Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. rujna 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola uz Sporazum između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Švicarske Konfederacije, s druge strane, o slobodnom kretanju osoba u vezi sa sudjelovanjem Republike Hrvatske kao ugovorne stranke nakon njezinog pristupanja Europskoj uniji (14381/2013 – C8-0120/2016 – 2013/0321(NLE))

P8_TA(2016)0339 A8-0216/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (14381/2013),

–  uzimajući u obzir Protokol uz Sporazum između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Švicarske Konfederacije, s druge strane, o slobodnom kretanju osoba u vezi sa sudjelovanjem Republike Hrvatske kao ugovorne stranke nakon njezinog pristupanja Europskoj uniji (14382/2013),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti podnesen u skladu s člankom 217., člankom 218. stavkom 6. točkom (a) te člankom 218. stavkom 8. drugim podstavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0120/2016),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0216/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Švicarske Konfederacije.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. rujna 2016. o nacrtu odluke Vijeća o Trostranom socijalnom samitu za rast i zapošljavanje i stavljanju izvan snage Odluke br. 2003/174/EZ (05820/2014 – C8-0164/2016 – 2013/0361(APP))

P8_TA(2016)0340 A8-0252/2016

(Posebni zakonodavni postupak – suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (05820/2014),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 352. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0164/2016),

–  uzimajući u obzir svoju Privremenu rezoluciju od 15. travnja 2014. o prijedlogu odluke Vijeća o Trostranom socijalnom samitu za rast i zapošljavanje(1),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0252/2016),

1.  daje suglasnost za nacrt odluke Vijeća;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Usvojeni tekstovi P7_TA(2014)0377.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. rujna 2016. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja direktive Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju tehničkih pravila za plovila unutarnje plovidbe, izmjeni Direktive 2009/100/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2006/87/EZ (07532/2/2016 – C8-0227/2016 – 2013/0302(COD))

P8_TA(2016)0341 A8-0256/2016

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (07532/2/2016 – C8-0227/2016),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 21. siječnja 2014.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. siječnja 2014.(2),

–  uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju(3) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0622),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 76. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za promet i turizam (A8-0256/2016),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt prihvaćen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 177, 11.6.2014., str. 58. (2) SL C 126, 26.4.2014., str. 48. (3) Usvojeni tekstovi od 15.4.2014, P7_TA(2014)0343.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. rujna 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i država SADC SGP-a, s druge strane (10107/2016 – C8-0243/2016 – 2016/0005(NLE))

P8_TA(2016)0342 A8-0242/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (10107/2016),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i država SADC SGP-a, s druge strane (05730/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu člankom 207. stavcima 3. i 4., člankom 209. stavkom 2.,i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0243/2016),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0242/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica EU-a i država članica SADC SGP-a (Bocvana, Lesoto, Mozambik, Namibija, Južna Afrika i Svazi).

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. rujna 2016. o prijedlogu direktive Vijeća o provedbi Sporazuma sklopljenog između Općeg udruženja poljoprivrednih zadruga u Europskoj uniji (COGECA), Europskog saveza transportnih radnika (ETF) i Udruženja nacionalnih organizacija ribolovnih poduzeća (EUROPÊCHE) od 21. svibnja 2012., kako je izmijenjen 8. svibnja 2013., o provedbi Konvencije Međunarodne organizacije rada o radu u ribolovu iz 2007. (2016/2794(RSP))

P8_TA(2016)0343 B8-0976/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije za direktivu Vijeća o provedbi Sporazuma sklopljenog između Općeg udruženja poljoprivrednih zadruga u Europskoj uniji (COGECA), Europskog saveza transportnih radnika (ETF) i Udruženja nacionalnih organizacija ribolovnih poduzeća (EUROPÊCHE) od 21. svibnja 2012., kako je izmijenjen 8. svibnja 2013., o provedbi Konvencije Međunarodne organizacije rada o radu u ribolovu iz 2007. (COM(2016)0235),

–  uzimajući u obzir Sporazum sklopljen između Općeg udruženja poljoprivrednih zadruga u Europskoj uniji (COGECA), Europskog saveza transportnih radnika (ETF) i Udruženja nacionalnih organizacija ribolovnih poduzeća (EUROPÊCHE) od 21. svibnja 2012., kako je izmijenjen 8. svibnja 2013., o provedbi Konvencije Međunarodne organizacije rada o radu u ribolovu iz 2007.,

–  uzimajući u obzir članak 155. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 101. stavak 3. Poslovnika,

A.  budući da članak 155. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije socijalnim partnerima omogućava da, ako žele, na razini Unije stupe u međusobni dijalog, koji može dovesti do ugovornih odnosa, uključujući sporazume;

B.  budući da članak 155. stavak 2. Ugovora navodi da do provođenja sporazuma sklopljenih na razini Unije može doći na zajednički zahtjev strana potpisnica odlukom Vijeća, a na prijedlog Komisije; budući da su strane potpisnice sporazuma podnijele takav zahtjev;

C.  budući da je radnicima u sektoru ribarstva potrebna posebna zaštita s obzirom na, među ostalim, posebne značajke rada na ribarskim plovilima, visoku stopu nesreća sa smrtnim ishodom ili bez njega te rizik i pojavu profesionalnih bolesti, u usporedbi s drugim sektorima, u opasnom radnom okruženju, nejasno razgraničenje među radnim vremenom, odmorom i slobodnim vremenom te utjecaj umora na zdravlje i sigurnost, a koji se djelomično pojavljuje i zbog nedovoljno odmora, veliku učestalost neformalnih i atipičnih radnih odnosa te sustava isplate plaća, uključujući sustave utemeljene na udjelima članova posade;

D.  budući da Konvencija Međunarodne organizacije rada br. 188 o radu u ribolovu, zajedno s preporukom br. 199., obuhvaća glavna pitanja koja se odnose na jamčenje dostojnih uvjeta rada i života na brodu, uključujući odgovornosti vlasnika i skipera ribarskih plovila u pogledu zdravlja i sigurnosti radnika (članak 8.), definiciju minimalne dobi za zapošljavanje i zaštitu mladih radnika (članak 9.), obvezne liječničke preglede i certifikate (članci 10. – 12.), razdoblja odmora (članci 13. i 14.), popise posade (članak 15.), ugovore o radu u kojima su utvrđene zadaće i uvjeti rada (članci 16. – 20.), pravo na repatrijaciju (članak 21.), zapošljavanje ribara i popunjavanje radnih mjesta (članak 22.), redovitu isplatu plaća ribara te pokrivanje troškova preseljenja obitelji (članci 23. i 24.), norme o smještaju i hrani (članci 25. – 28.), definiciju sigurnosnih i zdravstvenih normi na radu i pružanje medicinske skrbi na brodu (članci 29. – 33.), socijalnu zaštitu (članci 34. – 37.), zaštitu u slučaju bolesti, ozljede ili smrti vezane uz rad (članci 38. i 39.), poštovanje i provedbu propisa (članci 40. – 44.);

E.  budući da je dosad samo osam zemalja ratificiralo Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 188 o radu u ribolovu; budući da su, unatoč odluci Vijeća kojom se državama članicama EU-a daje odobrenje za ratifikaciju Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 188 o radu u ribolovu, to učinile samo njih dvije, Francuska i Estonija; budući da bi EU i njegove države članice trebali imati vodeću ulogu u promicanju dostojnih plaća i uvjeta rada u ribarstvu;

F.  budući da se taj Sporazum primjenjuje na sve ribare zaposlene na ribarskim plovilima koja su registrirana u jednoj od država članica EU-a ili plove pod njezinom zastavom i čija je aktivnost komercijalni ribolov; budući da će uvrštavanjem Sporazuma socijalnih partnera o Konvenciji Međunarodne organizacije rada o radu u ribolovu u zakonodavstvo EU-a Europska unija ojačati svoju poziciju u pogledu poticanja njezine provedbe u partnerskim zemljama diljem svijeta, čime će se doprinijeti ostvarenju poštenih i jednakih uvjeta za sektor ribarstva u svijetu, uključujući borbu protiv najgorih oblika iskorištavanja ribara poput prisilnog rada, trgovine ljudima i dječjeg rada;

1.  prima na znanje prijedlog Komisije za direktivu Vijeća o provedbi Sporazuma sklopljenog između Općeg udruženja poljoprivrednih zadruga u Europskoj uniji (COGECA), Europskog saveza transportnih radnika (ETF) i Udruženja nacionalnih organizacija ribolovnih poduzeća (EUROPÊCHE) od 21. svibnja 2012., kako je izmijenjen 8. svibnja 2013., o provedbi Konvencije Međunarodne organizacije rada o radu u ribolovu iz 2007; međutim, izražava žaljenje zbog toga što je Sporazum koji su socijalni partneri finalizirali početkom 2013. Vijeću predstavljen sa zakašnjenjem; naglašava važnost socijalnog dijaloga, uključujući na europskoj razini;

2.  pozdravlja činjenicu da su u Sporazumu koji su sklopili socijalni partneri te u prijedlogu Komisije predviđeni tek minimalni zahtjevi, čime se državama članicama i/ili socijalnim partnerima omogućuje da donesu mjere koje su pogodnije za radnike u dotičnom području; napominje da se taj Sporazum primjenjuje i na samozaposlene ribare koji rade zajedno s drugim radnicima na istom plovilu; ističe da se odredbe koje se odnose na plaću, socijalnu zaštitu i socijalnu sigurnost i dalje trebaju razvijati kako bi se zajamčio primjeren i dostojan dohodak za radnike i njihove obitelji, među ostalim i u slučaju ozljede, nesreće ili smrti; naglašava važnost uspostave mehanizama za provedbu Sporazuma, uključujući uvođenje odgovarajućih mjera za inspekciju i provedbenih mjera;

3.  nastavno na zahtjev socijalnih partnera predlaže hitno usvajanje Direktive Vijeća;

4.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te dotičnim socijalnim partnerima.

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. rujna 2016. o nedavnim događajima u Poljskoj i njihovu utjecaju na temeljna prava utvrđena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (2016/2774(RSP))

P8_TA(2016)0344 B8-0977/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovore, a posebno članke 2., 3., 4. i 6. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Ustav Republike Poljske,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i relevantnu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2014. naslovljenu „Novi okvir EU-a za jačanje vladavine prava” (COM(2014)0158),

–  uzimajući u obzir svoju raspravu od 19. siječnja 2016. o stanju u Poljskoj,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. travnja 2016. o stanju u Poljskoj(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Komisije o vladavini prava u Poljskoj usvojeno 1. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 27. srpnja 2016. o vladavini prava u Poljskoj,

–  uzimajući u obzir mišljenje stručnjakâ Vijeća Europe od 6. lipnja 2016. o tri nacrta zakona o poljskim javnim medijima,

–  uzimajući u obzir mišljenje Venecijanske komisije od 11. ožujka 2016. o izmjenama Zakona o Ustavnom sudu Poljske od 25. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Venecijanske komisije od 13. lipnja 2016. o Zakonu od 15. siječnja 2016. o izmjenama Zakona o policiji i nekih drugih zakona,

–  uzimajući u obzir izvješće povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe od 15. lipnja 2016. nakon njegova posjeta Poljskoj od 9. do 12. veljače 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se Europska unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina, budući da su te vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca (članak 2. UEU-a, koji je poljski narod odobrio na referendumu održanom 2003. godine);

B.  budući da se u članku 6. stavku 3. UEU-a potvrđuje da temeljna prava, kako su zajamčena Europskom konvencijom o ljudskim pravima i kako proizlaze iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama, čine opća načela prava Unije;

C.  budući da Europska unija funkcionira na osnovi pretpostavke uzajamnog povjerenja da države članice poštuju demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, kao što je zapisano u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i Povelji o temeljnim pravima;

D.  budući da je u članku 9. Ustava Poljske zapisano da Republika Poljska poštuje obvezujuće međunarodno pravo;

E.  budući da je vladavina prava jedna od zajedničkih vrijednosti na kojima je Europska unija osnovana i da je Komisija, zajedno s Parlamentom i Vijećem, prema Ugovorima odgovorna za jamčenje poštovanja vladavine prava kao temeljne vrijednosti naše Unije i da se mora pobrinuti za to da se prava, vrijednosti i načela Europske unije poštuju;

F.  budući da je neovisnost pravosuđa upisana u članak 47. Povelje o temeljnim pravima i članak 6. Europske konvencije o ljudskim pravima i da je ona nužan uvjet za demokratsko načelo diobe vlasti, što odražava i članak 10. poljskog Ustava;

G.  budući da su dioba vlasti i neovisnost pravosuđa srž demokratskog sustava i da ne smiju biti ugrožene;

H.  budući da su nedavni događaji u Poljskoj, posebno spor o sastavu i funkcioniranju Ustavnog suda, te neobjavljivanje presuda Ustavnog suda izazvali zabrinutost u pogledu poštovanja vladavine prava;

I.  budući da je Venecijanska komisija u svom mišljenju o izmjenama Zakona o Ustavnom sudu pozvala poljska državna tijela da presude Ustavnog suda objave, u potpunosti poštuju i izvrše, te naglasila da će spomenute izmjene ozbiljno ugroziti rad Suda i učiniti ga nedjelotvornim u njegovoj funkciji čuvara Ustava;

J.  budući da je paraliza Ustavnog suda navela Komisiju na pokretanje dijaloga s poljskom vladom u sklopu okvira za vladavinu prava kako bi se zajamčilo poštovanje vladavine prava; budući da je Komisija, nakon intenzivnog dijaloga s poljskim vlastima i u svjetlu činjenice da poljska vlada nije ostvarila napredak u rješavanju ustavne krize, smatrala nužnim formalizirati svoju ocjenu aktualne situacije u obliku mišljenja;

K.  budući da, unatoč dodatnim razgovorima s poljskim vlastima, pitanja koja čine prijetnju vladavini prava u Poljskoj nisu razriješena na zadovoljavajući način i da Komisija smatra da u Poljskoj postoji sistemska prijetnja vladavini prava; budući da je stoga dala konkretne preporuke poljskim vlastima o hitnom rješavanju pitanja koje ona smatra problematičnima;

L.  budući da je svrha okvira za vladavinu prava razriješiti sistemske prijetnje vladavini prava u bilo kojoj od država članica Europske unije, posebno u situacijama u kojima se one ne mogu uspješno riješiti postupcima za utvrđivanje povrede i kad se „mehanizmima za zaštitu vladavine prava” koji postoje na nacionalnoj razini te prijetnje više ne mogu djelotvorno ukloniti;

M.  budući da je Europska unija privržena poštovanju slobode i pluralizma medija i prava na informiranje i slobodu izražavanja, što je utvrđeno u članku 11. Povelje o temeljnim pravima i članku 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, a to se odražava i u članku 14. poljskog Ustava;

N.  budući da već usvojene i novopredložene izmjene poljskog Zakona o medijima, posebno kad je riječ o upravljanju javnim medijima te njihovoj uredničkoj slobodi i institucionalnoj autonomiji, izazivaju zabrinutost glede poštovanja slobode izražavanja odnosno slobode i pluralizma medija;

O.  budući da su stručnjaci Vijeća Europe, nakon dijaloga na razini stručnjaka održanog s poljskim vlastima o paketu nacrta tri zakona o javnim medijima, zaključili da su potrebna poboljšanja, posebno u području upravljanja, sadržaja i javne zadaće tih medija te zaštite novinara;

P.  budući da su pravo na slobodu i sigurnost, pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života te zaštita osobnih podataka utvrđeni člancima 6., 7. i 8. Povelje o temeljnim pravima i člancima 5. i 8. Europske konvencije o ljudskim pravima, ali i člancima 31. i 47. poljskog Ustava;

Q.  budući da je Venecijanska komisija u svom mišljenju o izmjenama Zakona o policiji i nekih drugih zakona zaključila da postupovna jamstva i bitni uvjeti koji su Zakonom o policiji određeni za provedbu tajnog nadzora nisu dostatni za sprječavanje njegove pretjerane upotrebe i neopravdanog uplitanja u privatan život i zaštitu podataka pojedinaca; s tim u vezi podsjeća da su i Sud EU-a i Europski sud za ljudska prava naglasili da je potrebno uvesti učinkovite mehanizme nadzora, po mogućnosti uz sudsku kontrolu, kako bi se zajamčio nadzor takvih aktivnosti;

R.  budući da je novi Protuteroristički zakon razlog za sličnu zabrinutost, posebno u vezi s usklađenošću s člancima 5., 8., 10. i 11. Europske konvencije o ljudskim pravima i poljskim Ustavom;

S.  budući da Europska komisija smatra da, dokle god Ustavni sud ne može u potpunosti provoditi ustavni nadzor, ne postoji stvarna kontrola usklađenosti s Ustavom zakonodavnih akata kao što su posebno osjetljivi novi zakonodavni akti koje je nedavno usvojio Sejm, a to znači i s ustavnim odredbama o temeljnim pravima;

T.  budući da je Venecijanska komisija sastavljena od neovisnih stručnjaka za ustavno pravo koje imenuju sve članice Vijeća Europe, uključujući i Poljsku, i da njezino mišljenje predstavlja tumačenje obveza članica Vijeća Europe o vladavini prava i demokraciji s najvećim autoritetom; budući da je aktualna poljska vlada izravno zatražila mišljenje Venecijanske komisije;

U.  budući da su pravo na pošteno suđenje, pretpostavka nevinosti i pravo na obranu utvrđeni člancima 47. i 48. Povelje o temeljnim pravima i člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima, ali i člancima 41., 42. i 45. poljskog Ustava;

V.  budući da je povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe u svom izvješću nakon posjeta Poljskoj zaključio da se nedavno usvojenim izmjenama Zakona o kaznenom postupku i Zakona o tužiteljstvu ugrožavaju pravo na pošteno suđenje u kaznenom postupku, pretpostavka nevinosti i pravo na obranu, posebno u slučajevima kad nije utvrđena dovoljna zaštita za izbjegavanje zloupotrebe ovlasti, kao i načelo diobe vlasti;

W.  budući da je prema Povelji o temeljnim pravima, Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava spolno i reproduktivno zdravlje žena povezano s nizom ljudskih prava, između ostalog i s pravom na život i dostojanstvo, zaštitom od nečovječnog i ponižavajućeg postupanja, pravom na dostupnost zdravstvene zaštite, pravom na privatnost, pravom na obrazovanje i zabranom od diskriminacije, a sve to odražavaju i odredbe poljskog Ustava;

X.  budući da je učinkovita, nepristrana, profesionalna i politički neutralna javna uprava osnovno obilježje demokratske vlasti, te budući da je novim Zakonom o javnoj upravi, čini se, to načelo ugroženo, kao i članak 153. poljskog Ustava;

Y.  budući da je poljski Ustavni sud proglasio da je niz odredbi zakona usvojenog 22. srpnja 2016. i dalje neustavan;

Z.  budući da je poljski ministar okoliša odobrio plan za povećanje dobivanja drva u šumi Białowieża; budući da je, kad je Nacionalno vijeće za očuvanje prirode iznijelo prigovor na plan, vlada zamijenila 32 od njegovih 39 članova; budući da je Komisija 16. lipnja 2016. pokrenula postupak radi utvrđivanja povrede prava u šumi Białowieża;

1.  ističe da je od ključne važnosti zajamčiti puno poštovanje zajedničkih europskih vrijednosti iz članka 2. UEU-a i poljskog Ustava, kao i temeljnih prava utvrđenih Poveljom o temeljnim pravima;

2.  ponavlja svoj stav iznesen u Rezoluciji od 13. travnja 2016. o stanju u Poljskoj, posebno u vezi s paralizom rada Ustavnog suda, čime se ugrožavaju demokracija, temeljna prava i vladavina prava u Poljskoj;

3.  izražava žaljenje i zabrinutost zbog toga što dosad nije pronađeno kompromisno rješenje i što preporuke Venecijanske komisije od 11. ožujka 2016. nisu provedene; isto tako izražava žaljenje zbog odbijanja poljske vlade da objavi sve presude Ustavnog suda, uključujući i one od 9. ožujka 2016. i 11. kolovoza 2016.;

4.  pozdravlja odlučnost Komisije da nastavi konstruktivan i produktivan dijalog s poljskom vladom radi iznalaženja brzih i konkretnih rješenja za prethodno navedene sistemske prijetnje vladavini prava; ističe da se taj dijalog mora voditi nepristrano, da se mora zasnivati na dokazima i odvijati se u duhu suradnje, ali da istodobno treba poštovati nadležnosti Europske unije i njezinih država članica, u skladu s Ugovorima i načelom supsidijarnosti;

5.  prima na znanje usvajanje mišljenja Komisije i njezinu kasniju preporuku u sklopu okvira za vladavinu prava nakon ocjenjivanja stanja u Poljskoj; očekuje da će Komisija Parlamentu omogućiti pristup tom mišljenju, u skladu s Prilogom II. Okvirnom sporazumu o odnosima Europskog parlamenta i Europske komisije;

6.  poziva poljsku vladu da surađuje s Komisijom na temelju načela lojalne suradnje, kako je navedeno u Ugovoru, te je poziva da tri mjeseca koja joj je dala Komisija iskoristi za to da sve stranke zastupljene u poljskom Sejmu potakne na pronalaženje kompromisa kojim bi se riješila trenutačna ustavna kriza uz puno poštovanje mišljenja Venecijanske komisije i preporuke Europske komisije;

7.  poziva Komisiju da kao čuvarica ugovora nadgleda – što je sljedeći korak – način na koji poljske vlasti provode preporuke te da pritom Poljskoj pruža svu moguću pomoć u pronalaženju odgovarajućih rješenja za jačanje vladavine prava;

8.  zabrinut je, s obzirom na to da Ustavni sud ne funkcionira, zbog nedavnog brzog razvoja situacije na području zakonodavstva u drugim poljima bez odgovarajuće rasprave te poziva Komisiju da ocijeni sukladnost usvojenog zakonodavstva s primarnim i sekundarnim zakonodavstvom EU-a te s vrijednostima na kojima se Unija temelji, uzimajući u obzir preporuke Venecijanske komisije od 11. lipnja 2016. i povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe od 15. lipnja 2016. i preporuke Komisije o vladavini prava od 27. srpnja 2016., a posebno:

9.  poziva Komisiju da Parlament redovito i detaljno transparentno informira o ostvarenom napretku i poduzetim mjerama;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe te predsjedniku Republike Poljske.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0123.

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. rujna 2016. o odnosima EU-a i Tunisa u aktualnom regionalnom kontekstu (2015/2273(INI))

P8_TA(2016)0345 A8-0249/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 8. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir završno izvješće misije EU-a za promatranje izbora o zakonodavnim i predsjedničkim izborima održanima u Tunisu 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava iz ožujka 2014. pod nazivom „Zatvorenici u Tunisu, međunarodni standardi u odnosu na stvarnost” i izjave dužnosnika iz tuniškog Ministarstva pravosuđa,

–  uzimajući u obzir Okvir za jedinstvenu potporu Europske unije za Tunis za razdoblje 2014. – 2015. koji je izmjenom Odluke Komisije C(2014)5160 produljen do kraja 2016.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o pregledu europske politike susjedstva(1),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 18. studenoga 2015. pod nazivom „Preispitivanje Europske politike susjedstva” (JOIN(2015)0050),

–  uzimajući u obzir da je Tunis 1. prosinca 2015. potpisao Sporazum o pridruživanju programu Obzor 2020. u području istraživanja i inovacija,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2016. o početku pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Tunisa(2),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 10. ožujka 2016. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju hitnih autonomnih trgovinskih mjera za Republiku Tunis(3),

–  uzimajući u obzir stupanje na snagu 19. travnja 2016. Uredbe (EU) 2016/580 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. travnja 2016. o uvođenju hitnih autonomnih trgovinskih mjera za Republiku Tunis(4),

–  uzimajući u obzir preporuke Vijeća za pridruživanje između EU-a i Tunisa od 17. ožujka 2015. za provedbu Akcijskog plana EU-a i Tunisa za razdoblje 2013. – 2017. i zajedničku izjavu Vijeća za pridruživanje između EU-a i Tunisa od 18. travnja 2016.,

–  uzimajući u obzir strateški razvojni plan Tunisa za razdoblje 2016. – 2020.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0249/2016),

A.  budući da je Tunis jedna od prioritetnih zemalja u okviru europske politike susjedstva;

B.  budući da je u arapskom svijetu Tunis uspješan primjer mirne demokratske tranzicije čija je konsolidacija presudna za stabilnost čitave regije te prema tome i sigurnost Europe;

C.  budući da je Tuniški kvartet za nacionalni dijalog 2015. osvojio Nobelovu nagradu za mir za „presudan doprinos izgradnji pluralističke demokracije u Tunisu”;

D.  budući da se Tunis trenutačno nalazi u teškoj društveno-ekonomskoj situaciji te je suočen sa sigurnosnim rizicima koji uglavnom proizlaze iz situacije u Libiji; budući da je turizam, koji je ključni sektor tuniškog gospodarstva, teško pogođen tim okolnostima i terorističkim napadima na tu zemlju;

E.  budući da tuniško gospodarstvo uvelike ovisi o inozemnim ulaganjima, turizmu i izvozu proizvoda u EU te da gospodarstvo može rasti samo uz daljnji razvoj demokracije;

F.  budući da je nedostatak radnih mjesta i prilika bio jedan od glavnih razloga masovnih narodnih prosvjeda održanih 2011. te s obzirom na to da se ljudi s tim problemima još uvijek svakodnevno suočavaju jer je stopa nezaposlenosti među mladima i dalje visoka;

G.  budući da je nužno razviti istinsko partnerstvo u kojem bi se vodilo računa o interesima stanovništva s obje strane Sredozemlja, s posebnim naglaskom na smanjenju društvenih i regionalnih nejednakosti u Tunisu;

H.  budući da bi EU, u kontekstu pada Ben Alijeva režima i konsolidacije demokratskog procesa, mogao poboljšati svoj politički dijalog s Tunisom uzimajući više u obzir interese i prioritete tog važnog partnera kako bi se ostvario cilj stabilnosti;

I.  budući da EU i njegove države članice moraju i dalje predano surađivati s tuniškim narodom i njihovom vladom kako bi se promicali zajednički interesi, uključujući u području trgovine, ulaganja, turizma, kulture i sigurnosti;

J.  budući da je u kontekstu organizacije pododbora uspostavljen trostrani dijalog između vlasti, civilnog društva i predstavnika EU-a u Tunisu;

K.  budući da su sloboda tiska i sloboda objavljivanja ključne za otvoreno, slobodno i demokratsko društvo;

L.  budući da je Tunis imao važnu ulogu u posredovanju sklapanju sporazuma između sukobljenih strana u Libiji;

M.  budući da su nestabilnost u Libiji i njezin učinak prelijevanja ozbiljna prijetnja stabilnosti Tunisa i cijele regije; budući da je Tunis prihvatio znatan broj raseljenih Libijaca koji su pobjegli pred nestabilnosti i nasiljem u Libiji, što stavlja dodatni pritisak na unutarnju situaciju u Tunisu i njegovu infrastrukturu;

N.  budući da je u proteklih nekoliko godina Tunis pretrpio više terorističkih napada; budući da je Tunis važan partner EU-a u borbi protiv terorizma;

O.  budući da IS/Daiš regrutira zabrinjavajuće mnogo mladih Tunižana te da beznađe i gospodarska stagnacija doprinose tomu da ekstremističke organizacije sve više privlače mlade;

1.  potvrđuje svoju predanost narodu Tunisa i njegovu procesu političke tranzicije koji je započeo 2011.; ističe izazove i prijetnje s kojima se ta zemlja susreće u konsolidaciji demokratskog procesa i provedbi reformi nužnih za društveni i gospodarski prosperitet te jamčenje sigurnosti; snažno potiče EU i države članice da mobiliziraju i bolje koordiniraju velika tehnička i financijska sredstva kako bi Tunisu pružili konkretnu pomoć; ističe da će bez mjera za povećanje apsorpcijskog kapaciteta Tunisa biti ugrožena njegova stabilnost, demokracija, dobro upravljanje, borba protiv korupcije, gospodarski razvoj i radna mjesta u regiji te svaki izgled za uspješno provođenje reformi; stoga poziva na uspostavu istinskog i dubokog sveobuhvatnog partnerstva između EU-a i Tunisa;

2.  poziva sudionike partnerstva iz Deauvillea da ispune preuzete obveze; smatra da je stanje u Tunisu razlog za pokretanje pravog Marshallova plana s odgovarajućim sredstvima namijenjenim podupiranju demokratske konsolidacije i poticanju ulaganja i razvoja u svim sektorima gospodarskog i društvenog života, a posebno otvaranju radnih mjesta te očuvanju kvalitetnih i pristupačnih javnih usluga; poziva nadalje na konsolidaciju potpore civilnom društvu; izražava zabrinutost zbog aktualnih društveno-ekonomskih i proračunskih poteškoća povezanih s nestabilnošću tranzicijskog razdoblja i imperativnosti toga da Tunis provede adekvatne reforme za poticanje zapošljavanja i razvijanje održivog i uključivog rasta; smatra da je kao rezultat toga važno da se proračunske vlasti slože oko toga da odlučno povećaju sredstva Europskog instrumenta za susjedstvo označena za Tunis;

3.  napominje da povijesna demokratska tranzicija Tunisa, unatoč krajnje lošoj socijalnoj i gospodarskoj situaciji, iziskuje mnogo ambicioznije partnerstvo između EU-a i Tunisa koje nadilazi konvencionalne mjere;

4.  pohvaljuje dobru suradnju između Tunisa i njegovih susjeda, o kojoj svjedoči potpisivanje povlaštenog trgovinskog sporazuma i uspostava lokalnih prekograničnih odbora s Alžirom radi poticanja lokalnog razvoja, te tijesna povezanost tuniškog i libijskog gospodarstva kao i solidarnost koju je tuniški narod iskazao prema raseljenim Libijcima; pozdravlja u tom smislu napredak ostvaren u procesu pomirbe u Libiji;

5.  naglašava važnost poštovanja ljudskih prava u provedbi revidirane europske politike susjedstva; poziva na razvijanje mehanizama kojima se nadzire poštovanje temeljnih sloboda, jednakosti spolova i drugih pitanja povezanih s ljudskim pravima, uz puno sudjelovanje civilnog društva;

6.  ističe da ponovno pokretanje političkog procesa integracije u okviru Unije Arapskog Magreba može biti iznimno korisna prilika za to da se zajamči sigurnost i ojača suradnja u cijelog regiji;

I – Političke reforme i institucije

7.  izražava potporu procesu demokratizacije i ističe potrebu za socijalnim i ekonomskim reformama u Tunisu; naglašava da je potrebno pružiti podršku Skupštini narodnih predstavnika (Skupština) s obzirom na izazov jačanja stabilnosti u nestabilnom regionalnom kontekstu, jačajući istodobno demokraciju; izražava zabrinutost zbog nedostatnih sredstava kojima raspolaže tuniška Skupština, što otežava njezinu zakonodavnu ulogu i usporava donošenje hitno potrebnog novog zakonodavstva; podržava nastojanja Skupštine da poboljša svoje kapacitete, pa i zapošljavanjem osoblja; podržava preispitivanje potreba Skupštine; zahtijeva od službi Parlamenta da unaprijede aktivnosti kojima se podupire izgradnja kapaciteta Skupštine; preporučuje da Parlament u svojim prostorima organizira politički sastanak na najvišoj političkoj razini, poput „Tuniškog tjedna”, kako bi se potaknula parlamentarna suradnja;

8.  pozdravlja osnivanje Zajedničkog parlamentarnog odbora EU-a i Tunisa koji će imati središnju ulogu u omogućavanju europskim i tuniškim parlamentarcima da se redovito sastaju i započnu strukturirani politički dijalog o demokraciji, ljudskim pravima, vladavini prava i svim ostalim temama od zajedničkog interesa; naglašava da, u kontekstu otvaranja trgovinskih pregovora o slobodnoj trgovini, Zajednički parlamentarni odbor EU-a i Tunisa može odigrati važnu ulogu u djelotvornom praćenju tekućih pregovora; poziva na pokretanje posebnih inicijativa za potporu Skupštini s drugim parlamentarnim odborima kao što su Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (potpora u pogledu pitanja pravosuđa i unutarnjih poslova, migracijskog prava i mjera povezanih s policijskom i pravosudnom suradnjom u kaznenim stvarima, uključujući terorizam);

9.  pozdravlja trostrani dijalog u Tunisu; poziva na nastavak tog dijaloga i njegovo širenje na sve aspekte bilateralnih odnosa između EU-a i Tunisa, posebno radi jamčenja sudjelovanja civilnog društva u provedbi revizije europske politike susjedstva i pregovora o prioritetima EU-a i Tunisa;

10.  napominje da je reforma javne uprave jedna od najzahtjevnijih reformi koje Tunis mora provesti; pozdravlja to što tuniška vlada razmatra nove metode za ubrzanje ključnih prioritetnih politika; vjeruje da povezivanje europskih i tuniških uprava pozitivno doprinosi reformi javne uprave; podupire korištenje informatičkim tehnologijama u uspostavi i razvoju e-države i e-uprave;

11.  pozdravlja činjenicu da se Tunis pridržava međunarodnih standarda u pogledu slobode udruživanja, zahvaljujući čemu je Tunis dobio vodeću ulogu u jačanju neovisnog civilnog društva u arapskom svijetu; poziva na jačanje tehničke potpore i potpore za izgradnju kapaciteta organizacija civilnog društva, političkih stranaka i sindikata, s obzirom na to da moraju odigrati ključnu ulogu u Tunisu i da su se dokazali kao elementi od ključne važnosti za demokratsku tranziciju i razvoj općenito, odgovornost vlade i nadgledanje poštovanja ljudskih prava, uključujući zaštitu svih žena i djece, rodnu jednakost i zaštitu svih žrtava progona i diskriminacije; pozdravlja konkretne programe koje u tom području financira EU poput projekta kojim se podupire civilno društvo i sporazuma između Europskog gospodarskog i socijalnog odbora i Tuniškog kvarteta kako bi se osnažile veze između civilnih društava Tunisa i Europe; potiče na dijalog i suradnju među civilnim društvom i javnim tijelima pri utvrđivanju lokalnih razvojnih prioriteta, uključujući lokalna ulaganja; poziva na promicanje građanskog odgoja i demokratske angažiranosti;

12.  ističe važnost razvijanja kulture građanstva i poziva na stvaranje pozitivnog okruženja sa strukturama koje su potrebne za uključivanje organizacija civilnog društva u postupke odlučivanja;

13.  smatra da je potrebno da Komisija i ESVD pruže nužnu potporu lokalnim izborima (zakazanima za listopad 2016.) i pošalju misiju EU-a i EP-a za praćenje izbora, u slučaju da to tuniška vlada zatraži, kao što je to učinjeno tijekom zakonodavnih i predsjedničkih izbora 2014.; u tom smislu poziva na pružanje veće potpore općinama u okviru Euromediteranske skupštine lokalnih i regionalnih vlasti (ARLEM), i to poticanjem razvoja twinning projekta u koordinaciji s državama članicama;

14.  poziva na pružanje potpore rodno uravnoteženim politikama, u što se ubraja i reforma zakona o osobnom statusu, kako bi se ukinuli zakoni kojima se diskriminiraju žene, poput onih povezanih s pravima nasljedstva i pravima u braku, te na veće sudjelovanje žena u javnom životu i privatnom sektoru, kao što se navodi u članku 46. tuniškog Ustava; nadalje, potiče razvoj programa mentorstva za čelnice u usponu kojima će se moći podržati njihov pristup položajima na kojima se donose odluke; preporučuje povlačenje opće izjave Tunisa o Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena;

15.  poziva na uključivanje mladih u politički život, posebno kada je riječ o promicanju sudjelovanja mladih na lokalnim izborima; u tom pogledu pozdravlja projekte za podizanje razine osviještenosti koje je financirao EU; pozdravlja zakonodavne odredbe o zastupljenosti mladih na lokalnim i regionalnim izborima; smatra da su lokalni izbori 2016. prilika da se mladi potaknu na to da se ponovno aktivno uključe u proces političke transformacije;

16.  pozdravlja zakon o tranzicijskom pravosuđu; podsjeća da tuniški narod polaže velike nade u proces tranzicije; žali zbog dubokih podjela unutar Odbora za istinu i dostojanstvo; napominje da nacionalno pomirenje i rast ne bi smjeli biti proturječni prioriteti;

17.  poziva Komisiju i ESVD da i dalje podupiru Tunis u reformi pravosuđa i vladavini prava u skladu s vrijednostima tuniškog Ustava, pa i pružanjem tehničke i financijske podrške osnivanju vrhovnog sudskog vijeća i ustavnog suda koje je u toku; pozdravlja program EU-a o reformi pravosuđa (PARJI) usvojen 2011., kao i program PARJ2 koji je usvojen 2014., a kojemu je dodijeljeno samo 15 milijuna eura;

18.  poziva vladu da ubrzano donese mjere kojima se zabranjuje praksa mučenja; potiče Tunis da ukine smrtnu kaznu; zabrinut je zbog opetovanih slučajeva mučenja koje tuniške vlasti provode nad maloljetnicima osumnjičenima za pridruživanje terorističkim organizacijama;

19.  poziva Tunis da hitno provede reformu svojeg zakona iz 1978. o izvanrednom stanju koji se trenutačno provodi mimo temeljnih odredbi Ustava;

20.  izražava zabrinutost zbog prenapučenosti, manjka hrane i sanitarnih uvjeta u tuniškim zatvorima i posljedica koje to ima na osnovna prava zatvorenika; pozdravlja tuniško-europski projekt za reformu tuniških kaznenih ustanova, čiji je cilj osnažiti sustav alternativnih sankcija umjesto određivanja zatvorskih kazni za lakše oblike kaznenih djela;

21.  poziva na reformu kaznenog zakona, a posebno na stavljanje izvan snage članka 230. kojim se homoseksualnost kažnjava zatvorskom kaznom od tri godine i koji je protivan ustavnim načelima nediskriminacije i zaštite privatnosti; pozdravlja novi zakon kojim se izmjenjuje i dopunjuje zakon 1992-52 o opojnim sredstvima, a kojim se prednost pred odvraćanjem daje prevenciji te uvode alternativne sankcije kojima se rehabilitacija i reintegracija ovisnika promiče kao korak k usklađivanju tuniškog zakonodavstva s međunarodnim standardima;

22.  poziva na robusniji proces decentralizacije i osnaživanje regija jačanjem lokalne autonomije; podržava razvijanje partnerstava s državama članicama EU-a kojima se potiču decentralizirani pristupi (npr. osposobljavanje i izgradnja kapaciteta u tom području), kao i projekte decentralizirane suradnje koje bi vodile vlasti država članica, a koji doprinose razvoju regionalnog i lokalnog upravljanja u Tunisu, kao i partnerstvima i razmjenama najboljih praksi s gradovima EU-a i lokalnim zajednicama; poziva EU na pružanje veće potpore civilnim društvima u regiji, nadovezujući se na uspješne inicijative koje se trenutačno provode;

23.  zabrinut je što je postignut slab napredak u pogledu izmjene zakona o kaznenom postupku i kaznenog zakona kojom bi se zajamčilo poštovanje slobode izražavanja; zabrinut je zbog činjenice da je nekoliko građana, uključujući novinare i blogere, zbog izražavanja mišljenja kazneno gonjeno i zatvoreno pod optužbom klevete, uvrede državnih službenika u rap pjesmama ili povrede javnog morala; pozdravlja činjenicu da se Tunis pridružio koaliciji za slobodu na internetu te ga poziva da u njoj što aktivnije sudjeluje;

24.  ponovno ističe da su sloboda tiska i medija, sloboda izražavanja na internetu, pa i kada je riječ o blogerima, i izvan njega te sloboda okupljanja ključni elementi i temeljni stupovi na kojima počivaju demokracija te otvoreno i pluralističko društvo; potiče primjenu standarda najboljih praksi u sektoru medija kako bi istraživačko novinarstvo i diferenciran pristup izvještavanju u njemu mogli istinski zaživjeti; prepoznaje pozitivne učinke necenzuriranog pristupa internetu te digitalnih i društvenih medija; pozdravlja dinamično i otvoreno okruženje u kojemu djeluju internetski mediji u Tunisu te poziva tuniške vlasti da nastave ulagati u temeljnu tehnološku infrastrukturu i promicati digitalnu povezanost i pismenost, osobito u najsiromašnijim područjima zemlje; pozdravlja usvajanje novog zakona o informiranju u ožujku 2016. kojim se nastoji učinkovito zaštititi pravo na slobodu informiranja u Tunisu, pa i prava zviždača; u tom kontekstu pozdravlja činjenicu da će Visoko tijelo za audiovizualnu komunikaciju (HAICA) i njegov sljednik, Povjerenstvo za audio-vizualnu komunikaciju, imati koristi od pomoći EU-a u okviru aktualnog programa za podršku reformama medija vrijednog 10 milijuna EUR;

25.  poziva Parlamentarnu skupštinu Vijeća Europe da Tunisu dodijeli status partnera za demokraciju, što bi predstavljao veliki korak prema konsolidaciji parlamentarne demokracije i vladavine prava u Tunisu;

II.– Gospodarski i društveni razvoj

26.  pozdravlja prijedlog Komisije o pružanju makrofinancijske pomoći od 500 milijuna EUR te poziva Vijeće i Parlament da ga usvoje;

27.  prima na znanje početak pregovora o ambicioznom sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Tunisa; podsjeća da prilikom vođenja tih pregovora EU treba istovremeno pružati prilagođenu tehničku i financijsku pomoć; naglašava da taj sporazum, kojim se nastoji poboljšati pristup tržištu i ulagačka klima, nije tek trgovinski sporazum i mora doprinijeti širenju europskih standarda u području okoliša, zaštite potrošača i radničkih prava u Tunisu, potičući pritom njegovu stabilnost i konsolidaciju njegova demokratskog sustava te jačajući njegovo gospodarstvo; poziva Komisiju da u pregovorima usvoji progresivan pristup i da se pobrine za to da taj sporazum bude na obostranu korist, uzimajući pritom u obzir znatne gospodarske razlike između dviju stranaka; podsjeća na svoje preporuke Komisiji i tuniškoj vladi da uvede jasan i detaljan postupak za uključivanje tuniškog i europskog civilnog društva u sve faze pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Tunisa; poziva na to da savjetodavni postupak bude otvoren i transparentan i da se pritom više računa vodi o raznolikosti tuniškog civilnog društva oslanjajući se na najbolje prakse koje su se primjenjivale u sličnim pregovorima;

28.  pozdravlja donošenje hitnih autonomnih trgovinskih mjera za Tunis kao konkretnog koraka za podupiranje tuniškog gospodarstva i poticaj provođenju reformi; poziva na povećanje potpore EU-a Tunisu u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo te na koordinaciju međunarodne pomoći za Tunis kako bi ta zemlja mogla u potpunosti iskoristiti pomoć EU-a i potaknuti otvaranje radnih mjesta, posebno za mlade s diplomom; potiče razvijanje partnerstava s drugim zainteresiranim globalnim i regionalnim donatorskim zemljama i organizacijama, a posebno donošenje mjera kojima bi se smanjile regionalne nejednakosti te promicalo osposobljavanje i ulaganje u poljoprivredu, vodeći pritom računa o posebnostima lokalne poljoprivrede, IT, društveno gospodarstvo, sektor manufakture te malih i srednjih poduzeća, čime bi se potaknulo otvaranje radnih mjesta; napominje da su teroristički napadi iz 2015. dramatično utjecali na turistički sektor te u svjetlu mjera koje su tuniške vlasti od tada provele poziva države članice koje to još nisu učinile da što prije preispitaju sigurnosno stanje kako bi se tuniški turistički sektor mogao oporaviti;

29.  poziva EU da pri preispitivanju Europskog instrumenta za susjedstvo na sredini razdoblja u proces utvrđivanja financijskih prioriteta uključi civilno društvo, lokalne vlasti i ostale važne aktere;

30.  ističe potrebu za tematiziranjem nezaposlenosti, osobito mladih s diplomom, i pokretanjem temeljitih reformi kojima bi se potaknuli rast, kvalitetno zapošljavanje (npr. ublažavanjem valutnih ograničenja, potpomaganjem pristupa mikrokreditiranju, reformom zakona o radu, osmišljavanjem osposobljavanja koje je prilagođeno potrebama tržišta rada i pojednostavnjenjem upravnih postupaka) te za diversifikacijom gospodarstva Tunisa; poziva sve strane da nastave djelovati u duhu dobre suradnje kako bi se usredotočile na reforme u cilju uključivog ekonomskog razvoja za sva područja te zemlje, uključujući slabije razvijene regije u unutrašnjosti kojima je potreban dugoročan razvojni plan; poziva tuniške vlasti da pozdrave inicijative u kojima građani iskazuju predanost poboljšanju političkog dijaloga ili tehnološkim inovacijama; ističe da je za te građanske inicijative potrebna međunarodna potpora;

31.  pozdravlja Inicijativu za tuniški strateški razvojni plan za razdoblje 2016. – 2020. i poziva na njegovu brzu provedbu donošenjem regulatornih okvira za jednostavnije korištenje europskom pomoći i pomoći svih međunarodnih financijskih institucija; pozdravlja donošenje novog zakona o ulaganjima kojim bi se trebala stvoriti regulatorna stabilnost i olakšati ulaganja, te pokretanje poreznih reformi; poziva na modernizaciju javne uprave, koja bi trebala biti učinkovita i transparentna, čime bi se znatno potpomognula provedba projekata i bolja upotreba sredstava;

32.  podupire napore tuniške vlade da modernizira i liberalizira gospodarstvo kako bi moglo zadovoljiti domaću, regionalnu i globalnu potražnju i vjeruje da će snažna i raznolika tuniška ekonomija stvoriti radna mjesta, prilike i blagostanje te zemlji omogućiti da ostvari svoje opće političke i društvene ciljeve;

33.  podsjeća na stratešku važnost tuniškog poljoprivrednog sektora i u tom pogledu pozdravlja mjere predviđene u tuniškom proračunu za 2016., među ostalim i otpisivanje dugova poljoprivrednicima i pokretanje nacionalnog savjetovanja o poljoprivrednom sektoru; smatra da je ključno da u tom postupku savjetovanja na nacionalnoj razini sudjeluju predstavnici civilnog društva i najveći mogući broj aktera, uključujući male poljoprivrednike s juga zemlja kao i mlade poljoprivrednike; smatra da poljoprivredni sektor iziskuje temeljite reforme i niz hitnih praktičnih mjera, kao što su razvijanje kapaciteta za desalinizaciju kako bi se riješilo pitanje manjka vode i drugi novonastali problemi zbog klimatskih promjena; poziva tuniške vlasti da zabrane upotrebu svih pesticida koji su u EU-u već zabranjeni;

34.  poziva EU da pojača svoj angažman u borbi protiv dezertifikacije u Tunisu; napominje da se Tunižani suočavaju s ozbiljnom nestašicom vode; poziva Tunis da potakne održivu poljoprivredu i prehrambene navike; preporučuje provedbu zemljišne reforme kako bi se poljoprivrednici potaknuli na očuvanje šuma i rijeka; podsjeća da održivi razvoj obalnog turizma Tunisa iziskuje snažno smanjenje koncentracije hotela kako bi se racionalizirala ulaganja i upravljalo obalom;

35.  pozdravlja pokretanje projekta „Mobilnost mladih, sigurnost opskrbe hranom i smanjenje ruralnog siromaštva” koji je pokrenula Agencija za promicanje poljoprivrednih ulaganja (AIPA – Agence de promotion des investissements agricoles) kako bi se nuđenjem alternativa u ruralnim područjima radilo na suzbijanju nezaposlenosti mladih; poziva države članice da podupru aktivnosti EU-a tako što će u suradnji s tuniškim vlastima, organizacijama civilnog društva i privatnim sektorom sudjelovati u sektorskim ili tematskim projektima koji bi mogli imati izravan i povoljan učinak na tuniško društvo;

36.  pozdravlja programe koje je izradilo Tajništvo Unije za Mediteran, kao što je Med4jobs, kojim se tematizira pitanje zapošljivosti mladih na Sredozemlju; poziva države članice Unije za Mediteran da zaduže glavnog tajnika da u svome radu naglasak stavi na gospodarski i društveni razvoj Tunisa radi potpore konsolidaciji procesa tranzicije;

37.  poziva, uzimajući u obzir rast sive ekonomije, na snažniju borbu protiv korupcije kako bi postupak donošenja odluka postao učinkovitiji i transparentniji te kako bi se stvorilo bolje okruženje za ulaganja i poslovanje; pozdravlja osnivanje tuniške Agencije za borbu protiv korupcije, no žali zbog njezina ograničenog proračuna; snažno potiče tuniške vlasti da osnaže njezine kapacitete i djelotvornost te da joj pruže svu potrebnu financijsku i logističku potporu kako bi se zajamčilo dobro funkcioniranje javne uprave i propisnost javne nabave; poziva tuniške vlasti da se pobrinu za to da borba protiv korupcije dobije na vidljivosti;

38.  poziva da se ubrza uspostava Nacionalnog vijeća za socijalni dijalog koja je dogovorena 2013.;

39.  izražava zabrinutost zbog toga što Tunis ne ostvaruje povrat imovine, uglavnom zbog dugotrajnog i kompliciranog postupka zapljene i repatrijacije imovine; poziva na to da se Tunisu pruži konkretna tehnička podrška za pokretanje istraga te prikupljanje informacija i dokaza potrebnih za povrat imovine;

40.  poziva države članice da iskažu potporu i političku volju za ubrzanje povrata zamrznute tuniške imovine; pozdravlja odluku Vijeća od 28. siječnja 2016. da produlji blokiranje imovine za 48 osoba na još jednu godinu;

41.  u svrhu lokalnog i regionalnog razvoja zagovara promicanje bržih i sigurnijih prijenosa novčanih doznaka te ulagačkog potencijala Tunižana i sjevernoafrikanaca koji već žive u EU-u;

42.  izražava zabrinutost oko održivosti tuniškog duga te poziva na to da se pronađe način na koji bi ga se moglo učiniti održivijim, posebno u kontekstu gospodarske situacije u toj zemlji; poziva na konverziju tuniškog duga u investicijske projekte, posebno u svrhu izgradnje strateške infrastrukture i smanjenja regionalnih nejednakosti, te pozdravlja inicijative u vezi s time; potiče Komisiju i države članice da povećaju broj takvih projekata; poziva države članice da razmotre načine na koje bi Tunis mogao dobiti povlašteno reprogramiranje duga i na koje bi se struktura njegova duga diversificirala;

43.  pozdravlja projekte EU-a u području otvaranja radnih mjesta i strukovnog obrazovanja kao što je IRADA; preporučuje korištenje sredstava u okviru europske politike susjedstva za dodatnu pomoć malim i srednjim poduzećima; ističe da su MSP-ovi ključni za rast Tunisa te bi stoga trebali dobiti potporu EU-a; potiče razvoj programa za osnivanje poduzeća posebno usmjerenih na žene i mlade kako bi ih se osposobilo za poslovno upravljanje te im se omogućio pristup financijskoj potpori radi jačanja sektora MSP-ova; preporučuje Tunisu da čim prije poduzme odgovarajuće mjere kako bi mogao u cijelosti iskoristiti Programa EU-a za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME); smatra da, kako bi se potaknulo kreditiranje malih i srednjih poduzeća iz privatnih izvora, treba reformirati nedovoljno kapitaliziran bankovni sektor, uključujući jačanje sposobnosti sektora kreditnih jamstava; pozdravlja nedavne programe twinning za Tunišku središnju banku radi podupiranja modernizacije bankovnog sektora;

44.  predlaže da se stručnost EU-a u području regionalnih fondova i smanjenja regionalnih nejednakosti iskoristi za poticanje regionalnog razvoja u Tunisu i smanjenje nejednakosti; traži potporu međunarodnih partnera i financijskih institucija radi poboljšanja i širenja nacionalne infrastrukture (npr. autocesta, željeznica, luka, zračnih luka i telekomunikacijskih mreža) i bolje integracije ruralnih i kontinentalnih sredina;

45.  potiče spajanje instrumenta za europsko susjedstvo s paneuropskim inicijativama kao što je energetska unija; istovremeno potiče veću sjevernoafričku regionalnu suradnju u konkretnim problemima poput pošumljavanja i gospodarenja vodama, kao i veću društveno-gospodarsku integraciju te rast trgovine u sjevernoj Africi; podsjeća da Unija za Mediteran pruža potporu konkretnim projektima u regiji te da bi je u tom smislu trebalo uključiti u projekte koje Europska unija vodi u Tunisu;

46.  poziva na to da se suradnja EU-a više usredotoči na zeleno gospodarstvo i održiv razvoj te da se poveća korištenje obnovljivih izvora energija, kao i na bolje gospodarenje vodama i otpadom, posebno s obzirom na visoki potencijal Tunisa u sektoru obnovljivih izvora energije; pozdravlja projekte kao što su čišćenje jezera Bizerte, koji je podržala Unija za Mediteran, krovovi s biljkama u Ghar el Melhu i korištenje organskim otpadom u Beji;

47.  pozdravlja integraciju euro-mediteranskih tržišta električnom energijom kao važnog elementa energetske suradnje s južnim susjedima; smatra da bi Elmed projekt omogućio dvosmjernu trgovinu električnom energijom između sjevera i juga Mediterana, od čega bi koristi imali svi partneri kada je riječ o sigurnosti, stabilnosti i pristupačnosti opskrbe energijom;

III.– Sigurnost i obrana

48.  duboko je zabrinut zbog neizravnog utjecaja na sigurnosnu situaciju u Tunisu koja proistječe iz, između ostalog, nestabilnosti u Libiji; prima na znanje izgradnju zida na dijelu granice s Libijom; izražava zabrinutost zbog velikog broja tuniških stranih boraca u redovima Daiša i drugih terorističkih skupina; naglašava da je borba protiv krijumčarenja oružja važna sastavnica borbe protiv terorizma; naglašava nužnost reforme tuniške obavještajne službe uz poštovanje vladavine prava i konvencija o ljudskim pravima;

49.  zabrinut je zbog terorističkog napada u pograničnom gradu Ben Guerdane odmah nakon bombardiranja u Sabrathi, što pokazuje da je tuniško-libijska granica i dalje vrlo propusna; izražava zabrinutost zbog situacije u Libiji i poziva sve strane u Libiji na konstruktivan dijalog s vladom nacionalnog jedinstva; naglašava da je EU spreman ponuditi sigurnosnu podršku na zahtjev vlade nacionalnog jedinstva te da se ponovno treba uspostaviti sigurnosna koordinacija između Tunisa i Libije; predlaže da se u partnerstvu s tuniškim vlastima ispita mogućnost uspostave misija EU-a za pomoć na granicama u Tunisu;

50.  uviđa da su siromaštvo i socijalna isključenost među glavnim uzrocima radikalizacije; stoga poziva na bolju socijalnu uključenost mladih kako bi im se omogućilo stabilno zaposlenje i spriječilo da ih terorističke organizacije novače kao borce; preporučuje da se stručno znanje prikupljeno u okviru inicijative međunarodnih organizacija poput centra Hedayah iskoristi kako bi se razvile lokalne i regionalne strategije za suzbijanje nasilnog ekstremizma; poziva na podizanje razine osviještenosti o tim postojećim mrežama ili sličnim inicijativama u Tunisu;

51.  poziva tunišku vladu da donese strategiju za postupanje sa stranim borcima koji se vraćaju u zemlju, na primjer povezivanjem kazni i preventivnih mjera s programima deradikalizacije i rehabilitacije kako bi im se omogućila reintegracija u društvo, čime bi se smanjili budući rizici; poziva na sveobuhvatniju strategiju za sprječavanje radikalizacije u zatvorima i pritvornim centrima; poziva na usmjeravanje pozornosti na bolje obrazovanje i suzbijanje radikalizacije među mladima;

52.  uviđa da je terorizam zajednički izazov koji iziskuje zajednički odgovor i da je suradnja između EU-a i Tunisa u području sigurnosti i borbe protiv terorizma nedavno pojačana, i to pokretanjem ambicioznog programa za potporu reformi sigurnosnog sektora;

53.  podržava mirovni proces te političku pomirbu pod vodstvom UN-a u Libiji i njihovu ključnu ulogu u stabiliziranju šire regije i jačanju sigurnosti i reformi u Tunisu;

54.  pozdravlja proces koordinacije pomoći u području sigurnosti koji je pokrenuo Tunis i u kojemu EU ima aktivnu ulogu; ističe da bi EU trebao podupirati Tunis u izgradnji državnih struktura za bavljenje sa sigurnosnim pitanjima; pozdravlja rezultate skupine G7+3 postignute u sigurnosnoj suradnji; poziva na brzu primjenu programa koji se trenutačno provode i na jačanje sigurnosne pomoći Tunisu, s naglaskom na sigurnosti granica, zaštiti turističke infrastrukture i borbi protiv zajedničke terorističke prijetnje; međutim, potiče tuniške vlasti da odgovor na takve prijetnje bude razmjeran radi zaštite demokratskih sloboda i temeljnih prava; poziva na pružanje pune potpore nadležnim tuniškim tijelima, uvođenje mjesta savjetnika za nacionalnu sigurnost te razmjenu najboljih praksi u području sigurnosti između država članica i Tunisa, s naglaskom na osposobljavanju sigurnosnog osoblja i poštovanju ljudskih prava; poziva na sustavne procjene iz perspektive ljudskih prava potpore EU-a Tunisu u području sigurnosti;

55.  izražava duboku zabrinutost zbog Zakona 22/2015 o borbi protiv terorizma, koji je u srpnju 2015. donijela tuniška Skupština predstavnika, a koji smrtnu kaznu propisuje kao moguću sankciju za niz „terorističkih” kaznenih djela; izražava zabrinutost zbog više odredbi zakona o suzbijanju terorizma; naglašava da bi taj zakon mogao ozbiljno ugroziti građanske slobode i poštovanje ljudskih prava u Tunisu; poziva tuniške vlasti da se nastave pridržavati moratorija na izvršenje smrtne kazne; podsjeća da je prema tuniškom pravu smrtna kazna već predviđena za zločine poput ubojstva i silovanja, iako od 1991. nije zabilježeno nijedno pogubljenje; naglašava da, iako je Tunis jedna od najizloženijih zemalja terorističkim prijetnjama, države moraju u potpunosti poštovati ljudska prava u borbi protiv terorizma; naglašava da je europska politika susjedstva usko vezana za poštovanje ljudskih prava i međunarodno pravo i podsjeća na snažno protivljenje EU-a smrtnoj kazni;

56.  pozdravlja činjenicu da je u Zakon 22/2015 o suzbijanju terorizma uvedena odredba o pravnoj zaštiti novinarskih izvora te o kriminalizaciji neovlaštenog nadzora koji provodi vlada;

57.  pozdravlja činjenicu da je u studenom 2015. pokrenut program EU-a za pomoć reformi sigurnosnog sektora u Tunisu, s posebnim naglaskom na restrukturiranje službi sigurnosti i nadzora nad granicama te obavještajnih službi, te to što su 18. travnja 2016. na sjednici Vijeća za pridruživanje između EU-a i Tunisa obje strane izrazile spremnost da taj program provedu učinkovito i brzo;

58.  poziva na promicanje logike ciljeva, a ne puku potporu instrumentima politike, u okviru jasne strateške vizije usredotočene na prevenciju, pružanje potpore Skupštini predstavnika u izradi zakonodavstva te osnivanju ureda tužitelja za suzbijanje terorizma;

59.  pozdravlja snažniji politički dijalog između EU-a i Tunisa u borbi protiv terorizma; naglašava važnost zaštite ljudskih prava u kontekstu protuterorističkih mjera;

60.  poziva na povećanu suradnju s agencijama EU-a poput Europola i pritom primjećuje da Tunis nije na popisu trećih država s kojima Europol namjerava sklapati sporazume; poziva Vijeće da razmotri uvrštenje Tunisa na popis trećih država; zahtijeva da se izradi procjena učinka te suradnje i da se prije odobrenja sporazuma predstavi na zajedničkoj sjednici Odbora za vanjske poslove (AFET) i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE); pozdravlja činjenicu da je Eurojust uspostavio kontaktnu točku s Tunisom i Eurojustov poziv vlastima te zemlje da pojačaju suradnju i uspostave drugu kontaktnu točku posebno nadležnu za terorizam; poziva tunišku vladu da što je prije moguće pruži odgovarajući odgovor na te prijedloge;

IV.– Mobilnost, istraživanje, obrazovanje i kultura

61.  pozdravlja Partnerstvo za mobilnost između EU-a i Tunisa potpisano u ožujku 2014. te poziva na njegovu brzu provedbu; poziva na novu viznu politiku za Tunis i na sklapanje sporazuma o ponovnom prihvatu; napominje da su partnerstva za mobilnost, iako u nadležnosti država članica, uvrštena u prijedlog EU-a u sklopu europske politike susjedstva; preporučuje da države članice iskažu solidarnost s Tunisom, i to potpomaganjem izdavanja viza za poduzetnike, učitelje, studente, istraživače, umjetnike itd.;

62.  potiče EU da sklapa partnerstva u području mobilnosti s partnerskim zemljama južnog susjedstva kako bi se omogućilo pojednostavnjenje viznog režima, zajedno sa sporazumima o ponovnom prihvatu; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama razvije mogućnosti za sustave cirkularne migracije kojima bi se otvorile sigurne i zakonite rute za migrante; osuđuje trgovanje ljudima, čije su najčešće žrtve žene, i naglašava važnost jačanja suradnje s partnerskim zemljama radi borbe protiv toga; napominje da je izdavanje dugoročnih viza s više ulazaka, umjesto kratkoročnih viza, najbolji način da se smanji nezakonita migracija, uključujući krijumčarenje i trgovinu ljudima; preporučuje Tunisu da u skladu s međunarodnim pravom izmijeni zakon iz 2004. o kriminalizaciji pojedinaca koji su bez odobrenja napustili područje Tunisa;

63.  poziva tuniške vlasti da blisko surađuju s državama članicama radi suzbijanja organiziranih oblika nezakonite imigracije;

64.  podsjeća da su misije, poput misije EUNAVFOR MED, pozitivan i djelotvoran način borbe protiv trgovanja ljudima; poziva EU da i dalje intenzivira takve operacije i da u njih uključi partnerske zemlje poput Tunisa;

65.  pozdravlja partnerstvo između EU-a i Tunisa u području istraživanja i inovacije te sudjelovanje Tunisa u okvirnom programu Obzor 2020.; naglašava da bi dosljedna znanstvena istraživačko-tehnološka razvojna politika bila poticaj ulaganju u istraživanje i razvoj, prijenos istraživanja i inovacija u privatni sektor i stvaranje novih poduzeća; ističe da bi Tunis trebao postati punopravni sudionik programa Erasmus + kako bi se razvila daljnja razmjena sveučilišnih studenata; izražava zabrinutost zbog sve većih poteškoća s kojima se suočavaju tuniški studenti koji dolaze na studij u Europu; poziva na provođenje „politike pozitivne diskriminacije”, posebno kada je riječ o mladim studentima iz slabije razvijenih regija, i to tako da im se pruže poticaji koji će im omogućiti da sudjeluju u takvim programima; poziva Tunis da prilagodi i prioritizira partnerstva za razvoj vještina u području stranih jezika, inženjerstva, obnovljivih izvora energije, znanosti i računarstva, što su područja koja imaju najvišu stopu zaposlenosti;

66.  poziva Komisiju da potiče razvoj partnerstva među školama, sveučilištima i istraživačkim centrima i da jača zajedničke projekte cjeloživotnog učenja, posebno u područjima učenja jezika, novih tehnologija, promicanja obrazovanja žena i poduzetništva;

67.  poziva na pojačano partnerstvo u kreativnom, kulturnom, sportskom i audiovizualnom sektoru te u području narodnog obrazovanja i života u zajednici jačanjem mreža i inicijativa za veći međukulturni dijalog, vrednovanje zajedničke povijesne i arheološke baštine iz rimskog doba, mobilnost aktera i veću cirkulaciju kulturnih i audiovizualnih sadržaja i njihovo promicanje, među ostalim u sklopu festivala i izložbi; potiče Tunis da sudjeluje u programu Kreativna Europa;

68.  preporučuje institucijama EU-a, a posebno delegaciji EU-a u Tunisu, da se u komunikaciji s javnosti te prilikom objave natječaja za podnošenje ponuda i poziva na iskaz interesa služe arapskim jezikom; naglašava važnost toga da tuniška vlada informira građane o svojim aktivnostima;

69.  smatra da je uporaba arapskog jezika nužna kako bi se zajamčilo sudjelovanje civilnog društva u odnosima EU-a i Tunisa, posebno u kontekstu pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini;

o
o   o

70.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vladi Republike Tunisa i predsjedniku tuniške Skupštine narodnih predstavnika.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0272. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0061. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0086. (4) SL L 102, 18.4.2016., str. 1.

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. rujna 2016. o socijalnom dampingu u Europskoj uniji (2015/2255(INI))

P8_TA(2016)0346 A8-0255/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 5. Ugovora o Europskoj uniji i članak 56., članak 153. stavak 5. i članak 154. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir temeljnu slobodu kretanja radnika (članak 45. UFEU-a) i slobodno kretanje usluga (članak 56. UFEU-a),

–  uzimajući u obzir članke 151. i 153. i članak 9. UFEU-a kojim se jamči odgovarajuća socijalna zaštita,

–  uzimajući u obzir Direktivu 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”)(2),

–  uzimajući u obzir trajnu provedbu Direktive 2014/67/EU,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze („Rim I”)(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1072/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85(8) te Direktivu 2002/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju mobilne djelatnosti cestovnog prijevoza(9),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici(10),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 3577/92 od 7. prosinca 1992. o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža)(11),

–  uzimajući u obzir prijedlog direktive Vijeća o potrebnim uvjetima u vezi s posadom plovila kojima se osigurava redoviti putnički i trajektni promet među državama članicama (COM(1998)0251),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 1999/63/EZ od 21. lipnja 1999. o Sporazumu o organizaciji radnog vremena pomoraca koji su sklopili Udruženje brodovlasnika Europske zajednice (ECSA) i Savez sindikata transportnih radnika u Europskoj uniji (FST)(12), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2009/13/EZ od 16. veljače 2009. o provedbi Sporazuma koji su sklopili Udruženje brodovlasnika Europske zajednice (ECSA) i Europski savez transportnih radnika (ETF) o Konvenciji o radu pomoraca iz 2006.(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o učinkovitim inspekcijama rada kao strategiji za poboljšanje radnih uvjeta u Europi(14),

–  uzimajući u obzir Odluku (EU) 2016/344 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o uspostavi Europske platforme za poboljšanje suradnje u području sprečavanja i odvraćanja od neprijavljenog rada(15),

–  uzimajući u obzir temeljne standarde rada koje je uspostavila Međunarodna organizacija rada (ILO – International Labour Organisation) te njezine konvencije i preporuke o administraciji rada i inspekcijama rada koje su međunarodno mjerilo za jamčenje primjene pravnih odredbi o uvjetima rada i zaštitom radnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda naslovljeno „Upućeni radnici u Europskoj uniji” (2010.)(16) i nacionalna izvješća,

–  uzimajući u obzir Eurofoundov Europski rječnik industrijskih odnosa(17),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. svibnja 2015. naslovljenu „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a” (COM(2015)0215),

–  uzimajući u obzir studiju Parlamenta iz 2015. naslovljenu „Socijalna i radna prava u EU-u i zakon o unutarnjem tržištu EU-a”,

–  uzimajući u obzir studiju Komisije iz 2015. „Studija o sustavima utvrđivanja plaća i minimalnim plaćama koje su primjenjive na upućene radnike u skladu s Direktivom 96/71/EZ u odabranom broju država članica i sektora”,

–  uzimajući u obzir studiju iz 2015., koju je provelo Sveučilište u Gentu i financirala Komisija, naslovljenu „Atipični načini zapošljavanja u zrakoplovstvu”,

–  uzimajući u obzir govor predsjednika Europske komisije o stanju u Uniji održan 9. rujna 2015. u Europskom parlamentu,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te mišljenja Odbora za promet i turizam i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0255/2016),

A.  budući da neprijavljeni rad i lažno samozapošljavanje mogu prouzročiti narušavanja tržišnoga natjecanja koja dovode do dugoročne štete za sustave socijalne sigurnosti, porasta broja nesigurnih radnih mjesta i narušavanja razine zaštite radnika te općenite kvalitete poslova i stoga ih treba suzbijati; budući da rastući trend izdvajanja poslova i podugovaranja može stvoriti uvjete za zlouporabu ili zaobilaženje postojećih radnih i socijalnih zakona; budući da je rješavanje takvih zlouporaba ključno radi održavanja slobode kretanja na unutarnjem tržištu i solidarnosti unutar Unije;

B.  budući da su slobodno kretanje radnika, kako je utvrđeno člankom 45. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga temeljna načela unutarnjeg tržišta;

C.  budući da se Poveljom o temeljnim pravima Europske unije, čije su potpisnice sve države članice, utvrđuje da se mora osigurati jednakost muškaraca i žena u svim područjima; budući da je, uzimajući u obzir socijalni damping, ključni izazov za EU povećanje razine zaposlenosti među ženama, poboljšanje položaja žena na tržištu rada i ukidanje razlika među spolovima;

D.  budući da je jedno od glavnih načela politika EU-a socijalna kohezija, što znači stalno i trajno usklađivanje plaća i zajamčena socijalna zaštita za sve radnike, i lokalni i mobilne; budući da u Uniji i dalje postoje znatne razlike u uvjetima rada i plaćama te budući da je uzlazna socijalna konvergencija ključna za blagostanje i povećanu unutarnju potražnju u cijeloj Uniji; budući da su razlike u plaći među glavnim razlozima odlaska radnika iz svojih matičnih zemalja;

E.  budući da su u članku 9. UFEU-a promicanje visoke stope zaposlenosti, jamčenje odgovarajuće socijalne zaštite, borba protiv socijalne isključenosti te visoka razina obrazovanja, osposobljavanja i zaštite zdravlja ljudi utvrđeni kao temeljna načela Unije; budući da se nejednakost produbljuje kao posljedica krize i visokih stopa nezaposlenosti u većini država članica;

F.  budući da razlika u plaćama između žena i muškaraca i dalje postoji te da je unatoč postojećem zakonodavstvu EU-a i preporukama iz neobvezujućih propisa napredak u tom području iznimno ograničen; budući da se zbog socijalnog dampinga i razlika u plaćama između žena i muškaraca situacija pogoršava, što dovodi do razlika u mirovinama zbog kojih su starije žene izložene većem riziku od siromaštva nego stariji muškarci;

G.  budući da se trgovina ljudima, osobito trgovina ženama, i to ne samo iz trećih zemalja u države EU-a nego i među državama EU-a, često povezuje s lažnim ugovorima o radu;

H.  uzimajući u obzir rastuće područje „socijalnog dampinga” kao rezultat radnih odnosa koji imaju izvanteritorijalna obilježja;

I.  budući da su zaštita i sigurnost putnika te odgovarajući radni uvjeti u prometnom sektoru uvelike međusobno povezani;

J.  budući da je uspostava jedinstvenog europskog prometnog prostora potvrđeno kao krajnji cilj Bijele knjige o prometu iz 2011.;

K.  budući da je Komisija najavila da tijekom 2016. namjerava predložiti nove inicijative povezane s cestovnim prometom, uključujući socijalne aspekte;

L.  budući da je sektor cestovnoga prometa ključan za društvo i gospodarstvo Europske unije i obuhvaća gotovo tri četvrtine (72 %) ukupnog domaćeg prijevoza tereta; budući da se tim prijevozom prevozi više putnika nego nadzemnim i podzemnim željeznicama zajedno te zapošljava više od 2,2 % ukupnog radnog stanovništva EU-a (5 milijuna ljudi);

M.  budući da su dobri radni uvjeti koji štite fizičko i mentalno zdravlje temeljno pravo radnika(18) te imaju pozitivne vrijednosti sami po sebi;

N.  budući da je 15. srpnja 2014. i u svojem govoru o stanju u Uniji iz 2015. predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker istaknuo potrebu za pravednijim tržištem rada koje je uistinu više paneuropsko, a to se može postići promicanjem i zaštitom „slobodnog kretanja građana kao jednog od temeljnih prava naše Unije, uz izbjegavanje zlouporabe i rizika od socijalnog dampinga”;

O.  budući da je Sud Europske unije u svojoj presudi u slučaju C-341/05 Laval od 18. prosinca 2007.(19) istaknuo pravo na kolektivno djelovanje protiv mogućeg socijalnog dampinga te je naglasio da takvo djelovanje mora biti razmjerno kako se ne bi ograničile temeljne slobode EU-a, kao što je sloboda pružanja usluga;

P.  budući da Europsku socijalnu povelju treba priznati kao izraz konsenzusa među državama članicama u području temeljnih socijalnih prava;

Q.  budući da porast štetnih praksi i povećanje provođenja socijalnog dampinga oslabljuju potporu načelu unutarnjeg tržišta i konkurentnost poduzeća, posebice MSP-ova, dovode u pitanje prava europskih radnika i povjerenje u europsku integraciju te čine ključnom istinsku socijalnu konvergenciju; budući da su u tom pogledu glavni sektori poljoprivreda, graditeljstvo, izgradnja, priprema hrane i hrana, prijevoz, zdravstvo, skrb i kućanske usluge;

R.  budući da su načelo jednakog postupanja prema radnicima unutar Europske unije i ključna socijalna konvergencija na jedinstvenom tržištu važni; budući da je člankom 45. UFEU-a utvrđeno da sloboda kretanja podrazumijeva ukidanje svake diskriminacije na temelju državljanstva među radnicima iz država članica u vezi sa zapošljavanjem, primicima od rada i ostalim uvjetima rada i zapošljavanja;

S.  budući da je damping, socijalan, fiskalan ili ekološki, u suprotnosti s europskim vrijednostima jer ugrožava zaštitu prava građana EU-a(20);

T.  budući da većina država članica i dalje nije prenijela Direktivu 2014/67/EU, iako je rok za to bio 18. lipnja 2016.; budući da je važno procijeniti učinak provedbe te direktive nakon što se prenese u svim državama članicama kako bi se utvrdio njezin stvarni učinak u borbi protiv raznih vrsta prijevare utvrđene u kontekstu upućivanja radnika i zaštite upućenih radnika;

U.  budući da upućeni radnici čine otprilike 0,7 % ukupne radne snage EU-a(21);

V.  budući da je broj upućenih radnika u Uniji iznosi 1,92 milijuna, uglavnom u sektorima izgradnje (43,7 % svih upućenih radnika), usluga, prijevoza, komunikacije i poljoprivrede;

W.  budući da je slobodno kretanje osoba ključno za europski projekt te je također preduvjet za postizanje gospodarskih i socijalnih ciljeva te ciljeva teritorijalne kohezije radi ostvarivanja čvrste i održive razine konkurentnosti u svim državama članicama;

X.  budući da je Sud Europske unije u svojoj presudi u slučaju C-396/13 istaknuo da je Direktiva 96/71/EZ namijenjena, s jedne strane, kako bi se zajamčilo pošteno natjecanje između domaćih poduzeća i poduzeća koja pružaju transnacionalne usluge te, s druge strane, kako bi se zajamčilo da se jezgra obveznih pravila kojima se utvrđuje minimalna zaštita u državi članici domaćinu primjenjuje na upućene radnike;

Y.  budući da bi upućivanje radnika trebalo olakšati razmjenu vještina i stručnog iskustva, a ne biti uzrok socijalnog dampinga;

Z.  budući da savezi europskih poslodavaca i sindikati mogu imati važnu ulogu u borbi protiv socijalnog dampinga;

AA.  budući da je preuzeta obveza o nepovećavanju financijskog opterećenja za poduzeća, posebice MSP-ove;

AB.  budući da utvrđivanje plaća u nadležnosti države članice;

AC.  budući da je Sud Europske unije u svojoj presudi u slučaju C-396/13 istaknuo da je država članica domaćin nadležna za određivanje razine minimalne plaće i metode izračuna te za procjenu primijenjenih kriterija;

AD.  budući da je predsjednik Komisije naveo da „isti posao na istom mjestu treba jednako platiti”(22); budući da je potrebno pravno objašnjenje te izjave i njezine primjene;

I.Jačanje kontrola i koordinacije država članica i koordinacije među njima

1.  smatra da, s obzirom na to da ne postoji pravno priznata i univerzalno korištena definicija socijalnog dampinga, koncept obuhvaća širok raspon namjerno štetnih praksi i izbjegavanje postojećeg europskog i nacionalnog zakonodavstva (uključujući zakone i univerzalno primjenjive kolektivne ugovore), čime se omogućuje razvoj nepoštene konkurencije nezakonitim umanjivanjem troškova radne snage i rada te dolazi do kršenja prava radnika i iskorištavanja radnika; smatra da posljedice tih praksi i situacija mogu imati učinak u pogledu triju dimenzija:

2.  vjeruje da je ključno osigurati ravnopravne uvjete i pošteno natjecanje u cijelom EU-u te iskorijeniti socijalni damping; naglašava da inspektorati rada i/ili socijalni partneri imaju ulogu u provedbi prava radnika, određivanju dostojanstvene plaće u skladu sa zakonom i praksom država članica te u pružanju savjetovanja i smjernica poslodavcima; ističe da je 28 država članica ratificiralo Konvenciji br. 81 Međunarodne organizacije rada o inspekciji rada te poziva države članice da zajamče provođenje svih njezinih odredbi; poziva Komisiju da podupre države članice u uspostavljanju učinkovitih i djelotvornih inspektorata rada te da izradi preporuku koja se temelji na Konvenciji br. 81 Međunarodne organizacije rada o inspekciji rada kako bi se osigurala sukladnost sa standardima rada i zaštitom radnika, uključujući odredbe povezane s radnim vremenom, sigurnošću i zdravljem; podsjeća na važnu ulogu koju socijalni partneri imaju u jamčenju sukladnosti s postojećim zakonodavstvom;

3.  poziva države članice da povećaju djelotvornost i da osiguraju odgovarajući broj osoblja i resursa za svoja kontrolna tijela (uključujući socijalne inspektorate i/ili inspektorate, agencije rada i urede za vezu), uključujući za tumačenje i prevođenje, među ostalim, razmjenom najboljih praksi; poziva države članice da ostvare referentnu vrijednost od jednog inspektora rada na 10 000 radnika, kao što je preporučila Međunarodna organizacija rada, te da se pobrinu da budu odgovarajuće opremljeni za provođenje europskog zakonodavstva u području slobodnoga kretanja radnika i usluga;

4.  poziva države članice da poboljšaju prekograničnu suradnju između usluga inspekcije te elektroničke razmjene informacija i podataka kako bi se poboljšala djelotvornost kontrola namijenjenih za borbu protiv socijalne prijevare i njezinu sprečavanju, lažnog samozapošljavanja i neprijavljenog rada, istodobno uvažavajući važnost zaštite podataka te u cilju obvezne suradnje i uzajamne pomoći među državama članicama; potiče države članice da na razini Unije sastave programe stručnog osposobljavanja za inspektore, da utvrde nove tehnike koje se upotrebljavaju za izbjegavanje pravila te da organiziraju prekograničnu suradnju; potvrđuje rad Komisije u financiranju uzajamnih programa učenja za inspektore rada u državama članicama; naglašava važnost toga da se nacionalnim inspektoratima rada i/ili socijalnim partnerima zajamči pristup svim učinkovitim radnim mjestima i povezanim mjestima stanovanja koje omogućuje poslodavac, kad je to dopušteno na temelju nacionalnog zakona i s dužnim poštovanjem privatnosti, ako je to preduvjet koji im omogućuje da obavljaju svoj posao i provjere slučajeve socijalnog dampinga; preporučuje da Komisija razmotri pretvaranje projekata Eurodetachementa u stalnu platformu za razmjenu, zajedničko osposobljavanje i suradnju inspektora rada (i javnih dužnosnika iz ureda za vezu za upućene radnike) koji su uključeni u kontrolu i praćenje platforme koja bi mogla biti uključena u Europsku platformu za rješavanje neprijavljenog rada ili raditi u koordinaciji s njom;

5.  potiče države članice da uspostave, ako je to primjenjivo, ad hoc bilateralne radne skupine i, po potrebi, multilateralne radne skupine, uključujući nadležna nacionalna tijela i inspektore rada, radi provedbe, podložne odobrenju svih dotičnih država članica, prekogranične provjere na licu mjesta, u skladu s nacionalnim zakonom država članica u kojima se kontrola provodi, u slučajevima u kojima se sumnja na socijalni damping, rad u nezakonitim uvjetima ili prijevaru te radi utvrđivanja fiktivnih društava, prijevarnih agencija za zapošljavanje i zlouporaba pravila koje dovode do iskorištavanja radnika; ističe da bi te radne skupine mogle raditi u koordinaciji s Europskom platformom za rješavanje neprijavljenog rada i Odborom viših inspektora rada kako bi se ograničio povezani financijski teret te kako bi mogli stvoriti mrežu nacionalnih usluga socijalne inspekcije radi promicanja razmjene informacija; smatra da je poštena dobra suradnja među nacionalnim tijelima i socijalnim partnerima kao ključni dio napora za dokidanje socijalnog dampinga i osiguravanje pravednog tržišnog natjecanja na jedinstvenom tržištu;

6.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju učinkovitiju provedbu postojećeg zakonodavstva i da prošire suradnju među tijelima država članica koja su odgovorna za inspekcije rada, posebice u pogledu prekograničnih inspekcija rada; pozdravlja pokretanje Europske platforme za rješavanje neprijavljenog rada i ciljeva koje je postavila radi proširenja suradnje u sprečavanju i odvraćanju od neprijavljenog rada; nada se da će ta platforma pomoći u otkrivanju i rješavanju slučajeva kršenja nacionalnog i EU-ova zakona o radu te odredbi EU-a o slobodnom kretanju radnika, slobodi poslovnog nastana i slobodi pružanja usluga;

7.  naglašava potrebu da se djelovanje protiv kršenja socijalnih prava upotpuni borbom protiv poreznih prijevara i poreznih utaja kako bi se jamčilo pošteno natjecanje i ravnomjerni uvjeti za poduzeća;

8.  napominje da su neprijavljivanje ili nepravilne prijave među najčešćim oblicima izbjegavanja pravila o upućivanju; preporučuje da, u slučaju upućivanja, u svim državama članicama postane obvezno dostavljanje prijava najkasnije kad započne pružanje usluga te da bi takve prijave trebalo unijeti u europski registar kojim bi se olakšalo uvid u njih, da se olakša koordinacija među državama članicama te da se ograniče trenutačne pravne nesigurnost koje nastaju zbog razlika u postupcima i dokumentima jedne zemlje u usporedbi s drugom;

9.  ističe da bi nadležna tijela država članica domaćina, u suradnji s tijelima države pošiljatelja, trebala moći provjeriti pouzdanost obrasca A1 u slučaju ozbiljnih sumnji u to je li radnik zaista upućen; poziva ad hoc administrativni radnu skupinu za obrazac A1 da pojača svoje napore poboljšanjem pouzdanosti obrazaca A1 te da istraži mogućnost olakšavanja uvida prikupljanjem obrazaca A1 u jedinstveni digitalni sustav; poziva Komisiju i države članice da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da Elektronička razmjena podataka u sustavu socijalne sigurnosti (Electronic Exchange of Social Security Information, EESSI) bude potpuno funkcionalna, da se njome koriste sve države članice i da bude osmišljena u skladu s potrebama MSP-ova; naglašava da je poboljšani pristup informacijama za radnike, poslodavce i inspektore rada, na primjer s pomoću jedinstvenog nacionalnog mrežnog mjesta, jedan od ključnih alata u borbi protiv kršenja pravila;

10.  poziva države članice da ratificiraju i provedu Konvenciju br. 189 Međunarodne organizacije rada o radnicima u kućanstvu; poziva države članice da uspostave pravne okvire s pomoću koji se omogućuje zakonito zapošljavanje radnika i njegovatelja u kućanstvu kako bi se poslodavcima pružila pravna sigurnost i pošteni uvjeti zapošljavanja te dostojanstveni uvjeti rada za radnike; poziva Komisiju i države članice da procjene uvjete zapošljavanja radnika u kućanstvu i da, po potrebi, podnesu preporuke za poboljšanje u skladu s trenutačnim ugovorima (posebice članak 153. stavak 1. UFEU-a), uključujući odgovarajuće osposobljavanje i odredbu o pružanju informacija o pravima i obvezama te kategorije radnika;

11.  napominje da su u određenim sektorima socijalnim dampingom najviše pogođene žene, osobito u sektoru rada u kućanstvu i skrbi (posebice kućnoj njezi); poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama ocijeni sve situacije u kojima su žene suočene sa socijalnim dampingom i dampingom plaća ili njihov rad nije prijavljen, kao i postojeće zakonodavstvo EU-a kojim se ta područja reguliraju;

12.  poziva države članice da poboljšaju transnacionalnu i lokalnu suradnju između javnih ustanova, sindikata i NVO-a u cilju rješavanja često vrlo složenih problema s kojima se suočavaju radnici migranti te da uzmu u obzir uvjete rada i druge elemente povezane s kvalitetom života, uključujući opće zdravstveno stanje, socijalnu uključenost i smještaj;

13.  ističe važnost odredbi Direktive 2014/67/EU o prekograničnoj provedbi financijskih administrativnih kazni i/ili globa koje će pomoći pri uklanjanju kršenja zakonodavstva; smatra da bi nadležna tijela trebala moći nametnuti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće sankcije, uključujući mogućnost obustavljanja pružanja usluga u slučaju ozbiljnih kršenja zakona o upućivanju radnika ili primjenjivih kolektivnih ugovora; smatra da bi iznos takvih globa trebao služiti kao sredstvo odvraćanja te da bi trebalo poboljšati odredbu o informacijama za MSP-ove o primjenjivom zakonodavstvu o upućivanju radnika;

14.  poziva države članice da znatno poboljšaju razmjenu informacija povezanih sa socijalnom sigurnosti upućenih radnika u cilju poboljšanja provedbe postojećeg zakonodavstva; podsjeća na svoju žalbu Komisiji o tome da prouči prednosti uvođenja, a po potrebi i omogućivanja, europske kartice socijalnog osiguranja koju nije moguće krivotvoriti ili drugog elektroničkog dokumenta na razini EU-a na kojemu bi se mogli pohraniti svi podaci potrebni za provjeru vlasnikova statusa socijalnog osiguranja na temelju njegova radnog odnosa(23) te sve potrebne informacije povezane s upućivanjem radnika, u strogoj sukladnosti s pravilima o zaštiti podataka, posebice u slučaju obrade osjetljivih osobnih podataka; međutim, naglašava da to ni na koji način ne smije ograničiti ili ugroziti pravo nadležnih tijela i socijalnih partnera zemalja domaćina, u skladu s nacionalnim zakonom i praksom, da pregledaju i provedu kontrole i provjere sadržaja podataka takve kartice;

15.  poziva na sastavljanje popisa poduzeća na razini EU-a, uključujući fiktivna društva, odgovorna za ozbiljna kršenja europskog radnog i socijalnog zakonodavstva, nakon što prime prethodno upozorenje, kojima se mogu koristiti samo odgovarajuća tijela za inspekciju; poziva da se tim poduzećima uskrati pristup javnim ugovorima, javnim subvencijama i sredstvima EU-a tijekom zakonskog roka;

16.  poziva EU i njegove države članice da međusobno razmjenjuju informacije o provedbi, da daju nadležnim nadzornim tijelima bolji pristup podacima zabilježenima u nacionalnim elektroničkim registrima država članica i u Europskom registru poduzeća za cestovni promet (ERRU) te da u popis prekršaja koji vode do gubitka dobre reputacije operatora cestovnog prometa uključe nepoštovanje bilo kojeg dijela mjerodavnog zakonodavstva EU-a; ističe da bi odgovornost za kršenje propisa trebali snositi oni koji izdaju naloge zaposlenicima;

II.Rješavanje regulatornih nedostataka radi provođenja nacionalnog i europskog radnog i socijalnog zakona te rješavanje načela jednakog postupanja i nediskriminacije

17.  poziva Komisiju da poduzme radnje za uklanjanje nedostataka utvrđenih u trenutačnim pravilima radi učinkovite borbe protiv socijalnog dampinga te socijalne i fiskalne prijevare;

18.  poziva Komisiju da pozorno prati provedbu Direktive 2014/67/EU i učinkovitost Platforme za rješavanje neprijavljenog rada u borbi protiv pojave fiktivnih poduzeća općenitijom primjenom načela da svako poduzeće treba imati jedno glavno sjedište te osiguravajući da, u slučajevima slobodnog pružanja usluga s pomoću upućenih radnika, svaki uključeni pružatelj usluga provodi „stvarnu djelatnost” u državi članici poslovnog nastana te da stoga bude stvarno poduzeće; podsjeća da je važno da poduzeća imaju „stvarnu djelatnost” u svojoj državi članici podrijetla kao opravdanje za upućivanje radnika; podsjeća na to da je njegov Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja odbio prijedlog direktive o poduzećima s ograničenom odgovornošću s jednim članom jer su neke od predloženih odredbi mogle olakšati stvaranje određene vrste subjekata čije su socijalne i ekonomske aktivnosti lažne i kojima se krše njihove obveze na temelju sporazuma i zakona te koje dovode do gubitka milijardi eura poreznih prihoda; poziva Komisiju da razmotri mogućnost predlaganja transparentnog i dostupnog poslovnog registra za sva poduzeća EU-a i obvezno korištenje EESSI-jem;

19.  poziva Komisiju da pokrene novo izvješće o napretku država članica u provedbi nužnih poboljšanja u svojim nacionalnim poreznim upravama i sustavima u svrhu rješavanja poreznih prijevara, kao što je predloženo u komunikaciji Komisije naslovljenoj „Akcijski plan za jačanje borbe protiv poreznih prijevara i utaje poreza” (COM(2012)0722);

20.  napominje da se u Direktivi 96/71/EZ upućuje samo na članke 64. i 74. UFEU-a koji se odnose na slobodu pružanja usluga i slobodu poslovnog nastana, dok je jedan od glavnih ciljeva direktive zaštita radnika; nadalje, skreće pozornost na važnost članaka 151. i 153. UFEU-a kojima su postavljeni ciljevi za EU i njegove države članice u vezi s promicanjem zapošljavanja, poboljšanjem životnih i radnih uvjeta, odgovarajućom socijalnom zaštitom, promicanjem socijalnog dijaloga i borbe protiv isključenosti;

21.  uviđa rizike povezane s dugim lancima podugovaratelja; podsjeća na to da države članice mogu uspostaviti, uz savjetovanje s relevantnim socijalnim partnerima, mehanizme „solidarne i pojedinačne odgovornosti” na nacionalnoj razini koji se primjenjuju na lokalna i strana poduzeća kako bi se lokalnim i stranim radnicima omogućilo ostvarivanje njihovih prava; podsjeća da je ta mogućnost potvrđena Direktivom 2014/67/EU; poziva Komisiju da pozorno prati primjenu obveze država članica na temelju te direktive o osiguravanju mjera kojima se jamči da u građevinskom sektoru upućeni radnici u lancima podugovaratelja mogu ugovaratelja čiji je njihov poslodavac izravni podugovaratelj smatrati odgovornim u pogledu poštovanja njihovih prava kao radnika;

22.  napominje probleme u vezi s Direktivom 96/71/EZ i s njezinom provedbom; ističe važnost rješavanja tih problema kako bi se zajamčili pošteni uvjeti rada, poštovanje prava radnika i jednaki uvjeti za upućivanje radnika i lokalna poduzeća u zemlji domaćinu, što je posebice važno za MSP-ove; poziva na pravodobnu provedbu Direktive 2014/67/EU; daje na znanje da prijedlog Komisije za revidiranje Direktive 96/71/EZ uključivanjem ograničenja o razdobljima za upućivanje radnika, uvodeći odredbe o naknadama te definirajući uvjete zapošljavanja kako bi se osiguralo poštovanje načela jednakog postupanja i zabrana bilo kakve diskriminacije na temelju nacionalnosti, kao što je utvrđeno zakonom EU-a od osnivačkih ugovora; ustraje u tome da pravila o upućivanju radnika trebaju biti jasna, razmjerna i opravdana; naglašava potrebu za sukladnost s kolektivnim sporazumima i sustavima industrijskih odnosa zemlje domaćina;

Mobilni radnici: borba protiv socijalnog dampinga u prijevoznoj industriji

23.  poziva na veću kontrolu propisa o poštovanju radnog vremena i razdoblja odmora u sektoru cestovnog prometa; poziva na poboljšanje kontrolnih uređaja i pravovremeno uvođenje pametnih tahografa za profesionalnu uporabu u cilju jamčenja pravilne, učinkovite i nediskriminirajuće provedbe postojećeg zakonodavstva u državama članicama bez stvaranja nepotrebnog administrativnog opterećenja; poziva Komisiju da procijeni mogućnost uspostave „elektroničkog i integriranog spisa gospodarskog subjekta” za sve gospodarske subjekte koji posluju na temelju licencije Zajednice radi objedinjavanja svih relevantnih podataka o prijevozniku, vozilu i vozaču koji su prikupljeni tijekom provjera na cesti;

24.  poziva na jačanje provjera u vezi sa sukladnosti s vremenom za rad, stanje pripravnosti, vožnju i odmor u svim relevantnim sektorima, kao što su izgradnja, priprema hrane, zdravstvo i prijevoz, te na izricanje kazni za ozbiljno nepridržavanje;

25.  poziva Komisiju da razmotri mogućnost osnivanja Europske agencije za cestovni promet kako bi u pogledu cestovnog prometa zajamčila pravilnu provedbu zakonodavstva EU-a te promicala standardizaciju i suradnju među svim državama članicama;

26.  poziva Komisiju da koordinira i ojača suradnju u pogledu zakonodavstva o cestovnom prometu između nacionalnih tijela, uključujući razmjenom podataka, i drugih nastojanja usmjerenih na podupiranje provedbe zakonodavstva i osiguranje jednakih uvjeta za sve gospodarske subjekte; napominje da je provedba zakonodavstva u tom području ponajprije odgovornost država članica; potiče države članice da blisko surađuju s europskom službom za cestovni nadzor Euro Contrôle Route i europskom mrežom prometne policije (TISPOL) radi poboljšanja primjene zakonodavstva EU-a u području cestovnog prometa jamčenjem jednake i odgovarajuće provedbe;

27.  poziva Komisiju da na sve mobilno osoblje u sektoru cestovnog prometa kolektivno primijeni članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 593/2008 (Rim I), kako je protumačen presudom Suda Europske unije u predmetu Koelzsch (C-29/10, presuda Suda (Velikog vijeća)) od 15. ožujka 2011.;

28.  poziva Komisiju i države članice da razmjene mišljenja radi razjašnjavanja relevantnih odredbi kako bi se moglo razlikovati zaposlenike i samozaposlene radnike u cilju borbe protiv lažnog samozapošljavanja te poziva Komisiju da predloži posebne preporuke na temelju pokazatelja postojanja radnog odnosa u skladu s preporukom Međunarodne organizacije rada br. 198 u vezi s radnim odnosom, pazeći pritom da se ne diskriminira stvarno samozaposlene radnike s malim brojem klijenata; ističe potrebu za praćenjem radnog statusa radnika kao što su piloti zrakoplova i vozači vlakova te njihova radnog odnosa s poduzećima za koja rade; naglašava da problem lažnog samozapošljavanja ima znatne posljedice u pogledu socijalne zaštite radnika i sigurnosti te bi mogao utjecati na pošteno natjecanje;

29.  odbacuje novu liberalizaciju kabotaže sve dok se ne osnaži provedba postojećeg pravnog okvira; potiče Komisiju da predloži poboljšana pravila u cilju jamčenja bolje provedbe i olakšavanja praćenja; poziva Komisiju da revidira Direktivu o kombiniranom prijevozu (92/106/EEZ(24)) kako bi se stalo na kraj nepoštenim praksama te poziva na donošenje dodatnih mjera za osiguravanje sukladnosti sa socijalnim zakonodavstvom u vezi s kombiniranim prijevozom;

30.  poziva one države članice koje imaju sustav naplate cestarina da kontrolnim službama stave na raspolaganje pristup prikupljenim podacima o cestarinama radi procjene kako bi, između ostaloga, mogle bolje provjeriti kabotaže;

31.  preporučuje da, u slučaju akvizicije ili prijenosa vlasništva poduzeća, bude jasno navedeno koji uvjeti nisu zanemareni te se prenose u nove ugovore, u okviru značenja Direktive 2001/23/EZ(25) o zaštiti prava zaposlenika u slučaju prijenosa poduzeća;

32.  poziva na poboljšanje Uredbe (EZ) br. 1008/2008 kako bi se zajamčila obvezujuća primjena nacionalnog zakonodavstva o radu za zračne prijevoznike s operativnim bazama u EU-u i poboljšala definicija „glavnog poslovnog sjedišta” te također, u okviru usklađivanja sustava socijalne sigurnosti i zakona o radu, na usklađivanje definicije „domaće baze” za članove posade s Uredbom (EU) br. 83/2014(26) i Uredbom (EU) br. 465/2012(27);

33.  poziva Komisiju i države članice da u pogledu Uredbe o Europskoj agenciji za sigurnost zračnog prometa (EASA) i drugom mjerodavnom zakonodavstvu podrže izravni radni odnos kao standardni model te da se ograniči uporaba netipičnih ugovora o radu;

34.  poziva da se zaštite socijalna prava letačke i kabinske posade;

35.  poziva države članice da revidiraju svoje zakone kako bi se pobrinule da svi ugovori u sektoru zrakoplovstva omogućuju kvalitetno zapošljavanje i dobre uvjete rada; smatra da nesigurnost radnih uvjeta predstavlja veći rizik za sigurnost; naglašava da se konkurentnost ne smije stvarati pod cijenu „rasprodaje” socijalnih zaštitnih mjera za radnike i kvalitete usluga;

36.  naglašava da je potrebno ojačati socijalnu dimenziju Strategije zrakoplovstva za Europu koju je 7. prosinca 2015. objavila Komisija jer su kvalitetno zapošljavanje i dobri radni uvjeti izravno povezani s održavanjem sigurnosti i zaštite putnika i osoblja; nadalje, naglašava potrebu da Komisija i države članice prate i zajamče pravilno provođenje nacionalnog socijalnog zakonodavstva i kolektivnih ugovora za zračne prijevoznike s operativnim bazama na teritoriju EU-a; s tim u vezi podsjeća na vezu između socijalnih i ekoloških normi i kvalitete usluga, kao i sigurnosti; uviđa važnost uspostave minimalne razine osposobljenosti za osoblje koje se bavi održavanjem u sektoru civilnog zrakoplovstva; poziva Komisiju da predloži reviziju Uredbe (EZ) br. 868/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o zaštiti od prakse subvencioniranja i nekorektnog određivanja cijena koja uzrokuje štetu zračnim prijevoznicima Zajednice koji pružaju usluge zračnog prijevoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice(28) te da analizira uzroke neprovođenja; poziva Komisiju i države članice da revidiraju pravila o početnom osposobljavanju i licenciranju letačke posade u cilju uklanjanja nedostataka koji dovode do iskorištavanja pilota, kao što su ugovori po modelu „plati pa leti”;

37.  poziva Komisiju da ispita mogućnost dodatnog prijedloga o primjenjivim uvjetima rada u pomorskoj industriji, uključujući u pogledu s posadama plovila;

38.  smatra da bi u pomorskom sektoru Komisija trebala osigurati potpunu primjenu socijalnog zakonodavstva, uključujući Konvenciju o radu pomoraca iz 2006.; poziva Komisiju i države članice da istraže mjere kojima se potiče zapošljavanje i zadržavanje kvalificiranih pomoraca sa sjedištem u Europi;

Predviđanje izazova povezanih s digitalizacijom gospodarstva

39.  podsjeća na važnost povezivanja razvoja digitalnog gospodarstva i ekonomije dijeljenja sa zaštitom radnika u tom novom sektoru u kojemu može doći do fleksibilnijih radnih praksi u oblicima zapošljavanja s nižim standardima u pogledu socijalnog osiguranja, radnog vremena, lokacije rada, osposobljavanja, sudjelovanja radnika i zaštite rada; naglašava da sloboda udruživanja i pravo na kolektivne ugovore moraju biti primjenjivi u kontekstu tih novih oblika rada u skladu s Poveljom EU-a o temeljnim pravima i nacionalnom praksom; naglašava da države članice moraju prilagoditi svoje zakonodavstvo digitalnom gospodarstvu i ekonomiji dijeljenja te poziva Komisiju, države članice i socijalne partnere da brzo ocjene odredbe europskog zakonodavstva koje se odnose na taj sektor i da, po potrebi, sastave prijedloge za reguliranje digitalne i suradničke ekonomije te ekonomije dijeljenja kako bi se osiguralo pošteno natjecanje i zaštita prava radnika;

40.  napominje da digitalizacija ima ključni učinak na europska tržišta rada; ističe da, s jedne strane, digitalizacija može stvoriti nove poslovne modele i nova radna mjesta (posebice za visokokvalificirane radnike, ali i za niskokvalificirane radnike), ali da, s druge strane, može dovesti i do nesigurnih oblika zapošljavanja; ističe da je u Strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta potrebno uzeti u obzir socijalnu dimenziju kako bi se potpuno iskoristio povezani potencijal zapošljavanja i rasta, pritom osiguravajući visoku razinu zaštite rada; poziva Komisiju da oblikuje jedinstveno digitalno tržište na socijalno pravedan i održiv način; smatra da je postojeće programe socijalne zaštite potrebno prilagoditi potrebama radnika u digitalnom gospodarstvu i ekonomiji dijeljenja kako bi se osigurala odgovarajuća socijalna zaštita za te radnike;

41.  podsjeća da se u nekim gospodarskim sektorima, kao što je poljoprivreda, radno vrijeme razlikuje u skladu sa sezonskim ograničenjima;

III.Prema uzlaznoj socijalnoj konvergenciji

42.  naglašava prednost temeljnih prava; poziva Komisiju i države članice da podupru i ojačaju socijalni dijalog koji ima ključnu ulogu u postizanju uvjeta rada na visokoj razini; naglašava da zakon o radu i visoki socijalni standardi imaju ključnu ulogu u ponovnoj uspostavi ravnoteže u gospodarstvima, podupiranju prihoda i poticanju ulaganja u kapacitete; ističe da u tom kontekstu zakon EU-a i dokumenti politika moraju poštovati prava i slobode sindikata, biti sukladni s kolektivnim ugovorima i održavati jednako postupanje prema radnicima;

43.  poziva Komisiju da poduzme konkretne mjere kako bi pomogla ženama koje su pogođene socijalnim dampingom, usredotočujući sve opće politike i mjere na postizanje jednakosti, uzimajući u obzir aktualnu segregaciju tržišta rada i nejednakost u ugovorima za zapošljavanje, što se očituje u trenutačnim znatnim razlikama u plaćama između žena i muškaraca;

44.  ističe da se nejednakost u Europi produbljuje, čime se narušava postizanje ciljeva Europa 2020. u području siromaštva i zapošljavanja;

45.  ističe važnost uspostavljanja ekonomskih, fiskalnih i socijalnih mehanizama na teritoriju Unije i/ili europodručju, čime će se životni standardi građana EU-a poboljšati smanjenjem ekonomskih i socijalnih neuravnoteženosti; nadalje, potiče Komisiju da uzme u obzir mišljenja o socijalnim pitanjima u cilju povećanja zaštite radnika s pomoću konvergencije;

46.  podsjeća na obvezu Komisije da uspostavi stup socijalnih prava i ističe potrebu za uzlaznom socijalnom konvergencijom kako bi se postigli ciljevi iz članka 151. UFEU-a; ističe da uspostava kriterija za uspoređivanje različitih nacionalnih socijalnih sustava ne može predstavljati taj stup, nego samo poslužiti kao prethodni analitički okvir; naglašava da donošenje stupa socijalnih prava ne smije dovesti do smanjenja postojećih radnih i socijalnih standarda;

47.  napominje različite razine doprinosa radnika i poslodavaca za socijalno osiguranje u državama članicama; poziva Komisiju da ocijeni ekonomski i socijalni učinak tih razlika u kontekstu jedinstvenog tržišta;

48.  smatra da su plaće koje radnicima omogućuju dostojanstven život važne za socijalnu koheziju i održavanje produktivnoga gospodarstva; poziva na poštovanje i promicanje kolektivnih ugovora; također preporučuje uspostavljanje donjih granica plaća u obliku nacionalne minimalne plaće, gdje je to primjenjivo, s dužnim poštovanjem praksi svake države članice i nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima u cilju postupnog dostizanja barem 60 % te nacionalne prosječne plaće, ako je moguće, kako bi se izbjegle prekomjerne razlike u plaćama, radi podupiranja ukupne potražnje i gospodarskog oporavka te radi podupiranja uzlazne socijalne konvergencije;

49.  napominje moguću vrijednost automatskih stabilizatora; naglašava potrebu da se ti stabilizatori poprate učinkovitim politikama zapošljavanja čiji je glavni cilj stvaranje kvalitetnih radnih mjesta;

50.  poziva Komisiju da zajedno s državama članicama razmotri potrebu djelovanja na razini EU-a kako bi se riješili različiti aspekti podugovaranja, uključujući proširivanjem solidarne i pojedinačne odgovornosti u lancu podugovaranja;

51.  ističe da svi podizvođači, uključujući agencije za privremeno zapošljavanje koje uglavnom šalju žene u druge države članice kako bi radile u kućanstvu i pružale kućnu njegu, moraju snositi odgovornost za neisplaćivanje plaća i neuplaćivanje doprinosa za socijalno osiguranje te osiguranje u slučaju nesreće, bolesti i ozljeda; ističe da podizvođači također moraju moći pružiti pomoć zaposlenicima ako klijenti s njima loše postupaju ili ih zlostavljaju te u slučaju repatrijacije;

52.  poziva Komisiju da istraži mogućnost uspostavljanja instrumenta kojim poduzeća mogu biti podložna većoj obvezi skrbi, za koju mogu snositi odgovornost, u pogledu svojih podružnica i svoji podugovaratelja koji rade u trećim zemljama, kako bi se spriječila kršenja ljudskih prava, korupcija, teška tjelesna ozljeda ili ekološka šteta te kršenje konvencija Međunarodne organizacije rada;

53.  smatra da Direktiva 96/71/EZ i pravila o usklađivanje sustava socijalne sigurnosti moraju biti primjenjiva na zapošljavanje radnika upućenih iz treće zemlje, na temelju uredbe 4. modaliteta WTO-a i u okviru trgovinskih sporazuma, radi zaštite od povoljnijeg postupanja poduzeća iz trećih zemalja u usporedbi s onima iz država članica;

54.  poziva Komisiju da u najvećoj mogućoj mjeri uzme u obzir preporuke iz te uredbe;

55.  naglašava potrebu za boljom usklađenosti raznih europskih politika;

o
o   o

56.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 18, 21.1.1997., str. 1. (2) SL L 159, 28.5.2014., str. 11. (3) SL L 166, 30.4.2004., str. 1. (4) SL L 284, 30.10.2009., str. 1. (5) SL L 177, 4.7.2008., str. 6. (6) SL L 300, 14.11.2009., str. 72. (7) SL L 300, 14.11.2009., str. 51. (8) SL L 102, 11.4.2006., str. 1. (9) SL L 80, 23.3.2002., str. 35. (10) SL L 293, 31.10.2008., str. 3. (11) SL L 364, 12.12.1992., str. 7. (12) SL L 167, 2.7.1999., str. 33. (13) SL L 124, 20.5.2009., str. 30. (14) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0012. (15) SL L 65, 11.3.2016., str. 12. (16) http://www.eurofound.europa.eu/publications/report/2010/working-conditions-industrial-relations/posted-workers-in-the-european-union (17) https://www.eurofound.europa.eu/observatories/eurwork/industrial-relations-dictionary (18) Članak 31. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima: „Svaki radnik ima pravo na radne uvjete kojima se čuvaju njegovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo.”. (19) EU:C:2007:809. (20) Vidi usvojene tekstove, P8_TA(2015)0252. (21) Vidi Pacolet, Jozef i De Wispelaere, Frederic: „Upućivanje radnika: Izvješće o prijenosnim dokumentima A1 izdanima 2012. i 2013.”, str. 15. U skladu s podacima Eurostata, 2013. godine cjelokupnu radnu snagu EU-a činilo je 243 milijuna ljudi (Pregled istraživanja o radnoj snazi iz 2013., Eurostat (http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Archive:Labour_force_survey_overview_2013). (22) https://ec.europa.eu/priorities/sites/beta-political/files/juncker-political-guidelines_en.pdf (23) Rezolucija Europskog parlamenta od 14. siječnja 2014. o učinkovitoj inspekciji rada kao strategiji za poboljšanje radnih uvjeta u Europi (usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0012). (24) Direktiva Vijeća 92/106/EEZ od 7. prosinca 1992. o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza robe između država članica (SL L 368, 17.12.1992., str. 38.). (25) Direktiva Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona (SL L 82, 22.3.2001., str. 16.). (26) Uredba Komisije (EU) br. 83/2014 od 29. siječnja 2014. o izmjeni Uredbe (EU) br. 965/2012 o utvrđivanju tehničkih zahtjeva i upravnih postupaka u vezi s letačkim operacijama u skladu s Uredbom (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 28, 31.1.2014., str. 17.). (27) Uredba (EU) br. 465/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustavâ socijalne sigurnosti i Uredbe (EZ) br. 987/2009 o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 (SL L 149, 8.6.2012., str. 4.). (28) SL L 162, 30.4.2004., str. 1.

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. rujna 2016. o Delegiranoj uredbi Komisije od 30. lipnja 2016. o dopuni Uredbe (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi) utvrđivanjem regulatornih tehničkih standarda u vezi s prikazom, sadržajem, pregledom i revizijom dokumenata s ključnim informacijama te uvjetima za ispunjavanje zahtjeva za dostavu tih dokumenata (C(2016)03999 – 2016/2816(DEA))

P8_TA(2016)0347 B8-0974/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2016)03999) (‘Delegirana uredba’),

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi), a posebno njezin članak 8. stavak 5., članak 10. stavak 2. i članak 13. stavak 5.,

–  uzimajući u obzir članak 13. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenog 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ, Uredbe (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenog 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ, te Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenog 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ,

–  uzimajući u obzir nacrt regulatornog tehničkog standarda (RTS) koji je 6. travnja 2016. podnio Zajednički odbor europskih nadzornih tijela u skladu s člancima 10. i 56. uredbi (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010,

–  uzimajući u obzir pismo koje je najavljeno Komisiji i koje joj je predsjednik Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku poslao 30. lipnja 2016. te pismo koje je predsjednik Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku poslao 12. srpnja 2016.,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku,

–  uzimajući u obzir članak 105. stavak 3. Poslovnika,

A.  budući da je ključno da informacije o investicijskim proizvodima namijenjene potrošačima budu usporedive u svrhu promicanja ravnopravnih uvjeta na tržištu bez obzira na to koji ih financijski posrednik proizvodi ili stavlja na tržište;

B.  budući da bi uklanjanje kreditnog rizika iz izračuna kategorizacije rizika proizvoda osiguranja ulagatelje moglo dovesti u zabludu;

C.  budući da je još potrebno pojasniti kako se tretiraju proizvodi s više opcija, osobito u pogledu izričitog izuzeća koje je odobreno fondovima UCITS u skladu s Uredbom (EU) br. 1286/2014;

D.  budući da u delegiranom aktu koji je Komisija donijela postoje nedostatci u pogledu metodologije izračuna scenarija uspješnosti za budućnost te da stoga nije ispunjen zahtjev iz Uredbe (EU) br. 1286/2014 o pružanju informacija koje su „točne, korektne, jasne i [...] ne dovode u zabludu” te da, posebice, za neke PRIIP-ove, čak i u slučaju nepovoljnog scenarija i proizvoda koji su u pravilu dovodili do gubitaka tijekom preporučenog minimalnog razdoblja držanja, ulagateljima nije naznačeno da bi mogli izgubiti novac;

E.  budući da se zbog toga što Delegirana uredba ne sadržava detaljne smjernice o „upozorenju o razumijevanju” javlja ozbiljan rizik nedosljedne primjene tog elementa u dokumentima s ključnim informacijama na cijelom jedinstvenom tržištu;

F.  budući da Parlament i dalje smatra da je kao dodatni mandat regulatornog tehničkog standarda potrebno dodatno standardizirati kada će se koristiti „upozorenje o razumijevanju”;

G.  budući da postoji opasnost da će pravila utvrđena u Delegiranoj uredbi, ako ostanu nepromijenjena, biti protivna duhu i cilju zakonodavnog akta, a to je pružanje jasnih, usporedivih i razumljivih informacija o PRIIP-ovima koje male ulagatelje neće dovoditi u zabludu;

H.  budući da je u pismu koje je 30. lipnja 2016. predsjednik Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku poslao Komisiji pregovarački tim Parlamenta zatražio od Komisije da razmotri postoji li potreba da se provedba Uredbe (EU) br. 1286/2014 odgodi;

1.  ulaže prigovor na Delegiranu uredbu Komisije;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji te da je obavijesti da Delegirana uredba ne može stupiti na snagu;

3.  traži od Komisije da podnese novi delegirani akt u kojem će se pozabaviti gore navedenim primjedbama;

4.  poziva Komisiju da razmotri izradu prijedloga kojim bi se odgodio datum primjene Uredbe (EU) br. 1286/2014 bez promjene bilo koje druge odredbe razine 1 kako bi se zajamčila nesmetana provedba zahtjeva utvrđenih u Uredbi i Delegiranoj uredbi, te da izbjegne primjenu razine 1 prije no što regulatorni tehnički standard stupi na snagu;

5.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću te vladama i parlamentima država članica.