Rezolucija Europskog parlamenta od 15. prosinca 2016. o potpori preživjelim žrtvama talidomida (2016/3029(RSP))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir predstojeću izmjenu Zakona o Zakladi za žrtve talidomida, koju bi njemačka vlada mogla iskoristiti kao priliku da preživjelim žrtvama talidomida čiji su status priznale sudski imenovane zaklade ili koje su korisnici nacionalnih državnih sustava omogući kolektivan pristup posebnom zdravstvenom fondu njemačke Contergangstiftung (Zaklada za žrtve talidomida),
– uzimajući u obzir španjolsku Kraljevsku uredbu br. 1006/2010 od 5. kolovoza 2010., kojom se uređuje postupak odobravanja pomoći osobama koje su u razdoblju od 1960. do 1965. u Španjolskoj bile žrtve talidomida,
– uzimajući u obzir približan broj osoba u EU-u koje trpe posljedice talidomida (oko 2 700 u Njemačkoj (izvor: njemačka vlada), oko 500 u Italiji (izvor: VITA – Associazione Vittime Italiane Thalidomide), 500 u Ujedinjenoj Kraljevini, 100 u Švedskoj (izvor: studija DLA Piper) i 200 u Španjolskoj (izvor: Avite Španjolska)),
– uzimajući u obzir izvješće Sveučilišta u Heidelbergu pod naslovom „Wiederholt durchzuführende Befragungen zu Problemen, speziellen Bedarfen und Versorgungsdefiziten von contergangeschädigten Menschen (2010-2013)” (Ispitivanja koja treba opetovano provoditi u vezi s problemima, posebnim potrebama i nedostacima u skrbi s kojima se suočavaju žrtve talidomida), u kojem se navodi da se preživjele žrtve talidomida susreću sa sve većim zdravstvenim problemima i posebnim potrebama te nedostacima u potpori koja im se pruža,
– uzimajući u obzir izvješće Firefly iz siječnja 2015. u kojem se ističu sve lošije fizičko i emocionalno zdravstveno stanje preživjelih žrtava talidomida te njihove buduće potrebe(1),
– uzimajući u obzir izvješće koje je u svibnju 2015. naručilo Ministarstvo zdravstva njemačke savezne zemlje Sjeverne Rajne – Vestfalije, u kojem se ispituje kvaliteta života preživjelih žrtava talidomida te se predviđaju njihove buduće potrebe (izvješće Sveučilišta u Kölnu)(2),
– uzimajući u obzir otvorena pisma predsjednika klubova zastupnika Europskog parlamenta u kojima se ističe da preživjele žrtve talidomida trpe kroničnu iscrpljujuću bol i da njihove potrebe nisu zadovoljene,
– uzimajući u obzir konferenciju za tisak održanu 27. svibnja 2015. u Europskom parlamentu u Bruxellesu, na kojoj su zastupnici iz svih klubova naglasili da preživjelim žrtvama talidomida treba pružiti potporu u pogledu njihovih zdravstvenih problema(3),
– uzimajući u obzir proslave koje je EU organizirao u rujnu 2015. povodom obilježavanja 50. obljetnice otkako su u Europi doneseni prvi propisi u području farmacije čiji je cilj bio zaštititi građane EU-a, što je dodatno priznanje da je učinkovito zakonodavstvo u području farmacije trajno naslijeđe koje dugujemo tisućama umrle novorođene djece i djece s teškim urođenim oštećenjima koja su posljedica konzumiranja talidomida u trudnoći,
– uzimajući u obzir pitanje za usmeni odgovor Komisiji (O-000035/2016 – B8-0120/2016) i raspravu na plenarnoj sjednici o talidomidu 9. ožujka 2016.,
– uzimajući u obzir pismo međunarodne odvjetničke tvrtke Ince and Co. od 5. ožujka 2015. u kojem se opisuje kako su nedostatak farmaceutskog nadzora i prikrivanje dokaza o učincima talidomida utjecali na zdravlje žrtava tog lijeka(4),
– uzimajući u obzir izjavu njemačke savezne vlade iz lipnja 2016. o potrebi da se preuzme odgovornost za preživjele žrtve talidomida i da im se pruži nebirokratska potpora(5),
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je poduzeće Chemie Grünenthal GmbH krajem 1950-tih i početkom 1960-tih prodavalo talidomid kao siguran lijek za jutarnje mučnine, glavobolju, kašalj, nesanicu i prehladu; budući da je talidomid, koji su uzimale trudnice u mnogim europskim zemljama, uzrokovao smrt i malformacije tisuća djece;
B. budući da dokumentacija iz razdoblja skandala s talidomidom, koju je neovisno provjerila međunarodna odvjetnička tvrtka Ince and Co., upućuje na ozbiljan nedostatak učinkovitog farmaceutskog nadzora u Saveznoj Republici Njemačkoj, za razliku od drugih zemalja kao što su SAD, Francuska, Portugal i Turska;
C. budući da neovisno provjerena istraživanja(6) navode na neizbježan zaključak da je Savezna Republika Njemačka 1970. utjecala na kazneni postupak protiv poduzeća Chemie Grünenthal GmbH, njemačkog proizvođača talidomida, i da zbog toga nije bilo moguće utvrditi krivnju proizvođača; budući da su, povrh toga, poduzete mjere kako bi se spriječilo pokretanje građanskih postupaka protiv tog poduzeća, što je žrtvama potencijalno onemogućilo zadovoljenje pravde i dobivanje primjerene financijske potpore za njihove trenutačne i buduće zdravstvene probleme;
