Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 9. lipnja 2016. - Strasbourg
Neulaganje prigovora na delegirani akt: regulatorni tehnički standardi za odgovarajuće mjere, sustave i postupke za sudionike na tržištu koji vrše objavljivanje i provode istraživanja tržišta
 Kambodža
 Tadžikistan, stanje zatvorenika savjesti
 Vijetnam
 Promicanje slobodnog kretanja pojednostavnjenjem prihvaćanja određenih javnih dokumenata ***II
 Prijenos Općem sudu nadležnosti za odlučivanje u prvom stupnju o predmetima u području javne službe EU-a ***I
 Uredba o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi Europske unije
 Konkurentnost europske industrije opskrbe željeznica

Neulaganje prigovora na delegirani akt: regulatorni tehnički standardi za odgovarajuće mjere, sustave i postupke za sudionike na tržištu koji vrše objavljivanje i provode istraživanja tržišta
PDF 251kWORD 71k
Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 17. svibnja 2016. o dopuni Uredbe (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za odgovarajuće mjere, sustave i postupke za sudionike na tržištu koji vrše objavljivanje i provode istraživanja tržišta (C(2016)02859 – 2016/2735(DEA))
P8_TA(2016)0273B8-0691/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2016)02859),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 18. svibnja 2016. kojim od Europskog parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na Delegiranu uredbu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 31. svibnja 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ(1) (u daljnjem tekstu „Uredba o zlouporabi tržišta”), a posebno njezin članak 11. stavak 9. treći podstavak,

–  uzimajući u obzir preporuku za donošenje odluke Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku,

–  uzimajući u obzir članak 105. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir činjenicu da nisu uloženi prigovori u roku propisanom člankom 105. stavkom 6. trećom i četvrtom alinejom Poslovnika, koji je istekao 8. lipnja 2016.,

A.  budući da je u članku 39. stavku 2. Uredbe o zlouporabi tržišta određeno da se više njezinih odredbi, uključujući članak 11. stavke 1. do 8., primjenjuje od 3. srpnja 2016., pa je u skladu s time u članku 7. stavku 1. delegirane uredbe također određeno da se ona primjenjuje od istog datuma;

B.  budući da se člankom 11. stavkom 9. Uredbe o zlouporabi tržišta ESMA-u ovlašćuje da izradi nacrte regulatornih tehničkih standarda radi utvrđivanja odgovarajućih mjera, postupaka i zahtjeva za vođenje evidencije za osobe kako bi ispunjavale zahtjeve utvrđene u stavcima 4., 5., 6. i 8. tog članka; budući da se člankom 11. stavkom 9. Uredbe o zlouporabi tržišta Komisiju ovlašćuje da donosi te regulatorne tehničke standarde u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća(2) („Uredba o ESMA-i”);

C.  budući da je Komisija 17. svibnja 2016. donijela delegiranu uredbu kako bi postupila u skladu sa svojim ovlaštenjem; budući da delegirana uredba sadrži važne pojedinosti postupaka koje sudionici na tržištu trebaju primjenjivati dok provode istraživanja tržišta;

D.  budući da delegirana uredba može stupiti na snagu tek po isteku razdoblja nadzora Parlamenta i Vijeća samo ako Parlament i Vijeće nisu na nju uložili nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore;

E.  budući da razdoblje nadzora predviđeno člankom 13. stavkom 1. Uredbe o ESMA-i traje tri mjeseca od datuma obavijesti o regulatornom tehničkom standardu, osim ako je regulatorni tehnički standard koji je Komisija donijela jednak nacrtu regulatornog tehničkog standarda koji je donijela ESMA, u kojem slučaju razdoblje nadzora traje jedan mjesec;

F.  budući da su u nacrt regulatornog tehničkog standarda koji je donijela ESMA unesene neke izmjene, kao što je dodavanje dviju novih uvodnih izjava i određeni broj izmjena članka 3. i članka 6. stavka 3. te odredbe o stupanju na snagu i primjeni; budući da se, u svjetlu tih izmjena, delegirana uredba ne može, u smislu drugog postavka članka 13. stavka 1. Uredbe o ESMA-i, smatrati jednakom nacrtu regulatornog tehničkog standarda koji je donijela ESMA; budući da se zato primjenjuje razdoblje za iznošenje prigovora od tri mjeseca, kao što je predviđeno u prvom podstavku članka 13. stavka 1. Uredbe o ESMA-i, što znači da to razdoblje istječe 17. kolovoza 2016.;

G.  budući da nesmetana i pravovremena provedba propisa o zlouporabi tržišta do 3. srpnja 2016. zahtijeva da sudionici na tržištu i nadležna tijela što ranije poduzmu nužne mjere i uvedu odgovarajuće sustave, a u svakom slučaju prije 3. srpnja 2016., te budući da to treba učiniti u skladu s delegiranom uredbom;

H.  budući da delegirana uredba treba stoga stupiti na snagu najkasnije 3. srpnja 2016. odnosno prije isteka razdoblja nadzora na dan 17. kolovoza 2016.;

I.  budući da se odredbe delegirane uredbe u suštini podudaraju s ciljevima koje je Parlament izrazio u Uredbi o zlouporabi tržišta i tijekom naknadnog neslužbenog dijaloga u okviru priprema za donošenje delegirane uredbe, a posebno s namjerom Parlamenta da nadležna tijela dobivaju cjelovite evidencije sa svim informacijama otkrivenima tijekom istraživanja tržišta;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na Delegiranu uredbu Komisije;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)SL L 173, 12.6.2014., str. 1.
(2)Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).


Kambodža
PDF 262kWORD 86k
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. lipnja 2016. o Kambodži (2016/2753(RSP))
P8_TA(2016)0274RC-B8-0753/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kambodži, posebno one od 26. studenoga 2015. o političkoj situaciji u Kambodži(1), od 9. srpnja 2015. o nacrtima zakona o nevladinim organizacijama i sindikatima u Kambodži(2) i od 16. siječnja 2014. o položaju branitelja prava i oporbenih aktivista u Kambodži i Laosu(3),

–  uzimajući u obzir lokalnu izjavu EU-a od 30. svibnja 2016. o političkoj situaciji u Kambodži,

–  uzimajući u obzir izvješće posebne izvjestiteljice UN-a o stanju ljudskih prava u Kambodži od 20. kolovoza 2015.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava o Kambodži od 2. listopada 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UN-a za ljudska prava od 27. travnja 2015. o drugom periodičkom izvješću o Kambodži,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o braniteljima ljudskih prava iz 2008. godine,

–  uzimajući u obzir Sporazum o suradnji između Europske zajednice i Kraljevine Kambodže iz 1997. godine,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju koju je 8. ožujka 1999. usvojila Opća skupština UN-a o pravu i odgovornosti pojedinaca, skupina i društvenih tijela da promiču i štite univerzalno priznata ljudska prava i temeljne slobode,

–  uzimajući u obzir izjavu posebne izvjestiteljice UN-a od 1. travnja 2016. kojom je pozvala Kambodžu na jačanje zaštite prava žena i autohtonog stanovništva,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu organizacija civilnog društva od 2. svibnja 2016. kojom se osuđuje podizanje optužbi protiv branitelja ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje,

–  uzimajući u obzir Ustav Kambodže, a posebno njegov članak 41. kojim se propisuju pravo i sloboda izražavanja i udruživanja, članak 35. o pravu na sudjelovanje u političkom životu i članak 80. o zastupničkom imunitetu,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se proteklih mjeseci bilježi stalan porast broja uhićenja članova političke oporbe, aktivista za ljudska prava i predstavnika civilnog društva;

B.  budući da je premijer Hun Sen na vlasti više od 30 godina; budući da je Sam Rainsy, predsjednik vodeće oporbene stranke CNRP, i dalje u samonametnutom egzilu zbog prethodnih progona uzrokovanih izmišljenim politički motiviranim optužbama, a da je vršitelj dužnosti predsjednika CNRP-a Kem Sokha pod istragom; budući da je 22. travnja 2016. tužitelj Suda u Phnom Penhu najavio da će se predsjedniku CNRP-a Samu Rainsyju suditi u odsutnosti za dodatne politički motivirane optužbe i da će suđenje započeti 28. srpnja 2016.;

C.  budući da je Sud 20. studenoga 2015. Samu Rainsyju uputio poziv radi ispitivanja u vezi sa sadržajem koji je na njegovoj javnoj stranici na Facebooku objavio oporbeni senator Hong Sok Hour, koji je od kolovoza 2015. u pritvoru pod optužbom za krivotvorenje i poticanje nakon što je na stranici na Facebooku Sama Rainsyja objavio videosnimku s navodno lažnim dokumentom povezanim sa sporazumom o granici s Vijetnamom iz 1979. godine;

D.  budući da je Općinski sud u Phnom Penhu 3. svibnja 2016. uputio poziv Kemu Sokhi u vezi s optužbom za kazneno djelo klevete, kao i zastupnicima Pinu Ratani i Toku Vanchanu, bez obzira na to što oni uživaju zastupnički imunitet;

E.  budući da je 12. svibnja 2016. poziv upućen i poznatom političkom analitičaru Ouu Viraku zbog optužbe za klevetu nakon što je on iznio svoje mišljenje o slučaju Kema Sokhe;

F.  budući da su 2. svibnja 2016. podignute politički motivirane optužbe protiv Nyja Sokhe, Naya Vande i Yija Soksana (trojice viših odvjetnika za ljudska prava iz Kambodžanske udruge za ljudska prava i razvoj (ADHOC)), bivšeg službenika ADHOC-a Nyja Chakrye, koji je zamjenik glavnog tajnika kambodžanskog Državnog izbornog povjerenstva (NEC), te Soena Sallyja, službenika Ureda UN-a visokog povjerenika za ljudska prava (UN OHCHR), te budući da bi oni mogli biti kažnjeni kaznom zatvora u trajanju do 10 godina;

G.  budući da je oporbenom zastupniku u Narodnoj skupštini Umu Samu Anu ukinut zastupnički imunitet i da je 11. travnja 2016. uhićen na osnovi izmišljene optužbe za „poticanje izazivanja kaosa u društvu” zbog njegovih nenasilnih pogleda na odnose Kambodže i Vijetnama; budući da ga je zatim Protuteroristička policija zadržala, a onda je protiv njega podignuta optužnica i zadržan je u pritvoru pod navedenim optužbama;

H.  budući da je Sud u Phnom Penhu 26. travnja 2016. podigao optužnicu protiv Ronga Chhuna, bivšeg sindikalnog vođe koji je trenutačno član NEC-a, na temelju izmišljenih politički motiviranih optužbi za poticanje na nasilje koje je uzrokovalo suzbijanje radničkih štrajkova od strane Vladinih sigurnosnih snaga krajem prosinca 2013. i početkom siječnja 2014.; budući da se trebaju održati dva važna izborna ciklusa (općinski izbori 2017. i parlamentarni izbori 2018. godine) pa Vlada koristi pritisak na NEC kako bi utjecala na te izbore;

I.  budući da je 9. svibnja 2016. uhićeno osam ljudi koji su mirno prosvjedovali protiv uhićenja službenika ADHOC-a, između ostalih i Ee Sarom, direktor nevladine organizacije Sahmakun Teang Tnaut, zamjenik direktora nevladine organizacije LICADHO Thav Khimsan, kao i savjetnici LICADHO-a iz Švedske i Njemačke, te da su oni ubrzo nakon toga oslobođeni; budući da se to isto 16. svibnja 2016. dogodilo petorici mirnih prosvjednika;

J.  budući da je Europska unija najvažniji partner Kambodže kada je riječ o razvojnoj pomoći i da je za razdoblje 2014. – 2020. predviđena dodjela novih sredstava u iznosu od 410 milijuna EUR; budući da EU podupire niz inicijativa za ljudska prava koje provode kambodžanske nevladine organizacije i druge organizacije civilnog društva; budući da je Kambodža u velikoj mjeri ovisna o razvojnoj pomoći;

K.  budući da je 26. listopada 2015. skupina provladinih prosvjednika u Phnom Penhu divljački napala dvojicu oporbenih parlamentarnih zastupnika CNRP-a, Nhaya Chamrouena i Konga Sakpheu, i ugrozila sigurnost privatne rezidencije prvog potpredsjednika Narodne skupštine; budući da su policija i druge državne snage sigurnosti navodno samo promatrale nesmetano odvijanje napada; budući da su u vezi s tim napadima provedena neka uhićenja, ali da su nevladine organizacije za ljudska prava u Kambodži izrazile zabrinutost da su stvarni napadači još uvijek na slobodi;

L.  budući da su, unatoč glasnim kritikama civilnog društva i međunarodne zajednice, proglašavanjem Zakona o udrugama i nevladinim organizacijama državne vlasti dobile arbitrarne ovlasti da zatvore i spriječe osnivanje organizacija za obranu ljudskih prava te da su već započele s otežavanjem rada na području obrane ljudskih prava u Kambodži i ograničavanjem djelovanja civilnog društva;

M.  budući da vlasti nakon donošenja Zakona o udrugama i nevladinim organizacijama 2015. godine odbijaju davanje dozvola za organizaciju velikih događaja potpore pod vodstvom nevladinih organizacija te budući da su proteklih mjeseci održana događanja povezana s Međunarodnim danom staništa, Međunarodnim danom ljudskih prava , Međunarodnim danom žena i Međunarodnim praznikom rada u različitoj mjeri ometale policijske snage i drugi prosvjednici;

N.  budući da je kambodžanski Senat 12. travnja 2016. donio Zakon o sindikatima kojim su uvedena ograničenja na pravo radnika na udruživanje, a tijelima vlasti dane arbitrarne ovlasti u suzbijanju ostvarivanja tog sindikalnog prava;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja političke klime za oporbu i aktiviste u području ljudskih prava u Kambodži te osuđuje svako nasilje, politički motivirane optužbe, samovoljno pritvaranje, ispitivanje, kažnjavanje tih pojedinaca i osuđujuće presude koje su im izrečene;

2.  žali zbog povećanja politički motiviranih optužbi i sudskog zlostavljanja branitelja ljudskih prava i aktivista, a posebno zbog politički motiviranih optužbi, kazni i osuđujućih presuda povezanih s legitimnim radom aktivista, političkih kritičara i branitelja ljudskih prava u Kambodži;

3.  poziva kambodžanske vlasti da povuku nalog za uhićenje i odbace sve optužbe protiv oporbenog vođe Sama Rainsyja i zastupnika CNRP-a u Narodnoj skupštini i Senatu, što podrazumijeva i senatora Honga Soka Houra; poziva na trenutačno puštanje na slobodu petorice branitelja ljudskih prava koji se još uvijek nalaze u preventivnom pritvoru, točnije Nyja Sokhe, Naya Vande, Yija Soksana, Lim Mony i Nyja Chakre, na to da se tim političarima, aktivistima i braniteljima ljudskih prava dozvoli slobodan rad bez straha od uhićenja ili progona te da se prekine politička upotreba sudova za progon ljudi zbog politički motiviranih i izmišljenih optužbi; poziva Narodnu skupštinu da Samu Rainsyju, Umu Samu Anu i Hongu Soku Houru smjesta vrati zastupničko mjesto i obnovi njihov zastupnički imunitet;

4.  poziva kambodžanske vlasti da odbace sve politički motivirane optužbe i obustave ostale kaznene postupke protiv ADHOC-a i drugih kambodžanskih branitelja ljudskih prava, da prekinu sa svim prijetnjama da će primijeniti represivne odredbe iz Zakona o udrugama i nevladinim organizacijama kao i sa svim ostalim pokušajima zastrašivanja i zlostavljanja branitelja ljudskih prava i domaćih i međunarodnih organizacija, te da odmah i bezuvjetno oslobode sve koji su lišeni slobode na osnovi politički motiviranih i izmišljenih optužbi;

5.  poziva Vladu Kambodže da prizna legitimnu i korisnu ulogu koju za doprinos općem gospodarskom i političkom razvoju Kambodže imaju civilno društvo, sindikati i politička oporba;

6.  potiče Vladu da uloži napore u jačanje demokracije i vladavine prava te da poštuje ljudska prava i temeljne slobode, što podrazumijeva potpuno pridržavanje ustavnih odredbi koje se odnose na pluralizam i slobodu udruživanja i izražavanja;

7.  podsjeća da je sigurno okruženje demokratskog dijaloga ključno za političku stabilnost, demokraciju i miroljubivo društvo u zemlji te apelira na Vladu da poduzme sve potrebne mjere kako bi zajamčila sigurnost svim demokratski izabranim predstavnicima Kambodže, neovisno o njihovoj političkoj pripadnosti;

8.  pozdravlja reformu NEC-a izmjenom Ustava, na temelju sporazuma iz srpnja 2014. između Kambodžanske narodne stranke (CPP) i CNRP-a o izbornim reformama; ističe činjenicu da se NEC sada sastoji od četiri predstavnika CPP-a, četiri predstavnika CNRP-a i jednog predstavnika civilnog društva;

9.  poziva Vladu da se pobrine za provedbu cjelovitih i nepristranih istraga, uz sudjelovanje Ujedinjenih naroda, koje će rezultirati podizanjem optužnica protiv svih odgovornih za nedavni divljački napad na dva zastupnika CNRP-a u Narodnoj skupštini koji su počinili pripadnici oružanih snaga i za prekomjernu upotrebu vojne i policijske sile za gušenje prosvjeda, štrajkova i socijalnih nemira;

10.  poziva kambodžanske vlasti da odbace sve optužbe protiv bivšeg sindikalnog vođe i člana NEC-a Ronga Chhuna;

11.  poziva države članice, potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i Komisiju da uspostave jasna mjerila za predstojeće izbore u Kambodži u skladu s međunarodnim pravom o slobodi izražavanja, udruživanja i okupljanja te da ta mjerila javno objave kambodžanskim vlastima i oporbi; poziva ESVD da iznos financijske pomoći EU-a učini ovisnim o poboljšanju stanja ljudskih prava u zemlji;

12.  izražava zabrinutost zbog novog Zakona o sindikatima; poziva Vladu da izvan snage stavi Zakon o sindikatima, Zakon o udrugama i nevladinim organizacijama i slične zakone kojima se ograničavaju temeljne slobode i koji su prijetnja ostvarivanju ljudskih prava; potiče Vladu da se pobrine za to da cjelokupno zakonodavstvo relevantno za ljudska prava bude u skladu s Ustavom Kambodže i međunarodnim standardima;

13.  potiče Vladu Kambodže da prekine sva prisilna iseljavanja i prisvajanje zemljišta te da se pobrine da se sva iseljavanja u potpunosti provode u skladu s međunarodnim standardima;

14.  ističe važnost Misije EU-a za promatranje izbora i njezina doprinosa poštenim i slobodnim izborima; poziva NEC i relevantna tijela vlasti da se pobrinu za to da svi birači koji imaju pravo glasa, uključujući radnike migrante i zatvorenike, imaju mogućnost registracije za izbore, da za to imaju dovoljno vremena te da to pravo iskoriste;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, vladama i parlamentima država članica te Vladi i Narodnoj skupštini Kambodže.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0413.
(2)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0277.
(3)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0044.


Tadžikistan, stanje zatvorenika savjesti
PDF 262kWORD 88k
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. lipnja 2016. o Tadžikistanu: situacija u vezi sa zatvorenicima savjesti (2016/2754(RSP))
P8_TA(2016)0275RC-B8-0755/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 7., 8. i 9. Opće deklaracije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. rujna 2009. o sklapanju Sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europskih zajednica i njihovih država članica s jedne strane i Republike Tadžikistana s druge strane(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o provedbi strategije EU-a za središnju Aziju(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o strategiji EU-a za središnju Aziju od 22. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. travnja 2016. o provedbi i preispitivanju strategije EU-a za središnju Aziju(3),

–  uzimajući u obzir izjavu EU-a od 18. veljače 2016. upućenu Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS) o kaznenom postupku pokrenutom u Tadžikistanu protiv Stranke islamskog preporoda Tadžikistana;

–  uzimajući u obzir zaključke donesene nakon posjeta posebnog predstavnika EU-a za središnju Aziju Tadžikistanu održanog 18. rujna 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 3. lipnja 2016. o doživotnoj kazni zatvora koju je tadžikistanski Vrhovni sud izrekao potpredsjednicima Stranke islamskog preporoda,

–  uzimajući u obzir preliminarna opažanja koja je 9. ožujka 2016. na kraju svojeg posjeta Tadžikistanu iznio posebni izvjestitelj UN-a za pravo na slobodu mišljenja i izražavanja,

–  uzimajući u obzir preporuke iz univerzalnog periodičnog pregleda upućene Tadžikistanu na 25. sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava 6. svibnja 2016.,

–  uzimajući u obzir godišnje dijaloge o ljudskim pravima koji se vode između EU-a i Tadžikistana,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. kojim se jamči sloboda izražavanja, sloboda okupljanja, pravo pojedinaca na poštovanje njihova osobnog, privatnog i obiteljskog života i pravo na jednakost te zabranjuje diskriminacija u ostvarivanju tih prava,

–  uzimajući u obzir Regionalnu konferenciju o sprječavanju mučenja održanu od 27. do 29. svibnja 2014. i Regionalnu konferenciju o ulozi društva u sprječavanju mučenja održanu od 31. svibnja do 2. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir tadžikistanski akcijski plan za provedbu preporuka koje je u kolovozu 2013. izdao Odbor za borbu protiv mučenja,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Europski parlament 17. rujna 2009. dao pristanak za Sporazum o partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i Republike Tadžikistana; budući da je Sporazum o partnerstvu i suradnji potpisan 2004. godine i da je stupio na snagu 1. siječnja 2010.; budući da ponajprije u članku 2. Sporazuma stoji da je poštovanje demokratskih načela i temeljnih i ljudskih prava temelj unutarnjih i vanjskih politika stranaka Sporazuma i da predstavlja glavni element tog Sporazuma;

B.  budući da se suradnja između EU-a i Tadžikistana od 1992. proširila na cijeli niz područja, kao što su ljudska prava i demokracija, koja su sâm temelj svakog partnerstva;

C.  budući da je za EU veoma važno poboljšanje političke, gospodarske i sigurnosne suradnje kao i održivog razvoja i mirovne suradnje s područjem središnje Azije uspostavom snažnih i otvorenih odnosa između EU-a i Kazahstana zasnovanih na vladavini prava, demokraciji i ljudskim pravima;

D.  budući da se poznati poduzetnik i kritičar vlade Abubakr Azizhodžaev nalazi u pritvoru od veljače 2016. nakon što se kritički osvrnuo na koruptivne poslovne radnje; budući da je optužen za poticanje na nacionalnu, rasnu, regionalnu ili vjersku mržnju prema čl. 189. tadžikistanskog Kaznenog zakona;

E.  budući da se članove političke oporbe u Tadžikistanu sustavno napada; budući da je u rujnu 2015. zabranjena Stranka islamskog preporoda Tadžikistana nakon što je uspostavljena povezanost te stranke s neuspjelim državnim udarom na početku tog mjeseca pod vodstvom generala Abduhalima Nazarzoda koji je ubijen zajedno sa 37 svojih pristalica; budući da su vlasti već uhitile otprilike 200 članova Stranke islamskog preporoda;

F.  budući da su u veljači 2016. započela saslušanja na Vrhovnom sudu u predmetima protiv 13 članova Političkog vijeća Stranke islamskog preporoda i još četiri osobe povezane s tom strankom koji su optuženi za djela ekstremizma zbog svoje navodne upletenosti u napade koji su se dogodili u rujnu 2015.; budući da su brojni članovi Stranke islamskog preporoda uhićeni i da se protiv njih vodi kazneni postupak bez jamstva poštenog suđenja; budući da je poduzetnik i poznati član oporbe Zaid Saidov osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 29 godina u kaznenom postupku povezanom s njegovom kandidaturom na predsjedničkim izborima održanima u studenom 2013.; budući da je u ožujku 2015. u Istanbulu ubijen Umarali Kuvatov i da je Maksud Ibragimov, također aktivist, izboden nožem i otet u Rusiji, a zatim vraćen u Tadžikistan i u srpnju 2015. osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 17 godina;

G.  budući da je 2. lipnja 2016. Vrhovni sud u Dušanbeu osudio potpredsjednike zabranjene Stranke islamskog preporoda Mahmadalija Hajita i Saidumara Husainija na doživotnu kaznu zatvora na temelju optužbi za planiranje pokušaja državnog udara 2015.; budući da je još 11 članova Stranke islamskog preporoda osuđeno na kaznu zatvora; budući da se u zatvoru nalaze i tri člana obitelji čelnika Stranke islamskog preporoda Muhidina Kabirija na temelju optužbi da nisu prijavili neutvrđeno kazneno djelo; budući da sudski postupak nije bio transparentan i da je tijekom njega prekršeno pravo optuženika na pošteno suđenje;

H.  budući da je nekoliko odvjetnika koji su se prijavili za posao branitelja optuženika iz Stranke islamskog preporoda primilo prijetnje smrću i da su uhićeni, zadržani u pritvoru i lišeni slobode; budući da uhićenja Buzurgmehra Jorova, Nodire Dodajanove, Nuridina Mahkamova, Šuhrata Kudratova, Firuza i Dalera Tabarova predstavljaju razlog za zabrinutost u vezi s poštovanjem međunarodnih standarda u pogledu neovisnosti odvjetnika, zatvorenih suđenja i ograničenog pristupa pravnom zastupanju; budući da su i neki novinari zatvarani, uznemiravani i zastrašivani; budući da se sloboda govora, pristup medijima, politički i ideološki pluralizam, uključujući i u području vjere, moraju priznati u skladu s Ustavom Tadžikistana;

I.  budući da je Zakonom o advokaturi iz 2015. uvedena obveza ponovnog izdavanja odobrenja za rad branitelja odvjetničke komore i da je uveden niz ograničenja u vezi s tim tko se može baviti odvjetništvom, što taj zakon čini pogodnim za moguće uplitanje u neovisnost odvjetničkog rada;

J.  budući da nedavne izmjene Zakona o javnom udruživanju koje su stupile na snagu 2015. ograničavaju djelovanje civilnog društva jer se njima nameće otkrivanje podataka o izvorima financiranja nevladinih organizacija;

K.  budući da je izaslanstvo Europskog parlamenta za promatranje parlamentarnih izbora u Tadžikistanu u svojoj izjavi od 2. ožujka 2015. istaknulo znatne nedostatke;

L.  budući da tiskovni mediji, internetske stranice, društveni mediji i pružatelji internetskih usluga u Tadžikistanu rade u okruženju punom ograničenja u kojem je autocenzura uobičajena; budući da vlada koristi restriktivno zakonodavstvo i propise o medijima kako bi suzbila neovisno novinarstvo i da često onemogućuje rad internetskih medijskih servisa i mreža društvenih medija;

M.  budući da je UN-ov posebni izvjestitelj za mučenje i druge oblike okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja u veljači 2015. izrazio zabrinutost zbog kontinuiranog mučenja, zlostavljanja i prakse nekažnjavanja za ta djela u izvješću sastavljenom nakon njegove misije u Tadžikistan u veljači 2014.;

N.  budući da je indeks percepcije korupcije za Tadžikistan i dalje na zabrinjavajuće visokoj razini;

O.  budući da je Europski instrument za demokraciju i ljudska prava važan alat za financiranje s ciljem podupiranja vladavine prava, dobrog upravljanja i ljudskih prava u toj zemlji i u cijeloj regiji;

P.  budući da je 22. svibnja 2016. u Tadžikistanu održan referendum o ustavnim izmjenama koje sadašnjem predsjedniku Emomaliju Rahmonu omogućuju neograničeno pravo na reizbor;

1.  poziva na puštanje na slobodu svih onih koji su zatvoreni na temelju politički motiviranih optužbi, među kojima su Abubakr Azizhodžaev, Zaid Saidov, Maksud Ibragimov, potpredsjednici Stranke islamskog preporoda Mahmadali Hajit i Saidumar Hussaini te još 11 članova stranke;

2.  poziva tadžikistanske vlasti da ponište presude izrečene braniteljima i odvjetnicima, među kojima su Buzurgmehr Jorov, Nodira Dodajanova, Nuriddin Mahkamov, Šuhrat Kudratov te Firuz i Daler Tabarov, i da ih puste na slobodu;

3.  naglašava važnost odnosa između EU-a i Tadžikistana i jačanja suradnje u svim područjima; ističe interes EU-a za održive odnose s Tadžikistanom u smislu političke i gospodarske suradnje; naglašava da su politički i gospodarski odnosi s EU-om duboko povezani s idejom o zajedničkim vrijednostima poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao što je predviđeno Sporazumom o partnerstvu i suradnji;

4.  duboko je zabrinut zbog povećanja broja pritvorenih i uhićenih odvjetnika za ljudska prava, članova političke oporbe i članova njihovih obitelji, zbog ograničenja medijskih sloboda, internetskih i mobilnih komunikacija te vjerskog izražavanja;

5.  poziva tadžikistanske vlasti da odvjetnicima obrane i političkim ličnostima osiguraju poštena, otvorena i transparentna suđenja, da predvide značajnu zaštitu i proceduralna jamstva u skladu s međunarodnim obvezama Tadžikistana te da međunarodnim organizacijama dopuste da ponovno istraže sve prijavljene slučajeve kršenja ljudskih prava i povrede dostojanstva; traži da se svima koji se nalaze u zatvoru ili su lišeni slobode omogući pristup neovisnoj pravnoj pomoći kao i pravo na redovite susrete s članovima obitelji; podsjeća da se za svaku izrečenu kaznu moraju predočiti jasni dokazi kako bi se opravdale kaznene optužbe kojima se optuženik tereti;

6.  poziva tadžikistansku vladu da oporbenim skupinama dopusti slobodno djelovanje i uživanje sloboda okupljanja, udruživanja, izražavanja i vjere, u skladu s međunarodnim standardima za ljudska prava i tadžikistanskim Ustavom;

7.  naglašava da se legitimna borba protiv terorizma i nasilnog ekstremizma ne smije koristiti kao izlika za zabranu djelovanja oporbe, gušenje slobode izražavanja ili ometanje neovisnosti pravosuđa; podsjeća da se moraju zajamčiti temeljne slobode svih tadžikistanskih građana i da se mora poštovati vladavina prava;

8.  poziva tadžikistanski parlament da pri razmatranju prijedloga izmjena Zakona o medijima u vezi s licencijama za medije uzme u obzir stajališta neovisnih medija i civilnog društva; poziva tadžikistanske vlasti da prestanu onemogućivati rad informativnih internetskih stranica;

9.  poziva tadžikistanske vlasti da poštuju međunarodno pravo, osobito u pogledu Zakona o javnom udruživanju i Zakona o odvjetničkoj komori i odvjetničkoj praksi; poziva tadžikistansku vladu da učini sve što je potrebno kako bi svi odvjetnici, uključujući i branitelje aktivista za ljudska prava, članovi Stranke islamskog preporoda, žrtve mučenja i klijenti optuženi za ekstremizam mogli slobodno obavljati svoj posao, bez straha od prijetnji ili uznemiravanja;

10.  pozdravlja niz pozitivnih mjera koje je poduzela tadžikistanska vlada, kao što je dekriminalizacija klevete i vrijeđanja 2012. i poziva na pravilnu provedbu tadžikistanskog Kaznenog zakona; pozdravlja potpisivanje zakonodavstva kojim se uvode izmjene Zakona o kaznenom postupku i Zakona o postupcima pritvaranja i uvjetima za osumnjičenike, okrivljenike i optuženike te poziva tadžikistanske vlasti da osiguraju hitnu provedbu tih zakonodavnih odredbi;

11.  pozdravlja godišnje dijaloge o ljudskim pravima između EU-a i Tadžikistana tijekom kojih bi se trebalo osvrnuti i na sadržaj ove rezolucije; ističe važnost uspješnih dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i tadžikistanskih vlasti koji su usmjereni na rezultate kao instrumenta koji doprinosi ublažavanju političke situacije u zemlji i pokretanju sveobuhvatnih reformi;

12.  poziva EU, prije svega Europsku službu za vanjsko djelovanje, da pomno prati provedbu vladavine prava u Tadžikistanu, osobito prava na udruživanje i prava na osnivanje političkih stranaka u okviru nadolazećih parlamentarnih izbora 2020., da istakne razloge za zabrinutost, ondje gdje je to potrebno, da ponudi pomoć i redovito izvješćuje Parlament; poziva izaslanstvo EU-a u Dušanbeu da i dalje bude aktivno u svojem radu;

13.  potiče tadžikistanske vlasti da osiguraju pravilno postupanje u vezi s preporukama iz univerzalnog periodičnog pregleda i njihovu provedbu;

14.  izražava duboku zabrinutost zbog raširene prakse mučenja i poziva tadžikistansku vladu da provede svoj akcijski plan za provedbu preporuka koje je izdao Odbor za borbu protiv mučenja u kolovozu 2013.;

15.  prima na znanje zaključke misije za promatranje parlamentarnih izbora održanih 1. ožujka 2015. u Tadžikistanu koju je odaslao Ured za demokratske institucije i ljudska prava pri Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju u kojima se navodi da su izbori održani u političkom okruženje obilježenom ograničenjima i da nisu bili osigurani jednaki uvjeti za sve kandidate te poziva tadžikistanske vlasti da se u odgovarajućem roku pozabave svim preporukama izrečenim u tim zaključcima;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Europske komisije / visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, posebnom predstavniku EU-a za središnju Aziju, vladama i parlamentima država članica, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, Vijeću UN-a za ljudska prava, tadžikistanskoj vladi i predsjedniku Tadžikistana Emomaliju Rahmonu.

(1) SL C 224 E, 19.8.2010., str. 12.
(2) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 91.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0121.


Vijetnam
PDF 184kWORD 87k
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. lipnja 2016. o Vijetnamu (2016/2755(RSP))
P8_TA(2016)0276RC-B8-0754/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Vijetnamu,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje od 18. prosinca 2015. o uhićenju odvjetnika Nguyễna Văna Đàija,

–  uzimajući u obzir izjavu šefova država ili vlada EU-a od 7. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu za medije glasnogovornika visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 13. svibnja 2016. u Ženevi o Turskoj, Gambiji i Vijetnamu,

–  uzimajući u obzir izjavu posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja Heinera Bielefeldta i posebnog izvjestitelja UN-a za mučenje Juana E. Méndeza od 3. lipnja 2016., koju su podržali posebni izvjestitelj UN-a o položaju boraca za ljudska prava Michel Forst, posebni izvjestitelj UN-a za pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja Maina Kiai, posebni izvjestitelj UN-a za promicanje i zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja David Kaye, posebna izvjestiteljica UN-a za nasilje nad ženama i njegove uzroke i posljedice Dubravka Šimonović i radna skupina o proizvoljnom pritvaranju,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Vijetnama koji je potpisan 27. lipnja 2012. te godišnji dijalog između EU-a i Vijetnama o ljudskim pravima koji se održao 15. prosinca 2015. između EU-a i vijetnamske vlade,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, kojem je Vijetnam pristupio 1982.,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, čija je Vijetnam država potpisnica od 1982.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja, koju je Vijetnam ratificirao 2015.,

–  uzimajući u obzir Univerzalni periodični pregled za Vijetnam Vijeća UN-a za ljudska prava od 28. siječnja 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da EU Vijetnam smatra važnim partnerom u Aziji; budući da je 2015. obilježena 25. obljetnica odnosa između EU-a i Vijetnama; budući da su se ti odnosi brzo proširili s područja trgovine i pomoći i postali sveobuhvatniji;

B.  budući da je Vijetnam od 1975. jednostranačka država u kojoj Vijetnamska komunistička partija ne dozvoljava da se njezina vlast dovede u pitanje i koja pod svojim nadzorom drži Narodnu skupštinu i sudove;

C.  budući da su se vijetnamske vlasti snažno obrušile na prosvjede koji su u svibnju 2016. organizirani diljem zemlje kao reakcija na ekološku katastrofu koja je desetkovala vijetnamske riblje stokove;

D.  budući da je 16. prosinca 2015. uhićena vijetnamska odvjetnica i aktivistica za ljudska prava Lê Thu Hà, u isto vrijeme kada je pod optužbom za vođenje protudržavne propagande uhićen i njezin kolega, poznati odvjetnik za ljudska prava Nguyễn Văn Đài; budući da je 22. veljače 2016. borca za ljudska prava Trầna Minha Nhậta u vlastitom domu u okrugu Lâm Hà, provinciji Lâm Đồng, napao policajac; budući da je Trần Huỳnh Duy Thức, koji je zatvoren 2009. nakon suđenja bez adekvatne obrane, osuđen na 16 godina zatvora nakon kojih slijedi pet godina kućnog pritvora; budući da posebno zabrinjava sve lošije zdravstveno stanje budističkog disidenta Thícha Quảnga Độa, koji se nalazi u kućnom pritvoru;

E.  budući da su u Vijetnamu zabranjene neovisne političke stranke, sindikati i organizacije za zaštitu ljudskih prava, a za javna okupljana potrebna je službena dozvola; budući da su neki mirni prosvjedi bili pod strogim nadzorom policije, a istaknuti aktivisti zadržani su u kućnom pritvoru, dok su ostali prosvjedi bili prekinuti ili unaprijed zabranjeni;

F.  budući da su opsežne policijske mjere za sprječavanje i kažnjavanje sudjelovanja u prosvjedima rezultirale nizom slučajeva kršenja ljudskih prava, uključujući mučenje i drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje i kažnjavanje, kao i kršenjima prava na mirno okupljanje i slobodu kretanja; budući da su uvjeti u kojima se zatvorenici drže i način na koji se s njima postupa loši te da je 2015. najmanje sedmero ljudi umrlo u policijskom pritvoru, a sumnja se da ih je policija mučila ili na drugi način s njima loše postupala;

G.  budući da je Vijetnam, iako je prihvatio 182 od 227 preporuka koje je u svojem periodičnom pregledu u lipnju 2014. dalo Vijeće UN-a za ljudska prava, odbio provesti preporuke poput onih o oslobađanju političkih zatvorenika i osoba koje su u pritvoru bez optužnice ili suđenja, o pravnoj reformi u cilju okončanja političkog pritvaranja, o uspostavi neovisne nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava te o drugim koracima čiji je cilj promicanje sudjelovanja javnosti; budući da je, međutim, Vijetnam nedavno dopustio međunarodnim skupinama za zaštitu ljudskih prava da se sastanu s predstavnicima oporbe i vladinim dužnosnicima, prvi put od završetka Vijetnamskog rata;

H.  budući da Vijetnam inzistira na upotrebi nejasno formuliranih odredbi o „nacionalnoj sigurnosti”u kaznenom zakonu kao što su „protudržavna propaganda”, „subverzija” ili „zlouporaba demokratskih sloboda” kako bi inkriminirao i ušutkao političke disidente, borce za ljudska prava i one koje smatraju kritičarima vlade;

I.  budući da je u svibnju 2016. BBC-ovom dopisniku Jonathanu Headu navodno bilo zabranjeno da izvještava o posjetu predsjednika Obame Vijetnamu te mu je bez službenog objašnjena oduzeta akreditacija; budući da je Kimu Quốcu Hou, bivšem glavnom uredniku novina Người Cao Tuổi, oduzeta novinarska dozvola početkom 2015. te je kasnije, nakon što su u tim novinama prokazani brojni korumpirani dužnosnici, optužen u skladu s člankom 258. kaznenog zakona zbog zlouporabe demokratskih sloboda;

J.  budući da Vijetnam zauzima 175. od 180 mjesta u svjetskom indeksu slobode medija za 2016., koji sastavljaju reporteri bez granica, a tiskani mediji i radio i televizija pod kontrolom su Vijetnamske komunističke partije, vojske ili drugih tijela vlasti; budući da je dekretom 72. iz 2013. dodatno ograničena sloboda govora na blogovima i društvenim medijima, a dekretom 174. iz 2014. uvode se stroge kazne za korisnike društvenih medija i interneta koji provode „protudržavnu propagandu” ili iznose „reakcionarne ideologije”;

K.  budući da se, kao što je posebni izvjestitelj UN-a za slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja primijetio tijekom svojeg kratkog posjeta Vijetnamu, sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja ne poštuje i mnoge su vjerske manjine izložene teškim vjerskim progonima, uključujući pripadnike Katoličke crkve i nepriznatih religija kao što su Ujedinjena budistička crkva Vijetnama, nekoliko protestantskih crkava i pripadnici etničko-vjerske manjine Montagnard;

L.  budući da je u travnju 2016. Vijetnam donio zakon o pristupu informacijama i izmijenjeni zakon o tisku kojima se ograničava sloboda izražavanja i jača cenzura, kao i uredbe kojima se zabranjuju prosvjedi ispred sudova tijekom suđenja;

M.  budući da je Vijetnam u okviru globalnog indeksa o rodnom jazu koji sastavlja Svjetski gospodarski forum pao s 42. mjesta (2007.) na 83. mjesto (2015.) i da su se vijetnamske vlasti našle na udaru Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena zbog toga što nisu prigrlile koncept stvarne rodne jednakosti; budući da, unatoč određenom napretku, nasilje u obitelji, trgovanje ženama i djevojčicama, prostitucija, HIV/AIDS i kršenje seksualnih i reproduktivnih prava i dalje predstavljaju problem u Vijetnamu;

N.  budući da je cilj Sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji uspostaviti moderno, široko i uzajamno korisno partnerstvo utemeljeno na zajedničkim interesima i načelima kao što su jednakost, međusobno poštovanje, vladavina prava i ljudska prava;

O.  budući da je EU pohvalio Vijetnam za trajni napredak u pogledu socio-ekonomskih prava, ali je istodobno izrazio da je i dalje zabrinut stanjem političkih i građanskih prava; budući da je EU u okviru godišnjeg dijaloga o ljudskim pravima ipak otvorio pitanja ograničenja slobode izražavanja, slobode medija i slobode okupljanja;

P.  budući da je EU najveće izvozno tržište Vijetnama; budući da je EU zajedno sa svojim državama članicama najveći pružatelj službene razvojne pomoći Vijetnamu, te da će se proračunska sredstva EU-a za tu svrhu povećati za 30 % i u razdoblju 2014. – 2020. iznositi 400 milijuna EUR;

1.  pozdravlja pojačano partnerstvo i dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Vijetnama; pohvaljuje to što je Vijetnam prošle godine ratificirao Konvenciju UN-a protiv mučenja;

2.  poziva vijetnamsku vladu da bez odgode zaustavi sve vrste uznemiravanja, zastrašivanja i progona aktivista u području ljudskih prava, socijalnih pitanja i okoliša; inzistira na tome da vlada poštuje njihovo pravo na mirne prosvjede i da pusti na slobodu sve osobe koje su još uvijek bez razloga u pritvoru; traži trenutačno oslobađanje svih aktivista koji su neopravdano uhićeni i zatvoreni, kao što su Lê Thu Hà, Nguyễn Văn Đài, Trần Minh Nhật, Trần Huỳnh Duy Thức i Thích Quảng Độ;

3.  izražava veliku zabrinutost sve većom razinom nasilja nad prosvjednicima u Vijetnamu koji izražavaju svoju ljutnju zbog masovnog pomora ribe duž obale središnjeg Vijetnama; traži da se objave rezultati istraga o ekološkoj katastrofi te da se nadležne osobe pozove na odgovornost; poziva vijetnamsku vladu da poštuje pravo na slobodu okupljanja u skladu sa svojim međunarodnim obvezama na području ljudskih prava;

4.  osuđuje osude i strogo kažnjavanje novinara i blogera u Vijetnamu kao što su Nguyễn Hữu Vinh i njegova kolegica Nguyễn Thị Minh Thúy te Đặng Xuân Diệu i traži njihovo oslobađanje;

5.  žali zbog neprekidnog kršenja ljudskih prava u Vijetnamu, uključujući političko zastrašivanje, uznemiravanje, napade, proizvoljna uhićenja, teške zatvorske kazne i nepoštena suđenja, s kojim se suočavaju politički aktivisti, novinari, blogeri, disidenti i borci za ljudska prava, kako na internetu tako i izvan njega, što predstavlja jasno kršenje međunarodnih obveza Vijetnama u području ljudskih prava;

6.  izražava zabrinutost zbog toga što Narodna skupština razmatra zakon o udruživanju i zakon o uvjerenju i vjeroispovijesti koji nisu u skladu s međunarodnim standardima slobode udruživanja i slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja;

7.  apelira na Vijetnam da dodatno ojača suradnju s mehanizmima za ljudska prava i poboljša usklađenost s mehanizmima izvještavanja ugovornih tijela; ponavlja svoj poziv za napredak u provedbi preporuka iz Univerzalnog periodičnog pregleda;

8.  ponavlja svoj poziv za reviziju određenih članaka u vijetnamskom kaznenom zakonu na temelju kojih se potiskuje sloboda izražavanja; smatra vrijednim žaljenja to što među 18 tisuća zatvorenika koji su pomilovani 2. rujna 2015. nije bilo političkih zatvorenika; osuđuje uvjete pritvora i zatvora u Vijetnamu i traži da vijetnamske vlasti zajamče neograničen pristup pravnom zastupanju;

9.  apelira na vijetnamsku vladu da uspostavi učinkovite mehanizme odgovornosti za svoje policijske snage i sigurnosne agencije u cilju zaustavljanja zlostavljanja zatvorenika ili osoba u pritvoru;

10.  poziva tijela vlasti da zaustave vjerski progon i da izmijene svoje zakonodavstvo o statusu vjerskih zajednica kako bi se ponovno uspostavio pravni status nepriznatih vjera; poziva Vijetnam da povuče peti nacrt zakona o uvjerenju i vjeroispovijesti o kojem se trenutačno raspravlja u Narodnoj skupštini te da pripremi novi nacrt koji će biti u skladu s obvezama Vijetnama iz članka 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima; poziva na oslobađanje vjerskih vođa, uključujući pastora Nguyễna Cônga Chínha, Trần Thị Hồng i Ngôa Hàoa;

11.  traži da se Vijetnam bori protiv diskriminacije žena uvođenjem zakonodavstva o suzbijanju trgovanja ljudima i poduzimanjem učinkovitih koraka u pogledu suzbijanja nasilja u obitelji i kršenja reproduktivnih prava;

12.  pohvaljuje Vijetnam zbog njegove vodeće uloge u Aziji kada je riječ o razvoju prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI), posebno u vezi s nedavno donesenim zakonom o braku i obitelji kojim se dopuštaju bračne ceremonije za istospolne parove;

13.  poziva Međuvladinu komisiju ASEAN-a o ljudskim pravima da istraži situaciju u vezi sa stanjem ljudskih prava u Vijetnamu s posebnim naglaskom na slobodu izražavanja te da toj zemlji uputi preporuke;

14.  poziva vijetnamsku vladu da uputi trajni poziv za posebne postupke UN-a, a posebno da pozove posebnog izvjestitelja za slobodu izražavanja i posebnog izvjestitelja za stanje boraca za ljudska prava;

15.  poziva EU da u okviru Sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji pojača politički dijalog o ljudskim pravima s Vijetnamom;

16.  traži od izaslanstva EU-a da se koristi svim prikladnim alatima i instrumentima kako bi vijetnamsku vladu pratilo u tim koracima te da pruži potporu i zaštitu borcima za ljudska prava; ističe važnost dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i vijetnamskih vlasti, posebno ako mu slijedi i stvarna provedba; ističe da bi taj dijalog trebao biti učinkovit i usmjeren na rezultate;

17.  priznaje napore koje je vijetnamska vlada uložila u jačanje odnosa EU-a i ASEAN-a kao i njezinu podršku sudjelovanju EU-a na sastanku na vrhu istočne Azije;

18.  pohvaljuje to što je Vijetnam ostvario znatan broj milenijskih razvojnih ciljeva i poziva Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da u okviru razvojnog plana za razdoblje nakon 2015. pruže kontinuiranu potporu vijetnamskim tijelima vlasti, nevladinim organizacijama i organizacijama civilnog društva;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi i Narodnoj skupštini Vijetnama, vladama i parlamentima država članica ASEAN-a, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava te glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.


Promicanje slobodnog kretanja pojednostavnjenjem prihvaćanja određenih javnih dokumenata ***II
PDF 314kWORD 63k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 9. lipnja 2016. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju radi donošenja uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o promicanju slobodnog kretanja građana pojednostavnjenjem zahtjevâ za predočavanje određenih javnih isprava u Europskoj uniji i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (14956/2/2015 – C8-0129/2016 – 2013/0119(COD))
P8_TA(2016)0277A8-0156/2016

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (14956/2/2015 – C8-0129/2016),

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje rumunjskog Senata, podneseno u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju(2) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0228),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članke 76. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za pravna pitanja (A8-0156/2016),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt prihvaćen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1)SL C 327, 12.11.2013., str. 52.
(2)Usvojeni tekstovi od 4.2.2014., P7_TA(2014)0054.


Prijenos Općem sudu nadležnosti za odlučivanje u prvom stupnju o predmetima u području javne službe EU-a ***I
PDF 325kWORD 65k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 9. lipnja 2016. o nacrtu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o prijenosu na Opći sud Europske unije nadležnosti za odlučivanje u prvom stupnju o sporovima između Unije i njezinih službenika (N8-0110/2015 – C8-0367/2015 – 2015/0906(COD))
P8_TA(2016)0278A8-0167/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev Suda podnesen Europskom parlamentu i Vijeću (N8-0110/2015),

–  uzimajući u obzir članak 19. stavak 2. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji, članak 256. stavak 1., članak 257. prvi i drugi stavak te članak 281. drugi stavak Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 106.a stavak 1. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, na temelju kojih je nacrt akta podnesen Parlamentu (C8-0367/2015),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavke 3. i 15. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, te članak 256. stavak 1., članak 257. prvi i drugi stavak i članak 281. drugi stavak Ugovora o funkcioniranju Europske unije, i članak 106.a stavak 1. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 2015/2422 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o izmjeni Protokola br. 3. o Statutu Suda Europske unije(1), a posebno njezinu uvodnu izjavu 9.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Komisije (COM(2016)0081)(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 18. svibnja 2016. obvezao prihvatiti stajalište Parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za ustavna pitanja (A8-0167/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  podsjeća na važnost ravnomjerne zastupljenosti spolova u redovima sudaca Suda Europske unije;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 9. lipnja 2016. radi donošenja Uredbe (EU, Euratom) 2016/... Europskog parlamenta i Vijeća o prijenosu na Opći sud nadležnosti za odlučivanje u prvom stupnju o sporovima između Europske unije i njezinih službenika

P8_TC1-COD(2015)0906


(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU, Euratom) 2016/1192.)

(1) SL L 341, 24.12.2015., str. 14.
(2)Još nije objavljeno u Službenom listu.


Uredba o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi Europske unije
PDF 534kWORD 156k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. lipnja 2016. o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi Europske unije (2016/2610(RSP))
P8_TA(2016)0279B8-0685/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 298. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima prema kojemu je pravo na dobru upravu temeljno pravo,

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi Europske unije, (O-000079/2016 – B8-0705/2016),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. s preporukama Komisiji o zakonu o upravnom postupku Europske unije(1),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5., članak 123. stavak 2. i članak 46. stavak 6. Poslovnika,

1.  podsjeća da je u svojoj Rezoluciji od 15. siječnja 2013. Parlament u skladu s člankom 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) pozvao da se donese uredba o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi Europske unije na temelju članka 298. UFEU-a, no usprkos tomu što je prijedlog rezolucije na plenarnoj sjednici usvojen golemom većinom (572 za, 16 protiv i 12 suzdržanih), Komisija na zahtjev Parlamenta nije odgovorila podnošenjem prijedloga;

2.  poziva Komisiju da razmotri priloženi prijedlog uredbe;

3.  poziva Komisiju da iznese zakonodavni prijedlog koji će uvrstiti u svoj program rada za 2017. godinu;

4.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji.

Prijedlog
UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
za otvorenu, učinkovitu i neovisnu administraciju Europske unije

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 298.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  S razvojem nadležnosti Europske unije građani u sve većoj mjeri dolaze u doticaj s institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, a da pritom njihova postupovna prava nisu uvijek na primjeren način zaštićena.

(2)  U Uniji čiji se ustroj temelji na vladavini prava potrebno je osigurati da postupovna prava i obveze uvijek budu na primjeren način utvrđena i razrađena te da ih se poštuje. Građani od institucija, tijela, ureda i agencija Europske unije imaju pravo očekivati visok stupanj transparentnosti, učinkovitost, brzu provedbu te spremnost na odgovor. Također imaju pravo dobiti adekvatne informacije u vezi s mogućnošću poduzimanja daljnjih koraka u tom pogledu.

(3)  Postojeća pravila i načela o dobroj upravi nisu objedinjena na jednom mjestu nego su raštrkana i može ih se naći na više različitih izvora: u primarnom pravu, sekundarnom pravu, sudskoj praksi Suda Europske unije, neobvezujućem pravu i jednostranim obvezama institucija Unije.

(4)  Tijekom godina Unija je razradila velik broj sektorskih upravnih postupaka, kako u obliku obvezujućih odredbi tako i u obliku neobvezujućeg prava, a da se pritom nije nužno uzela u obzir sveukupna usklađenost tog sustava. Ta složena raznolikost potupaka uzrokovala je nedostatke i nedosljednosti u tim postupcima.

(5)  Zbog činjenice da Uniji nedostaju nema usklađena i sveobuhvatna kodificirana pravila u okviru upravnog prava građani nailaze na poteškoće u razumijevanju svojih administrativnih prava u okviru prava EU-a.

(6)  U travnju 2000. Europski ombudsman predložio je institucijama uvođenje Kodeksa o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi vođen uvjerenjem da bi se na sve institucije, tijela, urede i agencije trebao primjenjivati isti kodeks.

(7)  Parlament je u svojoj Rezoluciji od 6. rujna 2001. s izmjenama odobrio nacrt kodeksa koji je Europski ombudsman predložio te pozvao Komisiju da na temelju članka 308. Ugovora o osnivanju Europske zajednice podnese prijedlog uredbe koja će sadržavati Kodeks dobrog administrativnog postupanja.

(8)  Postojeći interni kodeksi postupanja koje su različite institucije nakon toga usvojile, uglavnom na temelju kodeksa Europskog ombudsmana, imaju ograničeno područje primjene, međusobno se razlikuju i nisu pravno obvezujući.

(9)  Stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona Unija je dobila pravnu osnovu za donošenje Uredbe o upravnom postupku. U članku 298. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) utvrđeno je da se mogu donositi uredbe kako bi se osiguralo da u obavljanju svojih zadaća institucije, tijela, uredi i agencije Unije imaju potporu otvorene, učinkovite i neovisne europske administracije. Od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona i Povelja Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) ima istu pravnu vrijednost kao i sami Ugovori.

(10)  U Glavi V. („Prava građana”) članku 41. Povelje sadržano je pravo građana na dobru upravu u skladu s kojim svatko ima pravo na to da institucije, tijela, uredi i agencije Unije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku. U istom članku se nadalje navode neki od sastavnih elemenata definicije prava na dobru upravu kao što je pravo na saslušanje, pravo svake osobe na pristup svojem dosjeu, obveza uprave da obrazloži svoje odluke, mogućnost da osoba zatraži naknadu štete koju uzrokuju institucije i njihovi službenici pri obavljanju svojih dužnosti te jezična prava.

(11)  Učinkovita uprava Unije od velike je važnosti i javnog interesa. Prekomjerna količina pravila i postupaka kao i njihov manjak može biti uzrokom nepravilnosti, što također može biti posljedica oprečnih, nedosljednih ili nejasnih pravila i postupaka.

(12)  Pravilno strukturirani i dosljedni upravni postupci potpora su učinkovitoj upravi i ispravnoj provedbi prava na dobru upravu koje je zajamčeno kao opće načelo prava Unije te člankom 41. Povelje.

(13)  U svojoj Rezoluciji od 15. siječnja 2013. Europski parlament je pozvao na donošenje uredbe o europskom zakonu o upravnom postupku kojom bi se zajamčilo pravo na dobru upravu putem otvorene, učinkovite i neovisne europske administracije. Uspostavom zajedničkog niza pravila o upravnom postupku na razini institucija, tijela, ureda i agencija Unije trebala bi se poboljšati pravna sigurnost i popuniti nedostaci u pravnom sustavu Unije, čime bi se također doprinijelo poštovanju vladavine prava.

(14)  Svrha ove Uredbe uspostava je niza postupovnih pravila kojima bi se uprava Unije trebala voditi u izvršavanju svojih upravnih aktivnosti. Cilj tih postupovnih pravila zajamčiti je otvorenu, učinkovitu i neovisnu administraciju te ispravnu provedbu prava na dobru upravu.

(15)  U skladu s člankom 298. UFEU-a ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na uprave država članica. Ova se Uredba nadalje ne bi trebala primjenjivati na zakonodavne postupke, sudske postupke te postupke koji vode do donošenja nezakonodavnih akata koji se izravno temelje na Ugovorima, delegiranih akata ili provedbenih akata.

(16)  Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na upravu Unije ne dovodeći u pitanje druge pravne akte Unije kojima su predviđena posebna upravna postupovna pravila. Međutim, upravni postupci svojstveni različitim sektorima nisu u potpunosti dosljedni i potpuni. U cilju postizanja ukupne usklađenosti upravnih aktivnosti uprave Unije i punog poštovanja prava na dobru upravu, pravni akti kojima se predviđaju posebna upravna postupovna pravila trebali bi se stoga tumačiti u skladu s ovom Uredbom, a njihovi bi se nedostaci trebali nadomjestiti relevantnim odredbama iz ove Uredbe. Ovom se Uredbom uspostavljaju zadana prava i obveze za sve upravne postupke u skladu s pravom Unije te time smanjuje fragmentacija mjerodavnih postupovnih pravila koja proizlaze iz zakonodavstva koje se odnosi na pojedine sektore.

(17)  Cilj upravnih postupovnih pravila utvrđenih ovom Uredbom provedba je načela dobrog upravljanja utvrđenih u raznim pravnim izvorima u svjetlu sudske prakse Suda Europske unije. Ta su načela izlistana u nastavku, a oblik u kojemu su iznesena trebao bi poslužiti kao shema za tumačenje odredbi ove Uredbe.

(18)  Načelo vladavine prava, navedeno u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) u srži je svih vrijednosti Unije. U skladu s tim načelom svako djelovanje Unije mora se temeljiti na Ugovorima te biti u skladu s načelom dodjeljivanja . Nadalje, načelom zakonitosti se, kao posljedicom vladavine prava, nalaže da se aktivnosti uprave Unije izvršavaju u potpunoj sukladnosti sa zakonom.

(19)  Svaki pravni akt Unije mora biti u skladu s načelom proporcionalnosti. Time se zahtijeva da svaka mjera koju uprava Unije poduzme bude prikladna i potrebna za zakonito postizanje ciljeva u čiju se svrhu rabi: u slučaju da je moguć izbor između nekoliko potencijalno prikladnih mjera, poduzima se ona koja je najmanje opterećujuća, a sve promjene koje uprava uvede ne smiju biti nerazmjerne ciljevima koji se nastoje postići.

(20)  Pravom na dobru upravu zahtijeva se da uprava Unije donosi upravne akte u skladu s upravnim postupcima kojima se jamči nepristranost, pravičnost i pravovremenost.

(21)  Njime se zahtijeva i da strankama bude priopćena svaka odluka o pokretanju upravnog postupka te da im se pruže potrebne informacije kako bi mogle ostvariti svoja prava tijekom upravnog postupka. U propisno opravdanim i iznimnim slučajevima u kojima to nalaže javni interes, uprava Unije to priopćenje može poslati sa zakašnjenjem ili je uopće ne poslati.

(22)  Kada se upravni postupak pokreće na zahtjev stranke, u skladu s pravom na dobru upravu uprava Unije obvezna je u pisanom obliku potvrditi primitak zahtjeva. U potvrdi o primitku trebale bi biti navedene informacije s pomoću kojih bi stranka tijekom upravnog postupka mogla ostvariti svoja prava na obranu. Međutim, uprava Unije trebala bi imati pravo odbiti besmislene zahtjeve ili zahtjeve podnesene u cilju zloupotrebe jer bi se u protivnom mogla ugroziti njezina učinkovitost.

(23)  Radi ostvarivanja pravne sigurnosti upravni postupak trebao bi se pokrenuti unutar razumnog roka nakon što se predmetni događaj dogodio. Stoga bi ova Uredba trebala sadržavati odredbe o razdoblju zastare.

(24)  Pravom na dobru upravu zahtijeva se da uprava Unije postupa s dužnom pozornosti čime ju se obvezuje da pažljivo i na nepristran način utvrdi i pregleda sve relevantne činjenične i pravne elemente pojedinog slučaja u svakoj fazi postupka uzimajući u obzir interes svih stranaka. U tu bi svrhu trebala imati ovlast ispitati dokaze koje iznesu stranke, ispitati svjedoke i vještake, zatražiti dokumente i zapise te provoditi posjete i inspekcije. Pri odabiru stručnjaka uprava Unije trebala bi zajamčiti da oni tehnički stručni i da nisu u sukobu interesa .

(25)  Tijekom istrage koju provodi uprava Unije stranke bi trebale biti obvezne surađivati pomažući joj pri utvrđivanju činjenica i okolnosti slučaja. Kada uprava Unije pozove stranke na suradnju, treba im omogućiti razuman rok za odgovor te ih podsjetiti na pravo osobe da ne inkriminira samu sebe u slučaju u kojem upravni postupak može dovesti do sankcija.

(26)  Pravo osobe na to da uprava Unije prema njoj postupa nepristrano posljedica je temeljnog prava na dobru upravu i podrazumijeva obvezu člana osoblja da se uzdrži od sudjelovanja u upravnom postupku u slučaju da u okviru tog postupka na izravan ili neizravan način ostvaruje osobni interes, a posebno bilo kakav obiteljski ili financijski interes kojim bi se narušila njegova nepristranost.

(27)  U skladu s pravom na dobru upravu može se zahtijevati da uprava u određenim okolnostima provede inspekcije kada je to potrebno da se ispuni neka obveza ili postigne cilj u skladu s pravom Unije. Te bi se istrage trebale provoditi uz poštovanje određenih uvjeta i postupaka kako bi se zaštitila prava stranaka.

(28)  Pravo osobe na saslušanje trebalo bi se poštovati u svim postupcima pokrenutim protiv osobe koji bi se mogli zaključiti odlukom s nepovoljnim učinkom za tu osobu. To se pravo ne bi smjelo ukinuti ili ograničiti nijednom zakonodavnom mjerom. Pravom na saslušanje zahtijeva se da osoba primi točnu i potpunu obavijest o zahtjevu ili prigovorima koji se protiv nje podnose te da joj se pruži mogućnost da se očituje o istinitosti i relevantnosti činjenica i korištenih dokumenata.

(29)  Pravo na dobru upravu uključuje pravo stranke u upravnom postupku na pristup vlastitom dosjeu, što je također ključan preduvjet za ostvarivanje prava na saslušanje. Kada potpun pristup dosjeu zbog zaštite legitimnih interesa povjerljivosti te profesionalne i poslovne tajne nije moguć, stranka bi na uvid trebala dobiti barem adekvatan sažetak sadržaja svog dosjea. Kako bi se olakšao pristup osoba njihovim dosjeima, a time i transparentno upravljanje informacijama, uprava Unije trebala bi voditi evidenciju pošte koju prima i šalje, dokumenata koje zaprima i mjera koje poduzima te uspostaviti indeks registriranih dosjea.

(30)  Uprava Unije trebala bi donijeti upravne akte unutar razumnog vremenskog roka. Spora administracija je loša administracija. Svako kašnjenje s donošenjem upravnog akta trebalo bi se opravdati, a stranka u upravnom postupku trebala bi o tome biti pravovremeno obaviještena, kao i o okvirnom datumu njegova očekivanog donošenja.

(31)  Pravom na dobru upravu upravi Unije nameće se obveza da jasno iznese razloge na kojima se temelje njezini upravni akti. U obrazloženju bi se trebali navesti pravna osnova akta, opća situacija koja je dovela do njegova donošenja te opći ciljevi koji se njime namjeravaju postići. U njemu bi jasno i nedvosmisleno trebalo iznijeti zaključke nadležnog tijela koje je donijelo akt na način kojim bi se strankama omogućilo da odluče žele li braniti svoja prava podnošenjem zahtjeva za sudsko preispitivanje.

(32)  U skladu s pravom na djelotvoran pravni lijek ni Unija ni države članice ne mogu uživanje prava dodijeljenih u skladu s pravom Unije zaista onemogućiti ili prekomjerno otežati. Štoviše, obvezni su zajamčiti stvarnu i učinkovitu pravnu zaštitu te im je zabranjena primjena pravila ili postupaka kojima bi se čak i privremeno spriječilo da zakoni Unije imaju punu snagu i učinak.

(33)  Kako bi se olakšalo ostvarivanje prava na djelotvoran pravni lijek, u svojim upravnim aktima uprava Unije trebala bi navesti pravne lijekove koji su dostupni strankama čijih se prava i interesa navedeni akti tiču. Osim mogućnosti pokretanja sudskog postupka ili podnošenja žalbe Europskom ombudsmanu, stranka bi trebala imati pravo zatražiti administrativno preispitivanje te bi trebala biti obaviještena o postupku i vremenskom roku za podnošenje takvog zahtjeva.

(34)  Zahtjevom za administrativno preispitivanje ne dovodi se u pitanje pravo stranke na sudski pravni lijek. Radi utvrđivanja vremenskog roka za podnošenje zahtjeva za sudsko preispitivanje, upravni akt smatra se završnim ako stranka unutar relevantnog roka ne podnese zahtjev za administrativno preispitivanje ili ako stranka podnese zahtjev za administrativno preispitivanje, završni administrativni akt je akt kojim se zaključuje administrativno preispitivanje.

(35)  U skladu s načelima transparentnosti i pravne sigurnosti, stranke uključene u upravni postupak trebale bi jasno razumjeti svoja prava i obveze koje proizlaze iz upravnog akta koji im je upućen. U tu bi se svrhu uprava Unije trebala pobrinuti da njezini upravni akti budu sastavljeni na jasnom, jednostavnom i razumljivom jeziku te da stupaju na snagu po priopćenju strankama. Pri izvršavanju te obveze nužno je da se uprava Unije na odgovarajući način koristi informacijama i komunikacijskim tehnologijama te da se prilagodi njihovu razvoju.

(36)  U svrhu transparentnosti i administrativne učinkovitosti uprava Unije trebala bi zajamčiti da pisarske, aritmetičke ili slične greške u njezinim upravnim aktima ispravlja za to nadležno tijelo.

(37)  Načelom zakonitosti kao izravnom posljedicom vladavine prava upravi Unije nameće se obveza da ispravi ili povuče nezakonite upravne akte. Međutim, s obzirom na to da se ispravljanjem ili povlačenjem upravnog akta može povrijediti zaštita legitimnih očekivanja i načela pravne sigurnosti, uprava Unije trebala bi pažljivo i nepristrano procijeniti učinak ispravljanja ili povlačenja akta na ostale stranke te priložiti zaključke te procjene obrazloženju o njegovu ispravljanju ili povlačenju.

(38)  Građani Unije imaju pravo obratiti se pisanim putem institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije na jednom od jezika Ugovorâ te dobiti odgovor na istom jeziku. Uprava Unije trebala bi poštovati jezična prava stranaka na način da upravni postupak provodi na jednom od jezika Ugovorâ koji izabere stranka. U slučaju da upravni postupak pokreće uprava Unije prvo priopćenje trebalo bi sastaviti na jednom od jezika Ugovora, odnosno na službenom jeziku države članice u kojoj se nalazi stranka.

(39)  Načelo transparentnosti i pravo pristupa dokumentima osobito su važni u upravnom postupku ne dovodeći pritom u pitanje zakonodavne akte donesene u skladu s člankom 15. stavkom 3. UFEU-a. Svako ograničenje tih načela trebalo bi se usko tumačiti kako bi bilo u skladu s kriterijima iz članka 52. stavka 1. Povelje te bi stoga trebalo biti predviđeno zakonom i njime bi se trebala poštovati bit prava i sloboda te bi ono trebalo podlijegati načelu proporcionalnosti.

(40)  Pravo na zaštitu osobnih podataka trebalo bi podrazumijevati da bi, ne dovodeći u pitanje zakonodavne akte donesene u skladu s člankom 16. UFEU-a, podaci kojima se koristi uprava Unije trebali biti točni, ažurirani i zakonito evidentirani.

(41)  Načelo zaštite legitimnih očekivanja proizlazi iz vladavine prava i njime se podrazumijeva da se djelovanjem javnih tijela ne bi trebalo zadirati u neotuđiva prava i pravomoćne pravne situacije osim tamo gdje je to prijeko potrebno i u javnom interesu. Legitimna očekivanja trebala bi se uzeti u obzir u slučaju ispravljanja ili povlačenja upravnog akta.

(42)  Načelo pravne sigurnosti nalaže da pravila Unije budu jasna i precizna. Cilj tog načela je zajamčiti da situacije i pravni odnosi uređeni pravom Unije ostanu predvidivi kako bi pojedinci mogli jasno utvrditi svoja prava i obveze te postupati u skladu s njima. U skladu s načelom pravne sigurnosti ne bi se trebale poduzimati retroaktivne mjere osim u zakonski opravdanim okolnostima.

(43)  U cilju postizanja cjelokupne dosljednosti djelovanja uprave Unije upravni akti opće primjene trebali bi biti usklađeni s načelima dobrog upravljanja iznesenima u ovoj Uredbi.

(44)  U tumačenju ove Uredbe posebnu pozornost trebalo bi obratiti na jednako postupanje i nediskriminaciju koji se primjenjuju na upravne djelatnosti kao važne izravne posljedice vladavine prava i načela učinkovite i neovisne europske uprave,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i cilj

1.  Ovom Uredbom utvrđuju se postupovna pravila kojima se uređuju upravne aktivnosti uprave Unije.

2.  Cilj ove Uredbe je zajamčiti pravo na dobru upravu utvrđeno člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima uspostavom otvorene, učinkovite i neovisne uprave.

Članak 2

Područje primjene

1.  Ova se Uredba primjenjuje na upravne aktivnosti institucija, tijela, ureda i agencija Unije.

2.  Ova se Uredba ne primjenjuje na aktivnosti uprave Unije tijekom:

(a)  zakonodavnih postupaka;

(b)  sudskih postupaka;

(c)  postupaka koji vode do donošenja nezakonodavnih akata koji se izravno temelje na Ugovorima, delegiranih akata ili provedbenih akata.

3.  Ova se Uredba ne primjenjuje na uprave država članica.

Članak 3.

Odnos između ove Uredbe i drugih pravnih akata Unije

Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje druge pravne akte Unije kojima se uređuju posebna administrativna postupovna pravila. Njome se dopunjuju takvi pravni akti Unije koji se tumače u skladu s njezinim relevantnim odredbama.

Članak 4.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)  „uprava Unije” znači uprava institucija, tijela, ureda i agencija Unije;

(b)  „aktivnosti uprave” znači aktivnosti koje izvršava uprava Unije u cilju provedbe prava Unije, uz iznimku postupaka iz članka 2. stavka 2.;

(c)  „upravni postupak” znači proces u okviru kojeg uprava Unije priprema, donosi, provodi i izvršava upravne akte;

(d)  „član osoblja” znači dužnosnik u smislu članka 1.a Pravilnika o osoblju i službenik kako je utvrđeno u članku 1. alinejama od 1. do 3. stalih službenika Europske unije.

(e)  „nadležno tijelo” znači institucija, tijelo, ured ili agencija Unije, zasebna jedinica ili osoba unutar uprave Unije koja je u skladu s mjerodavnim pravom odgovorna za upravni postupak;

(f)  „stranka” znači svaka fizička ili pravna osoba na čiji pravni položaj može utjecati rezultat upravnog postupka.

POGLAVLJE II.

POKRETANJE UPRAVNOG POSTUPKA

Članak 5.

Pokretanje upravnog postupka

Upravni postupak može pokrenuti uprava Unije na vlastitu inicijativu ili stranka podnošenjem zahtjeva.

Članak 6.

Pokretanje od strane Uprave Unije

1.  Upravni postupak može pokrenuti uprava Unije na vlastitu inicijativu, u skladu s odlukom nadležnog tijela. Nadležno tijelo ispituje posebne okolnosti slučaja prije donošenja odluke o pokretanju postupka.

2.  Strankama se priopćuje odluka o pokretanju upravnog postupka. Odluka se ne objavljuje prije priopćenja strankama.

3.  Priopćenje se može odgoditi ili ono može izostati samo onda kada je to u javnom interesu strogo nužno. Odluka o odgodi ili o neslanju priopćenja propisno se obrazlaže.

4.  U odluci o pokretanju upravnog postupka navodi se:

(a)  referentni broj i datum;

(b)  predmet i svrha postupka;

(c)  opis glavnih postupovnih koraka;

(d)  ime i podaci za kontakt nadležnog člana osoblja;

(e)  nadležno tijelo;

(f)  rok za donošenje upravnog akta i posljedice nedonošenja upravnog akta u zadanom roku;

(g)  dostupni pravni lijekovi;

(h)  adresa internetske stranice iz članka 28. ako ta stranica postoji.

5.  Odluka o pokretanju upravnog postupka sastavlja se na jezicima Ugovorâ, odnosno na službenim jezicima država članica u kojima se nalaze stranke.

6.  Upravni postupak pokreće se unutar razumnog roka od datuma događaja na kojemu će se temeljiti postupak. Ni u kojem se slučaju ne pokreće nakon deset godina od datuma događaja.

Članak 7.

Pokretanje podnošenjem zahtjeva

1.  Upravni postupak može pokrenuti stranka.

2.  Zahtjevi ne podliježu nepotrebnim formalnim uvjetima podnošenja. U zahtjevu se jasno navodi ime stranke, adresa za priopćenje, predmet zahtjeva, činjenice i razlozi relevantni za podnošenje zahtjeva, datum i mjesto te nadležno tijelo kojemu je upućen. Podnose se pisanim putem na papiru ili u elektroničkom obliku. Sastavljaju se na jednom od jezika Ugovorâ.

3.  Primitak zahtjeva potvrđuje se pisanim putem. Potvrda o primitku zahtjeva sastavlja se na jeziku zahtjeva i u njoj se navodi:

(a)  referentni broj i datum;

(b)  datum primitka zahtjeva;

(c)  opis glavnih postupovnih koraka;

(d)  ime i podaci za kontakt odgovornog člana osoblja;

(e)  rok za donošenje upravnog akta i posljedice njegova nedonošenja u zadanom roku;

(f)  adresa internetske stranice iz članka 28. ako ta stranica postoji.

4.  Ako zahtjev ne udovoljava jednom ili više uvjeta iz stavka 2., u potvrdi o primitku navodi se razuman rok za ispravak greške ili dostavljanje dokumenta koji nedostaje. Besmisleni ili očito neutemeljeni zahtjevi mogu se odbiti kao neprihvatljivi slanjem potvrde o primitku s kratkim obrazloženjem. Potvrda o primitku ne šalje se u slučaju uzastopnih zahtjeva koje podnosi ista osoba u cilju zloupotrebe postupka podnošenja zahtjeva.

5.  Ako je zahtjev poslan tijelu koje z anjega nije nadležno , to ga tijelo prosljeđuje nadležnom tijelu i u potvrdi o primitku navodi nadležno tijelo kojemu je zahtjev proslijeđen ili to da predmet nije u nadležnosti uprave Unije.

6.  Kada nadležno tijelo pokrene upravni postupak, po potrebi se primjenjuje članak 6. stavci 2. do 4.

POGLAVLJE III.

VOĐENJE UPRAVNOG POSTUPKA

Članak 8.

Postupovna prava

U pogledu vođenja upravnog postupka stranke imaju sljedeća prava:

(a)  da im se pruže sve relevantne informacije u vezi s postupkom na jasan i razumljiv način;

(b)  da na daljinu ili elektroničkim putem upute i ispune, ako je to moguće i primjereno, sve postupovne formalnosti;

(c)  da se koriste jezicima Ugovorâ i da im se obraća na jeziku Ugovorâ po njihovu izboru;

(d)  da im budu priopćeni svi postupovni koraci i odluke koje ih se tiču;

(e)  da ih zastupa branitelj ili druga osoba po njihovu izboru;

(f)  da plate samo one troškove koji su razumni i razmjerni troškovima predmetnog postupka;

Članak 9.

Obveza provođenja temeljite i nepristrane istrage

1.  Nadležno tijelo istražuje slučaj temeljito i nepristrano. Uzima u obzir sve relevantne faktore i prikuplja sve potrebne informacije za donošenje odluke.

2.  U svrhu prikupljanja potrebnih informacija i gdje je to relevantno nadležno tijelo može:

(a)  saslušati svjedočenja stranaka, svjedoka i stručnjaka;

(b)  zatražiti dokumente i spise;

(c)  provoditi posjete i inspekcije.

3.  Stranke mogu iznijeti dokaze koje smatraju prikladnima.

Članak 10.

Obveza suradnje

1.  Stranke pomažu nadležnom tijelu pri utvrđivanju činjenica i okolnosti slučaja.

2.  Strankama se daje razuman vremenski rok za odgovor na svaki zahtjev za suradnju, uzme li se u obzir dužina i složenost zahtjeva te potrebe istrage.

3.  U slučaju u kojem upravni postupak može dovesti do sankcije, stranke se podsjećaju na pravo osobe da ne inkriminira samu sebe.

Članak 11.

Svjedoci i vještaci

Svjedoci i vještaci mogu se ispitati na inicijativu nadležnog tijela ili na prijedlog stranaka. Nadležno tijelo vodi računa da odabere vještake koji posjeduju tehničku stručnost te koji nisu u sukobu interesa u odnosu na predmetni postupak.

Članak 12.

Inspekcije

1.  Inspekcije se mogu provoditi kada se zakonodavnim aktom pruža ovlast za njihovo provođenje i kada je to nužno kako bi se ispunila obveza ili cilj u skladu s pravom Unije.

2.  Inspekcije se provode u skladu s utvrđenim specifikacijama i unutar ograničenja zadanih aktom kojime se nalaže ili odobrava inspekcija u pogledu mjera koje se mogu poduzeti i prostora koji se može pretražiti. Inspektori se svojim ovlastima koriste samo po predočenju pisanog odobrenja kojim se utvrđuje njihov identitet i položaj.

3.  Tijelo nadležno za inspekciju priopćuje stranci nad kojom se inspekcija provodi datum i točno vrijeme početka inspekcije. Ta stranka ima pravo biti nazočna tijekom inspekcije te izraziti svoje mišljenje i postavljati pitanja u vezi s inspekcijom. Kada je to u javnom interesu strogo nužno, tijelo nadležno za inspekciju na temelju opravdanih razloga može odgoditi slanje tog priopćenja ili ga uopće ne poslati.

4.  Tijekom inspekcije nazočne stranke se obavještavaju, u okviru u kojem je to moguće, o predmetu i svrsi inspekcije, postupku i pravilima provedbe inspekcije te naknadnim mjerama i mogućim posljedicama inspekcije. Inspekcija se provodi na način kojim se nepotrebno ne ometa predmet inspekcije ili osoba koja ga posjeduje.

5.  Inspektori bez odgode sastavljaju izvješće o inspekciji u kojem ukratko iznose njezin doprinos ostvarivanju cilja istrage te ključna zapažanja. Tijelo nadležno za provedbu inspekcije šalje presliku inspekcije strankama koje su imale pravo biti nazočne tijekom inspekcije.

6.  Tijelo nadležno za inspekciju priprema i provodi inspekciju u uskoj suradnji s nadležnim tijelima države članice u kojoj se inspekcija provodi, osim ako ta država članica i sama nije predmet inspekcije ili ako bi to ugrozilo svrhu inspekcije.

7.  Pri provedbi inspekcije i sastavljanju izvješća o inspekciji tijelo nadležno za inspekciju uzima u obzir postupovne zahtjeve utvrđene nacionalnim pravom dotične države članice kojima se točno utvrđuju prihvatljivi dokazi u upravnim i sudskim postupcima države članice u kojoj će se izvješće o inspekciji koristiti.

Članak 13.

Sukob interesa

1.  Član osoblja ne sudjeluje u upravnom postupku u kojem ima izravan ili neizravan osobni interes, a posebno bilo kakav obiteljski ili financijski interes kojim bi se narušila njegova nepristranost.

2.  O svakom sukobu interesa član osoblja obavještava nadležno tijelo koje, uzimajući u obzir posebne okolnosti slučaja, donosi odluku o tome hoće li se tu osobu isključiti iz upravnog postupka.

3.  Svaka stranka može zahtijevati isključenje člana osoblja iz upravnog postupka na temelju sukoba interesa. Obrazložen zahtjev u tu svrhu u pisanom se obliku podnosi nadležnom tijelu koje donosi odluku nakon saslušanja člana osoblja na kojeg se zahtjev odnosi.

Članak 14.

Pravo na saslušanje

1.  Stranke imaju pravo na saslušanje prije donošenja svake pojedine mjere koja bi na njih imala nepovoljan učinak.

2.  Strankama se pružaju dostatne informacije i imaju dovoljno vremena za pripremu svoje stajališta.

3.  Stranke imaju mogućnost izraziti svoja gledišta pismeno ili usmeno ako to bude potrebno te, ako tako odluče, uz pomoć osobe po njihovu izboru.

Članak 15.

Pravo pristupa dosjeu

1.  Stranke imaju pravo u punog pristupa svojem dosjeu, uz poštovanje legitimnih interesa povjerljivosti te profesionalne i poslovne tajne. Svako ograničenje tog prava propisno se obrazlaže.

2.  Kada pristup cijelom dosjeu nije moguć, strankama se na uvid daje odgovarajući kratak pregled sadržaja tih dokumenata.

Članak 16.

Obveza vođenja evidencije

1.  Uprava Unije za svaki dosje vodi evidenciju pošte koju u vezi s njim prima i šalje, dokumenata koje zaprima i mjera koje poduzima te sastavlja indeks registriranih dosjea.

2.  Evidencija se vodi uz puno poštovanje prava na zaštitu podataka.

Članak 17.

Vremenska ograničenja

1.  Upravni akti se donose i upravni postupci zaključuju unutar razumnih vremenskih rokova i bez nepotrebne odgode. Rok za donošenje upravnog akta nije duži od tri mjeseca od dana:

(a)  slanja priopćenja o odluci o pokretanju upravnog postupka, ako ga pokreće uprava Unije, ili

(b)  slanja potvrde o primitku zahtjeva, ako je upravni postupak pokrenut podnošenjem zahtjeva.

2.  Ako se upravni akt ne donese unutar relevantnog roka, dotične se stranke o tome obavještavaju, kao i o razlozima kojima se opravdava odgoda te o okvirnom datumu donošenja upravnog akta. Nadležno tijelo na zahtjev odgovara na pitanja u vezi s tijekom razmatranja predmeta.

3.  Ako uprava Unije ne pošalje potvrdu o primitku zahtjeva u roku od tri mjeseca, zahtjev se smatra odbijenim.

4.  Rokovi se računaju u skladu s Uredbom (EEZ, Euratom) br. 1182/71 Vijeća(2).

POGLAVLJE IV.

ZAKLJUČENJE UPRAVNOG POSTUPKA

Članak 18.

Oblik upravnih akata

Upravni akti sastavljaju se u pisanom obliku i potpisuje ih nadležno tijelo. Sastavljaju se na jasan, jednostavan i razumljiv način.

Članak 19.

Obveza iznošenja obrazloženja

1.  U upravnim aktima jasno se navode razlozi na temelju kojih su doneseni.

2.  U upravnim aktima navodi se njihova pravna osnova, relevantne činjenice i način na koji su različiti relevantni interesi uzeti u obzir.

3.  Upravni akti sadrže pojedinačno obrazloženje relevantno za slučaj svake stranke. Ako to nije moguće zbog velikog broja uključenih stranaka, dostatno je opće obrazloženje. Međutim, ako neka od stranki zatraži pojedinačno obrazloženje, ono će joj biti pruženo.

Članak 20.

Pravni lijekovi

1.  U upravnim aktima jasno se navodi da je moguće administrativno preispitivanje.

2.  Stranke imaju pravo zatražiti administrativno preispitivanje upravnih akata s nepovoljnim učinkom na njihova prava i interese. Zahtjevi za administrativno preispitivanje podnose se tijelu na višem hijerarhijskom položaju, a kada to nije moguće podnose se onome tijelu koje je donijelo upravni akt.

3.  U upravnim aktima opisan je postupak podnošenja zahtjeva za administrativno preispitivanje te naziv i adresa ureda nadležnog tijela ili nadležnog člana osoblja kojemu se zahtjev za preispitivanje treba podnijeti. U aktu je naveden i rok za podnošenje zahtjeva. Ako zahtjev nije podnesen u roku, upravni akt smatra se konačnim.

4.  U upravnim aktima jasno se, gdje se za to u okviru prava Unije postoji osnova, navodi mogućnost pokretanja sudskog postupka ili podnošenja žalbe Europskom ombudsmanu.

Članak 21.

Priopćenje upravnih akata

Strankama se dostavlja pisano priopćenje o upravnim aktima koji se tiču njihovih prava i interesa odmah po njihovu donošenju. Upravni akti stupaju na snagu odmah po priopćenju stranci.

POGLAVLJE V.

ISPRAVLJANJE I POVLAČENJE AKATA

Članak 22.

Ispravljanje pogrešaka u upravnim aktima

1.  Pisarske, aritmetičke ili slične pogreške ispravlja nadležno tijelo na vlastitu inicijativu ili na zahtjev stranke.

2.  Stranke se obavještavaju prije provedbe svakog ispravka pogreške, a ispravak stupa na snagu po priopćenju. Ako to nije moguće zbog velikog broja uključenih stranaka, donose se potrebne mjere kako bi se zajamčilo da sve stranke o tome budu obaviještene bez nepotrebnog odlaganja.

Članak 23.

Ispravljanje i povlačenje akata s nepovoljnim učinkom za stranku

1.  Nadležno tijelo, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev dotične stranke, ispravlja ili povlači nezakoniti upravni akt s nepovoljnim učinkom za stranku. Ispravljanje ili povlačenje ima retroaktivan učinak.

2.  Nadležno tijelo, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev dotične stranke, ispravlja ili povlači zakoniti upravni akt s nepovoljnim učinkom na stranku ako razlozi koji su doveli do donošenja tog akta više ne postoje. Ispravljanje ili povlačenje nema retroaktivan učinak.

3.  Ispravljanje ili povlačenje stupa na snagu po priopćenju stranci .

4.  Kada upravni akt ima nepovoljan učinak za stranku, a istovremeno ima povoljan učinak za ostale stranke, sastavlja se procjena mogućeg učinka na sve stranke, a zaključci se uvrštavaju u razloge za ispravljanje ili povlačenje akta.

Članak 24.

Ispravljanje i povlačenje akata s povoljnim učinkom za stranku

1.  Nadležno tijelo, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev dotične stranke, ispravlja ili povlači nezakoniti upravni akt s povoljnim učinkom za stranku.

2.  Posljedice ispravljanja ili povlačenja akta za stranke koje s pravom mogu očekivati da je taj akt zakonit uzimaju se u obzir. Ako bi stranke snosile gubitke zbog oslanjanja na zakonitost odluke, nadležno tijelo ocjenjuje imaju li te stranke pravo na naknadu.

3.  Ispravljanje ili povlačenja akta ima retroaktivan učinak samo ako se provede unutar razumnog roka. Ako stranka s pravom može očekivati da akt bude zakonit i ako se izjasnila za to da ga treba podržati, ispravljanje ili povlačenje nema retroaktivan učinak u odnosu na tu stranku.

4.  Nadležno tijelo može ispraviti ili povući zakoniti upravni akt s povoljnim učinkom za stranku na vlastitu inicijativu ili na zahtjev druge stranke ako razlozi koji su doveli do donošenja određenog akta više ne postoje. Legitimna očekivanja ostalih stranaka uzimaju se u obzir.

5.  Ispravljanje ili povlačenje stupa na snagu po priopćenju stranci.

Članak 25.

Postupak ispravka grešaka, ispravljanje i povlačenje

Relevantne odredbe iz poglavlja II., IV. i VI. ove Uredbe također se primjenjuju na ispravke grešaka te ispravljanje i povlačenje upravnih akata.

POGLAVLJE VI.

UPRAVNI AKTI OPĆE PRIMJENE

Članak 26.

Poštovanje postupovnih prava

Upravni akti opće primjene koje donese uprava Unije u skladu su s postupovnim pravima iz ove Uredbe.

Članak 27.

Pravna osnova, obrazloženje i objavljivanje

1.  U upravnim aktima opće primjene koje donese uprava Unije navodi se njihova pravna osnova te se jasno iznose razlozi na kojima se temelje.

2.  Oni stupaju na snagu od dana objave na način izravno dostupan svim uključenima.

POGLAVLJE VII.

INFORMACIJE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 28.

Online informacije o pravilima o upravnim postupcima

1.  Uprava Unije zalaže se za pružanje ažuriranih online informacija o postojećim upravnim postupcima na ad hoc internetskoj stranici kad god je to moguće i razumno. Prednost se daje postupcima pokrenutima na zahtjev.

2.  Informacije dostupne online uključuju:

(a)  poveznicu na mjerodavno zakonodavstvo,

(b)  kratko objašnjenje glavnih pravnih odredbi i njihovo administrativno tumačenje,

(c)  opis glavnih postupovnih koraka,

(d)  naziv tijela nadležnog za donošenje završnog akta,

(e)  rok za donošenje akta,

(f)  dostupne pravne lijekove,

(g)  poveznicu na standardne obrasce kojima se stranke tijekom postupka mogu koristiti pri komunikaciji s upravom Unije.

3.  Informacije dostupne online navedene u stavku 2. iznose se na jasan i jednostavan način. Pristup tim informacijama je besplatan.

Članak 29.

Procjena

Komisija podnosi izvješće o procjeni djelovanja ove Uredbe Europskom parlamentu i Vijeću prije [XX godine/godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe].

Članak 30.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća.

Sastavljeno u

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 440, 30.12.2015., str. 17.
(2) Uredba (EEZ, Euratom) br. 1182/1971 Vijeća od 3. lipnja 1971. o utvrđivanju pravila koja se primjenjuju na razdoblja, datume i rokove (SL L 124, 8.6.1971., str. 1.).


Konkurentnost europske industrije opskrbe željeznica
PDF 432kWORD 115k
Rezolucija Europskog parlamenta od 9. lipnja 2016. o konkurentnosti europske industrije opskrbe željeznica (2015/2887(RSP))
P8_TA(2016)0280B8-0677/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” (COM(2012)0582),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Za europsku industrijsku renesansu” (COM(2014)0014),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Trgovina za sve – Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije naslovljenu „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima” (COM(2011)0144),

–  uzimajući u obzir studiju Komisije naslovljenu „Pregled sektora i studija konkurentnosti industrije opskrbe željeznice” (ENTR 06/054),

–  uzimajući u obzir studiju Europskog parlamenta „Cestovni prijevoz tereta: zašto prijevoznici u EU-u preferiraju kamione u odnosu na vlakove”

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o konkurentnosti europske industrije opskrbe željeznica (O-000067/2016 – B8-0704/2016),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

Specifična priroda i strateška važnost europske industrije opskrbe željeznica za europsku industrijsku renesansu

1.  ističe da je u europskoj industriji opskrbe željeznica, koja obuhvaća proizvodnju lokomotiva i željezničkih vozila, opreme povezane s prugama, elektrifikacijom, signalizacijom i telekomunikacijom te održavanje i usluge zamjene dijelova, i koja uključuje brojna mala i srednja poduzeća, ali i vodeća poduzeća u toj industriji, zaposleno 400 000 osoba, da ona 2,7 % svojeg godišnjeg prometa ulaže u istraživanje i razvoj te da predstavlja 46 % svjetskog tržišta industrije opskrbe željeznica; budući da je u željezničkom sektoru općenito, uključujući i poslovne subjekte i infrastrukturu, izravno zaposleno preko 1 milijun osoba, a neizravno 1,2 milijuna; naglašava da te brojke jasno upućuju na važnost industrije opskrbe željeznica za rast europske industrije, radna mjesta i inovacije, kao i na činjenicu da taj sektor u udjelu od 20 % doprinosi ostvarenju cilja reindustrijalizacije;

2.  skreće pozornost na specifičnu prirodu tog sektora, za koji su karakteristični proizvodnja opreme čiji je životni vijek do 50 godina, velik intenzitet kapitala, velika ovisnost o javnoj nabavi i obveza pridržavanja izrazito visokih sigurnosnih standarda;

3.  podsjeća na činjenicu da su željeznice od ključne važnosti za ublažavanje klimatskih promjena i za suočavanje s drugim sveprisutnim trendovima, poput urbanizacije i demografskih promjena; stoga potiče Komisiju da konkretnim političkim mjerama i ciljanim ulaganjima podrži ciljeve promjene prijevoznih sredstava i putnika i robe u korist željeznica, kako je definirano u Bijeloj knjizi iz 2011. o prometu; ističe da je u skladu s konferencijom COP21 te klimatskim i energetskim ciljevima EU-a za 2030. prijelaz na željeznice i druge vrste održivog, energetski učinkovitog i elektrificiranog prijevoza nužan za ostvarenje željene dekarbonizacije prijevoza; u tom kontekstu traži od Komisije da iskoristi najavljenu Komunikaciju o dekarbonizaciji prometa i predloži nove mjere kojima će se podržati razvoj energetski učinkovitih tehnologija za industriju opskrbe željeznica;

4.  primjećuje da kao vodeća industrija na svjetskom tržištu po pitanju tehnologije i inovacija, industrija opskrbe željeznica ima ključnu ulogu za ostvarenje cilja Komisije koji se odnosi na 20 postotnu industrijalizaciju;

5.  smatra da se europska industrija opskrbe željeznica može osloniti na brojne pozitivne faktore koji se odnose ne samo na dobru ekološku učinkovitost te vrste prijevoza, već i na veliko tržište i mogućnost olakšavanja masovnog prijevoza; uviđa, međutim, da se danas taj sektor suočava s trostrukom konkurencijom: intermodalnom, međunarodnom, a ponekad čak i konkurencijom među samim poduzećima;

Očuvanje vodeće pozicije europske industrije opskrbe željeznica na svjetskoj razini

6.  naglašava da se očekuje da će do 2019. godišnja stopa rasta dostupnih međunarodnih tržišta industrije opskrbe željeznica iznositi 2,8 %; ističe da, dok je EU u velikoj mjeri otvoren za konkurente iz trećih zemalja, u trećim zemljama postoji niz prepreka kojima se diskriminira europska industrija opskrbe željeznica; skreće pozornost na činjenicu da se konkurenti iz trećih zemalja, posebno Kine, brzo i agresivno šire u Europi i ostalim dijelovima svijeta, često uz jaku političku i financijsku potporu svojih matičnih zemalja (u vidu, primjerice, velikodušnih izvoznih kredita izvan područja primjene pravila OECD-a); smatra da zbog takve prakse može doći do nepoštene konkurencije kojom se ugrožavaju radna mjesta u Europi; stoga ističe potrebu za poštenim i jednakim uvjetima u svjetskom tržišnom natjecanju te za uzajamnim pristupom tržištu kako bi se uklonio rizik od gubitka radnih mjesta i zaštitilo industrijsko znanje u Europi;

7.  naglašava da čak i unutar europskog tržišta željeznica mnoga poduzeća EU-a, posebno mala i srednja, smatraju da je prekogranično poslovanje otežano i skupo zbog i administrativne i tehničke fragmentacije tržišta; smatra da je za očuvanje dominacije europske industrije opskrbe željeznica na svjetskoj razini od ključne važnosti ostvariti cilj uspostave jedinstvenog europskog željezničkog područja;

Plan inovacija za obnovu europske željezničke industrije

8.  smatra da je industrija opskrbe željeznica jedna od ključnih industrija za europsku konkurentnost i inovacije; potiče na donošenje mjera zahvaljujući kojima će Europa u pogledu tehnologije i inovacije i dalje prednjačiti u tom sektoru;

9.  pozdravlja odluku o osnivanju zajedničkog poduzeća Shift2Rail (S2R) i nedavno objavljene prve pozive na dostavu ponuda; traži da se sve aktivnosti iz područja istraživanja i razvoja u okviru poduzeća Shift2Rail provedu brzo i u zadanom roku; kritizira činjenicu da mala i srednja poduzeća u maloj mjeri sudjeluju u poduzeću Shift2Rail, što je djelomično posljedica skupoće i složenosti tog instrumenta; potiče upravni odbor da analizira sudjelovanje malih i srednjim poduzeća u drugom pozivu za pridružene članove i da izvuče pouku iz njega te razmotri mogućnost raspisivanja posebnih natječaja za mala i srednja poduzeća; traži od Komisije da zajamči usklađenost s odredbama u pogledu uravnotežene zastupljenosti malih i srednjih poduzeća i regija;

10.  ističe da su potencijal za inovacije, ulaganje u istraživanje i razvoj, defragmentacija tržišta i stvaranje klastera od ključne važnosti za očuvanje međunarodne konkurentnosti europske industrije opskrbe željeznica;

11.  traži od Komisije da u cijelosti mobilizira razne instrumente financiranja EU-a, da istraži i iskoristi dodatne mogućnosti financiranja poduzeća Shift2Rail i da se zalaže za ostvarenje sinergije među raznim fondovima EU-a te u odnosu na privatna ulaganja; u tom kontekstu traži od Komisije da namijeni dodatna sredstva EU-a za financiranje željezničke tehnologije koja nije obuhvaćena poduzećem Shift2Rail (primjerice namjenski pozivi na dostavu ponuda u vezi s istraživanjem u sektoru željeznica izvan poduzeća Shift2Rail u okviru programa Obzor 2020., instrument InnovFin, CEF, strukturni fondovi, EFSU), među ostalim i putem pilot programa poduzeća Shift2Rail u kojemu se financiranje EU-a povezuje sa strukturnim i drugim fondovima EU-a za inovacije;

12.  traži od Komisije da surađuje s tim sektorom kako bi osigurala da se sredstva europskih strukturnih i investicijskih fondova, a posebno Europskog fonda za regionalni razvoj, koriste na najbolji mogući način u okviru davanja potpore projektima istraživanja i razvoja u željezničkom sektoru na regionalnoj razini; također je potiče da se usredotoči na budućnost industrije opskrbe željeznica nakon 2020.;

13.  smatra da su klasteri važan instrument za povezivanje relevantnih dionika na lokalnoj i regionalnoj razini, uključujući i tijela javne vlasti, sveučilišta, istraživačke institute, industriju opskrbe željeznica, socijalne partnere i ostale industrije povezane s mobilnosti; poziva Komisiju da do 2016. donese strategiju stvaranja klastera za rast; traži od Komisije i država članica da povećaju svoju potporu inovacijskim projektima koje razvijaju željeznički klasteri, kao i drugim inicijativama kojima se povezuju mala i srednja poduzeća, velika poduzeća i istraživački instituti u okviru industrije opskrbe željeznica na lokalnoj, regionalnoj i europskoj razini; smatra da će se morati predvidjeti mogućnost javnog financiranja stvaranja klastera; u tom kontekstu skreće pozornost na mogućnosti koje se nude u okviru novih instrumenata financiranja (EFSU itd.);

14.  smatra da bi Komisija trebala razmotriti mogućnost da se u cilju razmjene najboljih praksi i lakšeg udruživanja na europskoj razini osnuje forum preko kojega bi se povezale poduzeća koja posluju duže vrijeme, novoosnovana (start-up) i supsidijarna (spin-off) poduzeća s inovativnim idejama za željeznički sektor, posebno u području digitalizacije; smatra da bi Komisija trebala razmotriti načine poticanja suradnje između velikih poduzeća i malih i srednjih poduzeća u istraživačkim projektima koji su povezani s industrijom opskrbe željeznica;

15.  smatra da bi se istraživanja trebala usredotočiti na digitalizaciju kojom bi se povećala učinkovitost željeznica i smanjili njihovi operativni troškovi (automatizacija, senzori i nadzorni alati, interoperabilnost, primjerice preko sustava ERTMS/ETCS, korištenje svemirskih tehnologija, uključujući i suradnju s Europskom svemirskom agencijom, korištenje velikih podataka (big data) i kibersigurnost); drži da bi se istraživanja trebala usredotočiti i na povećanje učinkovitosti korištenja izvora i energije, primjerice uporabom lakih materijala i alternativnih goriva; smatra da bi jedna od središnjih tema trebali biti i koraci zahvaljujući kojima će željeznički prijevoz postati privlačniji i prihvaćeniji (npr. veća pouzdanost i smanjenje buke, neometan multimodalni prijevoz); ističe da se u inovacijama ne smije zanemariti infrastruktura, koja je od ključne važnosti za konkurentnost željeznica;

16.  poziva na brzu primjenu integriranog sustava e-karata usklađenog s ostalim prijevoznim sredstvima i ostalim mogućim uslugama subjekata koji nude mogućnost kupnje jedinstvene karte;

17.  skreće pozornost na činjenicu da je unutar jedinstvenog tržišta prijeko potrebno proizvesti moderne željezničke i tramvajske pruge te druge vrste pruga, zajedno sa svom pomoćnom opremom;

18.  traži od Komisije da se pobrine da se intelektualna prava europskih proizvođača željezničke opreme zaštite na međunarodnoj razini, u skladu s preporukama iz Rezolucije Europskog parlamenta od 9. lipnja 2015. o Strategiji za zaštitu i provedbu prava intelektualnog vlasništva u trećim zemljama(1);

Stjecanje pravih vještina za industriju opskrbe željeznica koja će biti uspješna i u budućnosti

19.  traži da se donese europska strategija osposobljavanja i obrazovanja kojom će se ujediniti poduzeća, istraživački instituti i socijalni partneri iz industrije opskrbe željeznica kako bi zajednički definirali vještine potrebne za održivu i inovativnu industriju opskrbe željeznica; smatra da bi se u tom kontekstu trebala izraditi studija izvedivosti mogućeg Europskog vijeća za sektorske vještine za željeznice; poziva države članice i relevantna regionalna tijela da izrade okvir unutar kojeg će se održavati kontinuirano osposobljavanje, u obliku pojedinačnih prava na osposobljavanje, čime se osigurava da su vještine kojima raspolažu u skladu sa sve brojnijim zahtjevima tog sektora te da se mogu prilagoditi novom tržištu ili, u slučaju viškova, primijeniti u drugim industrijskim sektorima;

20.  ističe da industrija opskrbe željeznica zbog starenja radnika bilježi nedostatak kvalificirane radne snage; stoga potiče da se poduzmu svi napori za promicanje cjeloživotnog učenja i tehničkih vještina; traži da se provede kampanja (primjerice sredstvima ESF-a) zahvaljujući kojoj će se među mladim inženjerima povećati vidljivost i popularnost industrije opskrbe željeznica; naglašava da sektor bilježi izuzetno nisku stopu ženske radne snage i smatra da bi se stoga u kampanji posebna pozornost trebala posvetiti ispravljanju te neravnoteže; poziva Komisiju da podrži socijalni dijalog kako bi se omogućile socijalne inovacije i podržalo dugoročno kvalitetno zapošljavanje, što bi doprinijelo popularnosti tog sektora među kvalificiranim osobljem;

21.  smatra da podučavanje vještina koje su odabrane na odgovarajući način predstavlja nužno ulaganje u cilj dugoročnog očuvanja vodeće pozicije europske industrije opskrbe željeznica u svijetu u pogledu tehnologije i inovacija;

Potpora malim i srednjim poduzećima

22.  smatra da je financiranje jedan od glavnih izazova za mala i srednja poduzeća u industriji opskrbe željeznica; naglašava da program COSME i strukturni fondovi imaju dodanu vrijednost kada je riječ o pomaganju malim i srednjim poduzećima da pronađu izvore financiranja, među ostalim i u obliku jamstvenih i vlasničkih instrumenata, te naglašava da je potrebno uložiti dodatne napore u promicanje tih instrumenata; pozdravlja činjenicu da je EFSU naglasak stavio na mala i srednja poduzeća te poduzeća sa srednjom tržišnom kapitalizacijom, ali ističe da fond sada mora ispuniti svoje obećanje te da je potrebno istražiti i alternativne mogućnosti financiranja; pozdravlja uvođenje instrumenta za mala i srednja poduzeća u okviru programa Obzor 2020., ali upozorava na problem prekoračenja upisne kvote i nisku stopu uspjeha; traži od Komisije da pokuša riješiti taj problem tijekom revizije programa Obzor 2020. na sredini razdoblja; poziva Komisiju da se zalaže za bolje iskorištavanje financijskih sredstava EU-a, kao i sredstava koja su na raspolaganju malim i srednjim poduzećima;

23.  naglašava da mala i srednja poduzeća u industriji opskrbe željeznica često ovise o jednom poduzeću; ističe da mala i srednja poduzeća zbog nedostatka resursa i povećanih rizika povezanih s prekograničnim poslovanjem oklijevaju sa širenjem; poziva Komisiju da u okviru Europske poduzetničke mreže osnuje sektorske skupine za željeznički prijevoz koje bi malim i srednjim poduzećima u industriji opskrbe željeznica mogle davati savjete i osposobljavati ih u pogledu različitih programa financiranja inovacija, bespovratnih sredstava, internacionalizacije i pronalaženja mogućih poslovnih partnera i partnera u suradnji s kojima mogu podnijeti zahtjev za zajedničke istraživačke projekte koje financira EU;

24.  poziva Komisiju da bolje iskoristi postojeće programe potpore internacionalizaciji malih i srednjih poduzeća te da ih približi malim i srednjim poduzećima u industriji opskrbe željeznica u kontekstu sinergija među raznim fondovima EU-a; poziva Komisiju da uloži veće napore u daljnji razvoj programa osposobljavanja za pristupanje posebnim stranim tržištima i da o tim programima informira što veći broj malih i srednjih poduzeća u industriji opskrbe željeznica;

25.  poziva Komisiju i države članice da razmotre sve mogućnosti potpore malim i srednjim poduzećima u industriji opskrbe željeznica, među ostalim i u okviru moguće ciljane revizije Akta o malim poduzećima, te da posebnu pozornost posveti potrebama industrijskih podsektora kao što je industrija opskrbe željeznica, a u kojima je sudjelovanje malih i srednjih poduzeća s dodanom vrijednosti od posebne važnosti;

26.  zabrinut je zbog kašnjenja u isplatama malim i srednjim poduzećima u industriji opskrbe željeznica; poziva Komisiju da nadzire ispravnu provedbu Direktive o kašnjenju u plaćanju (2011/7/EU);

Bolji uvjeti na europskom tržištu za dobavljače i poticanje potražnje za proizvodima željezničke industrije

27.  pozdravlja donošenje tehničkog stupa četvrtog paketa o željeznicama i traži njegovu brzu primjenu jer je od ključne važnosti za ostvarenje pravog jedinstvenog tržišta za željezničke proizvode; ističe da će se povećanom interoperabilnošću i jačom ulogom Europske agencije za željeznice (ERA) olakšati usklađivanje mreže, a time se mogu smanjiti troškovi razvoja i odobravanja željezničkih vozila i opreme uz prugu Europskog sustava za upravljanje željezničkim prometom (ERTMS); ističe da je Europskoj agenciji za željeznice potrebno staviti na raspolaganje dovoljno ljudskih i financijskih resursa kako bi mogla ostvariti taj novi prošireni zadatak; smatra da je politički stup četvrtog paketa o željeznicama od ključne važnosti za konkurentnost prijevoznih operatera i, općenitije, kupaca;

28.  ističe potrebu za cjelovitom, učinkovitom i usklađenom primjenom Uredbe o europskoj željezničkoj mreži za konkurentni prijevoz robe, od koje će koristi imati i putnici i industrija;

29.  traži od Komisije da preispita definicije tržišta i postojeći niz pravila EU-a u području tržišnog natjecanja na način da se u obzir uzmu pomaci na svjetskom tržištu opskrbe željeznica; poziva Komisiju da utvrdi načine na koji bi se te definicije i pravila trebali ažurirati kako bi se u njima u obzir uzeli problemi spajanja na svjetskom tržištu, poput spajanja CNR-a i CSR-a te kako bi se omogućila strateška partnerstva i udruživanja europske industrije opskrbe željeznica;

30.  poziva na daljnju standardizaciju u željezničkom sektoru na europskoj razini koju potiču dionici (među njima i europska industrija opskrbe željeznica) pod vodstvom CEN-a/CENELEC-a; nada se da će nova zajednička inicijativa za standardizaciju koju je predložila Komisija imati ključnu ulogu u tom pogledu; naglašava da je važno da se više malih i srednjih poduzeća uključi u europsku standardizaciju;

31.  poziva da se direktive EU-a o javnoj nabavi iz 2014. čim prije primijene; podsjeća države članice i Komisiju da se tim direktivama javni naručitelji obvezuju da će odluke o javnim natječajima temeljiti na načelu ekonomski najpovoljnije ponude i usredotočiti se na troškove životnog ciklusa kao i na proizvode koji su ekološki i socijalno održivi, doprinoseći na taj način sprečavanju dampinga plaća i socijalnog dampinga, odnosno potencijalno jačajući regionalnu ekonomsku strukturu; poziva Komisiju i države članice da se općenito zalažu za analizu troškova cjelokupnog životnog ciklusa kao standardne prakse u dugoročnim ulaganjima, da pruže smjernice javnim naručiteljima i da nadziru njihovu primjenu; traži od Komisije i država članica da javne naručitelje podsjete da u kontekstu revidiranog europskog okvira za javnu nabavu postoji odredba kojom se omogućuje odbacivanje ponuda ako se 50 % njihove vrijednosti ostvaruje izvan EU-a (članak 85. Direktive 2014/25/EU);

32.  poziva Komisiju da nadzire neeuropska ulaganja u željeznice u državama članicama EU-a i da zajamči usklađenost s europskim zakonodavstvom na području javne nabave, primjerice zakonodavstvom o izuzetno niskim ponudama i nepoštenom tržišnom natjecanju; traži od Komisije da se raspita o potencijalnim neeuropskim kandidatima koji podnesu ponude u EU-u dok primaju državne subvencije iz trećih zemalja;

Poticanje ulaganja u željezničke projekte

33.  nada se da će se postojeći instrumenti financiranja EU-a (npr. CEF, strukturni fondovi) u potpunosti iskoristiti u cilju poticanja potražnje za željezničkim projektima (uključujući instrumente financiranja EU-a za ulaganja izvan EU-a kao što su Instrument pretpristupne pomoći i Instrument europskog susjedstva); naglašava važnost uspješnog korištenja Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) kao jednog od alata za mobilizaciju privatnog kapitala za željeznički sektor te poziva na istraživanje daljnjih mogućnosti usmjeravanja privatnih ulaganja u željezničke projekte; smatra da javne razvojne banke na nacionalnoj i europskoj razini imaju važnu ulogu kada je riječ o podupiranju industrije opskrbe željeznica; traži od Komisije da surađuje s multilateralnim razvojnim bankama kako bi pomogla tijelima javne vlasti i privatnim agencijama pri ulaganju u najodrživiju i energetski najučinkovitiju željezničku opremu u cijelom svijetu; poziva Komisiju i EIB da povećaju savjetodavnu potporu željezničkim projektima koristeći se novoosnovanim Europskim savjetodavnim centrom za ulaganja u okviru EFSU-a, i to kako bi im se pomoglo da privuku ulaganja; vjeruje da će željeznički sektor u Europi i dalje uvelike ovisiti o javnim ulaganjima; stoga apelira na države članice i tijela javne vlasti da ulože znatne iznose u svoje glavne i gradske željezničke sustave te da po mogućnosti povećaju stope korištenja kohezijskih fondova za željezničke projekte; međutim, traži da se u kontekstu te ovisnosti i pritiska u pogledu javnog financiranja u brojnim europskim zemljama iskoriste sva moguća sredstva, bilo da su regulatorne ili proračunske prirode, kako bi se mobilizirao privatni kapital u korist željezničkog sektora;

34.  ističe da zajmodavci zbog složenosti željezničkog sektora imaju poteškoća u razumijevanju rizika i stoga ne daju zajmove po povoljnim cijenama; traži od Komisije da osnuje forum o financiranju industrije opskrbe željeznica, kako bi se ta industrija povezala s financijskim sektorom i pružila mu informacije, čime bi se povećalo razumijevanje banaka u pogledu tog sektora i rizika povezanih s njim te kako bi smanjile cijenu financiranja;

35.  smatra da se održavanje i modernizacija postojeće željezničke opreme ne bi trebale zanemariti; traži od Komisije i država članica da se zalažu da se stara oprema u širim razmjerima zamijeni modernim i održivim proizvodima;

36.  pozdravlja potporu EU-a internetskoj platformi Centra za praćenje gradske mobilnosti (Eltis) koja omogućuje razmjenu primjera najbolje prakse o urbanim sustavima u velegradskim područjima; traži od Komisije da poveća razmjenu primjera dobre prakse u vezi s raznim mogućnostima financiranja održivog gradskog sustava mobilnosti i da ih promiče s pomoću buduće europske platforme za planove održive gradske mobilnosti;

37.  traži od Komisije da pomogne da se Europski sustav upravljanja željezničkim prometom (ERTMS) i dalje usklađeno razvija unutar EU-a, u suradnji s ERA-om, te da ga se promiče izvan EU-a;

38.  pozdravlja napore koji su uloženi u razvijanje usluga u okviru programa Galileo i Europski geostacionarni navigacijski sustav i njihove primjene u željezničkom sektoru; u tom kontekstu prepoznaje ulogu Agencije za europski GNSS i njezino uspješno upravljanje projektima u okviru programa FP7 i Obzor 2020.;

Jačanje globalne konkurentnosti industrije opskrbe željeznica

39.  poziva Komisiju da osigura da se u buduće trgovinske sporazume (uključujući tekuće pregovore s Japanom, Kinom i SAD-om) i revizije postojećih trgovinskih sporazuma uključe posebne odredbe kojima se znatno poboljšava pristup europske industrije opskrbe željeznica tržištu, posebno u pogledu javne nabave, među ostalim i rješavanjem problema sve većeg broja zahtjeva u pogledu lokalizacije i osiguravajući uzajaman pristup industrije opskrbe željeznica stranim tržištima; poziva Komisiju da se pobrine da tržišni subjekti u Europi i izvan nje posluju pod jednakim uvjetima;

40.  poziva Komisiju da osigura veću usklađenost trgovinske politike EU-a s industrijskom politikom na način da se u trgovinskoj politici u obzir uzmu potrebe europske industrije te da nova generacija trgovinskih sporazuma ne rezultira novim premještanjima i daljnjom deindustrijalizacijom u EU-u;

41.  traži od Komisije da uloži napore u uklanjanje velikih necarinskih prepreka koje onemogućuju pristup europske željezničke industrije stranim tržištima, uključujući i prepreke ulaganju (posebno obveze u pogledu zajedničkih pothvata) te diskriminaciju i manjak transparentnosti u postupcima javne nabave (posebno sve skuplje zahtjeve u pogledu lokalnog sadržaja);

42.  ističe važnost pregovora o međunarodnom instrumentu za javnu nabavu i revizije uredbi o instrumentima trgovinske zaštite za europsku industriju opskrbe željeznica i njihov utjecaj na tu industriju te poziva Vijeće i Komisiju da to uzmu u obzir i da tijesno surađuju s Europskim parlamentom kako bi čim prije postigli dogovor o tim instrumentima; traži od Komisije da razmotri utjecaj koji bi priznavanje statusa tržišnog gospodarstva za državna gospodarstva ili druga netržišna gospodarstva moglo imati na funkcioniranje instrumenata trgovinske zaštite i konkurentnost europske industrije opskrbe željeznica;

43.  poziva Komisiju da donese dosljednu trgovinsku strategiju EU-a kojom će se osigurati poštovanje načela reciprociteta, posebno u pogledu Japana, Kine i SAD-a, te zalagati za daljnju internacionalizaciju industrije opskrbe željeznica, a posebno malih i srednjih poduzeća, među ostalim i promicanjem europskih standarda i tehnologija, kao što je sustav ERTMS, na međunarodnoj razini te traženjem načina da se bolje zaštite prava intelektualnog vlasništva europske industrije opskrbe željeznica (primjerice intenzivnijim promicanjem službe za pomoć u području prava intelektualnog vlasništva);

44.  traži od Komisije da pomogne u uklanjanju svih carinskih i necarinskih prepreka, da pojednostavi poslovne procese malih i srednjih poduzeća u industriji opskrbe željeznica i da osigura postupno ukidanje svih restriktivnih poslovnih praksi na tržištima trećih zemalja; poziva Komisiju da poduzme mjere za lakše izdavanje radnih viza za zaposlenike europskih malih i srednjih poduzeća koji su privremeno upućeni u treće zemlje kako bi se smanjio broj poslovnih transakcija koje mala i srednja poduzeća moraju provesti;

45.  ističe da neke treće zemlje prouzrokuju neprihvatljive poremećaje u trgovini na način da svojim izvoznicima pružaju nerazmjerno visoku pomoć preko financijskih uvjeta za moguće potrošače; traži od Komisije da u tom pogledu uvjeri kinesku vladu da potpiše Sporazum OECD-a o službeno podupiranim izvoznim kreditima kao i njegovo posebno poglavlje o željezničkoj infrastrukturi; poziva Komisiju da istovremeno u okviru Međunarodne radne skupine za izvozne kredite intenzivnije radi na izradi novih globalnih smjernica za izvozne kredite;

Poboljšanje strateške političke potpore tom sektoru

46.  traži od Komisije da objavi komunikaciju o dosljednoj strategiji za industrijsku politiku EU-a čiji bi cilj bio reindustrijalizacija Europe i koja bi se među ostalim temeljila i na održivosti te učinkovitosti resursa i energije; traži od Komisije da u tom dokumentu iznese strategiju za važne industrijske sektore, uključujući industriju opskrbe željeznica; smatra da je važno da se obuhvate ideje o tome kako očuvati visoku razinu vertikalne proizvodnje u EU-u;

47.  traži od Komisije da među socijalnim partnerima organizira dijalog na visokoj razini o industriji opskrbe željeznica na kojem će sudjelovati relevantni povjerenici, zastupnici u Europskom parlamentu, predstavnici Vijeća, država članica, željezničke industrije, sindikata, istraživačkih instituta, Europske agencije za željeznice i europskih organizacija za normizaciju; ističe da bi se redovitim dijalogom socijalnih partnera o industriji opskrbe željeznica na europskoj razini omogućila strukturirana rasprava o horizontalnim izazovima za taj sektor i učincima politika EU-a na konkurentnost te industrije;

48.  traži od Komisije da zajamči da politika koja utječe na konkurentnost industrije EU-a u području opskrbe željeznica bude rezultat učinkovite komunikacije i koordinacije između uprava raznih relevantnih političkih područja;

49.  smatra da je za jačanje i razvoj europske industrije opskrbe željeznica nužna politička potpora Vijeća; stoga traži od Vijeća za konkurentnost da na svoj dnevni red uvrsti europsku industriju opskrbe željeznica;

o
o   o

50.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0219.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti