantskih odnosa, koji se temelje na zajedničkim interesima i vrijednostima; ističe da bi revitalizacija tih strateških partnerstava, kojom ih se nastoji pretvoriti u djelotvoran instrument vanjske politike, trebala biti prioritet za EU;

56.  zauzima stajalište da bi EU trebao unaprijediti i intenzivirati svoja diplomatska nastojanja u Aziji, pa i sa savezom ASEAN, kako bi doprinio većoj stabilnosti i sigurnosti u sukobljenim područjima u kojima su ponovno izbile napetosti, usko surađujući pritom s regionalnim partnerima i pridržavajući se međunarodnog prava, među ostalim u Južnom kineskom moru, i kako bi se riješila pitanja koja se odnose na zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava; napominje da EU treba nastaviti s podupiranjem razvoja miroljubivih odnosa između Kine i njezinih susjeda uz Južno kinesko more, uključujući Vijetnam, Tajvan i Filipine, u okviru konstruktivnih bilateralnih i uključivih multilateralnih mehanizama; smatra da se jačanje i obnavljanje struktura međunarodnog poretka ne može postići bez Azije i posebice Kine; naglašava da se, u svjetlu globalnih ambicija Kine, odnosi između EU-a i Kine moraju proširiti izvan okvira samo gospodarskih odnosa kako bi obuhvaćali više aspekata i kako bi se usredotočilo na ulogu Kine u UN-u, njezin utjecaj na regionalne sukobe u svojem susjedstvu te na njezin doprinos u rješavanju problema globalnih prijetnji;

57.  poziva Europsku uniju da se ne odrekne u potpunosti zona koje trenutačno imaju manju stratešku vrijednost, ali koje u budućnosti mogu postati ključne, kako u gospodarskom, tako i u ljudskom i vojnom pogledu, kao što su središnja Azija, supsaharska Afrika ili Arktik, koje su predmet osobitog interesa drugih velikih svjetskih sila;

58.  podsjeća na važnost europske normativne moći i poziva na daljnje jačanje kulturne i znanstvene diplomacije EU-a kako bi se europska snaga i vrijednosti projicirale i promicale izvan naših granica; ističe i moć ekonomske diplomacije i, među ostalim, sankcija, kao instrumenta za provođenje politika EU-a;

59.  ističe ulogu parlamentarne diplomacije u jačanju političke suradnje s partnerima EU-a;

60.  ističe potrebu za važnijom ulogom nacionalnih parlamenata u provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike, uključujući pojačanu suradnju između Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata u pitanjima o vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a;

61.  ističe ulogu nedržavnih dionika i organizacija civilnog društva kao diplomatskih aktera i ključnih partnera EU-a i naglašava važnost pomoći koju im EU pruža, kao i suradnje EU-a s njima;

62.  ističe potrebu za ubrzavanjem konsolidacije punopravne europske diplomatske službe, a posebno za jačanjem njezine tematske stručnosti i planiranjem strateških politika te izradom prognoza, kao i područja obavještajnih službi; smatra da je važno osigurati da predstavništvo ESVD-a u kriznim područjima ima i konzularnu ulogu u cilju pružanja pomoći građanima EU-a; ustraje na potrebi za pravednom ravnotežom u ESVD-u između upućenih diplomata iz država članica i dužnosnika EU-a, pa i na rukovodećim položajima;

63.  naglašava da financijska sredstva dostupna za vanjsko djelovanje EU-a nisu razmjerna izazovima s kojima se suočavamo; u tom pogledu poziva na znatno povećanje sredstava dostupnih u okviru naslova IV. višegodišnjeg financijskog okvira u kontekstu narednog preispitivanja u sredini razdoblja;

64.  poziva na više odgovornosti i transparentnosti, posebno u pogledu pregovora o međunarodnim sporazumima;

65.  izražava duboko žaljenje zbog ograničenih sredstava za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku od otprilike 320 milijuna EUR (0,2 % proračuna EU-a) te poziva na bolje upravljanje financijskim tokovima za izvršenje tog proračuna; ističe da je iznos dodijeljenih sredstava za 2016. na istoj razini kao i 2015. te da su, uz dodatnih pet milijuna EUR za mjere sigurnosti odobrenih za misiju EUCAP Sahel Mali i 10 milijuna EUR za misiju EUBAM Libya, raspoloživa sredstva na koncu ožujka 2016. iznosila 170 milijuna EUR; izražava zabrinutost zbog nedostatka raspoloživih sredstava, imajući u vidu obveze koje se moraju ispuniti tijekom 2016. i činjenicu da je samo za nastavak tih misija koje završavaju 2016. na raspolaganju još 169 milijuna EUR;

66.  ističe važnu ulogu koju kultura ima u promicanju dijaloga i međusobnog razumijevanja i učenja u okviru vanjske politike EU-a; naglašava da ciljane kulturne i obrazovne politike mogu poduprijeti ključne ciljeve vanjske i sigurnosne politike EU-a te doprinijeti jačanju demokracije, vladavine prava i zaštite ljudskih prava; ponavlja ulogu međukulturnog i međuvjerskog dijaloga u borbi protiv ekstremizma, radikalizacije i marginalizacije; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da kulturnu diplomaciju i međukulturni dijalog uvrste u sve instrumente vanjskih odnosa EU-a i razvojni plan EU-a; poziva ESVD i delegacije EU-a diljem svijeta da u svim predstavništvima EU-a u trećim partnerskim zemljama imenuju kulturne atašee; nadalje naglašava ključnu ulogu obrazovanja u razvijanju građanskih i međukulturnih vještina, kao i u stvaranju boljih gospodarskih izgleda te poboljšanju zdravlja; potiče trenutna nastojanja Komisije usmjerena na jačanje uloge suradnje u području znanosti i istraživanja kao tzv. meke moći u europskim vanjskim odnosima; naglašava da znanstvena suradnja može pridonijeti izgradnji koalicije i rješavanju sukoba, posebno u odnosima sa susjednim zemljama EU-a;

o
o   o

67.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0249.