D. budući da se u neovisnim izvješćima koja su nedavno objavljena u Njemačkoj (izvješće Sveučilišta u Heidelbergu i izvješće Sveučilišta u Kölnu) i u Ujedinjenoj Kraljevini (izvješće Firefly) zaključuje da je preživjelim žrtvama talidomida potrebna sve veća potpora za njihove nezadovoljene zdravstvene potrebe, mobilnost i samostalan život, s obzirom na to da se njihovo tjelesno stanje ubrzano pogoršava zbog prirode njihova invaliditeta i nedostatka potpore od rođenja;
E. uviđajući da su, premda posebna odgovornost leži na Njemačkoj, i druge nacionalne vlade odgovorne za to da preživjelim žrtvama talidomida u svojim zemljama osiguraju pravedan tretman;
F. napominjući da su predsjednici klubova zastupnika Europskog parlamenta u otvorenim pismima podržali nastojanja da se preživjelim žrtvama talidomida pruži pomoć u pogledu njihovih zdravstvenih potreba;
G. podsjećajući na konferenciju za tisak održanu u svibnju 2015. u Bruxellesu, uz potporu svih klubova zastupnika Europskog parlamenta, na kojoj su istaknute još uvijek nezadovoljene zdravstvene potrebe preživjelih žrtava talidomida;
H. podsjećajući da je Komisija u rujnu 2015. u Bruxellesu proslavila 50. obljetnicu donošenja prvog zakonodavnog akta EU-a u području farmacije, koji je nastao u velikoj mjeri kao posljedica skandala s talidomidom; ističe da se, premda regulatorne strukture koje su nakon toga uspostavljene posljednjih 50 godina imaju važnu ulogu u zaštiti milijuna građana EU-a od sličnih bolesti, preživjele žrtve talidomida suočavaju s bolnim i onesposobljavajućim posljedicama tog lijeka;
I. podsjećajući da su na plenarnoj sjednici održanoj u ožujku 2016. u Strasbourgu zastupnici iz svih klubova zastupnika istaknuli da je potrebno hitno odgovoriti na nezadovoljene potrebe preživjelih, i da je europski povjerenik za zdravlje i sigurnost hrane, Vytenis Andriukaitis, izjavio da je prepoznao želju da se pronađe odgovarajuće rješenje za sve preživjele žrtve talidomida kojim bi im se poboljšala kvaliteta života;
J. primjećujući da trenutačno u Europskom parlamentu i Komisiji postoje i prilika i volja da se, u skladu s etičkim i humanitarnim standardima, ispravi nepravda nanesena zbog nedovoljne farmaceutske kontrole i naknadnog prikrivanja dokaza, koji su doveli do tragedije povezane s talidomidom;
K. potvrđujući da je njemačka savezna vlada u lipnju 2016. izjavila(7) da mora preuzeti odgovornost i pružiti financijsku potporu, bez opterećujućih administrativnih procedura i dugotrajnih pojedinačnih kontrola;
L. napominjući da je njemačka savezna vlada u lipnju 2016. priznala da je potrebno izmijeniti Zakon o Zakladi za žrtve talidomida u Njemačkoj i da je to moguće učiniti prije siječnja 2017.;
M. napominjući da se brojni preživjeli u cijelom EU-u često ne mogu prijaviti za financiranje troškova socijalnih usluga, što je trenutačno najveći problem preživjelih žrtava talidomida koje će, budući da su sada u šestom i sedmom desetljeću života, u nadolazećim godinama sve češće trebati te usluge s obzirom na to da bi se njihovi njegovatelji, često njihovi partneri ili srodnici, i sami mogli razboljeti ili umrijeti;
1. apelira na države članice i na Komisiju da koordiniraju aktivnosti i mjere kojima će se formalno priznati status preživjelih žrtava talidomida te će im se osigurati naknada;
2. apelira na njemačku saveznu vladu da iskoristi priliku koja se nudi povodom predstojeće izmjene Zakona o Zakladi za žrtve talidomida kako bi preživjelim žrtvama talidomida čiji su status priznale sudski imenovane zaklade ili koje su korisnici nacionalnih državnih sustava omogućila pristup posebnom zdravstvenom fondu njemačke Zaklade za žrtve talidomida s invaliditetom (Contergangstiftung für behinderte Menschen);
3. traži da se preživjele žrtve talidomida iz Ujedinjene Kraljevine, Španjolske, Italije, Švedske i drugih država članica primi u taj sustav na skupnoj osnovi ako je njihov status žrtava u dobroj vjeri priznat u njihovim državama;
4. traži od španjolskih vlasti da preispitaju proces koji je vlada započela 2010. i da olakšaju propisnu identifikaciju španjolskih preživjelih žrtava talidomida i isplatu naknada unutar svojeg nacionalnog sustava, kao što je navedeno u nezakonodavnom prijedlogu o zaštiti žrtava talidomida (161/000331), koji je španjolski Kongres jednoglasno odobrio 24. studenoga 2016.;
5. apelira na Komisiju da uspostavi okvirni protokol na europskoj razini u skladu s kojim bi svi europski građani koji trpe posljedice talidomida mogli primati sličan iznos naknade, neovisno o tome iz koje države članice dolaze, i da izradi program EU-a za pružanje pomoći i potpore (koji bi sadržavao i financijske i socijalne odredbe) za žrtve talidomida i njihove obitelji;
6. traži od poduzeća Grünenthal da preuzme svoj dio odgovornosti tako da pruži odgovarajuću naknadu i skrb onim žrtvama čiji status još nije priznat, preispita postupak priznavanja statusa žrtve i započne dijalog sa žrtvama kako bi se popravila nanesena šteta;
7. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću i državama članicama.