Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 7. srpnja 2016. - StrasbourgZavršno izdanje
Položaj osoba s albinizmom u Africi, posebno u Malaviju
 Bahrein
 Mjanmar, a posebno položaj etničke skupine Rohingya
 71.zasjedanje Opće skupštine UN-a
 Provedba Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom
 Prigovor na provedbeni akt o dopuštenim zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani

Položaj osoba s albinizmom u Africi, posebno u Malaviju
PDF 260kWORD 84k
Rezolucija Europskog parlamenta od 7. srpnja 2016. o položaju osoba s albinizmom u Africi, posebice u Malaviju (2016/2807(RSP))
P8_TA(2016)0314RC-B8-0897/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. rujna 2008. o ubijanju osoba s albinizmom u Tanzaniji(1),

–  uzimajući u obzir izvješće neovisne stručnjakinje UN-a od 18. siječnja 2016. o ostvarivanju ljudskih prava osoba s albinizmom,

–  uzimajući u obzir izjavu za medije EU-a od 13. lipnja 2015. povodom Međunarodnog dana senzibiliziranja javnosti o albinizmu,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 69/170 od 18. prosinca 2014. o Međunarodnom danu senzibiliziranja javnosti o albinizmu,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Afričke komisije o ljudskim pravima i pravima naroda br. 263 od 5. studenog 2013. o sprječavanju napada na osobe s albinizmom i njihove diskriminacije,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava br. 23/13 od 13. lipnja 2013. o napadima na osobe s albinizmom i njihovoj diskriminaciji,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o pravima čovjeka od 10. prosinca 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a od 18. prosinca 1992. o pravima osoba pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je albinizam prirođeni poremećaj koji u svijetu ima jedna osoba na njih 20 000; budući da je ta stopa puno veća u zemljama supsaharske Afrike, a da Tanzanija, Malavi i Burundi imaju jednu od najvećih koncentracija osoba s albinizmom;

B.  budući da su osobe s albinizmom izložene nekim od najekstremnijih oblika progona i kršenja ljudskih prava koji se kreću od raširene diskriminacije u društvu, verbalnog nasilja i isključenosti iz pristupa javnim uslugama do ubojstava, silovanja i sakaćenja; budući da su promatrači za ljudska prava samo 2015. godine izvijestili o 448 napada na osobe s albinizmom u afričkim zemljama; budući da postoji velika vjerojatnost da su te brojke veće jer vlasti ta kaznena djela ne prate sustavno i ne dokumentiraju, ili nemaju dovoljno kapaciteta i sredstava za provođenje temeljitih istraga;

C.  budući da su najveća prijetnja osobama s albinizmom u Africi rašireno praznovjerje i pogrešna vjerovanja o njihovu stanju, koja podrazumijevaju i mit da osobe s albinizmom imaju magične moći, zbog čega ih kriminalne bande i krijumčari redovito ubijaju radi dijelova tijela, za koje se vjeruje da donose sreću, zdravlje i bogatstvo; budući da su u nekim zemljama grobnice osoba s albinizmom otvorene radi krađe dijelova njihovih tijela ili kostiju;

D.  budući da je policija u Malaviju, gdje prema procjenama živi 10 000 osoba s albinizmom, od studenog 2014. izvijestila o 69 napada, od čega se u 18 slučajeva radi o ubojstvima; budući da su u travnju 2016. ubijene četiri osobe, među njima i jedno dvogodišnje dijete, što je vlasti navelo na to da osobe s albinizmom proglasi „ugroženom vrstom”;

E.  budući da je predsjednik Malavija Peter Mutharika javno osudio novu poplavu napada;

F.  budući da je, uz Malavi, izviješteno o napadima na osobe s albinizmom u više drugih istočnoafričkih zemalja, posebno u Tanzaniji, Burundiju, Keniji i Mozambiku;

G.  budući da su žene i djeca s albinizmom posebno izloženi isključenosti iz društva; budući da su žene s albinizmom često žrtve seksualnog nasilja zbog raširenog vjerovanja da spolni odnos sa ženom s albinizmom može izliječiti od HIV-a/AIDS-a, te budući da se žene koje rode dijete s albinizmom odbacuju i da su izložene diskriminaciji na radnom mjestu; budući da djeca čine velik dio žrtava obrednih napada i da su izložena visokom riziku od napuštanja; budući da je strah od napada doveo do toga da djeca u školskoj dobi ne mogu uživati svoje pravo na obrazovanje;

H.  budući da je tanzanijska vlada pokrenula ozbiljne i opipljive mjere za borbu protiv vračanja u zemlji, koja uključuje u ukidanje dozvole za tradicionalne iscjelitelje i brojna uhićenja vračeva; budući da je predsjednik Tanzanije 2008. imenovao prvog zastupnika s albinizmom, a u prosincu 2015. i prvog zamjenika ministra;

I.  budući da, unatoč sve većoj međunarodnoj vidljivosti i usvajanju novog zakonodavstva u zemljama s ovim problemom, i dalje postoji mali broj progona i osuda, a zločini i mučenja i dalje prolaze nekažnjivo u brojnim afričkim zemljama;

J.  budući da je 1. ožujka 2016. u južnom Malaviju bijesna gomila provela linč protiv sedam navodnih „lovaca na albine” i zapalila ih; budući da je generalni inspektor policije Malavija naredio policijskim službenicima za ubiju svaku osobu uhvaćenu u otmici osobe s albinizmom;

K.  budući da su diskriminacija, zlostavljanje i stigmatizacija osoba s albinizmom navele stotine ljudi na bijeg i potragu za privremenim skloništima; budući da je ta situacija dovela do još veće neizvjesnosti i nesigurnosti za osobe s albinizmom i da je zbog toga njihov pristup osnovnim uslugama kao što su zdravstvena skrb i obrazovanje ograničen, kao i njihove mogućnosti zapošljavanja i sudjelovanja u društvu;

L.  budući da diskriminacija može dovesti do cjeloživotne traume i psiho-socijalnih problema te uzrokovati veliku zabrinutost i strah svih osoba s albinizmom; budući da osobe s albinizmom obično imaju teži pristup odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi, što podrazumijeva i lijekovima za prevenciju raka kože;

M.  budući da je UN u ožujku 2015. imenovao prvu neovisnu stručnjakinju za ljudska prava osoba s albinizmom i da je 13. lipnja službeno proglasio Međunarodnim danom senzibiliziranja javnosti o albinizmu;

N.  budući da je UN u lipnju 2016. bio pokrovitelj prvog dosad regionalnog foruma za Akciju protiv albinizma u Africi, na kojem je utvrđen plan konkretnih, jednostavnih i djelotvornih mjera za borbu protiv kršenja ljudskih prava osoba s albinizmom;

O.  budući da Europska unija provodi javne kampanje podizanja svijesti radi većeg senzibiliziranja javnosti o tom pitanju i da podupire djelovanje organizacija civilnog društva i napore izgradnje kapaciteta lokalnih tijela u borbi protiv ubojstava osoba s albinizmom;

1.  podsjeća da osobe s albinizmom imaju pravo na život kao i svi ostali, bez straha, kako je navedeno u člancima 2. i 3. Opće deklaracije o pravima čovjeka iz 1948. godine;

2.  izražava veliku zabrinutost zbog stalne i raširene diskriminacije i progona osoba s albinizmom u Africi, posebno nakon nedavnog porasta nasilja u Malaviju; oštro osuđuje ubojstva, otmice, sakaćenja i drugo nečovječno i ponižavajuće postupanje prema osobama s albinizmom i obiteljima žrtava izražava sućut i solidarnost; isto tako, osuđuje spekulativno trgovanje dijelovima tijela osoba s albinizmom;

3.  žali zbog šutnje i inercije kojima su ti događaji popraćeni; podsjeća da je primarna odgovornost države zaštita vlastitih građana, dakle i ugroženih skupina, te poziva vladu Malavija i tijela zemalja pogođenih ovim problemom da poduzmu sve potrebne mjere za suzbijanje svih oblika nasilja nad osobama s albinizmom i njihove diskriminacije te da zaštite dostojanstvo, ljudska prava i dobrobit i njih i njihovih obitelji;

4.  poziva vlasti Malavija da stanu na kraj nekažnjivosti i da hitno zatraže međunarodnu pomoć u provođenju nepristranih i djelotvornih istraga o svim dojavama o napadima na osobe s albinizmom kako bi se odgovorni priveli pravdi i odgovarali za svoje postupke;

5.  pozdravlja izjavu predsjednika Mutharike kojom je osudio napade i pozvao sigurnosne službe da osiguraju maksimalnu zaštitu osoba s albinizmom; međutim, upozorava protiv svakog oblika eskalacije i podsjeća da poticanje na mržnju i nasilje ne može biti odgovor na postojeću diskriminaciju osoba s albinizmom; posebno osuđuje sve pokušaje ljudi da zakon uzmu u svoje ruke;

6.  poziva vladu Malavija da na djelotvorniji način zadovolji zdravstvene, psihološke i socijalne potrebe osoba s albinizmom tako što će im, u okviru mjera uključivanja, zajamčiti ravnopravan pristup zdravstvenoj skrbi i obrazovanju;

7.  pozdravlja Nacionalni plan Malavija za odgovor iz ožujka 2015., čiji je cilj veće senzibiliziranje javnosti, povećanje unutarnje sigurnosti i poboljšanje praćenja ljudskih prava, provođenja pravde i zakonodavstva te veća emancipacija osoba s albinizmom; poziva vladu Malavija da provede plan u pet točaka i traži da se tom projektu dodijeli više sredstava;

8.  pozdravlja napore vlade Tanzanije u borbi protiv diskriminacije osoba s albinizmom i njezinu odluku da zabrani vračeve kao dio napora da se zaustave ubojstva osoba s albinizmom, iako priznaje da se premalen broj počinitelja privodi pravdi; s obzirom na to poziva vladu Malavija da izmijeni postojeće zakone kako bi oni odražavali težinu kaznenih djela protiv osoba s albinizmom;

9.  smatra da bi više napora trebalo uložiti u uklanjanje izvora diskriminacije i nasilja javnim kampanjama podizanja svijesti; ističe ključnu ulogu lokalnih vlasti i organizacija civilnog društva u promicanju prava osoba s albinizmom, obavještavanju i obrazovanju stanovništva i rušenju mitova i predrasuda o albinizmu;

10.  zabrinut je zbog posebnih izazova s kojima se suočavaju žene i djeca s albinizmom, koji ih čine izloženijima siromaštvu, nesigurnosti i izolaciji; insistira na tome da sve žrtve trebaju imati pristup odgovarajućoj zdravstvenoj i psihološkoj skrbi i da treba osmisliti adekvatne politike za njihovu lakšu reintegraciju u njihove zajednice;

11.  poziva vlasti pogođenih zemalja da se, u suradnji s međunarodnim i regionalnim partnerima, obvežu da će poduzeti sve potrebne mjere za sprječavanje i suzbijanje ilegalne trgovine dijelovima tijela albina, da ponovno razmotre slučajeve pljački grobnica, da otkriju i utvrde izvore potražnje za tim dijelovima tijela te da „lovce na albine” privedu pravdi;

12.  smatra da bi tužitelji, istražitelji i policijsko osoblje trebali biti posebno obučeni kako bi dobili znanje potrebno za postupanje u predmetima koji uključuju osobe s albinizmom;

13.  ističe da je zbog općeg nedostatka znanja i medicinskih informacija o albinizmu zdravstveno stanje osoba s albinizmom još teže; ističe potrebu da se zajamči da te osobe imaju pristup zdravstvenoj skrbi, posebno u ruralnim i izoliranim područjima; smatra da bi za zdravstvene radnike trebalo osigurati obuku o senzibilizaciji glede albinizma;

14.  poziva na poboljšanu obuku za učitelje i školske uprave o albinizmu, te poziva vlasti Malavija da olakšaju pristup osoba s albinizmom obrazovanju i ostvarivanju prava na obrazovanje;

15.  pozdravlja činjenicu da je Vijeće UN-a za ljudska prava 2015. imenovalo neovisnu stručnjakinju o ostvarivanju ljudskih prava osoba s albinizmom, kao i činjenicu da je ona pokrenula prvi regionalni forum za Akciju protiv albinizma u Africi u Dar El Salamu, koji je održan od 17. do 19. lipnja 2016.;

16.  poziva Europsku uniju i njezine države članice da i dalje surađuju sa zemljama pogođenim ovim problemom kako bi potrebnom financijskom i tehničkom pomoći pružile konkretnu potporu njihovim naporima u osmišljavanju mjera za rješavanje posebnih potreba i prava albina na temelju nediskriminacije i društvene uključenosti;

17.  potiče sve pogođene države da razmjenjuju najbolje prakse o zaštiti i promicanju prava osoba s albinizmom;

18.  poziva EU da budno motri stanje ljudskih prava osoba s albinizmom u Africi, posebno redovnim izvješćima delegacija i njihovim poslovima praćenja situacije, te da nastavi poticati znatno poboljšanje u zaštiti i socijalnoj integraciji osoba s albinizmom;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima Malavija i Tanzanije, Afričkoj uniji i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1) SL C 295 E, 4.12.2009., str. 94.


Bahrein
PDF 174kWORD 83k
Rezolucija Europskog parlamenta od 7. srpnja 2016. o Bahreinu (2016/2808(RSP))
P8_TA(2016)0315RC-B8-0900/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bahreinu, osobito one od 9. srpnja 2015. o Bahreinu, a posebno o slučaju Nabila Radžaba,(1) te od 4. veljače 2016. o Bahreinu: slučaj Muhameda Ramadana(2),

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/visoke predstavnice Unije za vanjske poslove od 5. srpnja 2016. o nedavnim događajima u Bahreinu,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni, mučenju, slobodi izražavanja i o borcima UN-a za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Federice Mogherini, od 31. svibnja 2016., o izricanju presude protiv Alija Salmana, glavnog tajnika političke stranke al-Vefak u Bahreinu,

–  uzimajući u obzir izjavu posebnog izvjestitelja UN-a za promicanje i zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja od 1. lipnja 2016. Davida Kayea o izricanje presude oporbenom vođi Šeiku Ali Salmanu te izjavu glasnogovornika glavnog tajnika UN-a od 16. lipnja 2016. i izjavu glasnogovornika visokoga povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava od 21. lipnja 2016. – obje o Bahreinu,

–  uzimajući u obzir strateški okvir i akcijski plan EU-a o ljudskim pravima kojemu je cilj da zaštita i praćenje stanja ljudskih prava budu u središtu svih politika EU-a,

–  uzimajući u obzir Ustav Bahreina usvojen u veljači 2002., a posebno njegovo poglavlje 3., članak 364. bahreinskog kaznenog zakona i bahreinski zakon o državljanstvu iz 1963.,

–  uzimajući u obzir izvještaj Bahreinskog neovisnog istražnog povjerenstva iz studenog 2011. godine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., Konvenciju protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvenciju o pravima djeteta i Arapsku povelju o ljudskim pravima, čija je Bahrein potpisnica,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948., a posebno njezin članak 15.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Bahrein ključni partner Europske unije u Perzijskom zaljevu, između ostalog i u područjima političkih i ekonomskih odnosa, energetike i sigurnosti; budući da je dodatno produbljivanje partnerstva u našem zajedničkom interesu kako bi se bolje odgovorilo na buduće izazove;

B.  budući da je tijekom proteklih mjeseci vlada Bahreina intenzivirala kampanju represije i progona boraca za ljudska prava i političke oporbe; budući da su sloboda izražavanja i sloboda okupljanja neizostavni stupovi demokratskog i pluralističkog društva; budući da su Ustavom Bahreina usvojenim 2002. zaštićene temeljne slobode, uključujući slobodu izražavanja i okupljanja;

C.  budući da je 13. lipnja 2016. policija ponovno uhitila istaknutog borca za ljudska prava Nabila Radžaba pod optužbama da je „širio lažne glasine u ratno doba” i „vrijeđao javne vlasti”, što se odnosi na objave na Twitteru iz 2015., zbog kojih mu ukupno prijeti do trinaest godina zatvora; budući da je Nabil Radžab već odslužio dvogodišnju zatvorsku kaznu između 2012. i 2014. zbog ostvarivanja svojeg prava na slobodu izražavanja i okupljanja te s obzirom na to da je Radna skupina UN-a za proizvoljna pritvaranja 2013. ustanovila da je bio proizvoljno pritvoren;

D.  budući da se zbog loših uvjeta pritvora i nakon 15 dana provedenih u samici zdravlje g. Radžaba pogoršalo te je 27. lipnja 2016. bio hospitaliziran; budući da je 29. lipnja 2016. bio ponovno premješten u zatvor, unatoč stalnim zdravstvenim problemima;

E.  budući da je vlada Bahreina primorala Zainaba al-Kavadža na egzil nakon što je bio suočen s prijetnjama ponovnim uhićenjem i neograničenim pritvaranjem te je nametnula zabrane putovanja skupini aktivista za prava koja je putovala u Vijeće UN-a za ljudska prava u Ženevi;

F.  budući da Muhamedu Ramadanu i Aliju Musi i dalje prijeti skoro pogubljenje;

G.  budući da je bahreinske vlasti još uvijek služe oduzimanjem državljanstva kao sredstvom političke represije, što je kulminiralo oduzimanjem državljanstva kleriku ajatolahu šeiku Isi Kassimu; budući da su bahreinske vlasti lišile državljanstva više od 300 osoba, uključujući borce za ljudska prava, političare, novinare i istaknute vjerske vođe, te tako od većine njih učinile apatride, što je kršenje članka 15. Opće deklaracije o pravima čovjeka;

H.  budući da su 14. lipnja 2016. bahreinske vlasti suspendirale najveću političku skupinu Kraljevstva, tj. Nacionalno islamsko društvo al-Vefak, zamrznule njegovu imovinu i preuzele vlasništvo nad njegovim sjedištem te podnijele sudski zahtjev za hitno raspuštanje tog političkog društva u srpnju 2016.;

I.  budući da je šeik Ali Salman, vođa oporbene skupine al-Vefak, bez poštenog suđenja u zatvoru od srpnja 2015., a njegova je zatvorska kazna u svibnju 2016. u žalbenom postupku čak povećana s četiri na devet godina; budući da nepostojanje zaštite prava optuženih osoba izravno krši bahreinski nacionalni Ustav i međunarodno pravo; budući da je u rujnu 2015. Radna skupina UN-a za proizvoljna pritvaranja ustanovila da je njegovo pritvaranje bilo proizvoljno;

1.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog trenutačne kampanje represije usmjerene protiv boraca za ljudska prava, političke oporbe i civilnog društva, kao i zbog ozbiljnih ograničenja temeljnih demokratskih prava, ponajprije prava izražavanja, udruživanja i okupljanja, političkog pluralizma i vladavine prava u Bahreinu; poziva na to da se zaustavi svaki oblik nasilja, zlostavljanja i zastrašivanja, pa i na sudskoj razini, te cenzure boraca za ljudska prava, političkih protivnika, mirnih prosvjednika i aktera civilnog društva koju provode državne vlasti i sigurnosne snage i službe;

2.  poštuje suverenitet, nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost Bahreina i potiče na trajan dijalog između vlade Bahreina, Europske unije i država članica EU-a;

3.  poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu Nabila Radžaba i drugih boraca za ljudska prava koji su u zatvoru zato što su ostvarivali svoja prava na slobodu izražavanja, okupljanja i udruživanja, te na to da se odbace optužnice protiv njih; poziva vlasti da se pobrinu za fizički i psihički integritet Nabila Radžaba i da mu pruže svu potrebnu liječničku njegu;

4.  osuđuje nametanje zabrana putovanja delegaciji aktivista za ljudska prava koja je putovala na 32. sjednicu Vijeća UN-a za ljudska prava u Ženevi i poziva vladu da ukine te zabrane; naglašava da je neprihvatljivo da su predstavnici civilnog društva i medija spriječeni u tome da sudjeluju u radu međunarodnih tijela te ustraje na tome da bahreinske vlasti poštuju temeljna ljudska i politička prava predstavnika bahreinskog civilnog društva;

5.  podsjeća bahreinsku vladu na njezinu odgovornost da zajamči sigurnost i zaštitu svih građana neovisno o njihovim političkim stavovima, pripadnosti ili vjeroispovijesti; smatra da se dugoročna stabilnost i sigurnost u Bahreinu može postići samo izgradnjom istinski pluralističkog društva koje poštuje različitosti te u tom pogledu poziva na to da se šeik Ali Saman i drugi aktivisti koji su trenutačno proizvoljno pritvoreni u bahreinskim zatvorima puste na slobodu;

6.  smatra da slobodno i mirno izražavanje legitimnih neslaganja mora biti dopušteno; sa zabrinutošću primjećuje represiju legitimne političke oporbe koju provodi bahreinska vlada, u što se ubraja produljenje kazne šeiku Ali Salmanu, suspenzija Nacionalnog islamskog društva al-Vefak i zamrzavanje njegove imovine; poziva na veće temeljne slobode za sve bahreinske građane; ustraje na trenutačnom zaustavljanju represije nad različitim političkim mišljenjima u zemlji i represije njihovih vodećih predstavnika, neovisno o političkoj ili vjerskoj pripadnosti;

7.  izražava posebnu zabrinutost zbog zloporabe zakona za suzbijanje terorizma u Bahreinu, a posebno oduzimanja državljanstva kao mjere političkog pritiska i kažnjavanja; snažno potiče bahreinske vlasti da stave izvan snage odluku o oduzimanju državljanstva ajatolahu šeiku Issi Kassimu, da izmijene nacionalni zakon o državljanstvu i da vrate državljanstvo onim pojedincima kojima je nepravedno oduzeto, kako bi se pridržavale međunarodnih normi i međunarodnog prava u tom području;

8.  poziva bahreinske vlasti da se pobrinu za cjelovitu provedbu Ustava iz 2002. i da poštuju ljudska prava i temeljne slobode koje su u njemu zajamčene, kao i međunarodne norme u području ljudskih prava te međunarodne instrumente koje je ratificirao Bahrein; posebno poziva na djelotvornu primjenu preporuka Neovisnog istražnog odbora Bahreina, univerzalnog periodičnog pregleda i nacionalne institucije za ljudska prava kako bi se poboljšalo stanje ljudskih prava;

9.  podsjeća bahreinske vlasti da je u skladu s člankom 15. Konvencije protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja zabranjena upotreba izjava dobivenih mučenjem kao dokaza u bilo kojem postupku; poziva bahreinske vlasti da ratificiraju Fakultativni protokol uz Konvenciju protiv mučenja;

10.  pozdravlja sudjelovanje Bahreina u međunarodnoj koaliciji protiv Daiša;

11.  zabrinut je zbog ponovnog uvođenja smrtne kazne u Bahreinu i poziva na to da se ponovno uvede moratorij na smrtnu kaznu;

12.  pozdravlja mjere za zaštitu radnika koje su uvedene u bahreinski zakon o radu iz 2012. te smatra da mogu poslužiti kao primjer koji bi i druge zemlje Vijeća za suradnju u zaljevu trebale pratiti;

13.  pohvaljuje Bahrein na tome što općenito poštuje prava građana i stranih rezidenata da ispovijedaju svoju vjeru; poziva vlasti Bahreina da poštuju Ustav te zemlje, u kojemu stoji da je zabranjena diskriminacija u pogledu prava i obveza građana na temelju vjere, i da stane na kraj svakom obliku diskriminacije protiv šijitskog stanovništva;

14.  primjećuje stalne napore vlade Bahreina u cilju reformiranja kaznenog zakona i zakonskih postupaka te potiče nastavak tog procesa; snažno potiče vladu Bahreina da se pridržava međunarodnih standarda o pravu na pravično suđenje; ističe važnost potpore Bahreinu, osobito glede pravosuđa, kako bi se zajamčilo poštovanje međunarodnih standarda u vezi s ljudskim pravima; poziva na jačanje dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Bahreina;

15.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da nastave izražavati zabrinutost u vezi s napadima na slobode izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja u Bahreinu i drugim zemljama Vijeća za suradnju zemalja Perzijskog zaljeva, i na bilateralnim i na multilateralnim platformama kao što je ministarski sastanak između EU-a i Vijeća za suradnju zemalja Perzijskog zaljeva koji će se održati 18. i 19. srpnja 2016.;

16.  osuđuje sporazume o trgovini oružjem i tehnologijama koje se koriste za kršenje ljudskih prava; poziva na zabranu izvoza suzavca i protuizgredničke opreme sve dok se ne provedu istrage o njihovu neprimjerenu korištenju i dok se odgovorne osobe ne pronađu i izvedu pred pravdu;

17.  snažno potiče na uspostavu radne skupine EU-a i Bahreina za ljudska prava, ali napominje da dijalog EU-a i Bahreina o ljudskim pravima nije zamjena za temeljit dijalog između vlade, oporbe i civilnog društva u samom Bahreinu;

18.  potiče vladu Bahreina da surađuje s posebnim izvjestiteljima UN-a (osobito u pogledu mučenja, slobode okupljanja, neovisnosti sudaca i odvjetnika te branitelja ljudskih prava) i da im uputi trajni poziv;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Kraljevine Bahrein te članicama Vijeća za suradnju zemalja Perzijskog zaljeva.

