Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 5. srpnja 2016. - StrasbourgZavršno izdanje
Sporazum između EU-a i Perua o ukidanju viza za kratkotrajni boravak ***
 Ograničenja emisija za necestovne pokretne strojeve ***I
 Izbjeglice: uključivanje u društvo i integracija na tržište rada
 Socijalni i ekološki standardi, ljudska prava i korporativna odgovornost
 Nova, inovativna i budućnosti okrenuta strategija za trgovinu i ulaganja
 Borba protiv trgovine ljudima u vanjskim odnosima EU-a

Sporazum između EU-a i Perua o ukidanju viza za kratkotrajni boravak ***
PDF 240kWORD 60k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma između Europske unije i Republike Perua o ukidanju viza za kratkotrajni boravak (12099/2015 – C8-0143/2016 – 2015/0199(NLE))
P8_TA(2016)0295A8-0197/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (12099/2015),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma između Europske unije i Republike Perua o ukidanju viza za kratkotrajni boravak (12097/2015),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 77. stavkom 2. točkom (a) i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a)(v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0143/2016),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0197/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Perua.


Ograničenja emisija za necestovne pokretne strojeve ***I
PDF 322kWORD 100k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2016. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima u pogledu ograničenja emisija i homologacije tipa za motore s unutarnjim izgaranjem za necestovne pokretne strojeve (COM(2014)0581 – C8-0168/2014 – 2014/0268(COD))
P8_TA(2016)0296A8-0276/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0581),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8‑0168/2014),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. veljače 2015.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 22. travnja 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0276/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. srpnja 2016. radi donošenja Uredbe (EU) 2016/... Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima koji se odnose na ograničenja emisija plinovitih i krutih onečišćujućih tvari i homologaciju tipa za motore s unutarnjim izgaranjem za necestovne pokretne strojeve, o izmjeni uredbi (EU) br. 1024/2012 i (EU) br. 167/2013 te o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 97/68/EZ

(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2016/1628.)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.


Izbjeglice: uključivanje u društvo i integracija na tržište rada
PDF 493kWORD 192k
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2016. o izbjeglicama: uključivanje u društvo i integracija na tržište rada (2015/2321(INI))
P8_TA(2016)0297A8-0204/2016

Europski parlament

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 78. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1951. i protokol uz tu konvenciju,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 29. travnja 2015. o nedavnim tragedijama u Sredozemnom moru i migracijskoj politici i politici azila(1) EU-a,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 10. rujna 2015. o migracijama i izbjeglicama u Europi(2),

–  uzimajući u obzir Komisijin akcijski plan o migraciji u deset točaka koji je predstavljen na zajedničkom zasjedanju Vijeća za vanjske poslove i Vijeća za unutarnje poslove 20. travnja 2015. u Luxembourgu,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europski migracijski program” COM(2015)0240,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. lipnja 2016. naslovljenu „Akcijski plan za integraciju državljana trećih zemalja” (COM(2016)0377),

–   uzimajući u obzir Komisijin prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika (COM(2016)0378),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2016. naslovljenu „Novi program vještina za Europu” (COM(2016)0381),

–  uzimajući u obzir Komisijin prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla za potrebe Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite i o izmjeni Direktive 2013/32/EU (COM(2015)0452),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (Direktiva o prihvatu),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Akcijski plan EU-a o vraćanju” COM(2015)0453),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije o uspostavi zajedničkog „Priručnika o vraćanju” kojim će se koristiti nadležna tijela država članica pri izvršavanju zadaća povezanih s vraćanjem (C(2015)6250),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o propisima o javnoj nabavi u vezi s trenutačnom azilantskom krizom (COM(2015)0454),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku naslovljenu „Rješavanje izbjegličke krize u Europi: uloga vanjskog djelovanja EU-a” (JOIN(2015)0040),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije o osnivanju Kriznog uzajamnog fonda Europske unije za stabilnost i rješavanje temeljnih uzroka nezakonite migracije i raseljenih osoba u Africi (C(2015)7293),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Upravljanje izbjegličkom krizom: hitne operativne, proračunske i pravne mjere Europskog migracijskog programa (COM(2015)0490),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2015. naslovljenu „Akcijski plan EU-a protiv krijumčarenja migranata (2015.-2020.)” (COM(2015)0285),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o Europskom programu za integraciju državljana trećih zemalja,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Upravljanje izbjegličkom krizom: trenutačno stanje provedbe prioritetnih mjera u okviru Europskoga migracijskog programa” (COM(2015)0510),

–  uzimajući u obzir zaključke koje je Europsko vijeće donijelo na sastanku održanom u lipnju 2014., na posebnom sastanku održanom 23. travnja 2015., na sastanku održanom 25. i 26. lipnja 2015., na neslužbenom sastanku predsjednika država ili vlada država članica EU-a održanom 23. rujna 2015., na sastanku 15. listopada 2015. te na sastancima održanima 17. i 18. prosinca 2015. te 18. i 19. veljače 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o sigurnim zemljama porijekla donesene na sastanku održanom 20. srpnja 2015., zaključke o migracijama donesene na sastanku održanom 20. srpnja 2015., zaključke o budućnosti politike vraćanja donesene na sastanku održanom 8. listopada 2015., zaključke o migracijama donesene na sastanku održanom 12. listopada 2015., zaključke o mjerama za rješavanje izbjegličke i migracijske krize donesene na sastanku održanom 9. studenoga 2015. te zaključke o osobama bez državljanstva donesene na sastanku održanom 4. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća 20. srpnja 2015. o preseljenju s pomoću multilateralnih i nacionalnih programa 20 000 osoba kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita,

–  uzimajući u obzir Zajednički akcijski plan EU-a i Turske od 15. listopada 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu donesenu 8. listopada 2015. na Konferenciji na visokoj razini o istočnosredozemnoj i zapadnobalkanskoj ruti te izjavu čelnika donesenu 25. listopada 2015. na sastanku o izbjegličkim tokovima na zapadnobalkanskoj ruti,

–  uzimajući u obzir akcijski plan i političku izjavu sa sastanka na vrhu između Europske unije i afričkih zemalja na temu migracija održanog u Valletti 11. i 12. studenog 2015.,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji,

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće Komisije i Vijeća o zapošljavanju uz komunikaciju o Godišnjem pregledu rasta za 2016.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju br. 1994 (2014) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe,

–  uzimajući u obzir aktivnosti i izvješća Europskog potpornog ureda za azil, a posebno njegovo godišnje izvješće o stanju u području azila u Europskoj uniji za 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 33. stavak 1. i stavak 2. Konvencije UN-a iz 1984. protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih i ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja,

–  uzimajući u obzir aktivnosti, godišnja izvješća i studije Agencije za temeljna prava, prije svega studije o teškim oblicima iskorištavanja radnika,

–  uzimajući u obzir studiju resornog odjela A o integraciji migranata i njezinu utjecaju na tržište rada, studije resornog odjela C o provedbi članka 80. UFEU-a, o novim pristupima, alternativnim načinima i sredstvima za pristup postupcima za odobrenje azila za osobe koje traže međunarodnu zaštitu, o istraživanju nove mogućnosti za zakonodavstvo za migraciju radnika u EU, o jačanju zajedničkog europskog sustava azila i alternativa za rješenja iz Uredbe Dublin te o suradnji EU-a s trećim zemljama u području migracije, kao i bilješke i dokumente resornih odjela A i D o sredstvima EU-a za migracije i integraciju izbjeglica: analizu učinkovitosti i najbolje prakse za budućnost te studiju resornog odjela EXPO o migrantima na Sredozemlju: zaštita ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir studije Europske migracijske mreže (EMN), a posebno njezine studije o mjerama, praksama i podacima o maloljetnicima bez pratnje,

–  uzimajući u obzir aktivnosti i izvješća visokog povjerenika UN-a za izbjeglice,

–  uzimajući u obzir aktivnosti i izvješća posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata,

–  uzimajući u obzir aktivnosti i izvješća Međunarodne organizacije za migracije,

–  uzimajući u obzir rad i izvješća Europskog vijeća za izbjeglice i prognanike,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija o Europskom migracijskom programu usvojeno na 115. plenarnoj sjednici tog Odbora održanoj 3. i 4. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir mišljenja Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Europskom migracijskom programu i Akcijskom planu EU-a protiv krijumčarenja migranata od 10. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 27. travnja 2016. o integraciji izbjeglica u EU-u,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. prosinca 2014. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(3),

–  uzimajući u obzir iskustvo stečeno programom EQUAL i izvučene pouke,

–  uzimajući u obzir osnovna zajednička načela politike integracije useljenika u EU-u koja je donijelo Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove u studenome 2004., posebice načela 3, 5 i 7,

–  uzimajući u obzir njegovu rezoluciju od 14. ožujka 2013. o integraciji migranata, njezinom utjecaju na tržište rada i vanjskom opsegu koordinacije sustava socijalne sigurnosti(4),

–  uzimajući u obzir relevantna izdanja Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), posebno rad „Indicators of Immigrant Integration 2015: Settling in” (Pokazatelji integracije imigranata 2015: Integracija), „Making Integration Work: Refugees and others in need of protection” (Kako ostvariti uspješnu integraciju: Izbjeglice i ostali kojima je potrebna zaštita) i „A New Profile of Migrants in the Aftermath of the Recent Economic Crisis” (Novi profil migranata kao posljedica nedavne gospodarske krize),

–  uzimajući u obzir relevantne publikacije Eurofounda, posebno dokumente „Izazovi usklađivanja politike u odnosu na državljane trećih zemalja” i „Pristupi integraciji izbjeglica na tržište rada u EU-u”,

–  uzimajući u obzir dokument s rasprave osoblja Međunarodnog monetarnog fonda „Val izbjeglica u Europi: Ekonomski izazovi”,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Baze informacija o azilu (Asylum Information Database) za 2014. – 2015. naslovljeno „Zajednički sustav azila na prekretnici: izbjeglice u središtu krize solidarnosti u Europi”,

–  uzimajući u obzir razmatranja UNHCR-a o međunarodnoj zaštiti u pogledu ljudi koji bježe iz Sirijske Arapske Republike, ažuriranje II. od 22. listopada 2013.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. siječnja 2016. o politici usmjerenoj na razvoj vještina u borbi protiv nezaposlenosti mladih(5),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 10. rujna 2015. o socijalnom poduzetništvu i socijalnim inovacijama u borbi protiv nezaposlenosti(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2016. o situaciji u kojoj se nalaze žene izbjeglice i tražiteljice azila u EU-u(7),

–  uzimajući u obzir studiju koju je izradio Resorni odjel C Parlamenta u veljači 2016. o „Žene izbjeglice i tražiteljice azila: pitanje integracije”,

–  uzimajući u obzir zaključke europskog Trostranog socijalnog samita od 16. ožujka 2016., posebice izjavu europskih gospodarskih i socijalnih partnera o izbjegličkoj krizi,

–  uzimajući u obzir međunarodne obveze iz Konvencije o statusu izbjeglica iz Ženeve iz 1951. i Konvenciju UN-a o pravima djeteta, imajući u vidu temeljno pravo svakog djeteta na besplatan pristup osnovnom obrazovanju, neovisno o njegovu spolu, rasi, etničkom ili socijalnom porijeklu,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 26. studenoga 2015. o obrazovanju djece u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama(8),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0204/2016),

A.  budući da je izbjeglička kriza prije svega humanitarna kriza do koje je, među ostalim, došlo zbog destabilizacije u susjedstvu EU-a te koja ima i dugoročne učinke na vlastita tržišta rada i civilno društvo, zahtijeva dugoročna i promišljena rješenja čija je svrha jamčiti socijalnu koheziju na lokalnoj razini i uspješnu integraciju novih migranata u naše društvo;

B.  budući da je Ženevska konvencija nastala kako bi se zaštitilo europske izbjeglice nakon Drugog svjetskog rata te budući da se njome definira tko je izbjeglica i propisuje niz prava izbjeglica, zajedno s obvezama država;

C.  budući da postoje tri vrste pravnog statusa koje imaju pravo na ili imaju potencijalno pravo na međunarodnu zaštitu, odnosno osobe sa statusom izbjeglice, osobe tražitelji azila i osobe koje imaju pravo na supsidijarnu zaštitu; budući da je politike uključenosti u društvo i integracije na tržište rada potrebno prilagoditi njihovim posebnim potrebama;

D.  budući da je potrebno analizirati uzroke izbjegličke krize kako bi se mjere poduzele učinkovito i neposredno; nadalje, budući da su sukobi glavni razlozi izbjegličke krize i budući da bi njihovo rješavanje moglo znatno smanjiti broj izbjeglica te omogućiti ostalima povratak u svoje zemlje;

E.  budući da je broj tražitelja azila i izbjeglica zabilježen u Europi u 2014. i 2015. dosad neviđen te je rezultat teške humanitarne situacije u određenim susjednim zemljama EU-a; budući da bi bolji pristup informacijama putem novih tehnologija mogao pomoći u sprječavanju jačanja trgovaca i krijumčara ljudima;

F.  budući da akcijski plan i politička izjava sa sastanka na vrhu između Europske unije i afričkih zemalja na temu migracija održanog u Valletti 11. i 12. studenog 2015. nisu doveli do praktičnog, odlučnog djelovanja;

G.  budući da se integracija izbjeglica u društvo i na tržište rada može postići samo ako postoji solidarnost među svim državama članicama i njihovim društvima te njihova ujedinjena predanost;

H.  budući da se predviđa da će se do 2020. radno sposobno stanovništvo EU-a smanjiti za 7,5 milijuna; budući da predviđanja o kretanju potreba na tržištu rada u EU-u upozoravaju na novonastali i budući manjak u određenim područjima;

I.  budući da je integracija stručnjaka kamen spoticanja pri uključivanju u društvo;

J.  budući da je uključivanje u društvo i integracija izbjeglica u društva zemalja domaćina, a posebice u njihova tržišta rada, dinamičan, dvosmjeran te dvodimenzionalan postupak (obuhvaća prava i obveze), što predstavlja izazov i priliku pri kojoj uključivanje izbjeglica zahtijeva usklađene ali različite odgovornosti i napore samih izbjeglica te država članica, njihovih lokalnih i, gdje je primjenjivo, regionalnih uprava i društava zemalja domaćina te također zahtijeva uključenost i potporu socijalnih partnera, civilnog društva i volonterskih organizacija;

K.  budući da uspješna integracija osim uključivanja na tržište rada zahtijeva i pristup tečajevima jezika po dolasku i smještaju, obrazovanju i osposobljavanju, socijalnoj zaštiti i zdravstvenoj skrbi, uključujući i potporu za mentalno zdravlje;

L.  budući da su uvjeti na tržištu rada u državama domaćinima odlučujući čimbenik za uspješnu integraciju izbjeglica; budući da su razine nezaposlenosti u EU-u, posebice razine nezaposlenosti mladih i dugotrajne nezaposlenosti, i dalje zabrinjavajuće te je usklađivanje ponude i potražnje na tržištu rada neprekidan izazov;

M.  budući da je svaki izbjeglica pojedinac s vlastitom pozadinom, znanjem, vještinama, kvalifikacijama, radnim i životnim iskustvom te potrebama koje zaslužuju uvažavanje; budući da se izbjeglice mogu baviti gospodarskom aktivnošću i stvarati gospodarsku aktivnost koja može donijeti pozitivan povrat društvima zemalja domaćina;

N.  nadalje, budući da siromaštvo i socijalna isključenost prijeti 24,4 % ukupnog stanovništva u EU-u te se gotovo 10 % suočava s velikom materijalnom uskraćenošću;

O.  budući da građani trećih zemalja nailaze na mnoge poteškoće pri priznavanju svojih vještina i kvalifikacija; budući da je priznavanje kvalifikacija iz trećih zemalja popraćeno provjeravanjem vještina;

P.  budući da su priznavanje razine osposobljenosti i kvalifikacija odraslih izbjeglica kao i posebni mehanizmi koji im omogućuju stjecanje akademskih titula i posebnih vještina neophodni za njihov ulazak na tržište rada;

Q.  budući da je izbjeglicama i tražiteljima azila važno omogućiti pristup tržištu kako bi mogli povratiti svoje ljudsko dostojanstvo i samopoštovanja te je to i isplativo, a predstavlja odgovoran pristup prema javnim sredstvima jer se tako smanjuju troškovi koje snose države članice i lokalne vlasti istodobno im omogućujući da aktivno pridonose državnom proračunu;

R.  budući da žene i maloljetnici, i kao izbjeglice i tražitelji azila, imaju posebne potrebe za zaštitom; budući da sve politike uključivanja u društvo i integracije na tržište rada trebaju obuhvaćati perspektivu rodne zaštite i zaštite djece;

S.  budući da je prema nedavnim podacima Europola iz 2015. najmanje 10 000 djece bez pratnje nakon dolaska u Europu nestalo;

T.  budući da prisilna raseljenja, sukobi, kršenja ljudskih prava i ratovi mogu imati težak učinak na fizičko i mentalno zdravlje ljudi koji su njima pogođeni; osim toga, budući da su žene izbjeglice i tražiteljice azila žrtve rodno uvjetovanog nasilja s vrlo velikom stopom učestalosti;

U.  budući da se velik dio tražitelja azila koji su stigli u Europi suočava s neljudskim i nesigurnim uvjetima te žive u kampovima bez pristupa resursima i uslugama koje su dostatne kvalitete za zadovoljavanje njihovih osnovnih potreba;

V.  budući da članak 33. stavak 1. Konvencije Ujedinjenih naroda iz 1951. o statusu izbjeglica propisuje da „nijedna ugovorna država ne smije protjerati ili vratiti (‘potisnuti’) izbjeglicu na bilo koji način na granice teritorija na kojima bi njihov život ili sloboda bili ugroženi zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili zbog političkih mišljenja”;

W.  budući da se u članku 3. stavku 1. i stavku 2. Konvencije protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih i ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (1984.) propisuje da „nijedna državna stranka ne smije protjerati, vratiti (‘potisnuti’) ili izručiti osobu drugoj državi za koju postoje utemeljeni razlozi da postoji opasnost da tu osobu izlože mučenju [...] nadležna tijela uzimaju u obzir sve bitne okolnosti uključujući, gdje je primjenjivo, postojanje dosljednog obrasca grubog, očitog ili masovnog kršenja ljudskih prava u predmetnoj državi”;

X.  budući da je diskriminacija, osim jezičnih, obrazovnih i institucionalnih čimbenika, jedna od najbitnijih prepreka koja općenito sprječava migrante da u potpunosti sudjeluju na tržištu rada i u društvu(9);

Y.  budući da je među tražiteljima azila i izbjeglicama koji su u EU stigli 2015. polovina između 18 i 34 godina, a jedna četvrtina su djeca; budući da ta djeca dolaze iz područja zahvaćenih sukobima, u kojima su morala prekinuti ili ograničiti pohađanje nastave, ponekad i na duže vrijeme, ili pak iz izbjegličkih kampova u kojima je tek mali broj njih imao priliku sudjelovati u nekom obliku obrazovanja ili pohađati lokalne škole;

Z.  budući da se Direktivom 2003/86/EZ propisuje, u pogledu spajanja obitelji izbjeglica, da zemlje EU-a ne smiju nametati uvjete povezane s minimalnim razdobljem boravišta na području prije nego što se izbjeglicama mogu pridružiti članovi njihovih obitelji;

1.  naglašava da se neposredan odgovor EU-a na ovu situaciju treba temeljiti na solidarnosti i pravednoj podjeli odgovornosti, kao što je utvrđeno u članku 80. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), i na cjelovitom pristupu u kojem se uzima u obzir potreba za poboljšanjem sigurnih i zakonitih migracijskih kanala te koji jamči potpuno poštovanje postojećih zakona te temeljnih europskih prava i vrijednosti; ističe da je radi upravljanja priljevom izbjeglica i tražitelja azila potrebno odmah uspostaviti trajni mehanizam premještanja primjenjiv u svim državama članicama;

2.  primjećuje da se izraz izbjeglice u javnom i političkom govoru upotrebljava na razne načine i s nedostatkom jasnoće; naglašava da je važno jasno definirati pojam izbjeglica u skladu s pravnom definicijom utvrđenom u Ženevskoj konvenciji od 28. srpnja 1951., kako je izmijenjena Njujorškim protokolom od 31. siječnja 1967., i u zakonodavstvu EU-a, a osobito u Direktivi o kvalifikacijama (2011/95/EU)(10) kao što je utvrđeno člankom 2. točkama (c), (d), (e), (f) i (g) te u Direktivi o prihvatu kao što je utvrđeno člankom 2. točkama (a), (b) i (c); naglašava da je važna jasna razlika između pojmova izbjeglica i ekonomski migrant u svrhe provedbe raznih europskih i međunarodnih politika;

3.  ističe da pravo na supsidijarnu zaštitu imaju državljani trećih zemalja ili osobe bez državljanstva koje ne ispunjavaju uvjete za stjecanje statusa izbjeglice, a koje su jednako tako suočene sa stvarnom opasnošću od mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja ili civilne osobe koje su suočene s ozbiljnom i individualnom prijetnjom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba (vidi Direktivu o kvalifikacijama);

4.  naglašava da postoje znatne razlike kad je riječ o vremenu i načinima obrade zahtjeva za međunarodnu zaštitu unutar država članica; ističe da spori i prekomjerno birokratski postupci mogu izbjeglicama i tražiteljima azila omesti pristup obrazovanju i osposobljavanju, usmjeravanju pri zapošljavanju i tržištu rada, pokretanje programa EU-a te učinkovitu i koordiniranu upotrebu sredstava u tom području, ali i povećati izloženost izbjeglica i tražitelja azila neprijavljenom radu i nesigurnim uvjetima rada; ukazuje na hitnu potrebu uvođenja zajedničkog sustava azila radi poboljšavanja postupaka prepoznavanja što bi istodobno zajamčilo najvišu razinu sigurnosti za izbjeglice i europske građane; preporučuje poduzimanje potrebnih mjera za podupiranje onih država članica koje su zbog zemljopisnih razloga intenzivnije uključene u početni prihvat; uviđa da duljina odobrene dozvole boravka (posebice onima sa supsidijarnom zaštitom) predstavlja prepreku integraciji na tržištu rada ako je riječ o relativno kratkom trajanju;

5.  također poziva na poduzimanje učinkovitih koraka izvan teritorija EU-a kako bi se zajamčilo da osobe koje na to imaju pravo mogu sigurno doći do zemalja domaćina te u cilju upravljanja zahtjevima za međunarodnu zaštitu i ograničavanja nedefiniranih migracijskih tokova;

6.  ističe činjenicu da kako bi se olakšala uključenost u društvo i integracija izbjeglica na tržište rada, potrebno je razviti pristup koji propisuje odgovarajuću prilagodbu i pretpostavlja suradnju te riješiti niz ozbiljnih i višedimenzionalnih pitanja, kao što su: svi oblici diskriminacije; jezične barijere kao prva prepreka u integraciji; vrednovanje vještina; različiti društveno-ekonomski, obrazovni i kulturni korijeni; smještaj; zdravstvene potrebe, uključujući psihosocijalnu potporu i potporu nakon proživljenih trauma; spajanje obitelji; te znatan dio osjetljivih skupina među izbjeglicama, posebno zabrinjavajući broj djece, uključujući i djecu bez pratnje, osoba s invaliditetom, starijih osoba i žena(11), a svima su potrebni odgovori prilagođeni njihovim posebnim potrebama;

7.  odbacuje ideju stvaranja posebnih tržišta rada za izbjeglice;

8.  zagovara da odgovarajuća minimalna nacionalna plaća bude primjenjiva za izbjeglice;

9.  podsjeća na izrazito zabrinjavajuću situaciju žena u izbjegličkim kampovima u Europi, a posebno na životne i higijenske uvjete koji zahtijevaju hitne sanitarne mjere; ističe da žene imaju drukčije zdravstvene potrebe od muškaraca jer su izloženije višestrukim rizicima, uključujući rodno uvjetovano nasilje, komplikacije u reproduktivnom zdravlju i kulturne barijere pri pristupu zdravstvenoj njezi; smatra, stoga, da politike u tom području ne mogu biti rodno neutralne;

10.  ukazuje na važnost razlikovanja hitnih mjera i mjera koje treba poduzeti u srednjem do dugom roku kako bi se učinkovito nosilo s različitim potrebama;

11.  ponavlja važnost priznavanja rodne dimenzije u samom početku obrađivanja zahtjeva za statusom izbjeglice te uvažavanja potreba žena koje zatraže međunarodnu zaštitu i posebnih izazova s kojima se žene suočavaju kad je riječ o uključivanju u društvo i integraciji na tržište rada; poziva na jednake mogućnosti za muškarce i žene u svim politikama i postupcima povezanima s uključivanjem u društvom i integracijom na tržištu rada te s azilom i migracijom, imajući na umu da žene, češće negoli muškarci, preuzimaju brigu o djeci i starijima, bolesnima ili na drugi način uzdržavanim članovima obitelji; podsjeća na to da su omogućavanje kvalitetne i dostupne brige o djeci i brige o ostalim uzdržavanim osobama te fleksibilnih radnih uvjeta ključni primjeri poboljšavanja pristupa tržištima rada svim roditeljima te omogućavanja njihova ekonomskog i socijalnog osnaživanja;

12.  ističe prednosti obrazovanja za uključivanje u društvo i integraciju na tržište rada; naglašava važnost jamčenja svim izbjeglicama, posebno djevojkama i ženama, pristupa službenom, neslužbenom i neformalnom obrazovanju te cjeloživotnom osposobljavanju u kombinaciji s radnim iskustvom(12); poziva, nadalje, na vjerodostojne i transparentne postupke priznavanja kvalifikacija stečenih u inozemstvu izvan Europske unije;

13.  poziva države članice da uspostave sustav učenja jezika, usko povezujući opće i strukovno jezično osposobljavanje;

14.  naglašava važnost prilagođenog pristupa integracije koji se temelji na jednakim mogućnostima s nužnom pozornošću posvećenom potrebama i posebnim izazovima različitih ciljnih skupina; ističe, u tom smislu, veliku potražnju za programima opismenjavanja;

Izazovi i prilike

15.  vjeruje da bi olakšavanje izbjeglicama i tražiteljima azila učinkovitog pristupa smještaju, zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, socijalnoj zaštiti i tržištu rada, istodobno jamčeći poštovanje njihovih temeljnih prava i čineći tržišta rada uključivijima na lokalnoj i nacionalnoj razini moglo imati važnu ulogu u povraćanju njihova ljudskog dostojanstva i samopoštovanja te ističe da je to ujedno isplativo jer bi se tako mogli sami uzdržavati i biti ekonomski neovisni, što je osnovni preduvjet za njihovo uključivanje u društvo te da je to odgovoran pristup javnim financijama jer se tako smanjuju troškovi koje snose države članice i lokalna tijela, a izbjeglicama se omogućuje da aktivno doprinose u državni proračun, što se smatra korisnim za njihov individualni rast, razvoj i samopouzdanje, uvažavanje u društvu te za društvo i zajednicu u cjelini; ističe da neki izbjeglice koji dolaze u EU ne mogu raditi zbog zdravstvenih, dobnih i drugih problema; podsjeća na to da je Direktivom o kvalifikacijama i Direktivom o uvjetima prihvata osigurano pravo pristupa tržištu rada i strukovnom osposobljavanju tražiteljima azila i korisnicima međunarodne zaštite;

16.  traži od država članica da provedu preporuke po pojedinim državama koje su izdane u okviru europskog semestra.

17.  ističe da je rana i kontinuirana intervencija ključna kako bi napori jamčili što učinkovitiju uključenost u društvo i integraciju izbjeglica na tržište rada te u lokalne zajednice što služi smanjenju rizika od toga da kasnije iskuse osjećaj izolacije, neprikladnosti i nepripadanja; podsjeća na to da mjere rane intervencije obuhvaćaju rano sudjelovanje volontiranjem, stažiranjem, mentorskim programima i društvenim angažmanom;

18.  uviđa važnost djelovanja civilnog društva i volonterskih organizacija koje pružaju potporu za jačanje, integraciju i samootpornost tražitelja azila i izbjeglica prije i tijekom sudjelovanja na tržištu rada; smatra da je potrebno poduzeti potrebne mjere za odgovarajuće osposobljavanje volontera uključenih u integraciju i obrazovanje izbjeglica; napominje važnost osnivanja i izgradnje socijalnih i društvenih mreža među i s izbjegličkim i migrantskim zajednicama kako bi se olakšao njihov pristup tržištu rada;

19.  naglašava činjenicu da su uvjeti na tržištu rada u državama domaćinima jedan od odlučujućih čimbenika za jamčenje održive i trajne integracije izbjeglica; svjestan je činjenice da su izbjeglice pojedinci različiti s obzirom na dob, vještine i znanje; naglašava da je nezaposlenost u EU-u, prije svega nezaposlenost mladih i dugotrajna nezaposlenost, i dalje na zabrinjavajuće visokoj razini u nekim zemljama i regijama te da bi Komisija i države članice trebale i dalje davati prednost politikama i ulaganjima s ciljem pružanja kvalitetnih radnih mjesta za cijelo društvo, s posebnim naglaskom na najosjetljivije osobe i gospodarski rast; podsjeća da mjere stvaranja kvalitetnih radnih mjesta, promicanja aktivnih tržišta rada i rješavanja nezaposlenosti moraju imati smisla u lokalnom kontekstu jer u suprotnom neće biti učinkovite;

20.  nadalje ukazuje na velike razlike u društvenim i ekonomskim okolnostima u EU-u; naglašava važnost da se to uzme u obzir kad se izbjeglice premještaju kako bi se maksimalno povećali izgledi za njihovu integraciju na tržište rada jer su oni također često prvi premješteni na mjesta gdje se ne mogu integrirati u tržište rada;

21.  poziva države članice da zajamče da prihvat izbjeglica bude popraćen stabilnom politikom integracije, kao što su tečajevi jezika i orijentacijski tečajevi, koja pruža sveobuhvatne uvide u temeljna prava i vrijednosti EU-a te u uključenost u društvo; naglašava da stjecanje jezičnih vještina ima temeljnu ulogu u uspješnoj integraciji izbjeglica, posebno u tržište rada; poziva države članice da zahtijevaju od izbjeglica, za koje postoji vjerojatnost da će im biti odobrena dozvola i da će pronaći posao u zemlji domaćinu, te da im omoguće pohađanje općih i sveobuhvatnih jezičnih tečajeva povezanih sa zapošljavanjem; smatra da bi učenje jezika već trebalo biti omogućeno u prihvatnim žarištima i centrima;

22.  naglašava da je potrebno što prije pravedno, transparentno i besplatno procijeniti formalne i neformalne vještine izbjeglica i tražitelja azila te priznati i vrednovati njihove stručne kvalifikacije u cilju olakšavanja njihova pristupa politikama aktivnog tržišta rada, posebice osposobljavanjem, usmjeravanjem pri zapošljavanju, uključujući mjere kojima im se jamči pristup tržištu rada i nediskriminirajućim radnim uvjetima te prilagođene mjere kojima im je omogućeno da u potpunosti iskoriste svoj potencijal te da ponuda i potražnja radnih mjesta bude usklađena sa zemljama domaćinima; ističe, u tom pogledu, važnost jačanja uloge Europskog kvalifikacijskog okvira te pravodobnog uvođenja učinkovitijih rješenja za priznavanje i vrednovanje kvalifikacija, iskustva i vještina; ističe da bi građanstvo EU-a u cjelini trebalo imati koristi od takvih učinkovitih rješenja; ističe, međutim, da ta procjena nikako ne smije prerasti u postupak diskriminacije u vezi s kvalifikacijama tražitelja azila te vještine i mogućnost zapošljavanja ne smiju biti kriterij za odlučivanje o zahtjevima za azil; ističe da je ograničena sredstva koja su dostupna potrebno pažljivo potrošiti na pravodobnu obradu postupaka azila te na brzu i učinkovitu integraciju izbjeglica;

23.  naglašava da će javna sredstva koja obuhvaćaju izvanredna ulaganja u mjere i programe uključivanja u društvo i integracije na tržište rada vjerojatno pozitivno utjecati na BDP država članica u kratkoročnom razdoblju, dok će srednjoročni ili dugoročni utjecaj na javne financije ovisiti o djelotvornosti tih mjera;

24.  u tom kontekstu pozdravlja odluku Komisije da pri ocjenjivanju mogućih privremenih odstupanja od uvjeta iz Pakta o stabilnosti i rastu uzme u obzir utjecaj iznimno velikog priljeva izbjeglica na proračun u smislu izvanrednih rashoda u proračunima država članica na koje se primjenjuje preventivni i korektivni dio Pakta(13);

25.  ističe činjenicu da se glavni fondovi EU-a iz kojih se financira uključivanje u društvo i integracija na tržište rada, prije svega Europski socijalni fond, Fond za azil, migracije i integraciju, Europski fond za regionalni razvoj i Europski fond za pomoć najugroženijima razlikuju po svojoj namjeni, ciljnim skupinama i načinima upravljanja na razini država članica; ističe da ta sredstva podupiru ciljne inicijative za poboljšavanje jezičnih i stručnih vještina, promicanje pristupa uslugama i tržištu rada te za podupiranje kampanja za podizanje razine osviještenosti čiji su cilj zajednice zemalja domaćina i migranti; podsjeća na važnost korištenja fondovima za integraciju za stvarne mjere integracije te podsjeća države članice na važnost načela partnerstva kako bi se zajamčila učinkovita i koordiniranija upotreba tih fondova; ističe, međutim, da cilj integracije izbjeglica na tržište rada mora odražavati u pridavanju veće važnosti Europskom socijalnom fondu;

26.  naglašava, s obzirom da su ta sredstva nedostatna, da su potrebna povećana javna ulaganja i dodatni resursi kako bi se, kao pitanje prioriteta, lokalnim vlastima, socijalnim partnerima, društvenim i gospodarskim sudionicima i volonterskim organizacijama omogućila izravna financijska potpora za mjere usmjerene olakšavanju brze integracije izbjeglica i tražitelja azila u društvo i na tržište rada, ne samo radi smanjivanja društvenih napetosti, posebice u onim područjima gdje je nezaposlenost najveća;

27.  priznaje napore Komisije da pojednostavni i poveća sinergije među dostupnim instrumentima financiranja; ističe, međutim, potrebu da se dodatno razvije dostupnost, komplementarnost i transparentnost tih sredstava u cilju ojačavanja kapaciteta država članica za prihvat i integraciju izbjeglica i tražitelja azila;

28.  naglašava, s tim povezano, da je Fond za azil, migracije i integraciju iskoristio sva svoja sredstva; stoga potiče da se fond zadrži kad se revidira VFO;

29.  naglašava činjenicu da bi se pri izradi i provedbi politika i mjera za uključivanje u društvo i integraciju uvijek trebalo zajamčiti poštovanje načela jednakog postupanja, nediskriminacije, jednakih mogućnosti i rodne jednakosti;

30.  nadalje, naglašava da se mjere integracije izbjeglica i tražitelja azila i njihova uključivanja u društvo ne bi smjele financirati sredstvima namijenjenima za programe usmjerene na druge ugrožene skupine, nego da su za njih nužno potrebna dodatna socijalna ulaganja koja odražavaju potrebu za dodatnim mjerama; nadalje ističe da je dostupna sredstva EU-a potrebno djelotvornije i učinkovitije trošiti; poziva Komisiju da uzme u obzir podatke o tržištu rada i društvenoj situaciji pri osmišljavanju takvih integracijskih politika kako bi se zajamčilo da postupak integracije ne pogorša društvenu i gospodarsku situaciju u regijama domaćinima;

31.  stoga, poziva Komisiju da razmotri uspostavljanje minimalnog udjela od 25 % proračuna kohezijske politike za fond ESF u reviziji višegodišnjeg financijskog okvira (VFO-a) kako bi se zajamčila odgovarajuća sredstva za integraciju na tržište rada u dugoročnom smislu; poziva Vijeće, u kontekstu nadolazeće revizije VFO-a, da prilagodi gornje granice za ukupna dodijeljena sredstva te da pojedinačni naslovi uzmu u obzir unutarnje i vanjske izazove koji su nastali u vezi s izbjegličkom krizom te da ih uskladi s potrebama država članica koje su najviše suočene s izazovom integracije(14);

32.  ističe da, kako bi se zajamčilo učinkovito dodjeljivanje sredstava u okviru ESF-a, države članice trebale bi, gdje je potrebno, prilagoditi povezana nacionalna pravila kako bi se zajamčilo da se s tražiteljima azila postupa jednako kao s građanima EU-a i građanima trećih zemalja koji imaju pristup tržištu rada;

Ostvariti uspješnu integraciju

33.  naglašava da je za dobro upravljanje izbjeglicama i migrantima potrebna međusobna povezanost svih zakonodavnih akata koji čine Europski migracijski program(15);

34.  napominje da je vrlo važno sudjelovanje svih aktera u društvu i stoga predlaže jačanje razmjene najboljih praksi u tom području, uz poštovanje nadležnosti država članica u mjerama integracije; ističe da se mjerama integracije za sve državljane trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici treba promicati uključenost, a ne izolacija; napominje da lokalna i regionalna tijela, uključujući gradska tijela, imaju važnu ulogu u postupcima integracije;

35.  čvrsto vjeruje da će integriranje izbjeglica na tržište rada biti teško bez aktivne, velike potpore mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća u EU-u; smatra da bi odgovarajuća tijela u državama članicama trebala MSP-ovima omogućiti sveobuhvatnu, prilagođenu potporu i savjetovanje u kontekstu integracije izbjeglica na tržištu rada;

36.  podržava napore koje Komisija ulaže u ažuriranje Europskog migracijskog programa, što se posebno odnosi na reviziju Uredbe Dublin III. kako bi se poboljšala solidarnost, raspodjela odgovornosti i usklađivanje standarda zaštite među državama članicama; ističe pozitivan utjecaj koji bi mobilnost izbjeglica mogla imati na rješavanje potreba i manjka radne snage tena uključivanje izbjeglica na tržište rada, uključujući aspekte kao što je poticanje država članica da omoguće spajanje obitelji; naglašava da su potrebni daljnji napori kako bi se stvorio istinski jedinstveni zajednički europski sustav azila te sveobuhvatna i održiva politika zakonitih migracija u EU-u kojom se zadovoljava potražnja za vještinama na tržištu rada u smislu vještina, a u kojoj će politike uključivanja u društvo i aktivne integracije imati ključnu ulogu;

37.  žali zbog činjenice da je Komisija morala donijeti 40 odluka zbog povrede prava protiv mnogih država članica koje nisu provodile glavne politike zajedničkog europskog sustava azila te službena pisma opomene upućena na adresu 19 država članica jer nisu obavijestile o mjerama za prenošenje u svoja nacionalna zakonodavstva Direktive o uvjetima prihvata kojom se utvrđuju osnovni standardi za pitanja kao što su pristup zapošljavanju, strukovno osposobljavanje, školovanje i obrazovanje maloljetnika, hrana, smještaj, zdravstvena skrb, zdravstvena i psihološka njega i odredbe za ugrožene osobe; čvrsto vjeruje da bi Komisija trebala učiniti više kako bi zajamčila da se postojeća pravila u potpunosti i učinkovito provode; traži od država članica da isprave tu situaciju, u skladu s normama ljudskih prava i s europskim načelima solidarnosti, pravedne podjele odgovornosti i iskrene suradnje utvrđenima u Ugovorima;

38.  napominje izjavu(16) koju je predsjednik Juncker dao prilikom svojeg obraćanja o stanju u Uniji 2015. u kojoj potvrđuje svoju potporu omogućivanju pristupa tržištu rada tražiteljima azila dok se njihovi zahtjevi obrađuju; žali, međutim, zbog nedostatka odlučnosti koji je Komisija pokazala pri provođenju donesenih odluka; zabrinut je zbog odluke koje su neke države članice donijele o zatvaranju svojih unutarnjih granica ili uvođenju privremenih graničnih kontrola, ugrožavajući slobodu kretanja u schengenskom području;

39.  žali zbog činjenice što se sporazum iz rujna 2015. o podjeli izbjeglica među državama članicama ne provodi u zadovoljavajućoj mjeri; naglašava da se kvote za prihvat izbjeglica ne ispunjavaju u većini država članica; traži od Komisije i država članica za provedu sporazume što je brže moguće te da ubrzaju postupke prihvata i preseljenja izbjeglica;

40.  naglašava da dugotrajna obrada zahtjeva za međunarodnu zaštitu i propusti u registraciji tražitelja azila pri njihovu dolasku ne samo da onemogućuju pravodoban i zakonit pristup izbjeglica i tražitelja azila tržištu rada, nego i stvaraju uvjete za razvoj praksi neprijavljenog rada i svih oblika iskorištavanja; ističe potrebu da se podupru one države članice koje su na prvoj crti pri upravljanju registracijom tražitelja azila;

41.  naglašava da bi se svim žrtvama iskorištavanja i diskriminacije trebao omogućiti pristup pravosuđu i zaštiti; naglašava ključan posao koji obavljaju socijalni partneri, civilno društvo, lokalna tijela, gospodarski i društveni sudionici te volonterske organizacije na tomu da dopru do tih radnika te da im pruže informacije, posebno o njihovim pravima i obvezama te o zaštititi na koju imaju pravo, i potporu koja im je potrebna, također uzimajući u obzir moguću privremenu narav boravka izbjeglica;

42.  naglašava važnost izbjegavanja stvaranja geta kako bi se osigurala učinkovita integracija izbjeglica u društvo;

43.  pozdravlja uspostavu Alata za profiliranje vještina državljana trećih zemalja u okviru novog programa vještina za Europu koji je izradila Komisija i koji je namijenjen jačanju rane identifikacije i evidentiranja vještina i kvalifikacija državljana trećih zemalja te kojim se donosi vodič o najboljim praksama za podupiranje uključivanja na tržište rada u državama članicama te većih mogućnosti za učenje jezika na internetu za novopridošle izbjeglice i tražitelje azila u okviru jezičnih tečajeva koji su dostupni na internetu preko programa Erasmus+;

44.  pozdravlja akcijski plan Komisije o integraciji državljana trećih zemljama koji sadrži mjere koje prethode polasku i dolasku, a koje se odnose na obrazovanje, zapošljavanje i strukovno obrazovanje, pristup osnovnim uslugama, aktivno sudjelovanje i socijalnu uključenost;

Preporuke i najbolji primjeri iz prakse

45.  poziva države članice da zajamče brzu i potpunu integraciju izbjeglica na tržište rada i uključenost u društvo, u skladu s načelom jednakog postupanja, situacijom na nacionalnom tržištu rada te sa zakonodavstvom EU-a i nacionalnim zakonodavstvom, te da ih obavijeste o javnim uslugama i omoguće im pristup tim uslugama, posebno pristup smještaju, zdravstvenoj skrbi i socijalnoj zaštiti, tečajevima integracije, modulima učenja jezika te drugim obrazovnim mjerama i mjerama osposobljavanja;

46.  poziva Komisiju da razmotri ciljnu reviziju Direktive o uvjetima prihvata kako bi se podnositeljima zahtjeva za međunarodnu zaštitu omogućio pristup tržištu rada što je prije moguće, nakon podnošenja zahtjeva; traži od Komisije da promiče uzlaznu konvergenciju standarda socijalne zaštite i brzo dodjeljivanje radnih dozvola u državama članicama;

47.  poziva Komisiju da pojača svoje napore kako bi zajamčila da se izbjeglicama i tražiteljima azila odobri učinkovit pristup tržištu rada, posebno potvrđivanjem da države članice ne nametnu previše ograničavajuće uvjete za pristup zapošljavanju, što bi pristup zapošljavanju učinilo neopravdano teškim; poziva, nadalje, države članice da smanje birokraciju kako bi osobama koje se mogu zaposliti olakšali ulaz na tržište rada; ističe bi takvo djelovanje pogodovalo integraciji izbjeglica te bi općenitije bilo korisno građanima EU-a;

48.  potiče države članice da skrate razdoblje obrade zahtjeva za međunarodnu zaštitu u skladu s pravima dotičnih pojedinaca i bez ugrožavanja kvalitete donošenja odluka, da procijene razinu obrazovanja i kvalifikacija u početnim prihvatnim objektima te time prošire, na usmjerenijoj osnovi, mjere rane intervencije kao što su tečajevi jezika, procjena vještina i tečajevi građanske integracije, uključujući tečajeve o europskim temeljnim pravima, vrijednostima i kulturi, posebno za tražitelje azila koji imaju dobre izglede da im se odobri međunarodna zaštita te poziva na jednak pristup tim mjerama; traži od Komisije da podupre države članice posebnim i učinkovitim mjerama koje pomažu pojednostavniti obradu zahtjeva;

49.  poziva države članice da osiguraju rani, jednostavan i jednak pristup izbjeglicama i tražiteljima azila osposobljavanju, uključujući stažiranjima i naukovanjima, kako bi se omogućila brza, učinkovita i potpuna integracija u naša društva i na tržište rada, uključujući i njihovo osposobljavanje vještinama potrebnim za izgradnju nove budućnosti pri svojem povratku; naglašava da bi to trebalo učiniti u obliku inicijativa u suradnji s privatnim sektorom, sindikatima i civilnim društvom; nadalje, poziva države članice da postojeće vještine izbjeglica te formalne i neformalne kompetencije, talente i iskustva priznaju i potvrde na pojedinačnoj osnovi; podsjeća da je jezik prva barijera koju izbjeglice moraju prevladati; stoga preporučuje učinkovite mjere koje im omogućuju ne samo da nauče i razumiju jezik zemlje domaćina, već da i promiču postupak zajedničkog upoznavanja između dviju kultura kako bi se izbjeglo širenje ksenofobičnih i rasističkih osjećaja;

50.  poziva na osnivanje radne skupine GU EMPL u Komisiji kako bi se što je prije moguće izradili paneuropski standardi za "meke vještine" te za način njihova popisivanja;

51.  pozdravlja rješenja koja pružaju višejezične informacije o mogućnostima koje uključuju formalno i neformalno obrazovanje, stručno osposobljavanje, pronalaženje radnog mjesta i volontiranje za migrante, izbjeglice i tražitelje azila; poziva stoga na širenje te vrste usluga;

52.  naglašava da bi inovativni instrumenti koji se temelje na novim medijima, kao što su društveni mediji i aplikacije, mogli imati ključnu ulogu u olakšavanju pristupa uslugama te kao razmjene informacija povezane s registracijom izbjeglica, procjenom vještina, traženjem radnih mjesta i tečajevima jezika te pri pružanju izravne pomoći osobama kojima je pomoć potrebna; dodatno potiče države članice da osnuju namjenske platforme i višejezične internetske portale sa sažetim i lako dostupnim informacijama o mogućnostima priznavanja, postojećim programima za integraciju i popisima nadležnih institucija te pritom podsjeća da svaka država članica EU-a i europskog gospodarskog prostora ima posebno određen nacionalni informacijski centar za priznavanje akademskih kvalifikacija koji omogućuje usporedbu akademskih kvalifikacija; potiče države članice da u tom kontekstu promiču tu uslugu;

53.  skreće pozornost na izbor mogućnosti osposobljavanja i modela dostupnih u državama članicama te posebno na kombinirano strukovno obrazovanje i model osposobljavanja koji je nepoznat ili gotovo nepoznat u nekim državama članicama te izbjeglicama i tražiteljima azila, ali kojim se može postići važan doprinos integraciji izbjeglica na tržište rada i u društvo ublažavanjem prijelaza iz obrazovanja i osposobljavanja u zapošljavanje, a kao rezultat toga radnici također mogu biti osposobljeni za zanimanja u kojima postoji manjak novih aktera;

54.  poziva Komisiju da predloži smjernice o tome kako se mogu priznati postojeće kvalifikacije i vještine izbjeglica; ističe, s tim povezano, da u mnogim slučajevima osposobljavanje i postupak stjecanja kvalifikacija u zemljama porijekla izbjeglica nije u skladu s europskim standardima; predlaže da Komisija izradi preporuke kojima se državama članicama omogućuje jednostavnije, brže i učinkovitije utvrđivanje vještina, kompetencija, talenata i iskustva izbjeglica; ukazuje, s tim povezano, na razlike između tržišta rada u državama članicama i na njihove različite potrebe te se nada da bi se, uzimajući to u obzir, zahtjevi za radnom snagom u nekim područjima mogli brže, jednostavnije i učinkovitije ostvariti te da se izbjeglice istodobno brže integriraju na tržište rada;

55.  poziva Komisiju da razmotri reviziju Direktive o plavoj karti;

56.  naglašava da Komisija i države članice trebaju pojačati napore u borbi protiv svih oblika diskriminacije, ksenofobije i rasizma, među ostalim i podizanjem svijesti o zakonima protiv diskriminacije, pružanjem potpore u radu lokalnim vlastima, organizacijama civilnog društva, socijalnim partnerima i nacionalnim tijelima za ravnopravnost te pojačavanjem komunikacijskih napora u vezi s medijima i građanima u EU-u u borbi protiv bilo kakve dezinformiranosti ili ksenofobije koje se kose s temeljnim europskim vrijednostima, što su sve napori koji će uvelike pomoći u društvenom prihvaćanju i uključivanju izbjeglica; potiče države članice da se koriste sredstvima iz Programa o pravima, jednakosti i građanstvu kako bi omogućile osposobljavanje o raznolikosti te kako bi obrazovale i informirale izbjeglice i migrante koji ulaze na tržište rada o njihovim zakonskim pravima kao radnicima, pomažući im da ne postanu žrtve izrabljivačkih praksi ili poslodavaca; naglašava da bi se u svim migracijskim i integracijskim politikama u obzir trebala uzeti višestruka diskriminacija;

57.  pozdravlja zajedničku izjavu od 16. ožujka 2016. o izbjegličkoj krizi koju su izdali socijalni partneri koji sudjeluju na Trostranom socijalnom samitu u kojoj naglašavaju svoju predanost i spremnost za suradnju s vladama i drugim dionicima kako bi se osmislile i razvile politike za podupiranje uključivanja; smatra da su socijalni partneri i organizacije civilnog društva nezamjenjivi posrednici koji imaju glavnu ulogu u uključivanju izbjeglica na tržište rada i u društvo u cjelini; potiče Komisiju da pojača dijalog sa socijalnim partnerima na temelju uravnoteženog predstavljanja interesa u cilju utvrđivanja mogućnosti za izbjeglice na tržištu rada i u zapošljavanju;

58.  poziva države članice da uče od razmjene iskustva i praksi koje su prikupljene na razini gradova te da je olakšaju kako bi se promicala uključiva tržišta rada za sve stanovnike, uključujući korisnike međunarodne zaštite te kako bi se gradovi i lokalne vlasti uključile u osmišljavanje i provedbu društvenih i gospodarskih politika uključivanja; smatra da je potrebno učinkovitije partnerstvo između različitih razina vlasti te da inicijative EU-a i nacionalne inicijative moraju nadopuniti i ojačati gradsko djelovanje, usmjeravajući se na stvarne potrebe naših građana; vjeruje da je dobre prakse država članica, u učinkovitoj koordinaciji s gradovima i njihovom uključenošću, potrebno uvažiti i učiniti ih vidljivima;

59.  smatra da je izbjeglicama nužno pružiti odgovarajuće osposobljavanje o zakonima o radu i nediskriminaciji, ali i vlastima kako bi se zajamčilo da se izbjeglice ne iskorištavaju putem neprijavljenih radnih praksi i drugih oblika teškog iskorištavanja radnika te da ne trpe diskriminaciju na radnom mjestu;

60.  poziva Komisiju da pruži financijsku potporu transnacionalnim programima jamčeći mogućnost prijenosa i prilagođavanja dobrih praksi, kao što su projekti uzajamnog mentorstva i podučavanja koji obuhvaćaju sve razine upravljanja i razne dionike, koje su osmislili i proveli razni dionici na razini EU-a te kako bi se zajamčila njihova učinkovita provedba u praksi;

61.  poziva države članice da provedu Okvirnu odluku o suzbijanju rasizma i ksenofobije te novu Direktivu o zaštiti žrtava kaznenih djela te da osiguraju pravodobnu istragu i kazneni progon svakog poticanja na nasilje, uključujući rodno utemeljeno nasilje, protiv migranata i tražitelja azila, neovisno o njihovom boravišnom statusu;

62.  ističe povećanu učestalost govora mržnje, antimigrantskih osjećaja i ksenofobnog nasilja u institucija i pojedinaca;

63.  poziva Komisiju i države članice da pojačaju diplomatske odnose te da poduzmu sve potrebne gospodarske i društvene mjere kako bi omogućili stabilizaciju zemalja porijekla izbjeglica kako bi mogli ostati u svojim zemljama ili se u njih vratiti;

64.  poziva na što hitniju prenamjenu sredstava u ESF-u, FAMI-u, EFRR-u i Fondu za europsku pomoć najpotrebitijima (FEAD-u) kako bi one države članice koje snose teret izbjegličke krize dobile učinkovitiju potporu;

Kultura, obrazovanje i sport

65.  ističe da je prijeko potrebno osigurati da se maloljetnici bez pratnje posebno zaštite od iskorištavanja na radnom mjestu, nasilja i trgovine ljudima; ističe potrebu za mentorima i za donošenjem posebnih mjera za djevojčice, koje su često ranjivije i izloženije raznim oblicima izrabljivanja, trgovine ljudima i seksualnog iskorištavanje te je veća vjerojatnost da će im se uskratiti mogućnosti obrazovanja;

66.  traži od Komisije da poveća ulogu kulture, obrazovanja i osposobljavanja u operativnim mjerama poduzetima u okviru Europskog migracijskog programa; poziva Komisiju da donese posebnu politiku za međukulturni dijalog;

67.  poziva EU i države članice da prednost daju integraciji putem ciljanih mjera u području obrazovanja, osposobljavanja, kulture i sporta, kao i izazovima s kojima se suočavaju društva domaćini kako bi zajamčila posebice pravo na obrazovanje, neovisno o njihovu izbjegličkom statusu, kako je utvrđeno u članku 22. Konvencije UN-a o pravima djeteta, na taj način dajući prednost onome što je u najboljem interesu djeteta;

68.  ustraje na potrebi za iscrpnom analizom putem studija, istraživanja i statistike, na temelju najboljih prijedloga o političkim inicijativama i djelovanju u cilju utvrđivanja toga što bi izbjeglicama trebala biti obrazovna strategija, posebno u pogledu obrazovanja odraslih povezano s njihovim trenutačnim kvalifikacijama;

69.  ističe da besplatno javno obrazovanje, kultura, međukulturni i međureligijski dijalog, neformalno i informalno obrazovanje, cjeloživotno učenje te politika na području mladih i sporta imaju ključnu ulogu u integraciji i socijalnom uključivanju izbjeglica i tražitelja azila u Europi, kao i u razumijevanju i solidarnosti zemalja domaćina u borbi protiv rasizma, ksenofobije i ekstremizma te u izgradnji povezanijih i uključivijih društava temeljenih na kulturnoj raznolikosti, promicanju zajedničkih europskih vrijednosti i zaštiti temeljnih prava; ističe da je potrebno osigurati pomoć u razumijevanju kulture i jezika dok izbjeglice i tražitelji azila uče jezik te kulturne i socijalne vrijednosti zemlje domaćina;

70.  ističe važnu ulogu sporta kao instrumenta za njegovanje socijalnog i međukulturnog dijaloga promicanjem uspostavljanja pozitivnih poveznica između lokalnog stanovništva te izbjeglica i tražitelja azila te poziva europske institucije i države članice da provedu programe čiji je cilj socijalna integracija izbjeglica zajedničkim kulturnim ili sportskim aktivnostima; stoga podržava postojeće inicijative sportskih organizacija i potiče razmjenu najboljih praksi između različitih tijela uključenih u sportske aktivnosti čiji je cilj socijalna integracija izbjeglica;

71.  izražava duboko žaljenje što su zbog novog smjera programa Kreativna Europa nestale kulturne mreže;

72.  ističe da je potrebno donijeti učinkovite postupke za neometan prijelaz iz obrazovnih ustanova dostupnih u izbjegličkim kampovima u obrazovne sustave države članice u kojoj se nalaze;

73.  ističe da države članice moraju olakšati upis studenata izbjeglica na svim razinama obrazovanja i poziva na poduzimanje većih napora pri razvrstavanju učenika i njihovu uključivanju u nacionalne obrazovne sustave;

74.  poziva Europsku uniju i države članice da uvedu „obrazovne koridoreˮ na način da podrže sklapanje sporazuma s europskim sveučilištima i Udrugom mediteranskih sveučilišta u vezi s primanjem studenata izbjeglica koji dolaze iz područja zahvaćenih sukobima kako bi im se olakšao pristup te kako bi se promicala podrška među kolegama i volontiranje; pozdravlja inicijativu koju su u tom smislu usvojila brojna europska sveučilišta i njihova partnerstva;

75.  pozdravlja europske i nacionalne programe te privatne inicijative koje su pokrenule neprofitne organizacije koje pružaju pomoć akademicima migrantima iz područja znanosti i ostalih stručnih područja te se zalaže za to da im se omogući razvoj i iskaže podrška;

76.  poziva države članice da pronađu načine pružanja razumljivih inicijalnih informacija o obrazovanju koje će biti orijentirane na praksu i dostupne na više jezika i to kako bi se osiguralo da integracija započne čim prije;

77.  poziva države članice da djeci i mladima koji su izbjeglice i tražitelji azila pruže ciljanu pomoć prilikom uključivanja u školski sustav, primjerice organizacijom intenzivnih tečajeva jezika i općih uvodnih program, uključujući pedagošku potporu, kako bi čim prije mogli pohađati redovnu nastavu; naglašava potrebu odgovaranja na različite potrebe i osjetljivosti određenih skupina, posebno maloljetnika bez pratnje i odraslih bez osnovnog obrazovanja;

78.  podsjeća EU i države članice da su dužne osigurati posebnu zaštitu maloljetnika, uključujući djecu izbjeglice, u hitnim situacijama, u skladu s međunarodnim odredbama, a posebno zajamčiti im pristup školstvu i obrazovnim ustanovama; pozdravlja cilj da se obrazovanju namijeni 4 % sredstava iz ukupnog proračuna EU-a za humanitarnu pomoć za 2016. te poziva Komisiju i države članice da se na međunarodnoj razini nastave zalagati za to da se povećaju sredstva za obrazovanje u kriznim situacijama u okviru postojećih programa pomoći, imajući u vidu da se u svibnju 2016. u Istanbulu održava Svjetski humanitarni sastanak na vrhu;

79.  preporučuje da se djeci izbjeglicama omoguće dodatni sati jezika na jezicima njihovih zemalja porijekla;

80.  ističe važnost pokretanja akcija za potporu obrazovanju, posebno kako bi se u centrima za prihvat i registraciju te čvorištima prihvata u EU-u na raspolaganje stavile odgovarajuće ustanove, koji podržavaju napore humanitarnih organizacija i nevladinih organizacija koje su već počele s organizacijom obrazovnih i drugih aktivnosti u kampovima, te pružanja poticaja i potpore razvoju struktura za formalno obrazovanje u izbjegličkim kampovima, uključujući i one koji su smješteni u trećim zemljama;

81.  pozdravlja nove pozive na podnošenje prijedloga posvećenih kulturnim, obrazovnim i sportskim programima i projektima te programima i projektima za mobilnost mladih koji stavljaju naglasak na međukulturni dijalog, kulturnu i socijalnu uključenost te integraciju u okviru programa Kreativna Europa i Erasmus+; ističe da je potrebno ukloniti prepreke i postojeća ograničenja kada je riječ o projektima za integraciju izbjeglica, kao i to da je potrebno svima olakšati pristup tim programima;

82.  traži od država članica da promiču inicijative za jačanje suradnje, političke dosljednosti i dijaloga između javnih vlasti, relevantnih nevladinih organizacija, socijalnih partnera, organizacija civilnog društva i izbjegličkih zajednica kako bi se povećalo međusobno poznavanje i razumijevanje, kao i to da ocijene daljnje mogućnosti da se zajamči jednak pristup visokokvalitetnom obrazovanju i na taj način migrante i izbjeglice integrira u okruženje koje pogoduje učenju;

83.  ističe da učitelji imaju ključnu ulogu u integraciji djece i mladih koji su izbjeglice i migranti u obrazovni sustav te naglašava potrebu za specijaliziranim nastavnim osobljem i naprednim osposobljavanjem učitelja kako bi mogli izvršavati tu funkciju; u tom kontekstu poziva EU i države članice da razmotre mogućnost uspostave sustava suradnje za učitelje kako bi mogli dijeliti svoja iskustva, razmjenjivati najbolje prakse i međusobno se bodriti;

84.  poziva države članice da pomognu učiteljima i profesorima koji su migranti da pronađu učiteljsko mjesto u cilju poboljšavanja vlastitog položaja i kako bi, s druge strane, školski sustav imao koristi od njihovih jezičnih vještina, vještina poučavanja i iskustva;

85.  podržava ideju uspostave linija za pomoć učiteljima preko kojih bi se pravovremeno pomagalo u rješavanju raznih problema proizašlih iz različitosti i u promicanju međukulturnog dijaloga te pružanju smjernica kada su učitelji suočeni sa sukobima ili sa studentima kojima prijeti rizik od radikalizacije; nadalje, poziva države članice da povećaju mogućnosti dobivanja političkog obrazovanja te da pruže dodatne mogućnosti obrazovanja i nastavne materijale kao sredstva razjašnjavanja razloga zbog kojih ljudi bježe i borbe protiv ekstremizma;

86.  ističe važnost škola u omogućavanju savjetovanja te jezičnog i kulturnog posredovanja, uključujući i u pogledu demokratskih vrijednosti, i to putem građanskog odgoja i programa aktivnoga građanstva, te njihovu ključnu ulogu u ubrzavanju i osiguravanju socijalne i kulturne uključenosti i integracije, ne samo učenika nego i njihovih obitelji;

87.  pozdravlja odluku Vijeća da u okviru plana rada za kulturu za razdoblje između 2015. i 2018. posebne mjere posvete ulozi koju u integraciji migranata imaju kultura, umjetnost i međukulturni dijalog te da ocijene postojeće dobre prakse u državama članicama;

88.  ističe da bi se uloga umjetnosti kao integracijskog alata trebala bolje promicati te da bi se trebalo olakšati i povećati sudjelovanje izbjeglica u umjetničkim aktivnostima;

89.  pozdravlja činjenicu da je Komisija osnovala novu stručnu radnu skupinu za međukulturni dijalog i integraciju migranata i izbjeglica pomoću umjetnosti i dijaloga(17), a koja bi do kraja 2017. trebala objaviti priručnik u kojemu će biti opisane dobre prakse;

90.  ističe važnost promicanja i dodatnog razvijanja nastavnih pomagala, videozapisa i vježbi te obrazovnih platformi za izbjeglice kako bi se olakšali i nadopunili njihovo obrazovanje i osposobljavanje;

o
o   o

91.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0176.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0317.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0105.
(4) SL C 36, 29.1.2016., str. 91.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0008.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0320.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0073.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0418.
(9)http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/note/join/2014/518768/IPOL-EMPL_NT%282014%29518768_EN.pdf
(10) SL L 337, 20.12.2011., str. 9.
(11) http://www.keepeek.com/Digital-Asset-Management/oecd/social-issues-migration-health/making-integration-work-humanitarian-migrants_9789264251236-en
(12)Vidi Usvojeni tekstovi od 8.3.2016., P8_TA(2016)0073.
(13) http://europa.eu/rapid/press-release_IP-15-6067_hr.htm
(14) http://www.europarl.europa.eu/news/hr/news-room/20131118IPR25534/Zastupnici-odobrili-novu-kohezijsku-politiku
(15) COM(2015)0240.
(16) http://ec.europa.eu/avservices/video/player.cfm?ref=I107934
(17) http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-14444-2015-INIT/en/pdf


Socijalni i ekološki standardi, ljudska prava i korporativna odgovornost
PDF 383kWORD 150k
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2016. o provedbi preporuka Parlamenta iz 2010. o socijalnim i ekološkim standardima, ljudskim pravima i korporativnoj odgovornosti (2015/2038(INI))
P8_TA(2016)0298A8-0217/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 6. i 21. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 11., 153., 191., 207. i 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 12., 21., 28., 29., 31. i 32. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Trgovina za sve: Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

–  uzimajući u obzir zaključke 10. ministarske konferencije WTO-a (MC10)(1),

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum (30. studenoga – 11. prosinca 2015.)(2),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. godinu(3),

–  uzimajući u obzir Plan djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije za razdoblje 2015. – 2019. naslovljen „Ljudska prava kao trajni prioritet programa EU-a”,

–  uzimajući u obzir Smjernice o analizi utjecaja na ljudska prava u procjenama učinka za inicijative u području trgovine(4),

–  uzimajući u obzir studiju „Odredbe o ljudskim pravima i demokraciji u međunarodnim sporazumima” („Human rights and democracy clauses in international agreements”) koju je 2015. objavio resorni odjel Europskog parlamenta,

–  uzimajući u obzir rezoluciju koju je donijela Opća skupština UN-a 25. rujna 2015. naslovljenu „Promijeniti svijet: Program za održivi razvoj do 2030.”(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2173/2005 od 20. prosinca 2005. o uspostavljanju FLEGT sustava za izdavanje dozvola za uvoz drvne sirovine u Europsku zajednicu(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica(7),

–  uzimajući u obzir Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća(8),

–  uzimajući u obzir Smjernice OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe mineralima iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja(9),

–  uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije od 14. srpnja 2015. o primjeni vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima – Trenutačno stanje (SWD(2015)0144),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije iz 2011. naslovljenu „Obnovljena strategija EU-a 2011. – 2014. za društveno odgovorno poslovanje” (COM(2011)0681),

–  uzimajući u obzir Okvir Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) u pogledu investicijske politike za održivi razvoj (2015.)(10),

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Trgovinska politika EU-a: od rodno neosjetljive do rodno osjetljive politike?” resornog odjela Europskog parlamenta,

–  uzimajući u obzir četvrto neovisno stručno izvješće naslovljeno „Promicanje demokratskog i pravednog međunarodnog poretka” – dopis glavnog tajnika UN-a Općoj skupštini od 5. kolovoza 2015. (A/70/285),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. studenog 2010. o korporativnoj društvenoj odgovornosti u međunarodnim sporazumima(11),

–  uzimajući u obzir rezoluciju UN-a br. 64/292 u kojoj je Opća skupština Ujedinjenih naroda izričito potvrdila da je pravo na sigurnu i čistu vodu za piće i odvodnju ljudsko pravo od ključne važnosti za potpuno uživanje svih ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. rujna 2015. o praćenju europske građanske inicijative Right2Water (Pravo na vodu)(12),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. studenog 2010. o ljudskim pravima i socijalnim i ekološkim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima(13),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. studenog 2010. o međunarodnoj trgovinskoj politici u kontekstu nezaobilaznih mjera povezanih s klimatskim promjenama(14),

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Rodno osviještena politika u odborima i izaslanstvima Europskog parlamenta” („Gender Mainstreaming in Committees and Delegations of the European Parliament”) koju je 2014. objavio Resorni odjel C Europskog parlamenta,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća za ljudska prava br. 26/9(15) u kojoj je donesena odluka o „stvaranju međuvladine radne skupine otvorenog tipa za transnacionalna društva i druga poduzeća čiji će zadatak biti izrada pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta za reguliranje aktivnosti transnacionalnih društava i drugih poduzeća u okviru međunarodnog prava o ljudskim pravima”,

–  uzimajući u obzir izmijenjeni opći sustav povlastica EU-a (GSP) utvrđen Uredbom (EU) br. 978/2012,

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću naslovljeno Izvješće o općem sustavu povlastica kojim je obuhvaćeno razdoblje 2014.–2015. (COM(2016)0029),

–  uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, izmijenjene Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća, Tripartitnu deklaraciju MOR-a o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku, okvir Međunarodnog vijeća za integrirano izvješćivanje, deset načela Globalnog sporazuma Ujedinjenih naroda i orijentacijske norme za društvenu odgovornost ISO 26000,

–  uzimajući u obzir nacrt francuskoga zakona o dužnoj pažnji kojim se promiču Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima i izjavu predsjednika Junckera danu na sastanku na vrhu skupine G7 2015. godine,

–  uzimajući u obzir projekt „Ostvarenje dugoročne vrijednosti za poduzeća i investitore” pokrenut u okviru Načela odgovornog ulaganja UN-a i Globalnog sporazuma UN-a,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0217/2016),

A.  budući da je Parlament Komisiji 2010. uputio preporuke u pogledu društvenih i ekoloških standarda te odgovornog poslovanja; budući da je dio tih preporuka proveden, a dio nije;

B.  budući da Parlament djeluje kao suzakonodavac u pogledu mjera kojima se utvrđuje okvir za provedbu zajedničke trgovinske politike Unije; budući da je za ratifikaciju svih trgovinskih sporazuma Unije potrebna suglasnost Parlamenta; budući da je provedba preporuka Parlamenta stoga nužna kako bi se zajamčio uspjeh bilo koje inicijative koju u području zajedničke trgovinske politike poduzima Komisija;

C.  budući da trgovina ima snažnu ulogu u promicanju poslovnih prilika, da se njome ostvaruje blagostanje i povećava zaposlenost te potiče gospodarski razvoj, društveni napredak, životni standard, kvaliteta života i, dugoročno, podižu standardi u području ljudskih prava;

D.  budući da EU ističe svoju snažnu predanost promicanju održivog razvoja, što je ponovno potvrđeno u strategiji „Trgovina za sve”, te ljudskih prava i dobrog upravljanja pružanjem poticaja kao što su OSP+ i povlašteni pristup tržištu za zemlje koje su preuzele obvezu provesti temeljne međunarodne konvencije u tim područjima;

E.  budući da EU svojom trgovinskom politikom ima mogućnost pozitivno doprinijeti većem poštovanju ljudskih prava i održivom razvoju na globalnoj razini; budući da Komisija mora djelovati imajući na umu taj cilj; budući da sporazumi o trgovini i ulaganjima imaju određeni učinak na ljudska prava i održivi razvoj pa bi ih stoga trebalo sastavljati tako da se njima podupire društveni i ekološki napredak, jamčeći da se europski standardi ne snižavaju i da se poštuju ljudska prava i socijalni i ekološki standardi;

F.  budući da trgovina i strana ulaganja kojima se bave međunarodna poduzeća doprinose većem zauzimanju za poštovanje ljudskih, socijalnih i radničkih prava u zemljama u kojima ta poduzeća posluju;

G.  budući da se doprinos Parlamenta može mjeriti u smislu djelotvorne provedbe njegovih preporuka; budući da treba redovito pratiti provedbu sporazuma kako bi se zajamčilo da se poštuju ciljevi trgovinskih sporazuma i obveze preuzete u skladu s njima, posebice u pitanjima zaštite ljudskih prava;

H.  budući da su, prema članku 208. UFEU-a, EU i države članice i pravno obvezne uskladiti svoje politike s razvojnim ciljevima;

I.  budući da se u prijedlogu Komisije o novoj trgovinskoj i investicijskoj strategiji „Trgovina za sve” potvrđuje povezanost trgovine, ljudskih prava te socijalnih i ekoloških standarda i ustraje u tome da je potrebno da ta prava i standardi postanu integralni dio gospodarskih i trgovinskih odnosa Unije;

J.  budući da globalna transnacionalna maloprodajna poduzeća imaju odgovornost u pogledu poboljšanja uvjeta rada i plaća u zemljama proizvodnje;

K.  budući da su prava žena sastavni dio ljudskih prava; budući da se pitanje ravnopravnosti muškaraca i žena ubraja u okvir poglavlja o održivom razvoju u trgovinskim sporazumima; budući da konkretan učinak sporazuma o trgovini i ulaganjima zbog strukturnih rodnih nejednakosti različito utječe na žene i muškarce te budući da održivi i uključivi sporazumi o razvoju, rastu i trgovini moraju obuhvaćati ljudska prava, između ostalog i iz rodne perspektive;

L.  budući da je u Programu održivog razvoja do 2030. prepoznat ključan učinak trgovinskih politika za provedbu ciljeva programa u nekoliko područja politika kao što su pravila o podrijetlu, uredbe o hrani, tržišta roba i rodna ravnopravnost;

M.  budući da se potencijal sustava OSP i OSP+ za jamčenje ratifikacije i provedbe konvencija o ljudskim i radnim pravima u zemljama u razvoju može poboljšati davanjem ekonomskih poticaja za djelotvorno usvajanje i stalno praćenje implementacije temeljnih konvencija o ljudskim i radnim pravima;

N.  budući da je EU, nakon katastrofe na trgu Rana, u suradnji s vladom Bangladeša i Međunarodnom organizacijom rada, pokrenuo Pakt za unapređenje radnih prava i sigurnosti tvornica u Bangladešu kojim se nastoje poboljšati radni, zdravstveni i sigurnosni uvjeti za radnike; budući da su ta nastojanja dovela do podizanja razine osviještenosti javnosti te do inovativnih rješenja u pogledu pitanja povezanih s trgovinom i održivim razvojem, poput Dogovora o zaštiti od požara i sigurnosti zgrada u Bangladešu;

O.  budući da privatni sektor, uz bok javnom sektoru, mora doprinijeti održivom razvoju; budući da poduzeća moraju djelovati na socijalno i ekološki odgovoran način; budući da nova generacija sporazuma Unije o trgovini i ulaganju sadrži poglavlja o održivom razvoju u kojima se od strana u sporazumu zahtijeva da se angažiraju u pitanjima zaštite ljudskih prava te socijalnih i ekoloških standarda, društveno odgovornog poslovanja te da ih poštuju; budući da su se u uzastopnim trgovinskim sporazumima EU-a u tim poglavljima pokazale razlike u razini ambicioznosti; budući da se Komisija potiče na zauzimanje za najvišu razinu ambicioznosti;

P.  budući da su prema strategiji Komisije iz 2015. naslovljenoj „Trgovina za sve” trgovina i održivi razvoj prioriteti EU-a; budući da, kako bi se tom strategijom dao istinski poticaj ostvarivanju plana za trgovinu i održivi razvoj, Komisija mora svoje hvalevrijedne ambicije pretočiti u odlučno i konkretno djelovanje;

Q.  budući da projekt pod nazivom Ostvarenje dugoročne vrijednosti za poduzeća i investitore koji se provodi u okviru Načela odgovornog ulaganja UN-a i Globalnog sporazuma UN-a pokazuje da je gospodarski oporavak u Europi i svijetu kompatibilan s načelima socijalne pravednosti, ekološke održivosti i poštovanja ljudskih prava te da se oni uzajamno jačaju;

R.  budući da se u članku 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) navodi da se zajednička trgovinska politika EU-a vodi u kontekstu načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije;

S.  budući da se člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) potvrđuje da je vanjsko djelovanje EU-a nadahnuto načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanja ljudskog dostojanstva, jednakosti i solidarnosti te pridržavanjem Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava;

T.  budući da je povezanost trgovine i ljudskih prava s jedne strane te socijalnih i ekoloških standarda s druge strane sastavni dio gospodarskih i trgovinskih odnosa EU-a; budući da bi politika EU-a u području ljudskih prava i demokracije u trećim zemljama trebala i dalje biti sastavnim dijelom drugih politika EU-a s vanjskom dimenzijom, pa i trgovinske politike; budući da bi se EU trgovinskom politikom trebao služiti za promicanje uspostave visokih globalnih standarda u područjima ljudskih i socijalnih prava te zaštite potrošača i okoliša;

U.  budući da se trgovinskom politikom i ambicioznim trgovinskim sporazumima promiče i jača globalan trgovinski sustav koji se temelji na pravilima; budući da bi prije zaključivanja trgovinskih pregovora trebalo na transparentan i temeljit način voditi računa i o pitanjima ljudskih prava; budući da se Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, ali i drugim relevantnim instrumentima poput promicanja društveno odgovornog poslovanja, nastoji poticati uvršćivanje odredbi o ljudskim pravima u trgovinsku politiku;

V.  budući da je 26. lipnja 2014. Vijeće UN-a za ljudska prava usvojilo rezoluciju o osnivanju međuvladine radne skupine zadužene za pokretanje postupka uspostavljanja međunarodnoga pravno obvezujućeg instrumenta za reguliranje aktivnosti transnacionalnih korporacija i drugih poduzeća u okviru međunarodnog prava;

W.  budući da se trgovina i ljudska prava mogu međusobno podupirati i da poslovna zajednica, koja je dužna poštovati ljudska prava, također može imati važnu ulogu pružajući pozitivne poticaje u pogledu promicanja ljudskih prava, demokracije, standarda zaštite okoliša i odgovornog poslovanja; budući da EU ima vodeću ulogu u pregovorima o nizu inicijativa za globalnu odgovornost i njihovoj provedbi te da su te inicijative tijesno povezane s promicanjem i poštovanjem međunarodnih standarda u pogledu socijalne pravde, ekološke održivosti i poštovanja ljudskih prava; budući da je općepriznat dugoročan pozitivan utjecaj na ljudska prava europskih poduzeća koja posluju u svijetu i koja svojom nediskriminatornom korporativnom kulturom služe kao primjer; budući da se jačanjem trgovinskih odnosa utemeljenih na zaštiti i jamčenju ljudskih prava promiču međusobno razumijevanje i zajedničke vrijednosti poput vladavine prava, dobrog upravljanja i poštovanja ljudskih prava;

Opća načela

1.  poziva Komisiju i države članice da u sve svoje politike, uključujući trgovinsku politiku, uvrste pristup usmjeren na promicanje rodne ravnoteže te da, između ostaloga, zajamče učinkovitu sukladnost s Konvencijom o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW); poziva Komisiju da u svojoj procjeni učinka trgovinske strategije EU-a uzme u obzir aspekte koji se odnose na rodnu ravnopravnost, u pogledu prava žena, te da sustavno ocjenjuje postojeće sporazume o trgovini i ulaganju kako bi se utvrdile njihove posljedice na rodnu ravnopravnost;

2.  poziva Komisiju da zajamči bolju usklađenost u pogledu razvoja i djelotvornu procjenu politike i koordinaciju razvojne pomoći i trgovinske politike te da nastoji osigurati da sve zainteresirane strane poštuju međunarodne standarde u smislu ljudskih prava, dostojanstva rada, rodne ravnopravnosti i ekološke održivosti;

3.  poziva Komisiju da preuzme aktivnu ulogu u ostvarivanju 17 ciljeva održivog razvoja sadržanih u Programu za održivi razvoj za 2030. koji je donijela Opća skupština Ujedinjenih naroda na svojoj 70. sjednici;

4.  poziva EU i države članice da promiču obvezujuće mjere kojima će se zajamčiti da poduzeća plaćaju poreze tamo gdje se odvijaju gospodarske djelatnosti i stvara vrijednost, da potiču obavezno izvješćivanje po zemljama koje provodi privatni sektor, u skladu s preporukama OECD-a te da promiču dobro upravljanje u poreznim pitanjima i učinkovito ubiranje poreza; nadalje poziva Komisiju i države članice da se pobrinu da to pitanje postane prioritet u političkom dijalogu (na političkoj razini o razvoju i trgovini), ali i da podupru ulogu civilnog društva u jamčenju javnog nadzora nad poreznim upravljanjem i praćenju slučajeva poreznih prijevara; smatra da bi politika oporezivanja poduzeća trebala biti sastavni dio društveno odgovornog poslovanja te da stoga takvo društveno odgovorno ponašanje ne ostavlja mogućnost za strategije koje su usmjerene na izbjegavanje poreza ili na korištenje poreznih oaza;

5.  uviđa da je univerzalni pristup općim dobrima kao što su voda, zdravstvena skrb i obrazovanje važan element kojim države članice dokazuju svoju sposobnost jamčenja socijalnih prava i poštovanja ljudskih prava;

6.  naglašava da EU ima dugu povijest uzimanja u obzir društvenih i ekoloških pitanja u okviru svoje trgovinske diplomacije te da je stoga u tom pogledu već ispred drugih ključnih dionika u globalnoj trgovini; naglašava da angažman naših trgovinskih partnera u pogledu ljudskih prava pruža čvrst temelj za nastavak dijaloga, procese suradnje i, dugoročno, postupna poboljšanja u tim pitanjima;

7.  naglašava važnost trgovine i stranih ulaganja kao važnih instrumenata za postizanje gospodarskog rasta, održivog razvoja, dobrog upravljanja i zaštite ljudskih prava;

8.  podsjeća na to da se trgovinom i izravnim stranim ulaganjima povećava blagostanje u siromašnijim zemljama; podsjeća na to da je povećanje blagostanja na nimalo zanemariv način povezano s boljom zaštitom ljudskih, socijalnih i radničkih prava te sa snažnom zaštitom okoliša;

9.  podsjeća da je EU u svojim odnosima s trećim zemljama predan usklađenom promicanju i poštovanju ljudskih prava i demokracije u svim politikama EU-a, pa i u trgovinskoj politici, te u svim svojim relevantnim instrumentima za vanjsko financiranje;

10.  stoga preporučuje da trgovinska strategija EU-a bude sredstvo za promicanje demokratskih vrijednosti u trećim zemljama; stoga pozdravlja bolju primjenu trgovinskih sporazuma i programa trgovinskih povlastica kao poluga za promicanje ljudskih prava, iskorjenjivanje prisilnog i dječjeg rada, jamčenje sigurnosti opskrbe hranom i prava na zdravlje, održivog razvoja te visoke razine standarda u području sigurnosti i zaštite okoliša te pružanja ekonomskih prilika svima;

Ljudska prava, ekološki i socijalni standardi na multilateralnoj razini

11.  naglašava da je za EU iznimno važno da izgradi suradnju na multilateralnoj razini i stoga ponovno upućuje poziv Komisiji da preuzme vodeću ulogu u reformi upravljanja WTO-a, posebno kako bi se ostvarili sljedeći ciljevi:

   (a) jačanje djelotvorne suradnje i redovitoga dijaloga između WTO-a i nadležnih agencija UN-a, osobito Visokog povjerenika za ljudska prava, Konferencije UN-a o trgovini i razvoju i Međunarodne organizacije rada, i to dodjeljivanjem Međunarodnoj organizaciji rada statusa promatrača pri WTO-u i uključivanjem Međunarodne organizacije rada u trgovinske sporove povezane s kršenjem međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i radu; smatra da bi Međunarodna organizacija rada trebala i dalje biti uključena u bilateralne, multilateralne i plurilateralne trgovinske sporazumime;
   (b) reformiranje mehanizama revizije trgovinske politike WTO-a kako bi njima na temelju smjernica MOR-a i UN-a o ljudskim pravima te multilateralnih sporazuma o zaštiti okoliša bile obuhvaćene društvena i ekološka dimenzija te dimenzija ljudskih prava i kako bi se promicao održiv razvoj, posebno osnivanjem unutar WTO-a, uz već postojeći Odbor za trgovinu i okoliš, i Odbora za trgovinu i pristojne uvjete rada, kako je zatraženo u njegovim preporukama iz 2010.;
   (c) procjenjivanje mjere u kojoj je Odbor WTO-a za trgovinu i okoliš ispunio svoje nadležnosti iz ministarske odluke WTO-a o trgovini i okolišu donesene u Marakešu 15. travnja 1994. te u vezi sa zaključcima o tome što je još potrebno poduzeti, osobito u kontekstu globalnoga dijaloga o ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi na njih te WTO-u, kako je Parlament prvotno i tražio;
   (d) konstruktivno sudjelovanje u Radnoj skupini UN-a na procesu sastavljanja ugovora o ljudskim pravima u poslovanju slijedom studije o postupanju s teškim korporativnim kršenjima ljudskih prava primjenom pravnih lijekova koju je proveo Ured visokoga povjerenika za ljudska prava;

12.  poziva Komisiju da aktivno promiče daljnje reforme WTO-a da bi se utvrdila multilateralna pravila za održivo i odgovorno upravljanje globalnim lancima opskrbe, među kojima ponajprije:

   (a) djelotvorni i primjenjivi zahtjevi u pogledu postupanja s dužnom pažnjom i transparentnosti u lancu opskrbe, na temelju Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima
   (b) zdravstveni i sigurnosni standardi, pri čemu se posebno priznaje pravo radnika na odbore za sigurnost
   (c) osnovna razina socijalne zaštite
   (d) poštovanje temeljnih radnih standarda MOR-a;

13.  ponavlja zahtjev da svaka mjera koju sporazumna strana usvoji u okviru Pariškog sporazuma ili u vezi s bilo kojim načelom ili obvezom sadržanim u člancima 3. i 4. Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama bude osigurana i pravno osnovanijom zaštitom prava na reguliranje u trgovinskim sporazumima;

14.  snažno potiče Komisiju da ubrza rad na razvoju programa kojima se razlikuju proizvodi prema metodama proizvodnje i prerade te kriterija održivosti u okviru trgovinskih sporazuma;

15.  poziva države članice da pojačaju svoje napore da ispune obvezu postupnog ukidanja subvencija za fosilna goriva u skladu sa zadaćom na koju se obvezala skupina G20;

16.  smatra da bi se trgovinskom politikom moglo dodatno doprinijeti energetskoj tranziciji i da bi trgovinski instrumenti Unije trebali potaknuti dolazak i razvoj obnovljivih izvora energije te razvoj zelenih proizvoda i tehnologija u Europi; svjestan je nastojanja Komisije oko sklapanja plurilateralnog sporazuma o zelenim proizvodima (sporazuma o ekološkim proizvodima) i poziva na to da ti pregovori urode ambicioznim i uravnoteženim sporazumom; traži od Komisije da u okviru pregovora o sporazumu o ekološkim proizvodima razvije kvantitativne ili kvalitativne kriterije za definiranje „zelenih proizvoda” i promiče vjerodostojnu i transparentu metodologiju; povrh toga, poziva Komisiju da propisno uzme u obzir faktore koji utječu na trgovinu zelenim proizvodima kao što su antidampinške politike u sektoru obnovljivih izvora energije, sustavi zaštite intelektualnog vlasništva, nedostatni programi financiranja i nacionalne ekološke politike koje stvaraju potražnju za takvim dobrima;

Ljudska prava, ekološki i socijalni standardi na bilateralnoj razini

17.  pozdravlja odluku Komisije o provedbi ex ante i ex post procjene učinka na održivost za sve trgovinske sporazume u skladu sa Smjernicama za analizu procjena učinka na ljudska prava za inicijative u području trgovine; u tom pogledu poziva Komisiju da:

   (a) primijeni te smjernice u izradi procjena učinka na održivost za sve tekuće i buduće pregovore;
   (b) vodi računa o tome da se u tim procjenama odražavaju vodeća načela koja je sastavio posebni izvjestitelj UN-a za pravo na hranu;
   (c) uzme u obzir učinak sporazumâ o trgovini i ulaganju na osobe koje su posebno ugrožene poput pripadnika manjina ili su geografski izolirane, siromašne ili su isključene iz društvenog života; u vezi s time skreće pozornost na to da se Komisija obvezala da će procijeniti učinak sporazuma o slobodnoj trgovini na najudaljenije regije Europske unije;
   (d) zajamči odgovarajuće sudjelovanje organizacija civilnog društva i socijalnih partnera u izradu procjena učinka na održivost i uključi Parlament u svaku fazu tog postupka;
   (e) tijekom pregovora u cijelosti uzme u obzir rezultate tih procjena;
   (f) pobrine se da procjene učinka na održivost budu pravodobno objavljene kako bi se pregovaratelji s time upoznali prije formulacije stajališta i kako bi se informirala javnost i izabrani predstavnici mogli adekvatno ocijeniti predloženi sporazum;

18.  prima na znanje zaključke Europskog ombudsmana u pogledu odluke Komisije da zaključi sporazum s Vijetnamom prije završetka procjene učinka na ljudska prava i snažno potiče Komisiju da što prije provede tu procjenu na temelju nove metodologije ne bi li Parlament mogao donijeti utemeljenu odluku;

19.  ponavlja da podupire postavljanje uvjeta o ljudskim pravima u trgovinskim sporazumima i podsjeća na važnost poštovanja i provedbe klauzula o ljudskim pravima; pozdravlja napore koje Komisija i Vijeće ulažu da bi se takve pravno obvezujuće klauzule o ljudskim pravima uvrstile u sve sporazume o trgovini i ulaganju u skladu sa zajedničkim pristupom i zahtijeva da se objavi zajednički pristup Vijeća; napominje da klauzule o ljudskim pravima nisu unesene u sve sporazume Europske unije i poziva na to da se u tekućim trgovinskim pregovorima s drugim partnerima EU-a, posebno onima o TTIP-u, zajamči uvrštavanje pravno obvezujućih klauzula o ljudskim pravima u sporazume;

20.  međutim, smatra da su postojeće klauzule imale malen učinak na ispunjavanje obveza i obećanja u pogledu ljudskih prava; stoga poziva Komisiju i Vijeće da naprave sljedeće prilagodbe:

   (a) uvrštavanje odredaba o zaštiti trgovine da bi se zajamčila sposobnost svake strane u sporazumu da ispuni svoje obveze u pogledu ljudskih prava u područjima za koja je ponajprije nadležna u slučajevima dokazanog kršenja odredaba iz klauzula o ljudskim pravima
   (b) redovito iscrpno praćenje provedbe klauzula o ljudskim pravima u trgovinskim sporazumima i sporazumima o pridruživanju, u prvom redu objavljivanjem redovitih zajedničkih izvješća Komisije i ESVD-a Parlamentu o poštovanju ljudskih prava u partnerskim zemljama i uspostavom međuinstitucijskog odbora;
   (c) razmatranje toga da u sve trgovinske sporazume EU-a bude uključen odbor za ljudska prava ne bi li se zajamčilo da se na sporazum nastavljaju ozbiljne i sustavne mjere u području ljudskih prava; u vezi s tim podsjeća da je za postizanje transparentnosti važno da u pregovore budu uključeni građani;
   (d) postojanje domaćeg sustava pravnih sredstava Europske unije koji bi omogućio podnošenje pritužbi u slučajevima nepridržavanja trgovinskih sporazuma i klauzula o ljudskim pravima;

21.  podsjeća na svoj zahtjev u preporuci iz 2010. da svaki trgovinski sporazum EU-a, bio on bilateralan ili multilateralan, sadržava sveobuhvatna, izvršiva i zahtjevna poglavlja o trgovini i održivom razvoju; skreće pozornost na nepodudarnosti među poglavljima o trgovini i održivom razvoju u različitim trgovinskim sporazumima EU-a; stoga poziva Komisiju da se zalaže za najvišu razinu dosljednosti u svim trgovinskim pregovorima i da u njih uvrsti poglavlja o trgovini i održivom razvoju sa sljedećim značajkama:

   (a) svaka se strana obvezuje da će ratificirati i zaista provesti osam temeljnih i četiri prioritetne konvencije MOR-a, kao i međunarodne multilateralne sporazume o okolišu;
   (b) klauzule o ljudskim pravima i poglavlja o trgovini i održivom razvoju pokriveni su općim mehanizmom za rješavanje sporova jednako kao i drugi dijelovi sporazuma, kao što je to zatraženo u preporukama iz 2010. da bi se zajamčilo poštovanje ljudskih prava i socijalnih i ekoloških standarda;
   (c) mogućnost podnošenja pritužbi i traženja pravnog sredstva u okviru postupka za pritužbe za socijalne partnere i civilno društvo;
   (d) djelotvorne mjere odvraćanja, pa i u obliku novčanih odšteta, u slučaju teškog i dokazanog kršenja odredaba poglavlja o održivom razvoju iz sporazuma; takve bi se mjere mogle provoditi u obliku privremenog umanjivanja, dokidanja ili čak suspenzije određenih trgovinskih povlastica koje su predviđene sporazumom u slučajevima ozbiljnog, kontinuiranog kršenja tih standarda, kao krajnje mjere, a uvođenje zajedničkih akcijskih planova s našim partnerima moglo bi doprinijeti rješavanju slučajeva nepoštovanja određenih obveza preuzetih u okviru sporazuma o trgovini i ulaganju;

22.  ponavlja svoj zahtjev da se u raznim fazama sastavljanja sporazuma, pregovora i provedbe uspostave forumi ili savjetodavne skupine u području održivog razvoja; podsjeća na to da unutarnje savjetodavne skupine moraju biti neovisne i imati pristup odgovarajućim resursima; prima na znanje kritike koje često iznose neki sudionici unutarnjih savjetodavnih skupina koje je Europska unija uspostavila na temelju važećih trgovinskih sporazuma da njihove rasprave u praksi nemaju nikakav učinak i predlaže da Komisija poduzme sljedeće mjere:

   (a) uspostavi sustav izvješćivanja kojim bi se Parlamentu omogućilo da ocjenjuje rad savjetodavnih skupina
   (b) sustavno i konkretno odgovara na pitanja unutarnjih savjetodavnih skupina EU-a i poduzima korake na temelju inicijativa koje u tom kontekstu predlažu organizacije civilnog društva i socijalni partneri EU-a;
   (c) u poglavljima o trgovini i održivom razvoju trgovinskih sporazuma EU-a propiše osnovne logističke odredbe kojima bi se omogućila djelotvorna provedba, s obzirom na to da se pokazalo da je riječ o posebno teško savladivim preprekama, kao i povezane prateće mjere poput tehničke pomoći i programa suradnje;

23.  poziva na veću transparentnost i odgovornost prema lokalnim organizacijama pri sastavljanju međunarodnih trgovinskih propisa i nacionalnih trgovinskih politika, pri čemu treba zajamčiti da se dosljedno poštuju radnička i ljudska prava, uključujući prava žena;

24.  poziva Komisiju da više uključi Parlament u postupak praćenja provedbe sporazuma o trgovini i ulaganju u pogledu poštovanja ljudskih prava i socijalnih i ekoloških standarda te poziva Vijeće da se savjetuje s Parlamentom o svakoj odluci o izmjeni ili čak suspenziji primjene sporazuma ako je to potrebno;

Ljudska prava, ekološki i socijalni standardi na unilateralnoj razini

25.  pozdravlja stupanje na snagu novog općeg sustava povlastica (OSP) (Uredba (EU) br. 978/2012) 1. siječnja 2014. i objavljivanje prvog izvješća o praćenju općeg sustava povlastica za razdoblje 2014. – 2015.; smatra da trgovinska politika treba biti sredstvo za poticanje partnerskih zemalja EU-a da usvoje više socijalne i ekološke standarde i zato poziva Komisiju da provede sljedeće korektivne mjere:

   (a) razjasni, bilo delegiranim aktom bilo predstojećom izmjenom Uredbe (EU) br. 978/2012., definicije „ozbiljnog propusta da se djelotvorno provede” međunarodna konvencija i „ozbiljnog i sustavnog kršenja načela” sadržanih u međunarodnoj konvenciji;
   (b) zatraži stajališta svih nadležnih nadzornih tijela kako bi bolje ocijenila poštuju li se međunarodne konvencije navedene u uredbi o općem sustavu povlastica; u svojoj se ocjeni posebno usredotoči na stajališta Odbora stručnjaka za primjenu konvencija MOR-a, i u pogledu davanja i u pogledu suspenzija trgovinskih povlastica u skladu s regulativom o općem sustavu povlastica;
   (c) izmjenom Uredbe (EU) br. 978/2012 pojača praćenje obveza koje su preuzele zemlje korisnice; socijalni partneri i organizacije civilnog društva trebali bi dobiti formalnu ulogu u praćenju sustava OSP i OSP+, a posebno u okviru postupka razmatranja i odgovaranja na pitanja upućena Komisiji;
   (d) revizijom obuhvati društveno odgovorno poslovanje u Uredbi o općem sustavu povlastica, kao što je zatraženo 2010., ne bi li se zajamčilo da se transnacionalne korporacije pridržavaju nacionalnih i međunarodnih pravnih obveza u području ljudskih prava, radnih standarda i propisa o okolišu;
   (e) prati i ocjenjuje napredak u provedbi i uspješnosti inicijative „Sve osim oružja” i standardnih aranžmana općeg sustava povlastica te o tome izvješćuje Europski parlament;

26.  podržava obećanje Komisije da će raditi na zaustavljanju dječjeg rada; pozdravlja usvajanje radnog dokumenta službi Komisije i ponavlja svoj zahtjev iz 2010. za uravnotežen i realističan prijedlog zakonodavstva, uključujući mjere poput označivanja proizvoda koji su proizvedeni bez dječjeg rada (engl. child-labour-free), trgovinskih povlastica za zemlje koje ispunjavaju određene radne standarde i horizontalne uvozne zabrane koje se odnose na proizvode dobivene radom djece; ističe važnost uvrštavanja ciljeva borbe protiv prisilnog rada i dječjeg rada u poglavlja trgovinskih sporazuma EU-a o trgovini i održivom razvoju, zajedno s drugih šest temeljnih konvencija MOR-a, kao i angažmana Unije u međunarodnim raspravama na razini WTO-a, OECD-a i MOR-a radi jačanja multilateralne dimenzije;

27.  potvrđuje svoje protivljenje svim izravnim i neizravnim odredbama koje utječu na trgovinu uslugama povezanima s energijom kojima bi se omogućila tehnološka neutralnost subvencija; poziva Komisiju i države članice da ozbiljno povedu računa o činjenici da rast emisije ugljičnog dioksida kao rezultat međunarodne trgovine potkopava europsku klimatsku strategiju i naglašava da prelazak na model lokalne proizvodnje i potrošnje može doprinijeti ostvarivanju ciljeva Pariškog sporazuma;

28.  podsjeća na inherentnu vezu između klimatskih promjena i krčenja šuma koje je posljedica neodržive i nezakonite ekstrakcije sirovina; poziva Komisiju da zajamči djelotvornu provedbu i primjenu Akcijskog plana za provedbu zakonodavstva, upravljanje i trgovinu u području šumarstva i uredbe EU-a o drvnoj sirovini, uključujući obvezu zakonitog djelovanja u lancima opskrbe drvnim sirovinama;

29.  pozdravlja odluku Komisije da pokrene studiju izvedivosti za europski akcijski plan protiv krčenja i degradacije šuma;

Društveno odgovorno poslovanje

30.  podsjeća na svoj zahtjev iz 2010. da društveno odgovorno poslovanje bude dijelom svih trgovinskih sporazuma i odredaba EU-a radi njihove strože primjene, a posebno radi toga da bi se Komisiji omogućilo da provodi istrage o navodnim slučajevima kršenja obveza u pogledu društveno odgovornog poslovanja i uspostave kontaktnih točaka EU-a koje bi se oslanjale na kontaktne točke OECD-a te ih učvrstile; traži od Komisije da pojača napore za to da se poduzeća pridržavaju obveza, duž njihova lanca opskrbe, i u potpunosti poštuju temeljne radne standarde MOR-a i međunarodno priznate standarde društveno odgovornog poslovanja, a posebno nedavno ažurirane Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća, deset načela Globalnog sporazuma Ujedinjenih naroda, orijentacijske norme za društvenu odgovornost ISO 26000, Tripartitnu deklaraciju MOR-a o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku te Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, osobito u industriji odjeće i ekstraktivnim industrijama, u kojima su izraženiji rizici od povreda ljudskih prava i socijalnih standarda; skreće pozornost na pakt o održivosti koji je Komisija pokrenula zajedno s Bangladešom, Međunarodnom organizacijom rada i Sjedinjenim Američkim Državama nakon katastrofe na trgu Rana 2013. godine; naglašava da je važno i dalje težiti ostvarivanju ciljeva tog pakta kako bi se poboljšala prava radnika i da je nužna veća odgovornost u upravljanju lancima opskrbe na međunarodnoj razini; poziva Komisiju da slične programe i mjere pokrene i s drugim trgovinskim partnerima Unije;

31.  smatra da je presudno nastaviti s nastojanjima oko poštovanja Deklaracije OECD-a o međunarodnom ulaganju i multinacionalnim poduzećima i pobrinuti se pritom da se Smjernice izričito navode u svim novim sporazumima između Europske unije i trećih zemalja i u njihovoj primjeni s „pasivnog” prijeđe na „aktivni pristup”; poziva Komisiju da zajamči transparentnost u pogledu pristupa informacijama o postupanju poduzeća i da uvede djelotvoran i primjenjiv sustav izvješćivanja koji pruža informacije o lancima vrijednosti proizvoda; podsjeća na svoje stajalište iz 2010. da se od poduzeća zahtijeva da objavljuju svoje bilance u području društveno odgovornog poslovanja te da postupaju s dužnom pažnjom; snažno potiče Komisiju da ažurira svoju strategiju o društveno odgovornom poslovanju ne bi li postavila strože zahtjeve u pogledu izvješćivanja i sukladnosti i zajamčila učinkovitiju provedbu Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, a države članice da podrže promicanje društveno odgovornog poslovanja;

32.  poziva Uniju da uspostavi platforme za dijalog na temu društveno odgovornog poslovanja koje bi okupile organizacije civilnog društva, poduzeća, međunarodne organizacije i druge dionike;

33.  poziva Komisiju da rezultate projekta „Ostvarenje dugoročne vrijednosti za poduzeća i investitore”, koji se provodi u okviru Načela odgovornog ulaganja UN-a i Globalnog sporazuma UN-a, primijeni na vlastiti Europski fond za strateška ulaganja i svoj dijalog s ulagačima u pregovorima o trgovinskim sporazumima te da podupiranjem održive trgovine podrži koncept održive unije tržišta kapitala;

34.  podsjeća da su Tripartitna deklaracija MOR-a o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku, Program Međunarodne organizacije rada o dostojnom radu i aspekti koji se odnose na rad u Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća temeljni tekstovi u vezi s društveno odgovornim poslovanjem; traži od Komisije da kao nastavak na inicijative OECD-a i UN-a u zakonodavstvo EU-a ugradi nove, nedavno donesene međunarodne standarde i da se na sastanku ministara trgovine skupine G20 u lipnju 2016. u Šangaju založi za uravnotežene i sveobuhvatne prijedloge politika, među ostalim i za istaknutu dimenziju održivog razvoja u globalnim lancima vrijednosti;

35.  podsjeća da je EU vodeći svjetski akter u smislu nacionalnih akcijskih planova za društveno odgovorno poslovanje; poziva Komisiju da aktivno promiče društveno odgovorno poslovanje poduzeća EU-a koji posluju u inozemstvu uz poseban naglasak na jamčenju strogog poštovanja svih pravnih obveza koje proistječu iz nacionalnih zakona ili bilateralnih ili međunarodnih pravnih obveza kojima podliježe njihovo poslovanje, a posebno poštovanja međunarodnih normi i pravila u području ljudskih prava, rada i okoliša; u tu svrhu predlaže i da Komisija aktivno surađuje s partnerskim zemljama radi razmjene najboljih praksi i znanja i iskustva o načinima i sredstvima za poboljšanje poslovne klime i povećanje osviještenosti o odgovornom postupanju poduzeća;

36.  napominje da se program društveno odgovornog poslovanja mora prilagoditi konkretnim potrebama regija i zemalja kako bi se njime doprinijelo poboljšanju održivoga gospodarskog i socijalnog razvoja;

37.  poziva Komisiju da u području trgovine i ulaganja poduzme mjere kojima bi se poduzeća potaknula na primjenu strategija društveno odgovornog poslovanja i za to nagradila, poput dodjeljivanja oznaka, davanja povlaštenog pristupa poslovima javne nabave u Uniji i provedbe programa pomoći malim i srednjim poduzećima;

38.  s velikim zadovoljstvom pozdravlja uvrštenje izvješćivanja velikih poduzeća o ljudskim pravima u Direktivu EU-a o nefinancijskom izvješćivanju; poziva države članice EU-a da tu direktivu brzo i djelotvorno prenesu u svoja zakonodavstva; skreće pozornost na okvir za izvješćivanje u skladu s Vodećim načelima UN-a, referentan popis poduzeća iz perspektive ljudskih prava i cilj integriranog izvješćivanja te poziva sva poduzeća uvrštena na burzu u EU-u i njihove dionike da poštuju duh te Direktive u Uniji i pri poslovanju izvan nje;

39.  poziva EU i države članice da se aktivno uključe u rad UN-ova Vijeća za ljudska prava i Programa UN-a za zaštitu okoliša (UNEP) na pripremi međunarodnog sporazuma u okviru kojega bi transnacionalne korporacije snosile odgovornost za povrede ljudskih prava i kršenja ekoloških standarda;

40.  naglašava da je djelotvorna provedba tih preporuka ključna da bi Parlament mogao ocijeniti trgovinske sporazume o kojima pregovora Komisija; traži detaljan i pravodoban odgovor Komisije na sva pitanja koja se postavljaju u ovoj Rezoluciji;

o
o   o

41.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) https://www.wto.org/english/news_e/news15_e/mc10_19dec15_e.htm
(2) http://unfccc.int/resource/docs/2015/cop21/eng/l09r01.pdf
(3)http://eeas.europa.eu/human_rights/docs/2014-hr-annual-report_en.pdf
(4) http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/july/tradoc_153591.pdf
(5) Rezolucija koju je donijela Opća skupština UN-a 25. rujna 2015. (A/RES/70/1)http://www.un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/70/1&Lang=E
(6) SL L 347, 30.12.2005., str. 1.
(7) SL L 303, 31.10.2012., str. 1.
(8) http://mneguidelines.oecd.org/text/
(9) http://www.oecd.org/daf/inv/mne/GuidanceEdition2.pdf
(10) http://unctad.org/en/pages/PublicationWebflyer.aspx?publicationid=1437
(11) SL C 99E, 3.4.2012., str. 101.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0294.
(13) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 31.
(14) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 94.
(15) A/HRC/RES/26/9: http://www.ihrb.org/pdf/G1408252.pdf


Nova, inovativna i budućnosti okrenuta strategija za trgovinu i ulaganja
PDF 449kWORD 208k
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2016. o novoj, inovativnoj i budućnosti okrenutoj strategiji za trgovinu i ulaganja (2015/2105(INI))
P8_TA(2016)0299A8-0220/2016

Europski parlament,

—  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 26. studenoga 2015. o stanju Razvojnog plana iz Dohe uoči Desete ministarske konferencije Svjetske trgovinske organizacije(1),

—  uzimajući u obzir svoje preporuke Komisiji za pregovore o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja od 8. srpnja 2015.(2) i preporuke o Sporazumu o trgovini uslugama od 3. veljače 2016.(3),

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Trgovina za sve: prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

—  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., usvojen na sastanku na vrhu UN-a o održivom razvoju održanom u New Yorku 2015.,

—  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. srpnja 2015. o vanjskom utjecaju politike EU-a na području trgovine i ulaganja na inicijative javno-privatnog partnerstva u zemljama izvan EU-a(4),

—  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji za zaštitu i provedbu prava intelektualnog vlasništva u trećim zemljama(5),

—  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 29. travnja 2015. o drugoj obljetnici urušavanja zgrade Rana Plaza i napretku Pakta o održivosti za Bangladeš(6),

—  uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda br. 2/2014 pod naslovom „Je li upravljanje povlaštenim trgovinskim dogovorima prikladno?”,

—  uzimajući u obzir Smjernice Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) za multinacionalna poduzeća i Tripartitnu deklaraciju Međunarodne organizacije rada (MOR) o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku,

—  uzimajući u obzir uredbu EU-a o nezakonito dobivenom drvu, Direktivu EU-a o nefinancijskom izvješćivanju, prijedlog Europske komisije za uredbu o mineralima iz područja zahvaćenim sukobima, odredbu o transparentnosti u lancima opskrbe iz zakona Ujedinjene Kraljevine o modernom ropstvu i francuski zakon o dužnoj pažnji,

—  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 27. rujna 2011. o novoj europskoj trgovinskoj politici u okviru strategije Europa 2020.(7),

—  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. veljače 2011. o Europi 2020.(8),

—  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. studenoga 2010. o međunarodnoj trgovinskoj politici u kontekstu nezaobilaznih mjera povezanih s klimatskim promjenama(9),

—  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. studenoga 2010. o ljudskim pravima i socijalnim i ekološkim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima(10),

—  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. studenoga 2010. o društveno odgovornom poslovanju u međunarodnim trgovinskim sporazumima(11),

—  uzimajući u obzir smjernice EU-a za promicanje i zaštitu uživanja svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba koje je Vijeće za vanjske poslove donijelo 24. lipnja 2013.;

—  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 7. i 8. veljače 2013., njegove zaključke o trgovini od 21. studenoga 2014. i zaključke Vijeća za vanjske poslove od 27. studenoga 2015.;

—  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu o izvješću o transparentnosti, odgovornosti i integritetu institucija EU-a,

—  uzimajući u obzir Sporazum iz Marakeša o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije,

—  uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—  uzimajući u obzir članke 207., 208. i 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—  uzimajući u obzir članak 24. stavak 2. Uredbe (EU) 2015/478 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2015. o zajedničkim pravilima za uvoz,

—  uzimajući u obzir načelo usklađenosti politika u interesu razvoja navedeno u UFEU-u,

—  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za industriju, istraživanje i energiju, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0220/2016),

A.  budući da trgovina nije samoj sebi cilj, već sredstvo za postizanje blagostanja i jednakosti, promicanje poslovnih mogućnosti, održivoga gospodarskog razvoja, društvenog napretka, međukulturnog razumijevanja, povećanje zaposlenosti i podizanje životnog standarda a da se pritom ne povećava javna potrošnja;

B.  budući da je od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona u prosincu 2009. zajednička trgovinska politika doživjela suštinske promjene; budući da trgovina nije izolirana djelatnost, nego povezana s mnogim drugim politikama i o njima ovisna; budući da pregovori o sporazumima o trgovini i ulaganju moraju nadilaziti jednostavno snižavanje carina s obzirom na to da se danas složeni izazovi nalaze u regulatornim pitanjima i približavanju međunarodnih standarda;

C.  budući da je u Uniji izostala ozbiljna rasprava o trošku politika slobodne trgovine (kao što su industrijske prilagodbe: zatvaranje industrijskih poduzeća, gubitak radnih mjesta u proizvodnom sektoru, premještanje cijelih industrija u treće zemlje i povećanje uvoza) i cjelokupnoj analizi troškova i koristi politika slobodne trgovine; budući da zbog izostanka takve otvorene rasprave mnogi dionici dovode u pitanje logiku i smjer trgovinske politike EU-a i politika EU-a u cjelini i budući da bi se otvorenom raspravom bio izbjegao taj nesretan rezultat;

D.  budući da se zbog prekomjernih globalnih kapaciteta u ključnim industrijama i trgovinske neravnoteže kao posljedice toga počinje rušiti povjerenje poduzeća i industrija EU-a u stabilnost europske trgovinske politike;

E.  budući da je u vrijeme slabog gospodarskog rasta doprinos vanjske trgovine oporavku europskoga gospodarstva ključan za postizanje konkretnih i mjerljivih rezultata i potpomaže stvaranje kvalitetnih radnih mjesta te održivi gospodarski rast i jednakost u Europi i izvan nje;

F.  budući da trgovinska politika nove generacije treba odgovoriti na preokupacije građana u pogledu transparentnosti i sudjelovanja, dobrobiti i radnih mjesta, na očekivanja poduzeća od globalnoga povezanoga gospodarstva, borbu protiv siromaštva i potrebu postizanja pravednije raspodjele dobitaka od trgovine te se treba baviti novim pitanjima poput digitalne trgovine i ključne uloge malih i srednjih poduzeća;

G.  budući da su tekući trgovinski pregovori skrenuli pozornost javnosti na europsku trgovinsku politiku i budući da se sve više građana zanima za trgovinsku politiku i strahuje da bi zajednička trgovinska politika mogla potkopati europske i nacionalne propise i standarde;

H.  budući da je Komisija izričito obećala da se nijednim trgovinskim sporazumom nikada neće smanjiti razina regulatorne zaštite, da svaka promjena razine zaštite može biti samo u smjeru povećanja i da će pravo na zakonsko uređenje uvijek biti zaštićeno;

I.  budući da se regulatornom suradnjom u sklapanju trgovinskih sporazuma mora zajamčiti najviša razina zaštite zdravlja i sigurnosti u skladu s načelom opreznosti iz članka 191. UFEU-a;

J.  budući da građani, poduzeća i mala i srednja poduzeća EU-a izražavaju sumnju u to predstavljaju li velika industrijska udruženja zaista interese građana i poduzeća EU-a i općenito govoreći Europske unije;

K.  budući da za ostvarivanje transparentnosti institucije EU-a moraju voditi računa o tome da stajališta iznesena u ime europskih industrija zaista odražavaju njihova stajališta;

L.  budući da se trgovinska i ulagačka politika EU-a mora osnažiti ne samo jamčenjem dobrih rezultata u zapošljavanju i stvaranju bogatstva za građane i poduzeća nego i poboljšanjem ekoloških i socijalnih prava i jamčenjem najviše razine transparentnosti, angažmana i odgovornosti, kontinuiranim dijalogom s poduzećima, potrošačima, socijalnim partnerima, svim drugim relevantnim dionicima i lokalnim i regionalnim tijelima vlasti te određivanjem jasnih smjernica u pregovorima;

M.  budući da pravila o podrijetlu određuju pravi opseg liberalizacije trgovine, s obzirom na to da se njima definira koja je roba doista obuhvaćena sporazumima o slobodnoj trgovini, ali se često izostavljaju u javnim raspravama o trgovinskoj politici i dosad nisu bila predmetom razmatranja Parlamenta;

N.  budući da Europska Unija u svojoj trgovinskoj politici i u trgovinskim pregovorima u kojima sudjeluje mora voditi računa o osjetljivosti određenih sektora u pitanju otvaranja tržišta, posebno poljoprivrednog sektora;

O.  budući da je bilo predviđeno da će 2050. godine 28 država članica EU-a u svjetskom BDP-u zauzimati udio od 15 %, što je 23,7 % manje nego 2013., i budući da se od 2015. godine 90 % svjetskog rasta ostvaruje izvan Europe, dok se rast gospodarstava u usponu znatno usporava;

P.  budući da je EU trenutačno najveći trgovinski blok na svijetu, koji nadzire trećinu svjetske trgovine, i da se predviđa da će se do 2020. taj udio smanjiti na oko 26 %;

Q.  budući da će se i druge varijable poput demografskih promjena negativno odraziti na položaj EU-a na svjetskoj trgovinskoj sceni; budući da se očekuje da će se udio stanovništva Unije u svjetskom stanovništvu sa 7,1 % koliko je iznosio 2013. smanjiti na 5,3 % 2060. godine;

R.  budući da bi se u budućim trgovinskim sporazumima i pregovorima trebalo voditi računa o stajalištima o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP) i Sporazumu o trgovini uslugama (TiSA) iznesenima u rezolucijama Parlamenta i uskladiti ih s njima;

S.  budući da se središte stvaranja bogatstva očigledno pomiče k istoku, prema azijsko-pacifičkoj regiji, s Kinom koja je već pretekla Japan i vjerojatno će preteći SAD te 2025. postati najveće gospodarstvo na svijetu; budući da to pokazuje da gospodarstva u usponu i zemlje u razvoju hvataju korak sa skupinom industrijaliziranih zemalja i dostižu fazu zreloga gospodarstva;

T.  budući da se procjenjuje da su prekogranični tokovi kapitala, robe, usluga i podataka doprinijeli svjetskom gospodarstvu 2014. sa 7,8 bilijuna USD, pri čemu dodana vrijednost samih tokova podataka čini 2,8 bilijuna USD od tog iznosa, više od procijenjene dodane vrijednosti trgovine robom od 2,7 bilijuna USD;

Brža prilagodba čestim promjenama kretanja u svjetskoj trgovini

1.  pozdravlja novu strategiju Komisije naslovljenu „Trgovina za sve: prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici”, a posebno to što je naglasak sada na elementima poput odgovornog upravljanja lancima opskrbe, globalnoga digitalnog tržišta, trgovine digitalnom robom i uslugama, poštene i etičke trgovine i društvenog troška liberalizacije trgovine; uvjeren je da se svaka buduća trgovinska politika mora boriti protiv svih oblika protekcionizma, uključujući smanjenje nepotrebnih necarinskih prepreka trgovini, i zajamčiti pristup novom tržištu, osobito za mala i srednja poduzeća; podsjeća da se liberalizacija trgovine mora pravilno provesti kako bi se njome postigao održivi razvoj; žali što Komisija odgađa predstavljanje nove strategije, s obzirom na to da je Parlament zatražio podnošenje revidirane srednjoročne i dugoročne trgovinske strategije do ljeta 2012.;

2.  uvjeren je da, iako usluge čine 70 % BDP-a Europske unije te će omogućiti 90 % budućih radnih mjesta, proizvodni sektor EU-a čini ključnu komponentu europske reindustrijalizacije i da bi se stoga strategija trebala više usredotočiti na ulogu proizvodnog sektora u zajedničkoj trgovinskoj politici; snažno potiče Komisiju da radi s trgovinskim partnerima ne bi li zajamčila veću otvorenost njihovih tržišta europskim poduzećima, ponajprije tržišta prometa, telekomunikacija i javne nabave, uzimajući u obzir to da njihova poduzeća još uvijek u velikoj mjeri uživaju pristup unutarnjem tržištu Unije;

3.  svjestan je da trgovinska politika Unije ima najveću geopolitičku i ekonomsku važnost za Europu u ostvarivanju globalizacije, jačanju međunarodnih standarda i povećavanju pristupa inozemnim tržištima; napominje da će, ako odmah ne djelujemo, međunarodna pravila postaviti drugi; naglašava da je, s obzirom na status EU-a kao najvećeg gospodarstva na svijetu, održiva i odgovorna trgovina njegov najjači politički instrument i za podupiranje europskih interesa, ulaganja i poduzeća, ali za promicanje europskih vrijednosti u inozemstvu te za ostvarenje rasta i otvaranje radnih mjesta na domaćem tržištu; podupire cilj Komisije da se unaprijedi sinergija između trgovinske politike i politike unutarnjeg tržišta te preporučuje da se u okviru tih politika prioritet dâ mjerama usmjerenima na otvaranje radnih mjesta;

4.  pozdravlja obećanje Komisije da se nijednim trgovinskim sporazumom neće smanjiti postignuća u pogledu standarda zaštite potrošača, pa ni u kontekstu digitalne revolucije; ističe da će Parlament i dalje temeljito provjeravati poštuje li se to obećanje u okviru tekućih pregovora;

5.  ističe poveznicu između jedinstvenog tržišta i trgovinske politike EU-a koje bi u potpunosti trebale biti usklađene međusobno te sa širim politikama i vrijednostima Unije; smatra da je otvorena, odgovorna i slobodna svjetska trgovina, utemeljena na učinkovitim, transparentnim i snažnim globalnim pravilima nužna za potpuno ostvarenje potencijala jedinstvenog tržišta njegovim funkcioniranjem, rastom i radom u uzajamnu korist građana, potrošača i poduzeća, a posebno malih i srednjih poduzeća; podsjeća na to da se otvaranjem trgovine povećava produktivnost, doprinosi porastu vanjske konkurentnosti te da se na taj način već pruža potpora jednom od sedam radnih mjesta na jedinstvenom tržištu te ostvaruju znatne potrošačke pogodnosti;

6.  poziva Komisiju da redovito ažurira svoju strategiju trgovine i ulaganja i Parlamentu svake dvije godine javno predstavlja detaljno izvješće o njezinoj provedbi, počevši od 2017., kako bi zajamčila da ispunjava dana obećanja; poziva Komisiju da u tim izvješćima izvijesti i o napretku tekućih trgovinskih pregovora i provedbi postojećih trgovinskih sporazuma;

7.  snažno potiče Komisiju da ubrza svoje postupke kako bi se dogovoreni trgovinski sporazumi mogli uputiti Parlamentu u kraćem roku, što bi omogućilo njihovu privremenu primjenu ili brže stupanje na snagu;

Transparentna trgovinska politika te jačanje glasa građana

8.  pozdravlja to što je Komisija povećala transparentnost i otvorenost u svim fazama trgovinskih pregovora i podupire inicijativu Komisije za transparentnost TTIP-a; priznaje da je, nakon brojnih zahtjeva Parlamenta, Komisija poboljšala transparentnost pregovora tako što je svim zastupnicima Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata omogućila pristup povjerljivim dokumentima o pregovorima i dionicima pružila više informacija; podsjeća da je proširenjem prava na pristup povjerljivim podacima o pregovorima o TTIP-u za zastupnike Parlamenta ojačan parlamentarni nadzor te je time Parlament dobio priliku još bolje ispuniti svoju zadaću u okviru zajedničke trgovinske politike; međutim ističe da Komisija mora uvjeriti pregovaračke partnere u to da i oni povećaju svoju transparentnost i da to bude recipročan proces u kojem pregovarački položaj EU-a nije ugrožen te da u utvrđivanje okvira s potencijalnim pregovaračkim partnerima uključi željeni stupanj transparentnosti; naglašava da stvarna transparentnost može ojačati globalnu potporu trgovini temeljenoj na propisima;

9.  poziva Vijeće da bez odgađanja objavi sve prethodno donesene i buduće pregovaračke mandate;

10.  poziva Komisiju da zajamči aktivno i ravnomjerno sudjelovanje civilnog društva i socijalnih partnera, između ostaloga odgovarajućim javnim internetskim savjetovanjem i komunikacijskim kampanjama, da bi se poboljšao sadržaj europske trgovinske politike i da bi se ona usmjerila u pravcu zaštite ljudskih prava te se time ojačala njezina legitimnost;

11.  ističe da u kontekstu trenutačne rasprave o opsegu trgovinskih pregovora regulatorna suradnja mora zadržati osnovnu funkciju zakonskog uređenja za ostvarivanje javnog interesa; ističe da bi prisnija suradnja među zakonodavcima trebala olakšati trgovinu i ulaganje time što se u sklopu nje pronalaze tehničke prepreke trgovini i iste ili suvišne administrativne prepreke i formalnosti, kojima su u nerazmjerno velikom broju pogođena mala i srednja poduzeća, a da se pritom ne dovode u pitanje tehnički postupci povezani s temeljnim standardima i propisima, te se čuvaju europski standardi zakonodavstva u području zdravlja, sigurnosti, potrošača, rada, društva i okoliša i kulturna raznolikost i u potpunosti štiti načelo opreznosti i regulatorna neovisnost nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela vlasti; podsjeća na to da se odgovarajući mehanizmi u tom pogledu moraju temeljiti na poboljšanoj razmjeni informacija i poboljšanom usvajanju međunarodnih instrumenata te dovesti do povećanja konvergencije, a da pritom ni u kojem slučaju ne ugroze niti odgode demokratski legitimni proces donošenja odluka bilo kojeg trgovinskog partnera; potiče upotrebu i stvaranje dodatnih tehničkih standarda temeljenih na procjenama učinka te sve napore usmjerene na potpuno uključivanje naših trgovinskih partnera u međunarodna tijela za standardizaciju; međutim, vjeruje da nepostojanje zajedničkog međunarodnog standarda ne bi trebalo spriječiti uzajamno priznavanje jednakovrijednosti, kada je to prikladno, ni napore usmjerene na postizanje zajedničkih transatlantskih tehničkih standarda;

12.  radi transparentnosti i očuvanja interesa trgovinske politike EU-a poziva Komisiju da pri savjetovanju o trgovinskim inicijativama s industrijskim sektorom zajamči da industrijska udruženja EU-a zaista predstavljaju njegove trgovinske interese odražavajući istinske interese nacionalnih industrija; ističe da bi se dokumenti europskih institucija, kada je to moguće, trebali objavljivati jer je transparentnost ključna za to da zajednička trgovinska politika dobije podršku javnosti; poziva Komisiju da usvoji preporuke Europskog ombudsmana iz srpnja 2015., posebno kad je riječ o pristupu dokumentima za sve pregovore;

Bolja usklađenost trgovinskih ciljeva EU-a i drugih vidova vanjske politike Unije u području trgovine u cilju razvoja

13.  podsjeća da se zajednička trgovinska politika treba provoditi u okviru načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije, kako je navedeno u članku 21. UEU-a i članku 208. UFEU-a i da se njome trebaju promicati vrijednosti na kojima se temelji Unija, navedene u članku 2. UEU-a; podsjeća da se mora zajamčiti usklađenost vanjskih politika i unutarnjih politika s vanjskom dimenzijom; naglašava da EU ima zakonsku obvezu poštovanja ljudskih prava i da treba poticati održivi gospodarski, društveni i ekološki razvoj zemalja trgovinskih partnera; smatra da Europska unija ima odgovornost učiniti sve što je potrebno da bi predvidjela, spriječila i otklonila sve potencijalne negativne učinke zajedničke trgovinske politike redovitom provedbom ex ante i ex post procjena učinka na ljudska prava i održivost te prema potrebi, slijedom toga, preispitivanjem trgovinskih sporazuma; podsjeća da samo poštena i propisno regulirana trgovina, ako je u skladu s ciljevima održivog razvoja, može smanjiti nejednakosti i potaknuti razvoj; podsjeća da ciljevi održivog razvoja obuhvaćaju nekoliko ciljeva povezanih s trgovinom u više područja politike, pri čemu je jedan od najkonkretnijih ciljeva da se poveća izvoz zemalja u razvoju kao bi se do 2020. udvostručio udio najnerazvijenijih zemalja u svjetskom izvozu;

14.  pozdravlja to što se od 1990. uvelike smanjio broj stanovnika koji žive u potpunom siromaštvu, kao što je utvrdila Svjetska banka; napominje međutim da treba uložiti više napora kako bi se potaknula i privatna i javna ulaganja u najnerazvijenije zemlje koja bi pružila institucijske i infrastrukturne okvire koji bi tim zemljama omogućili da bolje iskoriste pogodnosti koje pruža trgovina i kako bi se doprinijelo diversifikaciji njihovih gospodarstava i integraciji u globalne lance vrijednosti, što bi im omogućilo da se specijaliziraju za proizvode veće dodane vrijednosti;

15.  prima na znanje najave Komisije da će svojim sporazumima o trgovini i ulaganju ojačati održivi razvoj i promicati ljudska prava, radne i socijalne standarde i održivost okoliša diljem svijeta, no poziva na odlučne mjere za punu provedbu i primjenu odgovarajućih poglavlja u praksi; slaže se s Komisijom da EU ima posebnu odgovornost u pogledu učinka njegove trgovinske politike na zemlje u razvoju i posebno na najnerazvijenije zemlje;

16.  smatra migracije jednim od najvećih izazova s kojima se Unija suočava u 21. stoljeću; naglašava da je dosljednost trgovinske i ulagačke politike Unije presudna za rješavanje uzroka migracija; žali što to nije dovoljno vidljivo u strategiji „Trgovina za sve”;

17.  smatra da cilj područja produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine, posebno za one partnerske zemlje koje su zahvaćene gospodarskom krizom, treba prije svega biti konkretno i održivo poboljšanje životnih uvjeta običnih građana;

18.  naglašava da odredbe o ljudskim pravima te socijalnim i ekološkim standardima, obveze o pravima radnika prema temeljnim konvencijama MOR-a i načela društveno odgovornog poslovanja, uključujući načela OECD-a za multinacionalna poduzeća i načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, moraju biti obvezujuće i činiti temeljni dio trgovinskih sporazuma EU-a u obliku primjenjivih obveza; poziva Komisiju da u sve sporazume EU-a o trgovini i ulaganjima uvrsti poglavlja o održivom razvoju; smatra da je nužno, kako bi te odredbe o održivom razvoju bile obvezujućima, usvojiti pristup koji se temelji na tri koraka sa savjetovanjem s vladama, unutarnjim savjetodavnim skupinama i panelima stručnjaka, uključujući MOR, i opću odredbu sporazuma o rješavanju sporova za rješavanje sporova uz mogućnost financijskih sankcija kao krajnje sredstvo; ističe da radni i ekološki standardi ne smiju biti ograničeni na poglavlja o trgovini i održivom razvoju, već moraju biti djelotvorni u svim područjima trgovinskih sporazuma;

19.  naglašava važnost učinkovitih zaštitnih mehanizama u trgovinskim sporazumima; istodobno poziva na uvrštavanje učinkovitih provedbenih mehanizama za radna prava i prava povezana s okolišem na koja se klauzula o ljudskim pravima ne primjenjuje; poziva Komisiju da uspostavi strukturirani i depolitizirani postupak u sklopu kojeg se savjetovanja s partnerom o sumnji na nepridržavanje obveza iz poglavlja o trgovini i održivom razvoju pokreću u skladu s jasnim kriterijima;

20.  naglašava važnost sudjelovanja civilnog društva u sporazumima o slobodnoj trgovini i mogućnost da se korištenjem suvremenim medijima olakša sudjelovanje civilnog društva;

21.  ponavlja važnost poštovanja europskih i međunarodnih pravila o trgovini oružjem, prvenstveno Ugovor Ujedinjenih naroda o trgovini oružjem i Kodeks ponašanja Europske unije u pogledu izvoza oružja; naglašava da je trgovinska politika Unije instrument gospodarske diplomacije koji bi također mogao doprinijeti rješavanju temeljnih uzroka terorizma; naglašava da je i djelotvorno zakonodavstvo o kontroli izvoza ključan aspekt trgovinske politike EU-a; u tom pogledu poziva Komisiju da ažurira zakonodavstvo EU-a o kontroli izvoza robe s dvojnom namjenom radi ostvarivanja strateških ciljeva i univerzalnih vrijednosti EU-a;

22.  podsjeća da MOR procjenjuje da bi 865 milijuna žena diljem svijeta, kada bi dobile veću potporu, mogle snažnije pridonijeti gospodarskom rastu; primjećuje da poduzeća u vlasništvu žena predstavljaju neiskorišten potencijal za jačanje konkurentnosti te efikasnije poslovanje i održivi rast; navodi da trgovinska politika može imati različit učinak na rodnu ravnotežu u različitim sektorima gospodarstva i da je potrebno više podataka o rodnoj dimenziji i trgovini; prima na znanje da Komisija u Komunikaciji „Trgovina za sve” ne razmatra rodnu dimenziju trgovinskih sporazuma; poziva Komisiju da pojača napore oko toga da se trgovinski pregovori koriste kao sredstvo za promicanje rodne jednakosti u svijetu i da se pobrine za to da i žene i muškarci mogu iskoristiti prednosti liberalizacije trgovine i da budu zaštićeni od njezinih negativnih učinaka; smatra da bi se Komisija radi toga trebala pobrinuti da se rodna perspektiva horizontalno uvede u sve buduće trgovinske sporazume i da bi trebala pratiti učinak važećih trgovinskih sporazuma na rodnu ravnotežu;

23.  pozdravlja najavu Komisije da će provesti reviziju općeg sustava povlastica (OSP) sredinom razdoblja i posebno procijeniti mogućnost da se u okviru tog sustava povlastice prošire i na usluge; naglašava da su sustav općih povlastica, uključujući inicijativu Sve osim oružja (Everything But Arms, EBA) i sustav OSP+, instrumenti koji omogućuju poštovanje temeljnih vrijednosti i da se moraju djelotvorno primijeniti i pratiti;

Transparentni globalni lanci vrijednosti kojima se poštuju temeljne vrijednosti i standardi u cijelom svijetu

24.  priznaje da je internacionalizacija svjetskog proizvodnog sustava doprinijela novim mogućnostima gospodarskog razvoja i putu izlaska iz siromaštva temeljenom na zapošljavanju za stotine milijuna ljudi; podsjeća da prema MOR-u oko 780 milijuna aktivnih žena i muškaraca ne zarađuju dovoljno da bi se izvukli iz siromaštva; ističe da je proširenje globalnih lanaca opskrbe otvorilo prilike za radna mjesta, ali se u zemljama podrijetla još uvijek treba hitno pozabaviti nedovoljnom primjenom postojećih zakona o radu i standarda za sigurnost na radu, uvedenih da bi se radnici zaštitili od iscrpljujućeg radnog vremena i neprihvatljivih uvjeta; ističe da su globalni lanci vrijednosti doveli i do toga da neki dobavljači ne poštuju radno pravo, preseljavaju svoje gospodarske djelatnosti izvan Unije, zaposlenicima nameću nesigurne i neprihvatljive uvjete rada, iscrpljujuće radno vrijeme te im uskraćuju temeljna prava; podsjeća da takva praksa stvara nepravednu konkurenciju dobavljačima koji poštuju radno pravo i međunarodne radne i ekološke standarde i vladama koje žele poboljšati plaće i životni standard; poziva Komisiju da ispita učinak povećanja globalnih lanaca vrijednosti i predstavi konkretne prijedloge za poboljšanje uvjeta u njima usko surađujući s MOR-om i OECD-om; naglašava da se daljnja integracija Unije u globalne lance vrijednosti mora voditi dvostrukim načelima zaštite europskog socijalnog i regulatornog modela i jamčenja i stvaranja održivog i uravnoteženog rasta i pristojnih radnih mjesta u EU-u te za partnere EU-a; primjećuje da se globalizacijom lanaca vrijednosti povećava uvozni volumen u domaćoj proizvodnji i izvoz, čime se znatno povećava trošak protekcionističkih mjera;

25.  smatra da trgovinska politika mora doprinijeti tomu da postupak proizvodnje duž lanca vrijednosti bude transparentan i da se poštuju temeljni ekološki, socijalni i sigurnosni standardi; poziva Komisiju da promiče inicijative o standardima dužne pažnje u lancima opskrbe; pozdravlja želju Komisije da blisko surađuje s MOR-om i OECD-om u razvijanju globalnog pristupa poboljšanju radnih uvjeta, posebno u sektoru odjeće; naglašava važnost prepoznavanja i procjene novih prilika, sektorskih i geografskih, za dodatne inicijative za odgovornost u lancu opskrbe; sa zadovoljstvom iščekuje predstojeću komunikaciju Komisije o društveno odgovornom poslovanju;

26.  snažno potiče Komisiju da unaprijedi sveobuhvatni Okvir Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) u pogledu investicijske politike za održivi razvoj;

27.  traži da se strategija „Pomoć za trgovinu” (Aid for Trade) i tehnička pomoć usredotoče na jačanje siromašnih proizvođača, mikropoduzeća i malih poduzeća i zadruga, na osnaživanje žena i na rodnu jednakost ne bi li se povećala njihova korist od trgovanja na lokalnim i regionalnim tržištima;

28.  poziva Komisiju da izradi zakonodavstvo kojim bi zabranio uvoz robe proizvedene uz bilo koji oblik prisilnog rada ili modernog ropstva i da u međuvremenu osnaži kontrole uvoza i lanca opskrbe zbog etičkih razloga;

29.  naglašava da bolja zaštita cijelog spektra pravâ intelektualnog vlasništva i djelotvornija primjena imaju ključnu važnost za daljnju integraciju u globalne lance vrijednosti;

30.  traži od Komisije da sve zemlje u razvoju podupre u nastojanjima da doista u cijelosti iskoriste svaki oblik fleksibilnosti iz sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva, koja je priznata i potvrđena Deklaracijom iz Dohe o sporazumu o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva i javnom zdravlju usvojenom 14. studenoga 2001., kako bi one u okviru svojih nacionalnih programa javnoga zdravlja mogle pružiti lijekove po pristupačnim cijenama; u tom pogledu poziva Vijeće da ispuni svoje obveze iz Deklaracije iz Dohe tako da se pobrine da Komisija izričito jamči pristup lijekovima pri pregovorima o odredbama povezanima s farmaceutskom industrijom u okviru budućih bilateralnih i regionalnih trgovinskih sporazuma sa zemljama u razvoju ili u postupku pristupanja zemalja u razvoju WTO-u; pozdravlja podršku Komisije produljenju zahtjeva za farmaceutsko intelektualno vlasništvo koji su podnijele najnerazvijenije zemlje, no žali zbog konačne odluke Vijeća WTO-a za trgovinske aspekte prava intelektualnog vlasništva da se ono odobri samo na rok od 17 godina;

31.  pozdravlja to što se u komunikaciji Komisije „Trgovina za sve” pridaje pozornost poštenoj trgovini te poziva Komisiju da kao prioritet ispuni obećanja da će iskoristiti postojeću strukturu za provedbu sporazuma o slobodnoj trgovini kako bi promicala poštenu trgovinu, kako bi s pomoću delegacija EU-a promicala koncept poštene trgovine među malim proizvođačima u trećim zemljama i kako bi povećala razinu osviještenosti u EU-u aktivnostima poput nagrade „Grad EU-a za poštenu i etičku trgovinu”;

32.  smatra da nove tehnologije i internet predstavljaju nove alate za praćenje proizvoda duž lanca opskrbe;

33.  skreće pozornost na ulogu bankarskih usluga u razvoju trgovine i ulaganja; poziva EU da u zemljama u razvoju promiče pristup bankarskim uslugama;

34.  pozdravlja namjeru Komisije da osuvremeni pravila o podrijetlu s obzirom na to da ta pravila čine sve veću prepreku trgovini u kojoj sve više dominiraju globalni lanci vrijednosti; naglašava da modernizacija pravila o podrijetlu mora biti prioritet u svim sporazumima o slobodnoj trgovini o kojima Unija pregovara; poziva Komisiju da posebno radi na tome da pravila o podrijetlu budu fleksibilnija, što uključuje i manje zahtjevne propise u pogledu dodane vrijednosti, i izmjeni podoznaka Harmoniziranog sustava;

Praćenje i ocjena postojećih sporazuma te daljnje mjere poduzete u vezi s njima ključan su prioritet trgovinske politike EU-a

35.  pozdravlja prijedlog Komisije o uspostavi čvršćeg partnerstva za provedbu trgovinskih sporazuma s Parlamentom i dionicima; naglašava da Parlament treba biti uključen te pravodobno i u potpunosti informiran u svim fazama postupka, pa i na način da se s tom institucijom kontinuirano savjetuje prije sastavljanja pregovaračkih mandata; ističe da Komisija mora obavještavati Parlament o svojim aktivnostima provedbe i praćenja te o daljnjim mjerama poduzetim u vezi sa sporazumom o trgovini i ulaganjima;

36.  poziva Komisiju da ne zatraži privremenu primjenu trgovinskih sporazuma, uključujući poglavlja o trgovini iz sporazuma o pridruživanju, prije nego što Parlament da svoju suglasnost; podsjeća da bi se time ozbiljno potkopala prava Parlamenta i dovelo do potencijalne pravne nesigurnosti u pogledu drugih potpisnica sporazuma i predmetnih gospodarskih subjekata; podsjeća na obveze koje je u tom pogledu preuzela povjerenica za trgovinu i pozdravlja ih, ali se snažno zalaže za to da se taj dogovor formalizira novim međuinstitucijskim sporazumom;

37.  smatra da je u slučaju mješovitih sporazuma već provjerena praksa u skladu s kojom se sporazum nakon što Parlament da svoju suglasnost primjenjuje samo privremeno dok ga ne ratificiraju nacionalni parlamenti najbolji primjer uravnoteženosti demokratskog nadzora i učinkovitosti;

38.  naglašava da nadzor i procjena postojećih sporazuma i poduzimanje mjera koje se nastavljaju na njih moraju postati ključni prioritet zajedničke trgovinske politike; poziva Komisiju da preraspodijeli odgovarajuća sredstva kako bi Glavnoj upravi za trgovinu omogućila bolje praćenje trgovinskih sporazuma koje treba provesti, uzimajući u obzir sve veći broj planiranih pregovora; poziva Komisiju da izradi posebne pokazatelje, ne bi li zajamčila praćenje provedbe trgovinskih sporazuma, i da Parlamentu redovito javno predstavlja iscrpna i detaljna izvješća o provedbi u kojima bi se iznosili npr. podaci o uspješnosti europskih industrija i učinku sporazuma na različite sektore i njihove udjele u tržištu;

39.  poziva Komisiju da poboljša kvalitetu i preciznost ex ante i ex post procjena na temelju revidirane metodologije; naglašava da je za svaku inicijativu u trgovinskoj politici uvijek potrebna temeljita i sveobuhvatna procjena učinka, posebno u svjetlu nedavne preporuke Europskog ombudsmana u pogledu pritužbe 1409/201/JN o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama; ističe da bi procjene trebale obuhvatiti barem: osjetljive gospodarske sektore ljudska prava, socijalna prava i prava povezana s okolišem i poljoprivrednu i lokalnu proizvodnju u najudaljenijim regijama; izražava zabrinutost zbog nepostojanja periodičnih i ex post procjena te zbog niske kvalitete provedenih procjena, što je vidljivo iz tematskog izvješća Europskoga revizorskog suda br. 2/2014.; naglašava da bi za sve trgovinske sporazume trebalo provoditi kvalitetnije periodične procjene i ex post procjene kako bi kreatori politika, dionici i europski porezni obveznici mogli procijeniti jesu li ti sporazumi postigli željene rezultate; poziva Komisiju da iznese podatke o učinku sklopljenih trgovinskih sporazuma s posebnim osvrtom na mala i srednja poduzeća, stvaranje radnih mjesta, ljudska prava i okoliš, pa i u partnerskim zemljama, i da predloži dodatne mjere kojima bi se zajamčilo da najnerazvijenije zemlje imaju koristi od naših trgovinskih politika;

40.  poziva Komisiju da Parlamentu podnese izvješće o sustavu dvojnih cijena i drugim praksama glavnih trgovinskih partnera EU-a kojima se narušavaju cijene, uz poseban naglasak na energetskim resursima, u kojem bi iznio ekonomski učinak takvih praksi na gospodarstvo EU-a i korake koje je Komisija poduzela u cilju iskorjenjivanja takvih praksi na bilateralnoj i multilateralnoj razini i razini WTO-a; poziva Komisiju da učini sve što je u njezinoj moći kako bi u okviru svojih trgovinskih odnosa sa svim trgovinskim partnerima ukinula praksu dvojnih cijena i druge prakse kojima se narušavaju cijene;

Unapređivanje globalne trgovine multilateralnim pristupom u WTO-u

41.  naglašava da je multilateralni trgovinski sustav WTO-a i dalje najbolja opcija za jamčenje otvorenog i poštenog sustava temeljenog na pravilima kojim se uzimaju u obzir i uravnotežuju različiti interesi njegovih članica; ponavlja da Parlament snažno zagovara multilateralni program; pozdravlja dovršetak pregovora o Sporazumu o olakšavanju trgovine, kojim će se pridonijeti pojednostavljenju i modernizaciji carinskih postupaka u mnogim zemljama, čime će se pak olakšati integracija zemalja u razvoju u globalni trgovinski sustav; poziva sve strane na brzu i propisnu provedbu tog sporazuma;

42.  primjećuje da je na 10. ministarskoj konferenciji WTO-a u Nairobiju 2015. ostvaren mali napredak; prepoznaje razlike među članicama WTO-a u načinu postupanja u pogledu pregovora iz Dohe, uključujući potrebu za razmatranjem novih pristupa u rješavanju otvorenih pitanja u vezi s različitim interesima među zemljama u razvoju i najnerazvijenijim zemljama, i pritom uvažava veću odgovornost zemalja u razvoju u pogledu zaključivanja pregovora iz Dohe; pozdravlja predanost EU-a cilju da tijekom pet godina dodijeli 400 milijuna EUR za potporu zemljama u razvoju, posebno najnerazvijenijim zemljama, u njihovim nastojanjima oko provede Sporazuma o olakšavanju trgovine; primjećuje interes koji neke članice WTO-a pokazuju za otvaranje novih područja pregovora, među ostalima područja ulaganja, poduzeća u državnom vlasništvu, tržišnog natjecanja i digitalne trgovine; smatra da ishod Ministarske konferencije u Nairobiju pruža priliku za revitalizaciju pregovaračke funkcije WTO-a; snažno potiče Komisiju da preuzme inicijativu u reformi i jačanju WTO-a, među ostalim jačanjem koordinacije s MOR-om i drugim agencijama UN-a koje se bave okolišem i ljudskim pravima, ne bi li zajamčila veću uključivost, djelotvornost, transparentnost i odgovornost; podsjeća na presudnu ulogu strategije „Pomoć za trgovinu” u izgradnji kapaciteta povezanih s trgovinom te tehničkoj pomoći zemljama u razvoju i najslabije razvijenim zemljama; u tom pogledu poziva EU i njegove države članice da se obvežu na povećanje potpore u okviru strategije „Pomoć za trgovinu”, čime bi se zemljama u razvoju omogućilo da imaju korist od većeg udjela dodane vrijednosti u globalnim lancima vrijednosti; poziva Komisiju da se pozabavi pitanjem poštene i etičke trgovine u predstojećoj reviziji strategije „Pomoć za trgovinu”;

43.  smatra da su plurilateralni pregovori, koji se prema mogućnosti vode u okviru WTO-a, kao što su Sporazum o informacijskoj tehnologiji, Sporazum o ekološkim proizvodima i Sporazum o trgovini uslugama (TiSA), pružaju mogućnost za obnovu napretka na razini WTO-a, ali jedino ako se ostavi mogućnost pridruživanja zainteresiranih članica WTO-a; čvrsto je uvjeren da ti sporazumi, kad god je to moguće, moraju biti dovoljno zahtjevni da se na temelju načela najpovlaštenije nacije primjenjuju u svim članicama WTO-a te da bi trebali služiti kao temelji za buduće multilateralne sporazume; naglašava da bi se trgovinska politika trebala primjenjivati i kao sredstvo za povećavanje konkurentnosti proizvoda povoljnih za okoliš, u pogledu njihove uporabe, kao i proizvodnih metoda; naglašava da je važno da inicijativa za „zelene proizvode” bude multilateralna te da se razmotri mogu li se trgovinskim sporazumima uvesti posebne prednosti za istinski ekološke proizvode; naglašava da bi TiSA mogla biti prilika da se na razini WTO-a obnovi napredak u trgovini uslugama;

44.  poziva na snažnu i djelotvornu parlamentarnu dimenziju WTO-a kako bi se povećala transparentnost te organizacije i ojačala i zajamčila demokratska legitimnost globalne trgovinske politike; potiče WTO da u potpunosti iskoristi parlamentarnu konferenciju o WTO-u i da zastupnicima zajamči pristup svim informacijama koje su im potrebne da bi zaista ispunili svoju nadzornu ulogu i znatno doprinijeli trgovinskim politikama;

Odabir budućih sporazuma o slobodnoj trgovini pristupom rađenim po mjeri

45.  poziva Komisiju da se usredotoči, na uravnotežen način i uz puno poštovanje uzajamnosti i obostrane koristi, na zaključivanje tekućih trgovinskih pregovora i da u okviru tekućih pregovora ili sklopljenih trgovinskih sporazuma procijeni mogući kumulativni učinak, posebno za osjetljive proizvode koji su zahvaćeni kvotama ili liberalizacijom tržišta; traži da se stvarni i potencijalni učinci sklopljenih trgovinskih sporazuma ocjenjuju i komuniciraju na bolji način s ciljem da se pronađe odgovarajuća ravnoteža između zaštite osjetljivih poljoprivrednih sektora i promicanja ofenzivnih interesa Unije kao jednog od najvećih izvoznika poljoprivrednih prehrambenih proizvoda, primjerice predviđanjem odgovarajućih prijelaznih razdoblja i kvota za najosjetljivije proizvode ili, u nekim slučajevima, njihovih izuzeća; podsjeća Komisiju na to da prije nego što izradi pregovaračke mandate utvrdi okvire i provede nepristrane i objektivne ex ante procjene učinka na održivost, uzimajući u obzir interese Unije;

46.  smatra da je prije svega ključno zajamčiti što bržu ratifikaciju uspješno zaključenih trgovinskih pregovora; posebno poziva na zaključenje sporazuma s Kanadom i Singapurom kako bi se omogućilo otvaranje dvaju velikih tržišta koja će biti ključna za buduće interese poduzeća u Uniji; poziva na stručnu raspravu diljem Europske unije za vrijeme političkih rasprava;

47.  ističe da je vrlo važno u svim trgovinskim pregovorima EU-a posvećivati pozornost osjetljivim i ofenzivnim pitanjima kao što su promicanje ulaganja, uklanjanje nepotrebnih necarinskih prepreka trgovini, priznavanje i zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla i radničkih prava, poboljšanje pristupa javnoj nabavi (posebno u kontekstu tekućih pregovora o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja i sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Japana), jamčenje pristojnih i kvalitetnih radnih mjesta, integracija malih i srednjih poduzeća u globalne lance vrijednosti, izuzevši javne i audiovizualne usluge, zakonsko osiguranje prava na reguliranje u pregovorima o sporazumima o slobodnoj trgovini kao dio zahtjevnih uravnoteženih i sveobuhvatnih paketa;

48.  ustraje na tome da trgovinski pregovori slijede prilagođenu regionalnu trgovinsku strategiju i da se zajamči potpuna usklađenost s regionalnom integracijom, osobito u Aziji, Africi i Latinskoj Americi, koje je Komisija prepoznala kao ključna područja europskih gospodarskih interesa, pri čemu ne umanjuju ključnu ulogu strateškog partnerstva između EU-a i SAD-a; poziva Komisiju da odmah započne pregovore o sporazumu o ulaganju s Tajvanom; podsjeća da su Europska unija i Latinska Amerika prirodni saveznici koji zajedno imaju milijardu stanovnika koji proizvode jednu četvrtinu svjetskog BNP-a; ističe da potencijal ovog partnerstva nije dovoljno iskorišten; pozdravlja činjenicu da nova trgovinska i ulagačka strategija Komisije stavlja ključni naglasak na Latinsku Ameriku; poziva Komisiju da iskoristi trenutačni zamah u zemljama Mercosura kako bi postigla sveobuhvatan i ambiciozan sporazum; podržava modernizaciju sporazuma s Meksikom i Čileom; traži da se dade dodatan poticaj pregovorima o sporazumima o slobodnoj trgovini s Australijom i Novim Zelandom i podsjeća na važnost razvoja trgovinskih odnosa EU-a s Indijom, s obzirom na golemi potencijal tog tržišta; potiče Komisiju da obnovi pregovore s Malezijom te da započne pregovore s Indonezijom što je prije moguće nakon dovršetka pripremnih rasprava o sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu;

49.  ističe da u kontekstu trenutačnih izazova poseban naglasak treba staviti na okvir suradnje nakon isteka sporazuma iz Cotonoua, uz naglasak na njegovu vezu s klauzulom o ljudskim pravima u sporazumima o gospodarskom partnerstvu, i na podršku stvaranju Kontinentalnog područja slobodne trgovine u Africi, kao pokretača stabilnosti, regionalne integracije, lokalnog rasta, zapošljavanja i inovacija; podsjeća na potrebu za time da se EU pobrine za stabilnost u svojem istočnom i južnom susjedstvu te poziva na veću trgovinsku i ekonomsku integraciju na temelju koje će se postići puna, brza i prikladna provedba detaljnog i sveobuhvatnog sporazuma o slobodnoj trgovini s Ukrajinom, Gruzijom i Republikom Moldovom te na ostvarivanje konkretnog napretka s Tunisom, Marokom i Jordanom;

50.  poziva Komisiju da nacionalna poduzeća u potpunosti uključi u sve stadije trgovinskih sporazuma, pa i sudjelovanjem u savjetovanjima s nacionalnim udruženjima, savjetujući se pritom s krovnim organizacijama EU-a, te da dokumentu trgovinskog sporazuma o kojemu se pregovaralo priloži popis u kojemu se jasno navode ishodi pregovora u raznim sektorima i razlozi za odabire za koje se opredijelila Komisija;

Protivljenje dodjeljivanju Kini statusa tržišne ekonomije i potreba za djelotvornim instrumentima trgovinske zaštite

51.  ističe da dodatne mjere trgovinske liberalizacije – koje bi mogle dovesti do nepoštenih praksi i konkurencije među zemljama u pogledu raznih necarinskih prepreka, radnih prava te ekoloških standarda i standarda javnog zdravlja – od EU-a iziskuju sposobnost da još bolje odgovori na nepoštene trgovinske prakse i da se pobrine za jednake uvjete za sve; naglašava da instrumenti trgovinske zaštite moraju i dalje biti neizostavnim dijelom trgovinske strategije EU-a te da oni omogućuju EU-u da poboljša svoju konkurentnost ponovnom uspostavom poštenog tržišnog natjecanja u određenim područjima; podsjeća da je sadašnje europsko zakonodavstvo za zaštitu trgovine doneseno 1995. godine; naglašava da valja hitno modernizirati sustav trgovinske zaštite u Uniji a da se pritom ne oslabi; ističe da zakoni EU-a o trgovinskoj zaštiti moraju biti djelotvorniji, pristupačniji malim i srednjim poduzećima i prilagođeni današnjim izazovima i trgovinskim tokovima, da istrage moraju biti kraće te da se mora povećati transparentnost i predvidljivost; žali zbog toga što je prijedlog o modernizaciji instrumenata trgovinske zaštite blokiran u Vijeću, koje nije uspjelo postići rezultate s tim ključnim zakonodavnim dokumentom; izražava žaljenje zbog toga što Komisija u svojoj komunikaciji „Trgovina za sve” uopće ne spominje modernizaciju instrumenata trgovinske zaštite; poziva Vijeće da prekine pat-poziciju u vezi s modernizacijom instrumenata trgovinske zaštite na temelju stajališta Parlamenta, posebno s obzirom na to da Kina sada odlučno zahtijeva priznavanje statusa tržišnog gospodarstva;

52.  ponovno ističe važnost strateškog partnerstva Europske unije i Kine u kojem slobodna i poštena trgovina i ulaganja imaju važnu ulogu; uvjeren je da se, sve dok Kina ne ispuni svih pet kriterija EU-a koji su potrebni da dobije status tržišnog gospodarstva, EU treba koristiti nestandardnom metodologijom utvrđivanja usporedivosti cijena u antidampinškim i antisubvencijskim istragama povezanima s uvozom iz Kine, u skladu s dijelovima odjeljka 15. Protokola o pristupanju Kine koji omogućuju primjenu nestandardne metodologije te uz njihovu punu primjenu; poziva Komisiju da iznese prijedlog u skladu s tim načelom i podsjeća na potrebu uskog koordiniranja s drugim partnerima WTO-a u tom pitanju;

53.  poziva Komisiju da ne poduzima nikakve mjere u tom pogledu bez prethodne temeljite i sveobuhvatne procjene učinka kojom bi se ispitali svi mogući učinci i posljedice na zapošljavanje i održivi rast u svim sektorima EU-a te mogući učinci i posljedice za okoliš;

Bolja usklađenost trgovinske i industrijske politike EU-a te bolja zaštita prava intelektualnog vlasništva

54.  smatra da treba učiniti više da se na potrebe europskih industrija odgovori na sveobuhvatan način te da se proizvodni sektor EU-a prečesto nalazi iza uslužnog sektora; ističe da trgovinska politika mora zajamčiti ravnopravne uvjete u europskoj industriji, pružiti pristup novim tržištima u usponu te olakšati konvergenciju standarda, pritom smanjujući dvostruko certificiranje; poziva Komisiju da zajamči usklađenost trgovinske i industrijske politike EU-a te da potakne razvoj i konkurentnost europske industrije, posebno vodeći računa o strategiji reindustrijalizacije;

55.  ističe središnju ulogu koju pravila o podrijetlu imaju u utvrđivanju toga koje industrije imaju koristi, a koje trpe gubitke zbog sporazuma o slobodnoj trgovini EU-a; uviđa da Parlament dosad nije u potpunosti analizirao pravila o podrijetlu te traži od Komisije da izradi izvješće u kojem se utvrđuju promjene koje je tijekom posljednjih deset godina uvela u preferirani standardan pregovarački položaj u sporazumima o slobodnoj trgovini u pogledu pravila o podrijetlu, na razini oznake kombinirane nomenklature (KN) od 4 znamenke, te da objasni razloge za sve uvedene promjene;

56.  smatra da nedostatak djelotvorne provedbe prava intelektualnog vlasništva ugrožava preživljavanje cijelih sektora europske industrije; naglašava da krivotvorenje uzrokuje gubitak radnih mjesta i podriva inovacije; ponavlja da su odgovarajuća zaštita prava intelektualnog vlasništva i njegova učinkovita provedba temelj globalnog gospodarstva; pozdravlja namjeru Komisije da poveća razinu zaštite i provedbe prava intelektualnog vlasništva u sporazumima o slobodnoj trgovini i u WTO-u te s partnerima radi na suzbijanju prijevara; podržava cilj Komisije da zaštiti cijeli spektar prava intelektualnog vlasništva, uključujući patente, žigove, autorska prava, oblikovanje, oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti i farmaceutske proizvode;

Otvaranje novih tržišnih prilika za pružatelje usluga EU-a i priznavanje stručnih kvalifikacija kao osnovni element trgovinske strategije EU-a

57.  podsjeća da EU ima vodeću ulogu u sektoru usluga; naglašava da stvaranje novih tržišnih prilika mora biti nužan element međunarodne trgovinske strategije EU-a; naglašava da je uključivanje usluga u trgovinske sporazume iznimno važno jer se time pružaju prilike europskim poduzećima i domaćim radnicima, a također se, u skladu s člancima 14. i 106. UFEU-a te Protokolom 26., trenutačne i buduće usluge od općeg interesa i usluge od općeg gospodarskog interesa izuzimaju iz područja primjene svih sporazuma, bez obzira na to jesu li financirane iz privatnih ili javnih izvora; traži da Komisija promiče priznavanje stručnih kvalifikacija i da ga uvrsti u trgovinske sporazume, čime bi se stvorile nove prilike za europska poduzeća i radnike; posebice poziva da se u zamjenu za to priznavanje razmotri uvrštavanje određenih prednosti Direktive o osobama premještenima unutar društva u trgovinske i investicijske sporazume;

58.  slaže se s Komisijom da je privremena mobilnost stručnjaka postala ključna za rast poduzetništva na međunarodnoj razini i da je i dalje u ofenzivnom interesu EU-a; naglašava da bi poglavlje o mobilnosti radne snage trebalo biti dijelom svih trgovinskih i investicijskih sporazuma EU-a; međutim podsjeća da se obveze iz Modaliteta broj 4 moraju primjenjivati isključivo na mobilnost visokokvalificiranih stručnjaka (poput osoba sa sveučilišnom diplomom ili jednakovrijednim magisterijem ili osoba na višim rukovodećim položajima) sa specifičnim ciljem, tijekom ograničenog razdoblja i pod točnim uvjetima određenima nacionalnim zakonodavstvom zemlje u kojoj se pruža usluga i ugovorom koji je u skladu s tim zakonodavstvom prema članku 16. Direktive o uslugama, pri čemu treba zajamčiti da ništa neće spriječiti EU i njegove države članice da održavaju i unapređuju standarde rada i kolektivne ugovore;

59.  pozdravlja namjeru Komisije da trgovinsku politiku iskoristi za rješavanje novih oblika digitalnog protekcionizma i utvrdi pravila za e-trgovinu i prekograničnu razmjenu podataka u skladu sa zakonom EU-a o zaštiti podataka i zakonom o privatnosti te zaštitom temeljnih prava; smatra da je potrebno još puno toga učiniti za stvaranje okruženja pogodnog za e-trgovinu i poduzetništvo u Europskoj uniji smanjenjem monopola i zloupotrebe monopolističkih položaja na tržištu telekomunikacija i praksi uskraćivanja pristupa na temelju geografske lokacije te konkretnim rješenjima u pogledu pravnih sredstava; naglašava da su regulatorna suradnja, suzbijanje prijevara na internetu te uzajamno priznavanje i usklađivanje standarda u digitalnom trgovinskom sektoru od presudne važnosti; poziva Komisiju da predloži novi model za poglavlja o e-trgovini, izuzimajući u potpunosti postojeći i budući pravni okvir EU-a za zaštitu podataka u svim trgovinskim pregovorima, čija bi svrha bila zajamčiti razmjenu podataka u potpunosti usklađenu s propisima o zaštiti podataka u zemlji podrijetla osobe na koju se podaci odnose; poziva na veću suradnju među provedbenim tijelima, osobito u pogledu nepoštenih trgovinskih praksi na internetu;

Ključna važnost digitalnog gospodarstva za budućnost globalne trgovine

60.  primjećuje sve veću važnost digitalnoga gospodarstva za budućnost, ne samo u Europi nego i diljem svijeta, uz procjenu da se 3,3 milijarde ljudi na svijetu koristi internetom, što čini 40 % svjetskog stanovništva; smatra da trendovi kao što su računalstvo u oblaku, mobilne internetske usluge, napredne mreže i društveni mediji vode prema drastičnoj preobrazbi poslovnog okruženja; ističe da trgovinska politika EU-a mora držati korak s digitalnim i tehnološkim trendovima;

61.  traži da Komisija zajedno s partnerima iz WTO-a osnuje radnu skupinu za digitalnu trgovinu pod okriljem WTO-a, koja bi trebala detaljno preispitati prikladnost trenutačnog okvira za elektroničku trgovinu, razmatrajući konkretne preporuke, razjašnjenja i prilagodbe, te da razmotri uspostavu novog okvira za olakšavanje trgovine uslugama, koji bi se temeljio na najboljim praksama koje proistječu iz provedbe Sporazuma o olakšavanju trgovine;

Potpora Komisiji u borbi protiv korupcije

62.  svjestan je da je uvrštavanje odredbi o financijskim uslugama u trgovinske sporazume izazvalo zabrinutost u pogledu mogućeg negativnog učinka kad je u pitanju pranje novca, utaja poreza i izbjegavanje plaćanja poreza; podržava Komisiju u borbi protiv korupcije kao najveće necarinske prepreke u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju; ustraje na tome da sporazumi o trgovini i ulaganju pružaju mogućnost za povećanje suradnje u borbi protiv korupcije, pranja novca, poreznih prijevara i utaje poreza; smatra da obveze temeljene na međunarodnim standardima, obveze izvještavanja za pojedinačne zemlje i automatska razmjena informacija trebaju biti uvršteni u odgovarajuće međunarodne sporazume kako bi pružile temelje za daljnju liberalizaciju financijskih usluga;

63.  smatra da je veza između sporazuma o trgovini i ulaganju i sporazuma o dvostrukom oporezivanju nedovoljno ispitana te poziva Komisiju da pobliže ispita sve učinke koje bi ti instrumenti mogli imati jedan na drugoga te njihove učinke na širu dosljednost politike u borbi protiv utaje poreza;

Trgovinska politika okrenuta budućnosti kojom se uzimaju u obzir posebne potrebe MSP-a

64.  naglašava da se u trgovinskoj politici okrenutoj budućnosti mora obratiti veća pozornost na posebne potrebe malih i srednjih poduzeća i mikropoduzeća te im omogućiti da izvuku punu korist iz sporazuma o trgovini i ulaganju; podsjeća da samo mali dio europskih malih i srednjih poduzeća može pronaći i iskoristiti prilike koje pružaju globalizacija i liberalizacija trgovine; napominje da je tek 13 % europskih malih i srednjih poduzeća aktivno na međunarodnoj razini izvan EU-a, ali čine trećinu izvoza Unije; podupire inicijative za olakšavanje internacionalizacije europskih malih i srednjih poduzeća te je stoga također čvrsto uvjeren u koristi od poglavlja o MSP-ima u svim budućim sporazumima o slobodnoj trgovini; smatra da treba ispitati nove načine na koje bi se malim i srednjim poduzećima bolje pomoglo u prodaji njihove robe i usluga u inozemstvu; naglašava da je malim i srednjim poduzećima potrebna prilagođenija potpora, počevši od država članica, jednostavniji pristup lako razumljivim informacijama o trgovinskim mjerama na internetu te specifični i jasni vodiči o mogućnostima i prednostima koje nudi svaki sklopljeni ili budući trgovinski sporazum EU-a;

65.  traži od Komisije da u svim poglavljima trgovinskih sporazuma horizontalno posveti pozornost potrebama MSP-a, među ostalim uspostavom jedinstvenih internetskih pristupnih točaka za MSP-e namijenjenih učenju o relevantnim propisima, što je posebno važno za pružatelje prekograničnih usluga u pogledu licenciranja i drugih administrativnih uvjeta; ističe da bi ti alati prema potrebi trebali obuhvatiti nove mogućnosti pristupa tržištu za MSP-e, osobito kada je riječ o natječajima male vrijednosti; naglašava da je potrebno umanjiti troškove trgovine za MSP-e pojednostavnjivanjem carinskih postupaka, smanjivanjem necarinskih prepreka i regulatornih opterećenja i pojednostavnjivanjem pravila o podrijetlu; smatra da MSP-i moraju pomoći Komisiji pri kreiranju tih alata kako bi se zajamčilo da trgovinski sporazumi zadovoljavaju njihove potrebe; potiče Komisiju da održava blizak dijalog s predstavnicima MSP-a u svim fazama trgovinskih pregovora;

66.  naglašava da je brži pristup europskih malih i srednjih poduzeća antidampinškim postupcima ključan za njihovu zaštitu od nepoštenih trgovinskih praksi; naglašava potrebu za reformom multilateralnog okvira WTO-a s ciljem boljeg uključivanja MSP-a i bržeg rješavanja sporova;

67.  poziva Komisiju da ocijeni i poboljša postojeće instrumente koji se tiču supsidijarnosti, nepreklapanja i komplementarnosti u pogledu programa predmetnih država članica i europske dodane vrijednosti, i to prije nego što se pripreme daljnje autonomne mjere za potporu internacionalizaciji malih i srednjih poduzeća; naglašava da Komisija treba Parlamentu dostaviti neovisnu evaluaciju svih postojećih programa;

Ulaganje

68.  ističe važnost unutarnjeg i vanjskog ulaganja u gospodarstvo EU-a te potrebu da se poduzeća EU-a u potpunosti zaštite prilikom ulaganja na tržištima trećih zemalja; u tom je kontekstu svjestan nastojanja Komisije oko novog sustava sudova za ulaganja; ističe nužnost daljnje rasprave o tom sustavu s dionicima i Parlamentom; naglašava da taj sustav mora biti usklađen s pravnim poretkom EU-a, posebno s ovlastima sudova EU-a, kao i propisima Unije o tržišnom natjecanju; podupire težnju da se u srednjoročnom razdoblju pronađe multilateralno rješenje za ulagačke sporove; žali što prijedlog o sustavu sudova za ulaganja ne uključuje odredbu o obvezi ulagača;

69.  poziva EU i njegove države članice da slijede preporuke iz sveobuhvatnog Okvira Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju u pogledu investicijske politike za održivi razvoj kako bi se potaknula odgovornija, transparentnija i opravdanija ulaganja;

70.  prima na znanje zahtjev Komisije iz „Plana ulaganja za Europu” za poticanje ulaganja unutar EU-a te smatra da su za postizanje tog cilja ključne trgovinske strategije; žali što Europskom fondu za strateška ulaganja nedostaje vanjska dimenzija; traži da Komisija razmotri uspostavu vanjskog mehanizma tek nakon što se detaljno analizira uspješnost Fonda te nakon što se razmotri korist od njega, s obzirom na to da kreditiranje pružaju Europska investicijska banka, Europska banka za obnovu i razvoj i s obzirom na djelovanje Europskog razvojnog fonda; naglašava da ti fondovi moraju doprinijeti održivom razvoju i stvaranju pristojnih radnih mjesta, borbi protiv siromaštva i uklanjanju glavnih uzroka migracija;

71.  podsjeća na potrebu za povećanjem transparentnosti i odgovornosti razvojnih financijskih institucija i javno-privatnih partnerstava kako bi se djelotvorno pratili novčani tokovi, održivost duga i dodana vrijednost za održivi razvoj njihovih projekata;

Trgovina i poljoprivreda

72.  ističe da visoki europski standardi u pogledu okoliša, sigurnosti hrane, dobrobiti životinja i socijalne skrbi imaju veliku važnost za europske građane, posebno u smislu javnog morala i odabira potrošača utemeljenog na informacijama, smatra da se trgovinskim sporazumima treba promicati poštena konkurencija kako bi poljoprivrednici u EU-u mogli u potpunosti iskoristiti prednosti carinskih koncesija i da nisu u nepovoljnom ekonomskom položaju u odnosu na poljoprivrednike iz trećih zemalja; naglašava potrebu da standardi EU-a za sigurnost hrane i dobrobit životinja budu zaštićeni očuvanjem načela opreznosti, održive poljoprivrede i visoke razine sljedivosti i označivanja proizvoda te jamčenjem usklađenosti uvoza s primjenjivim zakonima EU-a; primjećuje postojanje znatnih razlika među standardima za dobrobit životinja u svijetu; u tom pogledu ističe nužnost reguliranja izvoza živih domaćih životinja u skladu s postojećim zakonodavstvom EU-a i standardima Svjetske organizacije za zdravlje životinja;

73.  smatra da je u kontekstu aktualne poljoprivredne krize važno otvoriti nova tržišta za poljoprivrednu proizvodnju EU-a, primjerice za mliječne proizvode, meso te voće i povrće; naglašava da je potrebno pronaći nova tržišta s velikim kupovnim potencijalom;

74.  smatra da treba povećati dodanu vrijednost poljoprivrede i provoditi promotivne kampanje u cilju otvaranja novih tržišta; ističe da je prije svega iznimno važno ojačati europske sustave kvalitete s obzirom na to da oni u najboljem svjetlu predstavljaju proizvode iz Europske unije na svjetskom tržištu i na taj način neizravno doprinose europskoj poljoprivredi u cjelini;

75.  naglašava potrebu za strožim uvoznim kontrolama na granicama i strožim inspekcijama koje provodi Ured za hranu i veterinarstvo u vezi s proizvodnjom i uvjetima stavljanja proizvoda na tržište u zemljama koje izvoze u EU radi jamčenja usklađenosti s propisima Unije;

76.  ističe da je u svim pregovorima o slobodnoj trgovini važno ostvariti napredak u području zdravstvenih, fitosanitarnih i drugih necarinskih prepreka za trgovinu poljoprivrednim proizvodima, posebno u pogledu strogo dogovorenih stavki koje je utvrdio EU, a koje bi mogle utjecati na zdravlje potrošača;

77.  podsjeća na važnost oznaka zemljopisnog podrijetla u promicanju tradicionalnih europskih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda te njihovoj zaštiti od štetnih oportunističkih praksi, jamčenju prava potrošača i svjesnog odabira te zaštiti ruralnih proizvođača i poljoprivrednika, uz poseban naglasak na MSP-ima; napominje da zaštita i priznavanje oznaka zemljopisnog podrijetla u trećim zemljama imaju veliku potencijalnu vrijednost za cijeli poljoprivredno-prehrambeni sektor EU-a te smatra da bi u sve trgovinske sporazume trebalo uvrstiti zaštitne mjere i mjere za borbu protiv krivotvorenja;

Bolji pristup javnoj nabavi europskih gospodarskih subjekata

78.  zahtijeva ukidanje trenutačnih neravnoteža u pogledu stupnja otvorenosti tržišta javne nabave između EU-a i drugih trgovinskih partnera; poziva Komisiju da još više radi na ambicioznom i zaista uzajamnom otvaranju međunarodnih tržišta javne nabave, jamčeći pritom izuzeće za usluge od općeg gospodarskog interesa i to da države mogu donijeti svoje socijalne i ekološke standarde, poput kriterija ekonomski najpovoljnije ponude, za postupke javne nabave; naglašava da je europskim gospodarskim subjektima, i korporacijama i malim i srednjim poduzećima, potreban kvalitetniji pristup ugovorima o javnoj nabavi u trećim zemljama preko instrumenata poput zakona o malom poduzetništvu i dokidanjem trenutačne razine neravnoteže; u tom pogledu podsjeća da je EU jedno od najotvorenijih tržišta javne nabave među svim članicama WTO-a;

79.  pozdravlja izmijenjeni prijedlog Komisije za uredbu o pristupu robe i usluga trećih zemalja unutarnjem tržištu javne nabave Unije, što je važan alat kojim se trećim zemljama jamči jednak pristup tržištu te duboko žali zbog toga što vlade država članica blokiraju prvotni prijedlog; poziva Komisiju da postigne pozitivnu uzajamnost u pristupu tržištima javne nabave sa svim važnim trgovinskim partnerima;

Jednak pristup resursima za pošteno tržišno natjecanje na globalnom tržištu

80.  naglašava da su prirodni resursi ograničeni te da bi se trebali koristiti na ekonomski i ekološki održiv način, uz davanje prioriteta recikliranju; svjestan je snažne ovisnosti zemalja u razvoju, a posebno najnerazvijenijih zemalja, o prirodnim resursima; podsjeća da se u europskoj trgovinskoj politici mora provoditi dosljedna, održiva i sveobuhvatna strategije za sirovine koja obuhvaća više područja politike, kao što je Parlament već istaknuo u svojoj rezoluciji o novoj trgovinskoj politici za Europu u okviru strategije Europa 2020.;

81.  ističe nužnost prelaska na gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljičnog dioksida i stoga poziva Komisiju da poboljša suradnju u energetskom istraživanju, razvoju i inovacijama radi promicanja diversifikacije dobavljača energije, opskrbnih ruta i izvora energije, pronalaska novih trgovinskih partnera u području energije i postizanja veće konkurencije kako bi se snizile cijene za potrošače energije; naglašava da su razvoj obnovljivih izvora energije i promicanje energetske učinkovitosti ključni za povećanje energetske sigurnosti i smanjivanje ovisnosti o uvozu; ističe da je u sporazume o slobodnoj trgovini važno uvrstiti odredbe kojima se potiče stvaranje održivih partnerstava u području energije i jačanje tehnološke suradnje, posebno u području obnovljive energije i energetske učinkovitosti, te sprečava istjecanje ugljika kako bi se ispunili ciljevi zacrtani na konferenciji COP21;

Borba protiv nezakonite trgovine divljim biljnim i životinjskim vrstama te proizvodima od divljih biljnih i životinjskih vrsta

82.  i dalje je duboko zabrinut zbog nedavnog porasta kriminala povezanog s divljim biljnim i životinjskim vrstama te popratne nezakonite trgovine, što katastrofalno utječe na biološku raznolikost i broj vrsta te predstavlja očitu i stvarnu opasnost za životne prihode i lokalno gospodarstvo, ponajprije u zemljama u razvoju; pozdravlja predanost EU-a u suzbijanju nezakonite trgovine divljim biljnim i životinjskim vrstama kao dio odgovora EU-a na UN-ov Program održivog razvoja do 2030., a osobito na 15. cilj održivog razvoja, kojim se ističe ne samo nužnost da se stane na kraj krivolovu i trgovini zaštićenim biljnim i životinjskim vrstama, već i potreba rješavanja problema potražnje i ponude nezakonitih proizvoda od divljih biljnih i životinjskih vrsta; u tom pogledu očekuje od Komisije da, nakon što zajedno s Parlamentom i državama članicama, uz savjetovanja, razmotri taj problem, ispita koji je najbolji način da se odredbe o nezakonitoj trgovini divljim biljnim i životinjskim vrstama uvrste u sve buduće trgovinske sporazume EU-a;

Bolja carinska suradnja i borba protiv nezakonite trgovine na granicama EU-a

83.  naglašava da poboljšani, usklađeni i učinkovitiji carinski postupci u Europi i izvan nje doprinose pojednostavnjenju trgovine i ispunjavanju odgovarajućih uvjeta za olakšavanje trgovine te tome da se spriječi ulazak ilegalne i krivotvorene robe na jedinstveno tržište, što narušava gospodarski rast EU-a te ozbiljno eksponira potrošače u Uniji; pozdravlja namjeru Komisije da ojača suradnju među carinskim tijelima; još jednom poziva Komisiju i države članice da na carinskom području cijele Unije uspostave jedinstvene carinske službe EU-a radi djelotvornije primjene carinskih propisa i postupaka;

84.  naglašava da bi Komisija u pregovorima o trgovinskim sporazumima trebala nastojati uvjeriti trgovinske partnere da uvedu jedinstvene točke za carinske i granične propise, prema potrebi uz potporu za izgradnju kapaciteta za trgovinske fondove, kada je to prikladno;

85.  naglašava da su odgovarajuća komunikacija i snažna koordinacija potrebne kako bi se zajamčilo da ukidanje carina bude popraćeno odgovarajućim tehničkim, institucijskim i političkim mjerama kojim bi se zajamčila kontinuirana sigurnost trgovine;

86.  traži od Komisije da razmotri ključne pokazatelje uspješnosti kako bi ocijenila rezultate rada carinske uprave u Uniji i u inozemstvu; žali što je trenutačno dostupno vrlo malo javnih podataka; ističe da bi bilo korisno dobivati informacije o uspješnosti rada carinskih i drugih graničnih službi u Uniji i među trgovinskim partnerima s ciljem razmjene najboljih praksi i koordinacije konkretnih interesa za olakšavanje trgovine u europskim institucijama, uzimajući u obzir odredbe članka 13. Sporazuma WTO-a o olakšavanju trgovine;

87.  traži od Komisije i država članica da pokrenu otvorenu raspravu o mogućem prelasku carinskih tijela s nacionalne razine na razinu EU-a;

Pružanje stvarnih prednosti potrošačima

88.  priznaje da trgovinski sporazumi imaju potencijal da u velikoj mjeri koriste potrošačima, ponajprije povećanjem konkurencije, snižavanjem cijena, pružanjem većeg izbora i poticanjem inovacija; kako bi se taj potencijal oslobodio, poziva Komisiju da se u svim pregovorima snažno zalaže za ograničenje praksi uskraćivanja pristupa na temelju geografske lokacije, za smanjenje međunarodnih naknada za roaming te za jačanje prava putnika;

89.  traži da se uvedu mjere za pružanje potpore potrošačima u kontekstu prekogranične trgovine robom i uslugama s trećim zemljama, primjerice uspostavom mrežnih kontaktnih točaka u sklopu kojih se pružaju informacije ili savjeti u slučaju sporova;

90.  ustraje na tome da se potrošačima moraju pružiti točne informacije o značajkama proizvoda kojima se trguje;

Trgovina za sve: popratne politike u otvorenoj trgovini te investicijske politike potrebne za povećanje dobitaka i smanjenje gubitaka

91.  slaže se s OECD-om da uz politike otvorene i poštene trgovine i ulaganja treba postojati niz djelotvornih popratnih politika kako bi se maksimalno povećali dobici i smanjili gubici u liberalizaciji trgovine za stanovništvo i gospodarstva EU-a i trećih zemalja; snažno potiče države članice i Komisiju da učine još mnogo više kako bi se otvaranje trgovine popratilo nizom mjera u svrhu jamčenja održivog razvoja, kao u područjima javnih usluga i ulaganja, zdravstva i obrazovanja, aktivnih politika za tržište rada, istraživanja i razvoja, razvoja infrastrukture, i prikladnim propisima kojima se jamče socijalna prava i prava povezana s okolišem;

92.  poziva Komisiju i države članice da provedu temeljitu ex ante i ex post analizu na temelju procjena učinka po sektorima i regijama za relevantne trgovinske sporazume i pravosudne predmete, čime bi se anticipirali negativni učinci na tržište rada unutar Unije i iznašli sofisticiraniji načini uvođenja mjera za smanjenje rizika ne bi li se ponovno potaknuo razvoj industrija i regija koje su na gubitku, u cilju postizanja pravednije raspodjele trgovine i jamčenja širokog opsega dobitaka od trgovine; naglašava da u tom pogledu istaknutu ulogu mogu imati europski strukturni i investicijski fondovi, a posebno Europski fond za regionalni razvoj i Europski socijalni fond; ističe da bi Europski fond za prilagodbu globalizaciji, ako bude izmijenjen i oblikovan tako da se financira dostatnim sredstvima, također mogao biti važan instrument za pružanje pomoći poduzećima i proizvođačima koji su pogođeni sankcijama trećim zemljama povezanima s trgovinom i pružanje pomoći zaposlenicima malih i srednjih poduzeća koji su izravno pogođeni učincima globalizacije;

o
o   o

93.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija, Konferenciji Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju i Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0415.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0252.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0041.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0250.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0219.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0175.
(7) SL C 56 E, 26.2.2013., str. 87.
(8) SL C 188 E, 28.6.2012., str. 42.
(9) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 94.
(10) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 31.
(11) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 101.


Borba protiv trgovine ljudima u vanjskim odnosima EU-a
PDF 334kWORD 198k
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2016. o borbi protiv trgovine ljudima u vanjskim odnosima EU-a (2015/2340(INI))
P8_TA(2016)0300A8-0205/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i sve relevantne međunarodne sporazume o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (2000.) i njezine protokole, a posebno Protokol o sprječavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovine ljudima, posebno ženom i djecom (2000.) i Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom (2000.),

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji (1990.),

–  uzimajući u obzir rad međunarodnih mehanizama za ljudska prava, pa i rad UN-ova posebnog izvjestitelja za trgovinu ljudima, a posebno ženama i djecom, i drugih relevantnih posebnih izvjestitelja UN-a te univerzalno periodično izvješće i rad tijela UN-a mjerodavnih za praćenje provedbe sporazuma o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja Vijeća UN-a za ljudska prava o trgovini ljudima, a posebno ženom i djecom (2014.),

–  uzimajući u obzir globalno izvješće Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal o trgovini ljudima iz 2014.,

–  uzimajući u obzir UN-ov predložak za zakon o suzbijanju trgovine ljudima kako bi se zemljama pomoglo pri reviziji i izmjenjivanju postojećeg zakonodavstva te pri donošenju novog zakonodavstva za borbu protiv trgovine ljudima (2009.),

–  uzimajući u obzir preporučena načela i smjernice o ljudskim pravima i trgovini ljudima, predstavljene Gospodarskom i socijalnom vijeću kao dodatak Izvješću visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (UNHCHR) (E/2002/68/Add. 1),

–  uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, kojima se uvodi okvir UN-a naslovljen „Zaštita, poštovanje i pomoć”,

–  uzimajući u obzir osnovna načela UN-a o pravu žrtava trgovine ljudima na djelotvornu pravnu zaštitu,

–  uzimajući u obzir smjernice UNICEF-a za zaštitu djece koja su žrtve trgovine ljudima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR) o prisilnom radu iz 1930. (br. 29), Protokol iz 2014. Konvenciji o prisilnom radu iz 1930., ukidanje Konvencije o prisilnom radu iz 1957. (br. 105) i Preporuku o prisilnom radu (dopunske mjere) iz 2014. (br. 203),

–  uzimajući u obzir Konvenciju o minimalnoj dobi iz 1973. (br. 138) i Konvenciju o najgorim oblicima dječjeg rada iz 1999. (br. 182),

–  uzimajući u obzir Konvenciju MOR-a o pristojnom radu radnika u kućanstvima iz 2011. (br. 189),

–  uzimajući u obzir studiju Međunarodne organizacije rada naslovljenu Profit i siromaštvo: ekonomija prisilnog rada (2014.),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, Europsku socijalnu povelju i Povelju o temeljnim pravima EU-a, osobito njezin članak 5.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovine ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2004/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju standarda kvalitete i sigurnosti za postupke darivanja, prikupljanja, testiranja, obrade, čuvanja, skladištenja i distribucije tkiva i stanica,

–  uzimajući u obzir Dokument za djelovanje u pogledu jačanja vanjske dimenzije EU-a u borbi protiv trgovine ljudima (2009.) i njegova dva izvješća o implementaciji (iz 2011. i 2012.),

–  uzimajući u obzir Strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima (2012. – 2016),

–  uzimajući u obzir izvješće na sredini razdoblja o primjeni Strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima (COM(2014)0635),

–  uzimajući u obzir rad koordinatora EU-a za suzbijanje trgovine ljudima,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju (2015. – 2019.),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 17. prosinca 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. i politici Europske unije u tom području(1),

–  uzimajući u obzir okvir za aktivnosti EU-a u vezi s rodnom ravnopravnošću i poboljšanjem položaja žena u vanjskim odnosima EU-a 2016. – 2020.,

–  uzimajući u obzir izvješće Europola o stanju iz veljače 2016. godine naslovljeno „Trafficking in human beings in the EU” (Trgovina ljudima u EU-u),

–  uzimajući u obzir globalni pristup migraciji i mobilnosti (GAMM),

–  uzimajući u obzir Europski migracijski program od 13. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir akcijski plan sa sastanka na vrhu u Valletti održanog u studenome 2015.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovine ljudima (2005.),

–  uzimajući u obzir najnovije opće izvješće o aktivnostima Grupe eksperata za suzbijanje trgovine ljudima (GRETA) u kojemu se ocrtava implementacija Konvencije Vijeća Europe o suzbijanju trgovine ljudima (2014.),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o trgovanju ljudskim organima, otvorenu za potpisivanje od ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine: Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Istanbula o trgovini organima i transplantacijskom turizmu (2008.),

–  uzimajući u obzir vodeća načela OESS-a o ljudskim pravima prilikom povratka osoba koje su bile žrtvama trgovine (2014.),

–  uzimajući u obzir izvješće međuvladine Radne skupine za financijsko djelovanje (2011.),

–  uzimajući u obzir Hašku konvenciju o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem,

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije za migracije o borbi protiv trgovine ljudima i pomoći ugroženim migrantima (2012.),

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije za migracije o rješavanju problema trgovine ljudima i izrabljivanja tijekom krize (2015.),

–  uzimajući u obzir Konvenciju ASEAN-a protiv trgovine ljudima, a posebno ženama i djecom (2015.),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za prava žena i jednakost spolova i Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0205/2016),

A.  budući da je trgovanje ljudima, koje je dio organiziranog kriminala, jedan od najgorih oblika kršenja ljudskih prava jer ljude svodi na robu, duboko i trajno krši dostojanstvo, integritet i prava žrtava i pogađa njihove cijele obitelji i zajednice te svjesno zloupotrebljava teški položaj ljudi kao što su siromaštvo ili izolacija;

B.  budući da Ujedinjeni narodi u Protokolu iz Palerma trgovanje ljudima definiraju kao vrbovanje, transport, organiziranje prijelaza, skrivanje ili prihvat osoba te pridobivanje pristanka osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom u svrhu iskorištavanja, i to prijetnjom ili upotrebom sile ili drugih oblika prinude, otmicom, prijevarom, obmanom, zlouporabom ovlasti ili položaja ranjivosti ili davanjem odnosno primanjem novca ili usluga; budući da izrabljivanje nužno obuhvaća prisilnu prostituciju osoba i druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad i usluge, ropstvo i radnje slične ropstvu, uključujući ropstvo djece u svrhu novačenja djece, podčinjavanje i odstranjivanje organa; budući da je riječ o postupanju iz mržnje, osobito kada ljudi djecu podvrgavaju najgorem obliku izrabljivanja;

C.  budući da u članku 2. točki (a) Fakultativnog protokola uz Konvenciju UN-a o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji prodaja djece znači „svako djelo ili transakciju u kojoj dijete prenosi neka osoba ili skupina osoba drugim osobama za naknadu ili bilo kakvu drugu nagradu”;

D.  budući da prema globalnom izvješću o trgovini ljudima iz 2014. Ureda UN-a za droge i kriminal (UNODC) 70 % ukupnog broja prepoznatih žrtava čine žene i djevojčice; budući da žene čine 79 % prepoznatih žrtava seksualnog iskorištavanja, što je 53 % prepoznatih oblika iskorištavanja na globalnoj razini, i budući da muškarci čine 83 % prepoznatih žrtava prisilnog rada, što je 40 % prepoznatih oblika iskorištavanja na globalnoj razini;

E.  budući da složeni i isprepleteni faktori kao što su sustavna i strukturna diskriminacija, kršenja ljudskih prava, siromaštvo, nejednakost, korupcija, nasilni sukobi, zapljena zemljišta, izostanak obrazovanja, nezaposlenost i nefunkcionirajući režimi za migracije radnika povećavaju izloženost osoba izrabljivanju i zloporabama jer su im zbog toga izbori suženi, a resursi umanjeni; budući da je u strategiji EU-a za sprječavanje trgovine ljudima, koja se odnosi na razdoblje od 2012. do 2016. godine, nasilje nad ženama prepoznato kao osnovni uzrok trgovine ljudima;

F.  budući da je trgovina ljudima rodno uvjetovan zločin; budući da žene i djevojčice također čine zamjetan postotak žrtava drugih oblika trgovine ljudima kao što su prisilan rad u kućanstvu i pružanju njege te u sektoru proizvodnje, prehrane i čišćenja;

G.  budući da je trgovina ljudima, uz ilegalnu trgovinu drogama i oružjem, jedna od najunosnijih aktivnosti organiziranog kriminala u svijetu; budući da prema najnovijim procjenama MOR-a ilegalna godišnja zarada od prisilnog rada, u što se ubraja i zarada od pranja novca, iznosi oko 150 milijardi USD, pri čemu se procjenjuje da se oko 90 % žrtava izrabljuje u privatnom sektoru i da dvije trećine zarade dolazi od komercijalnog seksualnog izrabljivanja, koje se smatra najisplativijim oblikom izrabljivanja;

H.  budući da se trgovina ljudima mora sagledati i iz perspektive potražnje i iz perspektive zarade s obzirom na to da izrabljivanje žena, posebno za seksualne usluge, pokreće potražnja takvih usluga i zarada koja se ostvaruje;

I.  budući da su nedostatna provedba pravnog okvira protiv trgovine ljudima na nacionalnoj razini i nedostatak odgovarajućeg pravnog okvira u trećim zemljama jedne od najvažnijih prepreka u suzbijanju trgovine ljudima;

J.  budući da je pristup pravdi žrtvama trgovine ljudima naprosto otežan ili je potpuno uskraćen većini svjetskog stanovništva; budući da su korupcija i manjak kapaciteta još uvijek glavni problemi policije i pravosuđa u mnogim zemljama;

K.  budući da, prema Europolu, širenje pristupa internetu diljem svijeta omogućuje sve veći procvat trgovine ljudima u internetskom okružju; budući da se time potiču novi oblici vrbovanja i iskorištavanja žrtava;

L.  budući da postoji veza između trgovine migrantima i trgovine ljudima; budući da se mreže trgovine ljudima, među ostalim, oslanjaju na internet kako bi potencijalnim migrantima nudile svoje usluge;

M.  budući da trgovina ljudima i krijumčarenje ljudi nisu privremeni i prolazni fenomeni i da će u godinama koje dolaze još porasti zbog toga što su žarišta sukoba, represivni režimi ili gospodarska situacija u svijetu plodno tlo za kriminalne aktivnosti trgovaca i krijumčara ljudima;

N.  budući da tokovi nezakonite migracije povećavaju opasnost od trgovine ljudima jer su neregularni migranti zbog svoje izloženosti riziku i neregistrirane prisutnosti osobito ugroženi; budući da velik udio tih migranata koji pristižu u Europu čine maloljetne osobe, koje su ciljna skupina za mreže trgovine ljudima;

O.  budući da je trgovina ljudima regionalan odnosno globalan problem kojeg nije uvijek moguće rješavati isključivo na nacionalnoj razini;

P.  budući da prema najnovijem svjetskom indeksu ropstva 35,8 milijuna osoba u svijetu živi u suvremenom ropstvu, iz čega se može zaključiti da je trgovina ljudima endemskog karaktera, ali da je prisutna u svim dijelovima svijeta;

Q.  budući da se tradicionalni i novi trendovi trgovine ljudima uvelike razlikuju ovisno o regiji, pa i unutar samih regija;

R.  budući da pojava trgovine ljudima nije ograničena samo na zemlje koje se smatra manje razvijenima, nego je prisutna i u razvijenim zemljama, iako na manje vidljiv način;

S.  budući da je prema podacima MOR-a 56 % procijenjenog broja žrtava prinudnog rada i seksualnog izrabljivanja u svijetu u azijsko-pacifičkoj regiji, što je daleko najveći udio u svijetu;

T.  budući da se procjenjuje da diljem svijeta 300 000 djece sudjeluje u oružanim sukobima; budući da se u Africi najviše trguje djecom u svrhu novačenja djece vojnika;

U.  budući da u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku odrasle osobe čine 95 % identificiranih žrtava; budući da su bliskoistočne zemlje glavno odredište radnika migranata, a u njima tzv. sustav sponzorstva Kafala radnike veže za određenog poslodavca zbog čega se stvaraju uvjeti koji pogoduju zloporabi i izrabljivanju na radu, što katkada rezultira prisilnim radom;

V.  budući da je u zemljama istočnog susjedstva EU-a seksualno izrabljivanje glavni uzrok prijavljenih slučajeva trgovine ljudima; budući da sustavna diskriminacija i rasizam spram romskih zajednica dovodi do toga da su i Romi i Romkinje posebno izloženi trgovanju u razne svrhe;

W.  budući da je suradnja između država članica, Europola i zemalja podrijetla i tranzita žrtava trgovine ljudima ključan alat za borbu protiv mreža trgovine ljudima;

X.  budući da je EU radi dodatnog jačanja i unapređenja suradnje u suzbijanju trgovine ljudima odredio određeni broj prioritetnih zemalja i regija;

Y.  budući da je 2010. Komisija imenovala koordinatora EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima kako bi poboljšala koordinaciju i koherentnost između institucija EU-a, agencija, država članica, zemalja izvan EU-u i međunarodnih aktera;

Globalni trendovi u trgovanju ljudima

1.  osuđuje i odbija praksu trgovine ljudima, koja je sve učestalija, koja prouzročava ljudsku patnju i koja trajno te duboko pogađa sva društva i gospodarstva;

2.  naglašava činjenicu da je trgovina ljudima moderna vrsta ropstva i težak zločin koji čini jedan od najgorih oblika kršenja ljudskih prava te je neprihvatljiv u društvima utemeljenima na poštovanju ljudskih prava, uključujući rodnu jednakost; štoviše, smatra da problemu trgovine ljudima treba pristupiti na sveobuhvatan način, ne fokusirajući se samo na seksualno iskorištavanje, već i na prisilni rad, trgovinu organima, prisilno prosjačenje, prisilne brakove, djecu vojnike i trgovinu novorođenom djecom;

3.  podsjeća na to da je trgovanje ljudima transnacionalni zločin svjetskih razmjera i da bi u sklopu svih mjera kojima se taj fenomen nastoji suzbiti trebalo povesti računa o njegovim korijenskim uzrocima i globalnim kretanjima; u tom pogledu naglašava važnost dosljednosti u okviru vanjske i unutarnje dimenzije politika EU-a za borbu protiv trgovanja ljudima;

4.  uviđa da se trgovanje ljudima kao oblik organiziranog kriminala odvija i kao prekogranična i nacionalna aktivnost te su stoga za borbu protiv tog fenomena nužni strogi zakoni i međudržavna suradnja;

5.  žali zbog toga što u mnogim zemljama svijeta još uvijek nije doneseno odgovarajuće zakonodavstvo kojim bi se ozakonila djelotvorna borba protiv trgovine ljudima;

6.  nadalje, žali zbog velikog jaza između postojećeg zakonodavstva i njegove primjene, u što se, s jedne strane, ubraja ograničen ili nepostojeći pristup pravdi i, s druge strane, činjenica da se protiv počinitelja ne pokreću kazneni progoni;

7.  posebno žali zbog činjenice da je broj identificiranih žrtava još uvijek puno niži od procjena broja osoba zahvaćenih trgovanjem ljudima i što je stopa podizanja optužnica i dalje izuzetno niska; i dalje je duboko zabrinut zbog činjenice da velik broj žrtava trgovine ljudima ne može računati na odgovarajuću pomoć, osobnu zaštitu i mjere kojima bi se sankcionirala kršenja njihovih temeljnih prava;

8.  podsjeća na to da su žrtve trgovanja u zemljama u kojima ih se izrabljuje često „nevidljivi ljudi”, da su suočene s poteškoćama zbog kulturne i jezične barijere i da im je stoga još teže prijaviti zločine čije su žrtve; osuđuje činjenicu da su te poteškoće još ozbiljnije kada je riječ o posebno ugroženim kategorijama žrtava poput žena i djece;

9.  naglašava da potražnja za seksualnim uslugama u razvijenim zemljama potiče trgovinu ljudima u zemljama u razvoju te stavlja ljude, osobito žene i djevojčice, u osjetljiv položaj; poziva države članice da kriminaliziraju svjesno korištenje uslugama žrtava trgovine ljudima;

10.  podsjeća na to da međunarodno organizirane skupine, u tajnosti ili uz pristanak žrtava koje su zavarane lažnim obećanjima, prevoze žrtve u bogatija područja ponajprije za trgovinu ljudima u seksualne svrhe, pri čemu se na vrhu popisa nalaze europske zemlje u kojima ima klijenata veće platežne moći;

11.  osuđuje to što je prema izjavi za tisak šefa kabineta EUROPOL-a u Europi nestalo više od 10 000 izbjeglica i djece migranata bez pratnje; skreće pozornost EU-a i država članica na činjenicu da su mnoga od te djece prisilno stjerana u lance seksualnog krijumčarenja, prošenja te ilegalnog i unosnog presađivanja organa ili trgovanja robovima;

12.  naglašava da je koncept trgovine ljudima ključno razlikovati od krijumčarenja migranata; usto napominje da se kriminalne mreže i organizirani kriminal bave i krijumčarenjem ljudi, što može dovesti do trgovine ljudima, ali naglašava da te dvije aktivnosti podrazumijevaju drugačiji pravni i praktični okvir te drugačije državne obveze; snažno potiče EU i države članice da osposobljavaju osoblje zaduženo za prihvat i prepoznavanje migranata/tražitelja azila služeći se specifičnim programima o podizanju razine osviještenosti usredotočenih na jasno raspoznavanje trgovine i krijumčarenja ljudima, osobito u pogledu prepoznavanja i zaštite djece žrtava krijumčarenja i djece bez pratnje izložene riziku od krijumčarenja;

13.  podsjeća na to da migranti pristaju na krijumčarenje, koje završava njihovim dolaskom na odredište, dok se žrtve trgovine ljudima iskorištava prisilom, obmanom i zlostavljanjem, bez ikakve mogućnosti pristanka; naglašava činjenicu da može doći do kombinacije tih dviju pojava jer postoji opasnost da bi zločinačke skupine koje se bave krijumčarenjem izbjeglica i drugih migranata u EU mogle prisiliti te osobe na iskorištavanje kao žrtve trgovine ljudima, posebice maloljetne osobe bez pratnje i žene koje putuju same; snažno potiče nadležne vlasti u državama članicama da obrate pozornost na tu podudarnost u okviru svojih policijskih aktivnosti, aktivnosti kaznenog progona te pravosudne suradnje;

14.  konstatira da se kriminalne mreže sve više koriste internetom i društvenim mrežama za privlačenje i iskorištavanje žrtava; stoga traži od Europske unije i njezinih država članica da u borbi protiv trgovine ljudima ulože dovoljna sredstva u tehnologiju i stručno znanje za otkrivanje, praćenje i borbu protiv zloupotrebe interneta koju kriminalne mreže provode za privlačenje žrtava i ponudu usluga kojima je cilj iskorištavanje žrtava;

15.  priznaje važnost i ulogu informacijskih i komunikacijskih tehnologija u trgovini ljudima te uviđa da se tehnologija može koristiti za lakše vrbovanje i iskorištavanje žrtava, ali i kao sredstvo za sprječavanje trgovine ljudima; smatra da bi se više istraživanja trebalo usredotočiti na ulogu informacijskih i komunikacijskih tehnologija u odnosu prema trgovini ljudima;

16.  poziva Komisiju da ocijeni uporabu interneta u kontekstu trgovine ljudima, posebno u pogledu seksualnog iskorištavanja na internetu; traži da Europol pojača borbu protiv trgovine ljudima preko interneta u okviru jedinice EU-a za rad u vezi s prijavljenim internetskim sadržajima (IRU) u svrhu otkrivanja, izvješćivanja i uklanjanja internetskih materijala o trgovini ljudima;

17.  traži od Komisije da prilagodi svoju suradnju s trećim zemljama kako bi se povelo računa o novoj situaciji nastaloj zbog razvoja trgovine ljudima preko interneta; poziva Komisiju i Europol da razmotre mogućnosti suradnje između europskih tijela za borbu protiv kiberkriminala (posebice u okviru Europola) i istovjetnih tijela trećih zemalja; traži od Komisije da također razmotri sve korisne načine suradnje s pružateljima internetskih usluga radi otkrivanja i suzbijanja internetskih sadržaja povezanih s trgovinom ljudima; traži od Komisije da redovito obavještava Parlament;

Ekonomska strana trgovine ljudima

18.  osuđuje činjenicu da je trgovanje ljudima vrlo unosna poslovna aktivnost i da se prihode od te kriminalne aktivnosti u velikoj mjeri ponovno ubrizgava u globalno gospodarstvo i financijske tokove; osuđuje to što su najstrukturiranije i najjače međunarodne kriminalne organizacije umiješane u trgovanje ljudima i to što su stvorile pravu međunarodnu i razgranatu kriminalnu mrežu; poziva sve države i relevantne aktere u tom području da niskorizičnu/vrlo isplativu aktivnost trgovanja ljudima učine visokorizičnom/neisplativom aktivnošću;

19.  smatra da financijske istrage kojima se ulazi u trag, oduzima i vraća nezakonito stečena imovina te mjere protiv pranja novca imaju presudnu ulogu u borbi protiv trgovine ljudima; podsjeća na to da postoji potreba za prikupljanjem više podataka i većom usredotočenošću na pranje novca; osuđuje činjenicu da je korištenje mjerama za prikupljanje, obradu i širenje financijskih informacija kojima se potpomažu kaznene istrage trgovanja ljudima i dalje ograničeno, a često i prepreka cjelovitom integriranju financijskih istraga u istrage o slučajevima trgovanja ljudima; poziva EU i njegove države članice da aktivnije surađuju s trećim zemljama odnosno da se s njima koordiniraju i međusobno dijele informacije kada je riječ o lokaliziranju i oduzimanju prihoda nezakonito stečenih u tim kriminalnim aktivnostima; poziva na to da se zaplijenjena imovina koristi za pružanje potpore žrtvama trgovanja i njihovo obeštećenje;

20.  poziva vlade da postupaju s dužnom pažnjom u suzbijanju korupcije koja pogoduje trgovanju ljudima i da utvrđuju i iskorjenjuju umiješanost ili sudioništvo javnog sektora u trgovanju ljudima, uključujući mjere kojima se zaposlenicima u javnom sektoru pruža osposobljavanje za prepoznavanje tih slučajeva i unutarnje smjernice kojima im se pomaže pri postupanju u sumnjivim slučajevima;

21.  podsjeća na to da se izrabljivanja povezana s vrbovanjem događaju u mnogim zemljama i regijama u svijetu te napominje da su ta izrabljivanja, neovisno o zemlji u kojoj se odvijaju, usko povezana s trgovanjem ljudima, bilo preko agencija za zapošljavanje koje su izravno umiješane u trgovanje ljudima uporabom obmanjujućih i prinudnih praksi novačenja, bilo stvaranjem uvjeta za izrabljivanje na radu tako što traže visoke naknade za zapošljavanje, čime se ponajprije dovodi do financijske ugroženosti i ovisnosti migranata i niskokvalificirane radne snage;

22.  poziva EU i njegove države članice da više surađuju s trećim zemljama kako bi se istražile sve faze trgovine ljudima, uključujući fazu vrbovanja, da poboljšaju razmjenu informacija te da započnu anticipativne operacije, (financijske) istrage i kaznene progone; poziva sve države da poboljšaju regulaciju agencija za zapošljavanje i nadzor nad njima;

23.  smatra da u situaciji u kojoj je državljanin treće zemlje odveden iz svoje zemlje i doveden u EU (ili kada je državljanin EU-a odveden u drugu državu članicu) u svrhu prostitucije, bilo kojeg drugog oblika seksualnog iskorištavanja ili prisilnog rada ne može postojati valjan pristanak;

24.  smatra da bi vlade trebale poticati dijalog u kojemu sudjeluje više dionika i partnerstva radi približavanja poslovnog sektora, stručnjaka za trgovanje ljudima i nevladinih organizacija te provoditi zajedničke akcije za suzbijanje trgovanja ljudima, a radnicima zajamčiti poštovanje njihovih prava, uključujući osnovna radna prava; također poziva vlade da donesu pravne mjere kojima će se zajamčiti transparentnost i sljedivost proizvoda iz lanca opskrbe, a za poduzeća uvesti obveza da pruže uvid u rad uložen u iskorjenjivanje trgovine ljudima u svojim lancima opskrbe; poziva EU i države članice da aktivno surađuju s domaćim i međunarodnim poduzećima u cilju jamčenja da njihovi proizvodi budu lišeni izrabljivanja duž cijelog lanca opskrbe i da ih se drži odgovornima za slučajeve trgovine ljudima duž njihova lanca opskrbe, pa i kada je riječ o njihovim povezanim društvima i podugovarateljima;

25.  poziva EU i države članice da se konstruktivno uključe u pregovore o otvorenoj međuvladinoj radnoj skupini za izradu međunarodnog, pravno obvezujućeg instrumenta za transnacionalne korporacije i druge poslovne subjekte u pogledu ljudskih prava te da implementiraju Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima;

Razni oblici izrabljivanja

26.  potiče EU i države članice da poduzmu potrebne napore oko borbe protiv prisilnog rada u industriji EU-a u inozemstvu i u odnosu prema trećim zemljama, i to provedbom i primjenom radnih standarda i podržavanjem vlada u usvajanju zakona o radu kojima se propisuju minimalni standardi za zaštitu radnika, uključujući strane radnike, te da zajamče da europska poduzeća koja posluju u tim zemljama poštuju te standarde; potiče vlade da primjenjuju radne zakone, da pošteno postupaju prema svim radnicima i da svim radnicima zajamče ista prava bez obzira na njihovo državljanstvo ili podrijetlo te da iskorijene korupciju; poziva na daljnju međunarodnu suradnju radi jačanja politika u području radne migracije te na razradu i implementaciju boljih propisa o zapošljavanju radnika;

27.  poziva na veće globalno pridržavanje temeljnih radnih i ekoloških standarda Međunarodne organizacije rada, i to, između ostalog, jačanjem socijalne sigurnosti i inspekcija rada; također poziva na ratifikaciju i implementaciju Konvencije MOR-a o radnicima u kućanstvu, 2011. (br. 189), i na prijenos njezinih odredbi u nacionalno zakonodavstvo, u što se ubrajaju i odredbe o radnicima u kućanstvima diplomatskog osoblja;

28.  ističe da jasna veza između prostitucije i trgovine ljudima u seksualne svrhe iziskuje mjere kojima će se stati na kraj potražnji za prostitucijom;

29.  napominje da je žrtvama prisilne prostitucije u većini država članica teško ostvariti pristup psihološkoj pomoći i da se zato gotovo isključivo oslanjaju na podršku dobrotvornih organizacija; stoga zagovara veću podršku takvim organizacijama i poziva države članice da smanje prepreke u pristupu psihološkoj pomoći;

30.  naglašava da se prisilni brak može smatrati oblikom trgovine ljudima ako ima obilježja iskorištavanja žrtve i poziva sve države članice da tu odrednicu uvrste u svoju definiciju trgovine ljudima; naglašava da iskorištavanje može biti seksualne naravi (bračno silovanje, prisilna prostitucija i pornografija) ili ekonomske (prisilno obavljanje kućanskih poslova i prisilno prosjačenje) i da prisilni brak može biti krajnji cilj trgovine ljudima (prodaja žrtve radi stupanja u brak ili sklapanja prinudnog braka); podsjeća na potencijalnu transnacionalnu narav prisilnih brakova; stoga poziva države članice da se pobrinu za odgovarajuće osposobljavanje nacionalnih tijela zaduženih za migracije o problemu prisilnih brakova u kontekstu trgovine ljudima; poziva Komisiju da također pojača razmjenu najboljih praksi u tom pogledu;

31.  osuđuje praksu trgovine ljudima u cilju prisilnog zamjenskog majčinstva kao kršenje prava žena i prava djeteta; napominje da potražnju potiču razvijene zemlje na štetu ugroženih i siromašnih osoba koje često žive u zemljama u razvoju te traži od država članica da razmotre posljedice vlastitih restriktivnih reproduktivnih politika;

32.  snažno potiče na to da se djeci koja su žrtve trgovine ljudima taj status i prizna te da se pritom najveća važnost dade njihovim pravima i potrebama te onome što je u njihovu najboljem interesu; poziva na to da im se pruži pravna, tjelesna, psihološka i druga pomoć i zaštita, i kratkoročna i dugoročna, te da se donesu mjere kojima će se potpomognuti, prema potrebi i u skladu s najboljim interesom djeteta poštujući njegovo dostojanstvo i njegova prava, spajanje obitelji ili da se uvedu odgovarajući režimi za pružanje skrbi;

33.  podsjeća na to da trgovina djecom često dovodi do slučajeva seksualnog zlostavljanja, prostitucije, prisilnog rada ili odstranjivanja organa i trgovine organima te naglašava da se u slučaju djeteta žrtve trgovine ljudima nikakav pristanak na rad ili pružanje usluga ne može smatrati valjanim; žali zbog činjenice da policijski i pravosudni službenici često tretiraju ugroženu djecu kao prijestupnike ili neregularne migrante te da ne primjenjuju sustavan pristup kako bi otkrili znakove trgovine ljudima i identificirali žrtve;

34.  smatra da je, u pogledu maloljetnih osoba bez pratnje, od presudne važnosti da se postigne kvalitetnija i proaktivnija identifikacija djece žrtava trgovine ljudima, osobito na graničnim prijelazima i u prihvatnim centrima, kao i jača multidisciplinarna suradnja kako bi se zajamčila stvarna zaštita najboljih interesa djeteta; smatra da je potrebno ojačati sustave skrbništva u državama članicama EU-a kako bi se spriječilo da djeca bez pratnje i djeca odvojena od obitelji padnu u ruke organizacija za organiziranu trgovinu ljudima;

35.  poziva na jačanje nacionalnih sustava skrbništva za djecu u Europi, kao dio strategije EU-a za suzbijanje krijumčarenja u kojoj skrbništvo ima ključnu ulogu u zaštiti djeteta;

36.  snažno potiče EU da se i dalje bori protiv fenomena djece vojnika, ponajprije pružanjem podrške vladama koje se suočavaju s tim problemom i lokalnim skupinama civilnog društva aktivnima na terenu, da donese mjere kojima će se spriječiti buduće novačenje i izrabljivanje djece, da podrži izradu zakonodavstva kojim se štite prava djeteta, u što se ubraja i kriminalizacija novačenja djece, te da mobilizira resurse kojima će se izgraditi otpornost i poduprijeti sigurno okruženje za djecu; poziva EU da snažno potiče treće zemlje da ratificiraju i implementiraju mjerodavne međunarodne norme, uključujući Fakultativni protokol o sudjelovanju djece u oružanim sukobima priložen Konvenciji UN-a o pravima djeteta;

37.  naglašava da djecu i osobe s invaliditetom treba smatrati osobito ugroženim žrtvama trgovine ljudima; ističe da bi, s jedne strane, u žrtava trgovine ljudima moglo doći do pojave invaliditeta zbog zlostavljanja koje je nad njima počinio trgovac ljudima, dok bi osobe s invaliditetom, s druge strane, mogle postati mete trgovaca ljudima zbog svoje ranjivosti;

38.  pozdravlja to što je prisilno prosjačenje uvršteno u Direktivu 2011/36/EU kao oblik trgovine ljudima; snažno potiče države članice da usklade domaća zakonodavstva te da od vlada trećih zemalja zahtijevaju donošenje i primjenu zakonskih odredbi u tom pogledu; osuđuje svako kriminaliziranje žrtava prisilnog prosjačenja i poziva da im se omogući pristup zapošljavanju i stanovanju; ustraje na nužnosti osposobljavanja za policijske i druge službenike u vezi s prepoznavanjem i prijavljivanjem tih slučajeva ne bi li se žrtvama prisilnog prosjačenja pružila odgovarajuća pomoć; naglašava da mnoge žrtve dolaze iz siromašnih i marginaliziranih sredina; poziva na to da preventivne mjere budu usredotočene na smanjenje ugroženosti rizičnih skupina, počevši od osnovnih struktura kao što su obrazovanje i integracija na tržištu rada, i na povećanje broja skloništa i mjesta na kojima ugrožene osobe mogu potražiti pomoć;

39.  ističe da se UN-ovim Protokolom iz Palerma prinudni rad kriminalizira kao oblik trgovanja ljudima; snažno potiče vlade da primjenjuju zakone i da se pobrinu za to da se kazne oni koji profitiraju od prinudnog rada;

40.  primjećuje da se pojavio novi oblik trgovine ljudima koji podrazumijeva trgovinu osobama radi traženja otkupnine uz primjenu praksi teškog mučenja; napominje da taj novi oblik komodifikacije ljudskih bića obilježavaju iznude, premlaćivanja i silovanja kao način da se od obitelji i rođaka koji borave unutar i izvan EU-a iznudi plaćanje dugova;

41.  osuđuje nezakonitu djelatnost trgovine ljudskim organima, tkivima i stanicama, uključujući nezakonitu trgovinu spolnim stanicama (jajašca, sperma), tkivima i stanicama fetusa te matičnim stanicama odraslih i embrija;

42.  ističe da je prema izvješću organizacije Global Financial Integrity trgovina ljudskim organima među deset najunosnijih ilegalnih aktivnosti na svijetu te se njome godišnje stvara dobit u vrijednosti od 600 milijuna do 1,2 milijarde USD diljem brojnih zemalja; nadalje, ističe da prema Ujedinjenim narodima žrtve mogu biti osobe svih dobi, ali da su posebno u opasnosti migranti, beskućnici i osobe koje ne znaju čitati;

43.  ističe da gospodarska stagnacija, rupe u zakonodavstvu i nedostaci u provođenju zakona u zemljama u razvoju, zajedno sa sve većom globalizacijom i poboljšanom komunikacijskom tehnologijom, stvaraju savršene uvjete za kriminalnu djelatnost nezakonite trgovine organima; naglašava da nedostatak ekonomskih prilika prisiljava ljude da razmotre mogućnosti koje bi inače vjerojatno smatrali opasnima ili neprihvatljivima, a nedostatno izvršavanje zakona omogućuje trgovcima ljudima da djeluju bez velikog straha od kaznenog progona;

44.  ističe da je kupnja ljudskih organa, tkiva i stanica nezakonita; napominje da su ljudi kojima se trguje radi odstranjivanja organa suočeni s posebnim izazovima i da žrtve često nisu svjesne dugoročnih i iscrpljujućih zdravstvenih posljedica odstranjivanja organa, nedostatka postoperativne skrbi i psihičkog utjecaja operacije; poziva na bolje usmjerene inicijative za podizanje razine osviještenosti kako bi se istaknula šteta povezana s prodajom organa, posebno među najsiromašnijima i najugroženijima, kojima se može činiti da je prodaja organa prihvatljiv način za poboljšanje ekonomske situacije;

45.  poziva Komisiju da osudi trgovanje ljudima čija je svrha odstranjivanje organa i da zauzme jasan stav u pogledu ilegalne trgovine organima, tkivom i stanicama; poziva EU da potiče zdravstvene udruge i udruge za presađivanje organa da za djelatnike u zdravstvu i centre za presađivanje organa sastave kodeks etičkog postupanja o načinu na koji se organ za presađivanje može dobiti u inozemstvu i procedurama za dobivanje skrbi nakon presađivanja; ističe da su građani iz najsiromašnijih svjetskih zajednica osobito izloženi opasnosti da postanu žrtve nezakonite trgovine organima;

46.  poziva na to da se ratificira i implementira Konvencija Vijeća Europe protiv trgovine ljudskim organima; traži od EU-a da apelira na vlade trećih zemalja da podignu optužnice protiv zaposlenika u zdravstvu, bolnicama i privatnim klinikama koji djeluju na ilegalnom i unosnom tržištu organa za presađivanje;

47.  poziva države članice da potaknu daljnje napore kako bi se medicinska zajednica više angažirala u borbi protiv takvog oblika trgovine ljudima, i to podizanjem razine osviještenosti o pitanjima povezanima s trgovinom ljudima te pružanjem obveznog osposobljavanja;

48.  naglašava važnost prevencije te multisektorskog, multidisciplinarnog pristupa u rješavanju problema nezakonite nabave ljudskih organa, pa i trgovine ljudima radi odstranjivanja organa, što se pretvara u globalni problem; poziva na bolje usmjerene inicijative za podizanje razine osviještenosti kako bi se istaknula šteta povezana s prodajom organa te inicijative za bolje informiranje žrtava i mogućih žrtava o fizičkim i psihičkim rizicima, posebno među najsiromašnijima i najugroženijima u smislu nejednakosti i siromaštva, kojima se može činiti da je prodaja organa prihvatljiv način za poboljšanje ekonomske situacije; ističe činjenicu da bi kampanje za podizanje razine osviještenosti trebale biti obvezne i u okviru europske politike susjedstva i u okviru razvojne suradnje EU-a;

49.  ističe važnost uloge liječnika, medicinskih sestara i tehničara, socijalnih radnika i ostalih zdravstvenih djelatnika, koji jedini imaju profesionalni kontakt sa žrtvama dok su pritvorene te imaju ključnu ulogu u sprečavanju trgovine ljudima; izražava zabrinutost da je to trenutno neiskorištena prilika za intervenciju; napominje da zdravstvene djelatnike treba osposobiti za prepoznavanje znakova upozorenja u vezi s trgovinom ljudima i uputiti ih u postupke prijave kako bi se žrtvama pružila kvalitetnija pomoć, kao i da treba uvesti stroge kazne za svako sudjelovanje u nezakonitoj trgovini organima;

50.  potiče na to da se u brojnim zemljama uspostave programi pretpostavljenog pristanka ili sustavi kojima se građanima daje mogućnost da se pri izvršenju pojedinih administrativnih postupaka izravno pridruže registru donatora organa, čime se smanjuje oslanjanje pacijenata na crno tržište, a istodobno povećava broj dostupnih organa u cilju smanjenja financijskog troška transplantacije i smanjenja privlačnosti medicinskog turizma;

51.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere za sprečavanje „transplantacijskog turizma” donošenjem mjera kojima će se povećati dostupnost zakonito pribavljenih organa kako bi se unaprijedila prevencija nezakonite nabave organa te uspostavio transparentan sustav za sljedivost transplantiranih organa, uz jamčenje anonimnosti davatelja; poziva Komisiju da izradi smjernice kojima će se ohrabriti sudjelovanje država članica u suradničkim partnerstvima kao što su Eurotransplant i Scandiatransplant;

52.  ističe da prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji nema mnogo znanstvenih podataka o utjecaju trgovine ljudima na zdravlje, posebno kada je riječ o duševnom i psihičkom zdravlju; također ističe da su potrebe žrtava i preživjelih često podcijenjene; stoga poziva Komisiju i nadležna tijela država članica da uspostave sustav nadzora te da šire informacije o posljedicama trgovine ljudima i o potrebama žrtava u pogledu njihova fizičkog i psihičkog zdravlja;

Prava žrtava, uključujući pravo na pravnu zaštitu

53.  poziva EU i države članice da usvoje pristup koji se zasniva na ljudskim pravima i u kojemu žrtva ima središnju ulogu te da žrtve i ugroženo stanovništvo stave u središte svih nastojanja u borbi protiv trgovine ljudima, njegovu sprječavanju i pružanju zaštite žrtvama;

54.  osuđuje zabrinjavajući jaz između obveza koje su zemlje preuzele i mjere u kojoj se one ispunjavaju u stvarnosti kada je riječ o pravima žrtava; pozdravlja Direktivu 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela; nada se da je navedena direktiva dobro prenesena u zakonodavstvo država članica jer je datum određen za početak provedbe 16. studenog 2015.; poziva države članice, uključujući zemlje porijekla, tranzita i odredišta da omoguće ili potpomognu pristup pravnim sredstvima koja su pravedna, adekvatna i prilagođena svim žrtvama krijumčarenja na njihovu teritoriju i u skladu s jurisdikcijom pod kojom se nalaze, pa i kada je riječ o stranim državljanima;

55.  podsjeća na to da je brza i precizna identifikacija žrtava presudna za ostvarivanje prava koja im zakonski pripadaju; ustraje u tome da se donesu mjere za izgradnju kapaciteta za identifikaciju žrtava trgovine ljudima, posebno za tijela koja se bave migracijom, sigurnošću i nadzorom nad granicama;

56.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da s trećim zemljama razmjenjuje najbolje prakse, u prvom redu o osposobljavanju policijskih tijela i humanitarnih radnika o tome kako najbolje pristupiti žrtvama, a u drugom redu o primjeni načela pojedinačne procjene žrtava radi utvrđivanja njihovih specifičnih potreba za pomoć i zaštitom;

57.  naglašava važnost uzajamnog priznavanja, utvrđenog u članku 82. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije; poziva Komisiju, države članice i agencije EU-a da ojačaju status žrtava trgovine ljudima potpunim međusobnim priznavanjem pravosudnih i upravnih odluka, pa i onih povezanih s mjerama zaštite za žrtve trgovanja ljudima, što znači da status žrtve nakon priznavanja u jednoj državi članici mora biti primjenjiv u cijeloj Europskoj uniji i da stoga žrtvama (ili udruženjima koja ih zastupaju) treba pružiti pomoć i potporu u slučaju nepriznavanja njihova statusa kada putuju unutar Unije;

58.  ustraje na tome da bi se mjerama kaznenog pravosuđa žrtvama trebao zajamčiti jednak i učinkovit pristup pravdi i informacijama o njihovim pravima; poziva sve države da se pridržavaju svojih međunarodnih obveza prema kojima su dužne poštovati prava žrtava u svojoj jurisdikciji te da uznastoje oko pružanja pune podrške žrtvama, uključujući pružanjem psihološke pomoći, neovisno o tome jesu li spremne surađivati u okviru kaznene istrage;

59.  potvrđuje da žrtve trgovine ljudima imaju pravo na djelotvoran pravni lijek, uključujući pristup pravdi, zakonsko priznanje identiteta i državljanstva, povrat imovine, odgovarajuću odštetu te medicinsku i psihološku skrb, pravne i socijalne usluge te dugoročnu pomoć pri (re)integraciji, u što se ubraja i novčana pomoć;

60.  prima na znanje važnost univerzalnog pristupa zdravstvenoj zaštiti i uslugama iz područja reproduktivnog i seksualnog zdravlja, osobito za žrtve trgovine ljudima, koje kao izravnu posljedicu izrabljivanja mogu iskusiti mnoge fizičke i psihičke probleme; poziva države članice da uspostave pristupačne zdravstvene usluge i brigu za žrtve trgovine ljudima;

61.  poziva države članice da žrtvama trgovine ljudima koje su u njima izrabljivane pruži adekvatnu i potrebnu zdravstvenu zaštitu kojom se u obzir uzima rodna dimenzija i individualne potrebe te da posebnu pozornost usmjere na žrtve trgovine ljudima u svrhu seksualnog izrabljivanja;

62.  napominje da osobe s invaliditetom ili osobe s invaliditetom tijekom krijumčarenja trebaju dodatnu zaštitu od izrabljivanja te poziva EU i države članice da se pobrinu za to da se tim žrtvama pruži primjerena pomoć koja odgovara njihovim posebnim potrebama;

63.  naglašava nužnost ponovne integracije žrtava trgovanja ljudima i poštovanja njihova prava na zaštitu; poziva države članice da osnuju i ojačaju javne mreže centara za potporu i sklonište, da zajamče pružanje usluga na jezicima koje žrtve razumiju te da im pruže pristup obrazovanju; poziva na zajednička nastojanja NVO-a, međunarodnih organizacija, vladinih tijela i agencija iz zemalja odredišta i porijekla u pogledu socijalne uključenosti i pružanja pomoći, posebno kada se žrtve vraćaju u svoje zemlje porijekla;

64.  naglašava da je važno zajamčiti sigurnost žrtava trgovine ljudima koje svjedoče na suđenjima protiv počinitelja kaznenih djela trgovine ljudima;

65.  poziva da se u okviru kaznenih postupaka žrtvama posveti posebna pažnja; poziva nadležna tijela da ne pritvaraju žrtve trgovanja ljudima i da ih ne izlažu riziku od kažnjavanja za prijestupe koje su počinile kao žrtve te aktivnosti, posebno kada je riječ o prostituciji, bilo kojem drugom obliku seksualnog iskorištavanja ili prisilnog rada; poziva države članice da poštuju načelo nekriminalizacije;

66.  poziva države članice da uspostave pravne instrumente kojima se žrtvama trgovine ljudima omogućava da stupe u kontakt s nadležnim tijelima bez ugrožavanja vlastite sigurnosti i prava koje uživaju kao žrtve;

67.  poziva države članice da bez odgode provedu Direktivu 2011/36/EU, a osobito njezin članak 8., kao i sve mjerodavne pravne okvire u vezi s trgovinom ljudima; potiče Komisiju da poduzme pravne korake protiv država članica koje ne uspiju provesti tu direktivu te da što prije objavi izvješće o provedbi koje je trebalo biti objavljeno u travnju 2015.;

68.  poziva vlade da uvedu vatrozidove između tijela za imigraciju i inspekcija na radu ne bi li se potaknulo žrtve da podnose pritužbe i postiglo to da, ako se uoče slučajevi trgovanja ljudima, žrtve ne moraju strahovati od toga da će tijela za imigraciju poduzeti mjere protiv njih;

69.  poziva države članice da kriminaliziraju korištenje svim uslugama koje pružaju žrtve trgovine ljudima od strane svojih državljana ako je taj čin počinjen izvan države članice i/ili izvan EU-a, uključujući prostituciju ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, uključujući prosjačenje, ropstvo ili radnje slične ropstvu, služenje ili iskorištavanje kriminalnih aktivnosti ili odstranjivanje organa;

70.  smatra da bi status izbjeglice, tražitelja azila, nositelja humanitarne vize ili osobe kojoj je potrebna međunarodna zaštita trebao biti faktor izloženosti riziku kada je riječ o žrtvama trgovine ljudima; poziva države članice da se pobrinu za suradnju tijela za kazneni progon i tijela za azil kako bi se žrtvama trgovine ljudima kojima je potrebna međunarodna zaštita pomoglo pri podnošenju zahtjeva za zaštitu; ponovno naglašava da mjere protiv trgovine ljudima ne bi smjele negativno utjecati na prava žrtava trgovine ljudima, migranata, izbjeglica i osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita;

71.  poziva države članice da uvedu mjere kojima se vodi računa o rodnim pitanjima kako bi se u postupcima azila i postupcima vraćanja lakše prepoznale žrtve trgovine ljudima, da vode detaljniju evidenciju rodno raščlanjenih podataka te da se pobrinu da žrtve dobiju informacije o odgovarajućoj pomoći;

72.  podsjeća države članice da se Direktivom 2011/36/EU ne dira u načelo non refoulement iz Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951.;

73.  potiče države članice da tražiteljima azila koji su žrtve trgovanja ljudima zajamče ista prava kao i ona koja se daju drugim žrtvama trgovanja;

74.  napominje da, prema Međunarodnoj organizaciji za migracije, povratak migranata i izbjeglica sa sobom nosi inherentne sigurnosne rizike koji podrazumijevaju opasnost od ponovnog postajanja žrtvom trgovine ljudima i koje treba prepoznati, procijeniti i ublažiti jer su migranti koji su žrtve trgovine ljudima često u još većoj opasnosti od izrabljivača nakon što uspiju pobjeći te nakon interakcije s policijskim i pravosudnim službenicima ili svjedočenja na sudu(2);

75.  poziva EU i države članice da podignu razinu osviještenosti stanovništva o borbi protiv trgovine ljudima, osobito se usredotočujući na zračne luke, željezničke postaje, autobuse, škole, sveučilišta i odgovarajuća radna mjesta; poziva EU i države članice da podižu razinu osviještenosti među svojim javnim dužnosnicima o smjernicama EU-a za prepoznavanje žrtava trgovanja ljudima te o publikacijama Komisije o pravima žrtvama trgovanja ljudima u EU-u te potiče na njihovu aktivnu primjenu;

76.  potiče ciljana sredstva kojima EU financira lokalne NVO-e da identificiraju žrtve trgovine ljudima i da im pruže podršku te da podižu razinu osviještenosti stanovništva izloženog riziku od izrabljivanja i trgovanja ljudima; u tom kontekstu pozdravlja ulogu medija koji mogu pomoći pri podizanju razine osviještenosti i informiranju o tim rizicima;

Suradnja u borbi protiv trgovine ljudima na regionalnoj i međunarodnoj razini

77.  zabrinut je zbog nedovoljne razine međunarodne suradnje u području trgovanja ljudima, osobito kada su obuhvaćene zemlje porijekla i zemlje tranzita, i zbog toga što ta situacija predstavlja veliku prepreku uspješnoj borbi protiv trgovanja ljudi; poziva na poboljšanu koordinaciju i suradnju te sustavnu razmjenu informacija u cilju istrage i borbe protiv transnacionalnog trgovanja ljudima jačanjem financijske i tehničke pomoći i poboljšanjem prekogranične komunikacije, i to suradnjom i izgradnjom kapaciteta na razini vlada i policijsko-pravosudnih tijela, uključujući graničnu policiju, službenike za imigraciju i azil, istražitelje i agencije za potporu žrtvama, agencije civilnog društva i agencije UN-a, pa i na tome kako identificirati i zaštititi žrtve te postupati sa zemljama podrijetla, tranzita i odredišta koje nisu ratificirale Protokol UN-a iz Palerma; poziva EU da razvije regionalni pristup koji se usredotočuje na krijumčarske rute i pruža odgovore koji su prilagođeni vrsti iskorištavanja u različitim regijama; također naglašava korisnost međunarodnih programa razmjene za stručnjake koji se bave suzbijanjem krijumčarenja;

78.  poziva Komisiju, nadležne agencije EU-a i države članice da osmisle rodno specifične programe osposobljavanja namijenjene službenicima koji rade u pravnoj službi i službi za nadzor granice kako bi se potencijalne žrtve trgovine ljudima, a osobito žrtve trgovine ljudima u svrhu seksualnog izrabljivanja, lakše identificirale te kako bi im se lakše pružila pomoć;

79.  ustraje na potrebi za time da EU unaprijedi policijsku i pravosudnu suradnju između država članica i s trećim zemljama, osobito sa zemljama podrijetla i tranzita žrtava trgovine ljudima, u okviru prevencije, istraga i kaznenog progona odgovornih za trgovanje ljudima, a posebno u sklopu Europola i Eurojusta, uključujući razmjenu informacija, posebno u pogledu poznatih ruta za trgovinu ljudima, kao i sudjelovanje u zajedničkim istražnim timovima i u borbi protiv vrbovanja osoba preko interneta i drugim digitalnim kanalima u svrhu trgovine ljudima; naglašava važnost sustavne razmjene podataka između država članica i važnost njihova unošenja podataka u baze Europola, Focal Point Phoenix i Focal Point Twins; potiče veću suradnju između Europola i Interpola u borbi protiv trgovine ljudima i podsjeća da pri razmjeni podataka između država članica i s trećim državama treba u potpunosti poštovati standarde EU-a o zaštiti podataka; poziva države članice da prikupe više usporedivih podataka o borbi protiv trgovine ljudima te da poboljšaju međusobnu razmjenu podataka te razmjenu podataka s trećim zemljama;

80.  poziva EU i države članice da osiguraju potrebno osoblje i sredstva za pravosudne i policijske agencije kako bi također mogle primati informacije od obitelji žrtava ili iz drugih izvora, razmjenjivati te informacije s relevantnim europskim i nacionalnim tijelima, pravilno postupati s njima te ih pravilno analizirati;

81.  naglašava da su države tranzita jedne od ključnih u borbi protiv trgovine ljudima budući da u toj fazi još nije započela eksploatacija žrtve; Naglašava važnost provođenja dodatne edukacije pogranične policije kako bi se poboljšala osposobljenost za postupak identifikacije,

82.  naglašava brojne izazove povezane s prekograničnom migracijom radnika, a posebno rizik od toga da migranti postanu ilegalni i da ih se liši njihovih najvažnijih temeljnih prava; poziva na to da se uvede mehanizam za prekograničnu migraciju radnika u EU-u i na međunarodnoj razini kako bi se povećala i formalizirala zakonita radnička migracija;

83.  prepoznaje nastojanje EU-a da uvede službene kanale prekogranične migracije radnika, koji bi trebali dobiti više pozornosti, te poziva na dosljednije i pojačano djelovanje u tom pogledu; ističe potencijal zakonski uređene migracije radnika kao sredstva za sprječavanje trgovine ljudima i spašavanje njihovih života;

84.  potiče EU da osnaži suradnju s NVO-ima i drugim relevantnim međunarodnim organizacijama, uključujući jamčenjem odgovarajućeg financiranja i koordinirane pomoći, kako bi se povećala razmjena najboljih praksi, razvile politike, unaprijedila implementacija te povećalo istraživanje, pa i s lokalnim akterima, posebno stavljanjem naglaska na pristup žrtava pravdi i na progon počinitelja tih kaznenih djela;

85.  podsjeća da bi, u skladu s Direktivom 2011/36/EU, države članice trebale poticati organizacije civilnog društva i blisko surađivati s njima, posebno u okviru inicijativa za izradu politika, u kampanjama za informiranje i podizanje razine osviještenosti, istraživačkim i obrazovnim programima te u okviru osposobljavanja, kao i u okviru praćenja i ocjenjivanja utjecaja mjera za suzbijanje trgovine ljudima; nadalje, naglašava da bi nevladine organizacije također trebale pomoći pri ranom identificiranju žrtava te pružanju pomoći i potpore žrtvama; inzistira na tome da države članice zajamče zaštitu nevladinih organizacija od odmazdi, prijetnji i zastrašivanja, a posebice da ih kazneno ne progone kada pružaju pomoć žrtvama trgovine ljudima koje se nalaze u neregularnom položaju;

86.  poziva EU, države članice i međunarodnu zajednicu da posebnu pozornost obrate na pitanje sprečavanja i borbe protiv trgovine ljudima u situacijama humanitarne krize, poput prirodnih katastrofa i oružanih sukoba, ne bi li se umanjila izloženost žrtava trgovcima ljudima i drugim zločinačkim mrežama; naglašava da zaštita mora biti pružena svima onima koji u skladu s međunarodnim i regionalnim konvencijama na nju imaju pravo;

87.  ističe činjenicu da su osobe koje moraju napustiti svoje domove zbog iznenadnih ili postupnih klimatskih promjena koje negativno utječu na njihove živote ili životne uvjete izložene velikoj opasnosti da postanu žrtve trgovine ljudima; ističe da ta vrsta ljudske mobilnosti povezana s klimatskim promjenama ima jaku gospodarsku dimenziju, uključujući gubitak izvora zarade i smanjenja u dohotku kućanstava, te stoga postoji izravna opasnost da će dotične osobe biti izložene iskorištavanju u obliku prisilnog rada ili ropstva;

Politika EU-a o trgovanju ljudima u okviru njegovih vanjskih odnosa

88.  prepoznaje i podržava rad koordinatora EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima uspostavljenog radi koordinacije i koherencije između institucija EU-a, agencija, država članica te trećih zemalja i međunarodnih aktera te snažno potiče koordinatora da dodatno razradi konkretne zajedničke akcije i mjere u koje će biti uključeni EU, države članice i treće zemlje ne bi li se uspostavio dosljedniji pristup i djelotvorna suradnja pri uvođenju sustava u sklopu kojega se žrtve trgovanja prepoznaju, štite te im se pruža pomoć, jača sprječavanje trgovanja, traži uspješniji progon krijumčara i uspostavlja mreža u sklopu koje je moguće pružiti odgovor na goruća pitanja koja se javljaju;

89.  snažno potiče EU da poduzima nužne napore na međunarodnoj razini radi sprječavanja i suzbijanja trgovanja robovima te da postupno i što prije u potpunosti dokine ropstvo u svim njegovim oblicima;

90.  smatra da je od presudne važnosti da se u okviru strategija za sprječavanje trgovanja ljudima povede računa o čimbenicima koji ga potpomažu te o uzrocima i okolnostima zbog kojih dolazi do te pojave te da se slijedi integrirani pristup kojim će se obuhvatiti različiti akteri, mandati i gledišta na nacionalnom i međunarodnom planu; smatra da bi strategije za sprečavanje trebale obuhvaćati mjere za rješavanje siromaštva, opresije, nepoštovanja ljudskih prava, oružanih sukoba te ekonomske i društvene nejednakosti i da bi trebale biti usmjerene na smanjenje izloženosti potencijalnih žrtava, obeshrabrenje potražnje za uslugama osobama kojima se trguje, koje se može smatrati glavnim uzrokom, povećanje javnog obrazovanja i iskorjenjivanje korupcije u javnoj upravi; poziva sve države da djelotvorno primjenjuju svoje obveze iz Protokola iz Palerma;

91.  poziva sve države članice da ratificiraju sve mjerodavne međunarodne instrumente, sporazume i pravne obveze, uključujući Istanbulsku konvenciju, te da ulože više truda u borbu protiv trgovine ljudima ne bi li bila uspješnija, koordiniranija i dosljednija; potiče EU da poziva na ratifikaciju svih relevantnih međunarodnih instrumenata;

92.  poziva predstavnike EU-a da u političkom dijalogu EU-a s trećim zemljama posebnu pažnju posvete pitanju trgovanja ljudima, kao i u okviru programa suradnje i multilateralnih i regionalnih foruma, pa i u izjavama za javnost;

93.  poziva EU da preispita svoje programe pomoći u vezi s trgovanjem ljudima, da ta financijska sredstva budu više orijentirana na trgovanje ljudima te da ono postane zasebno područje suradnje; u tom kontekstu potiče povećanje sredstava za službe koje se u institucijama EU-a bave trgovanjem ljudima; snažno potiče Komisiju da redovito preispituje svoj popis prioritetnih zemalja, uključujući kriterije odabira, kako bi se zajamčilo da odražavaju stvarnost na terenu i budu fleksibilni i prilagodljivi promjenjivim okolnostima i novim trendovima;

94.  poziva Komisiju i države članice da uz jačanje pravnih mjera protiv trgovine ljudima istovremeno prošire definiciju trgovine ljudima upućivanjem na nove oblike trgovine;

95.  poziva EU i države članice da provode mjere povezane s borbom protiv krijumčarenja u okviru postojećeg Akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju i u skladu sa strategijom EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima;

96.  poziva Komisiju da ocijeni nužnost eventualne revizije mandata budućeg Ureda europskog javnog tužitelja kako bi se, kada se taj ured uspostavi, borba protiv trgovine ljudima uvrstila u njegove zadaće;

97.  poziva na povećanje djelotvornosti politike EU-a protiv trgovine ljudima njezinim ugrađivanjem u sveobuhvatne strategije EU-a za sigurnost, jednakost između žena i muškaraca, gospodarski rast, računalnu sigurnost, migracije i vanjske odnose;

98.  poziva sve institucije EU-a i države članice da provode dosljednu politiku i unutar i izvan Unije stavljanjem ljudskih prava u središte odnosa EU-a sa svim trećim zemljama u skladu s temeljnim vrijednostima Unije, oslanjajući se pritom posebno na gospodarske i trgovinske odnose;

99.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu da ljudska prava, rodna jednakost i borba protiv trgovine ljudima i dalje budu u središtu razvojnih politika EU-a i njegovih partnerstava s trećim zemljama; poziva Komisiju da pri definiranju novih razvojnih politika i preispitivanju postojećih donese mjere kojima se vodi računa o rodnim pitanjima;

100.  ističe da bi ekonomsko i društveno osnaženje žena i djevojčica smanjilo vjerojatnost da postanu žrtve te poziva Komisiju da nastavi s ciljanim djelovanjem u pogledu uvođenja perspektive rodne jednakosti u sve razvojne operacije te u pogledu nastojanja da u okviru političkog dijaloga s trećim zemljama rodna jednakost zajedno s pravima žena i dalje bude na dnevnom redu;

101.  naglašava važnost ciljeva održivog razvoja, posebno cilja 5.2., kojim se poziva na okončanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama u javnoj i privatnoj sferi, uključujući trgovinu te seksualno i svako drugo izrabljivanje;

102.  poziva EU da podrži treće zemlje u njihovim nastojanjima da povećaju stope identifikacije, pomoći i reintegracije žrtava i broj podignutih optužnica za trgovinu ljudima, da donesu i implementiraju odgovarajuće zakonodavstvo te da pravne definicije, postupke i suradnju usklade s međunarodnim normama;

103.  snažno potiče Komisiju i države članice da zajamče da se policijskim i pravosudnim djelatnicima, pa i onima u agencijama kao što su Frontex, Europol i Europski potporni ured za azil, kao i drugim službenicima koji bi mogli doći u kontakt sa žrtvama ili potencijalnim žrtvama trgovine ljudima, pruži odgovarajuće osposobljavanje kako bi mogli raditi na slučajevima trgovine ljudima, uz integriranu međusektorsku perspektivu te s naglaskom na posebnim potrebama žena, djece i drugih ugroženih skupina žrtava kao što su Romi i izbjeglice i na pitanju kako potaknuti žrtve trgovine ljudima i druge osobe na prijavljivanje trgovaca ljudima i pritom im pružiti odgovarajuću zaštitu;

104.  smatra da je žrtve trgovine ljudima iz trećih zemalja nužno prepoznati u najranijoj mogućoj fazi nakon njihova ulaska u mrežu te da stoga treba poduzeti veće napore na granicama kako bi se žrtve prepoznale pri ulasku u EU; poziva države članice da surađuju s trećim zemljama u unaprjeđenju postojećih smjernica za pomoć pri identifikaciji žrtava trgovine ljudima, čime se može pomoći konzularnim i pograničnim službama u obavljanju tog zadatka, a u tom pogledu ističe važnost razmjene najboljih praksi, osobito u pogledu provođenja razgovora na granicama; također ističe nužnost toga da granična i obalna straža imaju pristup bazama podataka Europola;

105.  poziva države članice da poboljšaju suradnju s trećim zemljama radi suzbijanja svih oblika trgovine ljudima, pri čemu treba posebno voditi računa o rodnoj dimenziji trgovine ljudima kako bi se konkretno borilo protiv dječjeg braka, seksualnog iskorištavanja žena i djece te seksualnog turizma; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da se više angažiraju oko Khartoumskog procesa povećanjem broja konkretnih projekata spremnih za provedbu i poticanjem aktivnog sudjelovanja većeg broja država;

106.  traži od Komisije, Vijeća i ESVD-a da u pregovorima s trećim zemljama o međunarodnim sporazumima, sporazumima o ponovnom prihvatu i sporazumima o suradnji stave naglasak na potrebu da se treće zemlje djelotvorno bore protiv trgovine ljudima, da povećaju broj slučajeva kaznenog progona počinitelja i da poboljšaju zaštitu žrtava;

107.  potiče EU da se u svojim nastojanjima učinkovito usredotoči na pitanje trgovanja ljudima i na borbu protiv krijumčarenja; potiče EU i države članice da ulažu u identifikaciju žrtava trgovine ljudima među izbjeglicama i migrantima i među žrtvama kršenja prava i zloporaba kao dio operacija krijumčarenja koje kontroliraju zločinačke mreže;

108.  naglašava nužnost pripremnog rada i osposobljavanja za međunarodne civilne policijske misije te za osposobljavanje diplomata, časnika za vezu i konzularnih dužnosnika i dužnosnika za razvojnu suradnju kako bi se poboljšalo prepoznavanje žrtava trgovine ljudima; smatra da je osposobljavanje za te skupine nužno jer je često riječ o pojedincima s kojima žrtve krijumčarenja stupaju u prvi kontakt i da bi tu mjeru trebalo poduzeti kako bi se zajamčilo da ti dužnosnici imaju pristup prikladnom materijalu kako bi ugrožene osobe mogli informirati o riziku od krijumčarenja;

109.  podsjeća da pokretanje druge faze operacije EUNAVFOR Med, zvane još i Operacija Sophia, od 7. listopada 2015. omogućava konkretnu borbu protiv trgovine ljudima jer je u okviru te operacije dozvoljena provedba ukrcavanja, pretrage, zapljene i preusmjeravanja plovila na otvorenom moru za koja se sumnja da se upotrebljavaju za trgovinu ljudima; podsjeća da je dosad presretnuto 48 osoba koje se sumnjiči za krijumčarenje i trgovinu te su one sada u rukama talijanskog pravosuđa; poziva Uniju da nastavi i pojača svoje operacije na Mediteranu;

110.  potiče EU da iznađe konkretna rješenja za zakonite, redovne, neugnjetavajuće i sigurne načine da migranti i izbjeglice dođu u EU; podsjeća države članice i EU da moraju poštovati međunarodno pravo, uključujući načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, u svim svojim politikama, a posebno u onima povezanima s migracijama; podsjeća na to da bi zemlja odredišta i zemlja podrijetla žrtvama trgovine ljudima trebala omogućiti siguran i dobrovoljan povratak te alternative repatrijaciji ako bi se njome te žrtve izložilo riziku za njihovu sigurnost i/ili sigurnost njihovih obitelji; tvrdi da država domaćin i država podrijetla moraju zajamčiti potrebne sigurnosne uvjete i ponovnu integraciju za žrtve po njihovu povratku;

111.  traži od Komisije i država članica da poštuju Povelju Ujedinjenih naroda i načela prava o azilu;

112.  poziva EU da promiče programe kojima se podržava angažman migranata i izbjeglica, uz sudjelovanje ključnih aktera iz trećih zemalja te kulturnih medijatora, u podizanju razine osviještenosti u zajednicama o krijumčarenju te da ih učini otpornijima na utjecaj organiziranog kriminala;

113.  potiče Komisiju i države članice da ulože napore kako bi se zaštitili i pronašli svi izbjeglice i migranti, osobito djeca, koji su nestali nakon registracije prilikom dolaska na europsko tlo;

114.  pohvaljuje rad Europola, osobito u okviru baze Focal Point Twins, na otkrivanju ljudi koji putuju u treće zemlje s namjerom da zlostavljaju djecu; poziva države članice da surađuju s Europolom omogućavanjem sustavne i brze razmjene podataka;

115.  podsjeća na to da Komisija prije sklapanja sporazuma o liberalizaciji viznog režima mora procijeniti rizike koje predstavlja treća zemlja, osobito u pogledu nezakonite imigracije; naglašava da se mreže trgovine ljudima mogu koristiti i zakonitim migracijskim kanalima; stoga traži od Komisije da u popis kriterija koje treba zadovoljiti prije sklapanja svakog sporazuma o liberalizaciji viznog režima uvrsti kriterij djelotvorne suradnje relevantnih trećih zemalja u vezi s trgovinom ljudima;

116.  napominje da je Uniji potreban obvezujući i obvezan zakonodavni pristup preseljenju, kao što je navedeno u Migracijskom programu Komisije; ističe da se humanitarni prihvat može upotrebljavati kao dopuna postupku preseljenja u cilju pružanja hitne zaštite najugroženijim osobama, često na privremenoj osnovi, primjerice maloljetnim osobama bez pratnje, izbjeglicama s invaliditetom ili osobama kojima je potrebna hitna medicinska evakuacija;

117.  poziva EU da s trećim zemljama podijeli nacrt standardiziranog sustava za prikupljanje kvalitativnih i kvantitativnih podataka i analiza u vezi s trgovinom ljudima kako bi se izradio zajednički ili barem usporediv obrazac u EU-u i trećim zemljama za prikupljanje i analiziranje podataka o svim aspektima trgovine ljudima; snažno naglašava nužnost toga da se izdvoje dostatna sredstva za prikupljanje podataka i istraživanje trgovine ljudima;

118.  potiče EU da razradi novu strategiju za suzbijanje trgovine ljudima sa snažnijom i naglašenijom vanjskom dimenzijom za razdoblje nakon 2016. u sklopu koje će se veća važnost dati razvijanju partnerstava s lokalnim civilnim društvom u trećim zemljama podrijetla, tranzita i odredišta, vladama i privatnim sektorom te rješavanju financijskih i ekonomskih pitanja povezanih s trgovinom ljudima;

o
o   o

119.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje (ESVD) i delegacijama EU-a.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0470.
(2) Vidi 23. str. godišnjeg izvješća o radu Međunarodne organizacije za migracije o borbi protiv trgovine ljudima i pomoći ugroženim migrantima (2011.).

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti