Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola o uklanjanju nezakonite trgovine duhanskim proizvodima uz Okvirnu konvenciju Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom, uz iznimku njegovih odredaba koje pripadaju u područje primjene trećeg dijela glave V. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (14384/2015 – C8-0118/2016 – 2015/0101(NLE))

P8_TA(2016)0238 A8-0154/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (14384/2015),

–  uzimajući u obzir nacrt Protokola o uklanjanju nezakonite trgovine duhanskim proizvodima uz Okvirnu konvenciju Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom (15044/2013),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 33., 113., 114., 207. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) i drugim podstavkom članka 218. stavka 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0118/2016),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0154/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Revizije 3. Sporazuma Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o prihvaćanju jedinstvenih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji mogu biti ugrađeni i/ili upotrijebljeni na vozilima na kotačima i uvjeta za uzajamno priznavanje homologacija dodijeljenih na temelju tih propisa („Revidirani Sporazum iz 1958.”) (13954/2015 – C8-0112/2016 – 2015/0249(NLE))

P8_TA(2016)0239 A8-0185/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (13954/2015),

–  uzimajući u obzir Reviziju 3. Sporazuma Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o prihvaćanju jedinstvenih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji mogu biti ugrađeni i/ili upotrijebljeni na vozilima na kotačima i uvjeta za uzajamno priznavanje homologacija dodijeljenih na temelju tih propisa („Revidirani Sporazum iz 1958.”) (13954/2015),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0112/2016),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0185/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Gospodarskoj komisiji Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije i njezinih država članica, Dodatnog protokola uz Sporazum o trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kolumbije i Republike Perua, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (12594/2014 – C8-0180/2015 – 2014/0234(NLE))

P8_TA(2016)0240 A8-0155/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (12594/2014),

–  uzimajući u obzir Dodatni protokol uz Sporazum o trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kolumbije i Republike Perua, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (12595/2014),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 91., člankom 100. stavkom 2., člankom 207. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a)(v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0180/2015),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. podstavak 1. i 3., članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0155/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje Dodatnog protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Kolumbije i Republike Perua.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o nacrtu odluke Vijeća o odobrenju pojačane suradnje u području nadležnosti i mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka o imovinskim režimima međunarodnih parova, uključujući u stvarima koje se odnose na režime bračne stečevine i imovinske posljedice registriranih partnerstava (08112/2016 – C8-0184/2016 – 2016/0061(NLE)

P8_TA(2016)0241 A8-0192/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (08112/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 329. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0184/2016),

–  uzimajući u obzir uvjete iz članka 20. Ugovora o Europskoj uniji i članaka 326. i 327. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 85. i članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za pravna pitanja (A8-0192/2016),

1.  daje suglasnost za nacrt odluke Vijeća o odobrenju pojačane suradnje u području nadležnosti i mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka o imovinskim režimima međunarodnih parova, uključujući u stvarima koje se odnose na režime bračne stečevine i imovinske posljedice registriranih partnerstava;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola o uklanjanju nezakonite trgovine duhanskim proizvodima uz Okvirnu konvenciju Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom u pogledu njegovih odredaba o obvezama povezanima s pravosudnom suradnjom u kaznenim stvarima i definicijom kaznenih djela (14387/2015 – C8-0119/2016 – 2015/0100(NLE))

P8_TA(2016)0242 A8-0198/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (14387/2015),

–  uzimajući u obzir nacrt Protokola o uklanjanju nezakonite trgovine duhanskim proizvodima uz Okvirnu konvenciju Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom (15044/2013),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 82. stavkom 1., člankom 83. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0119/2016),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. ožujka 2016. o duhanskom sporazumu (sporazumu s poduzećem Philip Morris International)(1),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za proračunski nadzor (A8-0198/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Europolu, Eurojustu i OLAF-u.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0082.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2014/65/EU o tržištima financijskih instrumenata u pogledu određenih datuma (COM(2016)0056 – C8-0026/2016 – 2016/0033(COD))

P8_TA(2016)0243 A8-0126/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0056),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 53. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0026/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke 29. travnja 2016.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 26. svibnja 2016.(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 18. svibnja 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0126/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 7. lipnja 2016. radi donošenja Direktive (EU) 2016/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2014/65/EU o tržištu financijskih instrumenata

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2016/1034.)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu. (2) Još nije objavljeno u Službenom listu.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 600/2014 o tržištima financijskih instrumenata, Uredbe (EU) br. 596/2014 o zlouporabi tržišta i Uredbe (EU) br. 909/2014 o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira u pogledu određenih datuma (COM(2016)0057 – C8-0027/2016 – 2016/0034(COD))

P8_TA(2016)0244 A8-0125/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0057),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0027/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 29. travnja 2016.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 26. svibnja 2016.(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 18. svibnja 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0125/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 7. lipnja 2016. radi donošenja Uredbe (EU) 2016/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 600/2014 o tržištima financijskih instrumenata, Uredbe (EU) br. 596/2014 o zlouporabi tržišta i Uredbe (EU) br. 909/2014 o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2016/1033.)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu. (2) Još nije objavljeno u Službenom listu.

Odluka Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o predloženom imenovanju Rimantasa Šadžiusa za člana Revizorskog suda (C8-0126/2016 – 2016/0805(NLE))

P8_TA(2016)0245 A8-0183/2016

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0126/2016),

–  uzimajući u obzir članak 121. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0183/2016),

A.  budući da je Odbor Parlamenta za proračunski nadzor ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

B.  budući da je na sjednici Odbora za proračunski nadzor 23. svibnja 2016. održano saslušanje kandidata Vijeća za članstvo u Revizorskom sudu;

1.  daje pozitivno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Rimantas Šadžius imenuje članom Revizorskog suda;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o izvješću EU-a za 2015. o usklađenosti politika u interesu razvoja (2015/2317(INI))

P8_TA(2016)0246 A8-0165/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojim se potvrđuje da Unija mora voditi računa o cilju razvojne suradnje u politikama koje provodi i koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju,

–  uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji u kojem se navodi da se djelovanje Unije na međunarodnoj sceni vodi načelima koja su nadahnjivala njezino stvaranje, razvoj i proširenje i koja ona nastoji promicati u ostatku svijeta, a to su: demokracija, vladavina prava, univerzalnost i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanje ljudskog dostojanstva, načela jednakosti i solidarnosti te poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava,

–  uzimajući u obzir stavke 9. i 35. zajedničke izjave Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se u sastali u Vijeću, te Parlamenta i Komisije od prosinca 2005. pod naslovom „Europski konsenzus o razvojuˮ(1),

–  uzimajući u obzir uzastopne zaključke Vijeća, dvogodišnja izvješća Komisije i rezolucije Parlamenta koje se odnose na usklađenost politika u interesu razvoja, posebno Rezoluciju Parlamenta od 13. ožujka 2014. o izvješću EU-a 2013. o političkoj usklađenosti u interesu razvoja(2),

–  uzimajući u obzir peto dvogodišnje izvješće Komisije o usklađenosti politika u interesu razvoja, posebno njegov radni dokument o usklađenosti politika u interesu razvoja, objavljeno u kolovozu 2015. (SWD(2015)0159),

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030. donesen na sastanku na vrhu UN-a o održivom razvoju u New Yorku 2015.(3), koji uključuje cilj „poboljšanja usklađenosti politika za održivi razvojˮ (cilj 17.14),

–  uzimajući u obzir zaključni dokument s Četvrtog foruma na visokoj razini o učinkovitosti pomoći iz prosinca 2011. o partnerstvu za učinkovitu razvojnu suradnju,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0165/2016),

A.  budući da se u zaključcima Vijeća o petom dvogodišnjem izvješću Europske komisije o usklađenosti politika u interesu razvoja usvojenom u listopadu 2015. naglašava da će usklađenost politika u interesu razvoja biti važan element u doprinosu EU-a postizanju šireg cilja usklađenosti politika u interesu održivog razvoja;

B.  budući da usvajanje Programa održivog razvoja do 2030. predstavlja novi izazov za postizanje usklađenosti politika u interesu razvoja jer se njime uspostavlja jedinstven, univerzalan skup razvojnih ciljeva koji se primjenjuju na sve;

C.  budući da Europska unija mora preuzeti vodeću ulogu u promicanju usklađenosti politika u interesu razvoja;

D.  budući da 1,5 milijardi ljudi još uvijek živi u siromaštvu i oskudijeva u pogledu zdravlja, obrazovanja i životnog standarda; budući da su većina njih žene;

E.  budući da je fiskalni prostor u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju de facto ograničen zbog zahtjeva globalnih ulagača i financijskih tržišta; budući da zemlje u razvoju nude razne porezne poticaje i olakšice kako bi privukle ili zadržale ulagače, što vodi prema štetnom natjecanju u snižavanju poreza;

F.  budući da EU ima izravnu i povijesnu odgovornost u svojim odnosima s partnerskim zemljama;

G.  budući da u trenutačnom europskom okviru razvoja nedostaju učinkoviti mehanizmi za sprečavanje i ispravljanje neusklađenosti koje su posljedica politika koje vodi Unija;

Usklađenost politika u interesu razvoja u okviru Programa održivog razvoja do 2030.

1.  ponavlja da je usklađenost politika u interesu razvoja ključan element za postizanje i ostvarivanje novog programa održivog razvoja; traži proaktivan pristup temeljen na postizanju konsenzusa u pogledu usklađenosti politika u interesu razvoja; ističe da bi novi pristup temeljen na ljudskim pravima trebao dovesti do dubljeg razumijevanja usklađenosti politika u interesu razvoja jer bez suočavanja s preprekama ostvarivanju prava ne može biti napretka prema održivom razvoju i iskorjenjivanju siromaštva; smatra da bi usklađenost politika u interesu razvoja trebala doprinijeti uspostavi vladavine prava i neovisnih institucija te rješavanju izazova koji dobro upravljanje predstavlja u zemljama u razvoju;

2.  izražava žaljenje jer, iako je usklađenost politika u interesu razvoja podržana u Milenijskoj deklaraciji UN-a(4), Ugovoru iz Lisabona i na forumu o učinkovitosti pomoći u Busanu(5), njezina je konkretna primjena slabo napredovala;

3.  poziva da se na razini cijeloga EU-a povede rasprava o usklađenosti politika u interesu razvoja u okviru Programa održivog razvoja do 2030. i njegovih novih 17 univerzalnih i nedjeljivih ciljeva održivog razvoja radi boljeg razumijevanja na koji bi se način taj koncept mogao uklopiti s više univerzalnim konceptom usklađenosti politika u interesu održivog razvoja;

4.  podsjeća da se ciljevi održivog razvoja odnose i na razvijene zemlje i na zemlje u razvoju te da bi ciljevi održivog razvoja trebali biti sveobuhvatno integrirani u postupak donošenja odluka u EU-u na unutarnjoj i vanjskog razini; naglašava da je potrebno razviti globalne postupke upravljanja kako bi se promicala usklađenost politika u interesu razvoja na globalnoj razini te poziva da se usklađenost politika u interesu održivog razvoja uvrsti kao ključno pitanje u predstojeće političke rasprave EU-a o novoj globalnoj strategiji i VFO-u;

Mehanizmi usklađenosti politika u interesu razvoja

5.  poziva na raspravu o usklađenosti politika u interesu razvoja na sastanku Europskog vijeća radi poticanja međuinstitucijske rasprave u kojoj sudjeluju Komisija, ESVD, Vijeće i Parlament, kao i rasprave na nacionalnoj razini;

6.  predlaže da Komisija i ESVD tijekom priprema za taj sastanak na vrhu šefovima država i vlada EU-a upute konkretne preporuke o učinkovitim mehanizmima za provedbu usklađenosti politika u interesu razvoja i integraciju strategija EU-a za bolju provedbu ciljeva održivog razvoja te o jasnijem definiranju odgovornosti svake institucije EU-a u ispunjavanju svojih obveza za postizanje te usklađenosti; vjeruje da takav proces treba biti što je moguće više transparentan i uključiv te da u njemu trebaju sudjelovati lokalne i regionalne vlasti, organizacije civilnog društva i skupine za strateško promišljanje;

7.  pozdravlja uspostavu skupine povjerenika koji djeluju u području vanjskih odnosa; traži da potpredsjednica / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku redovito izvješćuje Odbor za razvoj o radu te skupine;

8.  smatra da bi se mehanizmi kojima su se neke delegacije EU-a služile za pružanje povratnih informacija o izvješću Komisije o usklađenosti politika u interesu razvoja 2015. trebali proširiti na sve delegacije EU-a i da bi to trebala postati godišnja praksa; poziva delegacije EU-a da zajamče da usklađenost politika u interesu razvoja bude na dnevnom redu bilateralnih, odnosno skupnih sastanaka, kao i na dnevnom redu godišnjeg sastanka voditelja delegacija EU-a u Bruxellesu;

9.  pozdravlja paket za bolju regulativu koji je Komisija usvojila 19. svibnja 2015.; pozdravlja, nadalje, činjenicu da je usklađenost politika u interesu razvoja izričito spomenuta kao zakonska obveza u Instrumentu br. 30 Smjernica za bolju regulativu (COM(2015)0215);

10.  žali zbog činjenice da, iako procjene učinka predstavljaju važan instrument za postizanje usklađenosti politika u interesu razvoja, procjene razvojnih učinaka i dalje su malobrojne te ne uzimaju u obzir na odgovarajući način mogući učinak na zemlje u razvoju; izražava nadu da će se paketom za bolju regulativu i njegovim smjernicama taj problem ispraviti tako što će se voditi računa o razvoju i ljudskim pravima u svim procjenama učinka i povećati transparentnost; poziva Komisiju da se u ranoj fazi procesa donošenja politika sustavno savjetuje s organizacijama za zaštitu ljudskih prava te da uspostavi snažnije mehanizme kako bi zajamčila razmjernu zastupljenost svih dionika; pozdravlja javno savjetovanje o tom planu, čiji je cilj utvrditi ishod i učinak usklađenosti politika u interesu razvoja na zemlje u razvoju, te kojim se vanjskim dionicima, između ostalog zemljama u razvoju i civilnom društvu, omogućuje da iznesu svoja gledišta i aktivno sudjeluju; nadalje pozdravlja terensku fazu plana te studije slučaja, kojima bi se moglo istinski pridonijeti preciznom vrednovanju učinka usklađenosti politika u interesu razvoja; smatra da je tijekom provedbe politika EU-a nužno provesti sustavnije ex post procjene učinka;

11.  vjeruje da se veći naglasak mora staviti na koordinaciju među institucijama, bilo među institucijama EU-a, bilo s državama članicama; poziva vlade država članice da usklađenost politika u interesu razvoja postane dio pravno obvezujućeg akta, a da za usklađenost politika u interesu održivog razvoja utvrde akcijski plan kako bi se ona operativno provela; smatra da nacionalni parlamenti trebaju biti više uključeni u program usklađenosti politika u interesu razvoja u skladu sa svojim ovlastima prema kojima imaju pravo pozvati svoje vlade na odgovornosti i pratiti napredak u tom području;

12.  podsjeća na važnu ulogu koju Europski parlament treba imati u promicanju usklađenosti politika u interesu razvoja stavljajući je na prvo mjesto svog dnevnog reda, povećavajući broj sastanaka odbora i međuparlamentarnih sastanaka na temu usklađenosti politika u interesu razvoja, promičući dijalog o toj temi s partnerskim zemljama i potičući dijalog s civilnim društvom;

13.  napominje da su neke države članice uspostavile djelotvorne mehanizme za koordinaciju među ministarstvima s posebnim mandatom za usklađenost politika u interesu održivog razvoja; poziva države članice da slijede taj primjer i međusobno razmjenjuju dobre prakse koje su usvojile druge države članice;

14.  primjećuje da je zajednička izrada programa uspješan alat za usklađeno planiranje aktivnosti razvojne suradnje EU-a; pozdravlja činjenicu da zajednička izrada programa uključuje bilateralne aktivnosti država članica EU-a u partnerskim zemljama, no žali zbog prethodnih neuspjeha u povezivanju djelovanja EU-a s aktivnostima država članica, zbog čega su propuštene prilike za iskorištavanje sinergija;

15.  uviđa da će ispravna provedba usklađenosti politika u interesu razvoja zahtijevati odgovarajuću razinu sredstava i osoblja; traži da se kontaktnim točkama za usklađenost politika u interesu razvoja u nacionalnim ministarstvima i izaslanstvima EU-a odobre potrebna sredstva za uspostavu nacionalnih i europskih strategija za usklađenost politika u interesu razvoja;

16.  ističe ključnu ulogu nacionalnih parlamenta u provedbi usklađenosti politika u interesu održivog razvoja, posebice u jamčenju da se preuzete političke obveze, nadzor i puna uključenost organizacija civilnog društva periodički kontroliraju te praćenju vladinih izvješća o procjeni učinka;

17.  podsjeća na svoj prijedlog da se unutar Unije uspostavi neovisan sustav za prihvat žalbi pojedinaca ili zajednica na koje utječu politike Unije; uviđa važnu ulogu Odbora za razvoj Europskog parlamenta i njegovog stalnog izvjestitelja za usklađenost politika u interesu razvoja u prenošenju problema koji muče javnost ili zajednice na koje utječu politike Europske unije;

18.  ističe da EU mora uložiti dodatne resurse u analizu usklađenosti politika u interesu razvoja koja će se temeljiti na dokazima; poziva Komisiju da bez odgode pronađe neusklađenosti i izradi analizu njihovih troškova te da razvije prikladne mehanizme nadzora i praćenja napretka usklađenosti politika u interesu razvoja; također poziva Komisiju da u svoju analizu uključi prijedloge kako izbjeći i rješavati neusklađenosti između različitih politika; nadalje ističe potrebu za pružanjem kvalitetnijih informacija o pitanjima usklađenosti politika u interesu razvoju u programskim dokumentima;

19.  ističe da je usklađenost politika u interesu razvoja potrebno pojačati, posebno u kontekstu revizije Europskog konsenzusa o razvoju i rasprava o budućem sporazumu nakon Sporazuma iz Cotonoua;

Prioritetna područja

Migracije

20.  potvrđuje da je EU suočen s najvećom izbjegličkom krizom na svojem području od Drugoga svjetskog rata; naglašava da je jače povezivanje migracija i razvojnih politika ključno za rješavanje glavnih uzroka tog fenomena; vjeruje da bi EU trebao iskoristiti sve alate koje ima na raspolaganju za rješavanje te krize, uključujući i sigurnosne i diplomatske instrumente; naglašava da odgovor na izbjegličku krizu ne bi trebao biti usmjeren isključivo na sigurnosna pitanja te da razvojne ciljeve treba bolje integrirati kako bi politika EU-a u području migracija bila kompatibilna s politikama koje za cilj imaju smanjenje siromaštva; naglašava da usklađenost politika u interesu razvoja predstavlja važan dio nove politike EU-a u području migracija; pozdravlja donošenje Europskog migracijskog programa (COM(2015)0240), kojim se razvija sveobuhvatan odgovor na krizu; vjeruje da bi njegovu provedbu trebalo popratiti konkretnim aktivnostima za poticanje gospodarskog i društvenog razvoja te dobrog upravljanja u matičnim zemljama; naglašava važnost doznaka kao izvora financiranja razvoja; naglašava važnost sporazuma država članica EU-a s trećim zemljama za jamčenje sigurnog kretanja i mobilnosti međunarodnih radnika; smatra da se programi i proračun za razvojnu pomoć ne bi smjeli koristiti u svrhu kontrole migracija; naglašava da se u svakoj zajedničkoj politici u području migracija naglasak treba staviti na legalne putove u Europu i prihvat migranata;

21.  naglašava da je EU-u potrebna bolja usklađenost politika migracija i azila, kako unutar same Unije, tako i s međunarodnim partnerima; podsjeća na to da za istinski djelotvornu i sveobuhvatnu migracijsku politiku i politiku u području azila unutarnje i vanjske politike EU-a moraju biti potpuno integrirane, a posebno unutar radnih struktura EU-a; naglašava potrebu za razvojem jedinstvene zajedničke politike migracija i azila; traži uključiv pristup za rješavanje temeljnih uzroka migracija koji je čvrsto vezan uz razvoj kako bi se postiglo održivo razrješenje trenutačne migracijske krize; podsjeća da su žene i djevojčice izbjeglice ili migranti posebno izložene spolnom nasilju i iskorištavanju te da rodna perspektiva mora postati sastavni dio migracijske politike EU-a;

22.  kako bi se pojačala usklađenost migracijskih i razvojnih politika, poziva Europsku uniju i njene države članice da troškove za izbjeglice ne prijavljuju kao službenu razvojnu pomoć jer bi to predstavljalo oportunitetni trošak nauštrb razvojnih programa kojima se djelotvorno rješavaju temeljni uzroci migracija;

Trgovina i financije

23.  naglašava da su EU i njegove države članice zajedno i dalje najvažniji donator strategije pomoći za trgovinu na svijetu (11,7 milijardi EUR u 2013. godini – SWD(2015)0128); predlaže da program Pomoć za trgovinu EU-a također bude usmjeren na osnaživanje siromašnih proizvođača, zadruga, mikropoduzeća i malih poduzeća, olakšavanje diverzifikacije domaćih tržišta, jačanje jednakosti žena i daljnju regionalnu integraciju i smanjenje nejednakosti u primanjima; pozdravlja namjeru Komisije da više pozornosti usmjeri na odredbe trgovinskih sporazuma koje se odnose na razvoj; podsjeća na preuzete obveze država članica da poduzmu konkretne napore u postizanju cilja da se 0,7 % BNP-a namijeni kao službena razvojna pomoć zemljama u razvoju kao i na preporuke Odbora za razvojnu pomoć OECD-a o postizanju prosječnog elementa bespovratnih sredstava od 86 % ukupne službene razvojne pomoći; ističe da bi trgovinski sporazumi trebali u cijelom svijetu doprinijeti promicanju održivog razvoja, ljudskih prava te borbi protiv korupcije;

24.  podsjeća da liberalizacija trgovine nije sama po sebi pozitivna zbog iskorjenjivanja siromaštva jer može negativno utjecati na održivi razvoj;

25.  zahtijeva od Komisije da jednom godišnje Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o provedbi Pomoći za trgovinu EU-a u zemljama u razvoju, u kojem bi bili navedena namjenska sredstva i njihovo porijeklo, i unutar naslova 4. proračuna EU-a i unutar Europskog razvojnog fonda; smatra da bi se takvim izvješćem pružio solidan temelj za izvješća EU-a o usklađenosti politika u interesu razvoja, koja bi se objavljivala svake dvije godine;

26.  podsjeća da se ciljem 17.15 u okviru ciljeva održivog razvoja prepoznaje potreba poštovanja političkog prostora svake zemlje radi iskorjenjivanja siromaštva i ostvarenja održivog razvoja; ponovno ističe pravo zemalja u razvoju da reguliranju ulaganja kako bi se osigurale obveze i dužnosti svih ulagača, uključujući strane ulagače, radi zaštite ljudskih prava, radnih normi i normi zaštite okoliša;

27.  pozdravlja napredak postignut od sklapanja Pakta o održivosti za Bangladeš i poziva Komisiju da proširi obvezujuće okvire na druge sektore; u tom smislu poziva Komisiju da proširi područje primjene društveno odgovornog poslovanja i inicijativa za postupanje s dužnom pažnjom kojima se dopunjuje postojeća Uredba EU-a o drvnoj sirovini ili koje se tiču prijedloga Uredbe EU-a o mineralima koji potječu iz područja pogođenih sukobima i visokorizičnih područja i na druge sektor te tako zajamči da će EU i njegovi trgovci i gospodarski subjekti ispuniti obvezu poštovanja ljudskih prava i najviših društvenih i ekoloških normi;

28.  podsjeća da politike ulaganja EU-a, osobito kad podrazumijevaju javni novac, moraju doprinositi ostvarenju ciljeva održivog razvoja; podsjeća da je potrebno povećati transparentnost i odgovornost razvojnih financijskih institucija kako bi se učinkovito pratilo i nadziralo tokove, održivost duga i dodanu vrijednost njihovih projekata održivog razvoja;

29.  podsjeća na jedinstvenu ulogu službene razvojne pomoći u postizanju djelotvornih razvojnih rezultata; poziva da se očuva usredotočenost na razvoj i priroda službene razvojne pomoći, uključujući transparentan i odgovoran sustav izvješćivanja; podsjeća da je nevezana potpora nužan uvjet za otvaranje mogućnosti za društveno-gospodarske sudionike zemalja u razvoju, kao što su lokalna poduzeća ili stručnjaci za tehničku pomoć, te se zalaže za poticanje uporabe sustava javne nabave zemalja u razvoju za programe potpore kojima se podupiru aktivnosti javnog sektora kako bi se poboljšao lokalni privatni sektor;

30.  međutim, podsjeća na to da sama pomoć nije dovoljna; vjeruje da je potrebno razmotriti inovativne i raznolike izvore financiranja, poput poreza na financijske transakcije, poreza na ugljični dioksid, taksi na karte u zračnom prometu, prihoda od korištenja prirodnih resursa, itd. te da ih treba uskladiti s načelima razvojne djelotvornosti; smatra da treba ojačati usklađenost javnog, privatnog, međunarodnog i domaćeg financiranja; u tom pogledu prepoznaje ključnu ulogu privatnog sektora; naglašava važnost uspostave povoljnih uvjeta za privatno poduzetništvo u zemljama u razvoju, poticanja stvaranja političkih i pravnih okvira koji su poticajni za olakšavanje korištenja bankovnih računa te stvaranja informatičke infrastrukture;

31.  vjeruje da bi, kako bi se ostvarili ciljevi usklađenosti politika u interesu razvoja, u trgovinskoj politici EU-a trebalo uzeti u obzir opću i razvojnu situaciju u zemljama u razvoju kao i pravo zemalja u razvoju da same odrede svoje razvojne strategije; naglašava da se sporazumima o trgovini i ulaganju koje sklapaju EU i države članice ne smije djelovati, bilo izravno bilo neizravno, suprotno razvojnim ciljevima ili promicanju i zaštiti ljudskih prava u partnerskim zemljama; podsjeća da poštena i propisno uređena trgovina u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije može imati potencijal za razvoj; pozdravlja uključivanje cjelovitih poglavlja o trgovini i održivom razvoju u sve trgovinske i ulagačke sporazume;

32.  poziva da EU uspostavi primjereni okvir kojim se razmatra način na koji korporacije uključuju ljudska prava i socijalne i ekološke standarde; poziva EU i države članice da se i dalje aktivno uključuju u rad UN-ova Vijeća za ljudska prava kako bi se transnacionalne korporacije smatrale odgovornima za povrede ljudskih prava;

33.  podržava djelotvoran, pravedan i transparentan sustav oporezivanja u skladu s načelima dobrog upravljanja; pozdravlja paket mjera za poreznu transparentnost koji je Komisija predstavila 18. ožujka 2015. i paket mjera protiv izbjegavanja plaćanja poreza koji je predstavljen 28. siječnja 2016., kao i Komunikaciju Komisije o vanjskoj strategiji za promicanje dobrog poreznog upravljanja na međunarodnoj razini; naglašava važnost provođenja procjene učinka i analize popratnih djelovanja novog poreznog zakona EU-a kako bi se izbjegli negativni utjecaji na zemlje u razvoju; podsjeća da je mobilizacija domaćih resursa oporezivanjem najvažniji izvor prihoda za javno financiranje održivog razvoja; traži od Europske unije da pruži potporu zemljama u razvoju u izgradnji njihovih kapaciteta u području porezne uprave, financijskog upravljanja i upravljanja javnim financijama i u sprječavanju nezakonitih financijskih tokova; poziva EU-a da zajamči da multinacionalne korporacije plaćaju poreze u zemljama u kojima stječu ili stvaraju dobit; u skladu s time ističe odgovornost EU-a za promicanje i operativnu provedbu na svjetskoj razini načela usklađenosti politika u interesu razvoja u poreznim pitanjima; u tu svrhu, potiče EU da zemljama u razvoju omogući da ravnopravno sudjeluju u svjetskoj reformi postojećih međunarodnih poreznih pravila;

34.  smatra da je međunarodna suradnja ključna za borbu protiv nezakonitih financijskih tokova i utaje poreza te poziva EU da potakne daljnju međunarodnu suradnju na poreznim pitanjima; poziva EU da zajamči pravedno postupanje prema zemljama u razvoju pri potpisivanju poreznih sporazuma, u sladu s Model-konvencijom UN-a o dvostrukom oporezivanju, i da pritom uzme u obzir posebnosti položaja u kojem se one nalaze i zajamči pravednu raspodjelu prava oporezivanja; pozdravlja obveze koje su preuzete na konferenciji o financiranju razvoja u Adis Abebi održanoj u srpnju 2015. godine, poput revizije multilateralnog financiranja razvoja i porezne inicijative kojoj je cilj pomoći zemljama u razvoju da razviju domaće sustave za prikupljanje sredstava; poziva EU da u potpunosti iskoristi mogućnosti koje pruža OECD-ov predložak porezne konvencije koji sadrži i neobaveznu odredbu za pružanje pomoći pri ubiranju poreza;

35.  poziva na preispitivanje utjecaja izvoznih subvencija, carina i zapreka trgovini na zemlje u razvoju;

36.  podsjeća da napori koji se ulažu kako bi se osigurao pristup sirovinama iz zemalja u razvoju ne bi smjeli negativno djelovati na lokalan razvoj i iskorjenjivanje siromaštva, već bi se njima trebalo pomoći zemljama u razvoju da bogatstvo u prirodnim resursima pretoče u istinski razvoj;

Sigurnost opskrbe hranom

37.  naglašava da će postizanje sigurnosti opskrbe hranom na globalnoj razini zahtijevati usklađenost politika u interesu razvoja na svim razinama, posebno ako se namjeravaju postići ambiciozniji ciljevi Programa održivog razvoja za 2030., odnosno potpuno iskorjenjivanje gladi i svih oblika pothranjenosti; vjeruje da bi EU trebao promicati uspostavu robusnog regulatornog okvira s jasno određenim kriterijima kako bi se zaštitila prava i sigurnost opskrbe hranom ugroženih slojeva stanovništva;

38.  poziva EU da, pored ostalih faktora, sustavno procijeni učinak poljoprivrednih, trgovinskih i energetskih politika EU-a, kao što je politika biogoriva, na sigurnost opskrbe hranom u zemljama u razvoju i životne uvjete najranjivijih ljudi; potiče Komisiju da i dalje bude usredotočena na poljoprivredna gospodarstva, mikro, mala i srednja poljoprivredna gospodarstva i radnike u poljoprivredi te da promiče održive i agroekološke prakse, u skladu sa zaključcima Međunarodne procjene poljoprivredne znanosti i tehnologije za razvoj (IAASTD), preporukama posebne izvjestiteljice UN-a za prava na hranu i ciljevima održivog razvoja; podsjeća da je potrebno zajamčiti da primjena mjera za ZPP ne ugrožava kapacitete za proizvodnju hrane u zemljama u razvoju i njihovu dugoročnu sigurnost opskrbe hranom; naglašava da se bitna pitanja usklađenosti i učinka politika moraju rješavati u sklopu aktualnog praćenja okvira politika EU-a za sigurnost opskrbe hranom (COM(2010)0127); ističe da Unija mora podržati uspostavu prerađivačkih industrija u poljoprivrednom sektoru i poboljšanje tehnika za konzerviranje prehrambenih proizvoda; podsjeća na važnost razmatranja učinka sporazuma o ribarstvu na sigurnost opskrbe hranom u zemljama u razvoju; poziva EU i države članice da doprinesu sprječavanju otimanja obradivih površina pružanjem potpore zemljama u razvoju pri njihovoj provedbi dobrovoljnih smjernica UN-a o odgovornom upravljanju zemljištem, ribarstvom i šumarstvom na nacionalnoj razini;

Zdravlje

39.  naglašava potrebu da zemlje u razvoju svoja sredstva iz proračuna prvenstveno usmjere na uspostavu čvrstih zdravstvenih sustava, izgradnju održivih sanitarnih infrastruktura i pružanje osnovnih usluga i kvalitetne skrbi; poziva Europsku uniju da podrži uvođenje univerzalnog zdravstvenog osiguranja kojim bi se zajamčilo zajedničko rješavanje zdravstvenih rizika u zemljama u razvoju;

Klimatske promjene

40.  poziva na odlučno djelovanje EU-a, država članica i svih međunarodnih partnera u provedbi nedavnog sporazuma COP21 / pariškog klimatskog sporazuma; naglašava da EU i ostale razvijene zemlje moraju nastaviti podupirati mjere za borbu protiv klimatskih promjena radi smanjenja emisija i izgradnje otpornost na učinak klimatskih promjena u zemljama u razvoju, posebno u najslabije razvijenim zemljama; podsjeća na to da je u tom kontekstu od ključne važnosti omogućiti odgovarajuća financijska sredstva; u tom smislu podržava energetsku tranziciju EU-a i prijelaz na obnovljive izvore energije; ističe da nemogućnost ograničavanja globalnog zagrijavanje na znatno ispod 2°C može ugroziti razvojna postignuća; poziva EU da zauzme proaktivnu ulogu u rješavanju globalnih klimatskih izazova uspostavom strateških prioriteta na svim razinama i u svim sektorima te da osmisli i provede nove obvezujuće ciljeve u pogledu klime, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, u skladu sa sporazumom iz Pariza;

41.  uviđa da, u kontekstu financiranja u službi borbe protiv klimatskih promjena, privatno financiranje ne može zamijeniti javno financiranje; ističe potrebu za transparentnim izvješćivanjem i odgovornošću te za jamčenjem uvođenja relevantnih socijalnih i ekoloških zaštitnih mjera povezanih s privatnim financiranjem u službi borbe protiv klimatskih promjena;

Spol

42.  pozdravlja Akcijski plan EU-a za rodnu jednakost za razdoblje 2016. – 2020. i potiče praćenje i provedbu njegovih ciljeva u svim područjima vanjskog djelovanja EU-a, među ostalim i u projektima koje EU financira na razini država; nadalje poziva EU da u sve svoje politike i proračune uvrsti jednakost spolova i osnaživanje žena te da se pobrine da njegove vanjske politike i dalje doprinose borbi protiv svih oblika diskriminacije, uključujući i diskriminaciju protiv pripadnika skupine LGBTI;

Sigurnost

43.  uviđa da održivi razvoj i iskorjenjivanje siromaštva nisu mogući bez sigurnosti; osim toga, uviđa da je spona sigurnosti i razvoja bitan element u jamčenju učinkovitosti vanjskog djelovanja EU-a;