(1)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0279.
(2)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0044.


Mjanmar, a posebno položaj etničke skupine Rohingya
PDF 267kWORD 90k
Rezolucija Europskog parlamenta od 7. srpnja 2016. o Mjanmaru, posebno položaj etničke skupine Rohingya (2016/2809(RSP))
P8_TA(2016)0316RC-B8-0910/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Mjanmaru/Burmi i etničkoj skupini Rohingya, a posebno rezolucije od 20. travnja 2012.(1), 13. rujna 2012.(2), 22. studenoga 2012.(3), 13. lipnja 2013.(4) i 21. svibnja 2015.(5) te svoju Rezoluciju od 23. svibnja 2013. o ponovnoj uspostavi pristupa Mjanmara/Burme općim carinskim povlasticama(6),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 20. lipnja 2016. naslovljeno „Situation of human rights of Rohingya Muslims and other minorities in Myanmar” (Stanje ljudskih prava muslimanske etničke skupine Rohingya i ostalih manjina u Mjanmaru),

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća UN-a za ljudska prava od 24. ožujka 2016. o stanju ljudskih prava u Mjanmaru te od 3. srpnja 2015. o stanju ljudskih prava muslimanske etničke skupine Rohingya i ostalih manjina u Mjanmaru,

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 1. lipnja 2016. naslovljenu „Elementi za strategiju EU-a u odnosu na Mjanmar/Burmu: posebno partnerstvo za demokraciju, mir i napredak” (JOIN(2016)0024),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. lipnja 2016. o strategiji EU-a u odnosu na Mjanmar/Burmu,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega,

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 18. svibnja 2015. naslovljenu „EU i ASEAN: partnerstvo sa strateškim ciljem” (JOIN(2015)0022),

–  uzimajući u obzir procjenu učinka na održivost koja ide u prilog sklapanju sporazuma o zaštiti ulaganja između Europske unije i Republike Unije Mjanmara, a koja je objavljena u travnju 2016.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin Protokol iz 1967.,

–  uzimajući u obzir zakon Burme/Mjanmara o pravu na mirno okupljanje i mirne prosvjede iz 2012. i njegove amandmane iz 2014. te novi zakon te zemlje o mirnom okupljanju i mirnim prosvjedima od 31. svibnja 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Parlamentarci za ljudska prava u okviru Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN) iz travnja 2015. naslovljeno „The Rohingya Crisis and the Risk of Atrocities in Myanmar: An ASEAN Challenge and Call to Action” (Kriza u pogledu etničke skupine Rohingya i opasnost od zločina u Mjanmaru: izazov za ASEAN i poziv na djelovanje),

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Mjanmar poduzeo znatne mjere u cilju reforme svojeg gospodarskog i političkog sustava te budući da su od 2011. započete sveobuhvatne reforme;

B.  budući da je 9. studenoga 2015. Nacionalna liga za demokraciju, pod vodstvom dobitnice Nobelove nagrade za mir i nagrade Saharov Aung San Suu Kyi, uvjerljivo pobijedila na izborima te budući da je Htin Kyaw postao prvi civilni predsjednik u posljednjih 50 godina; budući da je gospođi Suu Kyi, unatoč osobnoj popularnosti, na temelju ustava iz 2008. koji je sastavila vojska zabranjeno preuzimanje predsjedničkog mjesta, ali ona sad praktično vodi državu u svojstvu državne savjetnice;

C.  budući da je skupina Rohingya etničko-vjerska muslimanska manjina koja je desetljećima bila izložena brutalnom ugnjetavanju, sustavnom progonu, segregaciji, isključenosti, diskriminaciji i ostalim oblicima teškog kršenja ljudskih prava;

D.  budući da etničkoj skupini Rohingya pripada najveći postotak muslimana u Mjanmaru, od kojih većina živi u državi Rakhine;

E.  budući da oko milijun pripadnika skupine Rohingya čini jednu od najprogonjenijih manjina u svijetu te budući da od donošenja Zakona o državljanstvu Burme 1982. službeno nemaju državu; budući da vlasti u Mjanmaru i susjednim zemljama ne žele pripadnike te etničke skupine, iako su neke od tih susjednih zemalja primile velik broj izbjeglica; budući da je posljedica aktualnih sukoba u državi Rakhine stalna ljudska patnja i potkopavanje povjerenja u mirovni proces;

F.  budući da je u svojem izvješću od 20. lipnja 2016. visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Zeid Ra’ad Al Hussein opisao stalna ozbiljna kršenja prava pripadnika etničke skupine Rohingya, uključujući proizvoljno oduzimanje nacionalnosti, što ih čini skupinom bez države, strogo ograničavanje slobode kretanja, prijetnje u pogledu života i sigurnosti, uskraćivanje prava na zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, prisilni rad, seksualno nasilje i ograničavanje političkih prava, te je naveo da se ta kršenja prava mogu svrstati u zločine protiv čovječnosti; budući da je g. Al Hussein naveo da su pripadnici skupine Rohingya isključeni iz mnogih zanimanja i da su im za prijam u bolnicu potrebni posebni dokumenti, zbog čega se kasno reagira te bebe i majke umiru tijekom poroda;

G.  budući da se, prema podacima organizacije ASEAN-a Parlamentarci za ljudska prava, oko 120 000 pripadnika skupine Rohingya i dalje nalazi u više od 80 internih kampova za raseljene osobe u državi Rakhine i da imaju ograničen pristup humanitarnoj pomoći, dok je više od 100 000 pripadnika posljednjih godina, morskim ili kopnenim putom te često preko krijumčara ljudi, pobjeglo u druge zemlje; budući da tisuće njih svake godine dovode u opasnost svoj život u pokušaju bijega kopnom ili morem te da su mnogi na tom putu nestali;

H.  budući da je nova vlast naslijedila stanje u kojemu su na snazi zakoni i politike osmišljeni tako da se manjinama uskraćuju temeljna prava te budući da se nekažnjavanjem teškog kršenja prava pripadnika skupine Rohingya ohrabruje daljnje nasilje nad njima;

I.  budući da je gospođa Suu Kyi na sastanku s posebnim izvjestiteljem UN-a o stanju ljudskih prava u Mjanmaru, Yangheeom Leeom, najavila da vlasti neće upotrebljavati riječ Rohingya (čime se nastavlja politika primjenjivana tijekom vojne diktature) jer se smatra da se njome, kao i riječju Bengali, potiče na nasilje, te da se umjesto toga predlaže novi pojam „muslimanska zajednica u državi Rakhine”; budući da je Arakanska nacionalna stranka, koja predstavlja radikalne budiste u državi Rakhine, odbila novi pojam optužujući vlasti da neizravno prihvaćaju da su pripadnici skupine Rohingya autohtono stanovništvo države Rakhine, što ta stranka odbacuje, te budući da posljednjih dana tisuće ljudi sudjeluju u prosvjedima protiv vlasti; budući da gospođa Suu Kyi obavlja dužnost državne savjetnice, ministrice vanjskih poslova i ministrice za ured predsjednika u civilnoj vladi;

J.  budući da je Mjanmar u procesu političke tranzicije, no u praksi je i dalje vojno uporište u kojemu su neka ministarstva, sudačka mjesta i mjesta u parlamentu rezervirana za pripadnike vojske; budući da je razina korupcije u vlasti i dalje vrlo visoka;

K.  budući da i dalje postoje veliki problemi u pogledu zakonodavstva Mjanmara jer se s nekoliko ključnih zakona krše međunarodne konvencije o ljudskim pravima, a među njima su kazneni zakon, zakon o mirnom okupljanju i mirnim prosvjedima, zakon o telekomunikacijama, zakon o informativnim medijima i četiri zakona o zaštiti rase i vjere;

L.  budući da su u nedavnom valu nasilja nad muslimanskom zajednicom u Mjanmaru u manje od jednog tjedna spaljene dvije džamije;

M.  budući da su pripadnici skupine Rohingya (u državi Rakhine i izvan nje) meta nasilne, agresivne i diskriminatorne propagande te djelovanja više radikalnih budističkih skupina u Mjanmaru;

N.  budući da su posljednjih godina mnogi politički zatvorenici oslobođeni, ali su na temelju uopćenih i nejasno formuliranih odredbi uhićeni brojni branitelji ljudskih prava, novinari, kritičari vlasti i vojske te drugi jer su mirno ostvarivali svoja demokratska prava;

O.  budući da je Mjanmar, osim toga što se priprema za nacionalnu mirovnu konferenciju (Konferencija 21. stoljeća u Panglongu), uložio jasne napore u postizanje napretka u mirovnom procesu; budući da je presudno sačuvati primirje na nacionalnoj razini te uključiti sve etničke oružane skupine kako bi se u zemlji zajamčili mir, napredak i jedinstvo;

1.  pozdravlja vjerodostojne, konkurentne izbore iz studenoga 2015. te sa zadovoljstvom prima na znanje mirnu predaju vlasti prvome nevojnom predsjedniku zemlje od 1962.;

2.  pozdravlja zaključke Vijeća od 20. lipnja 2016. o strategiji EU-a u odnosu na Mjanmar/Burmu; ističe da EU ima strateški interes za jačanje odnosa s Mjanmarom; smatra da nova vlada ima povijesnu priliku učvrstiti demokraciju i postići mir, nacionalno pomirenje i blagostanje;

3.  pozdravlja odluku vlade Mjanmara o tome da mir i nacionalno pomirenje budu prioritet; ističe da borbe moraju prestati odmah i da se sporovi moraju riješiti pregovorima;

4.  shvaća da je za reforme potrebno vrijeme, ali ističe da ozbiljnost stalnog progona određenih manjina, kao što je dokumentirano u nedavnom izvješću visokog povjerenika UN-a za ljudska prava naslovljenom „Situation of human rights of Rohingya Muslims and other minorities in Myanmar” (Stanje ljudskih prava muslimanske etničke skupine Rohingya i ostalih manjina u Mjanmaru), zahtijeva hitna rješenja te poziva vladu da djeluje u skladu s preporukama iz tog izvješća, među ostalim s onima o ukidanju diskriminatornih lokalnih dekreta u državi Rakhine, ukidanju restriktivnih mjera u pogledu hitnog liječenja i ukidanju ograničenja povezanih sa slobodom kretanja;

5.  poziva vlade i relevantna tijela svih zemalja te regije da u potpunosti poštuju načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja te da zaštite izbjeglice pripadnike zajednice Rohingya u skladu sa svojim međunarodnim obvezama i međunarodnim normama u području ljudskih prava;

6.  ponovno ističe da je duboko zabrinut zbog teškog položaja izbjeglica skupine Rohingya u jugoistočnoj Aziji te traži da se na regionalnoj i međunarodnoj razini mobiliziraju snage kako bi im se pružila hitna pomoć u situaciji u kojoj su ekstremno ranjivi; izražava sućut obiteljima žrtava trgovine ljudima, nasilja i nedostatka zaštite koju trebaju pružiti službena tijela u odredišnim zemljama;

7.  ističe da Europska unija pozitivno ocjenjuje napore vlade Mjanmara da počne rješavati probleme u državi Rakhine, među ostalim u pogledu položaja pripadnika zajednice Rohingya;

8.  ustraje u tome da vlasti trebaju hitno osigurati slobodan i neometan pristup humanitarnih djelatnika, UN-a, organizacija za zaštitu ljudskih prava, novinara i drugih međunarodnih promatrača državi Rakhine;

9.  poziva vladu Mjanmara da jasno osudi svako poticanje na rasnu ili vjersku mržnju, da poduzme konkretne mjere za hitno okončanje te mržnje i da provede posebne mjere i politike u cilju sprečavanja izravne i neizravne diskriminacije pripadnika zajednice Rohingya u budućnosti;

10.  pridružuje se Europskom vijeću u zahtjevima za uspostavu učinkovitih demokratskih institucija, među ostalim neovisnog i nepristranog sudstva i jakog civilnog društva, te za promicanje dobre uprave kako bi Mjanmar postao demokratsko društvo u kojemu se u potpunosti poštuju vladavina prava i temeljna prava;

11.  poziva izabranu vlast da razvije otvorenu demokraciju u kojoj se poštuju ljudska prava i svim se ljudima jamči sloboda izražavanja, okupljanja i kretanja, bez ikakve diskriminacije;

12.  poziva vladu Mjanmara da odmah primijeni preporuke iz rezolucije o stanju ljudskih prava u Mjanmaru donesene na 31. sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava (UNHCR);

13.  poziva vladu Mjanmara da zaštiti pripadnike zajednice Rohingya od svih oblika diskriminacije i da počne kažnjavati počinitelje nasilja protiv njih; podsjeća na znatno zakašnjelu izjavu glasnogovornika NLD, stranke gospođe Suu Kyi, od 18. svibnja 2015. da bi vlada Mjanmara trebala dati državljanstvo manjinskoj zajednici Rohingya; poziva gospođu Suu Kyi, dobitnicu nagrade Saharov, da iskoristi svoje ključne pozicije u vladi Mjanmara kako bi poboljšala stanje manjinske zajednice Rohingya;

14.  poziva vladu Mjanmara da provede reformu zakona o državljanstvu iz 1982. i da manjinskoj zajednici Rohingya vrati državljanstvo; poziva vladu Mjanmara i vlasti države Rakhine da odmah počnu registrirati svu djecu nakon rođenja; traži od vlade Mjanmara da stavi izvan snage sve diskriminatorne propise;

15.  poziva EU da i dalje podržava UNHCR u njegovim nastojanjima da pomogne izbjeglicama skupine Rohingya u južnoj i jugoistočnoj Aziji;

16.  poziva EU i države članice da podrže globalni akcijski plan UNHCR-a za ukidanje apatridnosti za razdoblje 2014. – 2024.;

17.  poziva vladu Mjanmara da odmah oslobodi sve političke zatvorenike i osobe uhićene zbog optužbi kojima se krši međunarodno pravo i norme u području ljudskih prava;

18.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da tijekom svojih kontakata s Mjanmarom i ostalim državama članicama ASEAN-a na najvišoj mogućoj političkoj razini razgovara o položaju zajednice Rohingya;

19.  poziva na oprez kod sklapanja planiranog sporazuma o ulaganju između EU-a i Mjanmara jer bi se njime mogao ugroziti budući socijalno uravnoteženi razvoj Mjanmara dokle god su zakonodavstvo o društveno i ekološki odgovornom poslovanju, radničkim pravima i vlasništvu nad zemljom te mjere za borbu protiv korupcije u velikoj mjeri nepotpuni, te poziva obje strane da uzmu u obzir ta pitanja;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Mjanmara, glavnom tajniku Zajednice naroda jugoistočne Azije , Međuvladinoj komisiji ASEAN-a za ljudska prava, posebnom izvjestitelju UN-a za stanje ljudskih prava u Mjanmaru, visokom povjereniku UN-a za izbjeglice, Vijeću UN-a za ljudska prava te vladama i parlamentima ostalih država regije.

(1) SL C 258 E, 7.9.2013., str. 79.
(2) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 145.
(3) SL C 419, 16.12.2015., str. 189.
(4) SL C 65, 19.2.2016., str. 157.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0211.
(6) SL C 55, 12.2.2016., str. 112.


71.zasjedanje Opće skupštine UN-a
PDF 378kWORD 134k
Preporuka Europskog parlamenta Vijeću od 7. srpnja 2016. o 71. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda (2016/2020(INI))
P8_TA(2016)0317A8-0146/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog preporuke Vijeću o 71. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda koji podnosi Andrej Kovačev u ime kluba PPE (B8-1374/2015),

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 21., 34. i 36.,

–  uzimajući u obzir 70. zasjedanje Opće skupštine Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. lipnja 2015. o prioritetima EU-a za 70. zasjedanje Opće skupštine UN-a,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima te konvencije UN-a o ljudskim pravima i njihove neobavezne protokole,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda o sudjelovanju Europske unije u radu Ujedinjenih naroda(1), kojom se EU-u jamči pravo interveniranja u Općoj skupštini UN-a, pravo podnošenja usmenih prijedloga i amandmana o kojima se glasuje na zahtjev država članica i pravo odgovora,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2010. o 10. godišnjici Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) o ženama, miru i sigurnosti(2),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 18. travnja 2013. o UN-ovom načelu „odgovornosti za pružanje zaštite”(3),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 2. travnja 2014. o 69. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2015. o ulozi EU-a u okviru UN-a – kako na bolji način ostvariti ciljeve vanjske politike EU-a(5),

–  uzimajući u obzir svoje Rezolucije od 21. siječnja 2016. o prioritetima EU-a za sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava 2016.(6) te od 17. srpnja 2014. o zločinu agresije(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2016. o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2016. o situaciji u kojoj se nalaze žene izbjeglice i tražiteljice azila u EU-u(9),

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Pariza od 12. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir dokument od 13. lipnja 2012. naslovljen „Akcijski plan za jačanje potpore ZSOP-a EU-a mirovnim operacijama UN-a”(10) te dokument od 23. ožujka 2015. naslovljen „Jačanje strateškog partnerstva UN-a i EU-a za očuvanje mira i upravljanje kriznim situacijama: prioriteti za razdoblje 2015. – 2018.”(11),

–  uzimajući u obzir Smjernice iz Osla o upotrebi stranih sredstava vojne i civilne obrane za pomoć u slučaju katastrofa i velikih nesreća iz studenoga 2007.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) te nedavnu Rezoluciju Vijeća sigurnosti 2242 (2015) o ženama, miru i sigurnosti,

–  uzimajući u obzir izvješće UN-a od 15. svibnja 2015. o ocjeni korektivnih mjera i pomoći žrtvama seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja koje je u mirovnim operacijama počinilo osoblje UN-a i drugo osoblje;

–  uzimajući u obzir prvo izvješće UN-a o otpornosti na antibiotike koje je provela Svjetska zdravstvena organizacija u travnju 2014., a u kojem se navodi da je antimikrobna rezistencija „ozbiljna prijetnja” globalnom javnom zdravlju,

–  uzimajući u obzir nedavna otkrića u vezi s aktivnostima odvjetničkog društva Mossack Fonseca iz Paname i povezane inicijative za jaču međusobnu suradnju u borbi protiv utaje poreza,

–  uzimajući u obzir članak 134. stavak 3. i članak 113. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0146/2016),

A.  budući da je predanost EU-a učinkovitom sustavu multilateralnih odnosa i dobrom globalnom upravljanju, u čijem je središtu UN, sastavni dio vanjske politike Unije i da počiva na uvjerenju da je sustav multilateralnih odnosa koji se temelji na općeprihvaćenim pravilima i vrijednostima koja se moraju poštovati i podupirati najprikladniji za rješavanje globalnih kriza, izazova i prijetnji;

B.  budući da bi EU trebao imati proaktivnu ulogu u stvaranju Ujedinjenih naroda koji mogu učinkovito doprinijeti globalnim rješenjima, miru i sigurnosti, razvoju, ljudskim pravima, demokraciji i međunarodnom poretku temeljenom na vladavini prava;

C.  budući da je nužno da države članice EU-a ulože sve napore za koordiniranje svojih djelovanja u okviru organa i tijela sustava Ujedinjenih naroda u skladu s mandatom iz članka 34. stavka 1. UEU-a;

D.  budući da se globalno i regionalno sigurnosno okružje brzo pogoršava i postaje složenije, granice između unutarnje i vanjske sigurnosti sve se više preklapaju; budući da UN i dalje ima ključnu ulogu u jamčenju globalne sigurnosti i stabilnosti;

E.  budući da je nužno pažljivo redefinirati instrumente za učinkoviti sustav multilateralnih odnosa u okviru UN-a zbog promjenjive raspodjele i širenja globalne moći; budući da ti instrumenti moraju više uključivati sve državne i nedržavne dionike, i u postupcima za sprečavanje sukoba i u postupcima za upravljanje krizom;

F.  budući da EU i države članice zajedno daju najveći financijski doprinos sustavu UN-a koji iznosi jednu trećinu redovitog proračuna UN-a, gotovo dvije petine proračuna UN-a za mirovne operacije i oko polovice svih doprinosa fondovima i programima UN-a;

G.  budući da EU radi na postizanju ekološke održivosti, posebice u borbi protiv klimatskih promjena, promicanjem međunarodnih mjera i akcija za očuvanje i poboljšanje kvalitete okoliša te za održivo gospodarenje prirodnim resursima;

H.  budući da je EU jedan od najvećih zaštitnika i promicatelja ljudskih prava, temeljnih sloboda, kulturnih vrijednosti i raznolikosti, demokracije i vladavine prava;

I.  budući da je sigurnosno stanje EU-a sve nestabilnije i promjenjivije zbog velikog broja dugogodišnjih i novih sigurnosnih izazova koji uključuju nasilne sukobe, terorizam, organizirani kriminal, nezabilježene valove migranata i klimatske promjene koje je nemoguće riješiti na nacionalnoj razini i koji iziskuju regionalna i globalna rješenja;

J.  budući da novi izazovi koji uključuju hibridno i informacijsko ratovanje, kibernetičke prijetnje, bioinženjerstvo, smrtonosne autonomne sustave, nanotehnologiju, minijaturizaciju oružja i širenje tehnologija s dvojnom namjenom zahtijevaju razvoj multilateralnih sporazuma za koje je okvir UN-a najprikladniji;

K.  budući da najnoviji događaji u pogledu širenja oružja za masovno uništenje i povezanih sredstava otežavaju nadzor nad oružjem i razoružanje te narušavaju globalnu sigurnost i stabilnost; budući da je UN prikladan okvir za promicanje nove generacije mjera nadzora nad oružjem i razoružanja uz partnere istomišljenike;

1.  upućuje sljedeće preporuke Vijeću:

Mir i sigurnost

Borba protiv terorizma

Neširenje oružja i razoružanje

Migracije

Ljudska prava, demokracija i vladavina prava

Razvoj

Klimatske promjene

EU i reforma sustava UN-a

   (a) da se aktivno zauzme za to da se svi izravni ili neizravni sudionici oružanih sukoba i njihove organizacije u potpunosti pridržavaju međunarodnih obveza i standarda međunarodnoga prava te da uloži napore za osiguranje mirnih i diplomatskih rješenja svih vrsta sukoba; da zahtijeva da se to odnosi i na obvezu omogućavanja pristupa humanitarnoj pomoći za potrebite;
   (b) da nastavi podržavati multilateralna nastojanja za pronalazak dugoročnih političkih i mirovnih rješenja za aktualne sukobe na Bliskom istoku i sjevernoj Africi; da nastavi podržavati rad posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a za Siriju, posebnog predstavnika i šefa Misije potpore Ujedinjenih naroda u Libiji, posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a za Jemen, posebnog koordinatora UN-a za mirovni proces na Bliskom istoku te posebnog predstavnika glavnog tajnika UN-a za Zapadnu Saharu; da traži trajnu humanitarnu, financijsku i političku pomoć međunarodne zajednice za rješavanje humanitarne situacije te da radi na trenutačnom prekidu nasilja; da osudi jednostrano neusklađeno djelovanje u područjima krize;
   (c) da podupire unutarsirijske pregovore vođene načelima Rezolucije Vijeća sigurnosti 2254 (2015); da podupre rad radnih skupina koje je stvorila Međunarodna skupina za potporu Siriji, a koje nadziru prijeko potrebnu isporuku humanitarne pomoći tisućama Sirijaca u opkoljenim i drugim teško dostupnim područjima te prestanak neprijateljstva, što je poduprto Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2268 (2016); da oštro osudi široko rasprostranjena kršenja ljudskih prava i kršenja međunarodnog humanitarnog prava u Siriji te da podrži rad organizacija civilnog društva u dokumentiranju dokaza o ratnim zločinima, zločina protiv čovječnosti i drugih kršenja ljudskih prava; da naglasi potrebu za pronalaženjem političkog rješenja za sukob i da zajamči uključivanje žena u mirovne pregovore; da potakne sve države članice UN-a da stave na raspolaganje sve potrebne financijske i ljudske resurse kao pomoć lokalnom stanovništvu i izbjeglicama;
   (d) da se pobrine da Opća skupština UN-a u suradnji s EU-om i SAD-om osigura sve instrumente za omogućivanje održivosti i djelotvornosti dvodržavnog rješenja na temelju granica iz 1967. godine, prema kojemu je Jeruzalem glavni grad obiju država, te da Izrael ima sigurne i priznate granice i živi u miru pokraj nezavisne, demokratske, odvojene i održive Palestine; da djeluje u skladu sa zaključcima Vijeća o bliskoistočnom mirovnom procesu usvojenom 18. siječnja 2016. prema kojima se neprestano širenje naselja smatra trajnom preprekom miru;
   (e) da naglasi potrebu za koordiniranim humanitarnim djelovanjem u Jemenu pod vodstvom UN-a; da apelira na sve strane da omoguće ulazak i dostavu hitno potrebne hrane, lijekova, goriva i drugih potrebnih oblika pomoći putem kanala UN-a i međunarodnih humanitarnih organizacija kako bi se zadovoljile hitne potrebe civila pogođenih krizom u skladu s načelima nepristranosti, neutralnosti i neovisnosti; da traži humanitarnu stanku kako bi se omogućilo da pomoć koja je od životne važnosti hitno stigne do jemenskog naroda; da traži provođenje nepristrane i neovisne istrage svih navodnih kršenja međunarodnog prava o ljudskim pravima i međunarodnoga humanitarnog prava, uključujući posljednje napade kojima su cilj bili humanitarna infrastruktura i osoblje; da pozove sve strane da poštuju ljudska prava i slobode svih jemenskih građana i da naglasi važnost poboljšanja sigurnosti svih osoba koje rade za mirovne i humanitarne misije u zemlji, uključujući humanitarne radnike, liječnike i novinare; da potiče politiku približavanja između Saudijske Arabije i Irana kako bi se ublažile regionalne napetosti te kao put prema rješavanju sukoba u Jemenu i drugdje;
   (f) da nastavi pozivati na potpuno poštovanje međunarodno priznatih granica i teritorijalne cjelovitosti zemalja istočne Europe i južnog Kavkaza, uključujući Gruziju, Moldovu i Ukrajinu, s obzirom na kršenja međunarodnog prava na tim područjima, i na njihovo slobodno i suvereno opredjeljenje za europski put; da podrži i obnovi diplomatske napore za mirno rješavanje tih zamrznutih sukoba i onih koji su u tijeku; da potiče međunarodnu zajednicu da u potpunosti provede politiku nepriznavanja nezakonitog pripajanja Krima; da aktivno pojača pritisak na Rusiju kao stalnog člana Vijeća sigurnosti UN-a kako bi se riješio sukob u Ukrajini;
   (g) da traži povećanje potpore naporima međunarodne zajednice i regionalnih organizacija u rješavanju sigurnosne krize na afričkom kontinentu, osobito u Somaliji, Sudanu, Južnom Sudanu, Srednjoafričkoj Republici, Maliju, Nigeriji, Burundiju i području Velikih jezera općenito; da potiče države članice UN-a da povećaju podršku povećanju uloge i vlastitih kapaciteta Afričke unije u posredovanju i upravljanju krizom težeći usklađenosti s naporima Ureda UN-a za potporu izgradnji mira; da podrži napore koje Afrička unija, Istočnoafrička zajednica i UN ulažu u sprječavanje daljnje eskalacije krize u Burundiju i da radi na promicanju hitnog uključivog i istinskog dijaloga u Burundiju između vlade i opozicije; da pruži potporu angažmanu neovisne međunarodne istrage koja je istraživala sva navodna kršenja ljudskih prava i pomagala da odgovorni snose odgovornost i da ih se privede pravdi;
   (h) da podupre sveobuhvatne aktualne napore za jačanje mirovnih operacija Ujedinjenih naroda te sposobnosti organizacije za rješavanje sukoba; da istraži nove mogućnosti i podupre tješnju suradnju između EU-a i UN-a u kontekstu preoblikovanja njihovih strateških vizija sigurnosti uz pomoć, s jedne strane, nove sigurnosne strategije EU-a te, s druge strane, kroz vlastito preispitivanje mirovnih operacija, izgradnje mira te programa o ženama, miru i sigurnosti UN-a (Rezolucija 1325 (2000) Vijeća sigurnosti) i njihovih međusobnih sinergija; da osigura da se u postupku revizije arhitekture UN-a za izgradnju mira u 2015. promiče načelo odgovornosti za zaštitu te uloga žena u izgradnji mira;
   (i) da pozdravi usvajanje i podupre provođenje nedavno donesene Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 2242 (2015) u kojoj žene imaju središnju ulogu u svim naporima za rješavanje globalnih problema te da pruži dodatne napore da program o ženama, miru i sigurnosti uključi u sve dimenzije održavanja mira; da istakne važnost ravnopravnog, potpunog i aktivnog sudjelovanja žena u sprječavanju sukoba i njihovu rješavanju te u mirovnim pregovorima i izgradnji mira, da osigura svu potrebnu i sigurnu liječničku pomoć ženama žrtvama silovanja u ratu;
   (j) da promiče kulturu prevencije u okviru sustava UN-a u cilju poboljšanja svoje sposobnosti bržeg pružanja odgovora na nove krize i moguće prijetnje miru i sigurnosti, posebno učinkovitijom preventivnom diplomacijom, izgradnjom povjerenja i naporima u pogledu posredovanja; da nastoji unaprijediti sustave ranog upozoravanja i ranu komunikaciju te da dodatno razvije postupke za savjetovanje u kriznim situacijama između EU-a i UN-a i ostalih regionalnih i podregionalnih organizacija radi boljeg usklađivanja njihovog odgovora na krizu i kako se iste aktivnosti ne bi nepotrebno ponavljale; da surađuje s UN-om u jačanju uloge i kapaciteta regionalnih i podregionalnih organizacija u održavanju mira, sprečavanju sukoba, civilnom i vojnom upravljanju krizama te rješavanju sukoba;
   (k) da poveća podršku država članica mirovnim operacijama i operacijama za izgradnju mira UN-a koje uključuju komponentu ljudskih prava i jasne izlazne strategije, posebno u pogledu osoblja i opreme, te da u tom smislu naglasi posredničku ulogu EU-a; da dodatno razvije postupke za primjenu zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a u svrhu potpore operacijama UN-a, uključujući s pomoću formiranja borbenih skupina EU-a ili inicijativa za izgradnju kapaciteta i reformu sigurnosnog sektora, obraćajući dovoljno pozornosti na pitanja kao što su ljudska prava, održivi razvoj i temeljni uzroci masovnih migracija;
   (l) da promiče široku definiciju koncepta ljudske sigurnosti, dovodeći ga u užu vezu s ravnopravnosti spolova i ljudskim pravima, i načelo odgovornosti za pružanje zaštite te da nastavi podržavati napore za nastavak operacionalizacije načela odgovornosti za pružanje zaštite; da podržava UN u njegovoj ključnoj ulozi pružanja pomoći državama u provedbi načela odgovornosti za pružanje zaštite kako bi se poduprla vladavina prava i međunarodno humanitarno pravo; da promiče kodeks ponašanja u vezi s akcijom Vijeća sigurnosti protiv genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina, čime se države članice UN-a obvezuju na podržavanje aktivnosti Vijeća sigurnosti usmjerene na sprječavanje ili zaustavljanje takvih zločina te na to da ne glasuju protiv odgovarajuće rezolucije Vijeća sigurnosti;
   (m) da ponovo istakne svoju nedvosmislenu osudu terorizma i svoju punu podršku mjerama kojima je cilj poraz i istrebljenje terorističkih organizacija, posebno takozvane Islamske države koja predstavlja jasnu prijetnju regionalnoj i međunarodnoj sigurnosti, istodobno podsjećajući da bi te mjere trebale uvijek biti potpuno u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima; da podupre promicanje svih aspekata Rezolucije Vijeća sigurnosti 2178 (2014) o borbi protiv prijetnji koje postavljaju strani teroristički borci te vodećih načela iz Madrida o zaustavljanju protoka stranih terorističkih boraca;
   (n) da nastavi s naporima u suzbijanju novačenja terorista i borbi protiv terorističke propagande preko društvenih medija, ali i preko mreža radikalnih propovjednika mržnje; da podrži politike protiv radikalizacije i politike deradikalizacije u skladu s Planom djelovanja UN-a za sprječavanje nasilnog ekstremizma;
   (o) da nastavi surađivati s UN-om na suzbijanju financiranja terorizma i na izgradnji mehanizama za identificiranje terorista i terorističkih organizacija te na jačanju mehanizama za zamrzavanje imovine diljem svijeta, istodobno podupirući međunarodne standarde pravičnog postupka i vladavine prava;
   (p) da pruža podršku Radnoj skupini UN-a za borbu protiv terorizma kako bi se osigurala usklađenost i dosljednost u provedbi Globalne strategije UN-a za borbu protiv terorizma koristeći resurse i stručnost 25 tijela u okviru strukture UN-a i Interpola, uvijek podsjećajući na to da napori u borbi protiv terorizma ne smiju biti izgovor za suzbijanje unutarnjeg nezadovoljstva ili kršenje prava ljudi;
   (q) da promiče usklađene međunarodne napore u borbi protiv rastuće prijetnje koju postavljaju improvizirani eksplozivni uređaji (IED), posebice razumijevanjem spone između borbe protiv IED-a i borbe protiv terorizma te uporabom resursa i stručnosti tijela u okviru strukture UN-a i Interpola kako bi se omogućila veća provedba zakona i vojna suradnja;
   (r) da u tom kontekstu ponovi potrebu za odgovarajućom kombinacijom sigurnosti, provedbe zakona, ljudskih prava i društveno-gospodarskih instrumenata kojom se pružaju prikladnija rješenja za odgovor na promjenjivu prirodu terorizma i nasilnog ekstremizma koji predstavljaju Daiš, Al Qaida, Al-Shabaab, Boko Haram i drugi;
   (s) da podupre povećani doprinos EU-a inicijativama UN-a za izgradnju kapaciteta u vezi s borbom protiv stranih terorističkih boraca i nasilnog ekstremizma;
   (t) da podrži napore UN-a za sprječavanje nedržavnih aktera i terorističkih skupina u razvoju, proizvodnji, nabavi ili prijenosu oružja za masovno uništenje i njihovog sustava isporuke te da doprinese sveobuhvatnoj reviziji Rezolucije Vijeća sigurnosti 1540 (2004) u 2016.; da ustraje na potpunoj usklađenosti s Ugovorom o neširenju nuklearnog oružja, Konvencijom o kemijskom oružju i Konvencijom o biološkom oružju te na završetku procesa ratifikacije Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa; da podupre sve države članice UN-a da potpišu i ratificiraju Konvenciju o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupješačkih mina i o njihovom uništenju; da pozdravi uspostavljanje otvorene radne skupine kao pomoćnog tijela Opće skupštine UN-a čiji je cilj ubrzati multilateralne pregovore za nuklearno razoružanje te da sve države članice aktivno sudjeluju u njezinim postupcima; da od država članica traži da poduzmu aktivne korake prema globalnom razoružanju, uzimajući u obzir i sigurnosnu i humanitarnu dimenziju nuklearnog oružja;
   (u) da pozove države članice da na 71. zasjedanju podrže rezoluciju Opće skupštine UN-a pod nazivom „Posljedice upotrebe oružja i streljiva s osiromašenim uranijem” te da donese zajedničko stajalište EU-a kojim se bolje odražavaju opetovani pozivi Parlamenta na predostrožni globalni moratorij i stvaranje globalnog konsenzusa o mogućim rizicima za zdravlje civila, teretu složenog upravljanja radioaktivnim otpadom nakon sukoba i troškovima uporabe takvog oružja; da procjenu o osiromašenom uraniju i projekte za njegovo uklanjanje uključi u instrumente financiranja EU-a za protuminsko djelovanje;
   (v) da promiče potpunu provedbu Ugovora o trgovini oružjem i potiče sve države članice UN-a da potpišu ili pristupe tom ugovoru;
   (w) da radi na učinkovitom djelovanju protiv nezakonite trgovine oružjem i streljivom i njihovog preusmjeravanja, uključujući malo i lako oružje, osobito razvojem sustava za praćenje oružja;
   (x) da promiče politički odgovor na globalnoj razini o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica s ciljem da njihova upotreba ostane strogo u granicama međunarodnog prava o ljudskim pravima i međunarodnog humanitarnog prava; da promiče zabranu razvoja, proizvodnje i uporabe potpuno autonomnog oružja kojim se omogućava provođenje napada bez ljudskog djelovanja; da zajamči da su ljudska prava dio svih dijaloga s trećim državama o borbi protiv terorizma;
   (y) da nastavi podupirati trajne napore UN-a za istraživanje razvoja normi za odgovorno i sigurno ponašanje u kibernetičkom prostoru, uključujući multilateralni okvir protiv kibernetičkih napada, kako bi se zajamčila provedba postojećega međunarodnog zakonodavstva i zakona o ljudskim pravima;
   (z) da promiče veću potporu radu UNHCR-a u izvršavanju međunarodnog mandata za zaštitu izbjeglica, uz posebnu pozornost na ranjive skupine kao što su žene i djeca; da istakne veliki financijski jaz između proračunskih potreba UNHCR-a i dobivenih sredstava te da zahtijeva veću međunarodnu solidarnost; da poziva na veće redovito financiranje UN-a namijenjeno proračunu temeljnih aktivnosti UNHCR-a kako bi se očuvalo njegovo funkcioniranje;
   (aa) da podsjeća da je potrebna veća dosljednost i usklađenost između vanjske i unutarnje dimenzije migracijske politike te razvoj vanjskopolitičkih programa;
   (ab) da zahtijeva više napora u sprječavanju nezakonitih migracija i u borbi protiv krijumčarenja i trgovine ljudima, posebno suzbijanjem kriminalnih mreža pravovremenom i učinkovitom razmjenom relevantnih informacija obavještajnih službi uz poštovanje međunarodnog prava o ljudskim pravima; da poboljša metode za utvrđivanje i zaštitu žrtava te ojača suradnju s trećim zemljama radi praćenja, oduzimanja i vraćanja prihoda od kaznenih djela u tom sektoru; da na razini UN-a insistira na važnosti ratifikacije i potpune provedbe Konvencije UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta i njezinih protokola protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom te o sprječavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovanja ljudima, posebno ženama i djecom; da podupre rad posebnog izvjestitelja UN-a o ljudskim pravima migranata;
   (ac) da podrži sastanak na visokoj razini plenarne sjednice Opće skupštine UN-a zakazan za 19. rujna 2016. na kojem će se razmatrati masovna kretanja izbjeglica i migranata te da zahtijeva da središnja tema tog sastanka budu temeljni uzroci migracija, uz posebni naglasak na istrebljenje siromaštva i ostvarivanje ljudskih prava te stabilnost;
   (ad) da jasno i čvrsto ponavlja da su sva ljudska prava utvrđena konvencijama UN-a univerzalna, nedjeljiva, međuovisna i međusobno povezana te da se moraju poštovati; da skrene pozornost na kršenja i povrede ljudskih prava diljem svijeta; da pozove na obranu slobode mišljenja i izražavanja; da istakne važnost slobodnog novinarstva u zdravom društvu i ulogu svakog građanina te da brani slobodu udruživanja i okupljanja;
   (ae) da se nastavi zalagati za slobodu vjere ili uvjerenja; da potiče veće napore u zaštiti vjerskih i drugih manjina; da traži veću zaštitu vjerskih manjina od progona i nasilja; da traži ukidanje zakona kojima se kriminalizira blasfemija ili apostazija koje služe kao paravan za progon vjerskih manjina i nevjernika; da podrži rad posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja; da aktivno radi na tome da UN prizna genocid počinjen nad manjinama koje je počinila takozvana Islamska država i da se slučajevi navodnih zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i genocida upute Međunarodnom kaznenom sudu;
   (af) da nastavi aktivno promicati jednakost i nediskriminaciju; da potiče UN da u svojim aktivnostima i programima aktivno podrži inicijative za rodno osviještenu politiku; da podrži mjere jačanja vodstva i sudjelovanja žena na svim razinama odlučivanja; da se bori protiv nasilja nad osobama i njihove diskriminacije na temelju njihove spolne orijentacije, rodnog identiteta ili rodnog izražavanja; da traži ukidanje zakona u državama članicama UN-a kojima se krše prava homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba; da pozdravi po prvi puta održani sastanak Vijeća sigurnosti UN-a o pravima osoba LGBTI iz 2015.; da pozove države članice UN-a da provedu preporuke posebnog izvjestitelja UN-a o suvremenim oblicima rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i povezanih netrpeljivosti;
   (ag) da promiče prava djece, posebice dajući doprinos u jamčenju prava djece na pristup vodi, sanitarnim uslugama, zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, što uključuje djecu u područjima sukoba i izbjegličkim kampovima, te iskorjenjujući dječji rad, mučenje, trgovinu djecom, dječje brakove i seksualno iskorištavanje; da uz pomoć UN-a podupre i ojača međunarodne napore kako bi se zaustavilo angažiranje djece u oružanim sukobima te učinkovitije razmotrili učinci stanja tijekom i nakon sukoba na žene i djevojke; da u rizičnim i hitnim situacijama podupire pristup osobama s invaliditetom koji se temelji na ljudskim pravima, u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom;
   (ah) da potiče sve države, uključujući države članice EU-a da brzo ratificiraju Fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima kojim se uspostavljaju mehanizmi pritužbi i ispitivanja;
   (ai) da pridonese uspješnom ishodu rada međuvladine radne skupine za transnacionalne korporacije i ostalih poduzeća u pogledu ljudskih prava; da potiče daljnju provedbu vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima u državama članicama UN-a; da potiče države članice UN-a na razvoj i provedbu nacionalnih akcijskih planova; da podržava projekt pravne odgovornosti i pravnih sredstava visokog povjerenika UN-a za ljudska prava u cilju jačanja pravnih sredstava u nacionalnim zakonodavstvima, posebno u slučajevima teških kršenja ljudskih prava u poslovnom sektoru; da pozove države članice UN-a da s međunarodnim i nacionalnim sportskim tijelima pokrenu pitanje ljudskih prava;
   (aj) da nastavi zagovarati nultu toleranciju prema smrtnoj kazni i da nastavi raditi na njezinom univerzalnom ukidanju čime otvara put prema usvajanju sljedeće Rezoluciju Opće skupštine UN-a o ukidanju moratorija na smrtnu kaznu; da osudi sve veće donošenje smrtnih presuda zbog kaznenih djela povezanih s drogom te da poziva na isključenje primjene smrtne kazne za takva kaznena djela;
   (ak) da podsjeća na obvezu Opće skupštine da prilikom izbora za članstvo u Vijeću UN-a za ljudska prava (UNHCR) mora uzeti u obzir da li kandidati poštuju i promiču zaštitu ljudskih prava, vladavinu prava i demokraciju; da pozove na uspostavu jasnih kriterija ljudskih prava koji se temelje na uspješnosti za članstvo u UNHCR-u te da, u kontekstu desete obljetnice UNHCR-a, pozove na procjenu radnih metoda i učinka Vijeća;
   (al) da intenzivira rad Međunarodnog kaznenog suda na ukidanju nekažnjivosti počinitelja najtežih oblika kaznenih djela koja nailaze na osudu u očima međunarodne zajednice te ostvarivanju pravde za žrtve ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida; da pruži političku, diplomatsku, financijsku i logističku podršku u svakodnevnom radu Međunarodnog kaznenog suda; da pozove sve države članice UN-a da se pridruže Sudu ratificiranjem Rimskog statuta te da potakne ratifikaciju amandmana iz Kampale; da potiče čvrstu suradnju UN-a i njegovih tijela i agencija sa Sudom i širenje njegovog odnosa s Vijećem sigurnosti; da od Vijeća sigurnosti UN-a traži da stanje u Demokratskoj Narodnoj Republici Sjevernoj Koreji prijavi Međunarodnom kaznenom sudu;
   (am) da pokrene javnu i sveobuhvatnu raspravu sa svim članicama Opće skupštine UN-a o važnosti poštovanja ustavnih ograničenja predsjedničkih ovlasti diljem svijeta;
   (an) da pozove UN da se prihvati rješavanja pravnih nedostataka pojma „klimatskih izbjeglica”, što uključuje i njegovu moguću međunarodnu definiciju;
   (ao) da radi na provedbi ciljeva održivog razvoja iz Programa održivog razvoja do 2030.; da radi na poboljšanju života budućih naraštaja te da potiče i podržava države da preuzmu odgovornost i uspostave nacionalne okvire za postizanje 17 ciljeva; da potiče države članice UN-a da ispune svoje obveze u vezi s izdacima za razvojnu pomoć i da pozove na usvajanje čvrstog okvira pokazatelja i na korištenje statističkih podataka za praćenje napretka i jamčenje odgovornosti svih dionika; da ustraje na tome da Politički forum o održivom razvoju na visokoj razini postane glavno tijelo za jamčenje praćenja i ocjene provedbe ciljeva održivog razvoja te da predstavi zajedničko stajalište EU-a o provedbi Programa održivog razvoja do 2030. prije održavanja Političkog foruma o održivom razvoju na visokoj razini (HLPF) 2016.;
   (ap) da zajamči da se ne dovodi u pitanje „pravna stečevinaˮ Pekinške platforme za djelovanje u vezi s pristupom obrazovanju i zdravstvenoj skrbi kao temeljnim ljudskim pravima; da poboljša pristup uslugama spolnog i reproduktivnog zdravlja jer se time pridonosi smanjenju smrtnosti novorođenčadi i majki; da promiče planiranje obitelji, zdravlje majki i jednostavan pristup kontracepcijskim sredstvima i svim službama za spolno i reproduktivno zdravlje kao važne elemente uz pomoć kojih se ženama može spasiti život i pomoći im da započnu novi život ako su bile žrtve silovanja; da te politike stavi u središte razvojne suradnje s trećim zemljama;
   (aq) da ustraje na potrebi za jačanjem usklađenosti politika u interesu razvoja u okviru radnih struktura UN-a kako bi se učinkovito uključile sve dimenzije održivog razvoja; da istakne važnost multilateralnog trgovinskog sustava koji je univerzalan, temeljen na pravilima, otvoren, transparentan, nediskriminatoran, uključiv i pravedan te potrebu za zaključivanjem kruga pregovora iz Dohe; da podsjeti da razvoj nije moguć bez mira, niti je mir moguć bez razvoja, naglašavajući važnost cilja održivog razvoja br. 16 o miru, pravdi i upravljanju koji bi trebao biti jedan od prioriteta u financiranju razvojne suradnje; da od UN-a traži da izgradnju kapaciteta i dobro upravljanje sustavno unese u svoje dugoročne razvojne strategije;
   (ar) da pozdravi činjenicu da je Opća skupština UN-a 9. rujna 2014. usvojila ključnu Rezoluciju 68/304 u kojoj se priznaje „suvereno pravo država da restrukturiraju svoj državni dug, što ni jedna mjera neke druge države ne smije spriječiti ili otežati” te u kojoj se sa zabrinutošću napominje „da međunarodni financijski sustav nema čvrsti zakonski okvir za pravilno i predvidivo restrukturiranje državnog duga” te da je ona pokrenula postupak za usvajanje „multilateralnog zakonskog okvira za postupke restrukturiranja državnog duga”; da pozove sustav UN-a da kao cjelina podrži taj proces; poziva EU i njegove države članice da se aktivno uključe u taj proces;
   (as) da razvije učinkovitiji i strateški pristup agencijama UN-a, posebice u vezi s programiranjem vanjskih financijskih instrumenata kako bi se zajamčila veća vidljivost pomoći EU-a na terenu;
   (at) predlaže aktivno sudjelovanje u poboljšanju političkog upravljanja u području održivoga razvoja jačanjem Programa za zaštitu okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP) i prihvaćanje prijedloga uspostave međunarodnog kaznenog suda za kaznena djela povezana s okolišem s ciljem bolje provedbe pravnih propisa ekološke politike diljem svijeta;
   (au) da radi na jačanju međunarodne fiskalne suradnje podupirući stvaranje međunarodnog poreznog tijela u okviru sustava UN-a; da se automatskom razmjenom informacija o poreznim pitanjima na međunarodnoj razini i stvaranjem zajedničke globalne crne liste poreznih oaza bori protiv porezne utaje i pranja novca;
   (av) da pokrene globalni plan za borbu protiv antimikrobne rezistencije kako bi se spriječilo daljnje širenje otpornih superbakterija;
   (aw) da učvrsti vodeći položaj EU-a u borbi protiv klimatskih promjena i osnaži njegovu daljnju suradnju s UN-om u tom području; da osigura brzu provedbu odluka s Konferencije UN-a o klimatskim promjenama iz 2015.;
   (ax) da podržava sveobuhvatnu reformu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda na temelju širokog konsenzusa kako bi se bolje odrazila nova svjetska stvarnost i kako bi se zajamčilo da se Vijeće može djelotvorno suočiti s prijetnjama međunarodnom miru i sigurnost; da radi na ostvarenju dugoročnog cilja stvaranja mjesta za EU u reformiranom Vijeću sigurnosti UN-a; da potiče članice Vijeća sigurnosti da se suzdrže od korištenja pravom veta u slučajevima počinjenja zločina protiv čovječnosti;
   (ay) da promiče revitalizaciju rada Opće skupštine i poboljšanu suradnju i usklađenost djelovanja svih institucija UN-a, što bi trebalo poboljšati učinkovitost, uspješnost, legitimnost, transparentnost, odgovornost, kapacitet i reprezentativnost sustava; da podupire i nastavi povećavati transparentnost u postupku izbora sljedećeg glavnog tajnika UN-a, što uključuje predstavljanje kandidata na Općoj skupštini; da tijekom utvrđivanja i imenovanja najboljeg kandidata promiče jednake i pravedne mogućnosti na temelju spolne i geografske ravnoteže te da, u slučaju da kandidati imaju slične izvanredne kvalifikacije, podrži da se za sljedećeg glavnog tajnika odabere žena;
   (az) u kontekstu izvještaja UN-a iz 2015. i nedavnih optužbi za spolno zlostavljanje djece protiv francuskih postrojbi i postrojbi UN-a u Srednjoafričkoj Republici, da zajamči da UN, države članice EU-a i tijela ZSOP-a EU-a bez odgode pokrenu istrage i kazneni progon te da odlučno osude sve članove osoblja UN-a, nacionalnog osoblja i osoblja EU-a koji su počinili spolno nasilje;
   (ba) da pozove Europski revizorski sud na jačanje suradnje s odgovarajućim nadzornim institucijama tajništva Ujedinjenih naroda, posebice Uredom za unutrašnji nadzor (OIOS), Neovisnim revizorskim savjetodavnim odborom (IAAC) i Revizorskim odborom (BoA) kako bi se povećala transparentnost i obostrano shvaćanje financiranja i funkcioniranja;
   (bb) da uspostavi djelotvoran sustav zaštite zviždača u UN-u;
   (bc) u pogledu nedavnog slučaja sukoba interesa posebnog predstavnika UN-a za Libiju da potakne izradu obvezujućeg kodeksa ponašanja kojim bi se dužnosnike obvezalo na nepristranost u skladu sa smjernicama UN-a za djelotvorno posredovanje;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovaj prijedlog proslijedi Vijeću, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Komisiji te, radi obavijesti, Općoj skupštini Ujedinjenih naroda i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1)A/RES/65/276 od 3. svibnja 2011.
(2)SL C 99 E, 3.4.2012., str. 56.
(3)SL C 45, 5.2.2016., str. 89.
(4)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0259.
(5)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0403.
(6)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0020.
(7)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0013.
(8)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0051.
(9)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0073.
(10)ESVD 01024/12, dokument Vijeća 11216/12.
(11)ESVD 458/15, dokument Vijeća 7632/15.


Provedba Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom
PDF 640kWORD 262k
Rezolucija Europskog parlamenta od 7. srpnja 2016. o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom uz poseban osvrt na zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom (2015/2258(INI))
P8_TA(2016)0318A8-0203/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2., 9., 10., 19., 168. i članak 216. stavak 2. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članke 2. i 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 3., 15., 21., 23. i 26. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (dalje u tekstu: Konvencija) i njezino stupanje na snagu u Europskoj uniji 21. siječnja 2011. u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenog 2009. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom(1),

–  uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom od 2. listopada 2015. o početnom izvješću Europske unije(2),

–  uzimajući u obzir popis pitanja koja je podnio Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom 15. svibnja 2015. u vezi s početnim izvješćem Europske unije(3),

–  uzimajući u obzir Kodeks ponašanja između Vijeća, država članica i Komisije kojim se određuju interni mehanizmi provedbe u Europskoj uniji Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom i zastupanja EU-a u vezi s tom Konvencijom,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Smjernice UN-a o alternativnoj skrbi za djecu(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(6),

–  uzimajući u obzir presude Suda u spojenim predmetima C-335/11 i C-337/11 HK Danmark te slučajevima C-363/12 Z i C-356/12 Glatzel,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 28. travnja 2015. upućenu Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenu „Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju (2015. – 2019.): ʻLjudska prava kao trajni prioritet programa EU-aʼ” (JOIN(2015)0016),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 2. prosinca 2015. za direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredaba država članica u pogledu zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga (COM(2015)0615),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 19. lipnja 2015. pod nazivom „Odgovor Europske unije na popis pitanja u vezi s početnim izvješćem Europske unije o provedbi Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom” (SWD(2015)0127),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 5. lipnja 2014. pod nazivom „Izvješće o provedbi Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom u Europskoj uniji” (SWD(2014)0182),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. listopada 2011. naslovljenu „Inicijativa socijalnog poslovanja: Stvaranje povoljne klime za socijalna poduzeća, ključne dionike u socijalnoj ekonomiji i inovacijama” (COM(2011)0682),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. studenog 2010. naslovljenu „ Europska strategija za osobe s invaliditetom za razdoblje 2010. – 2020.: obnovljena obveza za Europu bez zapreka” (COM(2010)0636),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2016. o Europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2016.(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o stvaranju konkurentnog tržišta rada EU-a za 21. stoljeće: usklađivanje vještina i kvalifikacija s potražnjom i mogućnostima zapošljavanja kao način oporavka od krize(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o socijalnom poduzetništvu i socijalnim inovacijama u borbi protiv nezaposlenosti(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2013. – 2014.)(10),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju od 8. srpnja 2015. o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama politika zapošljavanja država članica(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju do 20. svibnja 2015. o popisu pitanja koja je usvojio Odbor Ujedinjenih naroda za prava osoba s invaliditetom u odnosu na početno izvješće Europske unije(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2013. o utjecaju krize na pristup ranjivih skupina skrbi(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o mobilnosti i uključivanju osoba s invaliditetom te Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. svibnja 2009. o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada(15),

–  uzimajući u obzir detaljnu analizu Službe Europskog parlamenta za istraživanja naslovljenu „Provedba u Europskoj uniji Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom”,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Europskog ombudsmana za 2014. godinu,

–  uzimajući u obzir odluku Europskog ombudsmana da zatvori istragu na vlastitu inicijativu OI/8/2014/AN o Komisiji;

–  uzimajući u obzir predstojeće godišnje izvješće za 2015. Agencije Europske unije za temeljna prava,

–  uzimajući u obzir studiju Agencije Europske unije za temeljna prava iz prosinca 2015. pod naslovom „Nasilje nad djecom s invaliditetom: zakonodavstvo, politike i programi u EU-u”,

–  uzimajući u obzir statističke podatke Eurostata za 2014. o pristupu osoba s invaliditetom tržištu rada, pristupu obrazovanju i osposobljavanju te o siromaštvu i nejednakim prihodima,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za predstavke, Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za promet i turizam, Odbora za regionalni razvoj, Odbora za kulturu i obrazovanje, Odbora za pravna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0203/2016),

A.  budući da, kao punopravni građani, sve osobe s invaliditetom imaju jednaka prava i pripada im pravo na neotuđivo dostojanstvo, jednako postupanje, neovisan život, autonomnost, podršku javno financiranih sustava i potpuno sudjelovanje u društvu;

B.  budući da se procjenjuje da oko 80 milijuna osoba u Europskoj uniji živi s invaliditetom, a od toga približno 46 milijuna čine žene i djevojčice, što predstavlja oko 16 % ukupnog ženskog stanovništva EU-a, iz čega se može zaključiti da je u Europskoj uniji invaliditet češći među ženama nego muškarcima; budući da su žene s invaliditetom često žrtve višestruke diskriminacije te se pri ostvarivanju svojih osnovnih prava i sloboda, kao što su pravo na pristup obrazovnim uslugama i zapošljavanje, suočavaju sa znatnim preprekama, što može dovesti do društvene isključenosti i psiholoških trauma; budući da invaliditet ima nerazmjerno izražen utjecaj na žene s obzirom na njihovu ulogu njegovateljica članova obitelji s invaliditetom;

C.  budući da se u okviru UFEU-a od Unije zahtijeva da pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti bude usmjerena na borbu protiv diskriminacije na osnovi invaliditeta (članak 10.) te da joj se daje ovlast za donošenje zakonodavstva u cilju borbe protiv takve diskriminacija (članak 19.);

D.  budući da se člancima 21. i 26. Povelje Europske unije o temeljnim pravima izričito zabranjuje diskriminacija na osnovi invaliditeta te se predviđa jednako sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu;

E.  budući da je Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom prvi međunarodni ugovor o ljudskim pravima koji je ratificirao EU te ju je također potpisalo svih 28 država članica EU-a te ratificiralo 27 država članica; budući da bi država članica koja to još nije učinila trebala finalizirati svoje reforme u cilju ratifikacije Konvencije;

F.  budući da ovo prvi put da je tijelo UN-a pratilo ispunjava li EU svoje međunarodne obveze na području ljudskih prava; budući da je u zaključnim napomenama Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom o provedbi Konvencije u Europskoj uniji, objavljenima 2015., poslana snažna poruka o predanosti Europske unije pitanjima jednakosti i poštovanju ljudskih prava te je utvrđen niz smjernica za mjere u području zakonodavstva i kreiranja politika koje spadaju u područje djelovanja EU-a;

G.  budući da je sudskom praksom Suda potkrijepljena činjenica da je Konvencija obvezujuća za EU i njegove države članice pri provedbi prava EU-a s obzirom na to da je ona „sastavni dio pravnog poretka Unije” te je „nadređena instrumentima sekundarnog prava”(16);

H.  budući da načela Konvencije nadilaze diskriminaciju i pokazuju kojim putem treba ići kako bi, u uključivom društvu, sve osobe s invaliditetom i njihove obitelji u potpunosti uživale ljudska prava;

I.  budući da osobe s invaliditetom predstavljaju raznoliku skupinu i da se žene, djeca, stariji i pojedinci kojima je potrebna kompleksna potpora suočavaju s dodatnim poteškoćama i višestrukim oblicima diskriminacije;

J.  budući da invaliditet može biti posljedica postupnog i ponekad neprimjetnog pogoršanja zdravstvenog stanja pojedinca, kao što je slučaj s osobama koje pate od neurodegenerativnih ili rijetkih bolesti, što može negativno utjecati na neovisan život takvih pojedinaca;

K.  budući da se procjenjuje da 80 % osoba s invaliditetom živi u zemljama u razvoju; budući da EU podupire promicanje prava osoba s invaliditetom na međunarodnoj razini i najveći je donator službene razvojne pomoći u svijetu;

L.  budući da za djecu s invaliditetom postoji 17 puta veća vjerojatnost da će živjeti u instituciji nego što je to slučaj s njihovim vršnjacima bez invaliditeta, a u takvom je okruženju rizik nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja mnogo veći nego u obiteljskom okruženju(17);

M.  budući da djeca s invaliditetom imaju pravo živjeti sa (svojim) obiteljima ili u obiteljskom okruženju, u skladu s njihovim najboljim interesima; budući da članovi obitelji često moraju smanjiti ili prekinuti svoje profesionalne aktivnosti kako bi skrbili za članove obitelji s invaliditetom;

N.  budući da se u Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom ističe potreba da se rodna perspektiva uključi u sve uložene napore te da se promiče potpuno uživanje ljudskih prava i temeljnih sloboda;

O.  budući da su ravnopravno postupanje te pozitivne mjere i politike usmjerene na žene s invaliditetom i majke djece s invaliditetom temeljno ljudsko pravo i etička obveza;

P.  budući da se žene i djevojke s invaliditetom u svakodnevnom životu suočavaju s nekoliko dimenzija diskriminacije koja može imati različite oblike, odnosno biti fizička, emocionalna, seksualna ili ekonomska, a uključuje i nasilje od strane intimnog partnera ili skrbnika, seksualno nasilje i institucionalno nasilje;

Q.  budući da za žene s invaliditetom postoji veća vjerojatnost da će biti izložene obiteljskom i seksualnom nasilju te se smatra da takvo nasilje traje duže te da je intenzivnije nego što je to slučaj kod žena bez invaliditeta(18);

R.  budući da su žene s invaliditetom, osobito migrantice, izloženije riziku siromaštva i društvene isključenosti zbog višestruke diskriminacije s kojom se suočavaju;

S.  budući da invaliditet predstavlja uzrok siromaštva, a može biti i njegova posljedica, te budući da približno 30 % beskućnika živi s invaliditetom te postoji opasnost da se o njima ne vodi računa(19); budući da socijalna zaštita koju pruža država ima osobito važnu ulogu u sprječavanju siromaštva među osobama s invaliditetom i budući da bi, prema podacima iz 2012., čak 68,5 % osoba s invaliditetom živjelo u siromaštvu da nije socijalnih primanja koje im osigurava država(20);

T.  budući da je nužno osnažiti postojeće pravo EU-a i političke instrumente kako bi se povećala stopa provedbe Konvencije;

U.  budući da određene države članice koje su ratificirale Konvenciju još nisu osnovale ili imenovale tijela za provedbu i praćenje Konvencije, što su dužne učiniti u skladu s njezinim člankom 33.; budući da je tijelima koja su već osnovana otežano izvršavanje zadaća, posebno u pogledu nadzora iz članka 33. stavka 2., zbog nedovoljnih financijskih sredstava i osoblja te nepostojanja jasne pravne osnove za njihovo imenovanje;

V.  budući da je jedan od najosnovnijih stupova za osobe s invaliditetom pristup tržištu rada i sudjelovanje u njemu, što i dalje predstavlja problematično područje, te iznosi 58,5 % u usporedbi s 80,5 % za osobe bez invaliditeta, zbog čega je mnogim osobama s invaliditetom onemogućen neovisan i aktivan život;

W.  budući da stopa zaposlenosti kod žena bez invaliditeta iznosi 65 %, a stopa zaposlenosti kod žena s invaliditetom 44 %; budući da su žene s invaliditetom često diskriminirane u odnosu na muškarce s invaliditetom kada je riječ o pristupu zapošljavanju i obrazovanju; budući da je stopa nezaposlenosti osoba s invaliditetom još uvijek neprihvatljivo visoka; budući da su žene i djevojke s invaliditetom suočene s većim poteškoćama pri ulasku na tržište rada; budući da je potrebno nadići prepreke mobilnosti i povećanu ovisnost o članovima obitelji i njegovateljima kako bi se potaknulo aktivno sudjelovanje žena s invaliditetom u obrazovanju, tržištu rada te društvenom i ekonomskom životu zajednice;

X.  budući da je plaćeni posao ključan kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo da vode neovisan život, uzdržavaju svoju obitelj i brinu se za domaćinstvo; budući da su žene i djevojke s invaliditetom često slabije plaćene; budući da je ta osjetljiva skupina izloženija siromaštvu te joj prijeti veći rizik društvene isključenosti;

Y.  budući da Unija, kao potpisnica Konvencije, ima dužnost osigurati punu uključenost i aktivno sudjelovanje osoba s invaliditetom i organizacija koje ih predstavljaju u razvoju i provedbi zakonodavstva i politika za provedbu Konvencije te u svim procesima donošenja odluka u pitanjima koja se tiču osoba s invaliditetom;

Z.  budući da su mjere štednje koje su države članice primijenile rezultirale rezovima u socijalnim uslugama, potpori za obitelji i uslugama na razini zajednice te su nerazmjerno negativno utjecale na standard života osoba s invaliditetom, osobito djece s invaliditetom i njihovih obitelji;

AA.  budući da je Komisija povukla svoj prijedlog o Direktivi o rodiljnom dopustu;

AB.  budući da se Direktivom 2011/24/EU o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi izričito ne zabranjuje diskriminacija na osnovi invaliditeta;

AC.  budući da, zbog demografskih i društvenih promjena, postoji povećana potražnja za radnicima u kućanstvu i njegovateljima, posebno za radnicima u kućanstvu i njegovateljima iz obitelji; budući da se o osobama s invaliditetom i nemoćnim osobama obično brinu žene iz obitelji, zbog čega su često isključene s tržišta rada;

AD.  budući da Odbor za prava osoba s invaliditetom u svojim zaključnim napomenama o početnom izvješću Europske unije preporučuje da Europska unija integrira perspektivu osoba s invaliditetom u svoje rodne politike i programe, a rodnu perspektivu u svoje strategije u području invaliditeta, te da razvije pozitivnu diskriminaciju, uspostavi mehanizam praćenja i financira prikupljanje podataka i istraživanje o ženama i djevojčicama s invaliditetom; budući da također preporučuje da Europska unija pruži djelotvornu zaštitu od nasilja, zlostavljanja i iskorištavanja, da se politika o ravnoteži između profesionalnog i privatnog života usmjeri na potrebe djece i odraslih osoba s invaliditetom, uključujući njihove njegovatelje, te da se poduzmu mjere za smanjenje visokih stopa nezaposlenosti osoba s invaliditetom, od kojih su većina žene;

AE.  budući da je Komisija, u svojim reakcijama na rezoluciju Europskog parlamenta od 27. rujna 2011. naslovljenu „Europa, prva turistička destinacija svijeta – novi politički okvir za turizam u Europi”(21) koje je usvojila 13. prosinca 2011., prepoznala da je potrebno svima zajamčiti besprijekoran lanac dostupnih usluga (prijevoz, smještaj, ugostiteljske usluge i atrakcije) i u tu je svrhu počela s aktivnostima za podizanje razine osviještenosti, poboljšanje vještina u sektoru turizma i, konačno, podizanje kvalitete turističkih objekata za osobe s posebnim potrebama ili invaliditetom;

AF.  budući da potrebe osoba s invaliditetom, osoba s drugačijim sposobnostima i smanjenom pokretljivošću u područjima prometa, mobilnosti i turizma predstavljaju priliku za poslovne inovacije u sektoru prometnih usluga i usluga mobilnosti od kojih svi mogu imati koristi pružanjem usluga osobama sa svim vrstama invaliditeta (što uključuje, ali nije ograničeno na osobe sa smanjenom pokretljivošću, slijepe osobe, gluhe i nagluhe osobe, autistične osobe i osobe s intelektualnim ili psihosocijalnim poteškoćama) te svim drugim korisnicima tih usluga, vodeći se načelom „dizajna za sve”;

Osnovna načela i obveze

1.  podsjeća da potpuna uključenost osoba s invaliditetom nije samo pravo i zaslužena prednost za te pojedince, već i vrijednost za društvo u cjelini, koje može profitirati od raznolikih znanja i vještina tih osoba;

2.  naglašava da sve osobe s invaliditetom imaju pravo živjeti u društvu u kojem imaju jednake mogućnosti kao i ostali kako bi se omogućila njihova potpuna uključenost i sudjelovanje u društvu;

3.  ističe činjenicu da uključivanje osoba s invaliditetom u društvo bez obzira na socijalni, gospodarski, politički ili kulturni položaj zemlje nije samo pitanje povezano s razvojem, nego i pitanje povezano s ljudskim pravima;

4.  ističe da su slučajevi invaliditeta učestaliji s porastom prosječne dobi stanovništva;

5.  smatra da Europska unija treba biti predvodnica na području poštovanja i promicanja ljudskih prava; pozdravlja činjenicu da je prvi put ugovorno tijelo UN-a preispitalo je li Unija ispunila svoje međunarodne obveze na području ljudskih prava; smatra da su zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom o provedbi Konvencije, objavljene 2015. godine, važan znak predanosti EU-a jednakosti i poštovanju ljudskih prava te da pružaju smjernice za zakonodavne i političke mjere u područjima nadležnosti Unije;

6.  podržava zaključke i preporuke Odbora za prava osoba s invaliditetom i ističe da je potrebno da institucije EU-a i države članice u svoje politike, programe i strategije u području rodne jednakosti uvrste perspektivu žena i djevojčica s invaliditetom, a rodnu perspektivu u strategije u području invaliditeta; poziva, nadalje, da se uspostave mehanizmi za redovitu provjeru ostvarenog napretka;

7.  poziva Parlament, Vijeće i Komisiju da u cijelosti provedu preporuke Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom i da osiguraju da se Konvencija poštuje u svim budućim zakonodavnim tekstovima;

8.  apelira na Komisiju i države članice da izdvoje potrebna sredstva za ispunjavanje svojih obveza preuzetih u okviru Konvencije i Fakultativnog protokola koji joj je priložen;

9.  izražava duboko žaljenje zbog činjenice da se EU nije u dovoljnoj mjeri službeno savjetovao s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom tijekom priprema za postupak evaluacije koju je 2015. proveo Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom te tijekom izrade nacrta izvješća o napretku; poziva na to da organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom aktivno doprinose sastancima u vezi s Konvencijom u svojstvu nezavisnog sudionika, među ostalim i sudjelovanjem u službenim izaslanstvima EU-a u okviru budućih revizija;

10.  poziva Komisiju da izradi i podnese prijedlog za pravi strukturirani dijalog između EU-a i organizacija koje predstavljaju osobe s invaliditetom, što uključuje odgovarajuće financiranje u cilju jamčenja punog i ravnopravnog sudjelovanja osoba s invaliditetom i organizacija koje ih predstavljaju;

11.  naglašava važnost sustavnog i bliskog savjetovanja među organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom, tvorcima politika, poduzećima i drugim relevantnim dionicima u vezi sa svim novim inicijativama, provedbom, nadzorom i evaluacijom politika i mjera povezanih s obrazovanjem, osposobljavanjem, kulturom, sportom i mladima;

12.  poziva na osnaživanje postojećih tijela zaduženih za pitanja jednakosti kako bi ona mogla pomoći u integraciji, promicanju i praćenju provedbe Konvencije; podsjeća EU i države članice da se od njih traži da na smislen način surađuju s civilnim društvom, a posebno s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom;

13.  poziva EU da ratificira Fakultativni protokol uz Konvenciju;

14.  apelira na to da se provede sveobuhvatna i horizontalna revizija i evaluacija postojećeg i nadolazećeg zakonodavstva te programa financiranja EU-a, uključujući buduća programska razdoblja, u cilju ostvarivanja potpune sukladnosti s Konvencijom, tako da se na konstruktivan način uključe organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i članovi okvira EU-a za Konvenciju (dalje u tekstu: „okvir EU-a”), što uključuje integriranje pitanja invaliditeta u sve zakonodavne politike i strategije; poziva Komisiju i države članice da poduzmu potrebne mjere za integriranje pitanja invaliditeta u sve zakonodavne tekstove, politike i strategije;

15.  poziva da se u opći socijalno-ekonomski plan EU-a uvrste prava osoba s invaliditetom, posebno u strategiju Europa 2020. i u europski semestar; preporučuje da se usvoji Pakt o invaliditetu kako bi se zajamčilo uključivanje prava osoba s invaliditetom u europske inicijative;

16.  poziva Komisiju da se u kontekstu europskog semestra pri ocjenjivanju socijalnih uvjeta u državama članicama (izvješća i preporuke po državama članicama) također usredotoči na praćenje položaja osoba s invaliditetom, kao jednog od elemenata zajedničke predanosti EU-a izgradnji Europe bez zapreka;

17.  smatra da bi institucije EU-a, a osobito Parlament, Vijeće i Komisija, trebale nastojati osigurati da se postojećim i budućim zakonodavstvom u obzir uzimaju ljudska prava i da se u potpunosti poštuje Konvencija;

18.  traži od Komisije da dostavi popis zakonodavnih tekstova kako bi se u svjetlu zaključnih napomena predložila ažurirana verzija izjave o nadležnosti te da se to periodički ponavlja uz službeno uključivanje organizacija koje predstavljaju osobe s invaliditetom i Parlamenta;

19.  poziva Komisiju da u tom pogledu razmotri potrebu za izradom okvira EU-a kojim će se zajamčiti učinkovito ostvarivanje prava osoba s invaliditetom, promicanje njihove samostalnosti, pristupačnost, pristup tržištu rada, društvena uključenost i neovisan život te iskorjenjivanje svih oblika diskriminacije;

20.  dijeli zabrinutost Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom u vezi s činjenicom da Europska unija nema jasnu strategiju za provođenje Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

21.  poziva institucije da poduzmu mjere u području integracijske politike koje će drugima služiti kao primjer;

22.  poziva Komisiju da reviziju Europske strategije za osobe s invaliditetom iskoristi za izradu sveobuhvatne strategije EU-a za Konvenciju koja uključuje rodni aspekt, uz obveze u pogledu vanjskog djelovanja s jasnim vremenskim rokom za provedbu, preciznim mjerilima i pokazateljima;

23.  osuđuje slučajeve diskriminacije i isključivanja s kojima se osobe s invaliditetom još uvijek suočavaju; poziva Komisiju da maksimalno poveća sinergiju između Strategije EU-a za osobe s invaliditetom za razdoblje 2010. – 2020. i odredbi Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena i Konvencije UN-a o pravima djeteta kako bi se zajamčilo da se priznata prava u potpunosti uživaju i učinkovito ostvaruju, između ostalog usklađivanjem i provedbom zakonodavnog okvira te kulturnim i političkim mjerama;

24.  poziva Komisiju da podrobnije objasni široku definiciju invaliditeta na razini EU-a;

25.  poziva Komisiju da revidira priručnik za razmatranje socijalnih aspekata u javnoj nabavi kako bi se naglasile socijalne obveze, ali i kako bi se istaknule prilike i koristi koje proizlaze iz ulaganja u visokokvalitetne usluge kojima se pruža potpora osobama s invaliditetom;

26.  poziva Komisiju da revidira smjernice za procjenu učinka te da ih izmjeni u cilju uključivanja obuhvatnijeg popisa pitanja kako bi se usklađenost s Konvencijom mogla bolje ocijeniti;

Posebna prava

27.  poziva države članice i Komisiju da, u cilju sprječavanja viktimizacije, poduzmu korake za borbu protiv svih oblika diskriminacije, uključujući višestruku diskriminaciju, diskriminaciju na osnovi povezanosti i višedimenzionalnu diskriminaciju na osnovi invaliditeta, osobito kada je riječ o ženama i djeci s invaliditetom, starijim osobama i osobama sa složenim potrebama za potporom, uključujući onima s intelektualnim i psihosocijalnim poteškoćama i osobama čiji se invaliditet tijekom vremena mijenja;

28.  žali zbog činjenice da Vijeće još nije usvojilo Prijedlog direktive iz 2008. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na vjeroispovijed ili uvjerenje, invaliditet, dob ili seksualnu orijentaciju; ponovno poziva Vijeće da to što prije napravi;

29.  poziva institucije EU-a i države članice da u svim područjima integriraju prava žena i djece s invaliditetom, uključujući u Program za prava djeteta, te da osiguraju da će se s dječacima i djevojčicama i organizacijama koje ih predstavljaju obaviti savjetovanje u pogledu svih pitanja koja se njih tiču, uz pružanje odgovarajuće pomoći s obzirom na njihov invaliditet i njihovu dob;

30.  naglašava da je u cilju zaštite prava djece s invaliditetom potrebno zajamčiti odgovarajuću potporu njihovim obiteljima jačanjem i nadogradnjom zakonodavnih instrumenata kojima raspolaže EU, kao što je produljeni roditeljski dopust za roditelje koji imaju djecu s invaliditetom;

31.  poziva Komisiju da zajamči da sve osobe s invaliditetom mogu uživati pravo na slobodno kretanje koje imaju svi građani EU-a na način da u postojeće i buduće zakonodavstvo uključi jamstvo jednakih mogućnosti, temeljnih prava, jednakog pristupa uslugama i tržištu rada te istih prava i obveza u pristupu socijalnom osiguranju kao što ih imaju državljani država članica u kojima su osigurani, u skladu s načelom jednakog postupanja i nediskriminacije; nadalje, poziva države članice da, kada je riječ o jednakosti pri zapošljavanju, u cijelosti poštuju odredbe preinačene Direktive EU-a o jednakosti spolova (2006/54/EZ);

32.  naglašava da je ženama i djevojkama migranticama s invaliditetom potrebno pružiti podršku kako bi mogle razviti vještine uz pomoć kojih bi im se otvorile prilike za odgovarajuće zaposlenje;

33.  ističe da u kontekstu ostvarivanja autonomnog i samostalnog života za osobe s invaliditetom, posebno žene, potpora (osobna ili javna) predstavlja sredstvo kojim se njima i njihovim obiteljima može pružiti podrška i kojim im se može omogućiti pristup radnom mjestu, obrazovnim institucijama ili institucijama za strukovno obrazovanje te pružiti podrška u slučaju trudnoće ili majčinstva;

34.  ponavlja da je potrebno hitno riješiti problem nasilja nad ženama i djevojčicama s invaliditetom u privatnom i institucionalnom okruženju te poziva države članice da uspostave službe za potporu koje će biti na raspolaganju ženama i djevojčicama neovisno o vrsti invaliditeta; zalaže se za to da Europska unija pristupi Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) kao daljnji korak u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama s invaliditetom;

35.  podsjeća na važnost temeljnog prava osoba s invaliditetom da sudjeluju u političkim postupcima i donošenju odluka u području invaliditeta na svim razinama, kako je istaknuto u Konvenciji; ističe da se ženama i djevojčicama s invaliditetom, uključujući one iz marginaliziranih i osjetljivih skupina izloženih višestrukoj diskriminaciji, mora omogućiti i dati poticaj da sudjeluju u postupcima donošenja odluka kako bi se zajamčilo da će njihovi interesi biti izraženi, podržani i zaštićeni, te kako bi se zajamčila istinska rodna perspektiva počevši od najnižih razina; poziva države članice da osiguraju adekvatno prilagođene usluge i infrastrukturu kojima bi se te osobe potaknulo na aktivnu uključenost i sudjelovanje, te da ulažu u asistivnu i prilagodljivu tehnologiju i e-uključenost;

36.  poziva institucije EU-a da donesu učinkovite mjere kojima će se unaprijediti život žena s invaliditetom u skladu s preporukama Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom u pogledu revizije provedbe Konvencije u Europskoj uniji;

37.  zabrinut je zbog činjenice da je odgoj djece s invaliditetom zadaća koju obično preuzimaju žene;

38.  poziva Komisiju i države članice da i dalje senzibiliziraju javnost o Konvenciji i da se bore protiv predrasuda i promiču bolje razumijevanje svih osoba s invaliditetom kako bi se odluke donosile na temelju njihovih stvarnih potreba;

39.  podržava inicijative kojima je cilj osvijestiti društvo o poteškoćama s kojima su suočene osobe s invaliditetom i osvijestiti osobe s invaliditetom o njihovu potencijalu i doprinosu koji mogu dati, među ostalim, uz pomoć posebnih obrazovnih programa u školama; ističe da je Konvencija važna zbog toga što se njome žele promijeniti kulturni stavovi priznavanjem toga da su prepreke u društvenom i gospodarskom okruženju te koje čine osobe invalidima, a ne njihov invaliditet;

40.  traži od relevantnih tijela u državama članicama da pripreme strategije za podizanje osviještenosti o pravima osoba s invaliditetom, da organiziraju osposobljavanje osoblja zaposlenog u sektorima prometa i turizma u pogledu senzibiliziranja i jednakosti kada je riječ o invaliditetu te da potaknu suradnju i razmjenu dobrih praksi među europskim organizacijama koje se bave pitanjima invaliditeta te javnih i privatnih subjekata nadležnih za prijevoz; apelira na to da materijali za osposobljavanje budu dostupni i u pristupačnim formatima;

41.  ističe da osoblje u sektoru zračnog prometa mora proći kroz intenzivno osposobljavanje kako bi zračni prijevoznici mogli osobama s invaliditetom pružiti odgovarajuće usluge; ističe da je potrebno obratiti posebnu pozornost na to da osoblje zna rukovati invalidskim kolicima, a da ih pritom ne ošteti;

42.  pozdravlja prijedlog Europskog akta o pristupačnosti(22) i zalaže se za njegovo brzo usvajanje kako bi se zajamčila pristupačnost roba i usluga, uključujući i zgrade u kojima se te usluge pružaju, zajedno s učinkovitim i pristupačnim mehanizmima nacionalne provedbe i podnošenja pritužbi; podsjeća da je potreban sveobuhvatan pristup pristupačnosti te da se u skladu s člankom 9. Konvencije osobama s bilo kojom vrstom invaliditeta pristupačnost mora osigurati;

43.  ističe potrebu za donošenjem Europskog akta o pristupačnosti, koji je ključan za odgovaranje na sve probleme povezane s pristupačnošću za osobe sa smanjenom pokretljivošću u područjima prometa, mobilnosti i turizma, te kojim bi se osiguralo da su osobama s invaliditetom potpuno pristupačne usluge zračnog, autobusnog, željezničkog i vodnog prijevoza putnika, posebno u pogledu prijelaza s jednog prijevoznog sredstva na drugo i pristupa bez barijera svim javnim podzemnim vlakovima i željeznicama te u pogledu internetskih stranica, usluga za mobilne uređaje, terminala za napredno prodavanje karata i informacije u stvarnom vremenu, samoposlužnih terminala, aparata za prodaju karata te aparata za prijavu koji se koriste za pružanje prijevoznih usluga putnicima;

44.  uviđa da će mala i srednja poduzeća imati koristi od usklađivanja sa standardnim zahtjevima EU-a, kao alternative tome da se moraju prilagođavati nacionalnim pravilima koja se ne podudaraju; međutim, žali što turistički proizvodi i turističke usluge prekogranične naravi nisu obuhvaćeni prijedlogom za Europski akt o pristupačnosti; ističe činjenicu da na razini EU-a u pogledu turističkih objekata i usluga nisu poduzete daljnje mjere kojima bi se postupno uskladila klasifikacija smještaja uzimajući u obzir kriterije pristupačnosti;

45.  poziva Komisiju i države članice da ulože veće napore u promicanje istraživanja i razvoja, osobito u pogledu pristupačnosti novih i inovativnih tehnologija osobama s invaliditetom;

46.  poziva Komisiju da pri pripremi budućih zakonodavnih akata u relevantnim područjima, na primjer kada je riječ o digitalnoj agendi, vodi računa o činjenici da je pristupačnost jednako važna u fizičkom okruženju kao i u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama;

47.  potiče države članice da pri primjeni načela pristupačnosti zajamče primjenu „univerzalnog dizajna” na postojeće i nove građevinske projekte, radna mjesta te osobito javne zgrade, npr. školske zgrade koje se financiraju javnim sredstvima;

48.  poziva države članice i Komisiju da surađuju s Parlamentom u cilju izrade jasne i učinkovite direktive o pristupačnosti internetskih stranica tijela javne uprave, koja bi imala široko područje primjene i snažan mehanizam primjene u skladu s predloženim Europskim aktom o pristupačnosti i s Konvencijom, čime bi se za 80 milijuna osoba s invaliditetom i 150 milijuna starijih osoba u EU-u osigurao jednak pristup internetskim stranicama i javnim uslugama na internetu;

49.  poziva Komisiju, kao i države članice, da zajamče punu dostupnost i pouzdanost broja 112 za hitne slučajeve u Uniji korištenjem najmodernije tehnologije na nacionalnoj razini i u roamingu, osobito za gluhe i nagluhe građane, čime će se izbjeći smrtni slučajevi i ozljede koje je moguće spriječiti; ističe da su na nacionalnoj razini potrebne provedbene mjere, između ostalog i kako bi se osigurala usklađenost među državama članicama, što uključuje i dostupne nacionalne kontaktne točke za hitne slučajeve;

50.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da elektroničke i mobilne zdravstvene usluge, aplikacije i uređaji, uključujući broj 112 za hitne slučajeve, koji se moraju moći jednostavno koristiti posvuda u Europi, i sustav naprednog lociranja pozivatelja u hitnom slučaju, budu potpuno dostupni pacijentima s invaliditetom i njihovim njegovateljima, te da se u tom kontekstu još više iskoriste mogućnosti koje nudi telemedicina za poboljšanje pristupa i skrbi;

51.  ističe da je potrebno povećati potporu i posebne mjere za osobe s invaliditetom u humanitarnom kontekstu te poziva Komisiju da definira ulaganja i financiranja namijenjena pružanju potpore osobama s invaliditetom u kriznim situacijama, uključujući podatke raščlanjene po spolu i dobi;

52.  ističe činjenicu da aktualni sukobi i prirodne katastrofe također doprinose rastućem broju osoba s invaliditetom;

53.  podržava preporuke stručnjaka za prava osoba s invaliditetom prema kojima bi EU trebao biti pristupačniji i uključiviji kako bi se pristup invaliditetu u rizičnim i hitnim situacijama temeljio na ljudskim pravima, što se, među ostalim, može postići i provedbom Okvira iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015.–2030.; snažno potiče uvrštenje ljudskih prava osoba s invaliditetom, koje su suočene s dvostrukom diskriminacijom, u politike EU-a povezane s migracijama i izbjeglicama; ističe da se tim mjerama treba adekvatno odgovoriti na konkretne potrebe osoba s invaliditetom i pritom treba uzeti u obzir zahtjeve za razumne mjere smještaja koje se temelje na potrebama; potiče daljnje uvrštenje potreba osoba s invaliditetom u humanitarno djelovanje država članica i EU-a;

54.  poziva EU da sa svojim partnerskim zemljama, regionalnim organizacijama i na globalnoj razini preuzme vodeću ulogu u promicanju prava osoba s invaliditetom prilikom provedbe Okvira iz Sendaija i Programa održivog razvoja do 2030.;

55.  poziva Komisiju da donese plan provedbe u skladu sa zaključcima Vijeća iz veljače 2015. o upravljanju katastrofama kojim se u obzir uzimaju osobe s invaliditetom te s Okvirom iz Sendaija;

56.  ponavlja koliko su važni zaključci Vijeća o integraciji upravljanja katastrofama kojim se u obzir uzimaju osobe s invaliditetom u Mehanizam Unije za civilnu zaštitu te u svim državama članicama; poziva na informiranje i senzibiliziranje osoba s invaliditetom i službi za hitnu i civilnu zaštitu o inicijativama za smanjenje rizika te pružanju psihološke pomoći osobama s invaliditetom u fazi oporavka nakon katastrofe;

57.  ističe važnost toga da se osobama s invaliditetom pruži posebna podrška nakon kriznih situacija;

58.  uviđa da su ugroženi članovi društva dodatno marginalizirani ako imaju neki oblik invaliditeta i naglašava da bi institucije EU-a i države članice trebale udvostručiti svoje napore kako bi omogućile puno uživanje prava i usluga svim osobama s invaliditetom, uključujući osobe bez državljanstva, beskućnike, izbjeglice i tražitelje azila te pripadnike manjina; ističe da bi EU pitanje invaliditeta trebao integrirati u svoje politike u području migracija i izbjeglica;

59.  traži od Komisije i Vijeća da, u skladu s člankom 11. Konvencije, pri podnošenju prijedloga za rješavanje pitanja izbjeglica, prijedloga za financiranje ili za druge mjere potpore posvete posebnu pozornost osobama s invaliditetom;

60.  ističe da bi EU trebao poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se zajamčilo da sve osobe s invaliditetom kojima je uskraćena njihova pravna sposobnost mogu uživati sva prava utvrđena ugovorima EU-a i zakonodavstvom EU-a, uključujući pristup pravosuđu, dobrima i uslugama, te bankovnim uslugama, zapošljavanju i zdravstvu, kao i pravo na glasovanje i potrošačka prava;

61.  svjestan je činjenice da je Konvencija pozitivan i ključan instrument za promicanje reforme prava i za zahtijevanje od država članica da preispitaju način na koji se doživljava osobe s invaliditetom; međutim, izražava žaljenje zbog činjenice da su osobe s invaliditetom još uvijek suočene s velikim izazovima u strateškim područjima kao što su kazneno pravo i sudjelovanje u politici; smatra da je pun i neograničen pristup političkom sustavu za sve osobe s invaliditetom prioritet; uviđa da navedeni pristup mora predstavljati više od pukog fizičkog pristupa biračkom mjestu te da bi trebao uključivati niz inicijativa kojima će se demokratski proces približiti svim građanima; smatra da to znači da bi sav izborni materijal trebao biti dostupan na Brailleovom pismu, u pojednostavljenoj verziji za čitanje i na znakovnom jeziku, da bi tijekom postupka glasovanja trebalo osigurati svu potrebnu pomoć osobama s invaliditetom, da bi, kada je to moguće, trebalo poticati glasovanje poštom ili uz davanje punomoći te da bi trebalo ukloniti prepreke građanima s invaliditetom koji se žele kandidirati na izborima, kao i da bi se trebalo pozabaviti postojećim pravilima o pravnoj sposobnosti i njihovom utjecaju na mogućnost punog sudjelovanja pojedinaca u demokratskom procesu; poziva Komisiju i države članice da, osobito kada je riječ o osobama s invaliditetom, zajamče pravilnu i potpunu primjenu odredaba iz članka 3. stavka 2. Direktive 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te odredaba Direktive 2010/64/EU o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima i Direktive 2012/13/EU o pravu na informiranje u kaznenom postupku, a osobito odredaba Direktive 2013/48/EU o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima;

62.  izrazito žali zbog činjenice da se u mnogim državama pravna sposobnost osoba s intelektualnim poteškoćama i dalje negira ili ograničava sudskim postupkom; poziva države članice da na pozitivan način riješe pitanje pravne sposobnosti tako da se više opredjeljuju za poticajno uključivanje nego za automatsko isključivanje;

63.  zabrinut je zbog poteškoća s kojima se osobe s invaliditetom i dalje suočavaju pri pristupu pravosuđu; podsjeća da je pravo pristupa pravosuđu osnovno temeljno pravo i ključna sastavnica vladavine prava; poziva države članice da poduzmu mjere kako bi se tim osobama omogućilo potpuno ostvarivanje postupovnih prava i za njih prilagodili postupci; smatra da bi Komisija trebala razmotriti mogućnost uvođenja posebnih programa obuke o Konvenciji u Program EU-a za pravosuđe 2014. – 2020.; predlaže da sudovi u EU-u primjenjuju svoja unutarnja pravila i upute na takav način da se osobama s invaliditetom olakša pristup pravosuđu, te da se u pravosuđu vodi računa i o općim preporukama Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom;

64.  prima na znanje da Haaška konvencija o međunarodnoj zaštiti odraslih osoba može na više načina funkcionalno pomoći pri ispunjavanju i podržavanju međunarodnih obveza potpisnica Konvencije; s tim u vezi žali zbog toga što Komisija ne slijedi rezoluciju Parlamenta od 18. prosinca 2008. koja sadrži preporuke Komisiji u pogledu prekograničnih učinaka pravne zaštite odraslih osoba(23);

65.  ističe da su djeca s invaliditetom izloženija nasilju, zastrašivanjima i seksualnom zlostavljanju u školi, kod kuće ili u institucijama; poziva EU i države članice na učinkovitije djelovanje i borbu protiv nasilja nad djecom s invaliditetom korištenjem posebnih mjera i pristupačnih usluga potpore;

66.  poziva Komisiju da donese djelotvorne mjere za sprječavanje nasilja nad djecom s invaliditetom usmjerene na obitelji, zajednice, stručnjake i institucije; napominje da škole imaju ključnu ulogu u promicanju socijalne uključenosti te ističe potrebu za odgovarajućim mehanizmima kojima će se omogućiti uključenost djece s invaliditetom u redovne škole i kojima će se osigurati da su pedagozi i nastavnici na odgovarajući način pripremljeni i osposobljeni kako bi prepoznali nasilje nad djecom s invaliditetom i reagirali na njega;

67.  nadalje poziva države članice da osiguraju da se prisilno liječenje i određivanje prisilnog boravka zakonom zabrane u skladu s najnovijim međunarodnim standardima;

68.  apelira na to da se načelo slobodnog kretanja osoba s invaliditetom unutar Europske unije zajamči uklanjanjem svih postojećih prepreka ostvarenju te slobode;

69.  naglašava da je slobodu kretanja europskih građana potrebno jamčiti i osobama s invaliditetom zbog čega države članice moraju osigurati međusobno priznavanje njihovog statusa i socijalnih prava (članak 18. Konvencije);

70.  žali zbog toga što Vijeće nije prihvatilo uvrštavanje dokumenata o invaliditetu u područje primjene Uredbe o promicanju slobodnog kretanja građana i poduzeća pojednostavljenjem postupka priznavanja određenih javnih dokumenata u EU-u;

71.  pozdravlja pilot-projekt europske iskaznice za osobe s invaliditetom; žali zbog nepotpunog sudjelovanja država članica u projektu europske iskaznice za osobe s invaliditetom, kojom se uz pomoć praktičnih mjera omogućuje mobilnost i međusobno priznavanje prava građana s invaliditetom u državama članicama;

72.  ističe da je u cilju potpune zaštite prava osoba s invaliditetom potrebno zajamčiti njihovo pravo na odabir načina na koji će živjeti i na koji će najbolje iskoristiti svoj potencijal, npr. većim korištenjem usluga njegovatelja;

73.  izražava iskreno žaljenje zbog zastrašujućih uvjeta smještaja za osobe s invaliditetom otkrivenim u nekim državama članicama Europske unije i traži od država članica da učine sve što je u njihovoj moći kako bi poštovale Europsku konvenciju o ljudskim pravima i njezin članak 3. o zabrani nečovječnog i ponižavajućeg postupanja;

74.  potiče Komisiju i Vijeće da se bolje pobrinu za potrebe osoba s invaliditetom te da njihove potrebe dosljedno uzimaju u obzir pri reviziji uredbi EU-a, kao što su one o pravima putnika u različitim prijevoznim sredstvima (uredbe (EZ) br. 1107/2006 i (EZ) br. 261/2004 o zračnom prometu, Uredba (EZ) br. 1371/2007 o željezničkom prometu, Uredba (EU) br. 1177/2010 o vodnom prometu i Uredba (EU) br. 181/2011 o autobusnom prijevozu), i prilikom izrade zakonodavstva, na primjer o pravima putnika u vezi s multimodalnim putovanjima; ističe da se 2010. godine EU u Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom za razdoblje 2010. – 2020. obvezao na Europu bez zapreka;

75.  poziva EU da pojača nadzor nad provedbom zakonodavstva o pravima putnika i uskladi rad nacionalnih provedbenih tijela te poziva države članice da poduzmu sve potrebne mjere za provedbu zakonodavstva EU-a u cilju poboljšanja pristupa prijevozu na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini za prijevozne i turističke svrhe (uključujući autobuse, taksije, javni gradski prijevoz te željeznički, zračni i vodni prijevoz i uključujući također kolodvore, aerodrome i luke) te da se uhvate u koštac s preprekama Europi bez zapreka, na primjer jačanjem kompetencija relevantnih provedbenih tijela u okviru zakonodavstva o pravima putnika kako bi se zajamčila istinska i jednaka prava za sve putnike s invaliditetom diljem EU-a, među ostalim u pogledu pristupačnosti i standardizacije, usklađivanja, tehničkih zahtjeva i poticaja za poduzeća;

76.  poziva Komisiju da pojasni odgovornosti svakog pojedinog aktera uključenog u pružanje skrbi osobama sa smanjenom pokretljivošću, posebice kad je riječ o prelasku iz jednog oblika prijevoza u drugi, te da obavijesti Parlament o sudjelovanju udruga osoba s invaliditetom i njihovoj ulozi u provedbi propisa o pravima putnika;

77.  naglašava da je pristup bez prepreka uslugama prijevoza, vozilima, infrastrukturi i intermodalnim spojnim čvorištima, posebno u ruralnim područjima, ključan u jamčenju sustava mobilnosti koji po svojoj prirodi nisu diskriminirajući; u tom pogledu ističe da osobe s invaliditetom moraju imati pristup proizvodima i uslugama te da su potrebni daljnji napori kako bi prijevozne i turističke usluge, vozila i infrastruktura bili pristupačni; podsjeća da u okviru Instrumenta za povezivanje Europe postoji mogućnost financiranja mjera u gradskim područjima te mjera za poboljšanje pristupačnosti za osobe s nekom vrstom invaliditeta, koje može obuhvaćati do 10 % troškova prilagodbe;

78.  poziva Komisiju da u svojem godišnjem izvješću o izvršenju sredstava mreže TEN-T objavi informacije o napretku mjera i iznosu odobrenih sredstava za prilagodbu infrastrukture osobama s invaliditetom u okviru Instrumenta za povezivanje Europe i drugih vrsta financiranja sredstvima EU-a; također poziva Komisiju da djeluje u cilju promicanja većeg sudjelovanja u projektima prilagodbe infrastrukture osobama s invaliditetom, uključujući, među ostalim, održavanje informativnih sastanaka s potencijalnim ulagačima;

79.  u tom smislu ističe važnost financiranja mjera u gradskim područjima gdje ljudi češće moraju prelaziti s jedne vrste prijevoza na drugu i gdje se osobe s nekim oblikom poteškoće u kretanju susreću s najviše problema;

80.  ističe činjenicu da bi prioritet politika digitaliziranog tržišta mobilnosti trebali biti uvijek pristupačni formati pomoću kojih bi se svim osobama pojednostavio pristup bez obzira na vrstu invaliditeta upotrebom pristupačnih jezika, formata i tehnologija primjerenih za različite vrste invaliditeta, uključujući znakovne jezike, Brailleovo pismo, augmentativne i alternativne komunikacijske sustave te druga dostupna sredstva, modalitete i oblike komunikacije koji im odgovaraju, što uključuje i lako čitljiv jezik ili piktograme, podnaslove i osobne tekstualne poruke za informacije povezane s putovanjem, rezervacijom i kartama, omogućujući upotrebu više od jednog osjetila; potiče Komisiju da u pogledu prijevoznih infrastruktura i usluga uspostavi odgovarajuće nadzorne i kontrolne mehanizme kojima će se pristupačnost i pomagala za osobe s invaliditetom jamčiti i u sustavima javnog prijevoza u svim državama članicama;

81.  ističe da bi se osobama s invaliditetom trebalo omogućiti da se informiraju o multimodalnim i prekograničnim uslugama za prijevoz od vrata do vrata kako bi mogli odabrati najodrživiju, najpovoljniju ili najbržu ponudu te je rezervirati i platiti preko interneta;

82.  traži da se osigura dostupnost informacije za putnike u stvarnom vremenu kako bi osobe s invaliditetom prije polaska na put mogle dobiti informacije o eventualnim smetnjama ili alternativnim mogućnostima putovanja;

83.  ističe da osobe s invaliditetom trebaju imati pristup informacijama i komunikaciji koje su omogućene zahvaljujući pristupačnim formatima i tehnologijama i koje odgovaraju različitim vrstama invaliditeta, uključujući znakovni jezik, Brailleovo pismo, augmentativnu i alternativnu komunikaciju te ostale pristupačne načine, modalitete i formate komuniciranja koji im odgovaraju, uključujući lako čitljive formate i podnaslove; stoga poziva Komisiju da poduzme potrebne mjere za jačanje provedbe zakonodavstva EU-a o pristupu informacijama i komunikaciji; potiče Vijeće da bez daljnjeg odgađanja usvoji Odluku o sklapanju Ugovora iz Marakeša za olakšanje pristupa objavljenim djelima slijepim i slabovidnim osobama te osobama koje se iz nekog drugog razloga ne mogu koristiti tiskom; poziva Vijeće i države članice da provedu dosljedne i djelotvorne mjere u skladu s odredbama tog Ugovora;

84.  podsjeća na to da su neovisnost, integracija i pristup uključivom obrazovnom sustavu i sustavu osposobljavanja, građanskom i kulturnom životu, razonodi i sportu prava koja su zajamčena člancima 19., 24. i 30. Konvencije; podsjeća na to da su ta prava zaštićena u okviru prava EU-a, posebno člankom 21. Povelje o temeljnim pravima kojim se zabranjuje diskriminacija na osnovi invaliditeta i temeljem načela punog i istinskog sudjelovanja, uključujući demokratsko sudjelovanje i uključenost u društvo osoba s invaliditetom (članak 3. Konvencije); stoga traži od Komisije i država članica da ojačaju mjere kojima je cilj osobama s invaliditetom zajamčiti istinski i jednak pristup ne samo ključnim područjima kao što su uključivo i kvalitetno obrazovanje, kultura i sport, već i izvannastavnim aktivnostima, kao što su kazalište, jezici i umjetnost; traži od Komisije da u svoje ciljeve u područjima obrazovanja i osposobljavanja u okviru strategije Europa 2020. uključi pokazatelje koji se odnose na osobe s invaliditetom;

85.  podsjeća na nacrt općeg komentara Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom o članku 24. („pravo na uključivo obrazovanje”) u kojem se iznosi normativni sadržaj, obveze država, veza s drugim odredbama u Konvenciji i provedba na nacionalnoj razini;

86.  podsjeća na to da bi se programi usmjereni na mlade trebali posebno baviti mladim osobama s invaliditetom;

87.  napominje da bi se u strategije za mlade nakon 2018. trebale integrirati potrebe mladih s invaliditetom;

88.  podsjeća na to da su osobe s invaliditetom često isključene iz usluga obrazovanja i osposobljavanja ili nemaju istinski pristup tim uslugama u kojima su potrebni posebno osmišljeni obrazovni postupci kojima se uzima u obzir razina invaliditeta kako bi im se pomoglo da ostvare svoj puni društveni, gospodarski i obrazovni potencijal; ističe da bi trebalo poduzeti potrebne mjere kako bi se zajamčilo da svi učenici s invaliditetom imaju primjeren smještaj koji im je potreban kako bi uživali pravo na uključivo i kvalitetno obrazovanje; potiče države članice i nadležne regionalne i lokalne vlasti da ojačaju programe osposobljavanja i mogućnosti za stalno stručno usavršavanje za sve relevantne dionike uključene u neformalno i informalno obrazovanje, kao i njihov pristup infrastrukturama informacijske i komunikacijske tehnologije kako bi se podržao njihov rad s učenicima s invaliditetom i kako bi se borilo protiv predrasuda u pogledu osoba s invaliditetom, posebno osoba s psihosocijalnim i intelektualnim poteškoćama;

89.  poziva Komisiju i države članice da donesu djelotvorne mjere u cilju odgovaranja na problem segregacije i odbijanja učenika s invaliditetom u školama i obrazovnom okruženju te pružanja pristupa primjerenom smještaju i podršci koja im je potrebna, kako bi im se olakšalo ostvarivanje punog potencijala; ističe da se jednake mogućnosti mogu ostvariti samo ako je pravo na uključivo obrazovanje i osposobljavanje zajamčeno na svim razinama i u svim vrstama obrazovanja i osposobljavanja, uključujući cjeloživotno učenje, te ako je stoga zajamčeno priznavanje kvalifikacija osobama s invaliditetom, posebno kvalifikacija stečenih u pozitivnom obrazovnom okruženju u kojem osobe s invaliditetom mogu steći baš one kompetencije i vještine koje su im potrebne kako bi prevladali svoj invaliditet; skreće pozornost na tehničke i financijske nedostatke posebnih obrazovnih programa, posebno u državama članicama koje je pogodila kriza, te poziva Komisiju da razmotri na koji se način ta situacija može poboljšati;

90.  prima na znanje napredak postignut u reguliranju programa studentske razmjene, posebno programa Erasmus+, uključivanjem dodatne financijske potpore za mobilnost studenata i osoblja s invaliditetom te inzistira na tome da je potrebno nastaviti sastavljati specifične odredbe u svim aspektima programa; priznaje da su u praksi učenici s invaliditetom i dalje suočeni s brojnim preprekama ( prepreke u pogledu stavova, komunikacijske prepreke, arhitektonske barijere, informacijske prepreke, itd.) poziva Komisiju i države članice da povećaju svoju predanost sudjelovanju osoba s invaliditetom u programima razmjene EU-a te da povećaju vidljivost i transparentnost prilika za mobilnost; nadalje poziva Komisiju da promiče razmjenu najboljih praksi u vezi s pristupom programima razmjene za studente i nastavnike s invaliditetom;

91.  poziva na to da se obrazovni sustavi suzdrže od stvaranja okruženja u kojima se učenici etiketiraju, poput grupiranja po sposobnostima i rezultatima, jer to negativno utječe na učenike s invaliditetom, posebno na one koji imaju poteškoće u učenju;

92.  potiče Komisiju da u svoju ocjenu Direktive o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti uvrsti dio koji se odnosi na invaliditet i apelira na države članice da nastave s provedbom Direktive, među ostalim uzimajući u obzir potrebe osoba s invaliditetom i njihova prava da, jednako kao i svi ostali, budu upoznati i da se djelotvorno služe s odredbama i instrumentima te Direktive koji su slabo poznati čak i općem stanovništvu;

93.  ističe čvrstu vezu između invaliditeta, s kojim je suočeno više od 15 % stanovništva EU-a, i bolesti, uz poteškoće i trajne prepreke pristupu koje dovode do neodgovarajućeg pružanja zdravstvenih usluga osobama s invaliditetom ili nemogućnosti da im se one uopće pruže, uključujući i situacije kada je invaliditet posljedica nuspojave; primjećuje da nemogućnost pristupa kvalitetnim zdravstvenim uslugama ima negativan učinak na sposobnost osoba s invaliditetom da žive samostalno, uključeni u društvo i ravnopravno s drugima;

94.  primjećuje sa zabrinutošću da osobe s invaliditetom prijavljuju znatno veće stope neodgovarajućeg pružanja skrbi ili uskraćivanja skrbi te slučajeve prisilnog liječenja ili lošeg postupanja, što upućuje na nedostatak obuke zdravstvenih stručnjaka u području zdravstvene skrbi osoba s invaliditetom; apelira na države članice da ulažu u osposobljavanje stručnjaka koji pružaju skrb i pomoć osobama s invaliditetom;

95.  ističe da je u slučaju svih medicinskih postupaka za koje se traži informirani pristanak njega potrebno tražiti i od osoba s invaliditetom te da stoga moraju biti provedene sve potrebne mjere kako bi se zajamčilo da te osobe imaju pristup relevantnim informacijama i da ih razumiju; naglašava da se taj pristanak mora dati osobno, unaprijed i nakon što je osoba upoznata sa svim činjenicama, uz sve potrebne mehanizme kojima se jamči da se ta načela poštuju, te također naglašava da je potrebno poduzeti odgovarajuće mjere u pogledu osoba s psihosocijalnim invaliditetom;

96.  poziva Komisiju da u svoje zdravstvene instrumente i politike uklopi pristupe usmjerene na invaliditet kako bi se većom fizičkom, okolišnom i senzornom pristupačnošću, kvalitetom te cjenovnom dostupnošću doprinijelo boljim zdravstvenim rezultatima za osobe s invaliditetom u državama članicama, pri čemu bi se u izradi instrumenata i politika trebalo detaljno savjetovati s osobama s invaliditetom;

97.  ponavlja da su reproduktivna prava među temeljnim slobodama koje se jamče Bečkom deklaracijom i akcijskim programom iz 1993. te Konvencijom, uključujući: pravo na jednakost i nediskriminaciju, pravo na stupanje u brak i osnivanje obitelji; pravo na sveobuhvatnu skrb u pogledu reproduktivnog zdravlja, uključujući planiranje obitelji i zdravstvene usluge za rodilje, obrazovanje i pravo na dobivanje informacija; pravo na davanje informiranog pristanka za sve medicinske postupke, uključujući sterilizaciju i pobačaj; te pravo ne biti žrtvom seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja.

98.  poziva države članice da donesu mjere kako bi se zajamčilo da zdravstvena skrb i sve usluge koje se pružaju ženama s invaliditetom, uključujući sve usluge i skrb u području reproduktivnog i mentalnog zdravlja, budu dostupne i utemeljene na slobodnom i informiranom pristanku pojedinca;

99.  potiče države članice da donesu smjernice kako bi se zajamčilo da sve obrazovne aktivnosti, informacije, zdravstvena skrb i usluge u području spolnog i reproduktivnog zdravlja budu dostupne ženama i djevojčicama s invaliditetom u pristupačnom formatu prilagođenom dobi, uključujući znakovni jezik, Brailleovo pismo, taktilnu komunikaciju, uvećani tisak i druge alternativne načine, sredstva i formate komunikacije;

100.  ponovno potvrđuje svoje stajalište o tome da se ženama i muškarcima s invaliditetom, kao i njihovim obiteljima, mora osigurati stručna pomoć, uključujući skrb o djeci, kako bi im se omogućilo potpuno uživanje u majčinstvu i očinstvu;

101.  ističe da se u sustavima zdravstvenog osiguranja ne smiju diskriminirati osobe s invaliditetom;

102.  potiče Komisiju da za nacionalne kontaktne točke izradi smjernice na razini EU-a o pružanju pristupačnih informacija svim pacijentima o skrbi u drugim državama članicama, imajući na umu posebnu ulogu udruga pacijenata;

103.  potiče Komisiju da pomogne državama članicama i članovima europskih referentnih mreža da resurse i stručnost mreže prošire i na oblike invaliditeta koji nisu nužno rijetki, ali također zahtijevaju visokospecijaliziranu zdravstvenu skrb koju pružaju multidisciplinarni medicinski timovi te koncentraciju znanja i resursa preko tog okvira;

104.  smatra da se mora poboljšati pristupačnost zdravstvenih proizvoda i usluga za osobe s invaliditetom; napominje da ekonomske prepreke te prepreke u pogledu omjera troškova i koristi sprečavaju poboljšanje i provedbu pristupačnosti; smatra da će veća uključenost osoba s invaliditetom prilikom razvoja zdravstvenih proizvoda i usluga doprinijeti njihovoj većoj sigurnosti i pristupačnosti;

105.  ističe da se osobe s tjelesnim invaliditetom suočavaju s problemima i na digitaliziranom tržištu mobilnosti te traži da se svim osobama s invaliditetom, bez obzira na vrstu invaliditeta, pojednostavi pristup i to pristupačnim jezicima, formatima i tehnologijama koji su primjereni različitim vrstama invaliditeta, uključujući znakovni jezik, Brailleovo pismo, augmentativne i alternativne komunikacijske sustave te druga dostupna sredstva, metode i formate komunikacije koji im odgovaraju, što uključuje i lako razumljiv jezik, podnaslove i osobne tekstualne poruke, osobito za informacije o zdravlju, koristeći pritom više od jednog osjetila;

106.  potiče Komisiju da uloži znatne napore u stimuliranje i poticanje prevencije bolesti i promicanja zdravlja kako bi se uzele u obzir velike nejednakosti u području zdravstva i pristupa koje pogađaju najugroženije osobe s invaliditetom;

107.  poziva Komisiju i države članice da se zalažu za to da se i bolesti karakterizirane gubitkom pamćenja smatra invaliditetom;

108.  potiče Komisiju i države članice da na odgovarajući način priznaju ključnu ulogu obiteljskih njegovatelja te da zajamče da i oni imaju odgovarajući pristup zdravstvenim uslugama s obzirom na učinak koji njegovanje osoba s invaliditetom ima na njihovo tjelesno i mentalno zdravlje i dobrobit;

109.  poziva države članice i Komisiju da zajamče da su prava i usluge povezane sa zapošljavanjem, uključujući razumnu prilagodbu u okviru Direktive o jednakosti pri zapošljavanju, prenosivi i da su u skladu sa slobodom kretanja osoba s invaliditetom, kao što je utvrđeno u Ugovorima; poziva države članice da uvedu poticaje za poslodavce i aktivne mjere na tržištu rada kako bi se podržalo zapošljavanje osoba s invaliditetom; uviđa potencijal socijalne ekonomije i digitalnog gospodarstva u nastajanju za otvaranje radnih mjesta za osobe s invaliditetom;

110.  izražava zabrinutost zbog visoke stope nezaposlenosti osoba s invaliditetom, posebno žena s invaliditetom, u usporedbi s drugim skupinama stanovništva u Europskoj uniji; poziva države članice da izrade i zajamče politički okvir za sudjelovanje žena s invaliditetom na tržištu rada, uključujući žene s invaliditetom koji nije vidljiv, koje boluju od kroničnih bolesti ili poremećaja u učenju;

111.  zabrinut je zbog toga što se prema Direktivi o jednakosti pri zapošljavanju uskraćivanje prava na razumnu prilagodbu potrebama osoba s invaliditetom ne smatra izričito oblikom diskriminacije; traži od Komisije da sastavi izvješće o trenutačnom stanju u pogledu vrsta zaprimljenih žalbi i da s time u vezi razmotri je li potrebna revizija Direktive;

112.  ističe koristi od toga da se nadmaši okvir zapošljavanja u zaštićenim radionicama i da se uspostave uvjeti zapošljavanja za osobe s invaliditetom kojima ih se uključuje na otvoreno tržište rada; ističe važnost razmjene dobrih praksi među javnim tijelima, organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom, pružateljima usluga podrške, poslodavcima s iskustvom i drugim relevantnim akterima;

113.  poziva Komisiju i države članice da dodatno promiču zaposlenost osoba s invaliditetom preko poduzeća iz socijalne i solidarne ekonomije i da na taj način pomognu osobama s invaliditetom da uđu na tržište rada; s time u vezi poziva Komisiju da dodatno promiče novonastalo tržište socijalnog ulaganja instrumentima koji su osmišljeni kao dio inicijative socijalnog poslovanja i da obavijesti Parlament o rezultatima svoje revizije sredinom razdoblja;

114.  ističe da je ključno omogućiti osobama s invaliditetom da rade svoj posao u skladu sa specifičnim zakonodavstvom kako bi se spriječilo da postanu višak; nadalje preporučuje provedbu odgovarajućih provjera, uz suradnju sa zavodima za zapošljavanje i poduzećima kako bi se spriječilo isključenje osoba s invaliditetom iz tržišta rada i kako bi se u potpunosti iskoristio njihov potencijal;

115.  potiče države članice da donesu kvalitetne okvire za stažiranja i da potiču i razvijaju prilike za naukovanja i osposobljavanje za osobe s invaliditetom, jamčeći pritom razumnu prilagodbu i pristupačnost kako bi se osigurala socijalna zaštita i olakšala integracija osoba s invaliditetom na tržište rada;

116.  poziva države članice da poduzmu hitne mjere kako bi spriječile i preokrenule negativne učinke mjera štednje na socijalnu zaštitu osoba s invaliditetom;

117.  poziva države članice da u okviru europskog stupa socijalnih prava provedu djelotvorne mehanizme kako bi se spriječilo ili ublažilo siromaštvo, ugroženost i socijalnu isključenost osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, vodeći računa posebno o djeci i starijim osobama s invaliditetom;

118.  poziva države članice da se suzdrže od rezova u naknadama povezanima s invaliditetom, uslugama koje se pružaju u zajednici, zdravstvenim uslugama te programima osposobljavanja i obrazovanja kojima bi se ugrozila Konvencija i dodatno povećala razina siromaštva i socijalne isključenosti;

119.  potiče Komisiju i države članice da, ponovno radi suprotstavljanja socijalnoj isključenosti osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, na osnovi zajedničkih pravila promiču mjere za borbu protiv siromaštva s kojim su suočene mnoge obitelji pojedinaca u nepovoljnom položaju, pozivajući se na jasne pokazatelje na kojima će biti temeljena potrebna skrb;

120.  naglašava da se člankom 7. i člankom 96. stavkom 7. Uredbe o zajedničkim odredbama (EU) br. 1303/2013 od država članica i Komisije zahtijeva da zajamče da se jednake mogućnosti, nediskriminacija i uključivanje osoba s invaliditetom uzimaju u obzir i promiču pri korištenju sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, a posebno pri provedbi operativnih programa; poziva na integrirani pristup za rješavanje konkretnih potreba osoba s invaliditetom; stoga poziva Komisiju da pažljivo prati primjenu općih ex ante uvjeta u pogledu nediskriminacije i invaliditeta; ističe da bi evaluacijom tih uvjeta trebalo ocijeniti prikladnost planiranih mjera za promicanje jednakih mogućnosti za muškarce i žene te integraciju osoba s invaliditetom, posebno u pogledu dostupnosti izvora financiranja;

121.  potiče tvorce politika na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a da se pobrinu za učinkovito praćenje provedbe odredbi o nediskriminaciji, kao i pristupačnosti i upotrebe sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova namijenjenih osobama s invaliditetom, odnosno omogućavanju jednakog pristupa svim uslugama, uključujući internet, i ostvarenju jednakog i prikladnog životnog okruženja u lokalnim zajednicama u svim područjima (npr. ruralna i rijetko naseljena područja i gradska područja), te pristupu ustanovama koje o njima skrbe; međutim napominje da odgovornost za socijalne politike i njihovo financiranje prvenstveno leži na državama članicama;

122.  poziva Komisiju da pomno prati poštuje li se načelo nediskriminacije i provodi li se povezano zakonodavstvo pri korištenju sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova; naglašava da je pri planiranju i provedbi operativnih programa potrebno kao partnere uključiti tijela odgovorna za promicanje socijalne uključenosti i nediskriminacije, uključujući organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom, kako bi se zajamčilo da se interesi i problemi osoba s invaliditetom stvarno uzimaju u obzir; poziva da se sredstva iz europskih strukturnih i investicijskih fondova koriste kako bi se postiglo poštovanje minimalnih standarda u pogledu pristupačnosti, mobilnosti i smještaja osoba s invaliditetom i napominje da to predstavlja važan i izazovan zadatak, posebno za lokalne i regionalne vlasti;

123.  poziva države članice da bolje iskoriste strukturne fondove, posebno europski socijalni fond i program Kreativna Europa, te da što je više moguće uključe nacionalne, regionalne i lokalne organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom; nadalje ističe važnost jamčenja potpune pristupačnosti osoba s invaliditetom tržištu rada, obrazovanju i osposobljavanju, programu Erasmus+, Jamstvu za mlade i inicijativama mreže EURES;

124.  poziva države članice da šire načelo prema kojem javni naručitelji europskih strukturnih i investicijskih fondova mogu isključiti podnositelje zahtjeva koji ne poštuju obvezu pristupačnosti za osobe s invaliditetom;

125.  pozdravlja ex-ante uvjete u pogledu socijalne uključenosti i prioritet ulaganja za „prijelaz iz institucionalnih usluga u usluge u okviru zajednice” u Uredbi o zajedničkim odredbama; poziva države članice da upotrijebe ta sredstva u svrhu deinstitucionalizacije i kao alat za provedbu Konvencije;

126.  zabrinut je zbog toga što se europski strukturni i investicijski fondovi zloupotrebljavaju za poticanje institucionalizacije te poziva države članice i Komisiju da pojačaju svoj nadzor u skladu s Konvencijom te uz savjetovanje s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom; smatra da bi načela transparentnosti trebala biti vodilja kroz čitavi postupak od dodjele sredstava do njihove uporabe;

127.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu potrebne mjere, među ostalim upotrebom europskih strukturnih i investicijskih fondova i drugih relevantnih fondova EU-a za razvijanje visokokvalitetnih i cjenovno pristupačnih sustava podrške u lokalnim zajednicama za dječake i djevojčice s invaliditetom i njihove obitelji, uključujući osobe kojima treba visoka razina podrške, za poticanje deinstitucionalizacije i sprečavanje nove institucionalizacije te za promicanje uključivih zajednica i pristupa uključivom kvalitetnom obrazovanju za dječake i djevojčice s invaliditetom;

128.  smatra da bi institucije EU-a trebale razmotriti mogućnost otvaranja budućih i postojećih izvora financiranja organizacijama koje aktivno predstavljaju osobe s invaliditetom;

129.  poziva Komisiju da nastavi raditi na uključivanju osoba s invaliditetom pomoću financijske potpore za niz projekata i organizacija na lokalnoj razini;

130.  poziva institucije EU-a i države članice da aktivno uključe osobe s invaliditetom u postupke donošenja odluka, među ostalim preko organizacija koje ih predstavljaju, u skladu s člankom 4. stavkom 3. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom; nadalje potiče da se tijekom takvih postupaka u obzir uzmu mišljenja osoba s invaliditetom;

131.  ponovno ističe važnost iznimki i ograničenja autorskih i srodnih prava koja su na raspolaganju osobama s invaliditetom; napominje sklapanje Ugovora iz Marakeša kojem je cilj olakšanje pristupa objavljenim djelima slijepim i slabovidnim osobama te ponovno naglašava svoje uvjerenje da EU ima nadležnost potpisati taj Ugovor i da pritom revizija pravnog okvira EU-a ili pravovremenost odluke Suda Europske unije nisu uvjet za njegovu ratifikaciju; u tom smislu također naglašava potrebu da Parlament, Komisija i države članice surađuju radi brze ratifikacije Ugovora iz Marakeša;

132.  ističe da bi se svakom zakonodavnom promjenom u području autorskih i srodnih prava osobama s invaliditetom trebao omogućiti pristup svim formatima djela i usluga zaštićenih tim pravima; ponavlja da Komisija ima obvezu podnijeti zakonodavne prijedloge o iznimkama i ograničenjima u pogledu autorskih i srodnih prava kako bi se zajamčilo da osobe s različitim oblicima invaliditeta imaju pristup djelima i uslugama zaštićenima tim pravima;

133.  inzistira na tome da su digitalni sustavi za osobe s invaliditetom važan alat kojim se olakšava njihovo sudjelovanje u svim aspektima društva te preporučuje nastavak razmatranja mogućnosti uporabe pomoćnih tehnologija u obrazovanju; uviđa da nerazmjeran broj osoba s invaliditetom trenutačno nije na internetu, da je isključen iz digitalnog razvoja i da stoga propušta informacije i prilike te mogućnost učenja novih vještina i pristupanja važnim uslugama; stoga poziva zakonodavce na nacionalnoj razini i na razini EU-a da prilikom provedbe zakonodavstva o jedinstvenom digitalnom tržištu uključe odredbe o pristupačnosti, da integriraju pristupačnost digitalnog sadržaja u sve politike, da pokrenu programe osposobljavanja za „digitalne šampione” u zajednicama kako bi potaknuli više osoba s invaliditetom na korištenje internetom te da poduzmu potrebne mjere za borbu protiv kiberkriminala i zlostavljanja na internetu; poziva Komisiju i države članice da zajamče da prava intelektualnog vlasništva nisu nerazumna ili diskriminatorna prepreka pristupu osoba s invaliditetom kulturnim materijalima te da razmotre mogućnost obveznog izuzeća autorskih prava u slučaju upotrebe za osobe s invaliditetom koja je izravno povezana s invaliditetom i koja je nekomercijalne prirode, u mjeri u kojoj je to potrebno s obzirom na konkretni invaliditet; poziva na primjenu transverzalnog pristupa ljudskim pravima osoba s invaliditetom u svim politikama EU-a;

134.  podsjeća na to da je sport iznimno vrijedan instrument u kontekstu socijalne uključenosti jer pruža mogućnosti za interakciju i stjecanje društvenih vještina; poziva Komisiju i države članice da u skladu s člankom 30. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom pokrenu konkretne programe usmjerene na povećanje pristupačnosti sportskih aktivnosti i sportskih događanja osobama s invaliditetom; napominje da je pravo na potpuni pristup kulturnim događanjima ili rekreacijskim aktivnostima osnovno pravo te stoga poziva Komisiju da poveća mogućnost pristupa tim događanjima, mjestima na kojima se održavaju događanja, robi i uslugama, uključujući u području audiovizualnih proizvoda; pozdravlja inicijative u cilju pružanja audiovizualnih i drugih sadržaja s odgovarajućim podnaslovima ili audio opisima kako bi bili dostupni i osobama s invaliditetom;

135.  smatra da bi za osobe s invaliditetom trebalo razviti digitalne instrumente kojima bi se omogućilo integraciju sportaša i sportašica s invaliditetom, ali i platforme za rad na daljinu te za rad u zajedničkim i otvorenim radnim prostorima; smatra nadalje da kvalitetnu obrazovnu i sportsku infrastrukturu u školama treba prilagoditi potrebama djece s invaliditetom te da u svakoj državi članici treba uspostaviti nacionalne i regionalne strateške okvire politike za cjeloživotno obrazovanje koje bi sadržavale i konkretne mjere za razvoj vještina osoba s invaliditetom;

136.  podsjeća da bi se potprogramom MEDIA u okviru Kreativne Europe trebalo posebno uzimati u obzir projekte koji se bave problemom invaliditeta i da bi s time u vezi trebalo istaknuti obrazovnu moć filmova i festivala;

137.  naglašava da je pristupačnost ključna kako bi osobe s invaliditetom mogle u potpunosti iskoristiti europske turističke ponude;

138.  ističe da se u okviru turističkih usluga moraju uzeti u obzir posebne potrebe osoba s invaliditetom, kao što su jednostavan pristup informacijama i komunikaciji te objektima kao što su sobe, kupaone, zahodi i ostali unutarnji prostori;

139.  smatra da načelo „turizam za sveˮ treba biti referentna točka za svako djelovanje povezano s turizmom na nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj ili europskoj razini; ističe da bi pružatelji usluga u sektoru turizma trebali uzeti u obzir potrebe osoba s invaliditetom promicanjem prilagodbe struktura i aktivnosti osposobljavanja osoblja.

Posebne obveze

140.  poziva na osmišljavanje pokazatelja temeljenih na ljudskim pravima te poziva države članice da pruže kvantitativne i kvalitativne usporedive podatke raščlanjene na osnovi različitih čimbenika, poput roda, dobi, radnog statusa i invaliditeta za sve aktivnosti u EU-u; poziva Komisiju da financira relevantna istraživanja i prikupljanje podataka, na primjer o pristupačnosti turističkih i zdravstvenih usluga, nasilju, zlostavljanju i iskorištavanju osoba s invaliditetom, bez obzira na vrstu invaliditeta, u zajednici i u institucijama;

141.  poziva Komisiju da uskladi prikupljanje podataka o invaliditetu koristeći se društvenim istraživanjima na razini EU-a, u skladu s člankom 31. Konvencije, u cilju preciznog utvrđivanja i objavljivanja razvoja događaja u tom sektoru; ističe da bi se pri takvom prikupljanju podataka trebale primjenjivati metodologije koje se odnose na sve osobe s invaliditetom, uključujući i one s težim oštećenjima te one koje žive u ustanovama; svi prikupljeni podaci podložni su strogoći inicijativa u području zaštite ljudskih prava i zaštite podataka, uključujući među ostalim odredbe Europske konvencije o ljudskim pravima, Povelje Europske unije o temeljnim pravima i Europske direktive o zaštiti podataka; ističe da takve provjere moraju biti što je više moguće prilagođene slučaju i usmjerene te da je nakon njih potrebno provesti odgovarajuće studije i radionice koje će rezultirati prikladnim i učinkovitim djelovanjem;

142.  poziva Komisiju da sustavno uvrštava prava osoba s invaliditetom u sve politike i programe Europske unije u području međunarodne suradnje;

143.  naglašava važnost postizanja svih ciljeva održivog razvoja povezanih s invaliditetom, a posebno četvrti cilj o jamčenju uključivog, pravednog i kvalitetnog obrazovanja, i potrebu za povećanjem broja škola s pristupom prilagođenoj infrastrukturi i materijalima za osobe s invaliditetom te za ulaganjem u kompetencije nastavnika u pogledu uključivog obrazovanja i sudjelovanja djece u školi i zajednici;

144.  naglašava obvezu da se nikog ne zanemari i upućivanja na pitanje invaliditeta prisutne u ciljevima održivog razvoja, osobito u dijelovima u vezi s obrazovanjem, rastom i zapošljavanjem, nejednakošću i pristupačnošću naseljenih područja te u pogledu prikupljanja podataka o ciljevima održivog razvoja i praćenja tih ciljeva te preporučuje da EU preuzme vodeću ulogu u provedbi ciljeva održivog razvoja kojima se vodi računa o osobama s invaliditetom; također naglašava pozivanja na Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa;

145.  preporučuje da EU preuzme vodstvo u provedbi Programa za održivi razvoj do 2030. kojom se uzimaju u obzir osobe s invaliditetom te da uspostavi program rada i predvidi reviziju sredinom razdoblja plana rada kako bi se zajamčio mehanizam za nadzor i evaluaciju te osigurala odgovornost EU-a;

146.  poziva Komisiju da pripremi nacrt provedbenog plana za ciljeve održivog razvoja i za smanjenje rizika od katastrofa u skladu s Konvencijom; ističe da bi takav plan trebao znatno doprinijeti utvrđivanju pokazatelja u područjima povezanima s invaliditetom i socio-ekonomskom uključenošću; naglašava da pri definiciji pokazatelja za ciljeve održivog razvoja posebnu pozornost treba posvetiti siromaštvu, socijalnoj zaštiti, zdravstvenoj zaštiti, nasilju nad ženama, seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, pristupu vodi, sanitarnim uslugama i energiji, otpornosti na katastrofe te upisu u matične knjige rođenih;

147.  ističe činjenicu da sve politike i programi EU-a, i vanjski i unutarnji, moraju biti u skladu s Konvencijom te da se njima moraju uspostaviti konkretne mjere kojima se osigurava da su prava osoba s invaliditetom uvrštena u sva područja, uključujući humanitarne i razvojne politike i programe; u tom pogledu poziva EU da donese usklađenu politiku o razvoju kojim se vodi računa o osobama s invaliditetom te da usvoji sustavni i institucionalizirani pristup na temelju kojega bi se pitanje prava osoba s invaliditetom uvrstilo u sve politike i programe EU-a u području međunarodne suradnje;

148.  preporučuje da delegacije i agencije EU-a pokažu dovoljno razumijevanje strategija EU-a za invaliditet te da rade na uključiv i pristupačan način; predlaže stvaranje „kontaktne točke” za Konvenciju u okviru Europske službe za vanjsko djelovanje; poziva na to da se u sve programe osposobljavanja o ljudskim pravima koji se provode u okviru misija zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) što prije uvrsti perspektiva osoba s invaliditetom;

149.  nadalje, poziva EU da:

   pokrene više razvojnih projekata koji su konkretno usmjereni na osobe s invaliditetom;
   uspostavi mehanizam za izgradnju kapaciteta i razmjenu dobrih praksi među raznim institucijama EU-a te između EU-a i njegovih država članica o pristupačnoj humanitarnoj pomoći kojom su obuhvaćene i osobe s invaliditetom;
   uspostavi kontaktne točke za pitanja invaliditeta u delegacijama EU-a, imenujući osposobljene službenike za vezu čija stručnost i profesionalnost može biti od koristi osobama s invaliditetom;
   uvrsti pitanja povezana s invaliditetom u dijaloge s partnerskim zemljama te da podrži i započne stratešku suradnju s nevladinim organizacijama koje se bave invaliditetom u partnerskim zemljama;
   preispita Višegodišnji financijski okvir (VFO) i Europski razvojni fond u kontekstu Konvencije;
   uvrsti, u mogući novi Europski konsenzus o razvoju, upućivanje na uvrštenje pitanja povezanih s invaliditetom u politike EU-a;
   razmotri mogućnost da se sredstva predviđena za sve politike i programe EU-a u području međunarodne suradnje namijene nacionalnim programima za osobe s invaliditetom;
   zajamči potencijalno ugroženoj djeci pravovremenu, odgovarajuću i cjelovitu skrb s obzirom na važnost brzog djelovanja kod djece;

150.  pozdravlja novi 12. cilj Akcijskog plana za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019.; poziva Komisiju da se pobrine za to da provedba Konvencije o pravima osoba s invaliditetom bude neizostavna tema dijaloga o ljudskim pravima s trećim zemljama; poziva posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava da predvodi i nadzire napredak u tom području, posebno vodeći računa o naporima za standardizaciju u pogledu pristupačnosti;

151.  podržava istinsko uključenje osoba s invaliditetom u društvo, posebno u lokalne zajednice, te financiranje službi za osobe koje žive samostalno preko programa pod okriljem financijskih instrumenata za vanjsko djelovanje; poziva na pojednostavljenje korištenja strukturnih fondova EU-a; poziva na evaluaciju instrumenata za vanjsko financiranje na sredini razdoblja kako bi se ocijenila uspješnost njihova doprinosa uključenju osoba s invaliditetom u društvo, rušenju barijera i promicanju pristupačnosti; nadalje, zahtijeva da se pri potrošnji sredstava za programe EU-a kojima se potiče institucionalizacija izbjegava segregacija osoba s invaliditetom; poziva na povećanje i nadziranje rashoda u dogovoru s organizacijama koje se bave problemom invaliditeta;

152.  smatra da bi sve osobe koje EU zapošljava u području upravljanja svojim vanjskim granicama i u centrima za prihvat azilanata trebale proći posebno osposobljavanje za rad s osobama s invaliditetom kako bi se osiguralo da su potrebe tih osoba ispunjene;

153.  pozdravlja činjenicu da se Komisija povukla iz okvira za neovisni nadzor (okvir EU-a); predan je pronalaženju najprikladnijeg oblika za okvir EU-a kako bi bio u potpunosti u skladu s Konvencijom i s Pariškim načelima te potiče da se Kodeks ponašanja između Vijeća, država članica i Komisije, kojim se određuju interni mehanizmi provedbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u Europskoj uniji i zastupanja EU-a u vezi s tom Konvencijom, revidira i izmjeni tako da u postupak bude uključen i Europski parlament;

154.  ističe potrebu za pojačanom političkom suradnjom u kontekstu okvira koja bi uključivala financijske i ljudske resurse kojima bi se osiguralo ispunjavanje obveza i provođenje preporuka iznesenih u Konvenciji;

155.  pridaje iznimnu važnost članku 33. Konvencije („Nacionalna provedba i praćenje”) i zaključnim napomenama 76. i 77. Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom te stoga pozdravlja činjenicu da je taj Odbor suglasan sa sudjelovanjem Parlamenta u okviru EU-a;

156.  poziva proračunska tijela da dodijele adekvatna sredstva kako bi se funkcije okvira EU-a mogle izvršiti na neovisan način;

157.  ističe da Odbor za predstavke u skladu s člankom 227. Ugovora o funkcioniranju Europske unije europskim građanima (fizičkim i pravnim osobama) pruža aktivnu zaštitu i omogućava im da podnesu pritužbu protiv europskih, nacionalnih i lokalnih tijela u slučaju povrede prava, uključujući prava koja proizlaze iz primjene europskih politika čiji je cilj primjena Konvencije, i to u okviru Izjave u vezi s razgraničenjem nadležnosti, koja je priložena završnom aktu o donošenju Ugovora;

158.  ističe činjenicu da je Odbor za predstavke (zajedno s Europskim ombudsmanom, koji štiti građane u slučaju nepravilnosti u postupanju) jedan od institucionalnih instrumenata Europske unije koji pruža zaštitu unutar okvira EU-a u skladu s načelima djelovanja nacionalnih institucija za zaštitu i promicanje ljudskih prava („Pariška načela”), koja je Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila u svojoj Rezoluciji 48/134 iz 1993.;

159.  ističe da u cilju pružanja zaštite Odbor za predstavke svoje zadaće stavlja u službu okvira za neovisni nadzor kada je riječ o prethodnim istragama povreda prava EU-a pri provedbi Konvencije, prosljeđivanju predstavki drugim parlamentarnim odborima u svrhu istrage ili poduzimanju odgovarajućih koraka te posjetima na licu mjesta radi prikupljanja informacija i uspostavljanja kontakata s nacionalnim tijelima;

160.  podsjeća da Odbor za predstavke svake godine prima velik broj predstavki od osoba s invaliditetom, što odražava stvarnost milijunâ ljudi diljem Europe koji se svakodnevno suočavaju s poteškoćama u pogledu pristupa poslu i zapošljavanju, obrazovanju i prijevozu ili u pogledu sudjelovanja u političkom, javnom i kulturnom životu; ističe važnost članka 29. Konvencije o sudjelovanju osoba s invaliditetom u političkom i javnom životu bez diskriminacije;

161.  ističe da su predstavke kojima je dana najveća pozornost često imale potporu organizacija civilnog društva koje predstavljaju osobe s invaliditetom i da je stoga potrebno promicati zaštitnu ulogu i djelotvornost predstavki koje se temelje na povredi tih prava; pohvaljuje ulogu koju su te organizacije imale u pogledu promicanja društvene uključenosti i poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom;

162.  prima na znanje predstavke koje se bave povredama u nekim državama članicama u pogledu osiguravanja sredstava za život osoba s invaliditetom, ne samo kada je riječ o neisplaćivanju naknada koje su propisane zakonom, već i u slučajevima, poput onog iz predstavke 1062/2014, kada su nadležna tijela navodno proizvoljno donijela administrativne odluke o smanjenju prethodno odobrenih naknada na temelju dvojbenih liječničkih procjena kojima je smanjen stupanj invaliditeta; traži od dotičnih nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela da pokažu više razumijevanja za posljedice takvih postupaka na živote dotičnih osoba i njihovih obitelji te traži od Komisije da pomno nadzire razne politike i povezane mjere na području invaliditeta koje se provode u različitim državama članicama;

163.  napominje da neke države članice koje su ratificirale Konvenciju još nisu uspostavile ili imenovale tijela za provedbu i praćenje Konvencije, što je obvezno prema članku 33.; napominje da je rad tijela koja su već uspostavljena, posebice okviri za nadzor uspostavljeni u skladu s člankom 33. stavkom 2., otežan zbog nedostatka financijskih i ljudskih resursa te nepostojanja čvrste pravne osnove za njihovo imenovanje;

164.  potiče sve države članice da okvirima za nadzor, uspostavljenima u skladu s člankom 33. stavkom 2., osiguraju dostatne i sigurne financijske i ljudske resurse kako bi mogli obavljati svoje zadaće; smatra da bi države članice također trebale zajamčiti neovisnost okvira za nadzor tako da osiguraju da su njihov sastav i način rada u skladu s Pariškim načelima o funkcioniranju nacionalnih institucija za ljudska prava, kako je navedeno u članku 33. stavku 2., a podrška tome bila bi uspostava formalne pravne osnove kojom se jasno definira uloga i područje primjene okvira; potiče države članice koje još nisu imenovale tijela iz članka 33. da to što prije učine te da im osiguraju resurse i daju mandat za učinkovitu provedbu i praćenje obveza iz Konvencije;

165.  ističe da mrežu za provedbu Konvencije treba ojačati kako bi se tom provedbom na odgovarajući način upravljalo na internoj, ali i na međuinstitucionalnoj razini, uz istovremeno aktivno sudjelovanje, na aktivnostima i sastancima, osoba s invaliditetom i organizacija koje ih predstavljaju i blisko savjetovanje s njima;

166.  traži od svih institucija, agencija i tijela EU-a da uspostave kontaktne točke te ističe da je potreban horizontalni međuinstitucionalni mehanizam koordinacije diljem glavnih uprava i institucija EU-a; poziva na provođenje potrebnih prilagodbi u okviru strategije za provedbu Konvencije;

167.  poziva na jačanje međuinstitucionalne koordinacije među provedbenim mehanizmima raznih institucija EU-a;

Usklađenost institucija Europske unije s Konvencijom (kao tijela javne uprave)

168.  smatra da je važno da Odbor za predstavke organizira ciljana događanja na temu predstavki povezanih s invaliditetom te naglašava koliko je važan dijalog kojem doprinose različiti dionici, uključujući ostale relevantne odbore Europskog parlamenta, članove okvira EU-a za Konvenciju, organizacije civilnog društva koje predstavljaju osobe s invaliditetom i pripadnike akademske zajednice;

169.  pozdravlja činjenicu da je javno savjetovanje pod nazivom „Zaštita prava osoba s invaliditetom iz perspektive zaprimljenih predstavki”, koje je 15. listopada 2015. organizirao Odbor za predstavke, zadovoljilo visoke standarde pristupačnosti te predlaže da se osobama s invaliditetom u budućnosti omogući pristup svim sjednicama parlamentarnih odbora;

170.  pozdravlja korištenje Brailleova pisma u komunikaciji s podnositeljima predstavki te potiče sve institucije EU-a da u komunikaciji s građanima koriste znakovni jezik, lako razumljiv jezik i Brailleovo pismo kako bi se podržali i ojačali napori da se građane uključi u rad institucija i europski projekt;

171.  poziva države članice i institucije EU-a da se pobrinu za to da su mogućnosti za sudjelovanje u javnim savjetodavnim postupcima uistinu i opsežno promicane upotrebom komunikacijskih sredstava koja su pristupačna osobama s invaliditetom, poput Brailleovog pisma ili lako razumljivog jezika;

172.  poziva države članice i institucije EU-a da osiguraju da se mogućnosti sudjelovanja u postupcima savjetovanja jasno i opsežno promiču korištenjem pristupačnih komunikacijskih sredstava, da se doprinosi mogu pružiti i uporabom drugih formata poput Brailleovog pisma ili lako razumljivog jezika te da se osobama s invaliditetom, uključujući i osobe s intelektualnim poteškoćama i poteškoćama u učenju, u potpunosti omogući pristup javnim saslušanjima i sastancima na kojima se raspravlja o predloženim zakonima i politikama;

173.  ističe da je osobama s invaliditetom potrebno omogućiti stvarno sudjelovanje i slobodu izražavanja na javnim događanjima i sastancima koji se održavaju u institucijama ili koji su u organizaciji institucija upotrebom podnaslova, tumačenjem na znakovni jezik te dokumentima na Brailleovu pismu i lako razumljivom jeziku;

174.  poziva Upravni odbor Europskih škola, uključujući Komisiju, da zajamči uključivo kvalitetno obrazovanje u Europskim školama u skladu sa zahtjevima Konvencije u pogledu multidisciplinarnog ocjenjivanja, uključivanja djece s invaliditetom i osiguravanja razumne prilagodbe njihovim potrebama, istovremeno jamčeći uključivo sudjelovanje roditelja s invaliditetom;

175.  poziva institucije da podrže i promiču rad Europske agencije za posebne potrebe i uključivo obrazovanje;

176.  poziva EU da revidira pravila zajedničkog sustava zdravstvenog osiguranja i mirovinskog sustava te mjere socijalne sigurnosti i socijalne zaštite povezane s invaliditetom kako bi se zajamčila nediskriminacija i jednake prilike za osobe s invaliditetom, među ostalim prepoznavanjem toga da se zdravstvene potrebe povezane s invaliditetom razlikuju od bolesti i promicanjem mogućnosti neovisnog života i rada punom nadoknadom dodatnih troškova opreme ili usluge koji su potrebni za rad (na primjer printer za Brailleovo pismo, slušni aparati, tumač za znakovni jezik, usluge podnaslovljivanja, itd.);

177.  potiče institucije, agencije i tijela da zajamče da se postojeći pravilnici o osoblju uistinu i u potpunosti provode u skladu s Konvencijom i da se interna pravila i provedbene odredbe osmišljavaju tako da u potpunosti poštuju odredbe Konvencije, kao dio otvorenog procesa u kojem se uzimaju u obzir osobe s invaliditetom, kako bi se odgovorilo na zaključne napomene;

178.  poziva na omogućavanje adekvatne razumne prilagodbe koja je u skladu s Konvencijom i koja se temelji na potrebama za osobe s invaliditetom ili osobe koje imaju uzdržavane članove obitelji s invaliditetom, koje su zaposlene u europskim institucijama, uzimajući posebno u obzir potrebe roditelja s invaliditetom;

179.  potiče institucije EU-a da donesu sveobuhvatne politike zapošljavanja, zadržavanja i promicanja s privremenim pozitivnim mjerama u cilju aktivnog i znatnog povećanja broja dužnosnika ili zaposlenika i stažista s invaliditetom, uključujući osobe sa psihosocijalnim i intelektualnim invaliditetom, u skladu s člankom 5. Direktive 2000/78/EZ;

180.  preporučuje da se za osoblje izrade sveobuhvatni programi osposobljavanja u pogledu Konvencije uz savjetovanje s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom, s naglaskom na osoblje koje je u izravnom kontaktu s osobama s invaliditetom, upravu i javnu nabavu;

181.  traži od institucija EU-a da sadržaj svojih internetskih stranica i aplikacija, uključujući svoje intranetske stranice te sve ključne dokumente i audiovizualni sadržaj, učine pristupačnima, jamčeći istovremeno fizičku pristupačnost njihovih zgrada;

182.  poziva Komisiju na blisku suradnju s drugim institucijama, tijelima i agencijama EU-a te s državama članicama u cilju koordinacije djelotvornih i sustavnih daljnjih radnji u pogledu zaključnih napomena, po mogućnosti primjenom strategije o provedbi Konvencije;

183.  poziva Europsku uniju i države članice da se prilikom provedbe svojih zaključnih napomena savjetuju s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom te da ih na strukturiran i sustavan način uključe u tu provedbu;

184.  s obzirom na članak 35. Konvencije, u skladu s kojim države članice koje su potpisale Konvenciju imaju obvezu izraditi početno izvješće te podnositi daljnja izvješća o provedbi Konvencije, smatra da se ta izvješća trebaju slati svake četiri godine te da u njihovoj izradi trebaju sudjelovati organizacije koje se bave problemom invaliditeta;

o
o   o

185.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)SL L 23, 27.1.2010., str. 35.
(2)CRPD/C/EU/CO/1.
(3)CRPD/C/EU/Q/1.
(4)A/RES/64/142.
(5)SL L 347, 20.12.2013., str. 320.
(6)SL L 303, 2.12.2000., str. 16.
(7)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0059.
(8)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0321.
(9)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0320.
(10)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0286.
(11)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0261.
(12)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0208.
(13)SL C 75, 26.2.2016., str. 130.
(14)SL C 131 E, 8.5.2013., str. 9.
(15)SL C 212 E, 5.8.2010., str. 23.
(16)Sud EU-a, spojeni predmeti C-335/11 i C-337/11 HK Danmark, 11. travnja 2013., stavci 29. i 30.; Sud EU-a, predmet C-363/12 Z, 18. ožujka 2014., stavak 73.; Sud EU-a, predmet C-356/12 Glatzel, 22. svibnja 2014., stavak 68.
(17)Izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava: Nasilje nad djecom s invaliditetom: zakonodavstvo, politike i programi u EU-u (http://fra.europa.eu/sites/default/files/fra_uploads/fra-2015-violence-against-children-with-disabilities_en.pdf).
(18)Izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava, Nasilje nad ženama: istraživanje provedeno diljem EU-a. Najvažniji rezultati: http://fra.europa.eu/sites/default/files/fra-2014-vaw-survey-main-results-apr14_en.pdf
(19)Van Straaten et al. (2015). Samoprocjena potrebne skrbi nizozemskih beskućnika s mogućim intelektualnim teškoćama i bez njih: studija praćenje u razdoblju od jedne i pol godine. Objavljena u: Health Soc Care Community, 1. listopada 2015. Epub, 1. listopada 2015.
(20)EU-SILC 2012.
(21)SL C 56 E, 26.2.2013., str. 41.
(22)COM(2015)0615.
(23)SL C 45 E, 23.2.2010., str. 71.


Prigovor na provedbeni akt o dopuštenim zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani
PDF 259kWORD 76k
Rezolucija Europskog parlamenta od 7. srpnja 2016. o nacrtu uredbe Komisije o izmjeni Uredbe (EU) br. 432/2012 o utvrđivanju popisa dopuštenih zdravstvenih tvrdnji koje se navode na hrani, osim onih koje se odnose na smanjenje rizika od bolesti te na razvoj i zdravlje djece (D44599/02 – 2016/2708(RPS))
P8_TA(2016)0319B8-0842/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt uredbe Komisije (D44599/02),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani(1), a posebno njezin članak 13. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir mišljenje od 12. travnja 2016. koje je iznio odbor naveden u članku 25. stavku 1. gore navedene Uredbe,

–  uzimajući u obzir članak 5.a stavak 3. točku (b) Odluke 1999/468/EZ Vijeća od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji(2),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. te stavak 4. točku (c) Poslovnika,

A.  budući da je u članku 4. Uredbe (EZ) br. 1924/2006 navedeno da Komisija do 19. siječnja 2009. utvrđuje specifične prehrambene profile kojima hrana ili određene kategorije hrane moraju udovoljavati kako bi mogli na sebi nositi prehrambene ili zdravstvene tvrdnje te uvjete za uporabu tih prehrambenih ili zdravstvenih tvrdnji za hranu ili kategorije hrane obzirom na prehrambene profile;

B.  budući da u skladu s člankom 2. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 1924/2006 „zdravstvena tvrdnja” znači svaka tvrdnja kojom se izjavljuje, sugerira ili naznačuje da postoji odnos između neke kategorije hrane, određene hrane ili jedne od njezinih sastavnica i zdravlja;

C.  budući da postoji opravdana zabrinutost u vezi s tim da tvrdnje da kofein pomaže u povećanju budnosti i poboljšanju koncentracije ne odražavaju povezanost konzumacije kofeina i „zdravlja”;

D.  budući da Komisija još nije utvrdila te prehrambene profile;

E.  budući da u limenci energetskog pića od 250 ml može biti sadržano do 27 g šećera i 80 mg kofeina;

F.  budući da bi prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije slobodni šećeri trebali predstavljati najviše 10 % dnevnog energetskog unosa kod odraslih i djece, dok bi se dodatnim smanjenjem na manje od 5 % dnevno (otprilike 25 g) ostvarila dodatna zdravstvena korist(3);

G.  budući da je Europska agencija za sigurnost hrane ustvrdila da visoki unos šećera u obliku zašećerenih pića može doprinijeti povećanju tjelesne mase;

H.  budući da će korištenje predloženih zdravstvenih tvrdnji pogodovati konzumaciji energetskih pića te da se opravdano može očekivati da će kao posljedica toga dnevni unos šećera i kofeina biti veći od najviših preporučenih dnevnih vrijednosti;

I.  budući da se u članku 3. točki (c) Uredbe (EZ) br. 1924/2006 zabranjuje korištenje zdravstvenih tvrdnji kojima se potiče prekomjerna konzumaciju hrane;

J.  budući da se, prema nacrtu uredbe Komisije, za prehrambene proizvode kojima su djeca i adolescenti ciljana skupina ne smiju koristiti tvrdnje da kofein pomaže u povećanju budnosti i poboljšanju koncentracije;

K.  budući da su adolescenti najveći potrošači energetskih pića;

L.  budući da 68 % adolescenata i 18 % djece redovito konzumira energetska pića;

M.  budući se industrija energetskih pića u svojem fakultativnom Kodeksu prakse za oglašavanje i označavanje energetskih pića obvezala samo na to da neće oglašavati energetska pića djeci ispod 12 godina(4);

N.  budući da se u praksi teško može nadzirati prodaju li se energetska pića na kojima su navedene predložene tvrdnje djeci, bez obzira na to jesu li im ciljana skupina djeca ili adolescenti, zbog čega su uvjeti korištenja koji su priloženi predloženim tvrdnjama neučinkoviti; budući da ionako ništa ne može spriječiti da se oglašavanje takvih pića usmjeri na adolescente;

O.  budući da, kako je navedeno u članku 3. točki (a) Uredbe (EZ) br. 1924/2006, uporaba prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji ne smije biti netočna, dvoznačna ili zavaravajuća;

P.  budući da bi zbog uvjeta ili ograničenja u vezi s tim da se predložene tvrdnje ne bi smjele koristiti na hrani koja je namijenjena djeci ili adolescentima te tvrdnje postale dvoznačne kada je riječ o mogućim negativnim učincima te hrane na ljudsko zdravlje;

Q.  budući da je Komisija u prošlosti (što je potvrdio Opći sud u slučaju dekstroze) odbijala odobriti zdravstvene tvrdnje kojima se potrošačima slala proturječna ili dvoznačna poruka, čak iako je njihovo odobrenje ovisilo o posebnim uvjetima uporabe i/ili ako su im bile priložene dodatne poruke ili upozorenja(5);

R.  budući da je Europska agencija za sigurnost hrane u svojem znanstvenom mišljenju zaključila da nema dovoljno dostupnih informacija na temelju kojih bi se utvrdila sigurna razina unosa kofeina za djecu te da unos od 3 mg po kilogramu tjelesne težine na dan vjerojatno ne predstavlja problem za sigurnost djece i adolescenata(6);

S.  budući da, kako je navedeno u točki (c) članka 3. Uredbe (EZ) br. 1924/2006, „prehrambene ili zdravstvene tvrdnji ne služe za [...] poticanje ili odobravanje prekomjernog konzumiranja neke hrane”;

T.  budući da 25 % potrošača energetskih napitaka adolescentske dobi konzumira tri ili više limenke odjedanput te da bi predložene tvrdnje mogle potaknuti konzumaciju još većih količina tih energetskih napitaka;

U.  budući da predložena oznaka upozorenja (u uvjetima uporabe) ne sadrži upozorenje u vezi s maksimalnom preporučenom količinom pri jednom unosu, već se referira samo na maksimalni dnevni unos;

V.  budući da je konzumiranje energetskih napitaka povezano s glavoboljama, poteškoćama sa spavanjem i problemima u ponašanju djece i adolescenta koji ih redovito konzumiraju;

1.  protivi se prihvaćanju nacrta uredbe Komisije;

2.  smatra da nacrt uredbe Komisije nije u skladu s ciljem i sadržajem Uredbe (EZ) br. 1924/2006;

3.  traži od Komisije da povuče svoj nacrt uredbe;

4.  poziva države članice da razmotre uvođenje pravila u pogledu oglašavanja pića s visokim udjelom kofeina ili hrane s dodatkom kofeina usmjerenog na djecu i adolescente;

5.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1)SL L 404, 30.12.2006., str. 9.
(2)SL L 184, 17.7.1999., str. 23.
(3)http://apps.who.int/iris/bitstream/10665/149782/1/9789241549028_eng.pdf?ua=1
(4)http://www.energydrinkseurope.org/wp-content/uploads/2015/01/FINAL_EDE-Code-of-Practice_clean_250914.pdf
(5)Vidi presudu Općeg suda od 16. ožujka 2016., Dextro Energy protiv Europske komisije, T-100/15, ECLI:EU:T:2016:150, stavak 74.
(6)http://www.efsa.europa.eu/sites/default/files/consultation/150115.pdf

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti