Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 23. lipnja 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Libanonske Republike, s druge strane, o okvirnom sporazumu između Europske unije i Libanonske Republike o općim načelima sudjelovanja Libanonske Republike u programima Unije (16136/2014 – C8-0044/2015 – 2014/0110(NLE))

P8_TA(2016)0281 A8-0193/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (16136/2014),

–  uzimajući u obzir nacrt Protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Libanonske Republike, s druge strane, o okvirnom sporazumu između Europske unije i Libanonske Republike o općim načelima sudjelovanja Libanonske Republike u programima Unije (16135/2014),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 212. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0044/2015),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A8-0193/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica i Libanonske Republike.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 23. lipnja 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Libanonske Republike, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Češke Republike, Republike Estonije, Republike Cipra, Republike Latvije, Republike Litve, Mađarske, Republike Malte, Republike Poljske, Republike Slovenije i Slovačke Republike Europskoj uniji (13349/2014 – C8-0095/2015 – 2007/0078(NLE))

P8_TA(2016)0282 A8-0194/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (13349/2014),

–  uzimajući u obzir o nacrt Protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Libanonske Republike, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Češke Republike, Republike Estonije, Republike Cipra, Republike Latvije, Republike Litve, Mađarske, Republike Malte, Republike Poljske, Republike Slovenije i Slovačke Republike Europskoj uniji (11300/2007),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 217. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) te člankom 218. stavkom 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0095/2015),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A8-0194/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Libanonske Republike.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 23. lipnja 2016. o nacrtu Odluke Vijeća o sklapanju Protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Libanonske Republike, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Bugarske i Rumunjske Europskoj uniji (13395/2014 – C8-0170/2015 – 2008/0027(NLE))

P8_TA(2016)0283 A8-0195/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (13395/2014),

–  uzimajući u obzir nacrt Protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Libanonske Republike, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Bugarske i Rumunjske Europskoj uniji (13376/2014),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 217. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) te člankom 218. stavkom 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0170/2015),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A8-0195/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Libanonske Republike.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 23. lipnja 2016. o prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola o izmjeni uz Sporazum između Europske zajednice i Kneževine Monaka o mjerama istovrijednima onima koje su utvrđene u Direktivi Vijeća 2003/48/EZ (COM(2016)0201 – C8-0157/2016 – 2016/0109(NLE))

P8_TA(2016)0284 A8-0206/2016

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog odluke Vijeća (COM(2016)0201),

–  uzimajući u obzir Nacrt protokola o izmjeni uz Sporazum između Europske zajednice i Kneževine Monaka o mjerama istovrijednima onima koje su utvrđene u Direktivi Vijeća 2003/48/EZ,

–  uzimajući u obzir članak 115. i članak 218. stavak 6. podstavak 2. točku (b) i stavak 8. podstavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0157/2016),

–  uzimajući u obzir članak 59., članak 108. stavak 7. i članak 50. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0206/2016),

1.  odobrava sklapanje Protokola o izmjeni uz Sporazum;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Kneževine Monako.

Rezolucija Europskog parlamenta od 23. lipnja 2016. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev iz Belgije – EGF/2015/012 BE/Hainaut Machinery) (COM(2016)0242 – C8-0170/2016 – 2016/2074(BUD))

P8_TA(2016)0285 A8-0207/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0242 – C8-0170/2016),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006(1) (Uredba o EGF-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) („Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.”), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračun (A8-0207/2016),

A.  budući da je Europska unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u svjetskim trgovinskim tokovima i svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im se pomoglo pri ponovnom uključivanju na tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije radnicima koji su proglašeni viškom trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);

C.  budući da je Belgija podnijela zahtjev EGF/2015/012 BE/Hainaut Machinery za financijski doprinos iz EGF-a nakon otpuštanja u ekonomskom sektoru razvrstanom u odjeljak 28. Rev. 2 NACE-a (Proizvodnja strojeva i uređaja, d. n.) u regiji razine NUTS 2 Hainautu (BE32) u Belgiji te s obzirom da se predviđa da će mjerama biti obuhvaćeno 488 radnika koji su proglašeni viškom, kao i 300 mladih iz regije Hainaut koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju (NEET) te su mlađi od 25 godina; budući da su radnike proglasila viškom poduzeća Carwall SA, Caterpillar Belgium SA i Doosan SA;

D.  budući da je zahtjev, iako ne ispunjava kriterije prihvatljivosti iz članka 4., stavka 1. Uredbe o EGF-u, podnesen na temelju intervencijskih kriterija navedenih u članku 4. stavku 2. kojima se u dopušta odstupanje od kriterija prihvatljivosti u skladu s brojem radnika koji su proglašeni viškom;

1.  slaže se s Komisijom da su intervencijski kriteriji iz članka 4. stavka 2. Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Belgija stoga u skladu s tom Uredbom ima pravo na financijski doprinos u iznosu od 1 824 041 EUR, što iznosi 60 % ukupnog troška od 3 040 069 EUR;

2.  napominje da je Komisija poštovala rok od 12 tjedana od primitka zahtjeva koji su 11. veljače 2016. podnijele belgijske vlasti nakon čega je 4. svibnja 2016. završila svoju ocjenu o usklađenosti s uvjetima za pružanje financijskog doprinosa te o tome istoga dana obavijestila Parlament;

3.  napominje da je nakon ozbiljnih poremećaja koji su zabilježeni proteklih godina u sektoru trgovine građevinskim strojevima na europskom tržištu opala i potražnja za proizvodima tih triju poduzeća koja su obuhvaćena tim zahtjevom;

4.  napominje da su nakon objave poduzeća Caterpillar Belgium SA 23. veljače 2013. o kolektivnom otpuštanju u postrojenju u Gossliesu većina od 1399 otpuštenih radnika bili predmet zahtjeva EGF/2014/011 BE/Caterpillar te ističe da se aktualni zahtjev nadovezuje na taj zahtjev jer je dio istog procesa otpuštanja; ističe da se regija Hainaut suočava s teškom situacijom na tržištu rada sa stopom nezaposlenosti od 14,5 % (5,9 % više od nacionalnog prosjeka), 1236 izgubljenih radnih mjesta 2013. i 1878 radnih mjesta 2014. u sektoru proizvodnje, padom ponuda radnih mjesta za 13 % od 2012. i visokim udjelom nedovoljno kvalificirane radne snage (gotovo polovina tražitelja zaposlenja nije završila srednju školu) te visokom razinom dugotrajne nezaposlenosti koja iznosi 39,0 % ukupne nezaposlenosti u regiji Hainaut;

5.  pozdravlja činjenicu da su belgijske vlasti ciljanim korisnicima počele pružati usluge prilagođene potrebama 1. siječnja 2015., znatno prije zahtjeva za doprinos iz EGF-a;

6.  napominje da Belgija planira uvesti sljedeće mjere za otpuštene radnike koji su obuhvaćeni tim zahtjevom: potpora/usmjeravanje/integracija; olakšavanje traženja posla; integrirano osposobljavanje; potpora za pokretanje poduzeća; potpora za skupne projekte i naknade za traženje posla i osposobljavanje;

7.  pozdravlja činjenicu da su troškovi za naknade i poticaje, za koje Belgija potvrđuje da ovise o aktivnom sudjelovanju ciljanih korisnika u traženju posla ili aktivnostima osposobljavanja (mjere na temelju članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe o EGF-u), ograničeni na manje od 5 % ukupnih troškova, što je mnogo manje od granice od 35 % ukupnih troškova paketa mjera prilagođenih potrebama koja je navedena u Uredbi o EGF-u;

8.  napominje da radnici u dobnoj skupini od 55 do 64 godine predstavljaju 35,9 % ciljanih korisnika; smatra da za radnike iz te skupine postoji veći rizik od dugotrajne nezaposlenosti i socijalne isključenosti te da imaju posebne potrebe kada je riječ o pristupu prilagođenom potrebama u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u;

9.  poziva Komisiju da dostavi rezultate stalne potpore radnicima poduzeća Caterpillar koji su proglašeni viškom s obzirom na to da se trenutačni zahtjev nadovezuje na zahtjev EGF/2014/011 BE/Caterpillar;

10.  pozdravlja činjenicu da se uz 488 otpuštenih radnika očekuje da će još 300 mladih osoba iz istih regija u dobi do 25 godina koje nisu zaposlene, ne školuju se i ne osposobljavaju (NEET-ovi) sudjelovati u mjerama i dobiti prilagođene usluge koje sufinancira EGF koje uključuju: mobilizaciju i usmjeravanje, bilo za nastavak obrazovanja/osposobljavanja ili za sudjelovanje u posebnoj uvodnoj obuci za utvrđivanje interesa; posebne tečajeve osposobljavanja; unaprjeđenje vještina prilagođeno potrebama; naknade za traženje posla, osposobljavanje i mobilnost;

11.  pozdravlja to što je pristup EGF-u proširen i na NEET-ove; međutim napominje da prema Uredbi o EGF-u taj pristup traje samo do 31. prosinca 2017.; stoga poziva na reviziju Uredbe o EGF-u u okviru revizije višegodišnjeg financijskog okvira kako bi se omogućio pristup NEET-ovima i nakon 2017.;

12.  pozdravlja činjenicu da belgijske vlasti predlažu posebne mjere za NEET-ove, te se na taj način više usmjeravaju na njihove posebne potrebe;

13.  napominje važnost pokretanja informativne kampanje namijenjene NEET-ovima, a koje bi mogle ispunjavati uvjete za korištenje tih mjera; ponavlja svoje stajalište da se pomoć NEET-ovima treba pružati stalno i na održiv način;

14.  pozdravlja činjenicu da je usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama uspostavljen na temelju dodatnih savjetovanja sa svim dionicima, uključujući socijalne partnere, poduzeća i javne službe za zapošljavanje, koji će također pratiti provođenje predloženih mjera preko Odbora za praćenje;

15.  posebno pozdravlja pristup belgijskih vlasti i suradnju sa socijalnim partnerima za dodjelu potpora kolektivnim projektima za radnike koji razmišljaju o zajedničkom osnivanju „društvenog poduzeća”, što je mjera koja ima visoki potencijal stvaranja dodane vrijednosti;

16.  napominje da predložene mjere spadaju u aktivne mjere tržišta rada u okviru prihvatljivih mjera iz članka 7. Uredbe o EGF-u te podsjeća da bi se, u skladu s tim člankom, pruženim uslugama prilagođenim potrebama trebale predvidjeti tražene vještine i budući izgledi na tržištu rada te da bi one trebale odgovarati zaokretu prema održivom gospodarstvu koje se temelji na učinkovitom korištenju resursa te uzeti u obzir dosad stečeno iskustvo pružanja potpore otpuštenim radnicima u okviru zahtjeva EGF/2014/011 BE/Caterpillar; istovremeno napominje da te mjere nisu zamjena za pasivne mjere socijalne zaštite;

17.  poziva države članice da zajedno sa socijalnim partnerima pripreme strategije kojima bi se anticipirale predviđene promjene na tržištu rada i da zaštite radna mjesta i vještine u Uniji, osobito u pregovorima o trgovinskim sporazumima, kako bi se osigurala pravila poštenog tržišnog natjecanja i zajedničke mjere protiv gospodarskog, socijalnog i ekološkog dampinga; ponovno poziva na temeljitu reviziju instrumenata trgovinske zaštite Unije;

18.  naglašava potrebu za povećanjem zapošljivosti svih radnika uz pomoć prilagođenog osposobljavanja te očekuje da će osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu biti u skladu s potrebama radnika i poslovnog okruženja u toj i susjednim regijama;

19.  poziva Komisiju da revidira pravila o državnoj pomoći kako bi se omogućila veća državna intervencija radi poboljšanja projekata na korist društva i okoliša te pomoglo malom i srednjem poduzetništvu i industrijama koje se suočavaju s poteškoćama obnovom njihovih proizvodnih kapaciteta teško pogođenih svjetskom financijskom i gospodarskom krizom;

20.  ponovno poziva Komisiju da u budućim prijedlozima preciznije utvrdi sektore koji imaju izglede za rast, a stoga i za zapošljavanje, te da prikupi potkrijepljene podatke o učinku financiranja EGF-a, što uključuje kvalitetu poslova i stopu reintegracije koji su postignuti zahvaljujući EGF-u;

21.  napominje da su belgijske vlasti potvrdile da za prihvatljive mjere nije dodijeljena pomoć iz drugih financijskih instrumenata Unije; ponavlja poziv Komisiji da predstavi usporednu procjenu tih podataka u svojim godišnjim izvješćima kako bi se jamčilo potpuno poštovanje postojećih uredbi te kako bi se jamčilo da Unija neće iste mjere financirati više puta;

22.  primjećuje da je dosad za sektor proizvodnje strojeva i uređaja d. n. podneseno 14 zahtjeva za financijski doprinos iz EGF-a, od kojih se 8 temeljilo na učincima globalizacije na trgovinu, a 6 na svjetskoj financijskoj i gospodarskoj krizi;

23.  ponavlja da ti doprinosi iz EGF-a ne smiju zamijeniti ni aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima nadležna poduzeća ni mjere za restrukturiranje poduzeća ili sektora;

24.  cijeni unaprijeđene postupke koje je uvela Komisija nakon zahtjeva Parlamenta za ubrzano oslobađanje sredstava; napominje da bi vremenski pritisak nametnut novim rasporedom mogao utjecati na učinkovit pregled dokumentacije;

25.  ponovno traži od Komisije da javnosti omogući pristup svim dokumentima povezanima s predmetima EGF-a;

26.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

27.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

28.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev iz Belgije – EGF/2015/012 BE/Hainaut Machinery)

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara Završnom aktu, Odluci (EU) 2016/1145.)

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 855. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 23. lipnja 2016. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o višegodišnjem planu oporavka plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 302/2009 (COM(2015)0180 – C8-0118/2015 – 2015/0096(COD))

P8_TA(2016)0286 A8-0367/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0180),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8‑0118/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 1. srpnja 2015.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 13. travnja 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0367/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(2);

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 23. lipnja 2016. radi donošenja Uredbe (EU) 2016/... Europskog parlamenta i Vijeća o višegodišnjem planu oporavka plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 302/2009

(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2016/1627.)

(1) SL C 383, 17.11.2015., str. 100. (2) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene 19. siječnja 2016. (Usvojeni tekstovi P8_TA(2016)0003.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 23. lipnja 2016. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju višegodišnjeg plana za stokove bakalara, haringe i papaline u Baltičkom moru i ribarstvo koje iskorištava te stokove, o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2187/2005 i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1098/2007 (COM(2014)0614 – C8-0174/2014 – 2014/0285(COD))

P8_TA(2016)0287 A8-0128/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0614),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8‑0174/2014),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2014.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 13. travnja 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0128/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(2);

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 23. lipnja 2016. radi donošenja Uredbe (EU) 2016/... Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju višegodišnjeg plana za stokove bakalara, haringe i papaline u Baltičkom moru i za ribarstvo koje iskorištava te stokove, o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2187/2005 i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1098/2007

(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2016/1139.)

(1) SL C 230, 14.7.2015., str. 120. (2) Ovo stajalište zamijenjuje amandmane usvojene na sjednici 28. travnja 2015. (Usvojeni tekstovi P8_TA(2015)0104).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 23. lipnja 2016. o prijedlogu uredbe Vijeća o nadležnosti i mjerodavnom pravu te priznavanju i izvršenju odluka u stvarima koje se odnose na režime bračne stečevine (COM(2016)0106 – C8-0127/2016 – 2016/0059(CNS))

P8_TA(2016)0288 A8-0209/2016

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2016)0106),

–  uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0127/2016),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0209/2016),

1.  prihvaća prijedlog Komisije;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 23. lipnja 2016. o prijedlogu uredbe Vijeća o nadležnosti, mjerodavnom pravu te priznavanju i izvršenju odluka u stvarima koje se odnose na imovinske posljedice registriranih partnerstava (COM(2016)0107 – C8-0128/2016 – 2016/0060(CNS))

P8_TA(2016)0289 A8-0208/2016

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2016)0107),

–  uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0128/2016),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0208/2016),

1.  prihvaća prijedlog Komisije;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Rezolucija Europskog parlamenta od 23. lipnja 2016. o masakrima u istočnom Kongu (2016/2770(RSP))

P8_TA(2016)0290 RC-B8-0801/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Demokratskoj Republici Kongu (DR Kongo), posebno rezoluciju od 10. ožujka 2016.(1) i rezoluciju od 9. srpnja 2015.(2),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 15. lipnja 2016. o predizbornoj i sigurnosnoj situaciji u DR Kongu,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i njezine glasnogovornice o stanju u DR Kongu,

–  uzimajući u obzir izjave delegacije EU-a u DR Kongu o stanju ljudskih prava u zemlji,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o DR Kongu od 23. svibnja 2016.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014., koje je Vijeće usvojilo 22. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir otvoreno pismo od 14. svibnja 2016. koje su udruge civilnog društva koje djeluju na području Benija, Butemba i Lubera uputile predsjedniku DR Konga,

–  uzimajući u obzir deklaracije iz Nairobija iz prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir Okvir za mir, sigurnost i suradnju za DR Kongo i regiju, potpisan u veljači 2013. u Addis Abebi,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o DR Kongu, posebno rezoluciju br. 2198 (2015) o obnovi režima sankcija protiv DR Konga i o mandatu stručne skupine te rezoluciju br. 2277 (2016) kojom je na godinu dana obnovljen mandat Misije Ujedinjenih naroda za stabilizaciju stanja u DR Kongu (MONUSCO),

–  uzimajući u obzir izvješće stručne skupine UN-a od 23. svibnja 2016. o DR Kongu,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava o stanju ljudskih prava i aktivnostima Zajedničkog ureda Ujedinjenih naroda za ljudska prava u DR Kongu od 27. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir odluke i naredbe Međunarodnog suda,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu za medije koju je 2. rujna 2015. objavila skupina međunarodnih izaslanika i predstavnika za regiju Velikih jezera u Africi o izborima u DR Kongu,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti UN-a od 9. studenoga 2015. o stanju u DR Kongu,

–  uzimajući u obzir izvješća glavnog tajnika UN-a od 9. ožujka 2016. o misiji Ujedinjenih naroda za stabilizaciju stanja u DR Kongu i o provedbi Okvira za mir, sigurnost i suradnju za DR Kongo i regiju,

–  uzimajući u obzir revidirani Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz lipnja 1981.,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

–  uzimajući u obzir Ustav DR Konga od 18. veljače 2006.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da se i dalje pogoršava sigurnosno stanje u sjeveroistočnom dijelu Demokratske Republike Konga, gdje desetci oružanih skupina nastavljaju sa svojim djelovanjem i zabilježeni su brojni masakri, primjeri prakse oružanih skupina da novače i koriste djecu te je rašireno seksualno i rodno uvjetovano nasilje;

B.  budući da je u razdoblju od listopada 2014. do svibnja 2016. na području Benija, Lubera i Butemba brutalno ubijeno više od 1160 osoba, da je nestalo više od 1470 osoba, da su spaljene mnoge kuće, zdravstvene ustanove i škole te da su brojne žene, muškarci i djeca bili žrtve seksualnog nasilja;

C.  budući da se brojna sela na tom području nalaze pod okupacijom oružanih skupina;

D.  budući da raste nezadovoljstvo zbog nedjelovanja i šutnje vlade DR Konga u pogledu tih zvjerstava za koja su navodno odgovorne i pobunjeničke oružane skupine i državne vojne snage;

E.  budući da su u nekim slučajevima počinjena iznimno nasilna ubojstva u blizini položaja koje drži nacionalna vojska (FARDC) i baza mirovne misije UN-a u DR Kongu (MONUSCO);

F.  budući da je međunarodna zajednica ravnodušno reagirala na počinjene masakre i da oni nisu bili medijski popraćeni;

G.  budući da je ustavna obveza predsjednika DR Konga da bude jamac nacionalne cjelovitosti, nacionalne neovisnosti, sigurnosti stanovništva i dobara te pravilnog funkcioniranja državnih institucija te da je on ujedno i vrhovni zapovjednik oružanih snaga te zemlje;

H.  budući da u DR Kongu vlada velika politička napetost zbog činjenice da predsjednik Kabila koji je na vlasti od 2001. i koji je prema ustavu dužan odstupiti s funkcije 20. prosinca 2016. još nije najavio da će to učiniti;

I.  budući da su kongoanska vojska i MONUSCO prisutni u toj regiji u cilju očuvanja stabilnosti, borbe protiv oružanih skupina i zaštite civila;