44.  ističe važnost jamčenja usklađenosti politika i koordinacije vanjskog djelovanja EU-a i politika sigurnosti, obrane, trgovine, humanitarne pomoći i razvojne suradnje; podsjeća da dobro upravljanje predstavlja izazov u zemljama u razvoju; ustraje na tome da bi usklađenost politika u interesu razvoja trebala doprinijeti uspostavi vladavine prava i neovisnih institucija kao i jačanju djelovanja kojima bi se postiglo razoružanje, zajamčila javna zdravstvena skrb i sigurnost opskrbe hranom te povezanih politika kojima se jamče sigurnost i razvoj;

45.  poziva EU da ojača svoje kapacitete za sprečavanje krize i mogućnosti pružanja brzog odgovora na nju kako bi ojačao sinergije između zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) i razvojnih instrumenata pronalaskom ravnoteže između kratkoročnih odgovora na krize i dugoročnijih razvojnih strategija; sugerira da bi se uspostavom novog instrumenta za povezivanje razvoja i sigurnosti mogle ograničiti neusklađenosti i povećati djelotvornost usklađenosti politika u interesu razvoja; naglašava da bi ovaj instrument trebalo financirati ne kroz postojeće razvojne instrumente, nego novim proračunskim odobrenim sredstvima; poziva da se prioriteti i politike u predmetnim zemljama i regijama uzmu u obzir pri razradi strategija EU-a u područjima sigurnosti i razvoja; pozdravlja uporabu političkog okvira za pristup krizama (PFCA) kao važnog instrumenta kojim se omogućuje da se u ranoj fazi zajednički razmotre krizne situacije; poziva na tješnju suradnju Europske komisije, ESVD-a i država članica u cilju provođenja sveobuhvatne analize kojom bi bilo moguće utemeljeno odrediti treba li u nekom konkretnom slučaju na krizu odgovoriti aktivnostima u okviru ili izvan zajedničke sigurnosne i obrambene politike;

46.  vjeruje da su strategija za sigurnost i razvoj u Sahelu(6), afričke snage za brzo djelovanje, i regionalni akcijski plan za Sahel od 2015. do 2020.(7) dobri primjeri uspješne primjene sveobuhvatnog pristupa EU-a, u kojem se učinkovito isprepliću odgovori u području sigurnosti, razvoja i upravljanja;

47.  poziva Komisiju i države članice da nastave kvalitetnije povezivati humanitarnu pomoć, razvojnu suradnju i otpornost na katastrofe kako bi omogućile pružanje fleksibilnog i djelotvornog odgovora na rastuće potrebe;

o
o   o

48.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 46, 24.2.2006., str. 1. (2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0251. (3) http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/70/1 (4) http://www.un.org/millennium/declaration/ares552e.htm (5) http://www.oecd.org/development/effectiveness/49650173.pdf (6) http://eeas.europa.eu/africa/docs/sahel_strategy_en.pdf (7) www.consilium.europa.eu/en/meetings/fac/2015/04/st07823-en15_pdf

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o Novom savezu za sigurnost opskrbe hranom i ishranu (2015/2277(INI))

P8_TA(2016)0247 A8-0169/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju i zaključni dokument koji je Opća skupština donijela 25. rujna 2015. pod nazivom „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”, a posebice cilj 2. ciljeva održivog razvoja koji su u njemu utvrđeni, odnosno iskorjenjivanje gladi, osiguranje sigurnosti hrane i poboljšane ishrane te promicanje održive poljoprivrede(1),

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama donesen 12. prosinca 2015.(2),

–  uzimajući u obzir Sveobuhvatni program za razvoj afričke poljoprivrede (CAADP) koji je Afrička unija (AU) usuglasila 2002.(3),

–  uzimajući u obzir sastanak na vrhu šefova država AU-a održan u Maputu (Mozambik) 2003., na kojem su se vlade AU-a dogovorile da će u poljoprivredni sektor uložiti više od 10 % svojih ukupnih nacionalnih proračunskih sredstava(4),

–  uzimajući u obzir skupštinu šefova država i vlada AU-a iz srpnja 2012., na kojoj je 2014. proglašena „godinom poljoprivrede i sigurnosti opskrbe hranom u Africi”(5), čime se obilježila deseta obljetnica donošenja CAADP-a,

–  uzimajući u obzir u obzir izjavu o „Ubrzanom poljoprivrednom rastu i preobrazbi radi zajedničkog blagostanja i unapređenja izvora zarade”, donesenu 27. lipnja 2014. na sastanku na vrhu šefova država AU-a održanom u Malabu (Ekvatorijalna Gvineja), kojim su se vlade AU-a ponovno obvezale da će najmanje 10 % javne potrošnje usmjeriti na poljoprivredu(6),

–  uzimajući u obzir inicijativu iz Aquile skupine G8 o sigurnosti opskrbe hranom iz 2009.(7),

–  uzimajući u obzir okvir i smjernice za zemljišnu politiku u Africi, donesene na Zajedničkoj konferenciji ministara poljoprivrede, zemljišta i stočarstva održanoj u travnju 2009. u Adis Abebi(8), kao i izjavu o „Zemljišnim pitanjima i problemima u Africi”(9), koju su šefovi država AU-a donijeli na sastanku na vrhu održanom u Sirti (Libija) u srpnju 2009., a kojom se potiče učinkovita provedba okvira i smjernica,

–  uzimajući u obzir Vodeća načela o zemljišnim ulaganjima velikih razmjera u Africi, donesena na sastanku Zajedničke konferencije ministara poljoprivrede, ruralnog razvoja, ribarstva i akvakulture AU-a održanom u Adis Abebi 1. i 2. svibnja 2014.(10),

–  uzimajući u obzir izjavu afričkih organizacija civilnog društva iz svibnja 2013. naslovljenu „Modernizacija afričke poljoprivrede – tko od nje ima koristi?”(11),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Djiminija koju su 13. ožujka 2014. donijele organizacije zapadnoafričkih malih zemljoposjednika(12),

–  uzimajući u obzir „Dobrovoljne smjernice za pružanje potpore postupnom ostvarivanju prava na odgovarajuću hranu u kontekstu nacionalne sigurnosti opskrbe hranom” koje je 2004. donijela Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO)(13),

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne procjene poljoprivredne znanosti i tehnologije za razvoj (IAASTD) pod nazivom „Poljoprivreda na raskrižju”(14),

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.(15),

–  uzimajući u obzir Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979.(16),

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1987.(17),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o pravima autohtonih naroda iz 2007.(18),

–  uzimajući u obzir Osnovna načela i smjernice UN-a o deložacijama i raseljavanju radi razvoja iz 2007.(19),

–  uzimajući u obzir Vodeća načela o poslovanju i ljudskim pravima koja je 2011. potvrdilo Vijeće UN-a za ljudska prava(20), kao i Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća ažurirane 2011.(21),

–  uzimajući u obzir Partnerstvo iz Busana za učinkovit razvoj iz 2011.(22),

–  uzimajući u obzir Dobrovoljne smjernice o odgovornom upravljanju zemljišnim, ribarstvenim i šumskim resursima(23),

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju za zaštitu novih biljnih sorti (Konvencija UPOV) iz 1991.(24),

–  uzimajući u obzir Međunarodni ugovor o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu iz 2001.(25),

–  uzimajući u obzir Konvenciju o biološkoj raznolikosti iz 1992. i pridruženi Protokol iz Kartagene o biosigurnosti iz 2000. te Protokol iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te pravednoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja iz 2010.(26),

–  uzimajući u obzir afrički model zakona o biosigurnosti(27),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju o zemljišnom zakonodavstvu u svrhu prehrambenog suvereniteta koju je donijela Frankofonska parlamentarna skupština 12. srpnja 2012.(28),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju o društvenim i ekološkim učincima nomadskog stočarstva u zemljama AKP-a koju je donijela Zajednička parlamentarna skupština AKP-a i EU-a u Adis Abebi 27. studenoga 2013.(29),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije „Politički okvir EU-a za pomoć zemljama u razvoju pri suočavanju s izazovima sigurnosti opskrbe hranom”(30) donesenu 31. ožujka 2010. i zaključke Vijeća o političkom okviru donesene 10. svibnja 2010.(31),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 28. svibnja 2013. o sigurnosti opskrbe hranom i ishrane(32),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan Komisije za ishranu iz srpnja 2014.(33),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. rujna 2011. o političkom okviru EU-a za pomoć zemljama u razvoju pri suočavanju s izazovima sigurnosti opskrbe hranom(34),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o pristupu EU-a otpornosti i smanjenju rizika od katastrofa u zemljama u razvoju: pouke iz kriza u pogledu sigurnosti opskrbe hranom(35),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2014. o ulozi prava vlasništva, vlasništva nad imovinom i stvaranja bogatstva u iskorjenjivanju siromaštva i poticanju održivog razvoja u zemljama u razvoju(36),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o „Tanzaniji, posebno o pitanju otimanja zemlje”(37),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o konvergenciji borbe za zemlju i vodu objavljenu na Svjetskom socijalnom forumu održanom u ožujku 2015. u Tunisu(38),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. travnja 2015. naslovljenu „Expo 2015. u Milanu: nahraniti planet ‒ energija za život”(39),

–  uzimajući u obzir zahtjeve afričkog civilnog društva za uvrštenje tema neovisnosti u opskrbi hranom i prava na hranu na dnevni red sastanka na vrhu čelnika država skupine G-7 održanom u lipnju 2015. u Njemačkoj(40),

–  uzimajući u obzir Milansku povelju(41), nastalu u okviru Svjetske izložbe Expo 2015. naslovljene „Prehrana planeta, energija života”, koju je potpisalo više od milijuna šefova država, vlada i običnih građana, a kojom se svaki građanin, udruga, poduzeće i nacionalna ili međunarodna institucija poziva da preuzme vlastitu odgovornost kako bi se budućim naraštajima jamčilo da mogu ostvarivati pravo na hranu te koja obuhvaća obvezujuće zadaće za jamčenje stvarnoga prava na hranu u svijetu,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je Odbor UN-a za svjetsku sigurnost opskrbe hranom adekvatan forum za postizanje međunarodnog sporazuma oko političkih smjernica u vezi s tim pitanjem te da sve uključene strane ondje imaju pravo glasa,

–  uzimajući u obzir milanski Pakt o politici prehrane u urbanim sredinama od 15. listopada 2015.(42) koji je promicao Grad Milano i koji je potpisalo 113 gradova u svijetu, a koji je predan glavnomu tajniku Ujedinjenih naroda Ban Ki-moonu i u kojem se ističe središnja uloga gradova u stvaranju politike o hrani,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2016. o stanju u Etiopiji(43),

–  uzimajući u obzir javno saslušanje o Novom savezu za sigurnost opskrbe hranom i ishranu (u daljnjem tekstu: Novi savez) koje je organizirao Odbor za razvoj 1. prosinca 2015.(44),

–  uzimajući u obzir studiju profesora Oliviera de Schuttera „Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi” koju je naručio Odbor za razvoj, a Glavna uprava za vanjsku politiku objavila u studenome 2015.(45),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0169/2016),

A.  budući da se Novim savezom za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi nastoji poboljšati sigurnost opskrbe hranom i ishrana na način da se 50 milijuna osoba u supsaharskoj Africi pomogne da do 2020. izađu iz siromaštva; budući da su države sudionice dogovorile okvire za suradnju država kojima se utvrđuju obveze radi olakšavanja privatnog ulaganja u poljoprivredni sektor u Africi;

B.  budući da je u posljednjih 30 godina u Africi zanemareno ulaganje u mala poljoprivredna gospodarstva te da je znatno porasla ovisnost o uvozu hrane država s niskim dohotkom, zbog čega su one postale osjetljive na fluktuacije cijena na međunarodnim tržištima;

C.  budući da postoji rizik da velikim javno-privatnim partnerstvima velika poljoprivredna poduzeća ostvare dominantan položaj u Africi i istisnu lokalna poduzeća;

D.  budući da se privatnim ulaganjima u okviru Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi utjecalo na živote više od 8,2 milijuna malih poljoprivrednika i stvorilo više od 21 000 radnih mjesta na kojima žene predstavljaju više od polovice zaposlenih;

E.  budući da je nakon prehrambene krize 2008. globalno prepoznata potreba pružanja potpore malim poljoprivrednicima koji proizvode hranu za domaća tržišta;

F.  budući da je pokretanje programa strukturnih prilagodbi početkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća doprinijelo razvoju poljoprivrede orijentirane na izvoz u kojoj prioritet postalo povećanje proizvodnje komercijalnih usjeva za globalna tržišta; budući da ta orijentacija pogoduje velikim, iznimno kapitaliziranim i mehaniziranim oblicima proizvodnje, dok su mala poljoprivredna gospodarstva relativno zanemarena;

G.  budući da će u budućnosti međunarodna tržišta biti nestabilnija; budući da države ne bi trebale preuzimati rizik prekomjerne ovisnosti o uvozu nego ponajprije ulagati u domaću proizvodnju hrane kako bi razvile otpornost;

H.  budući da bi obiteljski poljoprivrednici i maloposjednici trebali biti u središtu djelovanja Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi;

I.  budući da sigurnost opskrbe hranom u zemljama u razvoju većinom ovisi o održivom iskorištavanju prirodnih resursa;

J.  budući da je cilj takozvanih „polova rasta” privlačenje međunarodnih ulagača stavljanjem zemljišta na raspolaganje velikim privatnim poduzećima i budući da se to ne smije provoditi na štetu obiteljskih poljoprivrednika;

K.  budući da sporazumi o Novom savezu ne sadrže konkretne pokazatelje o gladi i neishranjenosti;

L.  budući da su obiteljski poljoprivrednici i mali zemljoposjednici pokazali da su sposobni diversificirati proizvodnju i povećati proizvodnju hrane na održiv način primjenom poljoprivredno-ekoloških praksi;

M.  budući da monokulture povećavaju ovisnost o kemijskim gnojivima i pesticidima, dovode do snažne degradacije zemljišta i pridonose klimatskim promjenama;

N.  budući da je poljoprivreda odgovorna za barem 14 % ukupne godišnje emisije stakleničkih plinova, ponajprije zbog korištenja dušičnih gnojiva;

O.  budući da se, iako postoje različiti oblici prava posjedovanja zemlje (običajno, javno i privatno), u Novom savezu u pogledu prava posjedovanja poziva gotovo isključivo na vlasništvo nad zemljištem;

P.  budući da će 2050. godine 70 % svjetskoga stanovništva živjeti u velikim gradovima i da će prehrana sve više postajati pitanje koje zahtijeva odgovor i na globalnoj i na lokalnoj razini;

Q.  budući da stjecanje vlasništva nad zemljištem nije jedino jamstvo zaštite od izvlaštenja zemljišta i preseljavanja;

R.  budući da je spolna dimenzija iznimno važna u pogledu ulaganja u poljoprivredu u Africi; budući da postoji duga povijest diskriminacije žena na ruralnim područjima kada je riječ o pristupu raznim proizvodnim sredstvima, među ostalim zemljištu, zajmovima, sirovinama i uslugama;

S.  budući da je potpora koja se pružala u poljoprivredi donedavno bila usmjerena na usjeve za izvoz, kojima su upravljali muškarci, a da su žene većinom bile zadužene za proizvodnju hrane za prehranjivanje obitelji;

T.  budući da je prema procjenama FAO-a na svijetu izgubljeno oko 75 % genetske raznolikosti biljaka; budući da nas globalna genetska erozija čini izloženijima klimatskim promjenama i pojavi novih nametnika i bolesti;

U.  budući da su nadzor i vlasništvo nad sjemenom te njegova dostupnost od ključne važnosti za sigurnost opskrbe hranom siromašnih poljoprivrednika;

V.  budući da bi se pravo poljoprivrednika na umnožavanje, uporabu, razmjenu i prodaju vlastitog sjemena trebalo zaštititi;

W.  budući da je rješavanje afričkog problema nedostatka hranjivih tvari u ishrani ključno za Program održivog razvoja; budući da je loša ishrana uzrokovana nizom međusobno povezanih procesa koji obuhvaćaju zdravstvenu skrb, obrazovanje, sanitarni sustav i higijenu, dostupnost resursa, emancipaciju žena i drugo;

X.  budući da se obvezama preuzetima u sklopu Okvira za suradnju država o regulatornim reformama u sektoru sjemena žele ojačati prava oplemenjivača bilja nauštrb trenutačno postojećih sustava opskrbe sjemenja o kojima najsiromašniji poljoprivrednici u velikoj mjeri i dalje ovise;

Ulaganje u poljoprivredu u Africi i ispunjenje ciljeva održivog razvoja

1.  naglašava da je nekoliko okvira za suradnju država usmjereno na razvoj posebnih gospodarskih područja u cilju povećanja ulaganja preko inicijativa koje se kreću od cestovnih ili energetskih infrastruktura do poreznih i carinskih režima te režima posjedovanja zemlje; ističe također da je potrebno usredotočiti se na poboljšanje pristupa vodi, kvalitetnije obrazovanje u području ishrane i dijeljenje strategija najboljih praksi;

2.  primjećuje da su politike ulaganja u poljoprivredu većinom usredotočene na stjecanje velikih zemljišta te na poljoprivredu usmjerenu na izvoz koja uglavnom nije u dodiru s lokalnim gospodarstvima; isto tako napominje da razvoj ekstenzivnog navodnjavanja u ciljanim geografskim područjima ulaganja iz Novog saveza može smanjiti dostupnost vode drugim korisnicima poput malih poljoprivrednika ili stočara; ističe da u tim okolnostima treba kritički preispitati i poboljšati kapacitete velikih javno-privatnih partnerstva za davanje doprinosa smanjenju siromaštva i sigurnosti opskrbe hranom; naglašava da bi strategije ulaganja u poljoprivredu trebalo povezati s razvojem lokalnih gospodarstava, što uključuje maloposjednike i obiteljske poljoprivrednike, kojima bi se tim strategijama pružala potpora; podsjeća na to da se u Smjernicama FAO-a o zemljištu preporučuje jamčenje sigurnog pristupa zemljištu za obitelji kako bi one mogle proizvoditi hranu za osobnu potrošnju i povećati dohodak domaćinstva; ističe da se ulaganja u zemljišta velikih razmjera u Africi trebaju temeljiti na tim smjernicama kako bi pristup zemljištu imali i maloposjednici i lokalne zajednice, čime se promiču ulaganja u lokalna mala i srednja poduzeća i jamči da javno-privatna partnerstva doprinose sigurnosti opskrbe hranom i smanjenju siromaštva i nejednakosti;

3.  ističe da u proces donošenja odluka u sklopu okvira za suradnju nisu uključene sve zainteresirane strane, već da su, među ostalima, isključene ruralne zajednice, poljoprivredni radnici, mali poljoprivrednici, ribari i domorodački narodi te da nije poštovano njihovo pravo na sudjelovanje u tom procesu;

4.  izražava žaljenje zbog činjenice da afričke organizacije civilnog društva nisu bile konzultirane prilikom pokretanja Novog saveza; ističe da bi sudjelovanje skupina koje nemaju sigurnu opskrbu hranom u politikama koje ih se tiču trebala postati osnova svih politika sigurnosti opskrbe hranom;

5.  podsjeća da se Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi obvezao na promicanje uključivog rasta koji se temelji na poljoprivredi te pruža podršku malim poljoprivrednim gospodarstvima i pomaže smanjiti siromaštvo, glad i pothranjenost; u tom smislu ističe da Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi mora što više ograničiti korištenje umjetnog gnojiva i pesticida, s obzirom na posljedice na lokalne zajednice kao što su gubitak bioraznolikosti i erozija tla;

6.  kritičan je prema pretpostavci da se korporativnim ulaganjem u poljoprivredu automatski poboljšava sigurnost opskrbe hranom i ishrana te smanjuje siromaštvo;

7.  prima na znanje izvješće skupine G20 iz 2011. u kojem je naglašeno da bi se porezno uvjetovana ulaganja mogla pokazati kratkotrajnima; podsjeća na to da su brojne ankete o motivaciji ulagača pokazale da posebni porezni poticaji neutralno ili negativno utječu na njihove odluke o ulaganju(46);

8.  napominje da se poreznim poticajima, uključujući izuzeće od plaćanja poreza na dobit u posebnim gospodarskim područjima, afričke države lišava poreznih prihoda koji su mogli biti izvor važnih javnih ulaganja u poljoprivredu, a posebno u programe povezane sa sigurnošću opskrbe hranom i ishranom(47);

9.  poziva vlade i donatore da obustave ili preispitaju sve politike, projekte i savjetodavne aktivnosti kojima se izravno potiče i omogućuje utrka za obradivim površinama preko iznimno nepravednih projekata i ulaganja ili kojima se neizravno potiče povećanje pritiska na zemlju i prirodne resurse i koji mogu biti uzrokom ozbiljnih kršenja ljudskih prava; poziva da potpora stoga pruži politikama kojima se štite, i određuju kao prioriteti, potrebe malih proizvođača, posebno žena, i promiče održivo korištenje zemljištem;

10.  upozorava na preuzimanje azijskog modela „zelene revolucije” iz šezdesetih godina stoljeća u Africi te zanemarivanje njegovih negativnih društvenih i ekoloških učinaka; podsjeća da je među ciljevima održivog razvoja i cilj promicanja održive poljoprivrede koji je potrebno ostvariti do 2030.;

11.  sa zabrinutošću napominje da Novi savez u Malaviju promiče širenje proizvodnje duhana umjesto pružanja potpore razvijanju alternativnih sredstava za život u skladu s obvezama iz Okvirne konvencije Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom iz 2005. te obvezama preuzetima Programom održivog razvoja do 2030.;

12.  potiče države članice EU-a da nastoje preobraziti Novi savez u istinski instrument održivog razvoja i instrument za pružanje potpore obiteljskim poljoprivrednim i lokalnim gospodarstvima u supsaharskoj Africi te podsjeća na to da obiteljski poljoprivrednici i mali zemljoposjednici proizvode otprilike 80 % svjetske hrane i da su odgovorni za više od 60 % zaposlenosti u supsaharskoj Africi;

13.  sa zabrinutošću napominje da se okviri za suradnju država samo selektivno pozivaju na međunarodne standarde kojima je definirano odgovorno ulaganje u poljoprivredi te da se ne pozivaju ni na provedbu Dobrovoljnih smjernica FAO-a za pružanje potpore postupnom ostvarivanju prava na odgovarajuću hranu u kontekstu nacionalne sigurnosti opskrbe hranom iz 2004. ni na dužnosti privatnih ulagača kad je riječ o poštovanju ljudskih prava;

14.  poziva EU i države članice da kao, ukupno gledano, najveći donatori razvojne pomoći u svijetu:

15.  poziva uključene države:

Upravljanje, vlasništvo i odgovornost

16.  podsjeća na obvezu koju su preuzele potpisnice Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi da se pridržavaju Dobrovoljnih smjernice FAO-a za pružanje potpore postupnom ostvarivanju prava na odgovarajuću hranu u kontekstu nacionalne sigurnosti opskrbe hranom i traži od potpisnica Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi da se obvežu na provedbu međunarodnih standarda kojima se definira odgovorno ulaganje u poljoprivredu te da se pridržavaju Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima te Smjernica OECD-a za multinacionalna poduzeća;

17.  naglašava da se Novim savezom za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi mora poboljšati dobro upravljanje prirodnim resursima, posebno na način da se stanovništvu zajamči pristup vlastitim resursima i da se u okviru ugovora povezanih s prirodnim resursima zaštite njihova prava;

18.  poziva Europsku uniju da u suradnji s Ujedinjenim narodima radi na tome da se sve zemlje obvežu na usvajanje Milanske povelje i zadaća sadržanih u njoj;

19.  ističe da su za održivu poljoprivredu hidrološka regulacija i borba protiv klimatskih promjena iznimno važni; traži od svih partnera Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi da stave naglasak na poboljšanje pristupa vodi i tehnikama navodnjavanja te da pojačaju napored u pogledu očuvanja okoliša i tla;

20.  poziva Europsku uniju da u suradnji s Ujedinjenim narodima poradi na usvajanju i širenju milanskoga Pakta o politici prehrane u urbanim sredinama;

21.  poziva države sudionice da se obvežu na provedbu međunarodnih standarda kojima se uređuje ulaganje s pomoću pristupa utemeljenog na ljudskim pravima, uključujući Okvir i smjernice AU-a o zemljišnoj politici u Africi te njegova vodeća načela za ulaganja velikih razmjera u Africi;

22.  poziva da se u cijelosti objave sva pisma namjere obuhvaćena okvirom za suradnju država; ističe potrebu za snažnim institucionalnim i pravnim okvirima kako bi se zajamčila pravedna podjela rizika i koristi; ističe da je sudjelovanje civilnog društva u okviru Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi ključno za jačanje transparentnosti i ostvarivanje njegovih ciljeva; podsjeća da treba poticati dijalog i savjetovanje sa svim skupinama civilnog društva;

23.  žali zbog toga što se deset okvira suradnje Novog saveza služi samo jednim zajedničkim pokazateljem, a to je indeks Svjetske banke „Doing Business”;

24.  naglašava da bi privatna poduzeća uključena u multilateralne razvojne inicijative trebala biti odgovorna za svoje postupke; u tu svrhu poziva potpisnice Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi da podnesu godišnji izvještaj o mjerama poduzetima u okviru Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi koji bi trebao biti javan i dostupan stanovnicima i lokalnim zajednicama te da uspostave neovisni mehanizam odgovornosti koji će uključivati i mehanizam za ulaganje žalbi lokalnog stanovništva i zajednica; naglašava također da ulaganja u sklopu Novog saveza koja su povezana sa zemljišnim pravima moraju biti predmet prethodne procjene učinka na zemljišna prava te u skladu s Dobrovoljnim smjernicama FAO-a iz 2012. o odgovornom upravljanju zemljišnim, ribarstvenim i šumskim resursima;

25.  napominje da multinacionalne korporacije koje djeluju u okviru Novog saveza prednost daju ugovornoj poljoprivredi velikih razmjera, čime se riskira dovođenje malih proizvođača u marginalan položaj; poziva deset afričkih država koje sudjeluju u Novom savezu da se pobrinu za to da ugovorna poljoprivreda bude na korist i kupcima i lokalnim dobavljačima; u tu svrhu smatra presudnim osnažiti, među ostalim, organizacije poljoprivrednika kako bi se poboljšao pregovarački položaj poljoprivrednika;

26.  naglašava da je privatni sektor već zaslužan za 90 % radnih mjesta u partnerskim državama te da je potencijal za sudjelovanje privatnog sektora neporeciv s obzirom na to da su privatna poduzeća idealno pozicionirana za pružanje održive baze za korištenje domaćih resursa, što je temelj svakog programa pomoći; naglašava važnost transparentnog regulatornog okvira kojim se jasno utvrđuju prava i obveze svih aktera, uključujući one siromašnih poljoprivrednika i ugroženih skupina, budući da bez takvog okvira nije moguće uspješno štititi ta prava;

27.  poziva na reviziju okvira za suradnju država kako bi se njima učinkovito suzbijali rizici koji za male proizvođače predstavljaju sustavi ugovorne poljoprivrede i sustavi uzgajivača pod ugovorom na način da se zajamče poštene ugovorne odredbe, uključujući one o naknadama, poštovanju prava žena, podupiranju održive poljoprivrede te prikladnim mehanizmima za rješavanje sporova;

Pristup zemljištu i sigurnost posjeda

28.  upozorava na to da usredotočenost isključivo na stjecanje vlasništva nad zemljištem često dovodi do nesigurnosti za male proizvođače hrane i domaće stanovništvo, posebice žene, čija prava na zemljište nisu zakonski priznata te su podložne nepoštenim zemljišnim pogodbama, izvlaštenju bez pristanka ili uskraćivanju poštenih naknada;

29.  ističe potrebu postavljanja malih proizvođača hrane na vodeće položaje, što bi omogućilo njihovim vlastitim nezavisnim organizacijama da im pruže podršku u kontroliranju zemljišta, prirodnih resursa i programa;

30.  sa zabrinutošću napominje da ulagači i lokalne elite uključeni u zemljišne poslove često opisuju dotična područja kao „prazna”, „u mirovanju” ili „nedovoljno iskorištena”, premda je vrlo malena količina zemlje u Africi zaista neiskorištena, imajući u vidu, primjerice, stočarske djelatnosti;

31.  ističe da 1,2 milijarde ljudi i dalje živi bez stalnog pristupa zemljištu ili na posjedima na koja ne polažu službeno pravo niti su u njihovu vlasništvu, na zemljištima koja nisu službeno razgraničena niti posjeduju pravna i financijska sredstva za kapitaliziranje vlasništva;

32.  pozdravlja uvrštenje Dobrovoljnih smjernica o odgovornom upravljanju zemljišnim, ribarstvenim i šumskim resursima iz 2012. u sve okvire za suradnju država; poziva na djelotvornu provedbu i sustavnu procjenu usklađenosti s gore navedenim dobrovoljnim smjernicama i okvirom ciljeva održivog razvoja u postupku revizije okvira za suradnju država;

33.  inzistira da Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi stavi naglasak na borbu protiv utrke za obradivim površinama kojom se krše ljudska prava lišavanjem lokalnih zajednica zemljišta o kojima ovise za proizvodnju hrane i prehranu svojih obitelji; podsjeća da je u nekoliko zemalja u razvoju utrka za obradivim površinama dovela stanovništvo do egzila oduzimanjem njihovog mjesta stanovanja, rada i sredstava za život;

34.  poziva uključene države:

35.  isto tako podsjeća da treba prepoznati korisnička prava koja proizlaze iz običajnog prava i zaštititi ih pravnim sustavom usklađenim s odredbama i odlukama Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda;

36.  poziva na to da se Novi savez podvrgne ex ante procjeni učinka u pogledu zemljišnih prava te da se njegova provedba uvjetuje prethodnim, dobrovoljnim i informiranim pristankom lokalnog stanovništva na koje utječe;

37.  podržava stabilan i inovativan nadzorni mehanizam u okviru Odbora za svjetsku sigurnost opskrbe hranom; poziva EU da kroz savjetovanja s organizacijama civilnog društva ojača svoj položaj kako bi mogao doprinijeti događaju povezanom s globalnim nadzorom koji će se održati tijekom 43. zasjedanja Odbora za svjetsku sigurnost opskrbe hranom u listopadu 2016., u cilju dosljedne i temeljite procjene upotrebe i primjene Smjernica o zemljištu;

38.  poziva vlade uključenih država da zajamče da poduzeća vrše temeljitu procjenu mogućih posljedica svojih aktivnosti na ljudska prava (engl. due diligence) provođenjem i objavljivanjem neovisnih ex ante procjena učinka na ljudska, socijalna i ekološka prava te jačanjem i osiguravanjem pristupa mehanizmima za ulaganje žalbi u vezi s ljudskim pravima na nacionalnoj razini koji su neovisni, transparentni, pouzdani i odgovorni;

39.  poziva članove Novog saveza da uvedu neovisne mehanizme za pritužbe za one zajednice u kojima dolazi do oduzimanja zemljišta uslijed investicijskih projekata širokih razmjera;

40.  podsjeća da borba protiv malnutricije iziskuje usku povezanost sektora poljoprivrede, prehrane i javnog zdravstva;

Sigurnost opskrbe hranom, ishrana i održiva obiteljska poljoprivredna gospodarstva

41.  podsjeća da je potrebno učiniti sve što je moguće za poboljšanje ishrane, sigurnosti opskrbe hranom i borbe protiv gladi, kao što je utvrđeno 2. ciljem održivog razvoja; naglašava da je potrebno pružiti kvalitetniju potporu za jačanje poljoprivrednih zadruga, koje su ključne za poljoprivredni razvoj i sigurnost opskrbe hranom;

42.  napominje da je stabilnost veća, a emigracija manja ondje gdje je opskrba hranom osigurana na temelju zdravih živih tala i produktivnih poljoprivredno-ekoloških sustava koji su otporni na klimatske promjene;

43.  naglašava da je visokokvalitetna i uravnotežena ishrana neophodna te potvrđuje da bi ona trebala biti u srži (ponovne) izgradnje prehrambenih sustava;

44.  poziva stoga na to da se prekomjerno oslanjanje na uvoznu hranu zamijeni snažnom domaćom proizvodnjom hrane u okviru koje bi se prednost dala lokalnim usjevima koji ispunjavaju prehrambene potrebe; napominje da je to sve važnije s obzirom na sve veće klimatske i tržišne fluktuacije;

45.  podsjeća da energetski unos nije dovoljan pokazatelj stanja ishranjenosti;

46.  ističe da su potrebne strategije kojima bi se smanjilo rasipanje hrane u cijelom lancu opskrbe hranom;

47.  naglašava potrebu zaštite poljoprivredne bioraznolikosti; poziva države članice EU-a da ulažu u poljoprivredno-ekološke prakse u državama u razvoju u skladu sa zaključcima IAASTD-a, preporukama posebne izvjestiteljice UN-a za pravo na hranu te ciljevima održivog razvoja;

48.  podržava razvoj politika koje vode do održivih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te poticanje vlada na uspostavljanje pozitivnog okruženja (poticajne politike, adekvatno zakonodavstvo, participativno planiranje za politički dijalog, ulaganja) za razvoj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava;

49.  poziva afričke vlade:

50.  naglašava da Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu mora voditi prema uspostavi regionalno prilagođene poljoprivredne strukture u primarnoj fazi i fazi prerade;

51.  poziva afričke vlade da podrže međugeneracijsku solidarnost imajući na umu njezinu ključnu ulogu u okviru borbe protiv siromaštva;

52.  ističe važnost promicanja programa obrazovanja u području prehrane u školama i lokalnim zajednicama;

53.  ističe činjenicu da je pravo na vodu komplementarno s pravom na hranu i da iz rezolucije UN-a iz 2010. još nije proizišlo odlučno djelovanje kojim bi se jamčilo ljudsko pravo na vodu; traži od EU-a da ispita prijedlog Talijanskog odbora Svjetskoga sporazuma o vodi za fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima;

54.  prepoznaje ključnu ulogu pristupa čistoj pitkoj vodi te utjecaj koji poljoprivreda u tom pogledu može imati;

55.  prepoznaje ulogu koju pristup vodi ima u poljoprivredi i uviđa rizike prekomjernog oslanjanja na dragocjenu vodu u svrhu navodnjavanja; napominje da je u tom pogledu potrebno smanjenje rasipnih praksi navodnjavanja te ističe ulogu agronomskih tehnika čuvanja vode u sprečavanju evapotranspiracije, zadržavanju vode u zdravim živim tlima te očuvanju izvora pitke vode čistima;

56.  napominje da se održivim gospodarenjem tlom svjetska proizvodnja hrane može povećati za do 58 %(48);

57.  napominje da postoje sinergije između pristupa utemeljenih na tlu i drveću te važnost prilagođavanja poljoprivredno-ekoloških sustava klimatskim promjenama; posebno ukazuje na veliku potražnju za drvom za potpalu; osobito ukazuje na višestruku primjenu drveća koje fiksira dušik;

58.  ističe da tropska i polusušna poljoprivreda imaju posebne potrebe, prije svega u pogledu usjeva koji trebaju zaštitu od sunca i zaštitu samog tla, te smatra da su ekstraktivne monokulture zastarjele i primjećuje da se njihova uporaba u sve većoj mjeri nastoji postupno ukinuti u državama donatoricama Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu;

59.  upozorava na opasnost od prekomjernog oslanjanja na proizvodnju neprehrambenih poljoprivrednih sirovina, a ne hrane, i to posebno sirovina za proizvodnju biogoriva, u inicijativama koje financira Novi savez za sigurnost opskrbe hranom i ishranu jer proizvodnja tih sirovina može narušiti sigurnost opskrbe hranom i neovisnost država sudionica u opskrbi hranom;

60.  napominje da se agronomskim tehnikama kojima se potiču prirodni procesi, kao što su stvaranje površinskog sloja tla, regulacija vode i štetnih organizama te kruženje hranjivih tvari u sustavu zatvorene petlje, može zajamčiti dugoročna produktivnost i plodnost uz niske cijene za poljoprivrednike i uprave;

61.  napominje da se poljoprivredne kemikalije mogu i prekomjerno i neprikladno koristiti u zemljama u razvoju kao što su zemlje koje sudjeluju u Novom savezu za sigurnost opskrbe hranom i ishranu;

62.  napominje da situaciju otežavaju nepismenost i nedostatak prikladnog osposobljavanja te da to može dovesti do znatno povećanih razina ostataka pesticida u svježem voću i povrću, kao i do otrovanja i drugih učinaka na zdravlje poljoprivrednika i njihovih obitelji.

Regulatorna reforma u sektoru sjemena

63.  podsjeća da je pravo poljoprivrednika da slobodno proizvode, razmjenjuju i prodaju sjeme temelj 90 % prihoda od poljoprivrede u Africi i da je raznolikost sjemena ključna u postizanju otpornosti poljoprivrede na klimatske promjene; ističe da korporativni zahtjevi da se ojačaju prava oplemenjivača biljaka u skladu s Međunarodnom konvencijom za zaštitu novih biljnih sorti (Konvencija UPOV) iz 1991. ne bi trebala dovesti do zabrane tih neformalnih praksi;

64.  ističe opasnosti deregulacije u sektoru sjemena u državama sudionicama, koja može dovesti do pretjerane ovisnosti malih poljoprivrednika o sjemenu i proizvodima za zaštitu bilja koje proizvode strana poduzeća;

65.  podsjeća da odredbe iz sporazuma TRIPS koje iziskuju neki oblik zaštite biljnih sorti ne prisiljavaju zemlje u razvoju da uvode mehanizam UPOV; naglašava da te odredbe, međutim, omogućuju zemljama da osmisle vlastite sustave bolje prilagođene značajkama poljoprivredne proizvodnje određene zemlje i tradicionalnim sustavima opskrbe sjemenjem u čijem su središtu poljoprivrednici, pri čemu su najmanje razvijene zemlje koje su članice Svjetske trgovinske organizacije izuzete od poštovanja tih odredbi sporazuma TRIPS; naglašava da se takvim sustavima mora pružati podršku ciljevima i obvezama u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti, Protokola iz Nagoye i Međunarodnog ugovora o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu, a ne djelovati u opreci s njima;

66.  ne slaže se s korporacijama koje su pozvale na usklađivanje zakona o sjemenju u skladu s načelima prepoznatljivosti, ujednačenosti i postojanosti, u afričkom okruženju putem regionalnih institucija, koji će poremetiti razvoj i rast sustava opskrbe sjemenjem u čijem su središtu poljoprivrednici na nacionalnoj i regionalnoj razini s obzirom na to da se u takvim sustavima opskrbe obično ne širi i ne čuva sjeme koje ispunjava načela prepoznatljivosti, ujednačenosti i postojanosti;

67.  potiče države članice skupine G-7 da pruže podršku sustavima opskrbe sjemenjem kojima upravljaju poljoprivrednici preko lokalnih banaka sjemena;

68.  podsjeća da premda sorte komercijalnog sjemena kratkoročno mogu poboljšati prinos, tradicionalne poljoprivredne sorte, lokalne sorte i znanje o njima najpogodnije su za prilagodbu specifičnim poljoprivredno-ekološkim okruženjima i klimatskim promjenama; naglašava da, osim toga, njihova veća uspješnost ovisi o uporabi sirovina (gnojiva, pesticida, hibridnog sjemena) koje poljoprivrednike dovode u začarani krug duga;

69.  sa zabrinutošću napominje da uvođenje i širenje certificiranog sjemena u Africi povećava ovisnost malih zemljoposjednika i vjerojatnost zaduživanja te narušava raznolikost sjemena;

70.  zalaže se za pružanje potpore lokalnim politikama usmjerenima na jamčenje dosljednog i održivog pristupa raznovrsnoj i hranjivoj prehrani, u skladu s načelima vlasništva i supsidijarnosti;

71.  potiče Komisiju da se pobrine da obveze EU-a prema pravima poljoprivrednika dane u okviru Međunarodnog ugovora o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu budu odražene u cjelokupnoj tehničkoj pomoći i financijskoj potpori za razvoj politike o sjemenu; poziva EU da podrži sustave prava intelektualnog vlasništva kojima se unapređuje razvoj lokalno prilagođenih vrsta sjemena i sjemena koje su sačuvali poljoprivrednici;

72.  potiče države članice skupine G8 da uskrate potporu za GMO usjeve u Africi;

73.  podsjeća da afrički ogledni zakon o biosigurnosti postavlja visoku referentnu vrijednost za biosigurnost; smatra da bi u skladu s njime trebala biti oblikovana sva pomoć stranih donatora u razvoju biosigurnosti na nacionalnim i regionalnim razinama;

74.  poziva afričke zemlje da ne primjenjuju nacionalne ili regionalne mehanizme biosigurnosti koji sadrže niže standarde od onih utvrđenih Protokolom iz Cartagene o biosigurnosti;

75.  poziva zemlje sudionice da omoguće poljoprivrednicima da izbjegnu ovisnost o vanjskim sredstvima te da podupru njihove metode sijanja kako bi se očuvanjem lokalnih banaka sjemena i razmjenama i trajnim razvojem lokalnih sorti sjemena očuvala i povećala poljoprivredna bioraznolikost, a konkretno da omoguće veću fleksibilnost u katalozima sjemena kako sorte poljoprivrednika ne bi bile izostavljene te da osim toga time zajamče očuvanje tradicionalnih proizvoda;

76.  poziva zemlje sudionice da štite i promiču pristup malih poljoprivrednika, marginaliziranih skupina i ruralnih zajednica sjemenu i poljoprivrednim sirovinama te da štite i promiču njihovu razmjenu kao i da poštuju međunarodne sporazume o zabrani patentiranja života i bioloških procesa, posebno kada je riječ o autohtonim sojevima i vrstama;

77.  naglašava rizik od veće marginalizacije žena u odlučivanju, što proizlazi iz razvoja određenih komercijalnih usjeva; napominje da je osposobljavanje u području poljoprivrede često namijenjeno muškarcima, dok su žene u zapećku, i time ih se isključuje iz upravljanja zemljištem i uzgoja usjeva u koje su tradicionalno bile uključene;

Spol

78.  žali što se u okvirima za suradnju država uglavnom ne određuju precizne obveze u pogledu rodne jednakosti pri donošenju proračuna niti prati napredak preko razvrstanih podataka; ističe da je potrebno odmaknuti se od apstraktnih i općenitih obveza i krenuti prema konkretnim i preciznim obvezama u okviru nacionalnih akcijskih planova u cilju emancipacije žena kao vlasnica prava;

79.  potiče vlade da uklone sve oblike diskriminacije žena u smislu pristupa zemljištu te programima i uslugama mikrofinanciranja te da učinkovito uključe žene u izradu i provedbu politika za istraživanje i razvoj u području poljoprivrede;

Financiranje ulaganja u poljoprivredu u Africi

80.  naglašava potrebu da se osigura transparentnost svakog financiranja odobrenog tvrtkama iz privatnog sektora i da takva financiranja budu javna;

81.  poziva donatore da usklade službenu razvojnu pomoć s načelima razvojne učinkovitosti, da se usredotoče na rezultate u cilju iskorjenjivanja siromaštva i da promiču uključiva partnerstva, transparentnost i odgovornost;

82.  poziva donatore da svoju potporu razvoju poljoprivrede usmjere ponajprije preko nacionalnih razvojnih fondova koji odobravaju subvencije i zajmove malim zemljoposjednicima i obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima;

83.  potiče donatore da podupru obrazovanje, osposobljavanje i tehničko savjetovanje poljoprivrednika;

84.  poziva donatore da promiču formiranje organizacija poljoprivrednika profesionalne i gospodarske prirode te da podrže osnivanje poljoprivrednih zadruga, kojima se omogućava pružanje isplativih sredstava za proizvodnju te pomaže poljoprivrednicima da obrađuju i stavljaju na tržište proizvode na način koji štiti isplativost njihove proizvodnje;

85.  smatra da se financiranjem koje države članice skupine G8 pružaju Novom savezu krši cilj pružanja potpore domaćim i lokalnim poduzećima koja se ne mogu natjecati s multinacionalnim poduzećima, koja već imaju koristi od dominantnog položaja na tržištu i kojima se često dodjeljuju poslovne, carinske i porezne olakšice;

86.  podsjeća da je cilj razvojne pomoći smanjenje i konačno iskorjenjivanje siromaštva; smatra da bi službenu razvojnu pomoć trebalo usmjeriti na izravno pružanje pomoći malim poljoprivrednim gospodarstvima;

87.  ističe potrebu oživljavanja javnog ulaganja u afričku poljoprivredu uz potporu privatnim ulaganjima i davanja prednosti ulaganju u agroekologiju kako bi se trajno povećala sigurnost opskrbe hranom te smanjilo siromaštvo i glad uz istodobno očuvanje bioraznolikosti i poštovanje autohtonog znanja i inovacije;

88.  ističe da bi države članice skupine G-7 afričkim zemljama trebale jamčiti pravo zaštite poljoprivrednih sektora preko carinskih i poreznih sustava koji idu na ruku malim zemljoposjednicima i obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima;

89.  poziva Uniju da djeluje u cilju rješavanja svih gore navedenih nedostataka Novog saveza za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u Africi, da poboljša njegovu transparentnost i upravljanje njime te da zajamči dosljednost mjera donesenih unutar tog okvira s ciljevima razvojne politike;

o
o   o

90.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i svim potpisnicama Novog saveza.

(1) Rezolucija Opće skupštine UN-a A/RES/70/1. (2) UN FCCC/CP/2015/L.9/Rev.1. (3) http://www.nepad.org/system/files/caadp.pdf (4) Assembly/AU/Decl.7(II). (5) Assembly/AU/Decl.449(XIX). (6) Assembly/AU/Decl.1(XXIII). (7) http://www.ifad.org/events/g8/statement.pdf (8) http://www.uneca.org/publications/framework-and-guidelines-landpolicy-africa (9) Assembly/AU/Decl.1(XIII) Rev.1. (10) http://www.uneca.org/publications/guiding-principles-large-scale-land-based-investments-africa (11) http://acbio.org.za/modernising-african-agriculture-who-benefits-civil-society-statement-on-the-g8-agra-and-the-african-unions-caadp/ (12) https://www.grain.org/bulletin_board/entries/4914-djimini-declaration (13) http://www.fao.org/docrep/009/y7937e/y7937e00.htm (14) http://www.unep.org/dewa/Assessments/Ecosystems/IAASTD/tabid/105853/Defa (15) https://treaties.un.org/pages/ViewDetails.aspx?src=IND&mtdsg_no=IV-4&chapter=4&lang=en (16) http://www.un.org/womenwatch/daw/cedaw/ (17) http://www.achpr.org/instruments/achpr/ (18) http://www.un.org/esa/socdev/unpfii/documents/DRIPS_en.pdf (19) http://www.ohchr.org/EN/Issues/Housing/Pages/ForcedEvictions.aspx (20) https://www.unglobalcompact.org/library/2 (21) http://www.oecd.org/corporate/mne/oecdguidelinesformultinationalenterprises.htm (22) http://www.oecd.org/development/effectiveness/busanpartnership.htm (23) http://www.fao.org/nr/tenure/voluntary-guidelines/en/ (24) http://www.upov.int/upovlex/en/conventions/1991/content.html (25) http://www.planttreaty.org/ (26) https://www.cbd.int/ (27) http://hrst.au.int/en/biosafety/modellaw (28) http://apf.francophonie.org/IMG/pdf/2012_07_session_58_Resolution_Regulation_du_foncier.pdf (29) SL C 64, 4.3.2014., str. 31. (30) COM(2010)0127. (31) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/114357.pdf (32) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/137318.pdf (33) SWD(2014)0234. (34) SL C 56 E, 26.2.2013., str. 75. (35) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0578. (36) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0250. (37) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0073. (38) http://viacampesina.org/en/index.php/main-issues-mainmenu-27/agrarian-reform-mainmenu-36/1775-declaration-of-the-global-convergence-of-land-and-water-struggles (39) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0184. (40) http://afsafrica.org/wp-content/uploads/2015/05/AFSA-Demands-to-the-Germany-G7-Presidency-Agenda.pdf (41) http://carta.milano.it/wp-content/uploads/2015/04/English_version_Milan_Charter.pdf (42) http://www.foodpolicymilano.org/wp-content/uploads/2015/10/Milan-Urban-Food-Policy-Pact-EN.pdf (43) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0023. (44) http://www.europarl.europa.eu/committees/en/deve/events.html?id=20151201CHE00041 (45) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2015/535010/EXPO_STU(2015)535010_EN.pdf (46) Mwachinga, E. (Skupina za globalno porezno pojednostavljenje, Grupa svjetske banke), Results of investor motivation survey conducted in the EAC („Rezultati ankete o motivaciji ulagača provedene u Istočnoafričkoj zajednici”), izlaganje predstavljeno u Lusaki 12. veljače 2013. (47) „Podrška razvoju učinkovitijih poreznih sustava” – izvješće MMF-a, OECD-a i Svjetske banke za radnu skupinu G20, 2011. (48) Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO), Globalno partnerstvo za tlo.

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o evaluaciji međunarodnih računovodstvenih standarda i aktivnostima Zaklade za međunarodne standarde financijskog izvještavanja, Europske savjetodavne skupine za financijsko izvještavanje i Odbora za nadzor javnog interesa (2016/2006(INI))

P8_TA(2016)0248 A8-0172/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda(1),

–  uzimajući u obzir izvješće skupine na visokoj razini za financijski nadzor kojom je predsjedao Jacques de Larosière od 25. veljače 2009.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o usklađivanju zaštitnih mjera koje, radi zaštite interesa članova i trećih osoba, države članice zahtijevaju od trgovačkih društava u smislu članka 54. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u pogledu osnivanja javnih društava s ograničenom odgovornošću i održavanja i promjene njihovog kapitala, a s ciljem ujednačavanja tih zaštitnih mjera(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 258/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o uspostavi programa Unije za podupiranje posebnih aktivnosti u području financijskog izvještavanja i revizije za razdoblje od 2014. do 2020. i stavljanju izvan snage Odluke br. 716/2009/EZ(4),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 258/2014 o uspostavi programa Unije za podupiranje posebnih aktivnosti u području financijskog izvještavanja i revizije za razdoblje 2014. – 2020. (COM(2016)0202),

–  uzimajući u obzir izvješće Philippea Maystadta iz listopada 2013. naslovljeno „Bi li međunarodni standardi financijskog izvještavanja trebali biti više europski?”,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 2. srpnja 2014. upućeno Europskom parlamentu i Vijeću o napretku ostvarenom u provedbi reforme EFRAG-a prema preporukama iz Maystadtovog izvješća (COM(2014)0396),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 18. lipnja 2015. Europskom parlamentu i Vijeću o evaluaciji Uredbe (EZ) br. 1606/2002 od 19. srpnja 2002. u pogledu primjene međunarodnih računovodstvenih standarda (COM(2015)0301),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 17. rujna 2015. Europskom parlamentu i Vijeću o aktivnostima Zaklade za MSFI, EFRAG-a i PIOB-a tijekom 2014. (COM(2015)0461),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. rujna 2015. Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o Akcijskom planu o izgradnji unije tržišta kapitala (COM(2015)0468),

–  uzimajući u obzir studiju o Odboru za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) („Uloga Europske unije u međunarodnim ekonomskim forumima – 7. dokument: IASB”) i četiri studije o međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI) 9 („Kriteriji odobravanja MSFI-ja u odnosu na MSFI 9”, „Značaj MSFI-ja 9 za financijsku stabilnost i pravila nadzora”, „Smanjenje vrijednosti grčkih državnih obveznica prema MRS-u 39 i MSFI-ju 9: studija slučaja” i „Računovodstvo temeljeno na očekivanom gubitku primijenjeno na smanjenje vrijednosti financijskih instrumenata: pristup FASB-a i IASB-a MSFI-ju 9”),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1569/2007 od 21. prosinca 2007. o uspostavi mehanizma za utvrđivanje istovjetnosti računovodstvenih standarda koje primjenjuju izdavatelji vrijednosnih papira iz trećih zemalja u skladu s direktivama 2003/71/EZ i 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(5),

–  uzimajući u obzir izjavu čelnika skupine G20 od 2. travnja 2009.,

–  uzimajući u obzir dokument za raspravu IASB-a iz srpnja 2013. naslovljen „Preispitivanje koncepcijskog okvira za financijsko izvještavanje” (DP/2013/1) te zahtjev IASB-a za iznošenje stajališta iz srpnja 2015. naslovljen „Revizija strukture i učinkovitosti koju provode upravitelji: problemi za analizu u okviru revizije”,

–  uzimajući u obzir komentar Europske komisije od 1. prosinca 2015. na reviziju strukture i učinkovitosti koju provode upravitelji,

–  uzimajući u obzir međunarodne standarde financijskog izvještavanja (MSFI) 9 o financijskim instrumentima koje je IASB objavio 24. srpnja 2014., savjet EFRAG-a o odobravanju MSFI-ja 9, procjenu EFRAG-a o MSFI-ju 9 s obzirom na načelo istinitosti i točnosti, dokumentaciju sa sjednice Regulatornog računovodstvenog odbora (ARC) o MSFI-ju 9 te pisma s primjedbama Europske središnje banke (ESB) i Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) o odobravanju MSFI-ja 9,

–  uzimajući u obzir pismo od 14. siječnja 2014. poslano u ime koordinatora Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku s komentarima na dokument za raspravu IASB-a naslovljen „Preispitivanje koncepcijskog okvira za financijsko izvještavanje”,

–  uzimajući u obzir izvješće Europsko nadzorno tijelo za za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) o provedbenim i regulatornim aktivnostima tijela nadležnih za prikupljanje računovodstvenih podataka u 2014. od 31. ožujka 2015. (ESMA/2015/659),

–  uzimajući u obzir smjernice ESMA-e o dobivanju financijskih podataka od 10. srpnja 2014. (ESMA/2014/807),

–  uzimajući u obzir tablicu ESMA-e o usklađenosti sa smjernicama ESMA-e o dobivanju financijskih podataka od 19. siječnja 2016. (ESMA/2015/203 REV),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. travnja 2008. o Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI) te upravljanju Odborom za međunarodne računovodstvene standarde (IASB)(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o ulozi EU-a u okviru međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja(8), koja je izmijenjena Direktivom 2014/56/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014.(9) koja se primjenjuje od sredine lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za proračunski nadzor (A8-0172/2016),

A.  budući da su Međunarodni računovodstveni standardi (MSFI) i međunarodni revizijski standardi (ISA) jedna od ključnih komponenti potrebnih za učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta i tržišta kapitala; budući da se na MSFI-je i ISA-u može gledati kao na javna dobra i da se njihovim korištenjem ne bi smjela ugroziti financijska stabilnost te bi trebali služiti općem dobru, a ne samo interesima ulagača, zajmodavaca i vjerovnika;

B.  budući da se iskrivljenim prikazivanjem računovodstvenih podataka poduzeća ugrožava gospodarska i financijska stabilnost te se smanjuje povjerenje građana u model socijalnog tržišnog gospodarstva;

C.  budući da je svrha MSFI-ja jačanje odgovornosti smanjenjem informacijskog jaza između ulagača i poduzeća, zaštita ulaganja i uvođenje transparentnosti poboljšavanjem međunarodne usporedivosti i kvalitete financijskih podataka te omogućavanje ulagačima i drugim sudionicima na tržištu da donose utemeljene ekonomske odluke i time utječu na ponašanje dionika na financijskim tržištima te djeluju na stabilnost tih tržišta; napominje, međutim, da taj računovodstveni model „korisnosti za donošenje odluka” nije u potpunosti sukladan s računovodstvenom funkcijom „adekvatnosti kapitala” kako je opisana u sudskoj praksi Suda Europske unije i u Računovodstvenoj direktivi, što dovodi do zaključka da konceptualnom osnovom računovodstva okvira za MSFI nije obuhvaćena svrha financijskih izvještaja u pravu EU-a za koje vrijedi standard istinitog i točnog prikaza naznačenih brojčanih podataka, kako je utvrđeno u pisanom odgovoru E-016071/2015 lorda Hilla od 25. veljače 2016.; budući da je za postizanje načela istinitosti i točnosti prikaza potrebna holistička procjena važnosti pojedinih brojčanih podataka i kvalitativnih objašnjenja;

D.  budući da se u Računovodstvenoj direktivi navodi da su financijski izvještaji „od posebne važnosti za zaštitu dioničara, članova i trećih strana” te da „takve vrste poduzeća trećim stranama ne daju jamstva iznad iznosa svoje neto imovine”; budući da se u Računovodstvenoj direktivi također navodi da je njezin cilj „zaštititi udjele koji postoje u poduzećima s dioničkim kapitalom” tako da se zajamči da se dividende ne isplaćuju iz dioničkog kapitala; budući da se ta opća svrha financijskih izvještaja može ispuniti samo ako se naznačenim brojčanim podacima u financijskim izvještajima daje istinit i točan prikaz imovine i obveza, financijskog položaja i dobiti ili gubitka poduzeća; budući da su za načelo istinitosti i točnosti, utvrđivanje iznosa dividende i procjenu solventnosti poduzeća također potrebne kvalitativne informacija i opširnija procjena rizika;

E.  budući da IASB djeluje pod okriljem Zaklade za MSFI, privatnog i neprofitnog trgovačkog društva registriranog u Londonu, u Ujedinjenoj Kraljevini, i Delawareu, u Sjedinjenim Američkim Državama, i utvrđuje standarde te budući da bi postupci tog tijela trebali biti transparentni, neovisni i podlijegati javnoj odgovornosti; budući da 14 % proračuna Zaklade za MSFI osigurava EU te mu stoga financijski najviše doprinosi;

F.  budući da globalno kretanje kapitala zahtijeva globalni sustav računovodstvenih standarda; budući da se MSFI-ji primjenjuju u 116 jurisdikcija pod različitim modalitetima (puno usvajanje, djelomično, izborno ili konvergencija), ali ne i u SAD-u za domaće izdavatelje;

G.  budući da je sporazumom iz Norwalka sklopljenom u rujnu 2002. između IASB-a i američkog Odbora za standarde financijskog izvještavanja (FASB) predloženo usklađivanje međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (MSFI) koje donosi IASB i američkog sustava općeprihvaćenih računovodstvenih načela (US-GAAP) koje donosi FASB;

H.  budući da se u EU-u postupak odobravanja temelji na kriterijima za odobravanje utvrđenima u Uredbi o MRS-u; budući da se MSFI-ji u obliku u kojem se navode u Računovodstvenoj direktivi ne bi smjeli kositi s načelom istinitog i točnog prikaza prema kojemu financijski izvještaji moraju biti „istinit i točan prikaz” imovine i potraživanja, financijskog stanja te dobiti i gubitka poduzeća; budući da se u skladu s Direktivom o održavanju kapitala dividende i bonusi ne bi smjeli isplaćivati iz nerealizirane dobiti, dakle iz kapitala; budući da bi se MSFI-jima trebalo doprinijeti javnom dobru u Europi i ispunjavati osnovne kriterije u pogledu kvalitete podataka koja se zahtijeva u financijskim izvještajima;

I.  budući da Komisija, Vijeće i Europski parlament sudjeluju u postupku odobravanja na temelju savjeta Europske savjetodavne skupine za financijsko izvještavanje (EFRAG), privatnog tehničkog savjetodavca Komisije, i rada Regulatornog računovodstvenog odbora (ARC) koji se sastoji od predstavnika država članica; budući da se u Maystadtovom izvješću raspravljalo o mogućnosti uspostavljanja agencije koja bi zamijenila EFRAG kao dugoročnom rješenju;

J.  budući da u EU-u različiti dionici, pogotovo dugoročni ulagači, ističu problem neusklađenosti MSFI-ja s pravnim zahtjevima Računovodstvene direktive, osobito s načelima opreznosti i upravljanja; budući da uključenost Parlamenta u proces utvrđivanja standarda nije dovoljna te nije razmjerna financijskom doprinosu koji Zaklada za MSFI prima iz proračuna EU-a; budući da je naglasak stavljen i na jačanje položaja Europe kako bi se osiguralo da se takva načela u potpunosti priznaju i da su ugrađena u cjelokupan postupak utvrđivanja standarda;

K.  budući da se uloga koju MSFI-ji imaju u financijskoj stabilnosti i rastu zbog nedavnih financijskih kriza našla na dnevnom redu skupine G20 i EU-a, a posebice pravila koja se odnose na priznavanje gubitaka nastalih u bankovnom sustavu; budući da se u izvještaju skupine G20 i de Larosièreovom izvješću ističu ključni problemi u vezi s pretkriznim računovodstvenim standardima, na primjer izvanbilančno računovodstvo, procikličnost vezana uz načelo vrednovanja po tržišnoj vrijednosti te priznavanje dobiti i gubitka, podcjenjivanje akumulacije rizika tijekom cikličkih razdoblja rasta i nedostatak zajedničke i transparentne metodologije za vrednovanje nelikvidne imovine i imovine umanjene vrijednosti;

L.  budući da je IASB donio financijske instrumente u okviru MSFI-ja 9 kao ključan odgovor na neke aspekte krize i na utjecaj koji je ona imala na bankovni sektor; budući da je savjet EFRAG-a o MSFI-ju 9 bio pozitivan te je uključivao brojne komentare u pogledu upotrebe „poštene vrijednosti” u slučaju poteškoća na tržištu, nepostojanja konceptualne osnove kada je riječ o pristupu rezerviranju za gubitke za 12 mjeseci i u pogledu nezadovoljavajućih odredbi koje se odnose na dugoročna ulaganja; budući da je zbog različitih datuma stupanja na snagu MSFI-ja 9 i nadolazećeg osiguravateljnog standarda izražena zadrška u pogledu primjenjivosti standarda na sektor osiguranja; budući da i sam IASB priznaje taj problem; budući da još uvijek postoji zabrinutost da bi se predloženi računovodstveni tretman vlasničkog kapitala mogao negativno odraziti na dugoročna ulaganja; budući da su pisma s komentarima ESB-a i EBA-e o MSFI-ju 9 bila pozitivna, ali su u njima navedeni i određeni nedostaci;

M.  budući da je odgovor na problem izvanbilančnog računovodstva dan sljedećim izmjenama MSFI-ja 7 u području „Financijski instrumenti: objavljivanje” i izdavanje triju novih standarda: „MSFI 10 Konsolidirani financijski izvještaji”, „MSFI 11 Zajednički poslovi” i „MSFI 12 Objava informacija o udjelu u drugim subjektima”;

N.  budući da je IASB u svibnju 2015. objavio javni nacrt o „koncepcijskom okviru” u kojem su opisani koncepti kojima se IASB služi pri razvijanju MSFI-ja, što omogućuje dionicima koji pripremaju financijske izvještaje da razvijaju i odabiru računovodstvene politike te pomaže svim stranama da razumiju i tumače MSFI-je;

O.  budući da se trenutno preispituje upravljačka struktura Zaklade za MSFI u skladu s njezinim statutom; budući da je stoga pravo vrijeme za preispitivanje organizacijskog ustroja i uvođenje potrebnih promjena u upravljačka i nadzorna tijela Zaklade za MSFI i IASB-a u cilju njihove bolje integracije u sustav međunarodnih financijskih institucija i osiguravanja širokog predstavljanja (kao što su agencije za zastupanje potrošača i ministarstva financija) interesa i javne odgovornosti kojom će se zajamčiti visoka kvaliteta računovodstvenih standarda;

P.  budući da MRS-e razvija Odbor za međunarodne standarde revidiranja i izražavanja uvjerenja (IAASB), neovisno tijelo pod okriljem Međunarodne federacije računovođa (IFAC); budući da je Odbor za nadzor javnog interesa (PIOB) neovisna međunarodna organizacija koja nadzire postupak koji prethodi usvajanju MRS-a i ostale aktivnosti IFAC-a od javnog interesa;

Q.  budući da program Unije za podupiranje posebnih aktivnosti u području financijskog izvještavanja i revizije za razdoblje 2014. – 2020. pokriva financiranje Zaklade za MSFI i PIOB-a za razdoblje 2014.–2020., ali financiranje EFRAG-a samo za razdoblje 2014. – 2016.;

Evaluacija desetogodišnjeg razdoblja od početka primjene MSFI-ja u EU-u

1.  prima na znanje Komisijino evaluacijsko izvješće na temu MSR-a o primjeni MSFI-ja u EU-u kao i ocjenu iznesenu u izvješću prema kojoj su ciljevi određeni Uredbom o MRS-u postignuti; žali zbog toga što Komisija još nije predložila pravne promjene potrebne za rješavanje nedostataka utvrđenih evaluacijom; poziva tijelo koje utvrđuje standarde da se pobrine za usklađenost MSFI-ja u okviru postojećeg korpusa računovodstvenih standarda i da se pobrine za to da se njima promiče konvergencija na međunarodnoj razini; poziva na koordiniranije pristupanje razvijanju novih standarda uključujući usklađene rokove za primjenu, osobito u pogledu provedbe „MSFI-ja 9 Financijski instrumenti” i novog „MSFI-ja 4 Ugovori o osiguranju”; poziva Komisiju da u tom smislu uputi zakonodavne prijedloge te da se pobrine za to da kašnjenja ne dovedu do neusklađenosti ili poremećaja tržišnog natjecanja u sektoru osiguranja; poziva Komisiju da pomno prouči jesu li preporuke iz izvješća Larosière u potpunosti provedene, osobito preporuka br. 4 kojom se poziva na razmatranje pitanja je li načelo vrednovanja po tržišnoj vrijednosti potrebno;

2.  poziva Komisiju da hitno provede Maystadtovu preporuku za proširenje kriterija „javnog dobra”, tj. kriterija prema kojem računovodstveni standardi ne bi trebali niti ugroziti financijsku stabilnost u EU-u niti kočiti gospodarski razvoj EU-a, te da zajamči puno poštovanje tog kriterija tijekom postupka odobravanja; poziva Komisiju, zajedno s EFRAG-om, da izda jasne smjernice o značenju „javnog dobra” i načela „istinitog i točnog prikaza” na temelju sudske prakse Suda Europske unije i na temelju Računovodstvene direktive, kako bi se postiglo ujednačeno tumačenje tih kriterija odobravanja; poziva Komisiju da podnese prijedlog o integraciji Maystadtove definicije kriterija „javnog dobra” u Uredbu o MRS-u; poziva Komisiju, zajedno s EFRAG-om, da sustavno ispita zahtijeva li načelo „javnog dobra”, kako ga je definirao Maystadt, izmjene postojećih računovodstvenih standarda i, posljedično, suradnju s IASB-om i nacionalnim tijelima te tijelima trećih zemalja koja postavljaju standarde kako bi dobili širu potporu za te izmjene ili, ako ne dođe do takve široke potpore, zahtjeva sastavljanje zakonskih odredbi EU-a prema kojima će standardi morati ispunjavati takve kriterije gdje to bude potrebno;

3.  napominje da se ispitivanje istinitog i točnog prikaza iz članka 4. stavka 3. Direktive 2013/34/EU primjenjuje na naznačene brojčane podatke u financijskim izvještajima kao standard u svrhu izrade financijskih izvještaja koji su pripremljeni prema europskom pravu opisanom u uvodnim izjavama 3. i 29. Direktive; ističe da je ta svrha povezana s funkcijom adekvatnosti kapitala u financijskim izvještajima, tj. da ulagači, i vjerovnici i dionici, brojčane podatke u godišnjim financijskim izvještajima koriste kao osnovu pri određivanju je li trgovačko društvo solventno u pogledu „neto imovine” i pri određivanju isplata dividenda;

4.  naglašava da je bonitetno vrednovanje ključna komponenta ostvarivanja istinitog i točnog prikaza naznačenih brojčanih podataka u financijskim izvještajima, što znači da se gubitci ne smiju ublažavati, a dobit prenaglašavati, kao što je opisano u članku 6. stavku 1. točki (c) podtočki i. i podtočki ii. Računovodstvene direktive; ističe da je navedeno tumačenje Računovodstvene direktive potvrdio Sud Europske unije u brojnim presudama;

5.  napominje da je uvodnom izjavom 9. Uredbe o MRS-u omogućena određena fleksibilnost pri donošenju odluka o odobravanju MSFI-ja jer se pritom „ne podrazumijeva strogo pridržavanje svih odredaba tih direktiva”; napominje, međutim, da se zbog toga ne može dozvoliti da se MSFI-ji u tolikoj mjeri udalje od opće svrhe Računovodstvene direktive iz 2013. (2013/34/EU), koja je zamijenila četvrtu (78/660/EEZ) i sedmu direktivu o pravu društava (83/349/EEZ) koje se spominju u prvoj alineji članka 3. stavka 2. Uredbe o MRS-u, da to dovede do prenaglašavanja dobiti i ublaženog prikazivanja gubitaka u financijskim izvještajima; u tom pogledu smatra da je moguće da odobrenje MRS-a 39 nije bilo u skladu s tom općom svrhom četvrte i sedme direktive o pravu društava, koje je zamijenila Računovodstvena direktiva iz 2013., zbog proizašlog modela gubitka, osobito u pogledu točaka (c) i (bb) članka 31. stavka 1. četvrte direktive o pravu društava koje glase „treba uzeti u obzir sve predvidive obveze i potencijalne gubitke koji proizlaze tijekom financijske godine o kojoj je riječ ili one prethodne [potrebno je izmjeriti i priznati], čak i ako takve obveze ili gubici postanu očiti tek između datuma bilance i datuma kad je bilanca sastavljena”;

6.  pozdravlja namjeru IASB-a da uvede načelo „opreznosti” i ojača „upravljanje” u novom koncepcijskom okviru; žali zbog toga što IASB „opreznost” tumači samo kao „oprezan tretman diskrecije”; napominje da način na koji IASB shvaća načelo opreznosti i upravljanja ne odgovara onome što se navodi u okviru sudske prakse Suda Europske unije i u Računovodstvenoj direktivi; smatra da načelu „opreznosti” treba pridodati načelo pouzdanosti; poziva Komisiju i EFRAG da postignu dogovor o značenju načela opreznosti i upravljanja kako je definiran u sudskoj praksi Suda Europske unije i u Računovodstvenoj direktivi te potom surađuju s IASB-om i nacionalnim tijelima te tijelima trećih zemalja koja postavljaju standarde kako bi dobili širu potporu za ta načela; poziva IASB da sustavno analizira zahtijeva li revidirani koncepcijski okvir izmjene postojećih računovodstvenih standarda te da prema potrebi unese izmjene;

7.  podsjeća na reformu koja se odnosi na priznavanja gubitaka u okviru MSFI-ja kojom bi se trebalo omogućiti opreznije nakupljanje rezerviranja za gubitke na temelju anticipativnog koncepta očekivanog gubitka umjesto ostvarenog gubitka; mišljenja je da bi postupkom odobravanja u EU-u trebalo pažljivo i oprezno oblikovati način na koji se specificira koncept očekivanog gubitka kako bi se izbjeglo pretjerano oslanjanje na model i omogućile jasne nadzorne smjernice o umanjenju vrijednosti imovine;

8.  mišljenja je da se na problem izvanbilančnog računovodstva još nije konkretno i učinkovito odgovorilo jer se odluke o tome treba li ili ne neka imovina biti prijavljena u bilanci donose na temelju automatskog pravila koje se može zaobići; poziva IASB da ispravi te nedostatke;

9.  pozdravlja protokole Zaklade za MSFI i IOSCO-a o pojačanoj suradnji u području ključnih problema u nadzoru tržišta vrijednosnih papira koje je identificirala skupina država G20; smatra da je ta suradnja nužna da bi se zadovoljila potreba za visokokvalitetnim globalnim računovodstvenim standardima i da bi se potakla primjena usklađenih standarda kroz različite nacionalne okvire;

10.  uvjeren je da bi se razmjena informacija o sve široj primjeni MSFI-ja između IASB-a i IOSCO-a trebala smatrati ne samo ocjenom stanja, nego i mogućnošću za utvrđivanje primjera najbolje prakse; u tom pogledu pozdravlja godišnje sastanke provoditelja („enforcer discussion session”) koje je uveo IOSCO kako bi IASB bio upućen u ključne probleme u primjeni i provedbi;

11.  napominje da se učinci računovodstvenog standarda moraju u potpunosti razumjeti; ustraje u tome da bi IASB i EFRAG svoje analize učinka, osobito makroekonomskih, i procjenu različitih potreba širokog spektra dionika, uključujući dugoročne ulagača i poduzeća te opću javnost, trebali smatrati prioritetima; poziva Komisiju da podsjeti EFRAG da ojača svoje kapacitete za procjenu utjecaja novih računovodstvenih standarda na financijsku stabilnost s izričitim naglaskom na europskim potrebama koje bi trebalo uključiti u standardizaciju IASB-a u ranijoj fazi procesa; posebno primjećuje odsutnost kvantitativne procjene učinka MSFI-ja 9 za koje podaci neće biti dostupni prije 2017.; poziva Komisiju da se pobrine za to da MSFI 9 bude na korist strategiji za dugoročna ulaganja EU-a, ponajprije ograničavanjem odredbi koje bi mogle dovesti do prekomjernih kratkoročnih perturbacija financijskim izvještajima; prima na znanje da su europska nadzorna tijela ESMA, EBA i EIOPA, koja posjeduju stručno znanje i kapacitete da pomognu u toj zadaći, odbila punopravno članstvo u odboru EFRAG jer je EFRAG privatno tijelo koje ne predstavlja javni interes; smatra da ESB i europska nadzorna tijela kao promatrači u Odboru EFRAG-a nakon reforme mehanizma upravljanja mogli dati pozitivan doprinos boljem nadziranju utjecaja na financijsku stabilnost; poziva Komisiju da u okviru revizije Uredbe o MRS-u istraži načine dobivanja sustavne formalne povratne informacije od europskih nadzornih tijela;

12.  uvjeren je u to da pravila trebaju biti jednostavna kako bi ih korisnici mogli učinkovito primjenjivati, a nadzornici kontrolirati; podsjeća na to da je skupina G20 u svojoj izjavi od 2. travnja 2009. pozvala na smanjenje složenosti računovodstvenih standarda za financijske instrumente i na ostvarivanje jasnoće i dosljednosti u međunarodnoj primjeni standarda za vrednovanje, u suradnji s nadzornicima; zabrinut je zbog još uvijek prisutne složenosti MSFI-ja; poziva da se ta složenost smanji pri razvijanju novih računovodstvenih standarda gdje god to bude prikladno i moguće; vjeruje da će manje složen sustav računovodstvenih standarda doprinijeti ujednačenijoj provedbi kako bi se financijski podaci poduzeća ujednačili među državama članicama;

13.  poziva na obavezno izvješćivanje po državama u okviru MSFI-ja; ponavlja stajalište Parlamenta prema kojem javno izvješćivanje po državama može imati odlučujuću ulogu u borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza i prijevara;

14.  poziva IASB, Komisiju i EFRAG da već u ranoj fazi uključe Parlament i Vijeće u općenito razvijanje standarda financijskog izvještavanja, a pogotovo u postupak odobravanja; smatra da taj postupak nadzora usvajanja MSFI-ja u EU-u treba biti formaliziran i strukturiran analogno postupku nadzora za mjere „2. razine” u području financijskih usluga; preporučuje da europska tijela pozovu dionike civilnog društva da podupiru njihove aktivnosti, uključujući na razini EFRAG-a; poziva Komisiju da dionicima omogući prostor za raspravu o temeljnim načelima računovodstva u Europi; poziva Komisiju da omogući da se Parlamentu dostavi kratak popis kandidata za predsjednika EFRAG-a kako bi mogao organizirati neslužbena saslušanja prije glasovanja o predloženom kandidatu;

15.  u tom kontekstu napominje da Parlament treba aktivno promicati MSFI-je, pod uvjetom da se zahtjevi iz ove rezolucije na odgovarajući način uzmu u obzir, jer postoje dokazi da njihova korist nadmašuje troškove koje stvaraju;

16.  uvjeren je u to da su u globaliziranom gospodarstvu potrebni međunarodno prihvaćeni računovodstveni standardi; međutim, podsjeća da konvergencija nije cilj sama po sebi, već je poželjna samo ako rezultira boljim računovodstvenim standardima koji se odražavaju na usmjerenje prema javnom dobru, opreznosti i pouzdanosti; vjeruje da bi se stoga trebao nastaviti snažan dijalog između IASB-a i nacionalnih tijela za utvrđivanje standarda unatoč sporom napretku u procesu konvergencije;

17.  napominje da većinu poduzeća čine MSP-ovi; prima na znanje namjeru Komisije da zajedno s IASB-om istraži mogućnost razvijanja zajedničkih visokokvalitetnih i pojednostavljenih računovodstvenih standarda za MSP-ove koje bi na razini EU-a mogli dobrovoljno koristiti MSP-ovi uvršteni u multilateralne trgovinske platforme i, konkretnije, rastuća tržišta MSP-ova; s tim u vezi napominje mogućnosti koje pružaju postojeći standardi financijskog izvješćivanja za MSP-ove; smatra da, kao preduvjet za nastavak rada u tom području, MSFI-ji moraju biti manje složeni, njima se ne smije promicati procikličnost te da je potrebno u dovoljnoj mjeri zastupati interese MSP-ova u IASB-u; vjeruje da bi u IASB-u trebali biti zastupljeni svi relevantni dionici; poziva Komisiju da prije poduzimanja bilo kakvih daljnjih koraka provede potpunu procjenu utjecaja o učincima MSFI-ja na MSP-ove; poziva na pomno praćenje takvog razvoja te obuhvatno obavještavanje Parlamenta uz uzimanje u obzir postupka „boljeg zakonodavstva”;

18.  ističe da su nacionalna tijela koja utvrđuju standarde sada temeljito integrirana u EFRAG; stoga utvrđuje da EFRAG ima savjetodavnu ulogu kada je riječ o računovodstvenim pitanjima povezanim s malim poduzećima koja su uvrštena na burzu te, šire gledano, MSP-ovima;

19.  pozdravlja činjenicu što Komisija potiče države članice da slijede smjernice ESMA-e o prikupljanju financijskih podataka; žali što nekoliko država članica ne ispunjava i ne namjerava ispuniti zahtjeve iz smjernica ESMA-e o prikupljanju financijskih podataka; poziva te države članice na djelovanje u cilju ostvarivanja sukladnosti; poziva Komisiju da procijeni dopuštaju li ovlasti ESMA-e dosljednu i usklađenu provedbu na razini EU-a te da, ako ne dopuštaju, razmotri druge načine na koje se može zajamčiti pravilna primjena i provedba;

20.  prima na znanje da ravnoteža između obveznog područja primjene Uredbe o MRS-u i mogućnosti dane državama članicama da prošire upotrebu MSFI-ja na nacionalnoj razini osigurava propisnu supsidijarnost i proporcionalnost;

21.  pozdravlja namjeru Komisije da propita argument za koordiniranje pravila EU-a o raspodjeli dividendi; s tim u vezi podsjeća na članak 17. stavak 1. Direktive o održavanju kapitala koji se odnosi izravno na godišnje financijske izvještaje poduzeća kao temelj odlukama o raspodjeli dividendi te kojim se postavljaju određena ograničenja na raspodjelu dividendi; napominje da je evaluacija Uredbe o MRS-u koju je provela Komisija pokazala da i dalje postoje razlike u provedbi MSFI-ja u državama članicama; ističe da su se pravila o održavanju kapitala i raspodjeli dividendi navodila kao izvor pravnih izazova do kojih može doći u određenim jurisdikcijama u kojima države članice dozvoljavaju ili zahtijevaju upotrebu MSFI-ja za pojedinačne godišnje financijske izvještaje na kojima se temelji raspodjeljiva dobit; ističe da svaka država članica odlučuje o tome kako pristupiti takvim pitanjima u svojem nacionalnom zakonodavstvu unutar okvira zahtjeva EU-a o održavanju kapitala; u tom smislu poziva Komisiju da se pobrine za sukladnost s Direktivom o održavanju kapitala i Računovodstvenom direktivom;

22.  poziva EFRAG i Komisiju da što prije ispitaju omogućavaju li računovodstveni standardi porezne prijevare i izbjegavanje plaćanja poreza te da uvedu sve potrebne izmjene kako bi se ispravila i spriječila potencijalna zlouporaba;

23.  primjećuje trenutne napore u poboljšavanju transparentnosti i usporedivosti javnih računa tako što se razvijaju europski standardi za javni sektor (EPSAS);

Aktivnosti Zaklade za MSFI, EFRAG-a i PIOB-a

24.  pozdravlja preporuku Komisije u kojoj stoji da bi nadzorni odbor Zaklade za MSFI trebao preusmjeriti pozornost s pitanja svojeg unutarnjeg ustroja na raspravljanje o pitanjima od javnog interesa koja bi se mogla uputiti Zakladi za MSFI; međutim, smatra da je potrebno ostvariti daljnji napredak u pogledu upravljanja Zakladom za MSFI i IASB-om, osobito kada je riječ o transparentnosti, sprečavanju sukoba interesa i raznolikosti angažiranih stručnjaka; ističe da je ugrožena legitimnost IASB-a ako u nadzornom odboru nastavi vladati nesuglasje oko njegovih nadležnosti, a istodobno za donošenje odluka i dalje bude potreban konsenzus; osobito podržava prijedlog Komisije da se pri izradi standarda razmotre potrebe u pogledu izvještavanja koje imaju ulagači s različitim vremenskim okvirom ulaganja i da se pronađu konkretna rješenja, posebice za dugoročne ulagače; podržava bolje integriranje IASB-a u sustav međunarodnih financijskih institucija te poteze u cilju osiguravanja širokog predstavljanja (kao što su agencije za zastupanje potrošača i ministarstva financija) interesa i javne odgovornosti kojom će se zajamčiti visoka kvaliteta računovodstvenih standarda;

25.  napominje da u IASB-u prevladavaju privatni akteri; ističe da srednje velika poduzeća uopće nisu zastupljena; ističe da se Zaklada za MSFI i dalje oslanja na dobrovoljne priloge, često iz privatnog sektora, što može dovesti do sukoba interesa; poziva Komisiju da uputi apel Zakladi za MSFI da teži diversificiranijoj i ujednačenijoj strukturi financiranja tako što će se financirati iz naplaćenih naknada ili javnih izvora;

26.  pozdravlja aktivnosti Zaklade za MSFI i IASB-a u području izvještavanja o ugljiku i klimi; posebice je mišljenja da se ključni dugoročni strukturni problemi poput vrednovanja bezvrijednih dobara povezanih s ugljikom u bilancama poduzeća trebaju izričito obuhvatiti radnim programom MSFI-ja u cilju utvrđivanja povezanih standarda; poziva tijela MSFI-ja da u svoj program uvrste izazov u području izvještavanja o ugljiku i rizika povezanih s ugljikom;

27.  poziva Komisiju i EFRAG da prouče prijelaz u dodjeljivanju mirovinskih sredstava s dionica na obveznice kao rezultat uvođenja računovodstva koje se vodi načelom vrednovanja po tržišnoj vrijednosti u okviru MSFI-ja;

28.  podržava Komisiju u njezinu pozivu upućenom Zakladi za MSFI da osigura da upotreba MSFI-ja i uplaćivanje stalnih financijskih doprinosa budu preduvjeti za članstvo u upravnim i nadzornim tijelima Zaklade za MSFI i IASB-a; poziva Komisiju da prouči na koji je način moguće provesti reformu Zaklade za MSFI i IASB-a kako bi se članovima koji ne ispunjavaju navedene kriterije oduzela mogućnost ulaganja veta;

29.  poziva upravitelje MSFI-ja, nadzorni odbor MSFI-ja i IASB da potiču primjerenu ravnotežu spolova među svojim članovima;

30.  podsjeća na svoj zahtjev iz Goulardovog izvješća kojim poziva na uvođenje mjera za poboljšanje demokratske legitimnosti, transparentnosti i integriteta koje bi se odnosile na, između ostalog, pristup javnosti dokumentima, otvoren dijalog s različitim dionicima, uspostavljanje obveznih registara transparentnosti te pravila o transparentnosti sastanaka s lobistima te internih pravila za sprečavanje, prije svega, sukoba interesa;

31.  naglašava da reforma EFRAG-a mora unaprijediti europski doprinos razvoju novih MSFI-ja i da bi mogla imati ulogu u reformi upravljanja Zakladom za MSFI;

32.  žali zbog toga što EFRAG već neko vrijeme djeluje bez predsjednika odbora s obzirom na ključnu ulogu te funkcije u postizanju konsenzusa i osiguravanju jasnog i snažnog europskog stajališta o računovodstvenim pitanjima na međunarodnoj razini; ističe da je važno da se novi predsjednik imenuje što je prije moguće; stoga poziva Komisiju da ubrza postupak popunjavanja te funkcije, vodeći računa o ulozi Europskog parlamenta i njegovog Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku;

33.  pozdravlja reformu EFRAG-a koja je stupila na snagu 31. listopada 2014. i uviđa da su u postizanju tog cilja uloženi znatni napori; primjećuje poboljšanu transparentnost; žali zbog toga što je, kada je riječ o financiranju EFRAG-a i osobito o mogućnosti uspostave sustava obveznih naknada koje plaćaju poduzeća uvrštena na burzu, Komisija svoje napore usmjerila na provedbu dijelova reforme koji se mogu postići u kratkoročnom razdoblju; traži od Komisije da, prema preporukama iz Maystadtova izvješća, poduzme službene korake da države članice koje ga još nemaju uspostave nacionalni mehanizam financiranja; prima na znanje prijedlog Komisije o produljenju programa Unije za EFRAG za razdoblje 2017. – 2020.; poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu godišnju ocjenu svoje dogovorene reforme kako je utvrđeno člankom 9. stavkom 3. i člankom 9. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 258/2014; poziva Komisiju da ocijeni prilike i mogućnosti dugoročnog preoblikovanja EFRAG-a u javnu agenciju;

34.  žali zbog činjenice da je zahtjev koji je predložio Maystadt o spajanju funkcija glavnog direktora EFRAG-a i predsjednika Skupine tehničkih stručnjaka EFRAG-a sveden samo na mogućnost; napominje da sastav novog odbora nije u skladu s Maystadtovim prijedlogom s obzirom na to da su europska nadzorna tijela i Europska središnja banka odbili punopravno članstvo u odboru; poziva EFRAG da poveća broj korisnika u odboru, trenutačno ima samo jednog, i da se pobrine za to da su u EFRAG-u zastupljeni svi relevantni dionici;

35.  pozdravlja činjenicu da je tijekom 2014. diversificirao izvore svojega financiranja; napominje da je ukupan iznos financiranja koji osigurava IFAC bio 58 %, što predstavlja znatan udio u financiranju PIOB-a i daleko je ispod praga od dvije trećine te stoga nije bilo potrebno da Komisija ograniči svoj godišnji doprinos kao što je određeno člankom 9. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 258/2014; poziva PIOB da pojača napore u osiguravanju integriteta u provođenju revizija;

o
o   o

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 243, 11.9.2002., str. 1. (2) SL L 182, 29.6.2013., str. 19. (3) SL L 315, 14.11.2012., str. 74. (4) SL L 105, 8.4.2014., str. 1. (5) SL L 340, 22.12.2007., str. 66. (6) SL C 259 E, 29.10.2009., str. 94. (7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0108. (8) SL L 157, 9.6.2006., str. 87. (9) SL L 158, 27.5.2014., str. 196.

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o operacijama potpore miru – suradnja EU-a s Ujedinjenim narodima i Afričkom unijom (2015/2275(INI))

P8_TA(2016)0249 A8-0158/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir glavu V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 21., 41., 42. i 43.,

–  uzimajući u obzir članak 220. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda, a posebno njezina poglavlja VI., VII. i VIII.,

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a od 1. travnja 2015. naslovljeno „Partnerstvo za mir: prema partnerstvu u očuvanju mira”(1),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Europske komisije i Visoke predstavnice za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 28. travnja 2015. naslovljenu „Izgradnja kapaciteta kao potpora sigurnosti i razvoju – osposobljavanje partnera u sprečavanju kriza i upravljanju njima”(2),

–  uzimajući u obzir izvješće neovisnog panela UN-a na visokoj razini o mirovnim operacijama od 16. lipnja 2015.(3),

–  uzimajući u obzir izjavu od 28. rujna 2015. sa sastanka na vrhu čelnika o očuvanju mira koji je sazvao Barack Obama, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država,

–  uzimajući u obzir dokument od 14. lipnja 2012. naslovljen „Akcijski plan za jačanje potpore ZSOP-a EU-a misijama UN-a za očuvanje mira”(4) te dokument od 27. ožujka 2015. naslovljen „Jačanje strateškog partnerstva UN-a i EU-a za očuvanje mira i upravljanje kriznim situacijama: prioriteti za razdoblje 2015. – 2018.”(5),

–  uzimajući u obzir zajedničku strategiju Afrike i EU-a dogovorenu na Drugom sastanku na vrhu između EU-a i Afrike održanom u Lisabonu 8. i 9. prosinca 2007.(6) i program provedbe zajedničke strategije Afrike i EU-a za razdoblje 2014. – 2017. dogovoren na Četvrtom sastanku na vrhu između EU-a i Afrike održanom u Bruxellesu 2. i 3. travnja 2014.(7),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 3/2011 naslovljeno „Učinkovitost i djelotvornost doprinosa EU-a usmjerenih preko organizacija Ujedinjenih naroda u zemlje pogođene sukobima”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2015. o ulozi EU-a u okviru UN-a – kako na bolji način ostvariti ciljeve vanjske politike EU-a(8),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 9. prosinca 2015. naslovljenu „Ocjena Instrumenta mirovne pomoći za Afriku nakon deset godina primjene: učinkovitost i izgledi za budućnost”,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030.,

–  uzimajući u obzir Smjernice iz Osla o upotrebi stranih sredstava vojne i civilne obrane za pomoć u slučaju katastrofa i velikih nesreća iz studenoga 2007.,

–  uzimajući u obzir članak 4. točku (h) i članak 4. točku (j) Osnivačkog akta Afričke unije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2010. o 10. godišnjici rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) o ženama, miru i sigurnosti(9),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. listopada 2012. o korijenima demokracije i održivog razvoja: suradnja Europske unije s civilnim društvom u vanjskim odnosima,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0158/2016),

A.  budući da su operacije potpore miru jedan od načina na koji se pruža odgovor na krizna stanja uz potporu međunarodno priznate organizacije poput UN-a ili Afričke unije (AU), pod mandatom UN-a, u svrhu sprečavanja oružanog sukoba, ponovnog uspostavljanja, očuvanja ili izgradnje mira, poštovanja mirovnih sporazuma i rješavanja složenih hitnih situacija i izazova koji se javljaju u posrnulim ili slabim državama; budući da bi stabilnost afričkog i europskog susjedstva znatno doprinijela svim zemljama;

B.  budući da je cilj operacija potpore miru doprinijeti stvaranju dugoročno stabilnog, sigurnog i naprednijeg okruženja; budući da su dobro upravljanje, pravda, jačanje vladavine prava, zaštita civila, poštovanje ljudskih prava i sigurnost osnovni preduvjeti za ispunjenje tog cilja, pri čemu će uspješni programi pomirbe, obnove i gospodarskog razvoja doprinijeti u postizanju samoodrživog mira i blagostanja;

C.  budući da se u posljednjem desetljeću sigurnosna situacija u Africi drastično promijenila, s obzirom na pojavu terorističkih i pobunjeničkih skupina u Somaliji, Nigeriji i zemljama regije Sahela i Sahare, a operacije uspostave mira i borbe protiv terorizma postale pravilo, a ne iznimka u mnogim područjima; budući da je nestabilnih država i područja bez organizirane vlasti sve više, zbog čega su mnogi izloženi siromaštvu, bezakonju, korupciji i nasilju; budući da porozne granice na tom kontinentu potpiruju nasilje, smanjuju sigurnost i pružaju mogućnosti za kriminalne aktivnosti;

D.  budući da je u novom Programu održivog razvoja do 2030. mir priznat kao presudan za razvoj i da je uvršten cilj održivog razvoja br. 16 o miru i pravdi;

E.  budući da bi organizacije i države, u najboljem slučaju s jasnim i realističnim mandatom UN-a, a koje raspolažu odgovarajućim iskustvom i opremom trebale osigurati one resurse koji su potrebni za uspješnu provedbu operacija potpore miru kako bi se stvorilo sigurno okruženje u kojemu civilne organizacije mogu obavljati svoje zadaće;

F.  budući da je UN i dalje glavni jamac međunarodnog mira i sigurnosti i raspolaže najsveobuhvatnijim okvirom za multilateralnu suradnju u upravljanju krizama; budući da je trenutačno razmješteno više od 120 000 djelatnih osoba u 16 operacija UN-a za očuvanje mira, što je više nego ikad prije; budući da je više od 87 % pripadnika mirovnih snaga UN-a raspoređeno u osam misija u Africi; budući da je UN ograničen u opsegu svojih operacija;

G.  budući da se ograničenja pod kojima djeluje AU razlikuju od ograničenja UN-a s obzirom na to da AU može zauzeti stranu, intervenirati bez poziva, pa i intervenirati ako nije potpisan mirovni sporazum, istovremeno poštujući Povelju UN-a; budući da je to bitna razlika s obzirom na broj internih sukoba u afričkim državama i sukoba među tim državama;

H.  budući da je NATO pružio potporu AU-u, među ostalim i Misiji Afričke unije u Darfuru (AMIS) i Misiji Afričke unije u Somaliji (AMISOM), u vidu planiranja i strateških zračnih i pomorskih mostova kao i izgradnje kapaciteta Afričkih snaga u pripravnosti (ASF);

I.  budući da krizna stanja u Africi iziskuju dosljedan globalni odgovor koji obuhvaća mnogo više od isključivo sigurnosnih aspekata; budući da su mir i sigurnost nužni preduvjeti za razvoj te da su svi lokalni i međunarodni akteri naglasili potrebu za bliskom koordinacijom sigurnosne i razvojne politike; budući da je potrebna dalekosežna vizija; budući da reforma sigurnosnog sektora, razoružanje, demobilizacija te ponovna integracija bivših boraca mogu doprinijeti postizanju stabilnosti i razvojnih ciljeva; budući da Ured za vezu UN-a za mir i sigurnost i stalna misija Afričke unije u Bruxellesu imaju ključnu ulogu u razvoju odnosa između tih organizacija te EU-a, NATO-a i nacionalnih veleposlanstava;

J.  budući da je glavni mehanizam europske suradnje s AU-om Instrument mirovne pomoći za Afriku koji je prvotno uspostavljen 2004. i raspolaže s oko 1,9 milijardi EUR dostupnih preko Europskog razvojnog fonda (ERF) koji financiraju države članice; budući da je 2003., kad je osnovan Instrument mirovne pomoći za Afriku, njegovo financiranje preko sredstava Europskog razvojnog fonda trebalo biti privremeno, ali dvanaest godina kasnije ERF je i dalje glavni izvor financiranja tog instrumenta; budući da je 2007. godine područje primjene Instrumenta prošireno kako bi se njime obuhvatio širi spektar aktivnosti povezanih sa sprečavanjem sukoba i stabilizacijom nakon sukoba; budući da su u akcijskom programu za razdoblje 2014. – 2016. uzete u obzir vanjske procjene i savjetovanja s državama članicama i sadržani novi elementi kako bi se poboljšala njegova učinkovitost; budući da su u članku 43. UEU-a navedene takozvane „petersberške zadaće plus”, koje podrazumijevaju zadaće vojnog savjetovanja i pružanja pomoći, zadaće sprečavanja sukoba i očuvanja mira, zadaće borbenih snaga u upravljanju krizama, uključujući uspostavu mira i stabilizaciju nakon sukoba; budući da je 2014. više od 90 % proračuna bilo namijenjeno operacijama potpore miru, od čega 65 % za osoblje AMISOM-a; budući da je jačanje institucionalnih kapaciteta Afričke unije i afričkih regionalnih ekonomskih zajednica jedan od ključnih elemenata za uspjeh operacija potpore miru i procesa pomirenja i obnove nakon sukoba;

K.  budući da se uloga EU-a treba promatrati u kontekstu doprinosa koje su brojne zemlje i organizacije dale operacijama potpore miru; budući da primjerice SAD na svijetu najviše financijski doprinosi UN-ovim operacijama očuvanja mira i pruža izravnu potporu AU-u zahvaljujući svom Afričkom partnerstvu za brzo pružanje odgovora radi očuvanja mira te također s otprilike 5 milijardi USD doprinosi operacijama UN-a u Srednjoafričkoj Republici, Maliju, Côte d’Ivoire, Južnom Sudanu i Somaliji; budući da tim različitim izvorima financiranja koordinira partnerska skupina za mir i sigurnost Afričke unije; budući da je Kina postala aktivni sudionik u UN-ovim operacijama očuvanja mira te da Forum o suradnji Kine i Afrike uključuje i Komisiju Afričke unije; budući da najveći broj pripadnika mirovnih snaga UN-a dolazi iz Etiopije, a zatim Indije, Pakistana i Bangladeša;

L.  budući da europske zemlje i EU kao politički subjekt u velikoj mjeri doprinose sustavu UN-a, posebno pružanjem financijske potpore za programe i projekte UN-a; budući da u Europi Francuska, Njemačka i Ujedinjena Kraljevina najviše doprinose proračunu operacija UN-a za očuvanje mira; budući da države članice EU-a zajedno daju najveći financijski doprinos proračunu UN-a za operacije očuvanja mira u visini od oko 37 %, te da su pripadnici oružanih snaga iz država članica EU-a trenutačno angažirani u devet misija; budući da su 2014. i 2015. financijske obveze EU-a prema AU-u iznosile ukupno 717,9 milijuna EUR, dok su doprinosi AU-a iznosili samo 25 milijuna EUR; budući da iz europskih zemalja dolazi samo otprilike 5 % pripadnika mirovnih snaga UN-a, odnosno 5000 od otprilike 92 000, koliko iznosi ukupni broj osoblja; budući da Francuska svake godine obučava 25 000 afričkih vojnika te neovisno šalje više od 4000 osoba u misije za očuvanje mira u Africi;

M.  budući da su protupješačke mine velika prepreka obnovi i razvoju u razdobljima nakon sukoba, osobito u Africi te da je EU tijekom protekla dva desetljeća potrošio oko 1,5 milijardi EUR za potporu razminiranju i pomoć žrtvama mina, čime je postao najveći donator u tom području;

N.  budući da, povrh doprinosa pojedinačnih europskih zemalja, EU posebno doprinosi operacijama potpore miru višedimenzionalnim djelovanjima; budući da EU pruža tehničku i financijsku pomoć AU-u i subregionalnim organizacijama, posebno preko Instrumenta mirovne pomoći za Afriku, Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru i Europskog razvojnog fonda; budući da EU provodi savjetovanja i osposobljavanja u okviru svojih misija ZSOP-a, čime doprinosi jačanju afričkih kapaciteta za upravljanje kriznim stanjima;

O.  budući da pet civilnih misija EU-a i četiri vojne operacije EU-a koje se trenutačno izvode u Africi često djeluju istodobno ili u slijedu s operacijama UN-a, AU-a ili s provedbom nacionalnih mjera;

P.  budući da EU predano doprinosi osnaživanju Afričke strukture za mir i sigurnost, osobito podupiranjem operacionalizacije Afričkih snaga u pripravnosti (ASF);

Q.  budući da je Europsko vijeće zatražilo da EU i njegove države članice pružanjem osposobljavanja, savjeta, opreme i resursa povećaju svoju potporu za partnerske zemlje i organizacije kako bi one mogle same bolje spriječiti krize ili upravljati njima; budući da postoji jasna potreba za uzajamnim pružanjem podrške u intervencijama u područjima sigurnosti i razvoja kako bi se postigao taj cilj;

R.  budući da bi EU trebao pružati podršku onima koji mogu bolje ostvariti konkretne zadaće, čime se izbjegava preklapanje posla te doprinosi jačanju djelovanja subjekata već prisutnih na terenu, posebno država članica;

S.  budući da se člankom 41. stavkom 2. UEU-a zabranjuju izdaci koji terete proračun EU-a za operacije koje imaju implikacije u području vojske ili obrane, ali se njime eksplicitno ne isključuje mogućnost da EU financira vojne zadaće kao što su operacije očuvanja mira s razvojnim ciljevima; budući da te zajedničke troškove snose države članice u okviru mehanizma Atena; budući da se člancima 209. i 212. UFEU-a izričito ne isključuje financiranje izgradnje kapaciteta u sektoru sigurnosti, unatoč tome što je glavni cilj razvojne politike EU-a smanjenje, i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva; budući da su Europski razvojni fond i Instrument mirovne pomoći za Afriku kao instrumenti izvan proračuna EU-a važni u rješavanju pitanja povezanosti sigurnosti i razvoja; budući da Europski razvojni fond zahtijeva da se razvoj programa osmisli tako da se njima u najvećoj mogućoj mjeri zadovolje kriteriji za službenu razvojnu pomoć, koji uglavnom ne uključuju troškove povezane sa sigurnošću; budući da EU radi na stvaranju mogućnosti za dodatne namjenske instrumente u kontekstu svoje inicijative o izgradnji kapaciteta za potporu sigurnosti i razvoju;

T.  budući da se u svojem djelovanju EU treba voditi potrebama dotičnih zemalja i interesima EU-a u pogledu sigurnosti;

1.  naglašava potrebu za usklađenim vanjskim djelovanjem u okviru kojeg se rabe diplomatski, sigurnosni i razvojni instrumenti za ponovno uspostavljanje povjerenja i hvatanje u koštac s ratnim izazovima, unutarnjim sukobima, nesigurnošću, nestabilnošću i tranzicijom;

2.  primjećuje da je raspoređivanje više misija koje je odobrio UN u isto područje operacija, ali s različitim akterima i regionalnim organizacijama, sve češće stvarnost suvremenih mirovnih operacija; ističe da je upravljanje tim složenim partnerskim odnosima, a da se istovremeno ne udvostručuju zadaće ili misije, ključno za uspjeh operacija; u tom pogledu poziva na evaluaciju i racionalizaciju postojećih struktura;

3.  naglašava važnost rane komunikacije i poboljšanja postupaka za savjetovanje u kriznim stanjima s UN-om i AU-om, kao i drugim organizacijama, kao što su NATO i OESS; naglašava potrebu za poboljšanom razmjenom informacija, među ostalim i o planiranju, provedbi i analizi misija; pozdravlja zaključenje i potpisivanje administrativnog sporazuma između EU-a i UN-a o razmjeni klasificiranih informacija; uviđa važnost partnerstva između Afrike i EU-a i političkog dijaloga EU-a i AU-a o miru i sigurnosti; predlaže sklapanje sporazuma između AU-a, EU-a i drugih ključnih aktera, s jedne strane, i UN-a, s druge strane, o zajedničkim ciljevima za afričku sigurnost i razvoj;

4.  apelira na EU, s obzirom na opseg izazova i složenost sudjelovanja drugih organizacija i država, da zatraži odgovarajuću podjelu zadaća te da se usredotoči na područja u kojima može najbolje dodati vrijednost; napominje da je nekoliko država članica već uključeno u operacije u Africi i da bi dodatnom potporom EU-a tim operacijama bila ostvarena istinska dodana vrijednost;

5.  napominje da je za provedbu misija UN-a i AU-a u sve složenijem sigurnosnom okruženju potreban sveobuhvatan pristup u kojem su uz primjenu vojnih, diplomatskih i razvojnih instrumenata bitni poznavanje sigurnosnog okruženja, razmjena obavještajnih informacija i podataka te moderna tehnologija, poznavanje postupaka za borbu protiv terorizma i suzbijanje kriminala u (post)konfliktnim područjima, primjena ključnih alata, osiguravanje humanitarne pomoći i uspostava političkog dijaloga, a u svemu tome europske zemlje mogu dati svoj doprinos; prima na znanje napore koje su već uložile određene države članice, kao i druge multinacionalne organizacije u tom području;

6.  naglašava važnost drugih instrumenata EU-a u području sigurnosti, a osobito misija i operacija ZSOP-a; podsjeća na to da EU intervenira u Africi kako bi doprinio stabilizaciji zemalja koje se suočavaju s kriznim stanjima, osobito preko misija obuka; ističe ulogu misija ZSOP-a, i civilnih i vojnih, u potpori reformama sektora sigurnosti i doprinosu međunarodnoj strategiji upravljanja kriznim stanjima;

7.  napominje da je prepoznavanje legitimiteta operacija potpore miru ključno za njihov uspjeh; vjeruje da bi AU stoga trebao staviti na raspolaganje potporu i vojne snage kad god je to moguće; napominje da je to također važno s obzirom na dugoročni cilj političke samostalnosti AU-a;

8.  pozdravlja činjenicu da se novim akcijskim programom Instrumenta mirovne pomoći za Afriku rješavaju nedostaci, a naglasak se stavlja na izlazne strategije, uravnoteženiju podjelu financijskog opterećenja s afričkim zemljama, ciljaniju potporu i poboljšanje postupaka donošenja odluka;

9.  pozdravlja strateško partnerstvo UN-a i AU-a za očuvanje mira i upravljanje kriznim stanjima i njegove prioritete za razdoblje 2015. – 2018., kako je dogovoreno u ožujku 2015.; prima na znanje prošle i tekuće misije ZSOP-a za očuvanje mira, sprečavanje sukoba i jačanje međunarodne sigurnosti te uzima u obzir ključnu ulogu drugih organizacija, uključujući panafričke i regionalne organizacije, te organizacije zemalja u tim područjima; poziva EU da uloži dodatne napore kako bi olakšao doprinose država članica; podsjeća na to da je EU sudjelovao u aktivnostima upravljanja kriznim stanjima u Africi koje su bile usmjerene na očuvanje mira, sprečavanje sukoba i jačanje međunarodne sigurnosti u skladu s Poveljom UN-a; napominje da je samo 11 od 28 država članica EU-a preuzelo obvezu na sastanku na vrhu o očuvanju mira održanom 28. rujna 2015., dok se Kina obvezala na doprinos u vidu 8000 pripadnika snaga u pripravnosti, a Kolumbija na doprinos u vidu 5000 vojnika; poziva države članice EU-a da znatno povećaju svoje doprinose u vidu vojnog i policijskog osoblja za UN-ove misije očuvanja mira;

10.  naglašava potrebu za brzim afričkim odgovorom na krizu i prepoznaje ključnu ulogu Afričkih snaga u pripravnosti (ASF) u tome; naglašava velik doprinos EU-a preko Instrumenta mirovne pomoći za Afriku i financiranjem AU-a, čime se AU-u omogućuje da ojača svoje kapacitete i pruži kolektivni odgovor na krize na tom kontinentu; potiče regionalne organizacije, kao što su Gospodarska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS) i Južnoafrička razvojna zajednica (SADC), da ulože više truda u području brzog odgovora Afrike na krizna stanja te da dopune nastojanja AU-a;

11.  ističe, međutim, važnost ulaganja dodatnih napora u sprečavanje sukoba, pri čemu u obzir treba uzeti čimbenike poput političke ili vjerske radikalizacije, nasilja povezanog s izborima, raseljavanja i klimatskih promjena;

12.  uviđa ključan doprinos Instrumenta mirovne pomoći za Afriku u razvoju trostranog partnerstva između UN-a, EU-a i AU-a; smatra da je taj instrument ujedno početna točka i moguća poluga za stvaranje snažnijeg partnerstva između EU-a i AU-a te se pokazao nužnim kako bi AU, odnosno osam regionalnih ekonomskih zajednica, mogli planirati i voditi svoje operacije; smatra da je iznimno važno da institucije EU-a i države članice i dalje tijesno surađuju želi li se taj instrument u potpunosti iskoristiti, kao i da AU bude učinkovitiji i transparentniji u korištenju sredstava; smatra da bi Instrument mirovne pomoći za Afriku trebao biti usmjeren na strukturnu potporu, a ne na financiranje plaća afričkih oružanih snaga; priznaje da postoje drugi mehanizmi financiranja u uporabi, ali vjeruje da je taj instrument, s obzirom na njegov jedinstveni naglasak na Africi, kao i na njegove jasne ciljeve, posebno važan u pogledu operacija potpore miru u Africi; smatra da organizacijama civilnog društva koje rade na izgradnji mira u Africi treba pružiti mogućnost da iznesu svoja stajališta u okviru strateškog uključivanja civilnog društva u pitanja mira i sigurnosti; i dalje je zabrinut zbog kontinuiranih problema s financiranjem i političkom voljom afričkih zemalja; prima na znanje zaključke Vijeća od 24. rujna 2012., prema kojima bi trebalo „razmotriti alternative financiranju Instrumenta mirovne pomoći za Afriku iz Europskog razvojnog fonda”;

13.  primjećuje da se jačanjem europske vojne suradnje povećava učinkovitost i djelotvornost europskog doprinosa mirovnim misijama UN-a;

14.  pozdravlja, s obzirom na veliku važnost izgradnje afričkih kapaciteta, uspješno provođenje operacije Amani Africa II u listopadu 2015., u kojoj je sudjelovalo više od 6000 vojnih, policijskih i civilnih sudionika, i iščekuje operacionalizaciju Afričkih snaga u pripravnosti (ASF) od 25 000 pripadnika što je ranije moguće tijekom 2016.;

15.  poziva EU i njegove države članice, kao i ostale članice međunarodne zajednice, da pomognu pružanjem obuke, pa i disciplinom, opremom, logističkom i financijskom potporom i izradom pravila djelovanja te da sveobuhvatno potiču i potpomažu afričke države te nastave podržavati Afričke snage u pripravnosti (ASF); apelira na veleposlanstva država članica i delegacije EU-a u afričkim glavnim gradovima da aktivnije zagovaraju djelovanje Afričkih snaga u pripravnosti (ASF); smatra da bi službena razvojna pomoć trebala biti preoblikovana u sklopu okvira OECD-a imajući na umu izgradnju mira; smatra da bi Uredbu o ERF-u trebalo izmijeniti kako bi se omogućila izrada programa koja obuhvaća rashode za mir, sigurnost i pravdu koji su razvojno motivirani;

16.  ističe važnost misija u sklopu zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) za sigurnost u Africi, posebice misija obuke i potpore afričkim oružanim snagama, konkretno misija EUTM u Maliju, EUCAP Sahel u Maliju i Nigeru, EUTM u Somaliji te misije EUCAP Nestor; napominje da se tim misijama pruža potpora i misijama UN-a; poziva Europsku uniju da dodatno razvije kapacitete tih misija obuke, posebice kako bi se omogućilo praćenje afričkih vojnika koji su prošli obuku tijekom i nakon povratka iz područja operacija;

17.  ustraje u tome da EU i njegove države članice u podupiranju operacija potpore miru ne bi trebali djelovati izolirano, nego bi trebali u cijelosti uzeti u obzir doprinose drugih međunarodnih aktera, poboljšati koordinaciju s njima i brzinu odgovora i usmjeriti svoje napore na određene prioritetne zemlje, pri čemu bi vodstvo preuzele najprimjerenije i najiskusnije države članice i afričke države; naglašava važnost regionalnih ekonomskih zajednica unutar opće sigurnosne strukture u Africi; ističe ulogu koju delegacije EU-a mogu imati u svojstvu posrednika u koordinaciji međunarodnih aktera;

18.  podržava holistički pristup EU-a koji predstavlja glavni instrument za mobilizaciju punog potencijala djelovanja EU-a u operacijama očuvanja mira i procesu stabilizacije, kao i za iznalaženje načina za pružanje podrške razvoju zemalja članica Afričke unije;

19.  traži da jedan od prioriteta europskog djelovanja u Africi bude pomoć za upravljanje granicama; napominje da je propusnost granica jedan od glavnih uzroka porasta terorističkih aktivnosti u Africi;

20.  pozdravlja Zajedničku komunikaciju o izgradnji kapaciteta te se pridružuje Vijeću tražeći njezinu hitnu provedbu; ističe da EU, posebno u okviru svog opsežnog pristupa koji obuhvaća civilna i vojna sredstva, ima potencijal pomoći u jačanju sigurnosti u nestabilnim zemljama pogođenim sukobom te zadovoljenju potreba naših partnera, osobito primatelja vojne pomoći, istovremeno podsjećajući da je sigurnost preduvjet za razvoj i demokraciju; žali zbog toga što ni Europska komisija ni Vijeće nisu s Parlamentom podijelili svoju ocjenu pravnih mogućnosti za potporu izgradnji kapaciteta; poziva obje navedene institucije da o tome pravovremeno obavijeste Parlament; poziva Europsku komisiju da predloži pravnu osnovu u skladu s prvotnim europskim ciljevima iz 2013. koji su izloženi u inicijativi o „omogućavanju i poboljšavanju”;

21.  naglašava da se u dokumentu Pravne službe Vijeća od 7. prosinca 2015. naslovljenom „Izgradnja kapaciteta za potporu sigurnosti i razvoju – pravna pitanja” razmatraju načini financiranja opreme za oružane snage afričkih zemalja; poziva Vijeće da nastavi proučavati to pitanje;

22.  pozdravlja pozitivne reakcije koje je Francuska dobila nakon što je aktivirala članak 42. stavak 7. UEU-a; izrazito pozitivno gleda na ponovno angažiranje europskih oružanih snaga u Africi;

23.  prepoznaje da često problem nije nedostatak sredstava, nego kako se sredstva troše i koji su drugi resursi iskorišteni; ističe da preporuke Revizorskog suda u vezi sa sredstvima EU-a nisu u potpunosti provedene; poziva na provođenje redovitih revizija načina na koji se sredstva koja pružaju nacionalne vlade troše u okviru EU-a i UN-a; vjeruje da je od ključne važnosti učinkovito korištenje fondova s obzirom na njihovu ograničenu prirodu i opseg problema koji predstoje; smatra da je odgovornost ključni dio tog procesa te da pomaže rješavanju problema sveprisutne korupcije u Africi; inzistira na temeljitijoj i transparentnijoj ocjeni operacija potpore miru koje podržava EU; podržava inicijative poput uzajamnog fonda Békou koji djeluje u Srednjoafričkoj Republici, a čiji je cilj ujediniti europske resurse, stručno znanje i kapacitete u području razvoja kako bi se prevladala fragmentiranost i nedjelotvornost međunarodnog djelovanja prilikom obnove neke zemlje; traži da se sustavnije pristupi zajedničkoj izradi programa za različite instrumente EU-a;

24.  prima na znanje izvješće UN-a od 15. svibnja 2015. o ocjeni korektivnih mjera i pomoći za seksualno iskorištavanje i zlostavljanje koje je u operacijama očuvanja mira počinilo osoblje UN-a i drugo osoblje; smatra da bi AU, UN, EU i države članice trebali biti iznimno oprezni kada je riječ o takvim kaznenim djelima i potiče provedbu strogo disciplinskih i sudskih postupaka i ulaganje golemog truda za sprečavanje takvih zločina; također predlaže odgovarajuće osposobljavanje i obrazovanje osoblja misija očuvanja mira i vjeruje da bi imenovanja ženskog osoblja te savjetnika i savjetnica u rodnim pitanjima doprinijela nadilaženju kulturnih zabluda i smanjenju pojave seksualnog nasilja;

25.  poziva EU i UN da ulažu usredotočene napore prema izgradnji kapaciteta; smatra da je sadašnje financiranje programa neodrživo i da bi se primjena Instrumenta mirovne pomoći za Afriku trebala uvjetovati kako bi se AU potaknuo da poveća svoj doprinos operacijama potpore miru;

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, predsjednici Komisije Afričke unije, predsjedniku Panafričkog parlamenta, glavnom tajniku NATO-a i predsjedniku Parlamentarne skupštine NATO-a.

(1) S/2015/229. (2) JOIN(2015)0017. (3) A/70/95–S/2015/446. (4) Dokument Vijeća 11216/12. (5) ESVD(2015)458, dokument Vijeća 7632/15. (6) Dokument Vijeća 7204/08. (7) Dokument Vijeća 8370/14. (8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0403. (9) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 56.

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe hranom (2015/2065(INI))

P8_TA(2016)0250 A8-0173/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 15. srpnja 2014. pod nazivom „Rješavanje problema nepoštenih trgovačkih praksi među poduzećima u lancu opskrbe hranom” (COM(2014)0472),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o nepoštenim trgovačkim praksama među poduzećima u lancu opskrbe hranom (COM(2016)0032),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 28. listopada 2009. pod nazivom „Bolje funkcioniranje lanca opskrbe hranom u Europi” (COM(2009)0591),

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 31. siječnja 2013. pod nazivom „Nepoštene trgovačke prakse među poduzećima u opskrbnom lancu prehrambenih i neprehrambenih proizvoda u Europi” (COM(2013)0037),

–  uzimajući u obzir izjavu Europskog parlamenta od 19. veljače 2008. naslovljenu „Provođenje istrage i pružanje zaštite od zlouporabe moći velikih trgovačkih lanaca u Europskoj unijiˮ(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. rujna 2010. o pravednim prihodima za poljoprivrednike: bolje funkcioniranje lanca opskrbe hranom u Europi(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2012. o neuravnoteženosti u lancu opskrbe hranom(3),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 12. studenog 2013. o Zelenoj knjizi Komisije pod nazivom „Nepoštene trgovačke prakse među poduzećima u opskrbnom lancu prehrambenih i neprehrambenih proizvoda u Europi”,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o sektoru velikih trgovaca na malo - trendovi i učinci na poljoprivrednike i potrošače(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a(5), a posebno njezin stavak 104.,

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije od 30. srpnja 2010. o uspostavi Foruma na visokoj razini za bolje funkcioniranje lanca opskrbe hranom(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2011. o učinkovitijem i pravednijem maloprodajnom tržištu(7),

–  uzimajući u obzir studiju pod naslovom „Nadgledanje provedbe načela dobre prakse u vertikalnim odnosima u lancu opskrbe hranom” koju je poduzeće Areté srl izradilo za Komisiju (siječanj 2016.),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o Europskom akcijskom planu za maloprodajni sektor u korist svih sudionika(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju(9),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama(10),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi trgovca prema potrošaču na unutarnjem tržištu(11),

–  uzimajući u obzir istragu arbitra za prehrambeni kodeks Ujedinjenje Kraljevine o trgovačkom lancu Tesco Plc od 26. siječnja 2016.,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima(12),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 261/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu ugovornih odnosa u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda(13),

–  uzimajući u obzir izvješće o napretku Inicijative lanca opskrbe iz srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Consumers International naslovljeno „Odnos supermarketa i dobavljača – Koje su implikacije za potrošače? ” iz 2012.,

–  uzimajući u obzir univerzalni okvir za procjenu održivosti prehrambenih i poljoprivrednih sustava (SAFA) koje je razvio FAO,

–  uzimajući u obzir iznimno kritično stanje s kojim su suočeni poljoprivrednici i poljoprivredne zadruge, posebno u sektorima mlijeka i mliječnih proizvoda, svinjetine, govedine, voća, povrća i žitarica;

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0173/2016),

A.  budući da su nepoštene trgovačke prakse ozbiljan problem, prisutan u mnogim gospodarskim sektorima; budući da je izvješćem Komisije od 29. siječnja 2016. o nepoštenim trgovačkim praksama među poduzećima u lancu opskrbe hranom (COM(2016)0032) potvrđeno da do takvih praksi može doći u svim dijelovima lanca opskrbe hranom; budući da je taj problem posebno očit u lancu opskrbe hranom i da ima negativne učinke na najslabiju kariku lanca; budući da su taj problem potvrdili svi subjekti u lancu opskrbe hranom i mnoga nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje; budući da su Komisija, Parlament i Europski gospodarski i socijalni odbor u više navrata ukazivali na problem nepoštene trgovačke prakse;

B.  budući da je „nepravednost” u lancu opskrbe hranom teško tumačiti kao kršenje trenutačnog zakona o tržišnom natjecanju jer su njegovi postojeći alati učinkoviti samo u slučaju nekih oblika nekonkurentskog ponašanja;

C.  budući da treba uzeti u obzir veličinu i stratešku važnost lanca opskrbe hranom za Europsku uniju; budući da taj sektor zapošljava više od 47 milijuna ljudi u EU-u, s udjelom od oko 7 % u bruto dodanoj vrijednosti na razini EU-a, i da se ukupna vrijednost tržišta EU-a za proizvode povezane s maloprodajnom trgovinom hranom procjenjuje na 1,05 milijardi eura; budući da sektor maloprodajnih usluga predstavlja 4,3 % BDP-a i 17 % malih i srednjih poduzeća u EU-u(14); budući da 99,1 % poduzeća iz prehrambenog sektora čine mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća;

D.  budući da subjekti u lancu opskrbe hranom imaju veliku korist od jedinstvenog tržišta i da trgovina hranom ima sve važniju prekograničnu dimenziju te da je od posebne važnosti za funkcioniranje unutarnjeg tržišta; budući da prekogranična trgovina među državama članicama Europske unije predstavlja 20 % ukupne proizvodnje hrane i pića u EU-u; budući da 70 % ukupnog izvoza prehrambenih proizvoda država članica odlazi u druge zemlje članice Europske unije;

E.  budući da su se posljednjih godina dogodile važne strukturne promjene u lancu trgovine hranom među poduzećima i da one uključuju visoku koncentraciju i snažnu vertikalnu i prekograničnu integraciju subjekata koji djeluju u sektoru proizvodnje te posebno u sektorima prerade i maloprodaje, kao i u stadijima koji prethode proizvodnji;

F.  budući da subjekti koji sudjeluju u lancu opskrbe hranom prijavljuju uglavnom sljedeće nepoštene trgovačke prakse:

G.  budući da je pokrenutu poljoprivrednu proizvodnju nemoguće zaustaviti i da su poljoprivredni proizvodi kvarljivi te da su stoga poljoprivrednici posebno ugroženi nepoštenim poslovnim praksama u lancu opskrbe hranom;

H.  budući da proizvođači ponekad posluju s gubitkom nakon pregovora s drugim subjektima u prehrambenom lancu, npr. u slučajevima umanjenja vrijednosti i smanjenja cijena u supermarketima;

I.  budući da se kod neravnopravnih trgovačkih odnosa među partnerima u lancu opskrbe hranom pojavljuju nepoštene trgovačke prakse do kojih dolazi zbog razlika u pregovaračkim moćima u poslovnim odnosima i koje su posljedica sve veće koncentracije tržišne moći u rukama malobrojnih multinacionalnih grupacija te budući da se tim razlikama ugrožavaju mali i srednji proizvođači;

J.  budući da nepoštene trgovačke prakse mogu imati štetne posljedice na pojedinačne subjekte u lancu opskrbe hranom, posebice u slučaju poljoprivrednika i malih i srednjih poduzeća, koje pak mogu utjecati na cjelokupno gospodarstvo EU-a, kao i na krajnje potrošače ograničenjem izbora proizvoda i pristupa novim i inovativnim dobrima; budući da nepoštene trgovačke prakse mogu utjecati na pregovore o cijenama među poduzećima, uzrokovati smanjenje prekogranične trgovine u EU-u i ometati pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta; budući da, prije svega, nepoštene prakse mogu reducirati ulaganja i inovativnost u poduzećima, među ostalim i u sektorima zaštite okoliša, uvjeta rada i dobrobiti životinja, zbog smanjenih prihoda i nedostatne sigurnosti te da ih mogu dovesti do obustavljanja proizvodnje, prerade i trgovine;

K.  budući da nepoštene trgovačke prakse predstavljaju prepreku razvoju i dobrom funkcioniranju unutarnjeg tržišta te da ozbiljno ometaju ispravno funkcioniranje tržišta;

L.  budući da zbog utjecaja nepoštenih trgovačkih praksi poduzeća slabije pregovaračke moći mogu imati prekomjerne troškove ili ostvariti prihode manje od očekivanih te da u njima može dođi do pretjerane proizvodnje i rasipanja hrane;

M.  budući da bi zbog nepoštenih trgovačkih praksi potrošači mogli ostati zakinuti za raznovrsnost ponude, kulturno nasljeđe i maloprodajne centre;

N.  budući da su mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća, koja čine više od 90 % europske gospodarske strukture, posebno podložna utjecajima nepoštenih trgovačkih praksi i da ih njihov utjecaj pogađa više nego velika poduzeća, zbog čega im je otežan opstanak na tržištu, poduzimanje novih ulaganja u proizvode i tehnologiju te inovativnost, a malim i srednjim poduzećima je teže proširiti djelovanje, uključujući prekograničnu trgovinu na jedinstvenom tržištu; budući da se mala i srednja poduzeća obeshrabruje da se upuste u trgovačke odnose mogućnošću da im budu nametnute nepoštene trgovačke prakse;

O.  budući da nepoštene trgovačke prakse nisu prisutne samo u lancu opskrbe hranom već su u jednakoj mjeri prisutne i u lancima opskrbe koji nisu povezani s hranom poput onih u konfekcijskoj i automobilskoj industriji;

P.  budući da su mnoge države članice uvele različite načine za borbu protiv nepoštenih trgovačkih praksi, u nekim slučajevima dobrovoljnim i samoregulatornim sustavima, a u drugim odgovarajućim nacionalnim propisima; budući da je to dovelo do velikih odstupanja i diversifikacije među državama u pogledu razine, prirode i oblika pravne zaštite; budući da neke države u tom području nisu poduzele nikakve mjere;

Q.  budući da su neke od država članica koje su se u početku protiv nepoštenih trgovačkih praksi borile dobrovoljnim pristupima kasnije odlučile te prakse suzbijati u okviru zakonodavstva;

R.  budući da pravo o tržišnom natjecanju samo djelomično pokriva nepoštene trgovačke prakse;

S.  budući da bi europsko pravo o tržišnom natjecanju trebalo omogućiti potrošačima pristup velikom izboru kvalitetnih proizvoda s konkurentnim cijenama te zajamčiti poduzećima poticaj na ulaganje i inovaciju pružajući im jednaku priliku da predstavljaju kvalitete svojih proizvoda bez opasnosti da ih nepoštene trgovačke prakse neopravdano istisnu s tržišta;

T.  budući da europsko pravo o tržišnom natjecanju treba omogućiti krajnjem potrošaču da kupuje robu po konkurentnim cijenama, no također i zajamčiti slobodno i pošteno tržišno natjecanje među poduzećima, posebice kako bi ih se potaknulo na inovacije;

U.  budući da „čimbenik straha” igra ulogu u trgovačkim odnosima u slučajevima u kojima slabija strana ne može djelotvorno upotrijebiti svoja prava i ne želi uložiti pritužbu o nepoštenim trgovačkim praksama koje joj je nametnula jača strana iz straha da će ugroziti trgovački odnos;

V.  budući da funkcioniranje lanca opskrbe hranom utječe na svakodnevicu građana EU-a s obzirom na to da se oko 14 % izdataka njihovih kućanstava troši na hranu;

W.  budući da lanac opskrbe hranom čine mnogi subjekti, uključujući proizvođače, trgovce na malo i posrednike, te da se nepoštene trgovačke prakse mogu manifestirati na različitim razinama lanca;

X.  budući da „čimbenik straha” znači da se mali dobavljači neće moći na djelotvoran način koristiti svojim pravom, ako se ono uvede, da se obrate sudu te da će se prije opredijeliti za druge, jeftinije i pristupačne mehanizme kao što je na primjer mirenje uz sudjelovanje neovisnog arbitra;

Y.  budući da Inicijativa za opskrbni lanac ima velika ograničenja, poput činjenice da ne postoje kazne za neispunjavanje obveza i nemogućnosti ulaganja povjerljivih pritužbi, zbog kojih ona ne može biti djelotvorno sredstvo u borbi protiv nepoštenih trgovačkih praksi;

1.  pozdravlja korake koje je Komisija dosad poduzela u cilju borbe protiv nepoštenih trgovačkih praksi kako bi osigurala uravnoteženije tržište i kako bi se prevladala trenutačna fragmentiranost do koje dolazi zbog različitih nacionalnih pristupa rješavanju problema nepoštenih trgovačkih praksi u EU-u, no ističe da ti koraci nisu dovoljni kako bi se suzbile nepoštene trgovačke prakse; pozdravlja gore navedeno izvješće Komisije od 29. siječnja 2016. kao i dugo očekivanu popratnu studiju o nadzoru provedbe načela dobre prakse u vertikalnim odnosima u lancu opskrbe hranom, no prima na znanje i zaključke iz tog izvješća kojima se ne otvara put stvaranju zajedničkog okvira za rješavanje problema nepoštenih trgovačkih praksi na razini EU-a;

2.  pozdravlja korake koje je poduzeo Forum na visokoj razini za bolje funkcioniranje lanca opskrbe hranom i uspostavljanje platforme stručnjaka za prakse među poduzećima koji su sastavili popis, opis i ocjene trgovačkih praksi koje se mogu okarakterizirati kao posebno nepravedne;

3.  uzima u obzir uspostavu i razvoj Inicijative za opskrbni lanac koja ima važnu ulogu u promicanju kulturne promjene i poboljšanja poslovne etike i koja je dovela do usvajanja niza načela dobre prakse za vertikalne odnose u lancu opskrbe hranom te dobrovoljnog okvira za provedbu tih načela, u kojem već u drugoj godini njegova postojanja sudjeluje preko tisuću poduzeća iz cijelog EU-a, a većim dijelom su to mala i srednja poduzeća; pozdravlja dosad ostvareni napredak i smatra da bi se naporima za promicanje poštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom trebao postići stvaran učinak, no da se oni trenutačno ne mogu smatrati dostatnima za rješavanje problema nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom; ipak ističe da se učinkovitost Inicijative za opskrbni lanac, prepoznata i u nedavnom izvješću Komisije i u vanjskoj procjeni, umanjuje brojnim nedostacima kao što su problemi s upravljanjem, ograničena transparentnost, manjak mjera provedbe zakona i kazni, manjak učinkovitih mjera protiv nepoštenih trgovačkih praksi te činjenica da se individualne anonimne pritužbe potencijalnih žrtava nepoštenih trgovačkih praksi, kao ni samoinicijativne istrage nezavisnih tijela, ne uzimaju u obzir, što dovodi do podzastupljenosti prije svega malih i srednjih poduzeća i poljoprivrednika koji bi mogli smatrati da Inicijativa za opskrbni lanac nije prikladna za ispunjavanje svoje svrhe; preporučuje da se slične inicijative lanca opskrbe uvedu i u drugim relevantnim neprehrambenim sektorima;

4.  no žali zbog toga što mogućnosti za rješavanje sporova koje se promiču Inicijativom za opskrbni lanac još nisu iskušane u praksi, što znači da se procjena njihove djelotvornosti temelji na teoretskoj procjeni; zabrinut je zbog toga što nijedan konkretan slučaj nije ispitan kako bi se procijenila uloga Inicijative za opskrbni lanac u rješavanju problema nepoštenih trgovačkih praksi, kao i zbog toga što nije provedena detaljnija analiza u pogledu prikupljanja podataka o zaprimljenim i riješenim pritužbama; smatra da se zbog toga što nije provedena takva detaljna procjena otežava sveukupna procjena Inicijative; razočaran je izjavom iz gore spomenute studije Aretéa o učinkovitosti Inicijative za opskrbni lanac da se „dosadašnja postignuća Inicijative za opskrbni lanac mogu činiti veoma skromnima ako se uspoređuju sa stvarnom ili percipiranom veličinom i ozbiljnošću problema nepoštenih trgovačkih praksi”;

5.  prima na znanje da su u okviru Inicijative za opskrbni lanac uspostavljene nacionalne platforme organizacija i poduzeća koji sudjeluju u lancu opskrbe hranom u svrhu poticanja dijaloga, promicanja uvođenja i razmjene poštenih trgovačkih praksi i nastojanja da se okončaju nepoštene trgovačke prakse, no postavlja pitanje jesu li one zaista učinkovite; ipak, ističe da neke nacionalne platforme nisu ispunile te ciljeve te su, kao na primjer u slučaju Finske, poljoprivrednici napustili platformu; odlučuje potaknuti i stimulirati države članice da s pomoću odgovarajućih instrumenata temeljitije istraže pritužbe ili nesukladnosti na koje im ukažu te nacionalne platforme;

6.  smatra da je potrebno proširiti načela dobre prakse i popis primjera poštenih i nepoštenih praksi u vertikalnim odnosima u lancu opskrbe hranom te da ih treba učinkovito primjenjivati;

7.  pozdravlja studiju o izboru i inovacijama u sektoru maloprodaje koju Komisija trenutačno provodi; smatra da bi ona trebala biti ključna za pojašnjavanje razvoja izbora i inovacija i poticaja za iste na razini cjelokupnog tržišta;

8.  pozdravlja razvoj alternativnih i neformalnih mehanizama za rješavanje sporova i pravnu zaštitu, posebice pomoću posredovanja i prijateljskih sporazuma;

9.  napominje da je, ako postoje nepoštene trgovačke prakse u lancu opskrbe hranom, to protivno osnovnim pravnim načelima;

10.  osuđuje prakse kojima se iskorištava neravnoteža pregovaračke moći među gospodarskim subjektima i koje imaju nepovoljan učinak na ugovornu slobodu;

11.  ističe da kad strane koje su u boljem pregovaračkom položaju nametnu nepoštene trgovačke prakse, one negativno utječu na cijeli lanac opskrbe hranom, uključujući i zapošljavanje, na uštrb izbora za potrošače, kvalitete, raznolikosti i inovativnosti proizvoda u ponudi; naglašava da takve prakse mogu ograničiti konkurentnost poduzeća i ulaganja te dovesti poduzeća u situaciju da štede na uštrb plaća, radnih uvjeta ili kvalitete sirovina;

12.  ponavlja da su slobodno i pošteno tržišno natjecanje, uravnoteženi odnosi svih aktera, sloboda ugovaranja i snažna i djelotvorna primjena relevantnog zakonodavstva – zahvaljujući kojima je moguće zaštiti sve gospodarske subjekte u lancu opskrbe hranom neovisno o njihovom zemljopisnom položaju – od ključne važnosti za pravilno funkcioniranje lanca opskrbe hranom i jamčenje sigurnosti opskrbe hranom;

13.  ističe potrebu za izgradnjom uzajamnog povjerenja među partnerima u lancu opskrbe koje će se zasnivati na načelu slobode ugovaranja i odnosima na obostranu korist; naglašava da jake ugovorne strane imaju korporativnu socijalnu odgovornost da ograniče svoj položaj tijekom pregovora te da zajedno sa slabijom stranom rade na pronalasku rješenja koje bi bilo na obostranu korist;

14.  pozdravlja činjenicu da je Komisija u svojoj Zelenoj knjizi od 31. siječnja 2013. ustvrdila da ne postoji prava ugovorna sloboda ako je pregovaračka moć strana vidljivo različita;

15.  uviđa da su nepoštene trgovačke prakse uglavnom prouzročene neravnotežom u dohocima i moći u lancu opskrbe hranom te naglašava da se za njih hitno moraju pronaći rješenja kako bi se poboljšalo stanje poljoprivrednika u prehrambenom sektoru; napominje da prodaja po cijenama nižima od troškova proizvodnje i ozbiljna zlouporaba osnovnih poljoprivrednih namirnica, kao što su mliječni proizvodi te voće i povrće, koje veliki maloprodajni lanci prodaju po preniskim cijenama kako bi privukli kupce, predstavljaju opasnost za dugoročnu održivost proizvodnje tih namirnica u EU-u; pozdravlja napore, poput inicijative Tierwohl u Njemačkoj, čiji je cilj pomoći poljoprivrednicima da se natječu na temelju odlika svojih proizvoda;

16.  ističe kako nepoštene trgovačke prakse imaju ozbiljne negativne posljedice za poljoprivrednike, poput smanjene dobiti, troškova koji su viši no što je predviđeno, prekomjerne proizvodnje i rasipanja hrane te poteškoća u financijskom planiranju; ističe kako te negativne posljedice u konačnici smanjuju izbor potrošača;

17.  dovodi u pitanje nepokolebljivu potporu Inicijativi za opskrbni lanac koju je Komisija izrazila u svojem izvješću s obzirom na ograničenja te inicijative; ponavlja da poljoprivrednici nerado sudjeluju u toj inicijativi zbog nedostatka povjerenja, ograničavanja anonimnih pritužbi, manjka zakonskih ovlasti, nemogućnosti provođenja djelotvornih sankcija, nepostojanja odgovarajućih mehanizama za suzbijanje evidentiranih nepoštenih trgovačkih praksi te zabrinutosti oko neravnoteža u provedbenim mehanizmima, a ti faktori još nisu na primjeren način uvaženi; žali zbog toga što Komisija ne želi zajamčiti anonimnost i prikladne sankcije;

18.  smatra da bi trebalo nastaviti razvijati i promicati Inicijativu lanca opskrbe i druge dobrovoljne sustave na nacionalnoj razini i na razini EU-a (pravila dobre prakse, dobrovoljne mehanizme rješavanja sporova) kao dodatak djelotvornim i pouzdanim provedbenim mehanizmima na razini država članica kojima će se zajamčiti mogućnost anonimnog ulaganja pritužbi i uspostava sankcija odvraćajućeg učinka, kao i koordinaciju na razini EU-a; potiče proizvođače i trgovce, pa i udruge poljoprivrednika, da se uključe u takve inicijative; smatra da bi takve inicijative trebale biti dostupne svim dobavljačima koje ne brine anonimnost te da bi se mogle razviti u korisne platforme za obrazovanje i razmjenu najboljih praksi; prima na znanje da je Komisija u svojem nedavnom izvješću izjavila da se Inicijativa za opskrbni lanac mora poboljšati, posebno na način da se uzmu u obzir povjerljive pritužbe i u pogledu dodjeljivanja ovlasti za istragu i sankcioniranje nezavisnim tijelima;

19.  poziva Komisiju da poduzme mjere kojima će zajamčiti djelotvorne provedbene mehanizme, kao što je na primjer razvoj i koordinacija mreže nacionalnih tijela koja se međusobno priznaju na razini EU-a; u tom kontekstu ističe da bi se na razini EU-a mogao slijediti model arbitra za prehrambeni kodeks iz Ujedinjenje Kraljevine, što bi moglo poslužiti kao učinkovito sredstvo za odvraćanje od nepoštenih trgovačkih praksi i pomoći pri eliminaciji „čimbenika straha”;

20.  pozdravlja nedavnu mjeru Inicijative za prehrambeni lanac zahvaljujući kojoj se pojednostavnjuje postupak za uključivanje malih i srednjih poduzeća u tu inicijativu; prima na znanje da se broj registriranih malih i srednjih poduzeća povećao; ipak, ističe da se Inicijativa za opskrbni lanac mora dalje jačati nizom mjera koje je Komisija odredila u svojem izvješću od 29. siječnja 2016., a čiji napredak Komisija mora pratiti u cilju:

21.  Prima na znanje opasku Komisije da predstavnici poljoprivrednika još nisu odlučili pridružiti se Inicijativi za opskrbni lanac jer se prema njihovu mišljenju tom inicijativom ne jamči dostatna povjerljivost u pogledu pritužbi i zbog manjka zakonskih ovlasti za neovisne istrage i djelotvorne kazne, kao i zbog manjka mehanizama za suzbijanje temeljito evidentiranih nepoštenih trgovačkih praksi te zbog toga što njihova zabrinutost oko neravnoteže u provedbenim mehanizmima nije na prikladan način uvažena; smatra da je sudjelovanje poljoprivrednika ključno i da činjenica da ih sudjeluje sve manje ne proizlazi iz nedovoljne obaviještenosti, već iz manjka povjerenja u trenutačne postupke Inicijative za opskrbni lanac i upravljanje njome; stoga predlaže da se funkcioniranje Inicijative za opskrbni lanac poboljša, među ostalim neovisnim upravljanjem, povjerljivošću i anonimnošću te djelotvornom provedbom i metodama odvraćanja čime bi se u prvom koraku mogao povećati interes poljoprivrednika, a time i njihovo sudjelovanje;

22.  poziva Komisiju i države članice da potaknu proizvođače da se pridruže organizacijama proizvođača i udrugama organizacija proizvođača i olakšaju im to pridruženje kako bi im se povećala pregovaračka moć i poboljšao položaj u lancu opskrbe hranom;

23.  ipak priznaje da dobrovoljni i samoregulatorni sustavi mogu poslužiti kao isplativi mehanizmi za jamčenje poštenog tržišnog poslovanja, rješavanje sporova i zaustavljanja nepoštenih trgovačkih praksi, ako se koriste u kombinaciji s djelotvornim provedbenim mehanizmima; no ističe da takvi sustavi zasada ne daju dovoljno rezultata zbog manjka ispravne provedbe, podzastupljenosti poljoprivrednika, nepristranih struktura upravljanja, sukoba interesa među uključenim stranama, mehanizama za rješavanje sukoba koji ne odražavaju „čimbenik straha” u dobavljača te zbog činjenice da se ne primjenjuju na cijeli lanac opskrbe; poziva Komisiju da nastavi podržavati razmjenu najboljih praksi među državama članicama;

24.  prima na znanje da već postoji zakonodavstvo na europskoj razini čiji je cilj suzbijanje nepoštenih trgovačkih praksi u odnosima između poduzeća i potrošača (Direktiva 2005/29/EZ), no podsjeća na nedostatak zakonodavstva na europskoj razini koje bi bilo usmjereno na suzbijanje nepoštenih praksi između različitih subjekata u lancu opskrbe hranom;

25.  ističe da se svaka ozbiljna analiza nepoštenih trgovačkih praksi treba temeljiti na novoj gospodarskoj paradigmi koja se pojavila posljednjih godina: kod velikih maloprodajnih lanaca je pristup prodajnim mjestima predmet oštrog tržišnog natjecanja pod kontrolom supermarketa; ističe da su neka od nadležnih tijela za tržišno natjecanje utvrdila postojanje određenih praksi kojima se prekomjerni rizici prenose na dobavljače i kojima bi se mogla smanjiti njihova konkurentnost; ističe da su ta tijela zaključila i da se vlastitim robnim markama uvodi dimenzija horizontalnog tržišnog natjecanja u odnosu na industrijske robne marke te da toj dimenziji nije posvećeno dovoljno pozornosti;

26.  naglašava da će mjere za suzbijanje nepoštenih trgovačkih praksi pomoći da se zajamči ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i da se razvije prekogranična trgovina u EU-u i s trećim zemljama; ističe da se zbog fragmentiranosti tržišta i različitosti nacionalnih zakona o nepoštenim trgovačkim praksama subjekti u opskrbnom lancu izlažu različitim tržišnim uvjetima što može dovesti do prakse traženja najpovoljnijeg pravnog sustava („forum shopping”), koja pak može dovesti do regulatorne nesigurnosti;

27.  poziva Komisiju i države članice da u potpunosti i dosljedno primjenjuju pravo tržišnog natjecanja, pravila o nepoštenom tržišnom natjecanju i protumonopolna pravila te osobito da strogo kažnjavaju zloupotrebu dominantnog položaja u lancu opskrbe hranom;

28.  smatra kako je nužno zajamčiti da se pravom EU-a o tržišnom natjecanju u obzir uzimaju osobitosti poljoprivrede i da ono bude na dobrobit proizvođača, ali i potrošača, koji imaju važnu ulogu u lancu opskrbe; smatra da se pravom EU-a o tržišnom natjecanju moraju stvoriti uvjeti za učinkovitije tržište koje će potrošačima omogućiti pristup širokom spektru kvalitetnih proizvoda po konkurentnim cijenama, ali i potaknuti primarne proizvođače da ulažu i inoviraju bez opasnosti da ih nepoštene trgovačke prakse istisnu s tržišta;

29.  napominje da iako proizvodi vlastitih robnih marki potrošačima mogu pružiti veću vrijednost i izbor te više proizvoda poštene trgovine, oni također predstavljaju srednjoročni i dugoročni strateški problem jer u odnosu na industrijske marke uvode horizontalnu dimenziju tržišnog natjecanja koja ranije nije postojala i kojom se trgovce na malo stavlja u nepošten i nekonkurentan položaj s obzirom na to da oni postaju i kupci i konkurenti; skreće pozornost na postojanje „praga rizika” iznad kojeg bi prodor vlastitih robnih marki na tržište u pojedinim kategorijama proizvoda mogao uzrokovati pretvaranje trenutačnih pozitivnih učinaka robnih marki u negativne, čime se mnoga poduzeća odvraća od rada na inovacijama; stoga inzistira na tome da Komisija i tijela nadležna za tržišno natjecanje pitanju vlastitih robnih marki trebaju posvetiti posebnu pozornost, posebno u pogledu potrebe da se procijene potencijalne dugoročne posljedice za lanac opskrbe hranom i položaj poljoprivrednika u njemu, imajući pritom na umu da se navike potrošača razlikuju među državama članicama;

30.  poziva Komisiju i države članice da u potpunosti i dosljedno primjenjuju Direktivu 2011/7/EU o borbi protiv kašnjenja isplata u poslovnim transakcijama kako bi poduzeća namirila svoje vjerovnike u roku od 60 dana ili, u protivnom, morala platiti kamate i podmiriti razumne troškove povrata iznosa koje snosi vjerovnik;

31.  poziva Komisiju da podnese prijedlog ili više prijedloga za okvir kojim će se utvrditi opća načela na razini EU-a, uzimajući na primjeren način u obzir nacionalne okolnosti i najbolje prakse za rješavanje problema nepoštenih trgovačkih praksi u cijelom lancu opskrbe hranom, kako bi se zajamčili jednaki uvjeti tržišnog natjecanja u svim državama članicama zahvaljujući kojima će tržišta moći ispravno funkcionirati, a proizvođači, dobavljači i distributeri hrane održavati transparentne odnose;

32.  čvrsto vjeruje da pri podnošenju prijedloga za takav okvir treba uzeti u obzir definiciju nepoštenih trgovačkih praksi koju su Komisija i relevantni dionici iznijeli u dokumentu „Vertikalni odnosi u lancu opskrbe hranom – načela dobre prakse” od 29. studenog 2011.(15), kao i otvoreni popis nepoštenih trgovačkih praksi;

33.  nadalje, predlaže da se u sve buduće zakonodavne inicijative na ovom području uključe anonimnosti i povjerljivost;

34.  smatra da bi države članice trebale, ako to već nije slučaj, na nacionalnoj razini osnovati ili priznati javne agencije ili posebna tijela, kao što je arbitar, nadležne za provedbu mjera za suzbijanje nepoštenih praksi u lancu opskrbe hranom; smatra da takve javne agencije mogu olakšati provedbu, primjerice tako što će imati ovlast da pokreću i provode istraživanja na vlastitu inicijativu i na temelju neformalnih informacija ili pritužbi koje će se rješavati u povjerljivim uvjetima (čime će se prevladati čimbenik straha), te posredovati među uključenim stranama; ističe potrebu za uzajamnim priznavanjem i djelotvornom suradnjom nacionalnih tijela na razini EU-a kako bi se zajamčilo dijeljenje relevantnih informacija, posebice o dobrim praksama, i stručnih znanja o novim vrstama nepoštenih trgovačkih praksi, uz potpuno poštovanje načela supsidijarnosti;

35.  poziva Komisiju, države članice i druge relevantne dionike da na osnovi izvješća Komisije jamčenjem anonimnosti pritužbi i uvođenjem učinkovitog sustava sankcija olakšaju uključivanje udruženja poljoprivrednika (uključujući organizacije proizvođača i njihova udruženja) u područje djelovanja nacionalnih provedbenih tijela koja upravljaju lancem opskrbe hranom;

36.  smatra da je okvirno zakonodavstvo na razini EU-a potrebno kako bi se riješio problem nepoštenih trgovačkih praksi i kako bi se europskim poljoprivrednicima i potrošačima zajamčili pošteni uvjeti prodaje i kupnje;

37.  ističe da se europskim okvirnim zakonodavstvom ne smije smanjiti razina zaštite u državama koje su već donijele nacionalno zakonodavstvo o suzbijanju nepoštenih trgovačkih praksi među poduzećima;

38.  poziva države članice koje nemaju tijelo nadležno za provedbu da razmotre mogućnost uspostavljanja takvog tijela kojem bi dale ovlast za nadgledanje i provedbu mjera potrebnih za rješavanje problema nepoštenih trgovačkih praksi;

39.  ističe da bi provedbena tijela trebala imati na raspolaganju niz različitih mjera provedbe i sankcija kako bi mogla prilagoditi svoju reakciju ozbiljnosti slučaja i posebnim okolnostima; smatra da bi takve mjere i sankcije trebale imati odvraćajući učinak u cilju promjene ponašanja;

40.  podsjeća da sve države članice već imaju regulatorne okvire za nepoštene trgovačke prakse; prima na znanje nedavne regulatorne mjere koje su provele neke od država članica uvođenjem odredbi kojima se dopunjuje pravo o tržišnom natjecanju, proširenjem područja primjene direktiva o nepoštenim trgovačkim praksama na način da odredbe obuhvaćaju i odnose među poduzećima te uspostavljanjem neovisnih agencija s javnim ovlastima; ipak, napominje da su različiti pristupi država članica u tom pogledu doveli do različitih stupnjeva i različitih vrsta zaštite od nepoštenih trgovačkih praksi;

41.  napominje da se pri donošenju mjera za suzbijanje nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom moraju uzeti u obzir posebnosti i pravni zahtjevi svakog tržišta, različite situacije i pristupi u pojedinim državama članicama, stupanj ujedinjenosti ili fragmentarnosti pojedinih tržišta i drugi značajni čimbenici, promičući također mjere koje su neke države već poduzele i koje se pokazuju učinkovitima; smatra da bi se svim predloženim nastojanjima na tom području trebalo osigurati relativno široko diskrecijsko pravo pri prilagođavanju mjera posebnostima svakog tržišta kako bi se izbjegao jednak pristup za sve i da bi se ta nastojanja trebala temeljiti na općem načelu poboljšanja provedbe zakona angažiranjem nadležnih javnih tijela uz koncept privatne provedbe, čime bi se pridonijelo poboljšanju trenutačno fragmentirane i slabe suradnje unutar različitih nacionalnih provedbenih tijela i hvatanju u koštac s prekograničnim izazovima u pogledu nepoštenih trgovačkih praksi;

42.  ističe da trenutačna fragmentirana i slaba suradnja unutar različitih nacionalnih provedbenih tijela nije dovoljna za rješavanje prekograničnih izazova u pogledu nepoštenih trgovačkih praksi;

43.  poziva Komisiju da ocijeni učinkovitost i utjecaj regulatornih i drugih mjera uzimajući u obzir sve moguće posljedice za različite dionike i za dobrobit potrošača te učinkovitost i utjecaj kombinacije politika na koju upućuju ispitanici spomenute studije Aretéa, odnosno kombinacije dobrovoljnih inicijativa i javne provedbe (33 % svih odgovora) i posebnog zakonodavstva na razini EU-a (32 %);

44.  uvjeren je da je osviještenost potrošača o poljoprivrednim proizvodima ključna za rješavanje problema prouzročenih neravnotežama u lancu opskrbe hranom, među kojima su i nepoštene trgovačke prakse; poziva sve dionike uključene u upravljanje lancem opskrbe hranom da povećaju razinu transparentnosti unutar cijeloga lanca te da boljim sustavima označivanja i certificiranja proizvoda poboljšaju informiranost potrošača kako bi oni mogli donositi u potpunosti informirane odluke o dostupnim proizvodima i postupati u skladu s njima;

45.  poziva Komisiju da u uskoj suradnji s državama članicama promiče inicijative kojima se upozorava potrošače na opasnost dampinga cijena za primarnu poljoprivrednu proizvodnju te u tom smislu izričito podupire kampanje za podizanje osviještenosti u školama i ustanovama za osposobljavanje;

46.  napominje da je od 2009. Parlament usvojio pet rezolucija o problemima u lancu prodaje na malo u EU-u, od kojih se tri izričito odnose na neravnoteže i zlouporabe u lancu opskrbe hranom; nadalje napominje da je Komisija tijekom istog razdoblja sastavila tri komunikacije i zelenu knjigu te je naručila izradu dvaju završnih izvješća o sličnim temama; stoga tvrdi da će se dodatnim analizama stanja lanca opskrbe hranom samo odgoditi hitno djelovanje nužno da bi se poljoprivrednicima pomoglo u suzbijanju nepoštenih trgovačkih praksi;

47.  potiče sve strane u lancu opskrbe hranom da razmotre mogućnost standardnih ugovora i nove vrste ugovora prema kojima se rizici i koristi dijele;

48.  uviđa da je reformom zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) i novom organizacijom jedinstvenog zajedničkog tržišta uveden određeni broj mjera usmjerenih na rješavanje problema razlika u pregovaračkoj snazi među poljoprivrednicima, trgovinama na malo, trgovinama na veliko te malim i srednjim poduzećima u lancu opskrbe hranom jer je njima ponajprije podržano osnivanje i širenje organizacija proizvođača; ističe važnost suradnje među dobavljačima;

49.  napominje da je Uredba (EU) br. 1308/2013, kojom je predviđeno osnivanje organizacija proizvođača, popraćena financijskim poticajima u okviru drugog stupa ZPP-a; ističe da je pravnim okvirom kolektivno pregovaranje (u pojedinim sektorima) i sklapanje ugovora o isporuci (u svim sektorima) omogućeno i organizacijama proizvođača, njihovim udruženjima i međusektorskim organizacijama te se njime također uvode privremena izuzeća od određenih pravila o tržišnom natjecanju tijekom razdoblja ozbiljne nestabilnosti tržišta, podložna zaštitnim mjerama;

50.  potiče Komisiju da snažno promiče taj pristup kako bi se povećala pregovaračka snaga primarnih proizvođača i kako bi se potaklo proizvođače da se pridruže organizacijama proizvođača i njihovim udruženjima; osobito ističe ugroženost malih i obiteljskih poljoprivrednika, koji imaju mogućnost za otvaranje i podržavanje radnih mjesta u izoliranim, udaljenim i planinskim područjima;

51.  smatra da jačanje i osnivanje organizacija proizvođača treba biti popraćeno povećanjem pregovaračke snage poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom, osobito na način da im se omogući kolektivno pregovaranje o ugovorima;

52.  poziva na povećanje transparentnosti i pružanja informacija u lancu opskrbe te na jačanje tijela i instrumenata za pružanje informacija o tržištu, kao što su Europski instrument za praćenje cijena hrane i Promatračka skupina za tržište mlijeka, kako bi se poljoprivrednicima i organizacijama proizvođača pružili točni i pravovremeni podaci o tržištu;

53.  smatra da bi cijene duž lanca opskrbe hranom trebale bolje odražavati dodanu vrijednost za koju su zaslužni primarni proizvođači; zbog toga traži da određivanje maloprodajnih cijena bude što transparentnije;

54.  ističe da su si poljoprivrednici u nekim državama članicama osigurali jak položaj u lancu opskrbe hranom uspostavljanjem zadruga kojima se jamči da se dodana vrijednost stečena u fazi prerade vraća poljoprivrednicima te smatra da je iznimno važno da se takve zadruge ne opterećuju dodatnim troškovima zbog obvezne i skupe birokracije;

55.  potiče proizvođače i prerađivače da međusobno surađuju u cilju ulaganja u inovacije i povećanja dodane vrijednosti vlastitih proizvoda;

56.  podsjeća Komisiju da je Parlament u prosincu 2013. donio izvješće o vlastitoj inicijativi u kojem ju je pozvao da istraži mogućnost neovisne provedbe kako bi se uklonio „faktor strahaˮ među primarnim proizvođačima; potiče Komisiju da razmotri to pitanje u svojem izvješću;

57.  smatra da bi stručne organizacije mogle poslužiti kao platforma koja bi primarnim proizvođačima omogućila da u slučaju navodnih nepoštenih trgovačkih praksi bez straha podnesu pritužbu nadležnim tijelima;

58.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 184 E, 6.8.2009., str. 23. (2) SL C 308 E, 20.10.2011., str. 22. (3) SL C 227 E, 6.8.2013., str. 11. (4) SL C 255, 14.10.2005., str. 44. (5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0004. (6) SL C 210, 3.8.2010., str. 4. (7) SL C 33 E, 5.2.2013., str. 9. (8) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0580. (9) SL L 376, 27.12.2006., str. 21. (10) SL L 48, 23.2.2011., str. 1. (11) SL L 149, 11.6.2005., str. 22. (12) SL L 95, 21.4.1993., str. 29. (13) SL L 94, 30.3.2012., str. 38. (14) Eurostat, 2010. (15) https://ec.europa.eu/digital-single-market/sites/digital-agenda/files/discussions/Vertical%20relationships%20in%20the%20Food%20Supply%20Chain%20-%20Principles%20of%20Good%20Practice.pdf

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o tehničkim rješenjima za održivu poljoprivredu u EU-u (2015/2225(INI))

P8_TA(2016)0251 A8-0174/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije UFEU), a posebno njegov članak 11., članak 114. stavak 3., članak 168. stavak 1. i članak 191.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2013/743/EU od 3. prosinca 2013. o osnivanju Posebnog programa za provedbu Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage odluka 2006/971/EZ, 2006/972/EZ, 2006/973/EZ, 2006/974/EZ i 2006/975/EZ(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014. – 2020.(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 870/2004 od 24. travnja 2004. o osnivanju programa Zajednice za očuvanje, opisivanje, sakupljanje i korištenje genetskih resursa u poljoprivredi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1467/94(7) te Izvješće Komisije od 28. studenog 2013. naslovljeno „Poljoprivredni genetski resursi – od očuvanja do održive uporabe” (COM(2013)0838),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje(8),

–  uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju od 14. srpnja 2014. između Europske komisije i Europske investicijske banke o suradnji u poljoprivredi i ruralnom razvoju za razdoblje od 2014. do 2020. godine,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2014. o budućnosti europskog sektora hortikulture – strategije za rast(9),

–  uzimajući u obzir studiju Resornog odjela B za strukturnu i kohezijsku politiku, Odjela za poljoprivredu i ruralni razvoj, naslovljenu „Precizna poljoprivreda: prilika za poljoprivrednike u EU-u – mogućnosti potpore iz ZPP-a za razdoblje 2014. – 2020.”,

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Tehnološke mogućnosti za prehranjivanje 10 milijardi ljudi ” koju je 2013. provela STOA (Ocjenjivanje znanstvenih i tehnoloških odabira),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. veljače 2012. o europskom partnerstvu za inovacije naslovljenu „Poljoprivredna proizvodnja i održivost” (COM(2012)0079),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. veljače 2012. naslovljenu „Inovacijama do održivog rasta: biogospodarstvo za Europu” (COM(2012)0060),

–  uzimajući u obzir odluku Komisije od 16. listopada 2015. o osnivanju Skupine znanstvenih savjetnika na visokoj razini (C(2015)6946),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. svibnja 2015. naslovljenu „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a” (COM(2015)0215),

–  uzimajući u obzir svoj prijedlog rezolucije od 17. prosinca 2015. o patentima i pravima uzgajivača bilja(10),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0174/2016),

A.  budući da su naša društva suočena s brojnim izazovima u poljoprivredi i da moraju odigrati svoju ulogu te budući da se procjenjuje da će do 2050. broj stanovnika svijeta narasti na 9,6 milijardi, što znači da će na svijetu živjeti oko 2,4 milijarde ljudi više nego danas;

B.  budući da se prosječno rasipa najmanje jedna trećina, a u pojedinim sektorima gotovo polovica proizvedene hrane te budući da je jedan od najučinkovitijih načina zadovoljavanja predviđene potražnje bez osiromašivanja oskudnih resursa iskorištavanje tehnoloških rješenja za povećanje proizvodnje, poboljšanje načina distribucije i rješavanje problema rasipanja hrane;

C.  budući da postoji hitna potreba da se za građane EU-a i svijeta proizvodi više sigurnije, zdravije i hranjivije hrane kako bi se riješio problem pothranjenosti, pretilosti, kardiovaskularnih bolesti itd. te budući da su visoki standardi EU-a u pogledu kvalitete hrane priznati diljem svijeta;

D.  budući da postoje mnogi drugi načini upotrebe zemljišta koji su konkurencija poljoprivredi, uključujući urbanizaciju, industriju, turizam i rekreaciju;

E.  budući da poljoprivredne sirovine pružaju mogućnosti za rast u području zelene kemije;

F.  budući da održivija poljoprivreda postaje sve važniji cilj gospodarskih subjekata s obzirom na potrebu za kontroliranjem troškova radi očuvanja prihoda, s jedne strane, te za reagiranjem na osiromašivanje i propadanje prirodnih resursa (tlo, voda, zrak i biološka raznolikost), s druge strane; budući da se u poljoprivredi iskorištava 70 % slatke vode u svijetu te budući da je dostupnost vode već jedno od glavnih ograničenja za poljoprivrednu proizvodnju u nekim regijama EU-a i svijeta; budući da se potrošnja pitke vode u poljoprivredi može znatno smanjiti učinkovitom primjenom modernih tehnika navodnjavanja i sadnjom usjeva prilagođenih lokalnim klimatskim uvjetima;

G.  budući da dušična gnojiva osiguravaju velike prinose, ali za njihovu proizvodnju troši se oko 50 % ukupne energije dobivene iz fosilnih goriva potrebne za sustave poljoprivredne proizvodnje;

H.  budući da se predviđa da će do 2030. svjetska potražnja za energijom porasti za 40 % te budući da se sad mora ozbiljno razmisliti o tome kako zadovoljiti tu potražnju povećanjem energetske učinkovitosti i sigurnim kombiniranjem energetskih izvora, uključujući obnovljive izvore; budući da su istraživanja pokazala da kraći poljoprivredno-prehramben lanci mogu dovesti do smanjene upotrebe energije te donijeti koristi u pogledu troškova i zaštite okoliša;

I.  budući da svake godine do 40 % svjetskih prinosa usjeva propada zbog biljnih nametnika i bolesti te budući da se u narednim godinama očekuje znatan porast tog postotka; budući da se moraju poduzeti mjere radi sprečavanja daljnjeg porasta tog postotka, među ostalim sustavnim pristupima i prilagodbom postojećih modela proizvodnje, te budući da klimatske promjene doprinose tom gubitku i da zbog njih nastaju ekološki novi biljni nametnici i bolesti;

J.  budući da globalno zatopljenje planeta izaziva ekstremne klimatske pojave koje prouzročuju suše ili poplave zbog kojih nastaju goleme štete za stanovništvo i veliki rizici za njihovu sigurnost u pogledu opskrbe hranom; budući da otpornost na klimatske promjene u biološki i strukturno raznovrsnim poljoprivrednim ekosustavima može pomoći u smanjenju tog rizika;

K.  budući da se potencijal genetskih usjeva u EU-u ne koristi dosljedno na europskim poljoprivrednim gospodarstvima na kojima su posljednjih godina dosegnuli stabilnu razinu;

L.  budući da raznolikost i kvaliteta biljnih genetskih resursa imaju ključnu ulogu u poljoprivrednoj otpornosti i produktivnosti te su stoga odlučujući čimbenici u području dugoročne poljoprivrede i sigurnosti hrane;

M.  budući da je nadoknada razlika u prinosima osobit problem u okviru programa istraživanja u području održive poljoprivrede;

N.  budući da precizna poljoprivreda podrazumijeva automatizaciju i primjenu drugih tehnologija za poboljšanje preciznosti i djelotvornosti osnovnih postupaka u upravljanju poljoprivredom, uz pristup zasnovan na sustavima za prikupljanje i analizu podataka i optimizaciju interakcije vremenskih prilika, tla, vode i usjeva, te budući da je precizna poljoprivreda namijenjena za smanjenje upotrebe pesticida, gnojiva i vode uz istodobno povećanje plodnosti tla i optimiziranje prinosa;

O.  budući da nam pedologija pokazuje da zdrava, živa tla njeguju i štite usjeve korisnim vrstama koje ih štite od patogena i nametnika te opskrbljuju biljne usjeve hranjivim tvarima i vodom u zamjenu za šećere koji se nalaze u eksudatima biljnog korijenja; budući da poljoprivredne prakse mogu imati negativan utjecaj na biološku, kemijsku i fizičku kvalitetu tla te da su njihove posljedice erozija, propadanje strukture tla i gubitak plodnosti;

P.  budući da se koristi od inovativnih tehnologija ne bi trebale ograničiti na jednu vrstu poljoprivredne prakse te se moraju moći primijeniti na sve vrste poljoprivrede, bez obzira na to je li riječ o tradicionalnoj ili biološkoj poljoprivredi, stočarstvu ili ratarstvu ili o poljoprivredi malih ili velikih razmjera;

Q.  budući da je između 1993. i 2003. broj aktivnih supstanci u pesticidima smanjen za 70 %, dok se prisutnost pošasti u Europskoj uniji povećala; budući da postupak odobravanja, uključujući kriterije za utvrđivanje aktivnih supstanci te novih supstanci koje su alternativa proizvodima za zaštitu bilja, postaje sve veći izazov za poljoprivredu EU-a i njegove građane; budući da postoji potreba za hitnim rješavanjem pitanja nepostojanja aktivnih tvari za upotrebu malih razmjera;

R.  budući da se zbog nedostatka rješenja za zaštitu specijaliziranih usjeva dovodi u opasnost kvaliteta, raznolikost i održiva proizvodnja prehrambenih usjeva u EU-u, što ima izravan učinak koji se procjenjuju na više od milijardu eura, uključujući gubitke u proizvodnji i dodatne troškove za poljoprivrednike;

S.  budući da kratkotrajni ciklusi u politici i prioriteti za financiranje istraživanja mogu biti štetni za vještine, infrastrukturu i inovacije u poljoprivredi te budući da prioritet treba biti učinkovito prenošenje rezultata znanstvenih istraživanja poljoprivrednicima i istraživačkim programima usmjerenima na poboljšanje održivosti poljoprivrede, smanjenje troškova proizvodnje i povećanje konkurentnosti;

Precizna poljoprivreda

1.  napominje da se poljoprivredni sektor uvijek oslanjao na nove poljoprivredne poslovne modele i prakse koje obuhvaćaju nove tehnike i proizvodne metode za povećanje prinosa i prilagođavanje novim i promjenjivim okolnostima; ističe da su usluge ekosustava, kao što je kruženje hranjivih tvari, od temeljne važnosti za poljoprivredu te da neke funkcije, kao što je sekvestracija ugljika, premašuju samu proizvodnje hrane;

2.  uvjeren je da inovacije imaju potencijal za ostvarivanje održive poljoprivrede u EU-u i smatra da su tehnologije precizne poljoprivrede posebno važne za održavanje napretka, ali priznaje da postoje ograničenja za njihovu široku primjenu, uključujući pouzdanost, mogućnost upravljanja njima i ograničeno znanje o njima te mogućnost njihove prilagodbe svim vrstama i veličinama poljoprivrednih gospodarstava;

3.  smatra da se načelima na kojima se temelji precizna poljoprivreda mogu ostvariti znatne koristi za okoliš, povećati prihodi poljoprivrednika, racionalizirati upotreba poljoprivredne mehanizacije i znatno povećati učinkovitost resursa, uključujući upotrebu vode za navodnjavanje; stoga potiče Komisiju da promiče politike za poticanje razvoja i primjene tehnologija precizne poljoprivrede za sve vrste poljoprivrednih gospodarstava bez obzira na njihovu veličinu i proizvodnju, odnosno bez obzira na to je li riječ o proizvodnji usjeva ili stočarstvu;

4.  ističe posebnu potrebu za procesom inovacije u preciznoj poljoprivredi kako bi se riješio problem visokih troškova razvoja i primjene nekih tehnologija precizne poljoprivrede, kao i potrebu da poljoprivrednici i cijeli lanac opskrbe hranom budu aktivno uključeni u razvoj tih tehnologija kako bi se zajamčila sigurna korist na razini poljoprivrednih gospodarstava i pomoglo poljoprivrednicima da postanu otporniji;

5.  uvjeren je da se gospodarski razvoj i održiva proizvodnja međusobno ne isključuju i da ih je moguće postići inovacijama; ističe da je potrebno podržati tehnološke inovacije i upravljanje osiguravanjem regulatorne usklađenosti, jasnoće i prostora za razvoj poduzetništva te potiče Komisiju da zajamči da se inovacije izričito uzimaju u obzir u predstojećim revizijama i reformama relevantnog zakonodavstva; ističe činjenicu da se u okviru europske poljoprivrede mogu proizvesti proizvodi visoke kvalitete i visoke dodane vrijednosti te da se mogu ponuditi unosna rješenja utemeljena na znanju za potrebe prehranjivanja sve većeg i zahtjevnijeg svjetskog stanovništva;

6.  poziva industriju, Komisiju i države članice na partnersku suradnju kako bi se poboljšali rezultati i prilagodljivost robotike i drugih tehnika precizne poljoprivrede radi učinkovite upotrebe financijskih sredstava namijenjenih za istraživanje u interesu poljoprivrede i hortikulture;

7.  nadalje poziva industriju da iskoristi mogućnosti koje proizlaze iz inovacija radi razvoja sposobnosti u području precizne poljoprivrede koje će biti dostupne svima, čime će se osnažiti osobe s invaliditetom, promicati rodna jednakost, proširiti niz vještina te poboljšati mogućnosti za zapošljavanje u ruralnim zajednicama;

8.  pozdravlja uključivanje robotike u okviru precizne poljoprivrede u novoobjavljeni radni program Obzor 2020. za razdoblje 2016. – 2017., ali izražava žaljenje zbog toga što za prijedloge iz tog natječaja nije propisan pristup zasnovan na sudjelovanju više aktera, što može značiti da su poljoprivrednici isključeni iz inovativnih trendova; ističe da se preciznom poljoprivredom može smanjiti iskorištavanje resursa za najmanje 15 %; potiče porast primjene precizne poljoprivrede kojom se pružaju novi pristupi upravljanju cjelokupnim poljoprivrednim gospodarstvima, kao što su strojevi koji se pokreću s pomoću tehnologije GPS/GNSS i zrakoplovni sustavi na daljinsko upravljanje (RPAS);

Veliki podaci i informatika

9.  ističe da se poljoprivredni sektor, baš kao i svi drugi sektori gospodarstva, suočava s promjenama; ističe da je moderna poljoprivreda omogućena samo prihvaćanjem znanstvenog i tehnološkog napretka te da digitalni napredak također nudi mogućnosti za daljnji razvoj poljoprivrednog sektora;

10.  ističe da prikupljanje i analiza velikih integriranih skupine podataka imaju potencijal poticanja inovacija u poljoprivredi te su osobito korisni u rješavanju pitanja i razvoju učinkovitog i održivog prehrambenog lanca od kojega će koristi imati poljoprivrednici, gospodarstvo, potrošači i okoliš; poziva Komisiju i države članice da uklone prepreke za integriranje složenih i fragmentiranih sustava informacijsko-komunikacijske tehnologije, poticanje ulaganja i plaćanje troškova osposobljavanja te da potrebne mogućnosti učine dostupnima za poljoprivredu;

11.  pozdravlja napredak Europske svemirske agencije postignut u razvoju precizne poljoprivrede; smatra da satelit Sentinel 2B Europske svemirske agencije, koji će se lansirati u orbitu krajem 2016., može dati jasniju sliku o površini zemljišta prekrivenog usjevima i šumom, a zahvaljujući tome moći će se učinkovitije provoditi poljoprivredne politike, racionalizirati potrošnja resursa i optimizirati razdoblja žetve; poziva Komisiju i države članice da podupru primjenu satelitski utemeljenih sustava;

Upravljanje tlom, vodom i hranjivim tvarima

12.  prepoznaje degradaciju tla kao glavnu prepreku u poljoprivrednoj proizvodnji i poziva na veću ambicioznost i ulaganje većih napora u poboljšanje praksi upravljanja tlom i vodom, posebno u svjetlu klimatskih promjena; pozdravlja razvoj tehnologija kontroliranog prometa u poljoprivredi (Controlled Traffic Farming) kojima se smanjuje oštećivanje tla prouzročeno pretjeranim obrađivanjem te pozdravlja nedavno uložene napore kako bi se tehnologije daljinskog ispitivanja u visokoj rezoluciji uvrstile u biološku poljoprivredu; potiče Komisiju da kvantificira koristi za okoliš i proizvodnju ostvarene tim tehnologijama te da zajamči prijenos senzibilizacije, znanja i tehnologija;

13.  traži da se poljoprivrednici uključe u oblikovanje, testiranje i rasprostranjivanje tehnologija mapiranja hranjivih tvari u tlu kako bi se poboljšala njihova učinkovitost;

14.  žali zbog toga što je učinkovitost iskorištavanja hranjivih tvari u EU-u vrlo mala te ističe da je potrebno poduzeti mjere za poboljšanje učinkovitosti iskorištavanja dušika (N), fosfora (P) i kalija (K) kako bi se smanjio njihov utjecaj na okoliš te istodobno poboljšala proizvodnje hrane i energije; poziva na ciljano istraživanje (i njegovu praktičnu primjenu) o tome kako poboljšati praćenje učinkovitosti hranjivih tvari te na dodatno optimiziranje tehnologija promjenjive stope;

15.  slaže se s tim da bi razvoj novih tehnologija i inovativnih poljoprivrednih praksi mogao znatno doprinijeti manjoj upotrebi sredstava za zaštitu bilja, gnojiva i vode te da bi mogao biti koristan u suzbijanju erozije tla;

Genetska raznolikost

16.  smatra da je gubitak genetske raznolikosti u prošlom stoljeću prijetnja sigurnosti hrane za ljude i životinje te da ugrožava politike EU-a o održivoj poljoprivredi, zaštiti biološke raznolikosti i strategijama ublažavanja klimatskih promjena; smatra da su monokulture i manjak plodoreda najvažniji čimbenik u pogledu tog gubitka; smatra da su sve sorte biljaka i vrste životinja, uključujući tradicionalne vrste, njihove divlje i poludivlje srodnike te stare i pionirske vrste, ključne za održavanje genetske raznolikosti, za uzgojne programe i proizvodnju dostatne, hranjive i zdrave hrane;

17.  smatra da bi se propisima EU-a poljoprivrednicima i uzgajivačima trebalo omogućiti da na najbolji način iskoriste te genetske resurse radi zaštite biološke raznolikosti i inovacija u razvoju novih sorti; ističe da bi cilj uvijek trebao biti da se propisima EU-a ne narušavaju inovativni postupci nametanjem nepotrebnih administrativnih opterećenja uzgajivačima i poljoprivrednicima;

18.  ističe potrebu za intenzivnijim dijalogom banaka gena, privatnih i javnih ustanova za istraživanje bilja, uzgajivača, krajnjih korisnika i svih ostalih aktera uključenih u očuvanje i upotrebu genetskih resursa kako bi se širom Europe stvorila otpornost i odgovorilo na izazove povezane s održivom poljoprivredom;

19.  ističe prethodnu potporu Glavne uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj (AGRI) i Glavne uprave za istraživanje i inovacije (RTD) namijenjenu za očuvanje genetskih resursa, na primjer za Mrežu za očuvanje europskog izvornog sjemena (European Native Seed Conservation Network – ENSCONET), ali poziva da se u okviru programa koji slijede i dalje pruža potpora za genetsko očuvanje usjeva i stoke, posebno za upotrebu genetskih resursa na terenu primjenom mjera na poljoprivrednim gospodarstvima;

20.  ističe da je važno omogućiti očuvanje genetskih resursa većeg broja raznovrsnih biljnih i životinjskih vrsta te je važno da se ulaganjem u istraživanje zaista postiže tehnološki napredak u poljoprivredi i hortikulturi;

21.  poziva Komisiju da iznese prijedloge europske strategije za očuvanje genetske raznolikosti u poljoprivredi predviđene u okviru mjere 10. Strategije EU-a za biološku raznolikost do 2020.;

22.  priznaje potrebu za odgovornim korištenjem kolekcija germplazme kako bi se utvrdile i opisale značajke djelotvorne upotrebe resursa, otpornosti na nametnike i bolesti i drugih atributa koji omogućuju bolju kvalitetu i otpornost; smatra da to iziskuje stavljanje jačeg naglaska na fenotipiziranje, a to je osobit problem za mnoge usjeve;

23.  napominje da je najučinkovitiji način očuvanja genetske raznolikosti u poljoprivredi njezina upotreba in vivo; napominje da od triju kriterija (prepoznatljivost, ujednačenost i postojanost) koji se primjenjuju na službene kataloge sjemena EU-a, ujednačenost i postojanost nisu prirodne karakteristike genetski raznolikog bilja; napominje da prilagodba klimatskim promjenama ovisi o visokoj stopi genetskih varijacija; primjećuje da su tržišta sjemena sve više koncentrirana, uz sve manje varijacija u okviru sorti; podržava ulogu koju sustavi poljoprivrednog sjemena i njihova razmjena imaju u osnaživanju uloge poljoprivrednika te prepoznaje participativni uzgoj kao dugotrajnu tradiciju inovacija u ruralnim zajednicama;

24.  priznaje potrebu za održavanjem i upotrebom genetskih resursa za dugoročnu sigurnost u opskrbi hranom te za širenjem genetske zalihe modernih programa uzgoja biljaka i životinja; prima na znanje da se biološka poljoprivredna gospodarstva suočavaju s nedostatkom novih sorti otpornih na nametnike i bolesti koje bi se mogle uzgajati bez primjene proizvoda za zaštitu bilja; podržava koncepciju zajedničkog pristupa i dijeljenja koristi, ali poziva na primjenu Protokola iz Nagoye, u okviru Uredbe (EU) br. 511/2014 i Provedbene uredbe (EU) 2015/1866, tako da uzgajivače ne bi odvraćali složenost i troškovi koji proizlaze iz upotrebe divljeg materijala radi uvođenja novih značajki kao što su otpornost na nametnike i bolesti, hranjiva vrijednost i otpornost okoliša; napominje da bi to trebalo učiniti bez oslabljivanja ruralnih zajednica koje godinama upravljaju vrstama i uzgajaju sorte,

25.  smatra da je presudno održavati i poboljšavati rezultate lokalnih uzgajivača uzimajući u obzir njihovu sposobnost prilagođavanja obilježjima izvornog okoliša te je važno poštovati prava poljoprivrednika na autonoman uzgoj bilja te čuvanje i razmjenu sjemena različitih vrsta i sorti kako bi se zajamčila genetska raznolikost europske poljoprivrede;

26.  prima na znanje potrebu da se podrži odgovarajući plodored koji je i dalje isplativ za poljoprivrednike; također ističe potrebu da se, osim genetskih resursa, zadrži niz odgovarajućih sredstava za zaštitu širokog spektra usjeva; ističe da će se bez takvih sredstava ozbiljno narušiti raznolikost usjeva koji se mogu proizvesti na isplativ način;

Precizni uzgoj

27.  podržava potrebu za stalnim napretkom u inovativnom uzgoju primjenom sigurnih i provjerenih tehnika kako bi se na tržištu proširio spektar značajki koje se odnose na otpornost usjeva na nametnike i bolesti, ali i spektar prehrambenih sirovina s hranjivim svojstvima i svojstvima korisnima za zdravlje;

28.  smatra da je važno zajamčiti stalnu potporu razvoju i uporabi novih tehnoloških alata s pomoću kojih bi u okviru uzgoja bilo moguće uspješno se suočiti s budućim društvenim problemima;

29.  smatra da je pravo vrijeme da Komisija objavi konačno izvješće radne skupine za nove tehnike i da njezine znanstvene zaključke iskoristi kao osnovu za, među ostalim, pojašnjenje pravnog statusa tehnika uzgoja koje se trenutačno ispituju te da u svojim razmatranjima koristi dobru pravnu analizu;

30.  potiče otvoren i transparentan dijalog svih dionika i javnosti o odgovornom razvoju visokopreciznih inovativnih rješenja za programe uzgoja, među ostalim i o njihovim rizicima i koristima; napominje da će to zahtijevati napore u pogledu podizanja razine svijesti o novim tehnologijama i njihova shvaćanja među poljoprivrednicima i u javnosti općenito; poziva Komisiju da osigura dostatne informacije za potrošače i poljoprivrednike o novim tehnikama uzgoja kako bi se mogla voditi otvorena i javna rasprava utemeljena na informacijama;

31.  izražava zabrinutost zbog nedavne odluke proširenog žalbenog vijeća Europskog ureda za patente od 25. ožujka 2015. u predmetima G2/12 i G2/13;

Sredstva za zaštitu bilja

32.  ističe da je hitno potrebno preispitati provedbu regulatornog okvira za sredstva za zaštitu bilja te izraditi usklađen, učinkovit, predvidiv i znanstveno pouzdan sustav procjene i odobravanja utemeljen na riziku; smatra da je važno u što većoj mogućoj mjeri smanjiti ovisnost poljoprivrednika o pesticidima te napominje da je konkurentnost u međunarodnom sektoru proizvodnje hrane i hrane za životinje velika; smatra da je važno razviti isplativa sredstva za zaštitu bilja, sigurna za primjenu i pogodna za okoliš;

33.  pozdravlja inicijative REFIT u okviru programa rada Komisije za 2016. kojima se EU obvezuje na ocjenjivanje Uredbe (EZ) br. 1107/2009 i Uredbe (EZ) br. 396/2005; ističe da u okviru postupka REFIT ne smije doći do slabljenja normi u području sigurnosti hrane i zaštite okoliša;

34.  poziva Komisiju da u svoje izvješće Parlamentu i Vijeću uvrsti opcije za izmjenu i unapređenje trenutačnog zakonodavstva, a posebno u vezi s funkcioniranjem uzajamnog priznavanja odobrenja i postupka zonskog ocjenjivanja;

35.  ističe da je zabrinut zbog činjenice da sustav odobravanja po zonama nije funkcionalan zbog kontinuirane primjene zastarjelih nacionalnih metoda odobravanja te poziva Komisiju da uskladi sustav odobravanja kako bi se zajamčilo uzajamno priznavanje proizvoda u državama članicama te u zonama utvrđenima Uredbom (EZ) br. 1107/2009;

36.  pozdravlja najnoviju mrežu europskog istraživačkog prostora za integriranu zaštitu bilja (IPM-ERANET) i novu koordinacijsku platformu za upotrebu malih razmjera, ali smatra da bi se ta platforma mogla bolje iskoristiti ako bi obuhvaćala istraživanje i inovacije s ciljem rješavanja problema nedostatka rješenja za zaštitu usjeva i specijaliziranih kultura;

37.  ističe važnost transparentne procjene učinaka aktivnih tvari radi osiguravanja održive poljoprivrede u skladu sa zakonodavstvom EU-a, kao i važnost sveobuhvatnog ocjenjivanja rizika i opasnosti povezanih s upotrebom proizvoda te podsjeća da bi se načelo predostrožnosti trebalo primjenjivati kad je stupanj nesigurnosti previsok kako bi se zaštitilo javno zdravlje ili dobri poljoprivredni i ekološki uvjeti;

38.  poziva Glavnu upravu za zdravlje i sigurnost hrane (SANTE) da uspostavi jasne kriterije za utvrđivanje niskorizičnih aktivnih tvari za razvoj i upotrebu niskorizičnih pesticida, istodobno uzimajući u obzir tekuća znanstvena saznanja i jamčeći ispunjavanje ciljeva u pogledu zaštite zdravlja i okoliša, te da osigura dostupnost podataka o sigurnosti za kriterije koji se primjenjuju na sve potencijalno niskorizične tvari;

39.  zauzima stajalište da bi niskorizične tvari, uključujući nekemijske alternative sredstvima za zaštitu bilja kao što su biološke kontrole, izvjestitelji iz država članica i Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) trebali smatrati prioritetom pri evaluaciji kako bi se ispunili ciljevi Direktive 2009/128/EZ povezani s integriranom zaštitom bilja i održivom upotrebom pesticida, posebno za upotrebu proizvoda na manjim usjevima i specijaliziranim kulturama;

40.  ističe da poljoprivrednici na raspolaganju moraju imati širi spektar mogućnosti za zaštitu usjeva te da moraju odlučiti kojim će se mjerama najbolje zaštititi njihovi usjevi; stoga potiče širu upotrebu raznih alternativa tradicionalnim pesticidima, uključujući biopesticide, kao sastavni dio integrirane zaštite bilja te poziva da se poduzmu veći napori pri razvoju isplativijih alternativa podržavanjem terenskih istraživanja o nekemijskim alternativama i mjerama i pesticidima niskog rizika povoljnijima za okoliš te češćim predstavljanjem njihova djelovanja;

41.  napominje da su biološke kontrole metode za zaštitu usjeva koje se temelje na korištenju živih organizama ili prirodnih tvari te da bi se njima mogla smanjiti upotreba tradicionalnih pesticida i doprinijeti boljoj otpornosti biljaka;

42.  poziva Komisiju da predloži akcijski plan i osnuje stručnu skupinu kako bi se uspostavio održiviji sustav za zaštitu bilja; ističe potencijal sustava za zaštitu bilja kojim će se poboljšati interakcija između napora u uzgoju biljaka, sustava za prirodnu zaštitu i upotrebe pesticida;

43.  žali zbog sporog napretka država članica i Komisije u provedbi i ocjenjivanju provedbe integrirane zaštite bilja i Direktive 2009/128/EZ;

Razvoj vještina i prijenos znanja

44.  priznaje da razvoj tehnologija povezanih s poljoprivredom zahtijeva mnoštvo specijaliziranih vještina i znanja koji su transdisciplinarni u pogledu pristupa i koji obuhvaćaju opću znanost o bilju, životinjama i okolišu te fiziologiju i inženjerstvo, ali nisu na njih ograničeni;

45.  žali zbog sve većeg nedostatka vještina u mnogima od tih struka i poziva države članice da zajedno s industrijom, istraživačkim institucijama i ostalim relevantnim dionicima rade na oblikovanju svojih budućih programa ruralnog razvoja, uključujući europska partnerstva za inovacije (EIPs), kako bi se utvrdile mogućnosti podupiranja razvoja vještina i prijenosa znanja u tim područjima, među ostalim osposobljavanjem mladih poljoprivrednika i novih dionika te njihovim pripravništvom;

46.  poziva da se u sektoru poljoprivrednih tehnologija poboljša koordinacija i integracija javnih predstavljanja na poljoprivrednim gospodarstvima, kao i upotreba poljoprivrednih gospodarstava kao pokaznih primjera i primjera nadzora, kako bi se širili primjeri najbolje prakse na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini korištenjem trenutno dostupnih ili novih programa, inicijativa ili resursa;

47.  prepoznaje potencijal koji precizna poljoprivreda i integracija digitalne tehnologije mogu imati u privlačenju mladih poljoprivrednika na rad u poljoprivredi i stvaranju novih mogućnosti za rast i zapošljavanje u ruralnim područjima; smatra da ulaganje u razvoj tih tehnologija može potaknuti generacijsku promjenu u poljoprivredi;

Prioriteti istraživanja i financiranja

48.  prepoznaje dugoročne izazove povezane s održivom poljoprivredom i hortikulturom te poziva Komisiju i države članice da izrade dugoročni plan ulaganja, pri čemu će sektorski pristup odrediti kao prioritet, uz kontinuirano financiranje osnovnog i primijenjenog istraživanja, a također poziva Komisiju i države članice da poboljšaju osposobljavanje specijalista u području održive poljoprivrede i osiguraju stručno savjetovanje;

49.  smatra da bi taj plan trebao obuhvaćati isplativa rješenja i da bi se trebao moći primjenjivati na male proizvođače, ruralna područja, najudaljenije regije i planinske regije; ističe da su poljoprivrednici glavni pomagači okoliša u Europi i da trebaju imati stalan pristup inovacijama i istraživanju, što bi im omogućavalo da na održiv i isplativiji način proizvode hranu, hranu za životinje i ostale proizvode te da istodobno čuvaju okoliš za buduće generacije i potiču biološku raznolikost i usluge ekosustava;

50.  pozdravlja napredak postignut u primijenjenom istraživanju posljednjih godina, ali poziva na ulaganje dodatnih napora kako bi se zajamčio prijenos znanja krajnjim korisnicima te kako bi se uključili poljoprivrednici i ostali korisnici poljoprivrednih tehnologija i proizvoda, uključujući mala poljoprivredna gospodarstva;

51.  poziva na jačanje europskog partnerstva za inovacije u području konkurentne i održive poljoprivrede, koje je dio drugog stupa ZPP-a, kako bi se omogućilo sklapanje partnerstava inovativnih dionika, uključujući poljoprivrednike, a posebno male poljoprivrednike koji su daleko od europskih središta u kojima se donose odluke;

52.  napominje da u državama članicama u kojima se inteligentno koriste javno-privatna partnerstva dolazi do velikog preokreta prema primijenjenom istraživanju i većoj uključenosti krajnjih korisnika;

53.  smatra da je od ključne važnosti da Komisija i države članice izrade projekte usredotočene na razvoj resursno učinkovitijih poljoprivrednih praksi i vrsta kultura, uključujući lokalne specijalizirane kulture, čiji je cilj očuvanje i poboljšanje plodnosti tla i razmjene hranjivih tvari, posebno s obzirom na sve manju dostupnost vode i određene ključne komponente gnojiva kao što je fosfat; poziva Komisiju da odredi prioritete za ulaganje u kružno gospodarstvo i poljoprivredne prakse u okviru kojih se vodi računa o klimi, uz adekvatne poticaje za financiranje istraživanja i veće sudjelovanje poljoprivrednika; ističe da treba propisno ocijeniti, objaviti i poticati koristi akvaponike, kruženja hranjivih tvari u sustavu zatvorene petlje, agroekologije, uključujući agrošumarstvo, konzervacijske poljoprivrede i održivog upravljanja šumama, sapropela, kratkih prehrambenih lanaca, ispaše i proizvodnje utemeljene na malom ulaganju;

54.  također smatra da je od ključne važnosti da Komisija i države članice izrade inovativne projekte za proizvodnju neprehrambenih proizvoda (biogospodarstvo, obnovljiva energija itd.) i pružanje usluga radi razvoja resursno učinkovitije poljoprivrede (bolja upotreba vode, energije, prihrane usjeva i hrane za životinje itd.) te poljoprivrede koja je u većoj mjeri neovisna;

55.  napominje da neovisni ili javno financirani centri za obrazovanje, osposobljavanje i inovacije u području poljoprivrede u velikom dijelu EU-a odbijaju transdisciplinarne pristupe ili ne pružaju odgovarajuće usluge za njih u novim područjima kao što je poljoprivredni inženjering; prima na znanje da poljoprivrednici u nekim državama članicama i dalje imaju ograničene kvalifikacije, zbog čega je otežan pristup novim tehnologijama i njihova primjena, te stoga poziva Komisiju da izradi europski plan ulaganja u tehničko ili više poljoprivredno osposobljavanje i obrazovanje;

56.  pozdravlja nedavno pokrenuto Europsko inovacijsko partnerstvo za poljoprivrednu produktivnost i održivost (EIP-AGRI), čiji je cilj povezivanje istraživanja i praktične poljoprivrede, te poziva Komisiju da preuzme aktivnu ulogu u poticanju koordinacije na nacionalnoj i prekograničnoj razini radi promicanja eksplicitnog inovacijskog plana rada povezanog s programom Obzor 2020. te jamčenja adekvatnog prijenosa znanja krajnjim korisnicima;

57.  potiče Komisiju i države članice da ulože veće napore kako bi podigle razinu javne svijesti o vrijednost poljoprivrede u EU-u te da uspostave transeuropske centre za poljoprivredne inovacije u kojima bi se predstavljale inovativne tehnologije, održiva poljoprivreda, sigurnost u opskrbi hranom i neovisnost te u kojima bi se osiguravao odgovarajući pristup njima;

58.  ističe da bi se aktivnostima tih centara trebao omogućiti pristup novim tehnologijama i za održivu poljoprivredu i za održiv ruralni razvoj, i to radom u zajednicama, s ruralnim malim i srednjim poduzećima, zadrugama i organizacijama proizvođača; ističe da te bi aktivnosti trebale biti transparentne i otvorene široj javnosti i poljoprivrednicima te bi u okviru njih trebalo imati trans-sektorski pristup kojim se potiče dijalog među sektorima na koje bi inovacije mogle različito djelovati;

59.  potiče Komisiju da osim tehnoloških i znanstvenih inovacija osigura i napredak tradicionalnih tehnika i poljoprivrednih gospodarstava s obzirom na to da oni imaju golemu prednost jer su izvor kulturne, ruralne, povijesne i turističke raznolikosti te prihoda za brojne europske male poljoprivrednike u nizu različitih regija;

60.  poziva države članice da se bolje koriste financijskim instrumentima uspostavljenima u okviru zajedničkog Memoranduma o razumijevanju između Europske komisije i Europske investicijske banke u pogledu poljoprivrede i ruralnog razvoja za razdoblje od 2014. do 2020.;

61.  ističe dodanu vrijednost povezanu s tim instrumentima, posebno u smislu učinaka poluge i kreditnih jamstava usmjerenih na poticanje provedbe održivog programa istraživanja u području poljoprivrede i šumarstva, uključujući društveni izazov 2 u okviru programa Obzor 2020.; posebno navodi njihovu korisnost za smanjenje potreba i rizika ulaganja za poljoprivrednike koji žele primijeniti skupe tehnologije i metode precizne poljoprivrede;

Europa u središtu znanstvenog razvoja i inovacija

62.  napominje da su ruralna područja, uključujući najudaljenije i planinske regije, više izložena stvarnim i potencijalnim klimatskim promjenama, zbog čega su manje privlačna i izloženija trendovima kao što su starenje stanovništva i depopulacija; priznaje da se poljoprivredi mora omogućiti da se prilagodi promjenjivim okolnostima korištenjem svih dostupnih tehnoloških rješenja kako bi se obradive površine koristile na održiviji način;

63.  napominje da moderne tehnologije u poljoprivredi i sektoru šire upotrebe zemljišta mogu pomoći da ti sektori prilično doprinesu naporima za ublažavanje učinaka klimatskih promjena na svjetskoj razini; u tom kontekstu ističe potrebu za proširenjem definicije „produktivne poljoprivrede” te potpunim podržavanjem i poštovanjem poljoprivrednih zemljišta koja pružaju javnu korist pri ublažavanju utjecaja klimatskih promjena i sekvestraciji ugljika, uključujući agroekološku poljoprivredu;

64.  smatra neminovnim da se poljoprivredna zemljišta očuvaju i u planinskim i perifernim područjima Unije te podržava sve mjere kako bi se i tim uglavnom manjim farmama zajamčio pristup visokoj tehnologiji prilagođenoj njihovim potrebama;

65.  smatra da je od ključne važnosti da se razumnim propisima EU-a usredotočenima na sigurnost i zdravlje potrošača te zaštitu okoliša, i utemeljenima na neovisnoj, stručno potvrđenoj znanosti omogućuje konkurentnost i privlačnost poljoprivrednih proizvoda EU-a na unutarnjem i svjetskom tržištu, te također traži da se to načelo i dalje primjenjuje;

66.  posebno skreće pozornost na velike troškove, duge vremenske rokove te poslovnu i pravnu nesigurnost u vezi s uvođenjem na tržište novih tehnologija i održivih proizvoda u okviru postojećih propisa EU-a; napominje da su te činjenice još očitije u najudaljenijim regijama, udaljenim ruralnim područjima, područjima s otežanim uvjetima gospodarenja i planinskim područjima;

67.  potiče Komisiju da iskoristi i poboljša sve značajke najudaljenijih regija provođenjem pilot projekata u području tehnoloških i znanstvenih inovacija, čiji je cilj ublažavanje njihovih prirodnih nedostataka i, s obzirom na to da su male, smanjenje poteškoća pri pristupanju najnovijim znanstvenim i tehnološkim rješenjima i njihovoj primjeni;

68.  poziva Komisiju da poboljša svoj regulatorni okvir u skladu s načelima o boljoj regulativi kako bi se zajamčili pravodobni, učinkoviti i djelotvorni postupci donošenja odluka koji bi mogli doprinijeti tehnološkom razvoju u EU-u;

69.  poziva Komisiju da se pri poboljšavanju regulatornog okvira koristi svojim novim mehanizmom za znanstveno savjetovanje kojim se pri procjenjivanju rizika, opasnosti i koristi usvajanja ili neusvajanja novih tehnologija, proizvoda i praksi stavlja veći naglasak na neovisne znanstvene dokaze utemeljene na riziku;

70.  napominje da postoji velika potpora prihvaćanju načela inovacije, što iziskuje cjelovito ocjenjivanje zakonodavnih prijedloga EU-a u smislu njihova utjecaja na inovacije;

71.  poziva Komisiju da poduzme obuhvatnije mjere u području znanstvene suradnje na međunarodnoj razini, među ostalim radi bolje razmjene informacija i utvrđivanja razvojnih mogućnosti;

o
o   o

72.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 965. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 104. (3) SL L 347, 20.12.2013., str. 487. (4) SL L 309, 24.11.2009., str. 1. (5) SL L 309, 24.11.2009., str. 71. (6) SL L 77, 15.3.2014., str. 44. (7) SL L 162, 30.4.2004., str. 18. (8) SL L 268, 18.10.2003., str. 1. (9) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0205. (10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0473.

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o jačanju inovacija i gospodarskog razvoja u upravljanju europskim poljoprivrednim gospodarstvima u budućnosti (2015/2227(INI))

P8_TA(2016)0252 A8-0163/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005,

–  uzimajući u obzir UN-ovu Međunarodnu procjenu poljoprivrednog znanja, znanosti i tehnologije za razvoj koju podupiru FAO, Globalni fond za okoliš (GEF), Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), UNESCO, Svjetska banka i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO),

–  uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju potpisan 14. srpnja 2014. između Europske komisije i Europske investicijske banke (EIB),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o pomanjkanju bjelančevina biljnog porijekla u EU-u: kako riješiti taj dugotrajni problem?(1),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. lipnja 2012. o Europskom partnerstvu za inovacije pod naslovom „Poljoprivredna proizvodnja i održivost” (2),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. prosinca 2015. o patentima i pravima uzgajivača bilja(3),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0163/2016),

A.  budući da Organizacija UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO) procjenjuje da će u redovnom scenariju za očekivani rast svjetskog stanovništva na 9,1 milijardi osoba do 2050. biti potrebno povećati proizvodnju sigurne i visokokvalitetne hrane za 60 % te prinos usjeva u razvijenim zemljama za 24 % do te godine, uz istovremeno očuvanje resursa za buduće generacije i sprečavanje rasipanja i gubitka hrane, na koje trenutačno otpada više od jedne trećine svjetske proizvodnje; budući da FAO također procjenjuje da će površina obradivog zemljišta do 2050. porasti za samo 4,3 %, za što će biti potrebno bolje upravljanje prirodnim resursima kako bi se, među ostalim, suzbila degradacija tla;

B.  budući da je problem obradivih tla svugdje pad unutarnje produktivnosti i plodnosti zbog njegove degradacije, a posebno zbog erozije tla, do koje dolazi zbog gubitka funkcija ekosustava kao što su formiranje površine tla, humifikacija, oprašivanje, zadržavanje vode i kruženje hranjivih tvari; budući da postoji opći konsenzus o tome da se u cilju rješavanja tog pitanja te održavanja i povećavanja produktivnosti mora na inovativan način povećati djelotvornost tih funkcija ekosustava kako bi se zajamčila otpornost na klimatske promjene;

C.  budući da je prema podacima UN-a potrebno udvostručiti poljoprivrednu produktivnost do 2030. kako bi se ostvarili ciljevi održivog razvoja, dok će se istovremeno poljoprivredno-prehrambeni sektor morati prilagoditi klimatskim promjenama i promjenjivim vremenskim uvjetima, poboljšati kvalitetu ekosustava i tla te na najmanju moguću mjeru svesti gubitak biološke raznolikosti; budući da se za postizanje tih ciljeva prednost treba dati upotrebi mikrobioloških preparata kojima se poboljšava život u tlu; budući da su četiri od osam milenijskih razvojnih ciljeva UN-a povezani s poljoprivredom;

D.  budući da će rast stanovništva, veći prosječni prihodi i promjene u ponašanju potrošača dovesti do promjena u izboru prehrane, posebno do povećane potražnje za prerađenom hranom i životinjskim bjelančevinama kao što su meso i mliječni proizvodi;

E.  budući da se mora poboljšati kvaliteta života radnika u poljoprivredi i ruralnih zajednica;

F.  budući da potrošači u EU-u nikada nisu manji postotak svojih prihoda trošili na hranu, uzimajući u obzir brojne izazove i rastući broj normi s kojima se poljoprivrednici suočavaju, kao i činjenicu da su se smanjili resursi poljoprivredne tehnologije i da je stopa rasta navodnjavanih površina osjetno sporija; budući da aktualna gospodarska kriza dovodi do sve veće razine siromaštva, što potrošače u EU-u često prisiljava da potraže pomoć banaka hrane;

G.  budući da je FAO u svojem glavnom izvješću pod naslovom „Stanje hrane i poljoprivrede” napomenuo da žene znatno doprinose ruralnom gospodarstvu u svim regijama te da se njihove uloge razlikuju od regije do regije, iako u usporedbi s muškarcima i dalje imaju slabiji pristup resursima i mogućnostima koji su im potrebni za poboljšanje produktivnosti;

H.  budući da potrošači zahtijevaju da se u proizvodnju hrane uvedu strože i kvalitetnije ekološke, nutritivne i zdravstvene norme i vrijednosti, dok istovremeno poljoprivredni sektor mora postati raznolik i inovativan kako bi se pružila kvalitetna, sigurna i povoljna hrana za sve građane, a njihovim proizvođačima zajamčila pristojna i održiva dobit;

I.  budući da se poljoprivredna proizvodnja mora povećati i poboljšati, dok se istovremeno suočava sa sve manje resursa zbog pritiska na prirodne resurse i njegova povezanog učinka na biološku raznolikost, osjetljivosti okoliša, klimatskih promjena i nedostatka tla, zajedno s rastom stanovništva i promjenama u ponašanju potrošača; ustraje u tome da inovativna poljoprivreda mora imati manji ekološki otisak i mora se optimalno koristiti prirodnim procesima i uslugama ekosustava, uključujući obnovljivu energiju i veću potrošnju lokalnih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda;

J.  budući da je model poljoprivrede koji je učinkovitiji u pogledu resursa i u okviru kojeg se bolje iskorištavaju proizvodi ključan za rješavanje pitanja održivosti s kojima se suočavaju sva poljoprivredna gospodarstva bez obzira na veličinu i za njihovu bolju opremljenost za očuvanje prirodnih resursa i okoliša;

K.  budući da razvoj održivijih poljoprivrednih modela namijenjenih ne samo prehranjivanju stanovništva već i proizvodnji neprehrambenih dobara i usluga predstavlja znatan potencijal za otvaranje radnih mjesta u svakoj regiji, ne samo u području prehrambene industrije (za ljude i životinje), nego i u području biogospodarstva, zelene kemije, obnovljivih izvora energije, turizma, itd.; budući da ta radna mjesta u većini slučajeva mogu biti samo lokalna;

L.  budući da je EU najveći svjetski izvoznik poljoprivrednih proizvoda, zbog čega je poljoprivredno-prehrambeni sektor ključan gospodarski stup Unije koji zapošljava 47 milijuna ljudi u 15 milijuna silaznih poduzeća u područjima kao što su prerada i maloprodaja hrane te prehrambene usluge i koji doprinosi pozitivnoj trgovinskoj bilanci od 17 802 milijuna EUR, koja predstavlja 7,2 % ukupne vrijednosti izvoza EU-a;

M.  budući da su ključni prioriteti reforme ZPP-a 2013. bili konkurentnost i održivost ZPP-a; budući da su inovacije najbolji način da se zajamči sigurnost opskrbe prehrambenim proizvodima, i to na način da se poveća održiva proizvodnost u poljoprivredi te osiguraju razumne i poštene cijene za poljoprivrednike i potrošače, u skladu s člankom 39. UFEU-a; ponavlja da održiva i inovativna poljoprivreda s visokokvalitetnim proizvodima doprinosi postizanju mnogih ciljeva iz UFEU-a povezanih s horizontalnim politikama u pogledu okoliša i zdravlja; budući da će konkurentnost u budućnosti ovisiti, među ostalim, o unutarnjoj produktivnosti i plodnosti koje omogućuju prirodni procesi i resursi;

N.  budući da se u Memorandumu o razumijevanju potpisanom 14. srpnja 2014. između Komisije i EIB-a otvoreno potiču daljnja ulaganja u inovativnu poljoprivredu pružanjem alata za poticanje ulaganja u poljoprivredu te da je u njemu sadržan prijedlog Komisije kojemu je cilj podržati i proširiti financijske alate u poljoprivrednom sektoru kako bi se suzbile fluktuacije cijena;

O.  budući da se poljoprivredni sektor često mijenjao u cilju povećanja poljoprivredne produktivnosti; budući da se tim ciklusima promjena znatno doprinijelo gospodarskom razvoju poljoprivrede do trenutačne razine; budući da uvođenje najnovijih tehnologija te prilagođavanje i preoblikovanje postojećih tehnologija, uključujući organske i poljoprivredno-ekološke pristupe, u okviru poljoprivrednih praksi može donijeti znatne koristi poljoprivrednim gospodarstvima svih veličina; budući da akvakultura ima nedovoljno istražen potencijal u pogledu uvođenja inovacija u tradicionalne poljoprivredne prakse održivim iskorištavanjem morskih i oceanskih prirodnih resursa;

P.  budući da su u nekim državama članicama zbog raznih strukturnih razloga i dalje neobrađena velika područja napuštenih poljoprivrednih zemljišta;

1.  napominje da su se u poljoprivredi uvijek razvijale nove prakse, tehnike i proizvodne metode koje su povećavale prinose, poboljšavale prilagodljivost poljoprivrednih praksi novim i promjenjivim okolnostima te smanjivale troškove proizvodnje; napominje da su poljoprivreda i šumarstvo ključne sastavnice našeg prirodnog okruženja koje nam pružaju raznolike usluge i robu osim same proizvodnje hrane te da ih je moguće poboljšati poticanjem novog razvoja; vjeruje da su inovacije preduvjet za održavanje tog napretka;

2.  duboko je uvjeren da se gospodarski razvoj i održiva proizvodnja međusobno ne isključuju i da ih je uglavnom moguće postići inovacijama, istraživanjem i razvojem, novim modelima upravljanja i poslovanja te poboljšanom agronomijom; ističe da je potrebno podržati tehnološke inovacije i inovacije u upravljanju pružanjem regulatorne usklađenosti i jasnoće, uz pružanje prostora za razvoj poduzetništva; potiče Komisiju da zajamči da se to odražava u budućem ZPP-u i da se inovacije izričito uzimaju u obzir u predstojećim revizijama i reformama relevantnog zakonodavstva kojim se daje veće priznanje novim i mladim poljoprivrednicima s inovativnim idejama i poslovnim modelima; ističe činjenicu da europska poljoprivreda postiže svoj cilj proizvodnje visokokvalitetnih proizvoda visoke dodane vrijednosti s pomoću unosnih rješenja koja se temelje na znanju, u skladu sa strategijom Europa 2020.; u tom pogledu pozdravlja ocjenu Komisije o doprinosu biogospodarske strategije iz 2012. cirkularnoj ekonomiji jer se prelaskom s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije doprinosi smanjenju troškova potrošnje energije za poljoprivrednike te time omogućuje veći broj ulaganja u inovacije;

3.  naglašava da poljoprivreda može biti dio rješenja i to na način da se pažljivo koriste prirodni resursi i jamči biološka raznolikost, za što je ključno poticanje inovacija; smatra da poljoprivredne prakse ovise o prirodnim resursima te da je potrebno optimizirati tu međusobnu povezanost i bolje razumjeti proizvodne sustave kako bi se poboljšali sustavi upravljanja; poziva na jamčenje srednjoročne i dugoročne unutarnje produktivnosti, plodnosti i otpornosti naših poljoprivrednih ekosustava te na smanjenje emisija; ističe da je važno poboljšati proizvodne sustave boljom prilagodbom usjeva i sustava plodoreda i poboljšanjem sustava upravljanja te napominje važnost živog tla; ističe potencijal za otvaranje radnih mjesta ne samo u sektoru prehrambene proizvodnje nego i u sektorima turizma, biogospodarstva i zelene kemije;

4.  uzima u obzir činjenicu da je tržište EU-a za hranu i poljoprivredu jedno od najviše integriranih tržišta u Europi i potiče Komisiju da razradi i provede uredbe kojima će se zajamčiti ujednačeniji uvjeti i poštena konkurentnost kako bi se potaknuo gospodarski razvoj u poljoprivrednom i prehrambenom sektoru u svim državama članicama;

5.  ističe da su mala i srednja obiteljska poljoprivredna gospodarstva sastavni dio europskog poljoprivrednog sektora i doprinose stvaranju društveno i gospodarski živih ruralnih područja koja pomažu u očuvanju kulturne i prirodne baštine; nadalje ističe da se ta poljoprivredna gospodarstva povremeno suočavaju s poteškoćama u izvlačenju koristi iz naprednih proizvodnih tehnika i praksi kojima bi se mogli zajamčiti pošteni prihodi, poboljšati životni i radni uvjeti poljoprivrednika te otvoriti visokokvalitetna radna mjesta; naglašava da inovacije mogu povećati radnu produktivnost i prihode smanjenjem proizvodnih troškova i povećanjem učinkovitosti poslovanja; ističe da je za poljoprivrednike i obiteljska poljoprivredna gospodarstva ključno da posjeduju obradiva tla i da imaju pristup njima; zalaže se za povećanje popularnosti poljoprivrede među mladim muškarcima i ženama, među ostalim olakšavanjem pristupa financiranju, tehnologijama i potpornim programima; poziva na razvijanje novih poslovnih ideja te poziva Komisiju na učinkovitije informiranje poljoprivrednika o prilikama koje im se pružaju u tom pogledu; prima na znanje socijalnu ulogu poljoprivrede, njezin doprinos socijalnoj koheziji i utjecaj na suzbijanje iseljavanja stanovništva iz ruralnih područja, inovativne usluge koje donosi lokalnim zajednicama te njezinu ulogu u očuvanju tradicionalnih znanja; ističe važnost pristupa brzim i pouzdanim širokopojasnim internetskim uslugama, kao i inovativnih koncepata koji su prilagođeni svim regijama u nepovoljnom položaju, kao što su planinska i periferna područja Unije, te potiče Komisiju da ih postavi kao prioritet;

6.  potiče Komisiju da osmisli rješenja za poticanje veće primjene sustava za upravljanje koji se temelje na informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, nadzora podataka u stvarnom vremenu, senzorne tehnologije i sustava za otkrivanje namijenjenih optimizaciji proizvodnih sustava ili precizne poljoprivrede, što između ostalog može značiti prilagođavanje promjenjivim proizvodnim i tržišnim uvjetima, što će dovesti do učinkovitijeg i optimalnijeg korištenja prirodnim resursima, boljeg nadzora nad brojnim proizvodnim fazama, boljih usjeva, smanjenja ekološkog otiska, potrošnje energije i stakleničkih plinova, boljeg razumijevanja ponašanja životinja te poboljšanog zdravlja i dobrobiti životinja; nadalje naglašava da je raširenija upotreba informacijsko-komunikacijskih tehnologija ključna za postizanje veće ekološke održivosti poljoprivrede i veće konkurentnosti tog sektora; u tom pogledu potiče Komisiju da poboljša usklađenost raznih povezanih politika kako bi se učinkovitije promicali sustavi upravljanja informacijsko-komunikacijskim tehnologijama;

7.  podsjeća da bi se jednostavnijim mjerama i jasnijim smjernicama za provedbu mjera ZPP-a poljoprivrednike moglo potaknuti na primjenjivanje održivijih praksi uzgoja;

8.  vjeruje da će se informacijama koje se sakupljaju pomoću robotike, senzorne tehnologije, automatskog upravljanja i drugih tehnoloških inovacija u kontekstu tehnologija interneta stvari i velike količine podataka omogućiti nadzor u stvarnom vremenu, bolje donošenje odluka i poboljšano upravljanje operacijama u cijelom prehrambenom lancu; pozdravlja osnivanje radne skupine 06 Saveza za inovacije interneta stvari (AIOTI) za pametnu poljoprivredu i sigurnost hrane te u tom pogledu ističe da je europsko jedinstveno digitalno tržište važno i relevantno za poljoprivredu u pogledu rješavanja problema interoperabilnosti, normi za bolju konvergenciju te pitanja pristupa, korištenja i vlasništva nad osobnim i neosobnim podacima;

9.  zabrinut je zbog niske razine osviještenosti u pogledu potencijala velike količine podataka i interneta stvari te u pogledu fragmentacije povezanih tehnoloških sustava, čime se povećavaju prepreke za veću primjenu i usporava pokretanje, te je razočaran zbog sporog širenja GPS tehnologija; ističe da je važno da te tehnologije budu korisne za poljoprivrednike; napominje da se u EU-u trenutačno koristi samo 10 % tehnologija potpomognutog vođenja, manje od 1 % tehnologija kinematičnog kretanja u stvarnom vremenu i manje od 1 % tehnika za primjenu promjenjive stope; potiče Komisiju da kvantificira koristi za okoliš i proizvodnju i da zajamči osviještenost te prijenos znanja i tehnologija; izražava zabrinutost zbog toga da bi neke države članice zbog manjkavih zemljišnih knjiga 2018. mogle izgubiti dio iznosa neposrednih plaćanja te preporučuje da Komisija omogući pametne alate kako bi se ubrzalo kartografiranje poljoprivrednog zemljišta;

10.  potiče porast primjene precizne poljoprivrede kojom se pružaju novi cjeloviti pristupi upravljanju poljoprivrednim gospodarstvima kao što su strojevi koje pokreće tehnologija GPS/GNSS, a koji zajedno sa zrakoplovnim sustavima na daljinsko upravljanje (RPAS ili bespilotne letjelice) mogu obrađivati zemljišta uz centimetarsku preciznost; slaže se da bi te tehnike mogle znatno smanjiti upotrebu sredstava za zaštitu bilja, gnojiva i vode te bi mogle biti korisne u rješavanju problema erozije tla; poziva Komisiju da ukloni prepreke za usvajanje precizne poljoprivrede, posebno one povezane sa složenim i fragmentiranim sustavima informacijsko-komunikacijske tehnologije i pitanjima razine ulaganja; napominje da je precizna poljoprivreda važna i u stočarstvu jer se njome pružaju sredstva za praćenje zdravlja, prehrane i proizvodnih prinosa životinja; potiče države članice da podrže takve prakse, posebno korištenjem prilika omogućenih novim pravilima za ruralni razvoj u okviru Uredbe (EU) br. 1305/2013; poziva Komisiju da u budućim reformama ZPP-a uzme u obzir korištenje precizne poljoprivrede među poljoprivrednicima u kontekstu ekologizacije; naglašava da je važno zajamčiti da sva poljoprivredna gospodarstva, uključujući ona u udaljenim i perifernim regijama, kao i ona najmanja, te svi drugi akteri uključeni u ruralnu poljoprivredu imaju pristup višenamjenskim tehnologijama, s obzirom na to da je potrebno održati i povećati razinu zapošljavanja u tim najugroženijim područjima;

11.  pozdravlja povećano korištenje zrakoplovnim sustavima na daljinsko upravljanje (RPAS) u poljoprivredne svrhe jer to može dovesti do uštede materijala za zaštitu usjeva i vode; napominje da će se u predstojećoj reviziji osnovne uredbe o Europskoj agenciji za sigurnost zračnog prometa (EASA) iznijeti zakonodavni prijedlog kojim bi sve bespilotne letjelice bile u nadležnosti EU-a; poziva Komisiju da zajamči jasne i nedvosmislene norme i pravila na području cijelog EU-a za civilno korištenje bespilotnim letjelicama te da će se budućim zakonodavstvom uzeti u obzir specifični uvjeti prema kojima se bespilotne letjelice primjenjuju u poljoprivredi;

12.  ističe važnost novih inovativnih i cjenovno pristupačnih rješenja za poljoprivredni sektor u pogledu veće upotrebe metoda, dobara i resursa koji su povoljniji za okoliš, među kojima bi se mogle naći nove metode uzgoja i upravljanja poljima, ali isto tako i načini za povećanje upotrebe obnovljive energije i postupno ukidanje potrebe za fosilnim gorivima;

13.  potiče inovativna rješenja za uzgoj životinja kojima se doprinosi većoj razini zdravlja i dobrobiti životinja, čime se smanjuje potreba za veterinarskim medicinskim proizvodima, uključujući antimikrobne proizvode; ističe mogućnosti optimizacije korištenja životinjskih fekalija u proizvodnji obnovljive energije i poboljšanih gnojiva; prima na znanje da je moguće u okviru prirodnih procesa pronaći inovativna rješenja za hvatanje emisija plinova, raspršivanje zagađenja i povećanje energetske učinkovitosti sustava za smještaj životinja, baveći se istovremeno utjecajem na cijenu troškova; usmjerava pozornost na činjenicu da je moguće hvatati metan za proizvodnju energije kojom se može pomoći pri ublažavanju posljedica klimatskih promjena; ponavlja da se antimikrobna sredstva moraju pažljivo i odgovorno koristiti i da bi se cijeli proizvodni lanac mogao poboljšati uvođenjem učinkovitijih i bržih alata za dijagnostiku, boljim nadzorom u stvarnom vremenu, ciljanim mjerama predostrožnosti i novim načinima izdavanja u cilju borbe protiv antimikrobne otpornosti, ostavljajući dovoljno prostora onim državama članicama koje su već naprednije po tom pitanju, te ističe da je potrebno provesti istraživanje o lijekovima u cilju suočavanja s novim bolestima;

14.  podržava ekstenzivne metode uzgoja životinja i poziva na razvijanje inovativnih tehnologija za precizno praćenje ekoloških koristi zelenih površina i pašnjaka koji se koriste u okviru takve vrste uzgoja te prepoznaje koristi uzgoja životinja koje su komplementarne biljnoj proizvodnji;

15.  ističe važnost izvlačenja životinjskih bjelančevina u proizvodnom ciklusu; stoga poziva Komisiju da razradi mjere za promicanje recikliranja poljoprivrednog otpada poticanjem izvlačenja bjelančevina za hranu za životinje;

16.  potiče Komisiju da promiče politike pristupa zemljištu za mala i srednja poljoprivredna gospodarstva, da potiče uzgoj životinja koji se temelji na ispaši, krmnom bilju i proizvodnji biljnih bjelančevina te da promiče istraživanja i inovacije povezane s održivom proizvodnjom biljnih bjelančevina;

17.  naglašava neiskorišteni potencijal tehnologija i inovacija u razvoju novih dobara i proizvoda (u područjima ljudske i životinjske hrane, mehanizacije, biokemije, biokontrole itd.) koji mogu potencijalno doprinijeti otvaranju radnih mjesta u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu vrijednosti; ipak skreće pozornost na činjenicu da inovacije i razvoj tehnologije dovode do gubitka radnih mjesta u tradicionalnim poljoprivrednim zanimanjima te poziva Komisiju i države članice da omoguće osposobljavanje i prekvalifikaciju radnika u pogođenim poljoprivrednim sektorima; ističe otvaranje novih radnih mjesta u poljoprivrednom sektoru, što je od ključne važnosti za ruralni razvoj, ponovno naseljavanje u ruralnim područjima i gospodarski rast te smatra da će se razvojem suvremenih poljoprivrednih praksi povećati popularnost poljoprivrede među mladim poljoprivrednicima i poduzetnicima; poziva Komisiju da razmotri mogućnost davanja poticaja poljoprivrednicima u cilju podizanja razine osviještenosti javnosti o funkcioniranju poljoprivredno-prehrambenog lanca i novim proizvodnim metodama;

18.  smatra da se novim informacijskim tehnologijama pružaju brojne mogućnosti za stvaranje novih lanaca vrijednosti koje bi mogle uključivati izravniji kontakt između proizvođača i potrošača, uz veću usmjerenost na inovativne proizvode, nove usluge i veću raznolikost proizvodnje jer se time poljoprivrednicima potencijalno mogu pružiti novi tokovi prihoda i može se utemeljiti transparentnije tržište koje će koristiti poljoprivrednicima i povećati potencijalni doseg njihovih proizvoda; ističe da bi se inovacijama u lancu opskrbe hranom mogla zajamčiti ujednačenija raspodjela rizika;

19.  naglašava da je potrebno riješiti problem rasipanja hrane, a posebno problem sustavnog rasipanja hrane jer količina hrane koja se svake godine u Europi rasipa ili baca iznosi 100 milijuna tona, što je otprilike 30 % – 50 % hrane proizvedene u EU-u; smatra da je za smanjenje aktualne razine rasipanja hrane potrebna i veća suradnja u prehrambenom lancu; ističe da zastarjeli regulatorni okviri ne smiju stvarati prepreke za inovativne načine prerade prehrambenog otpada i za dijeljenje najboljih praksi, a potrebno je potaknuti davanje prednosti inovativnim projektima za suzbijanje rasipanja i gubitka hrane, uključujući u okviru programa Obzor 2020.;

20.  naglašava da bi se izbjegavanjem rasipanja jedne tone hrane spriječilo stvaranje oko 4,2 tone CO2, što bi imalo značajan utjecaj na okoliš; također ističe važnost pravnog okvira izrađenog u skladu s načelom cirkularne ekonomije, zahvaljujući kojem bi bila definirana jasna pravila o nusproizvodima, poboljšala bi se uporaba sirovina, a količina preostalog otpada u najvećoj bi se mogućoj mjeri smanjila;

21.  ističe da se znatan udio biotičkih otpadnih tokova već koristi kao, primjerice, hrana za životinje ili osnovni materijal za biogoriva; međutim, smatra da se takvim materijalima trebaju stvarati još veći prinosi ciljanjem na najveću dodanu vrijednost i primjenom novih tehnologija kao što su biorafiniranje, uzgoj kukaca, ponovna uporaba životinjskih lipida, enzima i bjelančevina od otpadnih tokova u prehrambenom sektoru, fermentacija u krutom stanju, izvlačenje bioplina minerala iz gnojiva te korištenje viška gnojiva kao izvora obnovljive energije; napominje da nema jasnih pravila i da se nedovoljno iskorištavaju drugi resursi iz biomase kao što su nusproizvodi i otpadni tokovi u poljoprivredi te potiče Komisiju da podrži njihovo ponovno iskorištavanje u području energetike i drugdje promicanjem sustava za prepoznavanje diljem EU-a i posebnih mjera u okviru programa za ruralni razvoj koji će obuhvaćati poljoprivrednike i druge dionike kao što su lokalna tijela u malim projektima; napominje da bi se tim sustavima za prepoznavanje i posebnim programima za ruralni razvoj mogla potaknuti i prekogranična kretanja te poboljšati sinergija i usklađenost s drugim politikama EU-a;

22.  smatra da je degradacija tla teret za budućnost proizvodnje i razlog za uvođenje promjena u proizvodne metode i sustave s obzirom na to da je postupno napuštanje uzgoja životinja doprinijelo smanjenju plodnosti tla u mnogim poljoprivrednim gospodarstvima zbog neprikladnog organskog sadržaja i nedovoljnog korištenja organskim gnojivima; zabrinut je da EU uvelike ovisi o uvozu minerala za proizvodnju mineralnih gnojiva kao što su fosfati i da proizvodnja mineralnih gnojiva ima snažan ugljični i ekološki otisak; ističe mogućnost prerade životinjskog gnojiva u mineralni koncentrat koji se može koristiti za proizvodnju „zelenog gnojiva” kojim bi se smanjila potreba za mineralnim gnojivima i eventualno ih zamijenila s obzirom na to da imaju sličnu razinu učinkovitosti; pozdravlja činjenicu da se proizvodnjom i korištenjem mineralnih koncentrata znatno doprinosi cirkularnoj ekonomiji zatvaranjem mineralnog lanca te da će se time znatno smanjiti troškovi poljoprivrednih gospodarstava povezanih s gnojivima; zahtijeva od Komisije da preispita Uredbu EU-a o gnojivima i ukloni zakonodavne prepreke u Direktivi o nitratima u cilju ostvarivanja i poticanja proizvodnje mineralnih koncentrata iz životinjskog gnojiva;

23.  također je zabrinut zbog činjenice da je EU još uvijek ovisan o uvozu proteinskog krmiva poput soje te poziva na donošenje ambiciozne politike za razvoj proteinskih kultura u EU-u;

24.  preporučuje korištenje sustava upravljanja specifičnih za pojedinačna poljoprivredna gospodarstva kojima se mjeri i ocjenjuje ravnoteža hranjivih tvari na razini poljoprivrednog gospodarstva povezana s različitim lancima u proizvodnom ciklusu, s pomoću koje se mjeri utjecaj pojedinih poljoprivrednih gospodarstava na okoliš i izračunavaju razine hranjivih tvari specifičnih za poljoprivredna gospodarstva; napominje da se učinkovitim korištenjem minerala stvara povećani prinosa usjeva, smanjuje potreba za gnojivima i doprinosi učinkovitim praksama hranjenja životinja, čime se poljoprivrednicima omogućuje da poboljšaju svoj rad uz smanjenje troškova i napuštanje generičkih mjera; poziva Komisiju da podupre već planirane pilot-projekte u tom području sufinanciranjem iz raznih europskih fondova, uključujući iz programa Obzora 2020. i EFSU-a, te da predstavi studiju o tom pitanju;

25.  potiče uvođenje tehnika visoke preciznosti i niskih emisija za skladištenje, prijevoz i raspodjelu gnojiva po zemlji, što bi dovelo do znatnog poboljšanja prihvaćanja hranjivih tvari iz gnojiva te bi se time smanjila potreba za mineralnim gnojivima, kao i rizik od zagađenja voda;

26.  ističe da su bolje tehnike primjene gnojiva na tlu jedan od ključnih čimbenika u smanjenju ukupne emisije amonijaka i da bi zbog toga svaka država trebala zajamčiti da se tehnike uporabe tekućeg gnojiva s niskim emisijama primjenjuju zajedno s tehnikama raspodjele trakama (s pomoću čizama ili cijevi za širenje), injekcije ili zakiseljavanja;

27.  ističe da poljoprivredne prakse koje su povoljnije za klimu mogu imati trostruki pozitivan učinak, odnosno povećanje održive proizvodnje, jamčenje poljoprivrede koja je otporna na klimatske promjene i promjenjive i nepovoljne vremenske prilike te smanjenje emisija iz poljoprivrednog sektora poticanjem produktivnih, kružnih sustava koji se učinkovito koriste resursima; ističe da su poljoprivreda i šumarstvo jedinstveni sektori u pogledu aktivne apsorpcije CO2, i to zahvaljujući biljkama i pošumljavanju, korištenju pokrovnih usjeva i mahunastih usjeva, ograničavanju obrađivanja tla i trajnog pokrivanja tla, zaštitnim šumskim pojasevima koji su korisni i za zaštitu usjeva i povećanje vodnog kapaciteta, te upijanju stakleničkih plinova u tlu (pohranjivanje ugljika); u tom pogledu prima na znanje program 4 promila koji je predstavljen tijekom konferencije COP21, kao i mogućnost financijskih poticaja; potiče poljoprivrednike da nastave i povećaju primjenu tih novih i inovativnih praksi;

28.  ističe važnu ulogu agrošumarstva u poljoprivrednim sustavima, posebno u pogledu smanjenja poplava i erozije tla te poboljšanja zdravlja tla; poziva na daljnju integraciju inovativnih pristupa utemeljenih na drveću u poljoprivredne aktivnosti i na uklanjanje administrativnih prepreka u cilju optimiziranja planiranja razine vodomeđa te upravljanja riječnim slivovima; ističe koristi koje drveće donosi u pogledu postizanja veće održivosti i produktivnosti uzgoja, kao i očuvanja biološke raznolikosti te lokalnog i regionalnog gospodarskog razvoja; prima na znanje da treba zaštititi i nagraditi tradicionalne sustave šuma i pašnjaka s višenamjenskom i održivom upotrebom zemljišta te razmotriti novije metode integriranja drveća u poljoprivredne sustave u nizinskim područjima, kao što su mješoviti usjevi među stablima;

29.  smatra da je kvaliteta tla važna za gospodarstvo i okoliš jer bi pogoršanje stanja okoliša dovelo do manje produktivnosti tla, smanjenja dostupnosti hranjivih tvari, povećane podložnosti biljaka na nametnike i bolesti, smanjenja vodnog kapaciteta i biološke raznolikosti; poziva Komisiju da podrži inovativne prakse i dijeljenje najboljih praksi kao što su sustavi plodoreda, trajno pokrivanje tla, ograničavanje njegova obrađivanja te gnojidba zelenim mahunarkama i dušičnim bakterijama kako bi se spriječila daljnja degradacija tla; ističe da se poljoprivrednici moraju poticati na izradu sustava za navodnjavanje, uključujući poboljšanje učinkovitosti upotrebe vode i primjenu ekonomičnih tehnika navodnjavanja, radi suzbijanja dezertifikacije i eutrofikacije; vjeruje da je potrebno bolje razumijevanje međusobnog djelovanja upotrebe organskih tvari i proizvodnih potreba; pozdravlja istraživanja o inovativnim praksama kao što je primjena mikrobnih intervencija (bakterijska gnojiva) i studije o interakciji između biljaka i tla mikorhizom, rizobakterijama (PGPR) i regulatorima rasta biljaka (PGR) kojima se može smanjiti utjecaj na okoliš i korištenje kemijskih gnojiva i pesticida koji škode zdravlju ljudi i životinja te okolišu; prepoznaje važnost održivog korištenja tla kojim se uzimaju u obzir potrebe specifične za svako zemljište;

30.  prepoznaje da poljoprivredni sustavi nisu produktivni ako su tijekom većeg dijela godine poplavljeni ili pogođeni sušom; poziva Komisiju i države članice da promiču inovacije u području gospodarenja vodama i njihove zaštite, zajedno s uslugama savjetovanja i promicanja vezanima uz poljoprivredno gospodarstvo, upotrebom inovativnih tehnika i tehnologija za smanjenje rasipnih praksi navodnjavanja ili ublažavanje poplava; poziva na primjenu tih novih tehnika u okviru postojećih i novih značajki krajolika kao što su ribnjaci te programa usmjerenih na povećanje zadržavanja vode u tlu i u staništima povezanima s poljoprivredom, među kojima su močvarne livade, na zaštitu područja filtriranja podzemne vode, na povećanje kapaciteta infiltriranja vode u tlo i na zadržavanje vode; pozdravlja sinergije na razini krajolika s planiranjem upravljanja riječnim slivovima; poziva na promicanje primjene tehnika „poljoprivredne obnove” u cilju povećanja dubine gornjeg sloja tla, poticanje stvaranja humusa te inokulaciju mrtvog ili nezdravog tla s kompostom kako bi se vratila njegova optimalna funkcionalnost itd.;

31.  poziva na poduzimanje većih napora u pogledu razvijanja i potpune provedbe integriranih sustava upravljanja zaštitom bilja podržavanjem znanstvenih istraživanja o nekemijskim alternativama i mjerama sniženog rizika, kako su definirane u relevantnom zakonodavstvu, te pesticidima koji su povoljniji za okoliš; upozorava na profilaktičku primjenu materijala za zaštitu bilja i u tom pogledu ističe da bi se u okviru integrirane zaštite od štetnih organizama trebalo pametnije iskoristiti međusobna povezanost bioloških i kemijskih mjera; naglašava da bi se inovacije u pogledu alternativnih tvari sniženog rizika, kako su definirane relevantnim zakonodavstvom, i fizičkih intervencija mogle nadalje poticati, zajedno s biostimulacijom i biokontrolom na europskoj razini; zabrinut je da aktualni pristup registraciji sredstva za zaštitu bilja nije optimalan te da zaostaje zakonodavstvo za poticanje razvoja integrirane zaštite od štetnih organizama; poziva Komisiju da izradi plan djelovanja za kretanje prema održivijem sustavu za zaštitu od štetnih organizama, što uključuje savjetodavne usluge; napominje da se mehanizmima za biološku kontrolu štetnih organizama i bolesti može smanjiti upotreba pesticida i doprinijeti boljoj otpornosti bilja;

32.  poziva na trajni razvoj inovativnih tehnika uzgoja bilja, uz daljnje održavanje europskih banaka sjemena, što je ključno za razvoj novih i raznolikih sorti s većim prinosom, većom hranjivom vrijednosti i boljom otpornosti na štetne organizme, bolesti i nepovoljne vremenske prilike, te za ostvarenje veće biološke raznolikosti; ističe da tehnike uzgoja mogu pružati mogućnosti za smanjenje utjecaja tradicionalne poljoprivrede na okoliš; upozorava na svaku ovisnost od kemijskih sredstava u novijim sortama; ne odobrava aktualna administrativna i regulatorna opterećenja za poslovne subjekte i potiče programe za uzgoj bilja i životinja utemeljenih na zajednici; ističe da se odobrenja novih sorti trebaju pažljivo provoditi; potiče Komisiju da promiče primjenu novih tehnika koje se podvrgavaju prikladnoj procjeni rizika, kada je to potrebno, i koje su u potpunosti u skladu s načelom predostrožnosti te da zajamči pristup biološkim materijalima za mala i srednja poduzeća u sektoru uzgoja i očekuje da u tom pogledu snažno podrži inovacije; ne odobrava aktualnu odluku proširenog žalbenog vijeća Europskog ureda za patente od 25. ožujka 2015. u predmetima G2/12 i G2/13;

33.  ističe, u kontekstu inovativnih tehnika uzgoja bilja i životinja, odredbe za pravnu zaštitu biotehnoloških izuma(4), prema kojima se opće vrste bilja i životinja te ključni biološki postupci uzgoja bilja i životinja ne mogu patentirati; potiče Komisiju da provjeri tumačenje i područje primjene te iznimke s obzirom na to da se, u interesu sigurnosti opskrbe hranom, i dalje mora jamčiti slobodan pristup uzgojnom materijalu te njegovo slobodno korištenje;

34.  ističe mogućnost korištenja financijskim instrumentima kako bi se poboljšali prihodi u europskoj poljoprivredi; napominje da je samo pet država članica iskoristilo dodatne mogućnosti pružene u okviru novog Programa ruralnog razvoja za korištenje financijskim instrumentima prilagođenima tržištu kako bi se odgovorilo na pitanje tržišnih nedostataka; poziva Komisiju da olakša pristup kreditiranju jer je nedostatak takvog pristupa često prepreka za inovacije;

35.  pozdravlja Memorandum o razumijevanju koji je potpisan između Komisije i EIB-a, kao i volju za podupiranjem poljoprivrednih projekata i mladih poljoprivrednika pružanjem novih prilika za financiranje za države članice u obliku financijskih potpora kao što su jamstveni fondovi, obnovljivi fondovi ili investicijski kapital kako bi se poljoprivrednicima i udruženjima poljoprivrednika, kao što su zadruge, organizacije i skupine proizvođača te njihovi partneri, olakšalo kreditiranje u cilju pomaganja pri ulaganju u modernizaciju poljoprivrednih gospodarstava te pružanja prilika za financiranje kako bi se nadišle prepreke za kreditiranje, koje nerazmjerno pogađaju žene, i kako bi se mladim poljoprivrednicima pružile prilike za financiranje proširenja njihova poslovanja te zajamčilo ulaganje u istraživanje u javnom sektoru zajedno s javno-privatnim partnerstvima u cilju testiranja inovativnih proizvoda i njihova stavljanja na tržište; ponavlja želju Parlamenta da se ta financijska potpora realizira i da se uklone sve prepreke u pogledu pristupa tim sredstvima;

36.  poziva Komisiju da provede detaljnu procjenu o tome koje će nove vještine biti potrebne u budućem upravljanju europskim poljoprivrednim gospodarstvima i potiče njihovo širenje svim raspoloživim sredstvima;

37.  prima na znanje da postoji veliki potencijal za bolje upravljanje rizicima i smatra da su aktualni alati za upravljanje rizicima i tržištem nedovoljno razvijeni, što bi moglo dovesti do kratkoročnog smanjenja produktivnosti i dugoročnog pada u pogledu inovacija; poziva Komisiju da istraži mogućnost poticanja privatnih programa osiguranja kojima bi se pokrili nepovoljni klimatski uvjeti, životinjske ili biljne bolesti, najezde štetnih organizama ili okolišni incidenti o kojima je riječ u članku 37. Uredbe (EU) br. 1305/2013 te da o njima izvijesti;

38.  pozdravlja mogućnosti koje su otvorene osnivanjem Europskog partnerstva za inovacije AGRI (EIP-AGRI) za primijenjeno istraživanje u poljoprivrednom sektoru te participativne inovacije koje uključuju zajednice ruralnih stručnjaka; zabrinut je zbog fragmentiranog načina na koji se EIP-AGRI provodi na nacionalnoj razini i u tom pogledu poziva Komisiju da zajamči najjednostavnije moguće postupke za sudjelovanje; traži od Komisije da ocijeni mehanizme sufinanciranja partnerstva EIP-AGRI i drugih europskih javnih politika kako bi se potaknulo učinkovitije istraživanje koje u većoj mjeri razmatra potrebe tržišta i potrebu za razvijanjem održivih agronomskih i poljoprivredno-ekoloških praksi, a koje je potaknuto poduzetničkim i društveno-gospodarskim potrebama, uz osnivanje prekograničnih ciljnih skupina za istraživanje i pružanje boljih prilika za sudjelovanje poslovnih subjekata; poziva Komisiju da se aktivnije uključi u pogledu pružanja otvorenog plana za inovacije i istraživanja povezanog s programima Obzor 2020.;

39.  naglašava važnost osviještenosti i informiranosti potrošača; ističe da veća transparentnost u lancu opskrbe i u proizvodnji može pomoći potrošačima da donose utemeljenije odluke o proizvodima koje kupuju; smatra da se time pak poljoprivrednicima može pomoći da ostvare veće prihode od svoje proizvodnje;

40.  smatra da su gospodarski razvoj i ekološka održivost komplementarni ako se ostavi dovoljno prostora za inovacije i poduzetništvo i ako se poduzmu mjere za sprečavanje stvaranja neutemeljenih razlika u provedbi na nacionalnoj razini i za njihovu naknadnu eliminaciju kako bi se zajamčili istinski jednaki uvjeti u Uniji, među ostalim istraživanjem novih i relevantnih tehnika kao što su satelitske snimke; poziva Komisiju da zajamči istinski jednake uvjete u poljoprivrednom sektoru te da istovremeno osigura da se relevantno zakonodavstvo o okolišu, kao što su Direktive o pticama i staništima, u potpunosti poštuje u različitim državama članicama te da se stane na kraj njegovoj neujednačenoj, proturječnoj i neoptimalnoj provedbi;

41.  zabrinut je zbog toga što, prema reviziji na sredini razdoblja Strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020., nije došlo do nikakvog značajnog sveukupnog napretka u pogledu doprinosa poljoprivrede održavanju i jačanju biološke raznolikosti;

42.  ističe da ZPP treba biti usmjereniji na potrebe poljoprivrednika i lokalne uvjete, istovremeno ne ugrožavajući ciljeve politike; ističe da je potreban jednostavniji i fleksibilniji zakonodavni okvir koji je više usmjeren na nacionalne i lokalne uvjete te prikladniji za ostvarivanje sinergija s ostalim sektorima jer se njime poboljšavaju i promiču razmjena znanja i integracija korištenja resursima te jer je bolje usklađen s cirkularnom ekonomijom kako bi se poboljšala vidljivost postojećih sustava za specifično promotivno označivanje i potaknule nove inovacije u promicanju raznolikosti europskih poljoprivrednih proizvoda; nadalje ističe da se konkurentnim i održivim ZPP-om jamči veća primjena inovativnih praksi i dugoročna održivost europskog poljoprivrednog sektora pojednostavnjenjem intervencije države i poticanjem inovacija u javnom i privatnom sektoru kojima se doprinosi gospodarskom razvoju Europe, posebno ruralnih područja;

43.  poziva Komisiju da svake dvije godine izvještava o financiranju i ostalim mjerama Unije u području poljoprivrednih inovacija te o njihovim učincima na razvoj nabavnih i prodajnih cijena poljoprivrednih proizvoda i na povezane financijsko-ekonomske perspektive obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u Uniji;

44.  smatra da su inovacije važan alat i ključan prioritet horizontalnih politika za razvoj, provedbu i postizanje ciljeva reforme ZPP-a za razdoblje 2014. – 2020.; stoga poziva Komisiju da pruži ambiciozniju sveobuhvatnu strategiju s mjerljivim rezultatima kako bi se istraživanje i inovacije uskladili s prioritetima politike i usmjerili na njih; ističe da ZPP treba biti fleksibilniji u pogledu primjene novorazvijenih tehnika i praksi bez povećanja administrativnih opterećenja; vjeruje da bi jedan od horizontalnih prioriteta europskog zakonodavnog okvira trebalo biti jamčenje dovoljnog slobodnog prostora za pilot-programe i testiranja inovativnih tehnika uz poštovanje načela predostrožnosti;

45.  poziva Komisiju da zajamči da se propisima i politikama teži jačanju poštenog tržišnog natjecanja i u drugim područjima propisa usmjerenima na stvaranje bolje funkcionirajućeg i integriranog unutarnjeg tržišta;

46.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 58. (2) SL C 193, 30.6.2012., str. 1. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0473. (4) Direktiva 98/44/EZ o pravnoj zaštiti biotehnoloških izuma.