J.  budući da je mandat MONUSCO-a produljen i da su mu ojačane ovlasti;

K.  budući da se vrlo često osobe odgovorne za kršenje ljudskih prava ne privode pravdi, što dovodi do poticanja prakse nekažnjavanja i počinjenja novih kaznenih djela;

L.  budući da su glavni izazov za ostvarenje mira u DR Kongu njegova neuspješna nastojanja da demobilizira tisuće pobunjeničkih boraca, bilo na način da ih se uključi u državnu vojsku bilo da im se olakša povratak u civilni život;

M.  budući da humanitarni djelatnici procjenjuju da trenutno oko 7,5 milijuna ljudi treba pomoć; budući da je jedna od posljedica aktualnog sukoba i vojnih operacija i interno raseljavanje 1,5 milijuna ljudi, dok je više od 400 000 osoba bilo primorano pobjeći iz zemlje;

N.  budući da je Ured Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih pitanja (OCHA) izvijestio o povećanju broja otmica i napada na humanitarne radnike i konvoje, zbog čega su humanitarne organizacije prisiljene odgoditi dostavu pomoći i obustaviti aktivnosti;

O.  budući da su masakri u istočnom Kongu rezultat veza između regionalne i nacionalne politike, instrumentalizacije etničkih tenzija i iskorištavanja resursa;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog eskalacije nasilja i zabrinjavajućeg te sve goreg humanitarnog stanja u DR Kongu, koje je ponajprije rezultat oružanih sukoba u istočnim pokrajinama koji traju već više od 20 godina; žali zbog ljudskih žrtava i izražava svoje suosjećanje s narodom DR Konga;

2.  ponovno poziva sve sukobljene strane da odmah obustave nasilje, odlože oružje, oslobode svu djecu iz svojih redova i da promiču dijalog za postizanje mirnog i održivog rješenja sukoba; poziva u prvom redu na brz i aktivan nastavak suradnje između MONUSCO-a i oružanih snaga DR Konga (FARDC) na temelju sporazuma o vojnoj suradnji potpisanog 28. siječnja 2016. u Kinshasi s ciljem ponovne uspostave i jačanja mira i sigurnosti kako u istočno dijelu tako i u cijeloj zemlji;

3.  podsjeća da će se neutralizacijom svih oružanih skupina u toj regiji snažno doprinijeti miru i stabilnosti te poziva vladu DR Konga da to pitanje postavi kao prioritet i da se pobrine za ponovnu uspostavu sigurnosti za sve građane i stabilnosti na području Benija, Lubera i Butemba;

4.  poziva međunarodnu zajednicu da hitno pokrene temeljitu, neovisnu i transparentnu istragu tih masakra uz punu suradnju s vladom DR Konga i MONUSCO-om; traži održavanje hitnog sastanka skupine međunarodnih izaslanika i predstavnika za regiju Velikih jezera u Africi o izborima u DR Kongu u cilju poduzimanja odgovarajućih mjera u tom smislu, poput mobilizacije Vijeća sigurnosti UN-a;

5.  inzistira na tomu da ta situacija ne bi smjela spriječiti održavanje izbora koji su planirani u skladu s ustavom; naglašava da će uspješno i pravovremeno održavanje izbora biti od ključne važnosti za dugoročnu stabilnost i razvoj zemlje;

6.  poziva tužitelja Međunarodnog kaznenog suda (MKS) da prikupi informacije i istraži kršenja u cilju utvrđivanja opravdanosti istrage MKS-a o navodnim kaznenim djelima u regiji Beni;

7.  ponavlja da odgovorni za kršenje ljudskih prava, ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i seksualno nasilje nad ženama i djevojčicama, kao ni odgovorni za novačenje djece vojnika ne smiju proći nekažnjeno; naglašava da se osobe odgovorne za takva djela moraju prijaviti, identificirati, kazneno goniti i kazniti u skladu s nacionalnim i međunarodnim kaznenim pravom;

8.  poziva na sastavljanje i objavu izvješća o ocjeni rada MONUSCO-a; pozdravlja rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2277 (2016) kojom je produljen mandat MONUSCO-a i ojačane njegove ovlasti u području zaštite civila i ljudskih prava, između ostalog i u pogledu rodno utemeljenog nasilja i nasilja nad djecom;

9.  odlučno poziva MONUSCO da u potpunosti iskoristi te ovlasti kako bi zaštitio civilno stanovništvo svojom „transformacijom snaga”, da osigura da će imati veću operativnu sposobnost zaštite civila s pomoću mehanizama za hitno raspoređivanje i primjene zračnog izviđanja u istočnom Kongu, uključujući i preko patrola i mobilnih operativnih baza;

10.  poziva Afričku uniju i EU da zajamče trajni politički dijalog među zemljama regije Velikih jezera kako bi se spriječila svaka daljnja destabilizacija; žali zbog ograničenog napretka koji je ostvaren u provedbi Okvirnog sporazuma o miru, sigurnosti i suradnji iz veljače 2013. te poziva sve strane da aktivno doprinesu radu na stabilizaciji;

11.  inzistira na tomu da civilno društvo mora biti uključeno u sve mjere za zaštitu civila i rješavanje sukoba te da vlada DR Konga i međunarodna zajednica moraju zaštititi borce za ljudska prava i pružiti im platformu;

12.  priznaje napore koje su kongoanske vlasti uložile u borbu protiv prakse nekažnjavanja i sprječavanje seksualnog nasilja i nasilja nad djecom, ali smatra da je taj napredak prespor;

13.  podsjeća EU da njegove politike moraju biti usklađene, uključujući i politike trgovine oružjem i sirovinama, a da se pregovorima o sporazumima u regiji moraju promicati mir, stabilnost, razvoj i ljudska prava;

14.  poziva EU da razmotri mogućnost nametanja ciljanih sankcija onima koji su odgovorni za masakre u istočnom dijelu Konga i nasilnu represiju u DR Kongu, uključujući zabrane putovanja i zamrzavanje imovine, kako bi se spriječilo daljnje nasilje;

15.  poziva EU i njegove države članice da nastave pružati pomoć stanovništvu DR Konga kako bi poboljšali životne uvjete najugroženijih slojeva stanovništva, a posebno interno raseljenih osoba;

16.  osuđuje sve napade na humanitarne djelatnike i svako sprječavanje pristupa humanitarne pomoći; apelira na sve sukobljene strane da poštuju neovisnost, neutralnost i nepristranost humanitarnih djelatnika;

17.  ponovno ističe da poslovne aktivnosti moraju biti u potpunosti u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava; stoga poziva države članice da učine sve što je potrebno kako poslovni subjekti u njihovoj nacionalnoj nadležnosti ne bi kršili ljudska prava i međunarodne standarde u vezi s njihovim aktivnostima u trećim zemljama;

18.  pozdravlja nastojanja kongoanskih vlasti da provedu zakonodavstvo kojim se zabranjuje trgovanje mineralima i obrada minerala u područjima u kojima se provodi nezakonito iskorištavanje minerala, kao što su područja pod nadzorom oružanih skupina; poziva kongoanske vlasti da ojačaju provedbu zakonodavstva i omoguće temeljitiji nadzor poslova u vezi s rudnicima i zlouporabe prihoda od rudarstva; poziva EU da svojim politikama razvojne suradnje podupre nastojanja DR Konga u tom pogledu; pozdravlja nedavni europski dogovor o obveznim provjerama dobavljača minerala iz područja zahvaćenih sukobima kako bi se utvrdilo postupaju li s dužnom pažnjom kao prvi korak u rješavanju pitanja odgovornosti europskih poduzeća za taj problem i poziva EU da taj dogovor pretoči u ambiciozno zakonodavstvo koje će biti brzo doneseno;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Afričkoj uniji, Vijeću ministara AKP-a i EU-a, glavnom tajniku UN-a, Vijeću UN-a za ljudska prava te predsjedniku, premijeru i parlamentu DR Konga.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0085. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0278.

Rezolucija Europskog parlamenta od 23. lipnja 2016. o daljnjem postupanju u vezi sa strateškim okvirom za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) (2015/2281(INI))

P8_TA(2016)0291 A8-0176/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezin članak 14.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2009. o strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja („ET 2020.”)(1),

–  uzimajući u obzir Zajedničko izvješće Vijeća i Komisije za 2012. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) naslovljeno „Obrazovanje i osposobljavanje u pametnoj, održivoj i uključivoj Europi”(2),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 26. kolovoza 2015. naslovljenu „Nacrt zajedničkog izvješća Vijeća i Komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.), – Novi prioriteti za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja” (COM(2015)0408),

–  uzimajući u obzir Zajedničko izvješće Vijeća i Komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) naslovljeno „Novi prioriteti za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja”(3),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 28. i 29. studenog 2011. o referentnoj vrijednosti za obrazovnu mobilnost(4),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. studenog 2010. o obrazovanju za održivi razvoj(5),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. veljače 2014. o ulaganju u obrazovanje i osposobljavanje – odgovor na „Nova razmišljanja o obrazovanju: ulaganje u vještine radi ostvarivanja boljih socioekonomskih rezultata” i „Godišnji pregled rasta za 2013.” (6),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o učinkovitom obrazovanju nastavnika(7),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o osiguranju kvalitete za potporu obrazovanju i osposobljavanju(8),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o poduzetništvu u obrazovanju i osposobljavanju(9),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o ulozi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te osnovnoškolskog obrazovanja u poticanju kreativnosti, inovativnosti i digitalne kompetencije(10),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o smanjenju ranog napuštanja školovanja i promicanju uspjeha u školi(11),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Nova razmišljanja o obrazovanju: ulaganje u vještine radi ostvarivanja boljih socioekonomskih rezultata” (COM(2012)0669),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju rezultata neformalnog i informalnog učenja(12),

–  uzimajući u obzir Preporuku 2006/962/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje(13),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja koja je donesena na neformalnom sastanku ministara obrazovanja u EU-u održanom 17. ožujka 2015. (Pariška deklaracija)(14),

–  uzimajući u obzir Zaključke iz Rige koje su 22. lipnja 2015. donijeli ministri odgovorni za strukovno obrazovanje i osposobljavanje(15),

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 3. srpnja 2008. naslovljenu „Migracije i mobilnost: izazovi i prilike za obrazovne sustave EU-a” (COM(2008)0423),

–  uzimajući u obzir izvješće koje je u veljači 2010. za Komisiju sastavila stručna skupina za nove vještine za nove poslove naslovljeno „Nove vještine za nove poslove: Hitno djelovanje”(16),

–  uzimajući u obzir preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o transnacionalnoj mobilnosti unutar Zajednice za potrebe obrazovanja i izobrazbu: Europska povelja kvalitete za mobilnost(17),

–  uzimajući u obzir izvješće sa Šestog foruma sveučilišta i poduzeća iz ožujka 2015.(18),

–  uzimajući u obzir predviđanje potrebnih vještina agencije CEDEFOP iz 2012. naslovljeno „Buduća ponuda i potražnja vještina u Europi”(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o promicanju poduzetništva mladih obrazovanjem i osposobljavanjem(20) i Rezoluciju od od 28. travnja 2015. o praćenju provedbe Bolonjskog procesa(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2015. o obrazovanju djece u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o programu Erasmus+ i ostalim mjerama za poticanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja – pristup koji se temelji na cjeloživotnom učenju(23),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0176/2016),

A.  budući da bi se dalje u tekstu trebalo smatrati da sva upućivanja na „obrazovanje i osposobljavanje” obuhvaćaju formalno, neformalno i informalno obrazovanje s obzirom na to da se međusobno dopunjuju u prijelazu na društvo učenja i njihovu ulogu u usmjerenosti na konkretne ciljane skupine, čime se olakšava inkluzija osoba s manje obrazovnih mogućnosti;

B.  budući da obrazovanje i osposobljavanje ne bi smjeli biti usmjereni samo na zadovoljavanje potreba tržišta rada, nego bi trebali biti vrijednost sami po sebi s obzirom na to da obrazovanje ima jednako važnu ulogu u razvoju etičkih i građanskih vrlina i humanističkih vrijednosti u širokom smislu, koje su utvrđene u Ugovorima, te u jačanju demokratskih načela na kojima se temelji Europa;

C.  budući da bi obrazovanje trebalo doprinijeti osobnom razvoju, uzajamnom poštovanju i rastu mladih kako bi oni postali proaktivni, odgovorni i svjesni građani s građanskim, socijalnim i interkulturalnim međusektorskim kompetencijama te kvalificirani stručnjaci;

D.  budući da se obrazovanje treba smatrati temeljnim ljudskim pravom i javnim dobrom koje bi svima trebalo biti dostupno;

E.  budući da obrazovanje i osposobljavanje imaju važnu ulogu u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti te da se povećanjem mogućnosti pristupa cjeloživotnom učenju mogu otvoriti nove mogućnosti za niskokvalificirane i nezaposlene osobe te osobe s posebnim potrebama, starije i migrante;

F.  budući da su uključivo i visokokvalitetno obrazovanje i osposobljavanje od ključne važnosti za kulturni, gospodarski i društveni razvoj Europe;

G.  budući da bi se obrazovanjem i osposobljavanjem u Europi trebalo doprinijeti strategijama i inicijativama EU-a, među ostalim i strategiji Europa 2020., inicijativi za jedinstveno digitalno tržište, Europskom programu sigurnosti i planu ulaganja za Europu;

H.  budući da se sve države članice ne suočavaju s istom vrstom i razinom izazova, što znači da bi sve preporuke predložene za obrazovanje i osposobljavanje trebale biti fleksibilne i da bi se njima u obzir trebali uzeti nacionalni i regionalni ekonomski, socijalni, demografski, kulturni i drugi faktori, te da bi njihov cilj trebao biti i poboljšanje stanja u EU-u u cjelini;

I.  budući da bi se strateškim okvirom za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.), uz poštovanje nadležnosti država članica, trebale dopuniti nacionalne mjere i poduprijeti države članice u njihovim naporima za razvoj sustava obrazovanja i osposobljavanja;

J.  budući da bi u sklopu politika trebalo izjednačiti gospodarski razvoj i socijalnu koheziju radi pravednije raspodjele znanja među stanovništvom kako bi se spriječilo širenje sve većih razlika koje se pojavljuju kao popratne pojave tehnološkog razvoja na temelju vještina;

K.  budući da je učinkovito ulaganje u kvalitetno obrazovanje i osposobljavanje izvor održivog rasta;

L.  budući da je postojeća niska razina znanja i osnovnih vještina zabrinjavajuća te da je u okviru osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja potrebno pružiti temelj neophodan za daljnje učenje i uključivanje na tržište rada;

M.  budući da je zbog trendova koji ukazuju na nisku razinu osnovnih vještina odraslih potrebno ojačati obrazovanje odraslih, što je sredstvo za unapređivanje vještina i prekvalifikaciju;

N.  budući da u Godišnjem pregledu rasta za 2014. Komisija smatra da u pogledu rashoda države članice trebaju pronaći način za zaštitu ili poticanje dugoročnih ulaganja u obrazovanje, istraživanje, inovacije, energiju i klimatske mjere te da je od ključne važnosti ulagati u modernizaciju sustava obrazovanja i osposobljavanja, uključujući cjeloživotno učenje;

O.  budući da su državni proračuni i dalje pod velikim pritiskom i da je nekoliko država članica smanjilo rashode za obrazovanje i osposobljavanje te da sad buduća ulaganja u tom području trebaju biti učinkovitija jer su odlučujući faktor produktivnosti, konkurentnosti i rasta;

P.  budući da, unatoč sve boljim rezultatima u vezi s postizanjem ciljeva strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) u sklopu visokoškolskog obrazovanja, diljem Europskog prostora visokoškolskog obrazovanja postoji zabrinutost oko efikasnosti ulaganja država članica u obrazovanje, primarnog naglaska na kvantitativnim pokazateljima, uvjeta poučavanja, kvalitete učenja, smanjenja akademskih sloboda i nepovjerenja u vezi s nekim aspektima bolonjskog procesa i njegove provedbe u nekim državama;

Q.  budući da se u pregledu programa ET 2020 navodi da su glavni izazovi s kojim se danas suočavamo obrazovno siromaštvo i niska razina uključenosti osoba u nepovoljnom socioekonomskom položaju, što iziskuje veći društveni naglasak kako bi se postigli ciljevi programa ET 2020. i poboljšala uključenost i kvaliteta sustava obrazovanja i osposobljavanja;

Strateški okvir ET 2020.

1.  pozdravlja pregled stanja programa ET 2020. te naglašava da je potrebno u obzir uzeti njegove zaključke i bez odgode ih provesti kako bi se povećala dodana vrijednost i optimizirala učinkovitost okvira, što će ojačati važnost za svaku pojedinu zemlju i uzajamno učenje;

2.  žali zbog toga što veliki problemi u pogledu kvalitete, dostupnosti i socioekonomske diskriminacije u području odgoja i obrazovanja još nisu riješeni te smatra da treba poduzeti ambicioznije, usklađenije i učinkovitije mjere politike na europskoj i nacionalnoj razini;

3.  naglašava važnost Deklaracije o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja donesene u ožujku 2015. u Parizu;

4.  pozdravlja činjenicu da je broj prioritetnih područja programa ET 2020. smanjen na šest, a u njima se navode konkretne teme među kojima države članice mogu izabrati one koje će ostvariti u skladu s vlastitim potrebama i uvjetima, no napominje da treba ojačati učinkovitost i operativni aspekt programa ET 2020. te donijeti program rada;

5.  pozdravlja predloženo produljenje radnog ciklusa s tri na pet godina kako bi se bolje proveli dugoročni strateški ciljevi i radilo na pitanjima poput lošijih rezultata učenika u nekim studijskim područjima, niske stope sudjelovanja u obrazovanju odraslih, ranog napuštanja školovanja, socijalne inkluzije, građanskog angažmana, rodnih razlika te stope zapošljivosti visokoobrazovanih osoba;

6.  pozdravlja novu generaciju radnih skupina u okviru programa ET 2020. te poziva Komisiju da poboljša zastupanje različitih dionika u tim skupinama, posebno uključivanjem većeg broja obrazovnih stručnjaka, sociopedagoških djelatnika, predstavnika civilnog društva, nastavnika i fakultetskih djelatnika čije je iskustvo iz prakse od ključne važnosti za postizanje ciljeva programa ET 2020.; naglašava da je potrebno poboljšati širenje rezultata tih skupina na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a;

7.  pozdravlja jačanje upravljačke uloge neslužbenih tijela u sklopu programa ET 2020. te uspostavu sustava razmjene povratnih informacija među skupinom na visokoj razini, grupacija glavnih direktora i radnih skupina; priznaje ulogu koju organizacije civilnog društva imaju u uključivanju lokalnih, regionalnih i nacionalnih dionika i građana u europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja te traži da dobivaju financijsku potporu u okviru programa Erasmus+ (KA3) i Europskog socijalnog fonda;

8.  poziva na osnivanje neslužbenog koordinacijskog tijela u koje bi bio uključen glavni direktor Glavne uprave Europske komisije za obrazovanje i kulturu (DG EAC), direktori nadležni za obrazovanje u drugim glavnim upravama i predstavnici civilnog društva, socijalnih partnera i Odbora Parlamenta za kulturu i obrazovanje te koje bi održavalo sastanke na visokoj razini kako bi se osigurala veća usklađenost rada, usklađenost politika i daljnje postupanje u vezi s preporukama koje izdaju službena i neslužbena tijela programa ET 2020.; smatra da je takvo usklađivanje potrebno s obzirom na to da postoji zabrinutost zbog pomanjkanja istinskog dijaloga između Komisije i organizacija civilnog društva te podjele nadležnosti povezanih s programom ET 2020. među nekoliko glavnih uprava Komisije i povjerenika; poziva na to da se zaključci u sklopu tog rada na odgovarajući način objave na europskoj i nacionalnoj razini;

9.  ponavlja da se unatoč važnosti stjecanja vještina za zapošljavanje, ne smije zanemariti vrijednost, kvaliteta i praktična primjena znanja i akademska krutost; naglašava da se s obzirom na različito socioekonomsko stanje država članica i različite obrazovne tradicije trebaju izbjegavati općeniti preskriptivni pristupi; naglašava da bi se u okviru budućeg europskog programa za vještine, u kojoj je s pravom snažan naglasak na ekonomskim izazovima i zapošljavanju, isto tako trebalo baviti važnosti stručnog znanja, obrazovnih postignuća, kritičkog mišljenja i kreativnosti; istodobno poziva države članice da podupiru inicijative kojima se učenicima omogućuje da pokažu svoje vještine pred publikom i potencijalnim poslodavcima;

10.  ističe rizike povezane s povećanom radikalizacijom, nasiljem, vršnjačkim nasiljem i problemima u ponašanju koji počinju u osnovnoj školi; poziva Komisiju da na razini EU-a provede istraživanje i predstavi pregled stanja u svim državama članicama te navede njihove reakcije na te trendove kao i odgovor na pitanje jesu li i kako su države članice u svoje kurikule uključile etiku, individualno i društveno obrazovanje kao instrument koji se u mnogim školama pokazao uspješnim, uključujući potporu nastavnicima u vezi s tim horizontalnim vještinama; potiče države članice da razmjene najbolje prakse u tom području;

11.  ističe vrijednost pristupa formalnom, neformalnom i informalnom obrazovanju u kojem se djeluje na razini zajednice i snažnih veza između obrazovnog okruženja i obitelji;

12.  poziva na veće sudjelovanje svih važnih dionika u radu programa ET 2020.;

13.  smatra da se sami učenici svih dobi i u svim oblicima obrazovanja moraju poticati na aktivno sudjelovanje u upravljanju svojim obrazovnim strukturama;

14.  potiče države članice da ojačaju veze između visokoškolskog obrazovanja te strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, istraživačkih institucija i gospodarskog sektora te da zajamče uključivanje socijalnih partnera i civilnog društva; napominje da će se tim partnerstvom pojačati učinak programa ET 2020. i važnost sustava učenja za povećanje inovativnog kapaciteta Europe;

15.  naglašava da strategije komunikacije između škole i roditelja, programi odgoja karaktera i drugi programi za osobni razvoj koji se provode u obrazovnim okruženjima u suradnji s obiteljima i drugim relevantnim socijalnim partnerima mogu doprinijeti uzlaznoj socijalnoj konvergenciji, poticanju aktivnog građanstva i promicanju europskih vrijednosti utvrđenih u Ugovorima i sprečavanju radikalizacije; naglašava da je povoljno obiteljsko okruženje od ključne važnosti za to da djeca steknu osnovne vještine i naglašava vrijednost tečajeva za roditelje koji su se pokazali učinkovitim sredstvom za sprečavanje obrazovnog siromaštva;

16.  potiče razmjenu primjera najbolje prakse u okviru programa ET 2020.;

17.  naglašava da suradnja u okviru programa ET 2020. bitno dopunjuje nacionalne mjere poput učenja od drugih, prikupljanja podataka, radnih skupina i razmjena dobrih nacionalnih praksi, koje će biti ojačane poboljšanjem njihove transparentnosti te boljim usklađivanjem i širenjem njihovih rezultata;

18.  ističe ulogu vanjskih udruga i nevladinih organizacija koje dolaze u škole kako bi djeci omogućile stjecanje dodatnih vještina i socijalnih kompetencija poput umjetnosti i manualnih aktivnosti te koje pomažu u integraciji, boljem razumijevanju njihova okoliša, solidarnosti u učenju i življenju te jačanju kompetencija za učenje cijelih razreda;

19.  zabrinut je zbog činjenice da u nekim državama članicama kvaliteta obrazovanja i osposobljavanja nastavnika zaostaje u pogledu opsega i složenosti kompetencija koje su danas potrebne za poučavanje, na primjer način rada sa sve različitijim učenicima, upotreba inovativne pedagogije i alata informacijske i komunikacijske tehnologije;

20.  potiče države članice da prilagode svoje programe početnog osposobljavanja nastavnika i kontinuiranog stručnog usavršavanja, da bolje iskoriste aktivnosti uzajamnog učenja među državama članicama te potiču suradnju i partnerstvo među visokoškolskim ustanovama za obrazovanje nastavnika i školama;

21.  pozdravlja novi prioritet u sklopu programa ET 2020. u pogledu poboljšanja potpore nastavnicima i poboljšanju njihova položaja, što je bitno kako bi uživali neophodno poštovanje, čime će njihovo zanimanje postati privlačnije; smatra da je za postizanje tog cilja potrebna bolja priprema i osposobljavanje nastavnika te poboljšanje njihovih radnih uvjeta, uključujući povećanje plaća u nekim državama članicama jer nastavnici često u prosjeku zarađuju manje od prosječne plaće visokoobrazovanih osoba;

22.  sa zabrinutošću primjećuje da se u nekim državama članicama, a posebno u zemljama koje se suočavaju s teškoćama, priprema i kvaliteta obrazovanja nastavnika pogoršala zbog nedostatka osoblja i rezova u obrazovanju;

23.  ističe da je otvoreno i inovativno obrazovanje i osposobljavanje jedan od prioriteta u sklopu programa ET 2020.; ističe važnost razvoja i promicanja inovacija i fleksibilnosti u okviru metoda poučavanja, učenja i prijenosa znanja u kojima pojedinci aktivno sudjeluju;

24.  potiče države članice da u potpunosti iskoriste potencijal digitalizacije, informacijskih i komunikacijskih tehnologija te novih tehnologija, uključujući platforme za otvorene podatke i internetske tečaje kako bi se poboljšala kvaliteta i dostupnost učenja i poučavanja; poziva EU i države članice da poduzmu napore potrebne za jačanje digitalnih kompetencija i kompetencija u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija, među ostalim i organiziranjem posebnih osposobljavanja za korištenje tim instrumentima za nastavnike i učenike na razini škola i sveučilišta; potiče razmjenu najboljih praksi i pojačanu prekograničnu suradnju u tom području;

25.  pozdravlja pozornost koju Komisija poklanja važnosti digitalnih vještina; naglašava da je od ključne važnosti da mladi usvoje te vještine kako bi bili spremni za 21. stoljeće;

26.  naglašava da bi se u okviru programa ET 2020. više pozornosti trebalo posvetiti poboljšanju ishoda učenja u odnosu na dostupne resurse, a posebno u pogledu obrazovanja odraslih;

27.  potiče Komisiju i države članice da revidiraju postojeća pravila za ocjenjivanje programa obrazovanja i osposobljavanja koji se financiraju europskim financijskim instrumentima te stave veći naglasak na procjenu učinka na osnovi kvalitete i rezultate u vezi s poštovanim prioritetima programa ET 2020.;

28.  poziva države članice da stipendijama i zajmovima podupiru one obrazovne programe i studije bi čija struktura mogla pomoći u smanjenju razlike između obrazovanja i praktičnih potreba;

29.  naglašava da je potrebno bolje usredotočiti napore u području obrazovanja i osposobljavanja spajanjem i pojednostavljenjem postojećih programa i inicijativa;

30.  poziva Komisiju da prema manjinskim skupinama, kad je to potrebno, postupa individualno i zasebno kako bi se bolje reagiralo na probleme s kojima se suočavaju pojedine skupine;

31.  snažno vjeruje da ulaganje u predškolsko obrazovanje i skrb koje je na odgovarajući način prilagođeno stupnju osjetljivosti i zrelosti svake ciljane skupine donosi bolje rezultate od ulaganja u bilo koji drugi stupanj obrazovanja; ističe da se ulaganjem u rano obrazovanje dokazano smanjuju budući troškovi;

32.  smatra da uspjeh u obrazovanju na svim razinama ovisi o dobro osposobljenim nastavnicima i njihovom kontinuiranom stručnom usavršavanju, zbog čega je potrebno dovoljno ulagati u osposobljavanje nastavnika;

Kvaliteta obrazovanja i osposobljavanja

33.  poziva na to da se veća pozornost posveti kvaliteti obrazovanja, počevši od vrtića i nastavi tijekom života;

34.  poziva na razradu primjera dobre prakse u ocjenjivanju kvalitativnog napretka i ulaganja pri uporabi kvalitetnih podataka s dionicima na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, bez obzira na važnost pokazatelja i mjerila koji se upotrebljavaju u okviru programa ET 2020.;

35.  ističe važnost poučavanja i učenja općih osnovnih vještina kao što su informacijske i komunikacijske tehnologije, matematika, kritičko razmišljanje, strani jezici, mobilnost itd., koje će mladima omogućiti da se lako prilagode socijalnom i gospodarskom okružju koje se mijenja;

36.  primjećuje da broj učenika uključenih u formalno obrazovanje nikad nije bio tako velik; izražava zabrinutost zbog toga što je stopa nezaposlenosti mladih u EU-u i dalje visoka i što se stopa zaposlenosti visokoobrazovanih osoba smanjila;

37.  naglašava da se ciljana stopa u području obrazovanja i osposobljavanja utvrđena u strategiji Europa 2020., a posebno smanjenje stope ranog napuštanja školovanja na manje od 10 % te postizanje razine od 40 % koju čini mlađa generacija s tercijarnim obrazovanjem, ne bi smjela postići nauštrb kvalitete obrazovanja već da bi se morala ostvariti uzimajući u obzir prvi cilj programa ET 2020. koji se odnosi na razvoj „relevantnih i visokokvalitetnih vještina i kompetencija”; napominje da je jedan od načina za postizanje tog cilja razvoj projekata dualnog obrazovanja;

38.  skreće pozornost na činjenicu da se standardiziranim testovima i kvantitativnim pristupima odgovornosti u području obrazovanja u najboljem slučaju mjeri vrlo uzak raspon tradicionalnih kompetencija te može dovesti do toga da škole moraju prilagoditi nastavne planove gradivu za testove, čime se zanemaruju suštinske vrijednosti obrazovanja; ističe da obrazovanje i osposobljavanje imaju važnu ulogu u razvoju etičkih i građanskih vrlina i ljudskosti te da se u tom području pri rezultatima testova u obzir ne uzima rad nastavnika i postignuća učenika; s tim u vezi ističe da su u obrazovnom okružju potrebne fleksibilnost, inovativnost i kreativnost, čime se mogu poboljšati kvaliteta učenja i obrazovna postignuća;

39.  naglašava da je za postizanje kvalitetnog obrazovanja potrebno razviti osnovne vještine;

40.  naglašava važnost pružanja visokokvalitetnog predškolskog obrazovanja i njegove pravodobne modernizacije; naglašava ključnu ulogu pristupa usmjerenog na pojedinca u sustavima obrazovanja i osposobljavanja što koristi razvoju kreativnosti i kritičkog mišljenja uz naglasak na osobnim interesima, potrebama i sposobnostima učenika;

41.  poziva države članice da ulaganja usmjere u uključivo obrazovanje koje odgovara društvenim izazovima kako bi se jamčili jednak pristup i mogućnosti za sve; naglašava da su kvalitetno obrazovanje i osposobljavanje, uključujući mogućnosti za cjeloživotno učenje i programe za suzbijanje svih oblika diskriminacije, ekonomskih i društvenih nejednakosti i uzroka isključenosti od ključne važnosti za poboljšanje socijalne kohezije i života mladih koji su i socijalno i ekonomski uskraćeni te pripadnika manjinskih skupina i naglašava da je potrebno kontinuirano ulagati napore za smanjenje ranog napuštanja školovanja;

42.  poziva na veću uključivost u području obrazovanja i osposobljavanja kako bi se obuhvatile osobe s invaliditetom ili osobe s posebnim potrebama te istodobno poziva na poboljšanje osposobljavanja nastavnika kako bi oni stekli vještine potrebne za uključivanje i integraciju učenika s invaliditetom i pomoć takvim učenicima;

43.  ističe da bi se trebale ispitati i ocijeniti popratne pojave bolonjskog procesa i mobilnosti studenata; potiče države članice da ulože veće napore za postizanje ciljeva te da zajamče provedbu reformi dogovorenih u okviru bolonjskog procesa i programa mobilnosti te da se obvežu na učinkovitiju suradnju kako bi se ispravili njihovi nedostaci tako da oni bolje odražavaju potrebe učenika i akademske zajednice u cjelini, te da potiču i podupiru poboljšanja kvalitete visokoškolskog obrazovanja;

44.  zagovara veću uključenost sveučilišne zajednice u radni ciklus programa ET 2020.;

45.  primjećuje da su u okviru bolonjskog procesa ostvarena važna postignuća te smatra da bi obrazovne ustanove trebale pokazati više fleksibilnosti pri upotrebi modula i Europskog sustava prikupljanja i prenošenja bodova (ECTS);

46.  pozdravlja napore za povećanje upisanih u područja STEM-a (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika), ali ne nauštrb humanističkih znanosti koje su nužne za pravilno iskorištavanje mogućnosti koje pruža područje STEM-a;

47.  naglašava da postizanje financijskih rezultata nikad ne bi smio biti preduvjet za akademske aktivnosti te s tim u vezi poziva na to da se poduzmu napori kako se ne bi dogodilo da humanističke znanosti budu izbrisane iz područja istraživanja;

48.  zagovara više holistički pogled u kojem se naglašava važnost različitih disciplina u području obrazovanja i istraživanja;

49.  zagovara zaokret u pogledu izrade programa mobilnosti tako da kvalitativni rezultati odgovaraju prioritetima i služe utvrđenim ciljevima obrazovanja i osposobljavanja; poziva na pravilnu provedbu prijedloga Europske povelje kvalitete za mobilnost i bolju uporabu svih raspoloživih alata kako bi se studenti pripremili za pravi oblik potrebne mobilnosti; potiče države članice da u potpunosti iskoriste potencijal internacionalizacije kod kuće kako bi se studentima koji radije ne bi sudjelovali u programima mobilnosti prema van omogućila međunarodna dimenzija tijekom njihova studija;

50.  potvrđuje da je potrebno zajamčiti dostupnost mogućnosti za mobilnost, posebno u strukovnom osposobljavanju, za mlade u nepovoljnom položaju i osobe koje trpe različite oblike diskriminacije; naglašava važnu ulogu programa mobilnosti kao što je Erasmus+ u poticanju razvoja transverzalnih vještina i kompetencija među mladima; naglašava da je potrebno ojačati obnovljeni Europski program za obrazovanje odraslih;

51.  naglašava da je cijeli okvir priznavanja kvalifikacija i diploma važan za osiguranje prekogranične mobilnosti i mobilnosti radne snage;

52.  poziva na to da se ulože veći napori za priznavanje neformalnog i informalnog obrazovanja, uključujući volonterske usluge te poziva na izradu instrumenata za priznavanje digitalno stečenih znanja i kompetencija;

53.  napominje da bi se posebna pozornost trebala posvetiti pojednostavljenju i racionalizaciji postojećih instrumenata EU-a za vještine i kvalifikacije, namijenjenih širokoj publici, kako bi se podigla razina osviještenosti u skladu s rezultatima istraživanja Komisije provedenog 2014. o europskom području vještina i kvalifikacija;

Migracije i obrazovanje

54.  naglašava da bi se na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini trebalo suočiti se s izazovima koje za sustav obrazovanja i osposobljavanja predstavljaju migracije unutar i izvan Europe te aktualna izbjeglička i humanitarna kriza;

55.  naglašava da će, ako se migrantima, izbjeglicama i tražiteljima azila ne omogući obrazovanje i osposobljavanje, to negativno utjecati na njihovu buduću zapošljivost, njihovo stjecanje znanja o kulturnim i društvenim vrijednostima zemlje domaćina te, u konačnici, na njihovu integraciju i doprinos društvu;

56.  poziva na bolju suradnju EU-a i nacionalnih vlasti kako bi se našao pravi pristup za brzu, potpunu i održivu integraciju izbjeglica i migranata u sustave obrazovanja i osposobljavanja;

57.  pozdravlja odluku o uključivanju obrazovanja migranata u rad radnih skupina u sklopu programa ET 2020. i o tome da se u početnoj fazi organiziraju aktivnosti uzajamnog učenja u okviru tih skupina;

58.  naglašava da ministri obrazovanja država članica i Glavna uprava Europske komisije za obrazovanje i kulturu (DG EAC) trebaju surađivati kako bi se zajamčio ravnopravan pristup visokokvalitetnom obrazovanju, posebno za osobe u najnepovoljnijem položaju i osobe različitog podrijetla, uključujući novopristigle migrante, i njihova integracija u pozitivno okruženje za učenje;

59.  poziva na donošenje mjera za integraciju djece migranata, izbjeglica i i tražitelja azila iz europskih i neeuropskih područja u sustave obrazovanja i osposobljavanja te poziva da im se pomogne u prilagodbi kurikulima i nastavnim standardima države članice domaćima tako da se podupiru inovativne metode učenja i djeci omogući učenje jezika te, po potrebi, pruži socijalna pomoć, kao i da im se omogući da se bolje upoznaju s kulturom i vrijednostima zemlje domaćina uz očuvanje vlastite kulturne baštine;

60.  potiče države članice da razmotre mogućnosti integracije nastavnika i akademika migranata u europske obrazovne sustave te poziva na to da se dobro iskoriste njihove jezične i pedagoške vještine i iskustvo;

61.  preporučuje da države članice i pružatelji usluga obrazovanja nude savjetovanje i potporu za djecu migrante, izbjeglice i tražitelje azila koji se žele uključiti u obrazovanje pružanjem jasnih informacija i uspostavom vidljivih kontaktnih točaka;

62.  izražava zabrinutost zbog toga što polovina predavača u programima obrazovanja nastavnika u zemljama OECD-a smatra da u okviru sustava obrazovanja nastavnika sami nastavnici nisu dovoljno pripremljeni za učinkovito postupanje prema raznolikosti te potiče predmetne države članice da u tom području osiguraju kontinuiranu stručnu pomoć nastavnicima, da im pomognu u stjecanju potrebnih pedagoških kompetencija o pitanjima migracija i akulturacije te da im omoguće da raznolikost iskoriste kao bogat izvor za učenje u razredu; zagovara bolje korištenje potencijalom aktivnosti uzajamnog učenja među državama članicama;

63.  podržava ideju o osnivanju službi za pomoć i utvrđivanju smjernica koje bi nastavnicima pružile pravodobnu pomoć u postupanju s raznim vrstama raznolikosti na pozitivan način i promicanju interkulturalnog dijaloga u razredu kao i savjete u slučajevima kad postoji opasnost od radikalizacije njihovih učenika;

64.  poziva na stvaranje diferenciranih sinergija između radnih skupina programa ET 2020. i mreža poput radne skupine za obrazovanje Mreže za osvješćivanje o radikalizaciji (RAN);

65.  poziva na osnivanje relevantne stručne skupine što je predviđeno u Planu rada Europske unije za mlade za razdoblje 2016. – 2018.;

66.  naglašava potrebu za postojanjem više programa učenja koji se temelje na jeziku;

67.  poziva države članice da poduzmu napore kako bi brzo izradile i primijenile mehanizme za poboljšanje razumijevanja i utvrđivanje kvalifikacija migranata, izbjeglica i tražitelja azila s obzirom na to da mnogi ulaze u EU bez dokaza o službenim kvalifikacijama;

68.  poziva države članice da ispitaju kako se mogu razviti postojeći oblici priznavanja stručnih kvalifikacija, uključujući odgovarajuće provjere obrazovanja;

69.  smatra da neformalno i informalno učenje može biti učinkovit alat za uspješno uključivanje izbjeglica na tržište rada i integraciju u društvo;

70.  naglašava da neformalno i informalno učenje te sudjelovanje u sportskim i volonterskim aktivnostima ima važnu ulogu u poticanju razvoja građanskih, društvenih i interkulturalnih kompetencija; ističe činjenicu da su neke zemlje postigle velik napredak u razvoju relevantnih pravnih okvira, dok druge imaju teškoće pri izradi sveobuhvatnih strategija vrednovanja; stoga naglašava da je potrebno izraditi sveobuhvatne strategije kako bi se omogućilo vrednovanje;

71.  poziva Komisiju i države članice da olakšaju mjere za upis studenata migranata, izbjeglica i tražitelja azila na sveučilišta ne dovodeći u pitanje nacionalna pravila i nadležnosti u pogledu pristupa obrazovanju i osposobljavanju; pozdravlja inicijativu koju su s tim u vezi usvojila brojna europska sveučilišta i potiče razmjenu najboljih praksi u tom području;

72.  poziva na uspostavu „obrazovnih koridoraˮ kojima će se studentima koji su izbjeglice ili dolaze iz ratom zahvaćenih područja omogućiti upis na europska sveučilišta, uključujući i ona za učenje na daljinu;

73.  poziva države članice da olakšaju upis studenata migranata na sve razine obrazovanja;

74.  smatra da bi program Science4Refugees trebalo ocijeniti i, ako je to potrebno, dalje razvijati; zagovara podršku na razini EU-a i na nacionalnoj razini za neprofitne ustanove koje pružaju pomoć akademicima migrantima, izbjeglicama i tražiteljima azila u području znanosti i drugim stručnim područjima;

75.  primjećuje da „odljev mozgova” predstavlja rizik za države članice, posebno za one iz srednje, istočne i južne Europe odakle je sve veći broj visokoobrazovanih osoba prisiljen emigrirati; izražava zabrinutost zbog toga što radne skupine u sklopu programa ET 2020. nisu uspjele primjereno riješiti problem neuravnotežene mobilnosti te naglašava da je taj problem potrebno rješavati na nacionalnoj razini i na razini EU-a;

76.  naglašava ključnu ulogu obrazovanja i osposobljavanja u osnaživanju žena u svim područjima života; ističe da je potrebno riješiti rodne razlike i priznati posebne potrebe mladih žena uvrštavanjem rodne perspektive u program ET 2020.; ističe da, s obzirom na to da je jednakost muškaraca i žena jedna je od temeljnih vrijednosti EU-a, sve obrazovne ustanove trebaju podržavati i primjenjivati to načelo među svojim studentima u cilju jačanja tolerancije, nediskriminacije, aktivnog građanstva, socijalne kohezije i interkulturalnog dijaloga;

o
o   o

77.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 119, 28.5.2009., str. 2. (2) SL C 70, 8.3.2012., str. 9. (3) SL C 417, 15.12.2015., str. 25. (4) SL C 372, 20.12.2011., str. 31. (5) SL C 327, 4.12.2010., str. 11. (6) SL C 64, 5.3.2013., str. 5. (7) SL C 183, 14.6.2014., str. 22. (8) SL C 183, 14.6.2014., str. 30. (9) SL C 17, 20.1.2015., str. 2. (10) SL C 172, 27.5.2015., str. 17. (11) SL C 417, 15.12.2015., str. 36. (12) SL C 398, 22.12.2012., str. 1. (13) SL L 394, 30.12.2006., str. 10. (14) http://ec.europa.eu/education/news/2015/documents/citizenship-education-declaration_en.pdf (15) http://ec.europa.eu/education/policy/vocational-policy/doc/2015-riga-conclusions_en.pdf (16) http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice/documents/thematic_reports/125en.pdf (17) SL L 394, 30.12.2006., str. 5. (18) http://ec.europa.eu/education/tools/docs/university-business-forum-brussels_en.pdf (19) http://www.cedefop.europa.eu/files/3052_en.pdf (20) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0292. (21) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0107. (22) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0418. (23) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0107.

Rezolucija Europskog parlamenta od 23. lipnja 2016. o Izvješću o napretku u području obnovljive energije (2016/2041(INI))

P8_TA(2016)0292 A8-0196/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegovu glavu XX. o okolišu i glavu XXI. o energiji,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegovu glavu IX. o zapošljavanju i glavu XVIII. o ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov Protokol (br. 26) o uslugama od općeg interesa i Protokol (br. 28) o ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Izvješće o napretku u području obnovljive energije” (COM(2015)0293) i nacionalne planove,

–  uzimajući u obzir 21. Konferenciju stranaka (COP21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i 11. Konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11) održanu u Parizu od 30. studenog do 11. prosinca 2015. te Pariški sporazum,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije pod nazivom „Ususret integriranom planu za stratešku energetsku tehnologiju (SET): ubrzavanje preobrazbe europskog energetskog sustava” (C(2015)6317),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Strategija EU-a za grijanje i hlađenje” (COM(2016)0051),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2 u 2050.” (COM(2011)0112),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1906/2006(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2015/1513 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o izmjeni Direktive 98/70/EZ o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora(3),

–  uzimajući u obzir studiju Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o ulozi civilnog društva u provedbi Direktive EU-a o energiji iz obnovljivih izvora naslovljenu „Mijenjanje energetske budućnosti: civilno društvo kao glavni čimbenik u proizvodnji obnovljive energije”,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan za održivu energiju u sklopu Sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju,

–  uzimajući u obzir Konvenciju iz Aarhusa od 25. lipnja 1998. o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030.(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. listopada 2015. o putu prema novom međunarodnom sporazumu o klimi u Parizu(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2015. o ostvarenju cilja od 10 % elektroenergetske interkonekcije ‒ priprema europske elektroenergetske mreže za 2020.(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2015. o inicijativi „Ususret europskoj energetskoj uniji”(7),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za regionalni razvoj i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0196/2016),

A.  budući da je EU u cjelini na dobrom putu prema ostvarenju ciljeva u području energije iz obnovljivih izvora za 2020., ali da neke države članice moraju uložiti dodatne pojačane napore;

B.  budući da su se troškovi energije iz obnovljivih izvora znatno smanjili u posljednjih nekoliko godina te da je zahvaljujući tome, kao i tehnološkom napretku kada je riječ o proizvodnji i skladištenju, obnovljiva energija sve konkurentnija konvencionalno proizvedenoj energiji, što otvara jedinstvenu priliku za stvaranje istinske europske energetske politike kojom bi se potaknula konkurentnost i smanjile emisije stakleničkih plinova; budući da prijelaz na održiv i progresivan energetski sustav mora obuhvaćati nastojanja za postizanje energetske učinkovitosti, većeg udjela energije iz obnovljivih izvora, optimalnog korištenja energetskim resursima Europe, tehnološkog razvoja i pametne infrastrukture; budući da je dugoročan, stabilan regulatorni okvir potreban kako bi se ostvario gospodarski rast i otvorila nova radna mjesta te kako bi EU zadržao vodeću ulogu u tim područjima na globalnoj razini;

C.  budući da prema članku 194. UFEU-a europska energetska politika osigurava funkcioniranje energetskog tržišta, sigurnost opskrbe energijom, promiče energetsku učinkovitost i uštedu energije, razvoj obnovljivih oblika energije te međupovezanost energetskih mreža; budući da su se obvezujući ciljevi na nacionalnoj razini i razini EU-a, konkretne obveze planiranja i izvješćivanja te poticajne mjere pokazali ključnim pokretačima sigurnosti ulagača i širenja kapaciteta za obnovljivu energiju u EU-u, kao i prijenosne i distribucijske infrastrukture;

D.  budući da u skladu s Pariškim sporazumom s konferencije COP 21 Direktivu o energiji iz obnovljivih izvora treba prilagoditi kako bi je se uskladilo s dogovorenim ciljem da se globalni porast temperature zadrži ispod 1,5°C u odnosu na predindustrijsku razinu; budući da je gospodarstvo koje se u potpunosti temelji na obnovljivim izvorima energije moguće postići samo smanjenjem potrošnje energije, povećanjem energetske učinkovitosti i pospješivanjem obnovljivih izvora energije;

E.  budući da su ambiciozne politike u području obnovljive energije zajedno s energetskom učinkovitosti važna pokretačka snaga za smanjenje ovisnosti EU-a o uvozu i njezina ukupnog vanjskog troška za energiju te za povećanje energetske sigurnosti u odnosu na vanjske dobavljače; budući da EU uvozi više od polovice ukupne energije koju troši, po cijeni od više od 1 milijarde EUR svaki dan, što čini više od 20 % ukupnog uvoza; budući da je ovisnost o uvozu posebno visoka kada je riječ o sirovoj nafti, prirodnom plinu i kamenom ugljiku; budući da zahvaljujući povećanoj uporabi energije iz obnovljivih izvora godišnja ušteda troškova uvoza goriva iznosi najmanje 30 milijardi eura;

F.  budući da se razvojem obnovljive energije može doprinijeti energetskoj sigurnosti i suverenitetu, iskorjenjivanju energetskog siromaštva i poticanju ekonomskog razvoja i tehnološkog vodstva EU-a, boreći se pritom protiv klimatskih promjena; budući da bi obnovljivi izvori energije doprinijeli tomu da se europskim građanima pruži stabilna, cjenovno pristupačna i održiva energija, uz poseban naglasak na najugroženijima; budući da bi se obnovljivim izvorima energije građanima trebalo omogućiti da iskoriste prednosti vlastite proizvodnje i predvidljive opskrbe energijom;

G.  budući da bi razvoj obnovljive energije trebao ići u korak s razvojem funkcionalnog unutarnjeg tržišta električne energije; budući da bi se energetska unija trebala temeljiti na prijelazu na održiv, progresivan energetski sustav čije su glavne značajke energetska učinkovitost i uštede, obnovljiva energija i pametna infrastruktura;

H.  budući da poduzeća EU-a u sektoru energije iz obnovljivih izvora, među kojima su brojni MSP-ovi, zapošljavaju 1,15 milijuna ljudi u Europi i imaju udio od 40 % u ukupnom broju svjetskih patenata za tehnologiju u području energije iz obnovljivih izvora, što EU stavlja na vodeći položaj na globalnoj razini; budući da bi se prema Komisiji u razdoblju do 2020. godine moglo otvoriti 20 milijuna novih radnih mjesta u zelenom gospodarstvu, koje također predstavlja veliku priliku za zapošljavanje u ruralnim područjima; budući da projekti u vlasništvu MSP-ova, zadruga i pojedinaca imaju važnu ulogu u pokretanju inovacija i razvoju sektora obnovljive energije;

I.  budući da je cilj Komisije da Europa zauzme vodeći položaj u svijetu u području obnovljive energije, što je imperativ industrijske politike; budući da je Kina preuzela svjetsko vodstvo kada je riječ o ulaganju u obnovljive izvore energije, dok su se ulaganja u Europi smanjila za 21 %, s 54,61 milijarde EUR (62 milijarde USD) 2014. na 42,99 milijarde EUR (48,8 milijarde USD) 2015., što je najniža razina u devet godina;

J.  budući da kontinuirano ulaganje u obnovljive izvore energije iziskuje ambiciozno javno i privatno vodstvo i predanost te dugoročan, stabilan i pouzdan politički okvir usklađen s obvezama EU-a u području klime koje su rezultat pariškog sporazuma o klimi, što predstavlja golem potencijal za zapošljavanje i rast u Europi;

K.  budući da su ambiciozni i realistični ciljevi – javno sudjelovanje, praćenje i nazor, jasna i jednostavna pravila politike, potpora na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini te sudjelovanje svih relevantnih dionika, uključujući socijalne partnere (koji okupljaju predstavnike radnika i industrije) i druge organizacije civilnog društva – od ključne važnosti te ih za uspješan razvoj obnovljive energije treba dodatno pojačati;

L.  budući da je pri promicanju obnovljive energije važno poštovati prava vlasništva;

M.  budući da obnovljiva energija otvara priliku za veću energetsku demokraciju na energetskim tržištima jer se potrošačima omogućuje da aktivno sudjeluju na energetskom tržištu pod istim uvjetima kao i drugi dionici, da proizvode i troše vlastitu energiju, skladište i prodaju obnovljivu energiju koju su sami proizveli, pojedinačno ili uz kolektivno upravljanje, kao i uz pomoć javnih i privatnih ulaganja, uključujući decentralizirane oblike proizvodnje energije koje su započeli gradovi, regije i lokalna tijela javne vlasti; budući da bi se projektima u području obnovljive energije građanima trebala omogućiti veća kontrola nad vlastitom potrošnjom energije i nad energetskom tranzicijom te promicati njihovo izravno sudjelovanje u energetskom sustavu, uključujući preko programa ulaganja;

N.  budući da energija vjetra u sjevernomorskoj regiji ima potencijal za proizvodnju više od 8 % od ukupne opskrbe električnom energijom za Europu do 2030.;

O.  budući da su neke države članice izloženije jedinstvenom dobavljaču fosilnih goriva; budući da je zahvaljujući energiji iz obnovljivih izvora ušteđeno 30 milijardi EUR na uvozu fosilnih goriva te je potrošnja prirodnog plina smanjena za 7 %, čime je ojačana energetska neovisnost i energetska sigurnost Europe, koja je i dalje najveći uvoznik energije u svijetu;

Napredak u području obnovljive energije

1.  pozdravlja obveze koje je Komisija preuzela u području obnovljive energije; u pogledu Direktive o energiji iz obnovljivih izvora smatra da se trenutačna kombinacija obvezujućih nacionalnih ciljeva, nacionalnih planova u području energije iz obnovljivih izvora i dvogodišnjih izvješća o praćenju pokazala ključnim pokretačem razvoja kapaciteta za obnovljivu energiju u EU-u; apelira na Komisiju da se pobrine za punu provedbu Direktive o energiji iz obnovljivih izvora do 2020. i da predloži ambiciozan zakonodavni okvir za razdoblje nakon 2020.; naglašava da je u tom pogledu potreban stabilan dugoročan regulatorni okvir koji će obuhvaćati ciljeve obnovljive energije na nacionalnoj razini i razini EU-a koji su u skladu s najučinkovitijim načinom postizanja dugoročnih ciljeva Unije u području klime (2050.);

2.  premda sa zadovoljstvom primjećuje da je EU na dobrom putu da postigne svoj cilj za 2020., izražava zabrinutost zbog velikog broja zemalja (Belgija, Francuska, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina) koje će, prema procjenama Komisije za razdoblje 2014. – 2020. iz Izvješća o napretku u području obnovljive energije za 2015., možda morati ojačati svoje politike i instrumente kako bi postigle ciljeve do 2020., a ni u slučaju Mađarske i Poljske nije sigurno da će ciljevi biti ostvareni; poziva države članice koje zaostaju u napretku da poduzmu dodatne mjere kako bi nadoknadile zaostatak; pozdravlja činjenicu da su neke države članice već postigle ili će ubrzo postići svoje ciljeve za 2020., puno prije roka, primjerice, Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Hrvatska, Italija, Latvija, Litva, Austrija, Rumunjska, Finska i Švedska;

3.  žali zbog toga što se u Izvješću Komisije o napretku u području obnovljive energije ne iznose preporuke za pojedine države o tome kako da prilagode svoje politike i instrumente da bi postigle ciljeve do 2020.; ističe da je pristup kapitalu od ključne važnosti, ali da u EU-28 postoje znatne razlike u troškovima kapitala, što je dovelo do podjele između sjevera/zapada i istoka/juga; napominje da zbog niza različitih politika za promicanje obnovljive energije postoji opasnost od dodatnog povećanja razlika u konkurentnosti među zemljama EU-a; upozorava na potrebu za financijskim mehanizmom na razini EU-a čiji je cilj smanjiti visoke kapitalne troškove povezane s rizikom koji su karakteristični za projekte u području obnovljive energije;

4.  u tom pogledu ističe važnost utvrđivanja i razmjene najboljih praksi u smislu nacionalnih politika u području obnovljive energije te važnost promicanja njihova usvajanja po usklađenijem europskom modelu koji će poticati veću suradnju i koordiniranost među državama članicama; poziva Komisiju da zadrži svoju ulogu u praćenju napretka i aktivnom podržavanju razvoja obnovljive energije; naglašava važnost ocjenjivanja obnovljivih izvora energije u pogledu njihove konkurentnosti, održivosti, troškovne učinkovitosti i doprinosa geopolitičkoj stabilnosti i ciljevima u području klimatskih promjena;

5.  prepoznaje važnu ulogu koju nacionalni planovi i obveze izvješćivanja imaju u praćenju napretka država članica te smatra da bi te obveze trebalo zadržati i u razdoblju nakon 2020.; uviđa da je određivanje strukture izvora energije i dalje u nadležnosti država članica u kontekstu članka 194. UFEU-a i da svaka država članica promiče razvoj vlastitih obnovljivih oblika energije, zbog čega još uvijek postoje velike razlike u strukturama izvora energije;

6.  ističe važnost jednostavnih, dostupnih, cjenovno pristupačnih i učinkovitih administrativnih procedura;

7.  poziva Komisiju da u buduća izvješća o napretku u području obnovljive energije uvrsti procjenu učinka energije iz obnovljivih izvora na troškove i cijene, posebno cijene za kućanstva;

8.  ističe važnost zakonodavnog prijedloga EU-a o pravilima za energetsko tržište s obzirom na to da je integriranije tržište ključno za razvoj obnovljivih izvora energije i za smanjenje energetskih troškova za obitelji i industriju;

9.  naglašava važnost stabilnih i troškovno učinkovitih programa potpore za dugoročna ulaganja u području obnovljive energije koji odgovaraju potrebama i zadržavaju fleksibilnost u kratkoročnom razdoblju te su prilagođeni nacionalnim potrebama i okolnostima, omogućujući postupno ukidanje subvencija za razvijene tehnologije u području obnovljive energije; pozdravlja činjenicu da velik broj tehnologija u području obnovljive energije ubrzano postaje troškovno konkurentan konvencionalnim oblicima proizvodnje; ističe da energetska tranzicija ovisi o transparentnosti, usklađenosti i dosljednosti pravnih, financijskih i regulatornih okvira u cilju jačanja povjerenja ulagača; žali zbog retroaktivnih promjena u programima potpore za obnovljivu energiju kojima se mijenja povrat već ostvarenih ulaganja; poziva države članice da uvijek najave sve prilagodbe programa potpore za obnovljivu energiju i da se na vrijeme savjetuju sa širokim krugom dionika; poziva Komisiju da provjeri jesu li nacionalni programi potpore u skladu sa smjernicama Europske komisije kako bi se izbjegla nepotrebna kašnjenja u njihovoj provedbi i kako bi se poremećaji na tržištu sveli na najmanju moguću mjeru;

10.  ističe da aktivnosti istraživanja i razvoja imaju ključnu ulogu u razvoju energije iz obnovljivih izvora; podsjeća da je cilj Parlamenta u okviru poglavlja o energiji programa Obzor 2020. da se nefosilna energija financira u udjelu od 85 %; poziva Europsku komisiju i države članice da dodatno olakšaju učinkovito korištenje svim postojećim programima potpore i da omoguće pristup kapitalu, posebno za MSP-ove, te da podrže istraživanje i razvoj u području obnovljive energije, njezina skladištenja i s tim povezanog razvoja proizvoda kako bi se povećala konkurentnost industrije obnovljive energije u EU-u, omogućila veća upotreba obnovljive energije i izbjeglo dodatno povećanje razlika u konkurentnosti među državama članicama EU-a;

11.  ističe da se skladištenjem električne energije može doprinijeti većoj fleksibilnosti sustava električne energije EU-a i uravnoteženju fluktuacija koje su posljedica proizvodnje obnovljive energije; ponavlja da se u aktualnoj Direktivi 2009/72/EZ o električnoj energiji ne spominje skladištenje i naglašava da se u nadolazećoj reviziji Direktive o električnoj energiji uzimaju u obzir brojne usluge koje skladištenje energije može pružiti; smatra da bi se pojašnjenjem položaja skladištenja operatorima prijenosa i mreža omogućilo ulaganje u usluge skladištenja energije;

12.  ističe da bi programi potpore na svim razinama trebali biti usmjereni na tehnologije koje imaju velik potencijal za smanjenje troškova obnovljive energije i/ili povećanje tržišne prihvaćenosti obnovljive energije;

13.  smatra da bi u okviru buduće strategije za istraživanje i razvoj naglasak trebalo staviti na pospješivanje razvoja pametnih mreža i pametnih gradova; nadalje smatra da bi se elektrifikacijom prometa, pametnim punjenjem vozila i tehnologijom za komunikaciju između vozila i mreže moglo znatno doprinijeti povećanju energetske učinkovitosti i mogućoj većoj upotrebi obnovljivih izvora energija;

14.  smatra da Europski fond za regionalni razvoj i Kohezijski fond mogu doprinijeti postizanju ciljeva utvrđenih u Direktivi 2009/28/EZ i u Okviru klimatske i energetske politike do 2030., kao i financiranju istraživanja i inovacija u području proizvodnje obnovljive energije, podržavajući istodobno otvaranje radnih mjesta i gospodarski rast; ističe važnost tematske koncentracije u kohezijskoj politici jer će se njome omogućiti usmjeravanje ulaganja prema gospodarstvu s niskim emisijama CO2 i obnovljivim izvorima energije, posebno u svjetlu važne uloge tematskog cilja podupiranja prijelaza na gospodarstvo s niskim emisijama CO2 u svim sektorima; poziva države članice da pojačaju napore i maksimalno iskoriste postojeće mogućnosti financiranja u tu svrhu te istodobno ističe mogućnosti za razvoj lokalnih poduzeća i otvaranje radnih mjesta; podsjeća na zajedničke odredbe Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda kojima se podržava prihvaćanje projekata povezanih s energetskom učinkovitošću i korištenjem obnovljivih izvora energije u kućanstvima, javnim zgradama i poduzećima te smatra da bi regionalna integracija tržišta obnovljive energije, koja bi se tim financiranjem mogla ostvariti, u tom pogledu bitno doprinijela kohezijskoj politici;

15.  naglašava potrebu za pojačanom suradnjom i većom usklađenosti u državama članicama i regijama kao i među njima te za cjelovitim pristupom javnim ulaganjima u tehnički napredak, razvoj i primjenu pametnih mreža, prilagodbu mreža i kapacitete, pametna brojila, skladištenje, upravljanje potrošnjom, energetsku učinkovitost i inovativnu proizvodnju obnovljive energije, te njihovu financiranju;

16.  ističe da mreže u mnogim državama članicama jednostavno ne mogu primiti električnu energiju proizvedenu iz promjenjivih obnovljivih izvora; ističe da je modernizacija energetskih mreža nužna za uvođenje promjena u proizvodnji i prijenosu;

17.  hitno poziva na povećanje transparentnosti i sudjelovanja javnosti, uz uključenost svih relevantnih dionika u ranoj fazi izrade nacionalnih planova za obnovljivu energiju; žali zbog trenutačnog nedostatka informacija o provedbi odredaba Direktive o energiji iz obnovljivih izvora i ističe potrebu za detaljnijim dvogodišnjim izvješćima država članica; poziva Komisiju da ojača svoju ulogu u praćenju i podupiranju razvoja obnovljive energije; poziva Komisiju da poveća transparentnost kada je riječ o upotrebi njezinih izvršnih ovlasti;

18.  ističe važnost sudjelovanja svih razina uprave, kao i udruga, u primjeni europskog modela proizvodnje i potrošnje energije te potrošnje energije iz vlastite proizvodnje koji će se temeljiti na energiji iz obnovljivih izvora; poziva Komisiju da pojača potporu za Sporazum gradonačelnika, inicijative pametni gradovi i pametne zajednice te zajednice koje koriste samo obnovljive izvore energije, što omogućava razmjenu znanja i primjera najbolje prakse;

19.  napominje da je pojačana regionalna suradnja u području energije iz obnovljivih izvora ključna za daljnji razvoj obnovljivih izvora energije;

20.  pozdravlja činjenicu da se 2013. upotrebom energije iz obnovljivih izvora izbjegao nastanak oko 388 milijuna bruto tona emisija CO2 i da se pridonijelo smanjenju potražnje za fosilnim gorivima u EU-u u količini od 116 milijuna tona ekvivalenta nafte;

21.  Naglašava veliki potencijal sektora obnovljive energije za otvaranje novih radnih mjesta; poziva države članice da osiguraju da energetska tranzicija koja se treba temeljiti na otvaranju kvalitetnih radnih mjesta ne dovede do sniženja standarda u području radnih uvjeta;

Obnovljivi izvori energije za budućnost

22.  ističe da se ciljevi za obnovljive izvore energije moraju odrediti u skladu s ciljevima u području klime koje je u prosincu 2015. u Parizu postavilo 195 zemalja; prima na znanje prijedlog Europskog vijeća da se za 2030. postavi cilj od barem 27 % energije iz obnovljivih izvora; podsjeća na to da je Parlament pozvao na postavljanje obvezujućih ciljeva za udio obnovljive energije u potrošnji od barem 30 %, što treba postići uz pomoć nacionalnih ciljeva kako bi se zajamčila potrebna sigurnost ulagača i pravna sigurnost; smatra da je u svjetlu nedavnog sporazuma s konferencije COP21 poželjna znatno viša razina ambicija; ističe da su jasni i ambiciozni ciljevi u tom pogledu način na koji se može povećati sigurnost i zajamčiti vodeći položaj EU-a na globalnoj razini; poziva Komisiju da predstavi ambiciozniji klimatski i energetski paket za razdoblje do 2030. kojim će se povećati cilj EU-a za energiju iz obnovljivih izvora na udio od barem 30 %, što treba postići postavljanjem pojedinačnih nacionalnih ciljeva;

23.  ističe važnost novog zakonodavstva o energiji iz obnovljivih izvora i tržišnom modelu pri uspostavi novog okvira koji će biti prikladan za razvoj energije iz obnovljivih izvora na temelju pouzdanih programa potpore i pune zastupljenosti tehnologija u području obnovljive energije na tržištu;

24.  shvaća da su porezne olakšice snažan poticaj za prijelaz s fosilne energije na obnovljivu energiju te apelira na Komisiju da izmijeni Direktivu o oporezivanju energije i pravila o državnim potporama koja sprečavaju korištenje punog potencijala tih poticaja;

25.  ističe da se ciljevi koji su već dogovoreni za 2020. moraju uzeti kao minimalna polazišna točka pri reviziji Direktive o energiji iz obnovljivih izvora kako države članice za razdoblje nakon 2020. ne bi mogle postaviti niže ciljeve od svojih nacionalnih ciljeva za 2020.; naglašava da cilj EU-a u području obnovljive energije za 2030. iziskuje skupne napore; ističe da bi države članice svoje nacionalne planove trebale pravodobno izraditi i da su Komisiji potrebni pojačani nadzorni kapaciteti, među ostalim i za razdoblje nakon 2020., koji će imati na raspolaganju odgovarajuće instrumente za učinkovito i pravodobno praćenje te mogućnost interveniranja u slučaju kontraproduktivnih mjera; smatra da će to praćenje biti moguće ostvariti samo ako Komisija odredi nacionalne referentne vrijednosti za države članice na temelju kojih će se mjeriti njihov napredak u upotrebi energije iz obnovljivih izvora;

26.  naglašava potencijal koji razvoj energije iz obnovljivih izvora ima za Europu i ističe važnost dugoročnih i povoljnih uvjeta za sve dionike na tržištu;

27.  naglašava važan doprinos obnovljive energije pri smanjenju ukupnih emisija ugljika; ističe važnost razvoja energije iz obnovljivih izvora za postizanje ciljeva dogovorenih na konferenciji COP21;

28.  ističe da bi države članice trebale povećati opravdanu upotrebu odredaba o statističkim prijenosima i razvoj mehanizama za suradnju u svrhu postizanja svojih ciljeva, u skladu s člankom 6. Direktive o energiji iz obnovljivih izvora; naglašava važnost suradnje među državama članicama, što bi doprinijelo optimizaciji sustava, učinkovitoj opskrbi i većoj uštedi kada je riječ o energiji iz obnovljivih izvora; poziva Komisiju da državama članicama da dodatne poticaje, informacije, analizu troškova i koristi te odgovarajuće smjernice;

29.  naglašava da je potrebno utvrditi snažan, čvrst i transparentan sustav upravljanja kako bi se zajamčila provedba cilja u području obnovljive energije do 2030. uz poštovanje nacionalne nadležnosti pri određivanju strukture izvora energije, no pritom omogućiti potpunu demokratsku kontrolu i nadzor nad energetskim politikama; poziva na precizno ponavljanje sadašnjeg uspješnog sustava nacionalnih ciljeva, nacionalnih planova za obnovljive izvore energije i dvogodišnjih izvješća; smatra da bi oni trebali biti uvršteni u Direktivu o energiji iz obnovljivih izvora, kojom se mora osigurati odgovorno, učinkovito i transparentno praćenje obveza država članica i provedba postojećeg europskog zakonodavstva kako bi se postavili temelji za funkcionalnu europsku energetsku uniju;

30.  ističe važnost jedinstvenih obvezujućih predložaka za nacionalne planove u području energije i klime kako bi se zajamčila usporedivost, transparentnost i predvidljivost za ulagače; smatra da razvojni put i političko planiranje svake države članice i dalje moraju biti raščlanjeni po sektoru, tehnologiji i izvoru;

31.  apelira na Europsku komisiju da u zakonodavstvo uvrsti načelo pozivanja na prethodne propise kada je riječ o elektranama koje proizvode energiju iz obnovljivih izvora kako bi se spriječile retroaktivne promjene mehanizama potpore za energiju iz obnovljivih izvora i zajamčila ekonomska održivost postojećih sredstava;

32.  poziva na uklanjanje nepotrebnih birokratskih prepreka i na ulaganja kojima se omogućuje postizanje cilja međupovezanosti energetskih sustava od 10 % do 2020.; ističe da povećana regionalna suradnja može pridonijeti osiguranju optimizacije troškova integracije obnovljivih izvora energije i smanjiti troškove za potrošače; podsjeća na važnost ranog savjetovanja sa širom javnosti i uključivanje javnosti u planiranje novih projekata u području energetske infrastrukture, vodeći računa o lokalnim uvjetima; podsjeća na važnost tehničkih konzultacija i procjena učinka na okoliš za proizvodnju obnovljive energije i projekte distribucije;

33.  primjećuje da postoji neusklađenost između postojećih vještina i promjena u zahtjevima na tržištu rada do kojih je došlo zbog razvoja obnovljivih izvora; ističe da su strategije aktivnog obrazovanja/osposobljavanja i razvoja vještina ključne kod prelaska na održivo i resursno učinkovito gospodarstvo; ističe važnost socijalnih partnera i javnih vlasti u izradi programa za razvoj vještina i programa osposobljavanja;

34.  ističe da postoji potreba da se odgovarajuće financiranje na razini EU-a postigne među ostalim smanjenjem rizičnosti ulaganja kako bi se potakla široka upotreba obnovljivih izvora energije;

Energija za građane i zajednicu

35.  smatra da bi lokalne vlasti, zajednice, kućanstva i pojedinci trebali tvoriti okosnicu energetske tranzicije i da bi ih se trebalo aktivno podupirati kako bi mogli postati proizvođači i dobavljači energije u jednakom položaju kao i ostali sudionici na energetskom tržištu; u tom kontekstu poziva na sveobuhvatniju definiciju pojma „proizvođač-potrošač” na razini EU-a;

36.  smatra da je iznimno važno utvrditi temeljno pravo na vlastitu proizvodnju i potrošnju vlastite energije, kao i pravo na skladištenje i prodaju viška električne energije po poštenoj cijeni;

37.  podsjeća da države članice trebaju, uz javno sudjelovanje, izraditi energetsku strategiju građana i zajednica te u svojim nacionalnim akcijskim planovima opisati kako će promicati male i srednje projekte u području obnovljive energije i energetske zadruge te uzeti ih u obzir kada je riječ o zakonodavnim okvirima, politikama potpore i pristupu tržištu;

38.  poziva na uvrštavanje novog poglavlja o energiji za građane i zajednicu u revidiranu direktivu o obnovljivoj energiji kako bi se riješilo pitanje glavnih tržišnih i administrativnih prepreka te kako bi se stvorilo pogodnije ulagačko okruženje za vlastitu proizvodnju i potrošnju obnovljive energije;

39.  napominje da još uvijek nisu uspostavljeni odgovarajući postupci izdavanja dozvola i administrativni postupci za sve tehnologije u svim zemljama; traži od država članica da uklone administrativne i tržišne prepreke za nove kapacitete za vlastitu proizvodnju energije, da zamijene dugotrajne postupke davanja odobrenja jednostavnom obvezom prijave te da uspostave učinkovite jedinstvene kontaktne točke za dozvole za projekte, pristup mreži i pružanje potpore financijskim i stručnim znanjem, te da jamče dostupnost alternativnih mehanizama za rješavanje sporova za proizvođače-potrošače; poziva Komisiju da osigura potpunu primjenu i kontinuitet članka 13. (Administrativni postupci, zakonski i podzakonski akti) i članka 16. (Pristup mrežama i njihovo djelovanje) sadašnje Direktive o obnovljivoj energiji nakon 2020. godine;

40.  ističe da je važno uzeti u obzir razlike između mikroproizvođača, malih i velikih proizvođača; ističe da je potrebno stvoriti odgovarajuće uvjete i alate za proizvođače-potrošače (aktivne potrošače energije kao što su primjerice kućanstva, i vlasnici i stanari, institucije i mala poduzeća koji su uključeni u proizvodnju obnovljive energije samostalno ili kolektivno preko zadruga, drugih socijalnih poduzeća ili udruženja) u cilju doprinosa energetskoj tranziciji i olakšanja njihova uključenja na energetsko tržište; preporučuje da se administrativne prepreke za nove kapacitete za vlastitu proizvodnju energije svedu na najmanju moguću mjeru, posebno uklanjanjem ograničenja za pristup tržištu i mreži; predlaže da se postupci davanja odobrenja skrate i pojednostave prelaskom na jednostavnu obvezu prijave; predlaže da se u revidiranu direktivu o obnovljivoj energiji uvrste posebne odredbe za uklanjanje prepreka i promicanje energetskih sustava zajednica/zadruga uz pomoć jedinstvenih kontaktnih točaka koje bi se bavile dozvolama za projekte i pružale financijsko i tehničko stručno znanje; potiče države članice da iskoriste izuzeća de minimis predviđena Smjernicama o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju kako bi mali i srednji projekti i dalje imali koristi od dinamičnih poticajnih otkupnih cijena, tako što će ih se isključiti iz složenog procesa dražbe;

41.  ističe važnost ranog sudjelovanja javnosti u poticanju projekata u području obnovljive energije koji su prihvatljivi za okoliš, vodeći računa o lokalnim uvjetima;

42.  ističe da je potrebno, odgovarajućom regulacijom tržišta, uspostaviti ravnotežu između razvoja centralizirane i decentralizirane energetske proizvodnje kako se ne bi diskriminirali potrošači koji ne raspolažu sredstvima za proizvodnju energije; smatra da je važno osigurati tehničku i administrativnu pomoć kako bi se energetskom proizvodnjom upravljalo zajednički; naglašava da vlastita proizvodnja i obnovljivi izvori nisu temeljni uzrok povećanih troškova energije u Europi;

43.  ističe činjenicu da će veća usmjerenost na provođenje energetske učinkovitosti u svim sektorima pomoći EU-u u poticanju svoje konkurentnosti i razvoju inovativnih i isplativih rješenja za uštedu energije;

44.  naglašava ekonomsku i socijalnu korist cjelovitog pristupa energiji te njegovu korist za okoliš i potrebu da se promiču sinergije između i unutar sektora električne energije, grijanja, hlađenja i prometa; nadalje poziva Komisiju da procijeni kako fleksibilni izvori obnovljive energije mogu dopuniti promjenjive izvore energije te kako bi se to trebalo uzeti u obzir pri energetskom planiranju i izradi programa potpore;

Električna energija

45.  naglašava da bi proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora trebalo integrirati u sustave distribucije i prijenosa električne energije na svim razinama s obzirom na promjene prema fleksibilnijem i decentraliziranom modelu proizvodnje energije pri čemu se vodi računa o tržištu;

46.  primjećuje da se nepromjenjivi oblici proizvodnje obnovljive energije, kao što je hidroelektrična energija, mogu brzo mobilizirati, ekološki su odgovorni i nude oblik potpore integraciji promjenjivih izvora energije na tržište;

47.  poziva na cjelovit pristup energetskoj politici koja obuhvaća razvoj i regulaciju mreža, skladištenje, upravljanje potrošnjom, poboljšanje energetske učinkovitosti te povećanje udjela obnovljivih izvora energije; ističe potrebu da se izbjegne uključivanje tehnologija koje nisu kompatibilne s dekarbonizacijom;

48.  primjećuje da su za integraciju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora na tržište potrebna fleksibilna tržišta kako na strani ponude tako i na strani potražnje te da će to zahtijevati izgradnju, modernizaciju i prilagodbu mreža te razvoj novih tehnologija skladištenja;

49.  naglašava da su elektrifikacija te sustava grijanja i sustava hlađenja, sektor prometa i drugi sektori ključni za osiguranje brzog i učinkovitog prijelaza na obnovljive izvore energije;

50.  ističe da su za obnovljivu energiju, sve dok sustav električne energije nije fleksibilan, potrebni prioritetni pristup i distribucija u cilju promicanja nadogradnje mreža i upotrebe programa skladištenja te odgovora na potražnju; poziva Komisiju da iznese prijedloge jačanja i razjašnjavanja pravila prioritetnog pristupa i distribucije za obnovljivu energiju za razdoblje nakon 2020.; ističe da bi se mogućnost postupnog ukidanja prioritetnog pristupa i distribucije trebala procijeniti prilikom revizije buduće direktive o obnovljivoj energiji na sredini razdoblja koja se očekuje do 2024.;

51.  smatra da bi trebalo zadržati i ojačati prioritetni pristup mreži i prioritetnu distribuciju za obnovljivu energiju, kako je predviđeno aktualnom Direktivom o obnovljivoj energiji; poziva da se donese regulatorni okvir za razdoblje nakon 2020. kojim će se zajamčiti primjerena naknada za ograničavanje električne energije iz obnovljivih izvora;

52.  prima na znanje strategiju Komisije za poboljšanje mehanizama odgovaranja na potražnju; ističe da to ne bi smjelo rezultirati dodatnim opterećenjem građana ili povećanjem troškova energije za potrošače; ističe da bi mehanizmi odgovaranja na potražnju mogli biti prilika za smanjenje troškova energije, uz istovremeno naglašavanje da bi sudjelovanje u mehanizmima odgovaranja na potražnju ili dinamičnom određivanja cijena trebalo uvijek biti na strogo dobrovoljnoj osnovi;

53.  vjeruje da će razvoj rješenja za skladištenje električne energije biti nužan element u razvoju i integraciji visoke razine obnovljive energije, te će pomoći u uravnoteženju mreže i pronalasku načina za skladištenje viška obnovljive energije koji je nastao u proizvodnji; poziva da se postojeći regulatorni okvir revidira kako bi se promicala upotreba sustava za skladištenje energije i otklonile postojeće prepreke;

54.  ističe da problem „uskog grla“ električne energije i dalje ometa slobodni protok obnovljive energije preko granica država članica i usporava napredak na uspostavi istinski unutarnjeg energetskog tržišta u Europskoj uniji;

55.  naglašava da bi potrošači trebali biti bolje informirani i imati prave poticaje za sudjelovanje na energetskim tržištima; primjećuje da bi dinamične cijene utemeljene na tržištu trebalo osmisliti tako da potaknu odgovarajuću potražnju potrošača i aktiviraju potrebnu proizvodnju, te olakšaju pametnu i učinkovitu potrošnju; preporučuje Komisiji da dodatno prouči njihov utjecaj na razne skupine potrošača;

56.  ističe činjenicu da su obrasci potrošnje određenih potrošača vrlo strogi i da bi na njih poboljšani mehanizmi energetske učinkovitosti temeljeni na cijenama mogli negativno utjecati; ističe u tom pogledu važnost politika energetske učinkovitosti u državama članicama koje su usmjerene na potrošače u osjetljivoj situaciji;

57.  smatra da bi trebao postojati jasan regulatorni okvir EU-a za vlastitu potrošnju obnovljive energije i za zajednice/zadruge koje upotrebljavaju obnovljivu energiju kojim će se uzeti u obzir sve koristi pri osmišljavanju mehanizama plaćanja za prodaju viška energije, pristup mreži i njezino korištenje; poziva Komisiju i države članice da potiču vlastitu proizvodnju energije te uspostavu i međusobno povezivanje lokalnih mreža za distribuciju energije iz obnovljivih izvora, kao dopunu njihove nacionalne energetske politike; ističe da bi se proizvođačima-potrošačima trebao omogućiti pristup energetskoj mreži i tržištu po poštenim cijenama i da ih se ne bi smjelo kažnjavati dodatnim porezima ili troškovima; izražava zabrinutost jer neke države članice namjeravaju uvesti prepreke ostvarivanju prava na vlastitu potrošnju i vlastitu proizvodnju;

58.  napominje da je doprinos potrošača planiranoj izgradnji sustava proizvodnje energije iz obnovljivih izvora u ovom trenutku vrlo malen, kad je riječ o odabiru tarifa električne energije stavljenih na tržište s kombinacijom energenata koja pokazuje upotrebu 100 % obnovljivih izvora energije; zahtjeva uspostavljanje preciznog, pouzdanog i transparentnog mehanizma praćenja koji će ekološke oznake uvjetovati mjerljivim kriterijima povezanim s dodatnim prednostima za okoliš;

59.  potiče države članice da bolje iskoriste geotermalnu toplinsku energiju te rashladnu energiju;

Grijanje i hlađenje

60.  pozdravlja komunikaciju Komisije o EU strategiji o grijanju i hlađenju iz veljače 2016., no ističe nedostatak napretka i neambiciozne ciljeve koji su postavljeni za upotrebu obnovljive energije za grijanje i hlađenje, posebno u zgradama; ističe veliki potencijal za stalni napredak u upotrebi obnovljive energije za grijanje i hlađenje; ističe da sektor grijanja i hlađenja čini polovinu konačne potrošnje energije EU-a te stoga ima ključnu ulogu u postizanju ciljeva EU-a u pogledu klimatskih promjena i obnovljivih izvora energije; prepoznaje korist od povećanja upotrebe obnovljive energije u sektorima grijanja i hlađenja; naglašava povećanu fleksibilnost infrastrukture i skladištenja toplinske energije za pojednostavljenu integraciju promjenjivih izvora obnovljive energije skladištenjem energije u obliku topline, nudeći izvrsni povrat ulaganja i pružajući prilike za povećanje zapošljavanja na lokalnim kvalitetnim radnim mjestima; poziva Komisiju da premosti regulatorne praznine u zakonodavnom paketu o obnovljivim izvorima energije za razdoblje nakon 2020.; ponavlja da napori uloženi u sektore grijanja i hlađenja imaju veliki potencijal za povećanu energetsku sigurnost (s obzirom na to da se 61 % plina uvezenog u Europsku uniju koristi u zgradama, uglavnom za grijanje), na primjer razvojem mreža za centralizirano grijanje/hlađenje, koje predstavljaju učinkovit način integriranja održivog grijanja u gradove u velikim razmjerima jer mogu istovremeno isporučiti toplinu dobivenu iz niza izvora i nisu potpuno ovisne o jednom izvoru;

61.  pozdravlja komunikaciju Komisije o strategiji o grijanju i hlađenju u kojoj se ističe potreba da se postupno ukine upotreba fosilnih goriva, koja i dalje predstavljaju 75 % goriva upotrijebljenog u tom sektoru, te da se u potpunosti zamijene mjerama usmjerenim na energetsku učinkovitost jer je to naša velika prilika za smanjenje upotrebe fosilnih goriva i za upotrebu obnovljive energije;

62.  poziva na daljnje mjere za iskorištavanje preostalog znatnog potencijala obnovljive energije u sektorima grijanja i hlađenja kako bi se u potpunosti ispunili ciljevi do 2020.; poziva Komisiju da zakonodavnim paketom o obnovljivim izvorima energije za razdoblje nakon 2020. premosti regulatorne praznine u tim sektorima;

63.  napominje da je biomasa danas najzastupljeniji izvor obnovljive energije za grijanje, na koju otpada oko 90 % ukupne energije iz obnovljivih izvora koja se koristi za grijanje; njezina je uloga ključna u središnjoj i istočnoj Europi posebno u jačanju energetske sigurnosti na održiv način;

64.  ističe da je potrebno olakšati prijelaz na energetski učinkovite uređaje za grijanje i istodobno osigurati odgovarajuću potporu te bolju informiranost i pomoć za građane pogođene energetskim siromaštvom;

65.  smatra da je potrebno donijeti sveobuhvatnu i učinkovitu definiciju hlađenja iz obnovljivih izvora;

66.  ističe da je potrebno obnoviti i poboljšati učinkovitost centraliziranih sustava grijanja i hlađenja, s obzirom na to da mreže grijanja i hlađenja mogu upotrebljavati i skladištiti električnu energiju dobivenu iz obnovljivih izvora te je potom distribuirati zgradama i industrijskim postrojenjima, povećavajući razinu grijanja i hlađenja iz obnovljivih izvora;

67.  ističe potencijal koje skupine proizvođača-potrošača, uključujući kućanstva, mikro i mala poduzeća, zadruge i lokalne vlasti, imaju u uspostavljanju zajedničkih energetskih sustava kao što je centralizirano grijanje koji nude isplativo grijanje i hlađenje iz obnovljivih izvora, kao i njihov potencijal u mnogim sinergijama između energetske učinkovitosti i obnovljive energije;

68.  smatra da bi trebalo ojačati sinergije između Direktive o obnovljivoj energiji, Direktive o energetskoj učinkovitosti i Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada kako bi se poboljšala upotreba obnovljivih izvora za grijanje i hlađenje;

69.  uviđa da su projekti energetske učinkovitosti koji se odnose i na grijanje i na hlađenje važni alati u osiguranju stabilnih i predvidivih obrazaca potrošnje energije i suzbijanju energetskog siromaštva;

Promet

70.  uviđa da se znatno zaostaje s ispunjavanjem cilja od 10 % obnovljivih izvora u sektoru prometa do 2020., djelomično zbog izazova povezanih sa strategijom korištenja obnovljivih izvora energije temeljenih na biogorivu u prometu; podsjeća da je promet jedini sektor u EU-u u kojem su emisije stakleničkih plinova porasle od 1990.; podsjeća da je energija iz obnovljivih izvora ključna za ostvarenje održive mobilnosti; poziva države članice da pojačaju napore na provedbi održivih mjera u sektoru prometa, kao što su smanjenje potražnje, modalni prijelaz na održivije oblike prijevoza, bolja učinkovitost i elektrifikacija sektora prometa; poziva Komisiju da izradi okvir za promicanje upotrebe električnih vozila koja se napajaju električnom energijom iz obnovljivih izvora te da poboljša zakonodavni okvir tako da se njime nude mogućnosti za biogoriva visoke učinkovitosti u pogledu emisija stakleničkih plinova, uzimajući u obzir neizravnu prenamjenu zemljišta u razdoblju nakon 2020.;

71.  poziva na zadržavanje i povećanje djelomične upotrebe ZPP-a radi podupiranja ulaganja u proizvodnju i upotrebe obnovljive energije u poljoprivrednom sektoru;

72.  procjenjuje da više od 30 % konačne energetske potrošnje u Europi otpada na promet te da 94 % prometa ovisi o naftnim proizvodima; stoga smatra da napori usmjereni na povećanu upotrebu obnovljivih izvora u sektoru prometa moraju biti ambiciozni te da treba postojati jasna poveznica s dekarbonizacijom sektora prometa;

73.  traži od Komisije da predloži ambiciozne mjere za ubrzanje dekarbonizacije prometa, među ostalim preko goriva dobivenih iz obnovljivih izvora, povećane elektrifikacije i učinkovitosti, te da pojača napore za promicanje tehnološkog razvoja i inovacija u tim područjima;

74.  uviđa važnost elektrifikacije sektora prometa za dekarbonizaciju gospodarstva i poziva Komisiju da izradi okvir za promicanje upotrebe električnih vozila koja se napajaju električnom energijom iz obnovljivih izvora, što je ključno za postizanje ciljeva za 2030.

75.  iščekuje strategiju Europske unije za dekarbonizaciju sektora prometa u lipnju 2016. i u tom kontekstu naglašava da se prihvaćenost obnovljive energije mora promicati kako bi se osigurao aktivan doprinos prometa u postizanju ciljeva za 2020.;

76.  pozdravlja napredak koji je postignut u razvoju novih biogoriva i motora projektima koji su dovršeni u okviru Zajedničkog poduzeća „Clean Sky”;

77.  ističe važnost razvijanja biogoriva nove generacije uz upotrebu biomase ili otpada;

78.  ističe da su za potporu razvoja obnovljive energije u sektorima pomorskog prometa i zrakoplovstva potrebni bolje regulatorno okruženje i dugoročni uvjeti;

79.  ističe potrebu za modalnim prijelazom u sektoru prometa kako bi se uzela u obzir regulacija održive mobilnosti, uključujući intermodalnost, održive logističke sustave, upravljanje mobilnošću i održive urbane politike u kojima pri potrošnji energije u prometu dolazi do prijelaza na obnovljive izvore i kojima se ukupna energetska potrošnja smanjuje na najmanju moguću mjeru, kojima se potiču aktivniji modeli putovanja, razvijaju i provode rješenja inicijative Pametni gradovi i potiču urbana eko-mobilnost i odgovarajuće urbanističko planiranje; poziva države članice i EU da za putnike i teret promiču modalni prijelaz s cestovnog i zračnog prometa na željeznički i pomorski promet; poziva Komisiju da procijeni potencijal tehnologije elektrifikacije kamiona;

80.  apelira na institucije EU-a da, kao znak snažne angažiranosti na obnovljivim energijama, razviju vlastite kapacitete za obnovljivu energiju kako bi pokrili energetsku potrebe vlastitih zgrada; ističe da bi institucije EU-a, dok se takvi kapaciteti ne razviju, trebale kupovati zelenu energiju kako bi zadovoljile svoje potrebe;

81.  ističe da je veća raširenost kretanja hodanjem, biciklom, zajedničkim korištenjem i dijeljenjem automobila, zajedno sa sustavima javnog prijevoza, ključna za smanjenje i izbjegavanje ovisnosti EU-a o nafti, a samim time i za smanjenje emisija stakleničkih plinova;

82.  ističe potencijal sustava i infrastrukture za korištenje bicikla kako bi se poboljšala održivost prometa u urbanim područjima;

83.  ističe da povećana elektrifikacija prometnih sustava ima potencijal za smanjenje emisija i pridonošenje gospodarstvu s niskim emisijama ugljika;

Kriteriji održivosti za biogoriva i tekuća biogoriva

84.  poziva Komisiju da, zbog potrebe za većom sinergijom i usklađenosti europskih politika, uspostavi kriterije održivosti za bioenergiju, uzimajući u obzir temeljitu procjenu funkcioniranja postojećih politika održivosti EU-a te politika kružnog gospodarstva; podsjeća da bi se jačanje energetske sigurnosti EU-a trebalo postići održivom upotrebom vlastitih resursa, u skladu s ciljem poboljšanja resursne učinkovitosti;

85.  poziva na oprez s obzirom na rastući trend upotrebe šumske biomase kao vodećega obnovljivog izvora energije u EU-u, što bi moglo imati moguće štetne učinke na klimu i okoliš, osim ako nije iz održivog izvora i propisno je opravdana; napominje da učinci bioenergije na klimu moraju biti dugoročno poznati ako se uzme u obzir da joj je potrebno dugo razdoblje za postizanje jednakovrijednih rezultata u posječenim šumama;

86.  napominje da bioenergija već čini 60 % obnovljive energije u Europi i da se predviđa porast njezine upotrebe; naglašava potrebu da se hitno razjasni staklenički učinak raznih načina upotrebe šumske biomase za proizvodnju energije te da se utvrde načini upotrebe kojima se mogu najviše ublažiti negativni učinci u rokovima relevantnima za politiku;

87.  naglašava da proizvodnja biogoriva ne smije utjecati na proizvodnju hrane ni ugrožavati sigurnost opskrbe hranom; međutim, smatra da bi se uravnoteženim politikama za poticanje većeg prinosa sirovinskih kultura na europskoj razini kao što su pšenica, kukuruz, šećerna repa i suncokret mogle predvidjeti odredbe za proizvodnju biogoriva, uzimajući u obzir neizravnu prenamjenu zemljišta na način da se europskim poljoprivrednicima osiguraju stabilni prihodi, da se privuku ulaganja u ruralna područja i da se u njima otvore nova radna mjesta, da se doprinese suzbijanju kroničnog nedostatka hrane za životinje (bez GMO-a) s visokim udjelom bjelančevina u Europi i smanji ovisnost Europe o uvozu fosilnih goriva; smatra da bi u slučajevima prevelike ponude dotičnih poljoprivrednih proizvoda na tržištu proizvodnja biogoriva i bioetanola predstavljala privremeno rješenje koje bi doprinijelo održanju održivih nabavnih cijena, očuvanju prihoda poljoprivrednika u kriznim vremenima i koje bi služilo kao mehanizam stabilizacije tržišta; naglašava potrebu poticanja uključivanja neobrađenog obradivog zemljišta koje nije u funkciji proizvodnje hrane u proizvodnju energije iz biomase kako bi se ostvarili nacionalni ciljevi i europski cilj u području obnovljive energije;

88.  smatra da stajski gnoj može biti vrijedan izvor bioplina upotrebom tehnika prerade gnoja poput fermentacije i pritom ističe da je važno da to postane ekonomski održiva opcija za poljoprivrednike;

89.  potiče države članice i Komisiju da promiču važnost održivog šumskog gospodarenja, a time i ključne uloge šumske biomase kao jedne od glavnih obnovljivih sirovina za ostvarenje energetskih ciljeva EU-a; upozorava na sve veću potražnju za šumskom biomasom, što znači da, u skladu sa strategijom EU-a za šume, treba dodatno ojačati i promicati održivo upravljanje šumama jer je ono ključno za bioraznolikost i ulogu šuma kao ekosustava, uključujući apsorpciju CO2 iz atmosfere; stoga ističe potrebu za uravnoteženim iskorištavanjem resursa iz EU-a i iz trećih zemalja, imajući na umu dugotrajno vrijeme oporavka drva;

o
o   o

90.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama.

(1) SL L 140, 5.6.2009., str. 16. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 81. (3) SL L 239, 15.9.2015., str. 1. (4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0094. (5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0359. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0445. (7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0444.

Rezolucija Europskog parlamenta od 23. lipnja 2016. o izvješću o provedbi Direktive o energetskoj učinkovitosti (2012/27/EU) (2015/2232(INI))

P8_TA(2016)0293 A8-0199/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 114. i 194.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. veljače 2015. naslovljenu „Paket mjera za energetsku uniju – Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” (COM(2015)0080),

–  uzimajući u obzir Direktivu o energetskoj učinkovitosti zgrada (2010/31/EU)(1),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. i 24. listopada 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030.,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Pariza iz prosinca 2015. koji je sklopljen na 21. Konferenciji stranaka (COP 21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC),

–  uzimajući u obzir treći energetski paket,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2015. o inicijativi „Ususret europskoj energetskoj uniji”(3),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 18. studenoga 2015. naslovljeno „Ocjena napretka država članica u postizanju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti za 2020. i u provedbi Direktive o energetskoj učinkovitosti 2012/27/EU kako se zahtijeva člankom 24. stavkom 3. Direktive o energetskoj učinkovitosti 2012/27/EU” (COM(2015)0574),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. ožujka 2011. naslovljenu „Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika u 2050.” (COM(2011)0112),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. prosinca 2011. naslovljenu „Energetski plan za 2050.” (COM(2011)0885),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030.(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju(5),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. veljače 2016. naslovljenu „Strategija EU-a za grijanje i hlađenje” (COM(2016)0051),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0199/2016),

A.  budući da su povećanje energetske učinkovitosti i štednja energije ključni faktori za zaštitu okoliša i klime, jačanje gospodarske konkurentnosti, otvaranje radnih mjesta, sigurnost opskrbe energijom te borbu protiv energetskog siromaštva te da za EU-u imaju geopolitičku i demokratsku dimenziju; budući da je važna osnova za to Direktiva o energetskoj učinkovitosti; budući da se u prijedlogu Komisije za uspostavu energetske unije energetska učinkovitost smatra samostalnim izvorom energije;

B.  budući da prema prognozama, izrađenima na temelju pretpostavke da su svi relevantni zakoni u potpunosti provedeni do 2020., EU općenito dobro napreduje u pogledu ispunjavanja svojih klimatskih i energetskih ciljeva za 2020. (smanjenje emisija ugljičnog dioksida, povećanje udjela obnovljivih izvora energije, poboljšanje energetske učinkovitosti) i u tome bi trebao zadržati svoju vodeću ulogu u svijetu;

C.  budući da se najveće uštede očekuju u području međusektorskih odnosno transverzalnih politika (44 %), a potom kod zgrada (42 %), u industriji (8 %) i prometu (6 %);

D.  budući da postoji velika nesigurnost u pogledu pouzdanosti procjena uštede energije koje su dostavile države članice;

E.  budući da 40 % konačne potrošnje energije i 36 % emisija CO2 otpada na zgrade; budući da, povrh toga, 50 % konačne potrošnje energije otpada na grijanje i hlađenje, a 80 % se koristi u zgradama u kojima se velik dio gubi; budući da je na nacionalnoj razini potrebno izraditi pokazatelje potražnje energije za grijanje i hlađenje zgrada; budući da se smanjenje emisija od 50 %, koje je potrebno za ograničenje globalnog povećanja temperature na ispod 2 °C, mora postići energetskom učinkovitošću; budući da je smanjenje energetske potražnje zgrada najisplativiji način i za poboljšanje energetske sigurnosti i smanjenje emisija CO2, što istodobno doprinosi ciljevima reindustrijalizacije EU-a;

F.  budući da se energetska učinkovitost treba smatrati samostalnim izvorom energije, koja predstavlja količinu ušteđene energije u negawattima (Nw), kako bez sumnje potvrđuje najnoviji razvoj događaja u svijetu i Europi;

G.  budući da je 61 % uvezenog plina namijenjeno za zgrade (od čega su 75 % stambene zgrade); budući da bi se prema istraživanjima ambicioznom politikom renoviranja zgrada diljem EU-a uvoz (za građevinski sektor) kratkoročno mogao na troškovno učinkovit način smanjiti za 60 % tijekom 15 godina, a dugoročno potpuno ukloniti (europske će zgrade 2040. potrošiti količinu plina jednaku europskoj proizvodnji plina 2011.);

H.  budući da je od temeljne važnosti da EU i njegove države članice prepoznaju važnost uključivanja građanskih inicijativa poput zadruga i projekata zajednice za energetsku učinkovitost; budući da je potrebo ukloniti gospodarske, regulatorne i administrativne prepreke kako bi se građanima omogućilo da aktivno sudjeluju u energetskom sustavu;

I.  budući da je Direktiva o energetskoj učinkovitosti od ključne važnosti jer se u njoj priznaje važnost štednje energije kao ključnog faktora za ostvarenje ciljeva u razdoblju nakon održavanja konferencije COP 21 donoseći istodobno višestruke prednosti; budući da do otvaranja radnih mjesta dolazi ulaganjem u obnovu zgrada i drugim mjerama energetske učinkovitosti, napretkom u životnom standardu smanjenjem siromaštva u gorivu, mogućnostima za zapošljavanje u sektoru malih i srednjih poduzeća, većom vrijednosti nekretnina, povećanom produktivnošću, boljim zdravljem i sigurnošću te poboljšanjem kvalitete zraka, boljom poreznom osnovicom i većim BDP-om;

J.  budući da povećana energetska učinkovitost, posebno u građevinskom sektoru, donosi dodatne koristi daljnjom fleksibilnošću i smanjenjem općeg osnovnog opterećenja i vršnih razdoblja u sustavu;

Direktiva o energetskoj učinkovitosti: neodgovarajuće provedena, ali pruža okvir za ostvarivanje ušteda energije

1.  naglašava da je energetska učinkovitost od presudne važnosti za postizanje naših klimatskih i energetskih ciljeva u skladu s ciljevima utvrđenim u Sporazumu iz Pariza koji je usvojen na konferenciji COP 21; naglašava da je energetska učinkovitost iznimno važna za smanjenje naše ovisnosti o uvozu, otvaranje radnih mjesta, smanjenje energetskog siromaštva, jačanje udobnosti i zdravlja te poticanje našeg gospodarstva; ističe da su Direktivom o energetskoj učinkovitosti potaknuti brojni pozitivni pomaci u državama članicama, ali da loša provedba koči ostvarenje njezina punog potencijala;

2.  ističe da je energetska učinkovitost ključna za početak što skorijeg prelaska na održivije energetske sustave utemeljene na obnovljivim izvorima energije i udaljavanja od fosilnih goriva; zabrinut je zbog toga što bi niska cijena fosilnih goriva mogla kočiti dekarbonizaciju i politike energetske učinkovitosti;

3.  poziva na izradu plana za postupno ukidanje subvencija za fosilna goriva te usmjeravanje financijskih sredstava u projekte energetske učinkovitosti kako bi se ostvarili ciljevi EU-a za dekarbonizaciju energetskog sektora do 2050. godine;

4.  primjećuje da države članice dosad još nisu u potpunosti provele Direktivu o energetskoj učinkovitosti iz 2012. ni Direktivu o energetskoj učinkovitosti zgrada iz 2010.; podsjeća na to da je rok za prijenos Direktive o energetskoj učinkovitosti bio još 5. lipnja 2014.; smatra da je smanjenje troškova i potrošnje energije u interesu građana i poduzeća; naglašava važnost snažnog regulatornog okvira koji obuhvaća ciljeve i mjere za poticanje i omogućivanje ulaganja u energetsku učinkovitost i nisku potrošnju energije kao i smanjenje troškova te kojim se podupire konkurentnost i održivost; dodaje da neke države članice ne iskorištavaju na odgovarajući način potporu EU-a dostupnu za poticanje energetske učinkovitosti stambenih zgrada; napominje da potpuna provedba mjera za energetsku učinkovitost nudi znatan potencijal za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, uzimajući u obzir da je oko 900 000 radnih mjesta povezano s opskrbom energetski učinkovite robe i usluga (prema podacima za 2010.);

5.  ponavlja da se energetska učinkovitost mora smatrati najodrživijim dijelom naše obveze da smanjimo svoju potrošnju energije, a ne izlikom za povećanje potrošnje;

6.  slaže se s Komisijom da bi niže cijene goriva i izgledi gospodarskog rasta mogli dovesti u pitanje ispunjenje cilja od 20 %; poziva Komisiju i države članice da poboljšaju režim praćenja, provjera, kontrole i sukladnosti radi jamčenja odgovarajuće razine ambicioznosti;

7.  priznaje da se od država članica očekuje da do 2020. ostvare samo 17,6 % uštede primarne energije te da je cilj od 20 % ugrožen osim ako se postojeće zakonodavstvo EU-a ne provede u potpunosti, ne ulože veći napori i ne uklone prepreke za ulaganja; no napominje da ocjene provedbe Direktive o energetskoj učinkovitosti u ovoj fazi mogu dati samo djelomičan uvid s obzirom to da je navedena Direktiva stupila na snagu relativno skoro te da je rok za prijenos istekao tek nedavno; potiče države članice da potpuno i brzo provedu Direktivu; poziva Komisiju da brzo djeluje i pravodobno upućuje zahtjeve, kad je to potrebno, za usklađivanje nacionalnih planova s ciljevima Direktive i da se posluži svim zakonitim sredstvima kako bi osigurala da države članice dostavljaju ažurirane i točne informacije;

8.  podsjeća na svoju gore navedenu rezoluciju od 5. veljače 2014. i na svoje rezolucije od 26. studenoga 2014.(6) i 14. listopada 2015.(7) u kojima se, među ostalim, za 2030. traži postizanje cilja energetske učinkovitosti od 40 %; smatra da će se obvezujućim općim ciljem zajedno s nacionalnim ciljevima za 2030. povećati neovisnost EU-a od uvoza energije, potaknuti inovacije i pomoći u osiguranju njegove tehnološke vodeće uloge u području energetske učinkovitosti; smatra i da su obvezujući zahtjevi od ključne važnosti za postizanje najveće moguće razine ambicija i uloženih napora u državama članicama te za omogućivanje dovoljne fleksibilnosti kako bi se na nacionalnoj razini mogla prilagoditi kombinacija sredstava i instrumenata;

9.  napominje da lokalne vlasti imaju ključnu ulogu u provedbi Direktive djelovanjem preko lokalnih akcijskih planova u ambicioznim mjerama uštede energije, na primjer u okviru Sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju; smatra da podaci iz lokalnih akcijskih planova poput politika energetske učinkovitosti i mjera navedenih u više od 5000 akcijskih planova za održivu energiju u okviru Sporazuma gradonačelnika mogu učinkovito doprinijeti pri oblikovanju i povećanju razne ambicija nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti;

10.  smatra da bi potencijal lokalne uštede energije trebalo puno više iskoristiti s obzirom na to da su lokalne i regionalne vlasti ključni pokretači u poticanju energetske učinkovitosti i općenito energetske tranzicije; poziva Komisiju da ojača rad gradskih mreža kao što su Sporazum gradonačelnika, inicijative pametni gradovi i pametne zajednice ili zajednice koje koriste samo obnovljive izvore energije, što omogućuje razmjenu znanja i najboljih praksi između gradova, lokalnih zajednica, regija i država članica u području planiranja energetske tranzicije odozdo prema gore, osmišljavanja i provedbe mjera energetske učinkovitosti i vlastite proizvodnje te pristupa financijskoj potpori;

11.  žali zbog postavljanja vrlo neambicioznog cilja (najmanje 27 % za poboljšanje energetske učinkovitosti do 2030.) koji je 2014. usvojilo Europsko vijeće i koji se uglavnom opravdava iznimno nerealnom diskontnom stopom u prethodnoj procjeni učinka; podsjeća da je ta diskontna stopa (17,5 %) prekomjerno visoka; poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu analizu troškova i koristi uzimajući u obzir višestruke koristi energetske učinkovitosti i prijeđe na socijalnu diskontnu stopu u skladu s vlastitim Smjernicama za bolju regulativu; traži od Komisije i država članica da u svjetlu Sporazuma iz Pariza o klimatskim promjenama preispitaju cilj energetske učinkovitosti od 27 % za 2030. radi postizanja cilja koji se odnosi na ograničavanje globalnog zatopljenja na znatno manje od 2 °C te da ulože dodatne napore kako bi se to povećanje ograničilo na 1,5 °C u skladu s ciljem energetske učinkovitosti koji je usvojio Parlament; traži od Komisije da za 2030. utvrdi obvezujući cilj energetske učinkovitosti od 40 % koji će odražavati razinu potencijala isplative energetske učinkovitosti;

12.  ističe da bi se u EU-u trebala dodatno poticati dugoročna strategija za smanjenje potražnje energije;

13.  naglašava da je u nekim slučajevima fleksibilnost Direktive državama članicama omogućila da poduzmu mjere energetske učinkovitosti te smatra da je ta fleksibilnost u pogledu alternativnih mjera od ključne važnosti kako bi države članice ubuduće provele programe i projekte energetske učinkovitosti; traži da se rupe u postojećoj Direktivi, zbog kojih je došlo do nezadovoljavajućih rezultata u provedbi Direktive, a posebno u članku 7., moraju ukloniti uz zadržavanje odgovarajuće fleksibilnosti koju države članice imaju u odabiru mjera; napominje da je u studiji EPRS-a o provedbi članka 7.(8), koja se temelji na podacima dobivenim od država članica, donesen zaključak da su mjere poput onih kojima se državama članicama omogućuje postupno uvođenje cilja, rano djelovanje ili izuzeće prometa i sektora ETS-a iz izračuna njihovih ciljeva, u gotovo svim slučajevima dovele do postizanja samo polovine iznosa (0,75 %) u okviru cilja godišnje opće uštede energije; napominje da su autori izjavili da analiza može biti onoliko dobra koliko i dostavljeni podaci; ustraje u tome da se alternativne mjere iz članka 7. stavka 9. moraju bolje definirati i da bi trebale biti lako mjerljive;

14.  napominje da postupno uvođenje i rano djelovanje u skladu s člankom 7. stavkom 2. više ne važe; podsjeća da se očekuje da će se na temelju članka 7. postići više od polovine od 20 % ciljeva utvrđenih u Direktivi;

15.  ističe da je glavna slabost postojeće Direktive ta što većina mjera prestaje vrijediti 2020. osim ako se ona ne izmijeni na odgovarajući način, što među ostalim znači da bi njezine glavne odredbe, a posebno članak 7., trebalo produžiti do 2030., ali i nakon toga, te da se ocjena Direktive treba provesti upravo u tom kontekstu s obvezom uspostavljanja ciljeva koje treba utvrditi u odnosu na razvoj (postignuti rezultati, tehnološke i tržišne inovacije itd.); očekuje da će se time prednost dati dugoročnim mjerama; nadalje, napominje da je potrebno uvesti reviziju na sredini razdoblja kako bi se zajamčilo da se ciljevi postignu do 2030.;

16.  naglašava da bi se većom usklađenošću metoda izračuna dodatnosti (sposobnost promicanja tehnologija čiji su rezultati bolji od tržišnog prosjeka) i materijalnosti (promicanje mjera koje inače ne bi bile poduzete) kao i postupaka mjerenja i provjere ušteda energije moglo doprinijeti efikasnijoj provedbi članka 7.;

17.  predlaže da se naziv članka 7. promijeni u „programe potpore za uštedu energije” kako bi se naglasila potreba da države članice pomažu potrošačima, uključujući mala i srednja poduzeća, da uštede energiju, smanje svoje energetske troškove i uvedu mjere koje omogućavaju postizanje tih ušteda sustavima obveza energetske učinkovitosti i alternativnim mjerama;

18.  predlaže da se člankom 7., a posebno sustavima obveza energetske učinkovitosti prednost da mjerama u građevinskom sektoru, posebice poticanjem provedbe dugoročnih nacionalnih strategija uvrštenih u članak 4., koje bi trebale biti osmišljene tako da oslobode puni potencijal za ulaganja u energetsku obnovu zgrada;

19.  naglašava da među izazovima i glavnim preprekama za provedbu članka 7. važnu ulogu ima nedostatak znanja i sposobnosti uključenih strana kao i slaba osviještenost krajnjih potrošača o obveznim sustavima učinkovitosti ili alternativnim mjerama te ograničeno razdoblje (2014. – 2020.) u kojem je sve to potrebno ostvariti; stoga poziva EU da više ulaže u provedbu informativnih i popratnih aktivnosti u pojedinačnim državama članicama;

20.  naglašava da nepostojanje pokazatelja energetske učinkovitosti poput potrošnje po jedinici BDP-a sprečava države članice u poticanju građana i poduzeća na postizanje političkog cilja klimatske i energetske učinkovitosti;

21.  ističe činjenicu da su odredbu iz članka 7. prema kojoj države članice mogu tražiti da se dio mjera energetske učinkovitosti provede kao prioritet u kućanstvima pogođenim energetskim siromaštvom ili socijalnim stanovima dosad iskoristile samo dvije države članice; poziva na jačanje te odredbe;

22.  smatra da se prioritet mora dati mjerama energetske učinkovitosti za ugrožena i energetski siromašna kućanstva posebno kako bi se zajamčilo da se energetski troškovi tih kućanstava mogu smanjiti na održivoj osnovi;

23.  preporučuje da se države članice u nacionalnim planovima energetske učinkovitosti, kako se iziskuje u članku 24. aktualne Direktive, obvežu na utvrđivanje ciljeva kako bi se mjere energetske učinkovitosti iskoristile za smanjenje rizika od energetskog siromaštva i da izvijeste o načinu na koji su postigle te ciljeve;

24.  smatra da se pri provedbi mjera energetski učinkovite obnove postojećih zgrada prednost mora dati zgradama koje imaju lošu energetsku bilancu; poziva Komisiju da u kontekstu revizije Direktive o energetskoj učinkovitosti predloži cilj za poboljšanje energetske učinkovitosti fonda stambenih zgrada usporedno s budućim standardima za minimalnu učinkovitost stambenih prostora koji se iznajmljuju;

25.  napominje da je 16 država članica odlučilo uspostaviti sustav obveza energetske učinkovitosti (članak 7. stavak 1.) te da su 24 države članice iskoristile mogućnost provedbe alternativnih mjera u različitom opsegu, a 18 država članica prednost je dalo alternativnim mjerama za ostvarenje stope obnove zgrada (članak 5.); kritizira činjenicu da sedam država članica još uvijek nije uvelo energetske preglede (članak 8.);

26.  naglašava da je za neke ključne elemente Direktive o energetskoj učinkovitosti potrebno više vremena (na primjer za pametna brojila, planove kogeneracije i obnove) te da je stabilni okvir za energetsku učinkovitost u razdoblju nakon 2020. od ključne važnosti kako bi se ulagačima, javnim vlastima i poduzećima ulilo neophodno povjerenje i regulatorna stabilnost da bi oni mogli pokrenuti projekte i inovacije s obzirom na to da imaju veliki potencijal za smanjenje potrošnje energije, a time i troškova za potrošače; napominje da su javna potražnja i tržište ključni pokretači tih projekata;

27.  potvrđuje da su nedovoljni cjenovni signali glavni razlog koji bi mogao u pitanje dovesti odgovor na potražnju; poziva države članice da se uhvate u koštac s tom preprekom i promiču pametno mjerenje i transparentan obračun troškova, čime bi se potaknulo odgovornije ponašanje potrošača u pogledu potrošnje energije i ulaganja u energetsku učinkovitost;

28.  pozdravlja nova inovativna i pametna rješenja za uspostavu ravnoteže između opskrbe i potražnje za energijom, bolje iskorištavanje obnovljive energije te smanjenje energetske potrošnje u vršnim razdobljima; traži financiranje istraživanja i razvoja tih novih rješenja, posebno u sektoru malih i srednjih poduzeća;

29.  naglašava da potrošači, građani i operateri distribucijskih sustava imaju ključnu ulogu u sve više decentraliziranom krajoliku te da je njihovo sudjelovanje bitno za postizanje ciljeva energetske učinkovitosti; stoga naglašava da je potrebno poduzeti više mjera za jačanje njihove uloge, među ostalim, olakšavanjem odgovora na potražnju, skladištenjem u malom opsegu, preuređenjem zgrada te programima centraliziranog grijanja i hlađenja i na individualnoj osnovi i u kontekstu suradnje;

30.  ističe da se Direktivom o energetskoj učinkovitosti podupire energetska učinkovitost, ali se obuhvaćaju i elementi obvezne godišnje uštede energije (članak 7.); naglašava važnost cilja energetske učinkovitosti do 2030. u skladu s klimatskim ciljevima dogovorenima na konferenciji COP 21 kako bi se postigli naši klimatski ciljevi i smanjila naša ovisnost o trećim zemljama; napominje da na zgrade otpada 40 % potrošnje energije u EU-u i da se od toga 50 % koristi za grijanje i hlađenje; naglašava da je poboljšana energetska učinkovitost zgrada stoga iznimno važna za smanjenje emisija CO2, poboljšanje energetske sigurnosti, smanjenje energetskog siromaštva i poticanje našeg gospodarstva; potiče države članice da uz pomoć sredstava EU-a pokrenu opsežna ulaganja kako bi povećale energetsku učinkovitost jer to ne vodi samo do manjeg iznosa računa za energiju nego bi se na taj način mogla otvoriti brojna radna mjesta i moglo bi se doprinijeti postizanju ciljeva reindustrijalizacije;

31.  ističe da je 85 % energetske potrošnje u zgradi potrebno za grijanje prostora i zagrijavanje vode te da je stoga potrebno ubrzati modernizaciju starih i neučinkovitih sustava grijanja kako bi se uz pomoć dostupnih tehnologija, u koje su ubrajaju sustavi grijanja koji koriste energente iz obnovljivih izvora, postiglo povećanje energetske učinkovitosti od najmanje 20 %;

Konkurentski propisi koče uspjeh u području zaštite okoliša, stvaraju birokraciju i dižu cijenu energije

32.  napominje da su obveze izvješćivanja u području energije nužne kao dio okvira kako bi se mogao ocijeniti napredak i provesti postojeće zakonodavstvo u području energetske učinkovitosti; žali, međutim, zbog prekomjernih obveza izvješćivanja u području energije koje su nametnute poduzećima, proizvođačima energije, potrošačima i javnim tijelima, među ostalim zbog prekomjernog donošenja propisa u državama članicama, i kojima se ograničava potencijal za rast i inovacije; naglašava da bi obveze izvješćivanja kad god je to moguće trebalo pojednostaviti kako bi se smanjila administrativna opterećenja i troškovi; kritizira činjenicu da podaci dobiveni izvješćivanjem često nisu usporedivi među državama članicama EU-a zbog različite raščlambe, metodologije i standarda; poziva Komisiju da, među ostalim uz pomoć digitalnih rješenja, smanji administrativno opterećenje povezano s obvezama izvješćivanja i da pruži više smjernica za usporedivost podataka u cilju bolje evaluacije podataka; poziva na usklađivanje predviđanja za potražnju energije s mogućnostima troškovno učinkovitih ušteda u ključnim sektorima i vjeruje da će se smanjenjem birokracije ubrzati provedba mjera energetske učinkovitosti; napominje da primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” iziskuje preispitivanje planiranja i izvješćivanja u području energije te veću usklađenost politika kako bi se mogle međusobno nadopunjavati, uz razumijevanje da je ušteda energije prvi i najsigurniji izvor energije za Europu; napominje da energetska učinkovitost može biti najbolje ulaganje u „izvor” energije jer povećava cjenovnu pristupačnost energije, smanjuje potrebu za dodatnom i skupom infrastrukturom u području potrošnje te doprinosi borbi protiv klimatskih promjena;

33.  ističe da su pravila izračuna energetskih ušteda i tumačenja prihvatljivih mjera koja su iznesena u prilozima Direktivi previše složena te ih je stoga nemoguće točno slijediti; poziva Komisiju da se pobrine za to da se pri reviziji Direktive o energetskoj učinkovitosti uvede radikalno jednostavnija metoda izračuna energetske učinkovitosti i da razmotri mogućnost prijedloga novih delegiranih akata kojima bi se pojednostavile metode izračuna sadržane u aktualnoj Direktivi;

34.  poziva Komisiju da preispita koeficijent konverzije za električnu energiju iz priloga IV. Direktivi kako bi se bolje odrazila aktualna tranzicija u proizvodnji električne energije;

35.  napominje da sustav trgovanja emisijskim jedinicama (ETS) ne može riješiti sve rizike povezane s ulaganjima u područje ušteda energije jer je njime obuhvaćeno samo 45 % emisija stakleničkih plinova u EU-u; napominje da je Direktiva o energetskoj učinkovitosti povezana s ostalim zakonodavstvom EU-a u području energije i da ima određeni učinak na ugljični otisak i sustav ETS-a (cijene certifikata); poziva Komisiju da ispita tu međusobnu povezanost i zajamči komplementarnost; napominje da su niske cijene emisijskih jedinica u ETS-u kao rezultat tog učinka jedan od čimbenika koji umanjuju poticaj za ulaganje industrije u uštedu energije;

36.  naglašava važnost ispravne provedbe rezerve za stabilnost tržišta, kojom bi se moglo doprinijeti energetskoj učinkovitosti jačanjem dosljednosti između ETS-a EU-a i politika u području energije s niskim razinama emisija ugljika;

37.  sa zadovoljstvom iščekuje budući fond za modernizaciju, čiji će cilj biti modernizacija energetskih sustava i poboljšanje energetske učinkovitosti u državama članicama EU-a s nižim prihodima, te poziva Komisiju da predloži primjerenu upravljačku strukturu, uključujući detalje o ulozi država članica korisnica, EIB-a i drugih institucija;

38.  naglašava da se zbog neusklađenosti raznih elemenata nacionalnog zakonodavstva mogu onemogućiti djelotvorna rješenja u pogledu energetske učinkovitosti koja ostvaruju najbolje moguće rezultate u smislu troškovne učinkovitosti te se poništava učinak nižih cijena postignut uštedom energije; poziva države članice i Komisiju da izrade mjere za koordinaciju kako bi se potencijal energetske učinkovitosti u potpunosti ostvario, što bi dovelo do veće dosljednosti među državama članicama ne ograničavajući pritom njihovu sposobnost da prilagode politiku svojem lokalnom tržištu energije i cijenama, raspoloživim tehnologijama i rješenjima te nacionalnoj strukturi izvora energije; poziva na to da se u okviru ETS-a više vodi računa o nacionalnim mjerama koje utječu na broj emisijskih jedinica i njihovu cijenu;

39.  naglašava potrebu za poboljšanjem energetske učinkovitosti javnog sektora i poziva na bolju integraciju inicijativa za uštedu energije u postupke javne nabave;

40.  primjećuje da neki koji rade u javnoj nabavi ne razumiju u potpunosti zahtjeve energetske učinkovitosti u javnoj nabavi; poziva Komisiju da pruži bolje smjernice kako bi se olakšalo usklađivanje s člankom 6. Direktive i bolja integracija u šira pravila EU-a o javnoj nabavi;

41.  traži od Komisije da uključi lokalne i regionalne institucije u cilju promicanja energetske učinkovitosti na regionalnoj i lokalnoj razini te među građanima;

42.  napominje da se, iako su europske maloprodajne cijene električne energije za male i srednje industrijske i poslovne potrošače i privatne potrošače razmjerno visoke u mnogim državama članicama, ulaganjem u energetsku učinkovitost može potaknuti konkurentnost europskih poduzeća i smanjiti troškove energije za privatne potrošače; ističe, međutim, da u prosjeku jednu trećinu računa za električnu energiju u EU-u čine neizravni, od države nametnuti porezi i pristojbe za kućanstva, zbog kojih, kada ih se uvrsti kao fiksne elemente računa, potrošači teže mogu osjetiti korist od energetskih ušteda, i koji doprinose energetskom siromaštvu; napominje da su pristojbe za financiranje europskih politika u području klime i energetike najmanji dio računa; naglašava da visoke cijene energije u EU-u dovode do razlike u cijenama energije između država članica EU-a i naših glavnih konkurenata u velikim dijelovima svijeta, što onemogućuje konkurentnost energetski intenzivnih europskih industrija; napominje da povećanje ulaganja u energetsku učinkovitost dovodi do više inovacija, što stavlja industriju EU-a na vodeći položaj u svijetu;

43.  napominje da energetska učinkovitost može biti najbolje ulaganje u „izvor” energije jer povećava cjenovnu pristupačnost energije, smanjuje potrebu za dodatnom i skupom infrastrukturom te doprinosi borbi protiv klimatskih promjena;

44.  napominje da se primjenom načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” omogućuje troškovno učinkovito povećanje udjela obnovljivih izvora u strukturi izvora energije; naglašava da bi obveze uštede trebale biti usklađene s razvojem održivih obnovljivih izvora energije i da bi trebalo ojačati sinergije u cilju učinkovitog prijelaza na dekarboniziran, otporan i pametan energetski sustav; smatra da unaprijeđena međuregionalna distribucija, sustavi skladištenja i upravljanje potrošnjom pružaju dobre prilike za daljnje širenje optimalnih lokacija za iskorištavanje energije vjetra, vode i sunca u cilju opskrbe cijele Europe; uvjeren je da će se time smanjiti cijene energije;

45.  naglašava da je energetska učinkovitost troškovno najučinkovitija mjera za ispunjenje obveza EU-a u pogledu smanjenja emisija CO2;

Energetsko zakonodavstvo treba biti usklađenije

46.  poziva Komisiju da poštuje načelo bolje regulative, da razmisli o boljim načinima usklađivanja propisa EU-a u području energije i klimatskih promjena u cilju veće učinkovitosti i djelotvornosti zakonodavstva i da predloži mjere za poboljšanje aktualnih propisa; također poziva Komisiju da ojača metodologiju za sveobuhvatno dugoročno ocjenjivanje inicijativa u području energetske učinkovitosti, uključujući sve glavne vanjske učinke; poziva na zauzimanje društvene perspektive pri modeliranju i procjeni ukupnih troškova i koristi različitih razina ambicije u pogledu energetske učinkovitosti i na tretiranje energetske učinkovitosti kao pravog izvora energije;

47.  poziva Komisiju da energetsku učinkovitost smatra infrastrukturnim prioritetom s obzirom na to da odgovara definiciji infrastrukture koju koriste MMF i druge ekonomske institucije(9) te da pri budućim odlukama o ulaganjima u europsku energetsku infrastrukturu energetska učinkovitost bude ključni element i prioritet;

48.  napominje da se energetskom učinkovitosti može doprinijeti povećanju otpornosti energetskog sustava, a time i prijelazu na održivo i sigurno stanje;

49.  ističe da će se funkcionalnim unutarnjim energetskim tržištem, među ostalim i za usluge energetske učinkovitosti, optimizirati troškovi energetskih sustava, od čega će imati koristi svi potrošači i što će znatno poboljšati energetsku učinkovitost i konkurentnost diljem Europe; stoga poziva države članice da u potpunosti provedu treći energetski paket kako bi se zajamčila potpuno funkcionalna, konkurentna i međusobno povezana energetska tržišta;

50.  primjećuje da energetski intenzivne industrije u tom pogledu također moraju dati svoj doprinos te da su u tom smislu vrlo važni jednaki uvjeti tržišnog natjecanja unutar EU-a;

51.  naglašava da je energetska učinkovitost dio glavnih ciljeva EU-a i da bi stoga trebalo poticati europske zemlje na sprečavanje rasipanja energije prouzročenog potrošnjom u industriji, prijevozu i građevinarstvu, tj. sektorima koji su odgovorni za najveći dio potrošnje;

52.  pozdravlja pozitivan učinak certifikacijskih sustava ili obveza uštede (članak 7.) u mnogim državama članicama; smatra da je mogućnost odabira alternativnih mjera jednake razine ambicije važan čimbenik za njihovo prihvaćanje; napominje da je važno zajamčiti da potvrđene uštede odgovaraju stvarnim uštedama energije, a ne da je riječ samo o uštedama na papiru; naglašava ulogu komunalnih energetskih poduzeća u aktivnoj izradi mjera energetske učinkovitosti; traži da se izračun certifikacijskih sustava i mjera uštede energije ne oteža; poziva Komisiju da ocijeni je li moguće uzeti u obzir uštedu primarne energije zahvaljujući kogeneracijskim postrojenjima (kombinirana proizvodnja toplinske i električne energije);

53.  skreće pozornost na izvješće koje je za Parlament sastavila Služba za istraživanja i prema kojem se većina uspostavljenih sustava obveze energetske učinkovitosti pokazala važnom za poboljšanje energetske učinkovitosti na nacionalnoj razini te je zahvaljujući njima velik broj kućanstava i organizacija ostvario troškovno učinkovite uštede; također naglašava zaključak iznesen u izvješću prema kojem su sustavi obveze energetske učinkovitosti troškovno vrlo učinkoviti i prema kojem zahvaljujući dobro osmišljenim i provedenim sustavima obveze energetske učinkovitosti države mogu ostvariti i do 100 % ušteda iz članka 7.; stoga predlaže da Komisija sastavi popis primjera dobre i loše prakse te da izradi skup kriterija kojima će se zajamčiti dobro osmišljeni i djelotvorni sustavi obveze energetske učinkovitosti;

54.  traži da se poduzmu mjere kako bi se zajamčio vjerodostojan izračun ušteda i učinkovitosti, bez nepotrebne birokracije; smatra da bi Direktiva o energetskoj učinkovitosti mogla s tim u vezi poslužiti i kao okvirni zakonodavni akt; smatra da bi se konkretne mjere i kriteriji učinkovitosti mogli integrirati u postojeće direktive (npr. Direktiva o energetskoj učinkovitosti zgrada) ili u obvezu skupnog označivanja (označivanje energetske učinkovitosti, ekološki dizajn, kružno gospodarstvo, oznaka CE);

55.  smatra da se ciljevi EU-a u području zaštite klime i učinkovitosti moraju međusobno nadopunjavati i da su obvezujući zahtjevi u pogledu energetske učinkovitosti od ključne važnosti za postizanje najveće moguće razine ambicije i uloženih napora u državama članicama, pri čemu je također potrebno omogućiti dovoljno fleksibilnosti kako bi se kombinacija sredstava i instrumenata mogla prilagoditi na nacionalnoj razini;

56.  traži da revidirana Direktiva o energetskoj učinkovitosti bude usklađena s ciljevima EU-a u području zaštite klime i s ciljem iz sporazuma s konferencije COP 21; naglašava da se pri reviziji Direktive moraju nastaviti i poboljšati postojeće mjere te ukloniti proturječnosti i nedorečenosti kako bi se dugoročno osigurala regulatorna predvidljivost i omogućilo povjerenje ulagača;

Veća energetska učinkovitost – više radnih mjesta i rasta

57.  žali zbog neuspješnih projekata energetske učinkovitosti koji su financirani sredstvima iz strukturnih fondova EU-a (2007. – 2013.), na račun kojih su upućene kritike u izvješću Revizorskog suda; poziva Komisiju da što prije provede odgovarajuća poboljšanja uz poseban naglasak na obrazloženju, praćenju i skraćivanju razdoblja otplate za financirane projekte; traži da se izrade bolje smjernice i da Komisija provodi intenzivnije praćenje kako bi se strukturni fondovi i EFSU zajedno s privatnim ulaganjima bolje iskoristili za održive projekte energetske učinkovitosti; smatra da bi financiranje projekata energetske učinkovitosti iz strukturnih fondova i EFSU-a trebalo biti usmjereno na one potrošače koji su osjetljiviji na troškove energije, npr. industrija u opasnosti od izmještanja emisija ugljika, MSP-ovi te kućanstva u opasnosti od energetskog siromaštva; smatra da je razrada financijskih instrumenata, sredstava i inovativnih modela za mobilizaciju javnih sredstava i iskorištavanje efekta poluge privatnih financija na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i europskoj razini u cilju podupiranja ulaganja u ključne sektore energetske učinkovitosti kao što je obnova zgrada apsolutni prioritet i da pritom treba posebno voditi računa o ugroženim skupinama i uzeti u obzir posebnosti dugoročnih ulaganja;

58.  poziva države članice da promiču ulaganja u sektor građevinarstva te da ulažu veće napore u poticanje temeljite obnove loše izoliranih zgrada u EU-u;

59.  ističe da bi, ako države članice uspostave sustav za energetsku učinkovitost koji se financira iz pristojbi, trebalo utvrditi minimalni prag namijenjen za kućanstva pogođena energetskim siromaštvom; također ističe da bi države članice trebale pokazati kako takav sustav za energetsku učinkovitost koji se financira iz pristojbi doprinosi poboljšanju najlošijih primjera iz postojećeg fonda stambenih zgrada;

60.  ističe važnost europskih financijskih instrumenata u obliku zajmova, jamstava i vlasničkog kapitala za iskorištavanje privatnih financijskih sredstava za projekte energetske učinkovitosti; međutim, ističe da je projekte u socijalnoj domeni potrebno financirati davanjem bespovratnih sredstava;

61.  naglašava da bi si EU trebao postaviti ambiciozni cilj uštede energije i poticati inovacije u pogledu ulaganja u energetsku učinkovitost s obzirom na to da su takva ulaganja isplativa te ih je prilično brzo moguće vratiti;

62.  poziva države članice da predvide značajan minimalni postotak mjera u sustavima obveza energetske učinkovitosti koji će biti usmjeren na potrošače s niskim prihodima;

63.  napominje da su projekti energetske učinkovitosti često malih razmjera i moraju se uključiti u veće portfelje; u tu svrhu poziva Komisiju, EIB i države članice da pruže više tehničke pomoći i pomoći u razvoju projekata kako bi se potaknula ulaganja;

64.  smatra da je potrebna dugoročna strategija energetske učinkovitosti zgrada i dodatno poticanje energetski učinkovite obnove zgrada kako doseg građevinskog sektora ne bi ostao na jednostavnim i jeftinim mjerama;

65.  poziva države članice da se bolje usklade i razmjenjuju ideje i primjere najbolje prakse u vezi s obvezama uštede te planovima izgradnje i obnove (članci 4., 5., 6. i 7.) u cilju brže primjene postojećih i novih instrumenata (porezne olakšice, programi potpore, modeli ugovora i ulaganja u socijalno stanovanje); smatra da bi područje primjene članka 5. trebalo proširiti na sva javna tijela ondje gdje je to moguće; traži smjernice Komisije za buduće nacionalne planove kako bi se zajamčila transparentnost i usporedivost; pozdravlja tehničku podršku Komisije za provedbu Direktive o energetskoj učinkovitosti; traži da se uvedu obvezni obrasci za nacionalne planove kako bi se zajamčila transparentnost i usporedivost; poziva države članice da razmotre mogućnost inovativnih programa potpore temeljenih na tržištu;

66.  primjećuje da je najmanje napretka ostvareno u stambenom sektoru i stoga poziva države članice da iskoriste poduzeća koja pružaju energetske usluge i ugovore o energetskom učinku, da uspostave porezne sustave i provedu kreditne programe kako bi se povećala niska stopa obnove postojećih zgrada u Europi, te da nagrade mjere energetske učinkovitosti kao što je upotreba energetski učinkovitog grijanja i hlađenja;

67.  poziva Komisiju da potakne države članice da uspostave i unaprijede sustave za praćenje i mjerenje energetske učinkovitosti u zgradama i za upravljanje njome kako bi se ostvario znatan napredak u pogledu energetske učinkovitosti zgrada u EU-u;

68.  poziva države članice da u planovima za obnovu iz članka 4. ukratko izlože način na koji će u sljedećoj verziji planova (predviđenoj za travanj 2017.) provesti energetsku obnovu fonda zgrada i da kao rezultat toga ostvare zajednički cilj EU-a za fond zgrada gotovo nulte energije do 2050.;

69.  vjeruje da će se širenjem uloge javnih zgrada kao uzora na sve razine javne uprave, a ne samo na zgrade središnje vlasti, doprinijeti iskorištavanju punog potencijala troškovne učinkovitosti zgrada, s obzirom na to da je riječ o sektoru s dokazano najvećim potencijalom, ne samo za energetske uštede, već i za druge vrste općenitijih prednosti, uključujući veću udobnost i blagostanje; u tom pogledu smatra da bi države članice trebale biti obvezne uspostaviti unutarnji mehanizam za podjelu napora uloženih u postizanje cilja obnove od 3 % među raznim razinama javne uprave te da bi se trebala zadržati fleksibilnost u smislu mogućnosti odabira drugih mjera, čiji bi se učinak trebao kvantificirati, kao alternativan pristup stavcima 1. i 2.;

70.  poziva Komisiju da potakne države članice na ulaganje više napora u obnovu nestambenih zgrada, s obzirom na njihov snažan potencijal za kratkoročnu isplativost;

71.  predlaže da naslov članka 4. Direktive glasi „Dugoročne strategije za temeljitu obnovu nacionalnog fonda zgrada, uključujući strategije za mobilizaciju ulaganja”;

72.  poziva na izdvajanje potrebnih sredstava za osposobljavanje odgovornih za ugrađivanje opreme kako bi se zajamčila visoka razina kvalitete pri obnovi;

73.  poziva na strateški pristup Komisije kako bi se povećala osviještenost o novim tehničkim dostignućima (u područjima kao što su rashladna sredstva, osvjetljenje, izolacija, termostati, mjerenje, stakla i mnogim drugima);

74.  poziva Komisiju i države članice da članak 4. Direktive postave kao prioritet u pogledu pripreme druge verzije strategija, koje treba predstaviti 2017. i koje bi se trebale temeljiti na primjerenoj suradnji s dionicima, pratiti obvezne obrasce i obuhvaćati prijelazne petogodišnje ciljeve i planove provedbe, kako bi se do 2050. na razini EU-a postigao cilj fonda zgrada gotovo nulte energije, među ostalim i jer će to biti potrebno za ispunjenje ciljeva Pariškog sporazuma s konferencije COP 21;

75.  smatra da su energetski pregledi poduzeća provjereno sredstvo povećanja energetske učinkovitosti i ističe njihove prednosti za konkurentnost; traži jedinstvenu definiciju i provedbu kriterija iz članka 8. Direktive (za definiciju MSP-ova; za preglede; nema dvostrukog certificiranja ako je riječ o poduzećima koja posluju prekogranično) te jedinstven pristup minimalnom pragu iz članka 8. stavka 4.; traži da se područje primjene tog članka proširi na sva poduzeća s visokom potrošnjom energije; poziva na provedbu evaluacije u cilju povećanja učinkovitosti sustava energetskog pregleda; traži da provedba preporuka o troškovno učinkovitim energetskim pregledima bude obvezna uz planirano održavanje u skladu s ciljevima poduzeća;

76.  predlaže da se revidira definicija MSP-ova koja se primjenjuje u Direktivi (članak 2. stavak 26.) tako da njome budu obuhvaćeni samo broj zaposlenih i godišnji promet kako bi se poduzeća čijih je 25 % ili više pod kontrolom javnih tijela i dalje mogla smatrati MSP-ovima.

77.  pozdravlja činjenicu da Komisija radi na smjernicama za provedbu članaka 9. – 11. Direktive o energetskoj učinkovitosti kako bi pomogla potrošačima da imaju veću kontrolu nad svojom potrošnjom energije; smatra da su tehnička izvedivost i postavljanje pametnih brojila, uzimajući u obzir troškovnu učinkovitost i transparentnost troškova, važni čimbenici za uštedu energije; smatra da bi radi dosljednosti sve postojeće odredbe koje se odnose na mjerenje i obračun potrošnje trebalo objediniti na jednom mjestu;

78.  ističe da su računi za energiju koje dobivaju potrošači još uvijek nejasni i neprecizni; preporučuje da se transparentnost i jasnoća računa poboljšaju uvođenjem vrhovnih načela za račune na razini EU-a kako bi potrošačima bile dostupne ključne informacije u usporedivom obliku, čime bi im se pomoglo da prilagode svoje obrasce potrošnje; ističe da postoje velike razlike u sklonostima potrošača i u instrumentima koji su im na raspolaganju te da stoga o pristupu informacijama treba odlučiti na temelju istraživanja među potrošačima na nacionalnoj razini;

79.  smatra da su pristup neovisnim i pouzdanim informacijama te savjetima o primjerenim mjerama energetske učinkovitosti i financijskim programima od ključne važnosti, posebno za kućanstva, ali i za regionalna i lokalna tijela, kako bi im se omogućilo da donose utemeljene i energetski osviještene odluke te da bolje upravljaju svojom potrošnjom energije, među ostalim uz pomoć pametnih brojila i pojedinačnim mjerenjem potrošnje za grijanje i hlađenje;

80.  poziva na uspostavu strogih standarda za jamstvo kvalitete, nacionalnih programa osposobljavanja i jedinstvenih, pojednostavljenih nacionalnih certifikacijskih sustava za pružatelje usluga energetske učinkovitosti uz koje bi postojali udruženi i lako dostupni okviri za savjete i žalbe; ističe da se to predlaže kako bi se uklonile neke nefinancijske prepreke korištenju proizvoda i usluga povezanih s energetskom učinkovitosti, npr. tako što bi se omogućilo prepoznavanje pouzdanih trgovaca;

81.  očekuje daljnja ulaganja u uštedu energije kao posljedicu pridržavanja propisa o visokoučinkovitoj kogeneraciji iz članka 14.;

82.  ističe da bi, ako države članice uspostave sustav za energetsku učinkovitost koji se financira iz pristojbi (članak 20.), prioritet trebala biti kućanstva pogođena energetskim siromaštvom; inzistira na tome da se revidiranom Direktivom o energetskoj učinkovitosti državama članicama pruži dugoročno stabilno političko okruženje kako bi se zajamčilo održivo povećanje ulaganja u energetsku učinkovitost, posebno na lokalnoj razini; zahtijeva da EU i EIB pojačaju svoje napore za izgradnju kapaciteta i tehničku pomoć kako bi razvili unovčive projekte energetske učinkovitosti kojima će privući privatna ulaganja s tržišta; traži da se u programima financiranja EU-a (npr. strukturni fondovi, Junckerov plan, ELENA-EIB) poveća udio sredstava koja se izdvajaju za izgradnju kapaciteta i tehničku pomoć u području energetske učinkovitosti;

83.  žali zbog niske razine javnih i privatnih ulaganja u pametne elektroenergetske mreže; poziva Komisiju da ojača provedbu članka 15. Direktive u cilju promicanja razvoja tih mreža;

84.  poziva na uvođenje obveze provedbe nacionalnih procjena troškova i koristi za programe energetske učinkovitosti koji se provode kroz lokalna tijela ili u suradnji s njima, i traži da se s tim pristupom nastavi u slučajevima kada njegov rezultat budu učinkovitost i uštede troškova za potrošače;

85.  izražava zabrinutost zbog sve većeg onečišćenja uzrokovanog određenim sustavima za grijanje u kućanstvima koji kao gorivo koriste krutu biomasu i koji proizvode velike količine fine prašine, dušikovih oksida, ugljikovog monoksida i dioksina koji iznimno negativno djeluju na kvalitetu zraka te su stoga štetni za ljudsko zdravlje; u skladu s time poziva države članice da primjenjuju učinkovita i ekološki prihvatljiva zamjenska rješenja;

86.  naglašava da je hitno potrebno zauzeti sveobuhvatniji pristup poboljšanju energetske učinkovitosti cijelog sustava prijevoza, ne oslanjajući se samo na tehnološki razvoj vozila i pogonskih sustava; apelira na Komisiju i države članice da ambiciozno uvedu nove mjere kojima bi se poboljšao prelazak na energetski najučinkovitije načine prijevoza i da u potpunosti uvedu inteligentne prometne sustave u cilju daljnjeg povećanja učinkovitosti i stupnja iskorištenosti dostupnih kapaciteta, kako vozila tako i infrastrukture, također i u logistici, zrakoplovstvu i pomorskom prijevozu;

87.  podsjeća na to da se energetska učinkovitost može postići postavljanjem standarda za emisije CO2 i obavještavanjem korisnika o tome koliko njihova vozila troše goriva; poziva Komisiju da istupi s prijedlozima o obavještavanju korisnika o potrošnji goriva novih kamiona te gradskih i međugradskih autobusa te da postavi ograničenja za njihove emisije CO2;

88.  žali zbog malog doprinosa sektora prijevoza uštedi energije, u iznosu od samo 3 % od ukupnih ušteda u svim sektorima, unatoč stabilizaciji putničkog prometa i smanjenju teretnog prometa u razdoblju od 2005. do 2013. zbog gospodarske krize; poziva države članice da povećaju broj mjera usmjerenih na sektor prijevoza;

o
o   o

89.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i državama članicama.

(1) SL L 153, 18.6.2010., str. 13. (2) SL L 315, 14.11.2012., str. 1. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0444. (4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0094. (5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0266. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0063. (7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0359. (8) Vidi: Tina Fawcett i Jan Rosenow: „Planovi i postignuća država članica u pogledu provedbe članka 7. Direktive o energetskoj učinkovitosti”, studija EPRS-a. (9) „Energy efficiency as infrastructure: leaping the investment gap” (Energetska učinkovitost kao infrastruktura: premošćivanje investicijskog jaza) – izvješće savjetništva E3G, 3. ožujka 2016.