Indeks 
Usvojeni tekstovi
Srijeda, 5. listopada 2016. - Strasbourg
Pristup Perua Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. *
 Pristup Kazahstana Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. *
 Pristup Koreje Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. *
 Gobalni ciljevi i obveze EU-a povezani s prehranom i sigurnošću opskrbe hranom u svijetu
 Ured europskog javnog tužitelja i Eurojust
 Potreba za europskom politikom reindustrijalizacije u svjetlu nedavnih slučajeva Caterpillar i Alstom

Pristup Perua Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. *
PDF 244kWORD 47 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. listopada 2016. o prijedlogu odluke Vijeća o ovlašćivanju Republike Austrije i Rumunjske da u interesu Europske unije prihvate pristup Perua Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. (COM(2016)0367 – C8-0234/2016 – 2016/0168(NLE))
P8_TA(2016)0372A8-0267/2016

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog odluke Vijeća (COM(2016)0367),

–  uzimajući u obzir članak 38. stavak 4. Haške konvencije o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.,

–  uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. i članak 218. stavak 6. podstavak 2. točku (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0234/2016),

–  uzimajući u obzir mišljenje Suda Europske unije(1) o isključivoj vanjskoj nadležnosti Europske unije za usvajanje izjave o prihvatu pristupa Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.,

–  uzimajući u obzir članak 59. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0267/2016),

1.  odobrava ovlašćivanje Republike Austrije i Rumunjske da u interesu Europske unije prihvate pristup Perua Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Perua, kao i Stalnom uredu Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.

(1)Mišljenje Suda od 14. listopada 2014., 1/13, ECLI:EU:C:2014:2303.


Pristup Kazahstana Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. *
PDF 243kWORD 47 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. listopada 2016. o Prijedlogu odluke Vijeća kojom se određene države članice ovlašćuju da u interesu Europske unije prihvate pristupanje Kazahstana Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. (COM(2016)0368 – C8-0232/2016 – 2016/0169(NLE))
P8_TA(2016)0373A8-0268/2016

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog odluke Vijeća (COM(2016)0368),

–  uzimajući u obzir članak 38. stavak 4. Haške konvencije o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.,

–  uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. i članak 218. stavak 6. podstavak 2. točku (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0232/2016),

–  uzimajući u obzir mišljenje Suda Europske unije(1) o isključivoj vanjskoj nadležnosti Europske unije za usvajanje izjave o prihvatu pristupa Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.,

–  uzimajući u obzir članak 59. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0268/2016),

1.  odobrava ovlašćivanje određenih država članica da u interesu Europske unije prihvate pristup Kazahstana Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica i Kazahstana kao i Stalnom uredu Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.

(1) Mišljenje Suda od 14. listopada 2014., 1/13, ECLI:EU:C:2014:2303.


Pristup Koreje Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. *
PDF 244kWORD 47 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. listopada 2016. o prijedlogu odluke Vijeća kojom se određene države članice ovlašćuju da u interesu Europske unije prihvate pristupanje Republike Koreje Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. (COM(2016)0372 – C8-0233/2016 – 2016/0173(NLE))
P8_TA(2016)0374A8-0266/2016

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog odluke Vijeća (COM(2016)0372),

–  uzimajući u obzir članak 38. stavak 4. Haške konvencije o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.,

–  uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. i članak 218. stavak 6. podstavak 2. točku (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0233/2016),

–  uzimajući u obzir mišljenje Suda Europske unije(1) o isključivoj vanjskoj nadležnosti Europske unije za usvajanje izjave o prihvatu pristupa Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.,

–  uzimajući u obzir članak 59. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0266/2016),

1.  odobrava ovlašćivanje određenih država članica da u interesu Europske unije prihvate pristup Republike Koreje Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica i Republike Koreje kao i Stalnom uredu Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.

(1) Mišljenje Suda od 14. listopada 2014., 1/13, ECLI:EU:C:2014:2303.


Gobalni ciljevi i obveze EU-a povezani s prehranom i sigurnošću opskrbe hranom u svijetu
PDF 298kWORD 60 60k
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. listopada 2016. o sljedećim koracima za ostvarivanje globalnih ciljeva i obveza EU-a povezanih s prehranom i sigurnošću opskrbe hranom u svijetu (2016/2705(RSP))
P8_TA(2016)0375B8-1042/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948., a posebno njezin članak 25., kojim se pravo na hranu priznaje kao dio prava na primjeren životni standard,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, a posebno njegov članak 11., kojim se priznaje „pravo na životni standard […], uključujući odgovarajuću prehranu” kao i „temeljno pravo […] na slobodu od gladi”,

–  uzimajući u obzir Fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima usvojen 2008., kojim je pravo na hranu postalo provedivo na međunarodnoj razini,

–  uzimajući u obzir Rimsku deklaraciju o svjetskoj sigurnosti opskrbe hranom, koju je Organizacija UN-a za prehranu i poljoprivredu (FAO) usvojila na svjetskom sastanku na vrhu o hrani u Rimu 1996.,

–  uzimajući u obzir smjernice o pravu na hranu koje je FAO usvojio 2004., a kojima se državama daju upute za ispunjavanje obveza s obzirom na pravo na hranu,

–  uzimajući u obzir studiju FAO-a naslovljenu „Gubitak hrane i rasipanje hrane u svijetu”, objavljenu 2011., u kojoj se nalaze točne informacije o količini hrane koja se svake godine baci i izgubi,

–  uzimajući u obzir Drugu međunarodnu konferenciju o prehrani, održanu u Rimu od 19. do 21. studenoga 2014., i njezine zaključne dokumente, Rimsku deklaraciju o prehrani i Okvir djelovanja za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u dugotrajnim krizama,

–  uzimajući u obzir inicijativu o sigurnosti opskrbe hranom iz L'Aquile, koju je 2009. donijela skupina G8,

–  uzimajući u obzir Pokret za poboljšanje prehrane (SUN), čiji je cilj iskoristiti sposobnost i volju međunarodnih dionika za podupiranje nacionalnih inicijativa pod vodstvom vlada te njihovih prioriteta u vezi s rješavanjem problema pothranjenosti,

–  uzimajući u obzir rezoluciju 65.6 o sveobuhvatnom provedbenom planu za prehranu majki, dojenčadi i male djece, koju je 2012. donijela Svjetska zdravstvena skupština,

–  uzimajući u obzir program glavnog tajnika UN-a pod nazivom „Nula gladi” koji je pokrenut na sastanku Rio+20 i u kojem se vlade, civilno društvo, vjerske zajednice, privatni sektor i istraživačke institucije pozivaju na ujedinjenje kako bi stali na kraj gladi te iskorijenili najgore oblike malnutricije,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a A/RES/70/259 od 1. travnja 2016. naslovljenu „Desetljeće djelovanja UN-a u području ishrane (2016. – 2025.)”, kojoj je cilj pokrenuti pojačane aktivnosti za iskorjenjivanje gladi i malnutricije diljem svijeta te osigurati univerzalni pristup zdravijoj i održivijoj prehrani za sve ljude, bez obzira na to tko su i gdje žive,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a A/RES/70/1 od 25. rujna 2015., naslovljenu „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”,

–  uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja te njihovu međusobnu povezanost i integriranost, osobito 1. cilj (okončanje siromaštva u svim njegovim oblicima svagdje u svijetu), 2. cilj (iskorjenjivanje gladi, postizanje sigurnosti opskrbe hranom i poboljšane prehrane te promicanje održive poljoprivrede) i 12. cilj (jamčenje održivih obrazaca potrošnje i proizvodnje),

–  uzimajući u obzir Partnerstvo iz Busana za učinkovitu razvojnu suradnju, sklopljeno 1. prosinca 2011.(1), a posebno njegov stavak 32., u kojem se upućuje na potrebu za „prepoznavanjem središnje uloge privatnog sektora u unapređenju inovacija, stvaranju bogatstva, prihoda i radnih mjesta, uporabi domaćih resursa i pridonošenju smanjenju razine siromaštva” (1. cilj održivog razvoja),

–  uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji, u kojem stoji da vanjsko djelovanje EU-a mora doprinositi ciljevima održivog razvoja, poštovanju ljudskih prava i jednakosti spolova,

–  uzimajući u obzir članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojim se potvrđuje da Unija mora uzimati u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o pomoći u hrani, koju je Europska unija ratificirala 13. studenoga 2013.,

–  uzimajući u obzir Pakt o globalnoj prehrani za rast, koji je podržan na sastanku na vrhu „Prehrana za rast” u Londonu 8. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. listopada 2012. naslovljenu „Pristup EU-a za ostvarivanje otpornosti: pouka iz krize u vezi sa sigurnošću hrane” (COM(2012)0586),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. ožujka 2013. naslovljenu „Poboljšanje prehrane majki i djece u sklopu vanjske pomoći: okvir politike EU-a” (COM(2013)0141) i zaključke Vijeća o sigurnosti opskrbe hranom i prehrane u okviru vanjske pomoći od 28. svibnja 2013.,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan za prehranu koji je 2014. donijela Europska komisija, u kojem se iskazuje obveza da se broj djece mlađe od pet godina koja su zaostala u rastu zbog pothranjenosti do 2025. smanji za sedam milijuna (SWD(2014)0234),

–  uzimajući u obzir prvo izvješće o napretku Akcijskog plana Komisije za prehranu,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije upućeno Europskom parlamentu i Vijeću od 2. prosinca 2014. naslovljeno „Provedba obveza EU-a u području politike za sigurnost opskrbe hranom i ishrane: prvo dvogodišnje izvješće” (COM(2014)0712),

–  uzimajući u obzir zajedničku globalnu ocjenu EU-a, FAO-a i Svjetskog programa za hranu (WFP) iz ožujka 2016., naslovljenu „Globalna analiza stanja sigurnosti opskrbe hranom i prehrane u žarištima krize opskrbe hranom”,

–  uzimajući u obzir Dobrovoljne smjernice Odbora za pouzdanost opskrbe hranom u svijetu od 11. svibnja 2012. o odgovornom upravljanju zemljišnim, ribarstvenim i šumskim resursima u kontekstu nacionalne sigurnosti opskrbe hranom,

–  uzimajući u obzir Okvir djelovanja za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u dugotrajnim krizama (FFA)(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o Novom savezu za sigurnost opskrbe hranom i ishranu(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. rujna 2011. o političkom okviru EU-a za pomoć zemljama u razvoju pri suočavanju s izazovima sigurnosti opskrbe hranom(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenoga 2014. o pothranjenosti i malnutriciji djece u zemljama u razvoju(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. travnja 2015. o Svjetskoj izložbi Expo 2015. u Milanu: hranjenje planeta ‒ energija za život(6),

–  uzimajući u obzir milanski Pakt o politici prehrane u urbanim sredinama od 15. listopada 2015.(7), koji je predložilo Gradsko vijeće Milana i potpisalo 113 gradova u svijetu, a koji je podnesen glavnom tajniku UN-a Ban Ki-moonu i u kojem se ističe središnja uloga gradova u stvaranju politike o hrani,

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o sljedećim koracima za ostvarivanje globalnih ciljeva i obveza EU-a povezanih s prehranom i sigurnošću opskrbe hranom u svijetu (O-000099/2016 – B8-0717/2016),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za razvoj,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se u okviru 2. cilja održivoga razvoja i zadaća povezanih s njime glad i malnutricija nastoje iskorijeniti do 2030. godine, i to pružanjem mogućnosti maloposjednicima i povećanjem njihove produktivnosti, te ostvarenjem održivih poljoprivrednih i prehrambenih sustava otpornih na klimatske promjene, sposobnih za prehranjivanje svjetskog stanovništva koje će prema očekivanjima do 2030. dosegnuti 8,5 milijardi osoba, pritom štiteći biološku raznolikost, okoliš te dobrobit i interese maloposjednika;

B.  budući da su mali poljoprivrednici zahvaljujući svojim ulaganjima i proizvodnji najveći akteri u privatnom sektoru u području poljoprivrede, sigurnosti opskrbe hranom i prehrane;

C.  budući da se ljudsko pravo na hranu može u potpunosti ostvariti tek kad se drastično smanji siromaštvo i nejednakost, kad se osigura jednakost i kad se poveća otpornost na šokove, posebice uspostavom mreža socijalne zaštite koje se temelje na pravima te jamčenjem potpunog sudjelovanja ugroženih skupina i sigurnog pristupa zemljištu i kontrole nad njim te upravljanja resursima i drugim proizvodnim sredstvima za maloposjednike i nomadske zajednice;

D.  budući da je industrijska poljoprivredna proizvodnja dovela do povećanih emisija stakleničkih plinova i proširenja monokultura te time do znatnog gubitka agrobiološke raznolikosti i ubrzanja erozije tla, dok su obiteljski i mali poljoprivrednici pokazali sposobnost da pružaju diversificirane proizvode i povećavaju održivu proizvodnju hrane agroekološkim praksama;

E.  budući da je napredak u smanjenju malnutricije postignut, no i dalje se odvija presporo i nejednako, te da trenutačno 795 milijuna ljudi u svijetu nema dovoljno hrane za normalan, aktivan život; budući da svaki treći čovjek pati od nekog oblika pothranjenosti;

F.  budući da je 2012. Svjetska zdravstvena skupština podržala šest globalnih ciljeva u vezi s prehranom do 2025., koji obuhvaćaju smanjenje broja slučajeva zaostajanja u rastu djece mlađe od pet godina za 40 %, smanjenje broja slučajeva anemije u žena reproduktivne dobi za 50 %, smanjenje broja slučajeva niske porođajne težine za 30 %, prevenciju širenja dječje pretilosti, povećanje stope prehrane djece isključivo majčinim mlijekom tijekom prvih šest mjeseci za najmanje 50 % te smanjenje broja slučajeva gubitka tjelesne mase u djece na manje od 5 %;

G.  budući da je dojenje najprirodniji i najbolji izvor hrane za novorođenčad i malu djecu, posebno u zemljama u razvoju, ali se još uvijek u dovoljnoj mjeri ne primjenjuje zbog neznanja ili kulturnih predrasuda o toj praksi;

H.  budući da se EU na sastanku na vrhu „Prehrana za rast” 2013. obvezao na smanjenje broja slučajeva zaostajanja djece u rastu za najmanje 7 milijuna do 2025. te da je obećao 3,5 milijardi EUR za taj cilj u razdoblju od 2014. do 2020.;

I.  budući da nedostatan unos hrane tijekom prvih 1000 dana djetetova života ima ozbiljne zdravstvene, socijalne i ekonomske posljedice te da svako šesto dijete u svijetu pati od nedovoljne težine, 41 milijun djece mlađe od pet godina pati od prekomjerne težine ili pretilosti, a malnutricija je uzrok približno 45 % smrtnih slučajeva djece mlađe od pet godina, što podrazumijeva nepotreban gubitak oko 3 milijuna mladih života godišnje; budući da kronična pothranjenost pogađa oko 161 milijun djece u svijetu;

J.  budući da su žene češće podložne manjku nutrijenata koji sa sobom nosi niz teških posljedica poput, među ostalim, smanjenja njihove produktivnosti i sposobnosti da uzdržavaju obitelj, čime se ponavlja međugeneracijski ciklus malnutricije;

K.  budući da se očekuje da će do 2030. svjetsko stanovništvo dosegnuti 8,5 milijardi osoba;

L.  budući da su djelotvorne mjere za borbu protiv gomilanja obradivih površina u zemljama u razvoju, među ostalim s pomoću konkretnih mogućnosti kojima se osigurava zaštita posjeda zemljišta, ključne za postizanje globalnih ciljeva i obveza EU-a u vezi s prehranom i sigurnošću opskrbe hranom u svijetu;

M.  budući da su pothranjenost i oskudna prehrana daleko najveći čimbenici rizika odgovorni za globalni teret bolesti;

N.  budući da borba protiv malnutricije podrazumijeva izradu održive poljoprivredne politike koja daje prednost diversifikaciji usjeva radi snabdijevanja hranom bogatom nutrijentima i diversifikacije načina prehrane; budući da su, u tom smislu, nadzor i vlasništvo nad sjemenom te njegova cjenovna pristupačnost od ključne važnosti za prehrambenu sigurnost malih i obiteljskih poljoprivrednika;

O.  budući da ostvarenje prava na hranu ovisi, među ostalim, o pristupu zemljištu i drugim proizvodnim resursima;

P.  budući da bi trgovinski sporazumi o ulaganju mogli imati negativan učinak na sigurnost opskrbe hranom i malnutriciju ako se zbog davanja u zakup ili prodaje obradivog zemljišta privatnim ulagačima lokalnom stanovništvu uskrati pristup proizvodnim resursima koji su im nužni za život ili ako se zbog njih velika količina hrane izveze i proda na međunarodnim tržištima, čime bi se povećala ovisnost države izvoznice o fluktuaciji cijena robe na međunarodnim tržištima, kao i njezina ugroženost tom fluktuacijom;

Q.  budući da je zbog proizvodnje biogoriva došlo do novog pritiska na globalni prehrambeni sustav s obzirom na to da se s njime natječe u pogledu pristupa zemljištu i vodi;

R.  budući da neodrživa proizvodnja mesa negativno utječe na sigurnost opskrbe hranom; budući da se trećina svjetskih žitarica koristi kao hrana za životinje, dok je širenje pašnjaka i usjeva prehrambenih kultura jedan od glavnih uzroka krčenja šuma, posebice u Južnoj Americi(8);

S.  budući da je 240 milijuna ljudi u 45 zemalja s niskim prihodima i/ili u zemljama zahvaćenima sukobima suočeno s nemogućnošću zadovoljenja potreba za hranom i vodom te da je 80 milijuna pogođeno nestašicom hrane, od kojih se 41,7 milijuna nalazi u toj situaciji zbog El Niña, čiji je intenzitet 2016. bio najjači u posljednjih nekoliko desetljeća;

T.  budući da prema UNICEF-u svakog dana 2000 djece mlađe od pet godina umire od bolesti koje su uzrokovane zagađenom vodom i budući da na polovici bolničkih kreveta u svijetu leže pacijenti koji boluju od bolesti uzrokovanih lošom kvalitetom pitke vode;

U.  budući da će do 2050. godine 70 % svjetskoga stanovništva živjeti u gradovima i da će prehrana sve više postajati pitanje koje zahtijeva odgovor i na globalnoj i na lokalnoj razini;

V.  budući da je sigurnost prehrane ključan preduvjet za održiv i uključiv rast s obzirom na to da ekonomske posljedice malnutricije mogu podrazumijevati gubitak od oko 10 % BDP-a godišnje te budući da prema Globalnom izvješću FAO-a o prehrani svaki dolar potrošen na poboljšanje prehrane donosi povrat od 16 dolara;

W.  budući da privatizacija sjemena preko klauzula o pravu na intelektualno vlasništvo i genetski modificiranih organizama prijeti prehrambenoj neovisnosti zemalja;

1.  ponovno potvrđuje važnost istinski koordiniranog i ubrzanog djelovanja među globalnim, nacionalnim, lokalnim, vladinim, nevladinim i privatnim akterima, pa i tijelima znanstvenog i industrijskog istraživanja, te među donatorima, radi tematiziranja pitanja malnutricije kako bi se ostvario Program održivog razvoja do 2030. (dalje u tekstu: Program do 2030.) i ispunio 2. cilj održivog razvoja koji se odnosi na iskorjenjivanje gladi; potiče međunarodnu zajednicu, EU i zemlje u razvoju da se uzdrže od izrade strategija za prehranu utemeljenih isključivo na unosu kalorija i prepisivanja lijekova (kao što su dodaci prehrani) te da umjesto toga prionu na rješavanje temeljnih uzroka gladi i malnutricije; u tom pogledu naglašava veze između poljoprivrede, načina prehrane i zdravlja;

2.  napominje da dojena djeca u zemljama u razvoju petnaest puta rjeđe umiru od upale pluća i jedanaest puta manje umiru od dijareje od djece koja nisu dojena;

3.  poziva Komisiju, Vijeće, države članice i međunarodnu zajednicu, kao i vlade zemalja u razvoju, da odmah mobiliziraju dugoročna financijska ulaganja u sigurnost opskrbe hranom i prehrane te održivu poljoprivredu i da unaprijede sigurnost opskrbe hranom i prehranu poboljšanim upravljanjem i odgovornošću te sistemskim politikama o hrani i prehrani koje se temelje na pravima i uzimaju u obzir s jedne strane rodnu dimenziju, održivu poljoprivredu, korištenje zemljišta i pristup zemljištu, vodu, sanitarne usluge i higijenu te s druge strane stvaranje i širenje uključivih mreža socijalne zaštite temeljenih na materijalnim pravima, posebno namijenjenih za najugroženije i marginalizirane skupine;

4.  ističe potrebu za rješavanjem sistemskih problema zbog kojih se javlja oskudna prehrana u svim svojim oblicima; sa zabrinutošću primjećuje da je promicanje poljoprivrede orijentirane na izvoz u prošlosti naštetilo obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima koja proizvode prehrambene kulture za lokalnu potrošnju; smatra da su ponovna ulaganja u lokalnu proizvodnju hrane, usmjerena ponajprije na male proizvođače hrane i agroekološke prakse, ključan uvjet za uspjeh prehrambenih strategija; smatra da je jednako važno da se uspostave programi socijalne zaštite kako bi se svima u svakom trenutku omogućio pristup hrani bogatoj nutrijentima;

5.  sa zabrinutošću napominje da trećina hrane proizvedene na svijetu – otprilike 1,3 milijarde tona – završi u smeću; primjećuje da se najviše hrane baca u Sjevernoj Americi i Oceaniji, i to gotovo 300 kg po osobi; napominje da se u Europskoj uniji godišnje baci ukupno 88 milijuna tona hrane, a 842 milijuna ljudi na svijetu (12 % svjetskog stanovništva) živi u gladi; naglašava da je potrebno prilagoditi sve prehrambene sustave kako bi se eliminiralo bacanje ili rasipanje hrane;

6.  potiče Komisiju i države članice da u svojim aktivnostima vode računa o usklađenosti politika u interesu razvoja te da u skladu s tim razmotre posljedice svojih trgovinskih, poljoprivrednih, energetskih i drugih politika za globalnu sigurnost opskrbe hranom;

7.   duboko žali zbog gomilanja obradivih površina koje provode strani ulagači i koje pogađa male poljoprivrednike i doprinosi nesigurnosti opskrbe hranom i siromaštvu na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini;

8.  poziva međunarodnu zajednicu i EU da radi smanjenja broja slučajeva zaostajanja u rastu i malnutricije surađuju sa zemljama kako bi podržali definiranje i provedbu izvedivih i ambicioznih nacionalnih ciljeva u području prehrane koji su prilagođeni kontekstu i koji su u skladu s ciljevima održivog razvoja; potiče Komisiju i delegacije EU-a da usvajaju usklađene državne strategije i pristupe o prehrani i sigurnosti opskrbe hranom te da potiču unaprjeđenje njihova praćenja i odgovornosti partnerskih zemalja za njihovu provedbu;

9.  poziva EU i međunarodnu zajednicu da u cijelom svijetu promiču „pravo na dojenje” te da ističu važnost dojenja u informativnim kampanjama o zdravlju majki i djece;

10.  poziva države članice i institucije EU-a da ulože sve napore u podizanje razine osviještenosti europskih građana o trajnom problemu pothranjenosti u svijetu, koji posebno pogađa djecu i žene;

11.  naglašava da bi u sklopu mjera protiv pothranjenosti prednost trebalo dati lokalnoj proizvodnji hrane i naglašava važnost davanja podrške malim poljoprivrednicima i poljoprivrednicama u proizvodnji hrane; poziva EU da u sklopu svoje globalne strategije za prehranu zemljama u razvoju i malim poljoprivrednicima pomaže u razvijanju lokalnih tržišta i pristupa njima, lokalnih lanaca vrijednosti te lokalnih postrojenja za preradu hrane, u kombinaciji s trgovinskim politikama kojima se takva nastojanja podupiru;

12.  naglašava da je, u okolnostima u kojima konvencionalnu poljoprivredu karakterizira sadnja monokultura, prijelaz sa sustava mješovitih kultura na pojednostavljene sustave temeljene na žitaricama u mnogim zemljama u razvoju doprinio malnutriciji zbog nedostatka mikronutrijenata; poziva EU da se u skladu s preporukama posebnog izvjestitelja UN-a o pravu na hranu obveže da će učiniti radikalni zaokret prema agroekologiji, što je način na koji se zemlje same mogu prehraniti i poboljšati prehranu baveći se istovremeno izazovima klimatskih promjena i siromaštva; posebice poziva EU i vlade zemalja u razvoju da podupru genetsku raznolikost kultura, i to uspostavom lokalnih sustava razmjene sjemena, propisima o sjemenu usklađenim s Međunarodnim ugovorom o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu te ulaganjem u širok raspon hranjivih, lokalnih i sezonskih prehrambenih kultura, u skladu s kulturnim vrijednostima;

13.  naglašava da je gomilanje obradivih površina, do kojeg dolazi zbog stjecanja velikih zemljišnih površina u zemljama u razvoju, nova prijetnja sigurnosti opskrbe hranom i prehrani; zahtijeva da Komisija poduzme konkretne mjere radi borbe protiv gomilanja obradivih površina i da donese akcijski plan za borbu protiv te prakse te da se pobrine za djelotvornu provedbu Smjernica FAO-a o zemljištu;

14.  potiče EU da u skladu s načelom usklađenosti politika u interesu razvoja ukine javne poticaje za proizvodnju biogoriva iz usjeva;

15.  naglašava da je razina ulaganja u prehranu u suštini i dalje nedostatna s obzirom na to da su intervencije koje se konkretno odnose na prehranu u 2014. dobile samo 0,57 % globalne službene razvojne pomoći, što je dovoljno za samo 1,4 % ukupnih potreba;

16.  od Komisije očekuje da poštuje svoju obvezu da će uložiti 3,5 milijardi EUR kako bi se broj slučajeva zaostajanja djece u rastu smanjio za najmanje 7 milijuna do 2025.; ističe da je od 3,5 milijardi EUR koje je Komisija obećala samo 400 milijuna EUR namijenjeno za potporu intervencijama koje se konkretno odnose na prehranu, dok je preostala 3,1 milijarda EUR predviđena za intervencije kojima se utječe na hranu i prehranu i koje obuhvaćaju područja povezana s time, kao što je poljoprivreda, sigurnost opskrbe hranom, rod, opskrba vodom, sanitarne usluge, higijena i obrazovanje, ali koje ne rješavaju nužno neposredne uzroke dječje pothranjenosti;

17.  naglašava da zaostajanje u rastu, koje se mjeri kao premala visina djeteta za njegovu dob te je prouzročeno kroničnom nedostatnom prehranom i opetovanim infekcijama tijekom prvih 1000 dana života, sprječava normalan rast i razvoj te je jedna od najvećih prepreka ljudskom razvoju;

18.  poziva Komisiju i Vijeće da se pobrinu za političko vodstvo EU-a te da na globalnoj i regionalnoj sceni promiču ostvarivanje međunarodno dogovorenih, jasnih i ambicioznih ciljeva o prehrani; potiče delegacije EU-a i Komisiju da usvajaju usklađene državne strategije o prehrani i sigurnosti opskrbe hranom te da u suradnji s partnerskim zemljama uvrste ciljeve o prehrani na svjetskoj razini u sve relevantne razvojne programe i strategije zemalja;

19.  poziva EU da se pobrine za održive sustave proizvodnje hrane i da provodi otporne poljoprivredne prakse kojima se povećava produktivnost i proizvodnja, da se pobrine za sprječavanje narušavanja trgovine na svjetskim poljoprivrednim tržištima u skladu s mandatom kruga pregovora u Dohi te da najugroženije zemlje integrira u globalno trgovinsko tržište kako bi se pristupilo rješavanju problema nesigurnosti opskrbe hranom;

20.  smatra da pri reviziji financijskog okvira Unije treba imati na umu da će zbog većeg pritiska na resurse sigurnost hrane i sigurnost opskrbe hranom narednih godina predstavljati izazov; dodaje da bi to moglo poslužiti u borbi protiv trenda malnutricije u zemljama izvan EU-a i u državama članicama;

21.  uviđa da u okviru održivih poljoprivrednih politika i zdravstvenih sustava treba pristupiti rješavanju problema zaostajanja u rastu, ali i drugim manifestacijama malnutricije, kao što su gubitak tjelesne mase (mala težina u odnosu na visinu) i manjak mikronutrijenata; ističe da je učestalost gubitka tjelesne mase u južnoj Aziji toliko visoka (nešto manje od 15 %) da se približava pragu ozbiljnog javnozdravstvenog problema;

22.  naglašava da humanitarnu pomoć namijenjenu za rješavanje problema gubitka tjelesne mase treba dopuniti strategijama Komisije kojima se povezuju humanitarne i razvojne intervencije; potiče Komisiju da bez odgađanja doista odredi doprinos razvojnih programa za novu konkretnu obvezu i cilj suzbijanja problema gubitka tjelesne mase u djece mlađe od pet godina;

23.  ističe važnost promicanja obrazovnih programa u području prehrane u školama i lokalnim zajednicama;

24.  poziva Komisiju da utvrdi jasan politički okvir za povećanje potpore nacionalnim mrežama socijalne zaštite, u skladu s nacionalnim, regionalnim i međunarodnim obvezama, za koje se u brojnim zemljama pokazalo da su ključna sredstva za povećanje otpornosti i smanjenje pothranjenosti;

25.   ističe da dojenje, kao najprirodniji i najbolji izvor hrane za novorođenčad i malu djecu, treba zajamčiti pružanjem istinske potpore ženama u smislu osiguravanja prikladne prehrane i dobrih radnih uvjeta te mreža društvene i obiteljske potpore, kao i prava na plaćeni rodiljni dopust;

26.  naglašava da je potrebno dodatno ulaganje procijenjeno na 7 milijardi USD godišnje kako bi se ostvarili globalni ciljevi u pogledu smanjenja broja slučajeva djece koja zaostaju u rastu i anemije u žena te povećanja stope dojene djece, te da bi se tim ulaganjem spasilo 3,7 milijuna dječjih života te smanjio broj slučajeva djece zaostale u rastu za najmanje 65 milijuna, a broj slučajeva anemije u žena bio bi za 265 milijuna manji nego 2015.;

27.  poziva Komisiju da odlučnije preuzme vodeću ulogu u području sigurnosti opskrbe hranom i prehrane, i to povećanjem svojih obveza time što će preuzeti dodatnu obvezu u vrijednosti od 1 milijarde EUR za intervencije koje se konkretno odnose na prehranu kako bi se postigli ciljevi Svjetske zdravstvene skupštine i održivog razvoja u vezi s prehranom, te donošenjem jasne strategije za implementaciju i integraciju tih ciljeva u svoje planove i politike, kao i izradom jasnog plana za dodjelu obećanih sredstava za razdoblje od 2016. do 2020.;

28.  poziva Komisiju i donatore Pokreta za poboljšanje prehrane (SUN) da nastave redovito izvještavati o postignutom napretku u okviru obveza prehrane za rast, koristeći se zajedničkim metodološkim pristupom praćenja resursa koji je dogovoren na sastanku mreže SUN u Lusaki 2013.;

29.  naglašava da sve politike EU-a moraju biti usklađene s načelom usklađenosti politika u interesu razvoja; stoga poziva da se trgovinskom i razvojnom politikom EU-a poštuje politički prostor i prostor za gospodarske politike zemalja u razvoju kako bi one mogle provesti politike koje su nužne za promicanje održivog razvoja i dostojanstvo njihova stanovništva, uključujući prehrambenu neovisnost, poštujući pritom pravo lokalnih proizvođača hrane da imaju kontrolu nad svojim zemljištem, sjemenom i vodom te odbacujući privatizaciju prirodnih resursa;

30.  poziva na izradu posebnih pokazatelja za provedbu akcijskog plana EU-a, pa i pokazatelja za praćenje troškova povezanih s intervencijama kojima se utječe na sigurnost opskrbe hranom i prehranu i intervencijama koje se konkretno odnose na prehranu, tako da se poboljša osnovni kodeks za prehranu Odbora OECD-a za razvojnu pomoć te izradi marker tog Odbora za intervencije kojima se utječe na sigurnost opskrbe hranom i prehranu; u tom pogledu inzistira na potrebi da se uvedu stroge mjere praćenja i odgovornosti, čime bi se zajamčila transparentnost i djelotvorno praćenje napretka;

31.  poziva Komisiju da podupre male poljoprivrednike u eksperimentiranju s otpornijim i produktivnijim poljoprivrednim praksama te uvođenju takvih praksi (koje zadovoljavaju kriterije prilagođenosti klimatskim promjenama i koje su utemeljene na agroekologiji), kojima se pomaže u poništavanju učinka propadanja okoliša i poboljšava pouzdanost i dostatnost životnih prihoda od poljoprivrede, što je nužan uvjet za unaprjeđenje sigurnosti opskrbe hranom i prehrane;

32.  ističe činjenicu da je pravo na vodu komplementarno pravu na hranu i da rezolucija UN-a iz 2010. još uvijek nije rezultirala odlučnim mjerama kojima bi se pravo na vodu zajamčilo kao ljudsko pravo;

33.  ističe koliko je važno surađivati s poljoprivrednicima na jamčenju cjenovno pristupačnih i poboljšanih sorti usjeva prilagođenih lokalnim uvjetima te uspostaviti otporne i receptivne kapacitete za proizvodnju sjemena u domaćem vlasništvu koji mogu biti samoodrživi, a ne ovisiti o financiranju donatora;

34.  poziva EU i njezine države članice da ne podrže GMO usjeve prilikom ispunjavanja svojih obveza o prehrani i sigurnosti opskrbe hranom u svijetu;

35.  poziva Komisiju te druge donatore i tijela da unaprijede prikupljanje raščlanjenih i sveobuhvatnih podataka o čimbenicima koji utječu na prehranu kako bi mogli bolje planirati buduće aktivnosti;

36.  inzistira na potrebi da se primijeni holistički pristup izazovu pothranjenosti koji zahtijeva djelovanja u širokom rasponu ekonomskih i socijalnih sektora; stoga naglašava važnost višedioničkih partnerstava i ključnu ulogu privatnog sektora u poboljšanju sigurnosti opskrbe hranom i jačanju intervencija koje se konkretno odnose na prehranu, ponajprije inovacijama i ulaganjima u održivu poljoprivredu te poboljšanjem socijalnih, ekonomskih i ekoloških praksi u poljoprivrednim i prehrambenim sustavima;

37.  poziva Komisiju da među donatorima nastavi djelovati kao pobornica iskorjenjivanja malnutricije tako što će ubrzati aktivnosti radi ispunjenja svojih obveza te se zagovaranjem i potporom pobrinuti za provjeru napretka u ispunjavanju obveza u okviru „Prehrane za rast” iz 2013. i pozvati na preuzimanje dodatnih obveza u pogledu doprinosa smanjenju jaza u financiranju prehrane;

38.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Afričkoj uniji, Organizaciji za prehranu i poljoprivredu i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.

(1) http://www.oecd.org/development/effectiveness/49650173.pdf
(2) FAO (2015.) Okvir djelovanja za sigurnost opskrbe hranom i ishranu u dugotrajnim krizama (FFA).
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0247.
(4) SL C 56E, 26.2.2013., str. 75.
(5) SL C 289, 9.8.2016., str. 71.
(6) SL C 346, 21.9.2016., str. 88.
(7) http://www.foodpolicymilano.org/wp-content/uploads/2015/10/Milan-Urban-Food-Policy-Pact-EN.pdf
(8) Izvori: Izvješće posebnog izvjestitelja o pravu na hranu Oliviera De Schuttera od 24. siječnja 2014., http://www.srfood.org/images/stories/pdf/officialreports/20140310_finalreport_en.pdf


Ured europskog javnog tužitelja i Eurojust
PDF 253kWORD 50 50k
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. listopada 2016. o Uredu europskog javnog tužitelja i Eurojustu (2016/2750(RSP))
P8_TA(2016)0376B8-1054/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (COM(2013)0534),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o Prijedlogu uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja(1),

–  uzimajući u obzir radni dokument Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove od 14. ožujka 2014. o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) (PE530.084),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. travnja 2015. o Prijedlogu uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja(2),

–  uzimajući u obzir Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o borbi protiv prijevara koje štete financijskim interesima Unije sredstvima kaznenog prava (COM(2012)0363),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) (COM(2013)0535),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 85., 86., 218., 263., 265., 267., 268. i 340.,

–  uzimajući u obzir pitanja upućena Vijeću i Komisiji o Uredu europskog javnog tužitelja i Eurojustu (O-000092/2016 – B8-0715/2016 i O-000093/2016 – B8-0716/2016),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se u članku 86. Ugovora o funkcioniranju Europske unije navodi da „Radi suzbijanja kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije, Vijeće uredbama donesenima u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom može od Eurojusta osnovati Ured europskog javnog tužitelja. Vijeće odlučuje jednoglasno uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta.”;

B.  budući da je prema podacima iz nedavno objavljenog konačnog izvješća za 2016. (TAXUD/2015/CC/131), koje obuhvaća studiju i izvješće o gubitku prihoda od PDV-a u 28 država članica EU-a, 2014. diljem EU-a zabilježen ogroman pad u iznosu od 159,5 milijardi EUR u prihodima od poreza na dodanu vrijednost;

C.  budući da je važno da EU i sve njegove države članice na učinkovit i odvraćajući način otkrivaju prijevare koje utječu na financijske interese Unije i vode kazneni progon zbog takvih prijevara, čime štite porezne obveznike svih država članica koje daju doprinos proračunu Unije;

D.  budući da Eurojust olakšava koordinaciju i suradnju između nacionalnih istražnih tijela i tijela kaznenog progona u rješavanju slučajeva koji se odnose na brojne države članice te pomaže u izgradnji uzajamnog povjerenja i premošćivanju vrlo različitih pravnih sustava i tradicija u EU-u; budući da Eurojust olakšava izvršavanje zahtjeva za suradnju i primjenu instrumenata uzajamnog priznavanja, čime se poboljšava prekogranični kazneni progon;

E.  budući da se u posljednjem desetljeću organizirani prekogranični kriminal povećao te da su počinitelji iznimno mobilne i fleksibilne skupine koje djeluju u mnogim državama članicama i u brojnim kriminalnim područjima;

F.  budući da je Sud Europske unije u predmetu C-105/14 „Taricco i drugi” iznio mišljenje da je pojmom „prijevara”, kako je definiran u članku 1. Konvencije o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica, obuhvaćen i prihod od PDV-a;

1.  ponovno potvrđuje dugotrajnu potporu Parlamenta za uspostavu efikasnog i neovisnog Ureda europskog javnog tužitelja kako bi se smanjila sadašnja rascjepkanost u nastojanjima tijela kaznenog progona da se zaštiti proračun EU-a, čime bi se ojačala i borba protiv prijevara u Europskoj uniji;

2.  poziva Vijeće da na temelju predložene Direktive o borbi protiv prijevara koje štete financijskim interesima Unije sredstvima kaznenog prava (Direktiva PIF) utvrdi nedvojbene i jasne nadležnosti i postupke za Ured europskog javnog tužitelja; poziva Vijeće da ojača svoje napore kako bi se postigao dogovor o Direktivi PIF, čije područje primjene obuhvaća i PDV, te da ponovno započne pregovore s Parlamentom kako bi se omogućilo osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja; naglašava da bi Ured europskog javnog tužitelja trebao imati prventsvo nadležnosti kad je riječ o kaznenim djelima utvrđenima u Direktivi PIF; duboko žali zbog činjenice da Vijeće ne dopušta da Ured europskog javnog tužitelja bude nadležan u slučajevima prijevara koje štete financijskim interesima Unije i u kojima financiranje EU-a iznosi više od 10 000 EUR, ali ne predstavlja najmanje 50 % sufinanciranja; stoga poziva Vijeće da napusti pravilo kojim se Uredu europskog javnog tužitelja oduzima mogućnost izvršavanja nadležnosti za sva kaznena djela koja štete financijskim interesima Unije i u kojima je šteta za proračun Unije jednaka šteti nanesenoj drugoj žrtvi ili manja od nje; poziva Vijeće da zajamči da će nacionalne vlasti prije i tijekom istrage bez odgode obavijestiti Ured europskog javnog tužitelja o svim slučajevima koji su na bilo koji način povezani s Direktivom PIF;

3.  poziva Vijeće da ponovno pokrene raspravu o člancima 17. – 20. konsolidiranog teksta (11350/1/16) prijedloga o Uredu europskog javnog tužitelja kako bi se zajamčila veća jasnoća i efikasnost tog Ureda; poziva Vijeće da pojasni nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja i državnih tužitelja za kazneni progon u slučajevima (a) višestrukih kaznenih djela (jedna organizirana skupina počinitelj je više kaznenih djela, kao što je pranje novca i trgovina ljudima) i (b) mješovitih kaznenih djela (više kaznenih djela počinjeno je tijekom jednog kaznenog djela, na primjer prijevara u vezi s PDV-om i pranje novca); duboko žali zbog toga što u slučaju nesuglasica u vezi s nadležnostima između Ureda europskog javnog tužitelja i državnog tužiteljstva konačnu odluku neće donijeti neovisan sud kao što je Sud Europske unije; naglašava da će efikasnost Ureda europskog javnog tužitelja ovisiti o pojašnjenju nadležnosti te da zakonodavci EU-a, ako se o tome ne postigne suglasnost, neće moći zajamčiti djelotvornost Ureda europskog javnog tužitelja, a time će prijeći jednu od crvenih linija Europskog parlamenta;

4.  smatra da bi Ured europskog javnog tužitelja na raspolaganju trebao imati dovoljno istražnih mjera za provođenje svojih istraga; u tom pogledu podsjeća na to da su se suzakonodavci dogovorili oko kriterija za države članice u vezi s podnošenjem zahtjeva za istražne mjere na temelju načela uzajamnog priznavanja utvrđenog u Direktivi 2014/41/EU o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima;

5.  smatra da bi sve operativne odluke koje utječu na treće strane i koje donese Ured europskog javnog tužitelja trebalo podvrgnuti sudskom preispitivanju pred nadležnim nacionalnim sudom kako bi se zajamčila djelotvornost sudskog preispitivanja u skladu s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i Ugovorima; smatra da bi trebalo biti moguće izravno sudsko preispitivanje pred Sudom Europske unije;

6.  napominje da je od iznimne važnosti izbjeći sve štetne učinke takozvane „nacionalne vezeˮ; u tom kontekstu poziva Vijeće da zajamči da postoje odgovarajuće zaštitne mjere kojima se jamči neovisnost Ureda europskog javnog tužitelja, kao što je odredba kojom se dopušta odstupanje od nacionalne veze iz razloga povezanih s pravilnim funkcioniranjem Ureda;

7.  smatra da se treba zajamčiti zaštita postupovnih prava osumnjičenih i optuženih osoba; uredbom bi se posebno trebala omogućiti dodatna prava obrane za osumnjičenike koje progoni Ured europskog javnog tužitelja, a posebno pravo na pravnu pomoć, pravo na informacije i uvid u spis, pravo na podnošenje dokaza i pravo na to da se od Ureda europskog javnog tužitelja traži da prikupi dokaze u ime osumnjičenika;

8.  poziva Komisiju da u okviru svoje analize troškova i koristi iznese prilagođenu procjenu utjecaja kolegijalne strukture na proračun te da Parlamentu dostavi rezultate „provjere činjeničnog stanjaˮ i podsjeća na to da će Parlament te informacije uzeti u obzir prije nego što donese konačnu odluku;

9.  podsjeća na to da Eurojust ima važnu ulogu u poboljšanju pravosudne suradnje i koordinacije mjerodavnih pravosudnih tijela država članica i u podupiranju istraga koje se odnose na zemlje koje nisu članice EU-a te poziva Vijeće da pojasni odnos između Eurojusta i Ureda europskog javnog tužitelja, a naročito utjecaj kolegijalne strukture, kao i odnos Ureda europskog javnog tužitelja s OLAF-om kako bi se utvrdila razlika između njihovih uloga u zaštiti financijskih interesa EU-a;

10.  smatra da bi za efikasnu međusobnu suradnju i razmjenu informacija bilo najbolje da Ured europskog javnog tužitelja i Eurojust budu smješteni na istoj lokaciji;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0234.
(2) SL C 346, 21.9.2016., str. 27.


Potreba za europskom politikom reindustrijalizacije u svjetlu nedavnih slučajeva Caterpillar i Alstom
PDF 365kWORD 61 61k
Rezolucija Europskog parlamenta od 5. listopada 2016. o potrebi za europskom politikom reindustrijalizacije u svjetlu nedavnih slučajeva Caterpillar i Alstom (2016/2891(RSP))
P8_TA(2016)0377RC-B8-1051/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 9., 151., 152., članak 153. stavke 1. i 2. te članak 173.,

–  uzimajući u obzir članke 14., 27. i 30. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje(1),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno članak 5. stavak 3. UEU-a i Protokol (br. 2) o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 31. ožujka 2005. naslovljenu „Restrukturiranje i zapošljavanje: predviđanje i praćenje restrukturiranja za razvoj radnih mjesta: uloga Europske unije” (COM(2005)0120) i mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. prosinca 2005.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 23. studenoga 2010. naslovljenu „Program za nove vještine i radna mjesta: europski doprinos punom zaposlenju” (COM(2010)0682),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. s preporukama Komisiji o informiranju radnika i savjetovanju s njima, predviđanju restrukturiranja i upravljanju njime(3),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. prosinca 2013. o okviru EU-a za kvalitetu predviđanja promjena i restrukturiranja (COM(2013)0882),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2014. o reindustrijalizaciji Europe u svrhu promicanja konkurentnosti i održivosti(4),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 18. travnja 2012. naslovljen „Korištenje mogućnosti zapošljavanja koje nudi zeleni rast” (SWD(2012)0092),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. siječnja 2014. naslovljenu „Za europsku industrijsku renesansu” (COM(2014)0014),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. naslovljenu „Trgovina za sve – Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. listopada 2012. naslovljenu „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” (COM(2012)0582) i cilj 20-postotne reindustrijalizacije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o razvoju održive europske industrije osnovnih metala(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2016. o konkurentnosti europske industrije opskrbe željeznica(6),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je u današnje vrijeme apsolutno neophodno da postoji dosljednost između različitih politika EU-a kako bi se utvrdila istinska industrijska politika, a posebno u svjetlu slučajeva Caterpillar i Alstom;

B.  budući da je 2. rujna 2016. poduzeće Caterpillar najavilo veliki plan globalnog restrukturiranja; budući da je posljedica tog plana zatvaranje postrojenja u Gosseliesu, zbog čega je bez posla ostalo 2500 izravno zaposlenih radnika i ugrožena su radna mjesta oko 4000 podizvođača;

C.  budući da su zahvaljujući smanjenju troškova proizvodnje od 2013. do 2015. proizvodi te tvornice postali povoljniji od onih proizvedenih izvan EU-a; budući da je poduzeće Caterpillar odlučilo zatvoriti to postrojenje kako bi premjestilo proizvodnju u druga postrojenja čiji su standardi socijalne zaštite i zaštite okoliša niži nego li standardi koji se primjenjuju u europskoj industriji;

D.  budući da je, s obzirom na važnost tog slučaja i njegovu europsku dimenziju, Komisija odlučila uspostaviti radnu skupinu u kojoj će sudjelovati nadležne službe i koja će imati ulogu sugovornika u postupku zatvaranja Caterpillara;

E.  budući da ta dva postrojenja nisu jedina koja bi trebalo zahvatiti restrukturiranje; očekuju se i druga otpuštanja u postrojenjima poduzeća Alstom u Španjolskoj i Italiji, te u postrojenju poduzeća Caterpillar u Sjevernoj Irskoj;

F.  budući da je željeznička industrija, čija tradicija seže unazad 175 godina, temelj europske industrijalizacije; budući da se do 2019. očekuje godišnja stopa rasta dostupnih tržišta industrije opskrbe željeznica od 2,8 %; budući da europska industrija opskrbe željeznica u cijeloj Uniji izravno zapošljava 400 000 osoba, od kojih mnoge rade u malim i srednjim poduzećima; budući da je snažna i inovativna europska industrija opskrbe željeznica neophodna za postizanje klimatskih i energetskih ciljeva EU-a;

G.  budući da 65 % ukupnog iznosa koji poduzeća ulažu u istraživanje i razvoj dolazi iz proizvodne industrije i budući da je zbog toga jačanje naše industrijske baze ključno za zadržavanje stručnosti, znanja i iskustva u EU-u; budući da je za ostvarenje digitalnog razvoja, kao jednog od prioriteta Junckerova plana, potrebna snažna industrijska baza;

H.  budući da europska industrija, kao što je to u slučaju poduzeća Alstom i Caterpillar, ima visoku dodanu vrijednost i priznatu razinu stručnosti; budući da je trenutačno ta središnja i strateška industrija za EU suočena sa snažnom globalnom konkurencijom iz trećih zemalja, koji na europsko tržište izvoze jeftinije proizvode i provode agresivnu politiku sve veće prisutnosti na svim kontinentima, često uz političku i financijsku potporu svojih vlada;

I.  budući da će Komisija, s obzirom na nedavni slučaj Alstom, izraditi prognostičku studiju za razdoblje od 15 godina (2030.) o razvoju željezničke industrije u Europi kojom će obuhvatiti različite scenarije u pogledu ciljeva država članica EU-a u području okoliša, zajedno sa studijom o učinku tih različitih scenarija na radna mjesta, zanimanja i vještine; budući da Komisija treba brzo poduzeti daljnje korake u vezi s preporukama iz Rezolucije Parlamenta o industriji opskrbe željeznica u EU-u kako bi se osigurali sigurna i održiva radna mjesta i uključiv rast; budući da bi se daljnji koraci trebali poduzeti uz pomoć stalnog dijaloga s dionicima i da bi trebali obuhvatiti sve točke te rezolucije;

J.  budući da se Komisija obvezala da će 2013. predstaviti cjelovito izvješće o primjeni okvira kvalitete; u tom pogledu podsjeća na svoj zahtjev Komisiji da nakon savjetovanja s relevantnim socijalnim partnerima podnese prijedlog zakonskog akta o informiranju radnika i savjetovanju s njima te predviđanju restrukturiranja i upravljanju njime;

K.  budući da europska industrija mora sačuvati svoju konkurentnost i sposobnost ulaganja u Europi te da je istovremeno suočena s društvenim i okolišnim izazovima koje mora svladati, pri čemu na svjetskoj razini mora zadržati svoju referentnu poziciju u pogledu društvene i ekološke odgovornosti;

L.  budući da se određeni broj poduzeća odlučio za strategije u kojima je isključiv naglasak na kratkoročnoj financijskoj dobiti na štetu inovacija, ulaganja u istraživanje i razvoj, zapošljavanja i obnavljanja vještina;

M.  budući da će ambiciozna politika inovacija, koja pogoduje proizvodnji visoko kvalitetnih, inovativnih i energetski učinkovitih proizvoda te potiče održive procese, omogućiti Europskoj uniji da samostalno nastupa u svijetu u kojem je konkurencija sve jača;

N.  budući da je proteklih godina u sektoru trgovine građevinskim strojevima u Uniji došlo do ozbiljnih poremećaja zbog smanjenja javnih i privatnih ulaganja, ali i zbog povećanja troškova proizvodnje, što je posljedica porasta cijena sirovina;

O.  budući da pravedna trgovina industrijskim proizvodima mora poštovati prava radnika i propise o zaštiti okoliša; budući da je ulaganje u obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost glavni pokretač ulaganja u industrijske proizvode kojima se mogu stvoriti „krugovi vrlina”; budući da su inovacije i ulaganja u istraživanje i razvoj, radna mjesta i obnavljanje vještina ključni za održivi razvoj;

P.  budući da inovacije u proizvodnji dokazano pozitivno utječu na povećanje broja radnih mjesta u svim fazama industrijskog gospodarskog ciklusa; budući da sudjelovanje radnika u inovativnim mjerama i definiranju strategija može znatno poboljšati gospodarski uspjeh;

Q.  budući da se u sklopu naprednijeg i održivijeg dijela sektora čelika, u kojem se proizvode visokovrijedni tehnološki proizvodi, poštuju zdravlje radnika i okolnog stanovništva te jamči primjena strogih standarda zaštite okoliša, te da on ima važnu ulogu u europskoj industrijskoj strategiji;

R.  budući da gubitak radničkog znanja i vještina upućuje na to da Europa mora zadržati industrijski kapacitet za zadovoljavanje svojih potreba, a da ne ovisi o proizvođačima iz trećih zemalja;

1.  izražava svoju snažnu solidarnost sa svim pogođenim radnicima poduzeća Caterpillar i Alstom te njihovim obiteljima, kao i pogođenim podizvođačima te im nudi svoju potporu i žali zbog posljedica koje su takva zatvaranja imala na lokalna gospodarstva i zajednice; poziva na poduzimanje mjera za podržavanje tih radnika i lokalnih gospodarstava te pomaganje regijama u prevladavanju tog teškog gospodarskog i društvenog stanja;

2.  uvjeren je da europsku industriju trebamo smatrati strateškom prednošću za konkurentnost i održivost EU-a; naglašava da se EU može samo uz snažnu, otpornu i dalekosežnu industrijsku politiku suočiti s različitim izazovima koji su pred njim, uključujući reindustrijalizaciju, prijelaz na održivo gospodarstvo te stvaranje kvalitetnih radnih mjesta; naglašava da Komisija i države članice moraju bolje predvidjeti te socioekonomske situacije i zajamčiti konkurentnost naše industrijske mreže;

3.  podsjeća da je Europa socijalno tržišno gospodarstvo, čiji je cilj postizanje održivog gospodarskog i uključivog rasta; žali zbog izostanka istinske industrijske politike EU-a kojom se štite radnici u EU-u; stoga poziva Komisiju da uspostavi istinsku dugoročnu europsku industrijsku strategiju kako bi se postigao cilj od 20 % BDP-a kao rezultat industrijske proizvodnje, kao što je utvrđeno strategijom Europa 2020.;

4.  apelira na države članice da ili zakonskim putem ili kolektivnim ugovorima zajamče odgovarajuću socijalnu zaštitu i uvjete rada i pristojne plaće koje će ljudima omogućiti dostojanstven život, te da u slučaju otpuštanja osiguraju učinkovitu zaštitu od nezakonitih otkaza;

5.  podsjeća da je gospodarska kriza u Europi pokazala da su najotpornije industrije one koje najviše ulažu u inovaciju, istraživanje i razvoj, energetsku učinkovitost, kružno gospodarstvo itd.; u tom kontekstu ističe negativni učinak smanjenja javnih i privatnih ulaganja i domaće potrošnje koji bi se trebali poticati kako bi postali pokretači rasta;

6.  smatra da smanjenje administrativnog opterećenja i troškova usklađivanja za poduzeća te stavljanje izvan snage nepotrebnog zakonodavstva uz istovremeni nastavak jamčenja visokih standarda u području zaštite potrošača, zaposlenika, zdravlja i okoliša moraju biti ključne komponente svake politike EU-a u pogledu reindustrijalizacije;

7.  poziva na to da se ta industrijska politika EU-a temelji na jasnim ciljevima i pokazateljima, uključujući ambiciozne ciljeve koji se odnose na energetsku učinkovitost, resurse i klimu, te na pristupu životnog ciklusa i kružnog gospodarstva; naglašava da bi trebala uključivati pametnu kombinaciju mjera koje obuhvaćaju i ponudu i potražnju i koje su usmjerene na relokalizaciju gospodarstva u EU-u, čineći tu politiku otpornijom i manje ovisnom o resursima; ističe da bi se s pomoću te politike ulaganja trebala usmjeriti na kreativnost, vještine, inovacije i održive tehnologije, a modernizacija europske industrijske baze promicati kroz politiku koja je usmjerena na lanac vrijednosti i uključuje temeljne industrije i njihove regionalne i lokalne aktere; vjeruje da takav pristup može donijeti ekonomski isplative koristi za europsku industriju i europsko gospodarstvo u cjelini;

8.  ističe da višegodišnje intervencije namijenjene pomoći bankama i tržištima imovine u EU-u nisu imale utjecaj na radna mjesta niti su doprinijele poboljšanju gospodarskih izgleda; vjeruje da javnu intervenciju s prekomjernog poticanja ponude treba preusmjeriti na usklađene politike kojima je cilj poticanje potražnje, među ostalim s pomoću fiskalnih mjera i jamčenjem povećanja plaća;

Trgovinska politika – ključ za ravnopravne uvjete za sve

9.  naglašava da, iako je u nekoliko gospodarskih sektora EU uglavnom otvoren za konkurente iz trećih zemalja, u trećim su zemljama na snazi prepreke kojima se diskriminiraju europska poduzeća; skreće pozornost na činjenicu da se konkurenti iz trećih zemalja, posebno iz Kine, brzo i agresivno šire u Europi i ostalim dijelovima svijeta, često uz jaku političku i financijsku potporu svojih matičnih zemalja; smatra da zbog takve prakse može doći do nepoštene konkurencije, čime se ugrožavaju radna mjesta u Europi; ističe da Kina ne ispunjava pet kriterija EU-a za utvrđivanje statusa tržišnog gospodarstva;

10.  apelira na Komisiju da uspostavi trgovinsku politiku EU-a koja je u skladu s industrijskim ciljevima te da vodi računa o tome da je potrebno osigurati industrijska radna mjesta u Europi kako bi se izbjegla nova premještanja proizvodnje i daljnja deindustrijalizacija; poziva Komisiju da se pobrine za to da tržišni subjekti u Europi i izvan nje posluju pod jednakim uvjetima, čime se jamči pravedno tržišno natjecanje za sve;

11.  podsjeća na to da je potrebno postići brz dogovor o reviziji uredbi o instrumentima zaštite trgovine kako bi ih se poboljšanjem njihove sposobnosti reagiranja i učinkovitosti znatno osnažilo; poziva Komisiju da u obzir uzme socijalne i ekonomske posljedice koje bi priznavanje statusa tržišnog gospodarstva za državna ili druga netržišna gospodarstva moglo imati na konkurentnost industrija EU-a;

12.  ističe da treba spriječiti da se trgovinskim politikom EU-a njeguju protutržišne prakse, uključujući ekološki damping, a posebno damping jeftinih proizvoda niske kvalitete, čime se može narušiti europske standarde i negativno utjecati na industrije smještene u EU-u; poziva Komisiju da pri izradi politika za ostvarivanje strategije Europa 2020. i kao sredstvo za izbjegavanje ekološkog dampinga, iskorištavanja radnika i nepoštene konkurencije razmotri mogućnost primjene mehanizama granične prilagodbe kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve;

13.  poziva Komisiju i države članice da provedu studije o poslovnim pregovorima, koristeći se pristupom kojim se u obzir uzimaju posebnosti regija i sektora, čime bi se poboljšalo razumijevanje njihova utjecaja na zapošljavanje i europske industrije;

14.  naglašava najnoviji trend da poduzeća svoju proizvodnju i usluge sele natrag u Europu te mogućnosti za rast i otvaranje radnih mjesta koje se time stvaraju; poziva Komisiju da razmotri način na koji EU može stvoriti pogodno okruženje kako bi se poduzećima pomoglo da iskoriste mogućnosti koje im pruža vraćanje proizvodnje u matične zemlje;

Politika tržišnog natjecanja – ključni element za industrije EU-a

15.  traži od Komisije da izradi konkurentan i dalekosežan europski okvir kako bi se privukla i zadržala privatna ulaganja, očuvali jaki vrijednosni lanci EU-a i otvorila kvalitetna radna mjesta te kako bi se ostvarile opipljive prednosti za građane EU-a;

16.  napominje i da pravila o državnim potporama trebaju biti bolje prilagođena kako bi se omogućile inovacije i održivost te ostvarili ciljevi koji se odnose na poticanje visoke razine zaposlenosti i podupiranje socijalnih politika u skladu s člankom 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

17.  ističe da se europska industrija suočava s globalnom konkurencijom te stoga snažno potiče Komisiju da svjetsko tržište hitno uzme kao referentno pri definiranju zemljopisno određenih tržišta u svojim analizama te da svoje analize ne ograničava samo na nacionalna tržišta ili unutarnje tržište, kako bi se europskim industrijama omogućilo sklapanje partnerstava u području istraživanja i razvoja ili strateških saveza; u tom kontekstu poziva na restrukturiranje najvećih europskih proizvođača kako bi se omogućilo stupanje na scenu dionika koji imaju dovoljnu kritičnu masu da se mogu nositi s međunarodnom konkurencijom;

Javna nabava – instrument koji treba poboljšati

18.  traži od Komisije da bolje provodi propise EU-a o javnoj nabavi; podsjeća na to da se u skladu s odredbama EU-a mogu odbiti ponude koje su neuobičajeno niske ili u kojima se više od 50 % vrijednosti ostvaruje izvan EU-a;

19.  vjeruje da javna nabava i eko-oznake imaju važnu ulogu u prihvaćanju održivih proizvoda, usluga i inovacija te u pogledu solidne industrijske baze u Europi; poziva na ulaganje zajedničkih napora država članica i Komisije kako bi se zajamčilo da naručitelji svoje odluke o natječajima temelje na načelu ekonomski najpovoljnije ponude;

Poboljšano korištenje fondova EU-a, istraživanje, razvoj i inovacije – način za poticanje nove industrijske politike

20.  poziva Komisiju da zajedno s državama članicama izradi strategiju Unije za dosljednu i sveobuhvatnu industrijsku politiku čiji je cilj reindustrijalizacija Europe i koja se, među ostalim, temelji na digitalizaciji (posebno u smislu integracije pametnih tehnologija i robotike u industrijske lance vrijednosti), održivosti, energetskoj učinkovitosti i odgovarajućim resursima; u tu svrhu poziva na veću suradnju i konvergenciju među državama članicama kad je riječ o fiskalnim, socijalnim i proračunskim pitanjima kako bi se olakšalo pokretanje zajedničkih industrijskih projekata; smatra da bi se europskim regulatornim okvirom industrijama trebalo omogućiti da se prilagode na te promjene i da poduzmu anticipatorne mjere kako bi se doprinijelo otvaranju radnih mjesta, rastu i regionalnoj konvergenciji;

21.  preporučuje Komisiji da surađuje s različitim industrijskim sektorima kako bi se zajamčilo najbolje moguće korištenje europskih strukturnih i investicijskih fondova, naročito Fonda za regionalni razvoj, u cilju pružanja potpore projektima istraživanja i razvoja na regionalnoj razini;

22.  smatra da fondovi EU-a nude veliku mogućnost za financiranje održivog ulaganja u energetsku infrastrukturu i infrastrukturu javnog prijevoza te pametno korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija; poziva na poboljšanje u provedbi različitih kriterija, a posebno kriterija u pogledu zapošljavanja, ekoloških i socijalnih kriterija pri upotrebi fondova EU-a te svih financijskih instrumenta kojima se upravlja preko EIB-a;

23.  poziva na donošenje programa EU-a za pametnu specijalizaciju i na davanje prednosti istraživanju i razvoju u onim sektorima u kojima EU može biti predvodnik; poziva na uspostavu konkretnih instrumenata kojima bi se EU-u i državama članicama omogućilo da objedine svoje napore u pogledu istraživanja i razvoja te da potpomognu lokalnim gospodarstvima u iskorištavanju tih rezultata; smatra da je povezanost istraživanja i industrije ključna za jačanje industrijske konkurentnosti EU-a; u tom smislu poziva Komisiju i države članice da aktivno promiču i podržavaju jačanje suradnje između istraživačkih centara, sveučilišta i poduzeća; poziva na poboljšanja u istraživačkom okruženju povećanjem proračuna za istraživanja, razvoj i inovacije te boljom međupovezanošću različitih nacionalnih programa financiranja i programa financiranja EU-a;

24.  poziva Komisiju i EIB da se posebno usredotoče na one regije koje su najviše pogođene deindustrijalizacijom da te hitno ubrzaju potporu projektima u tim regijama i istodobno zajamče da se podupiru održivi i visokokvalitetni projekti; smatra da bi trebalo dodatno razmotriti potencijal za povećanje strateškog i ciljanog pozajmljivanja koje nudi Europska investicijska banka za projekte u području inovacija i industrijske preobrazbe, osobito u proizvodnji i povezanim uslugama; poziva Komisiju i države članice da zajamče bolji pristup financiranju za poduzeća u EU-u, naročito za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća, čime bi se poboljšale njihove sposobnosti za izradu projekata te bi im se pružile bolje savjetodavne usluge i tehnička potpora;

25.  traži da Komisija u suradnji s državama članicama prouči načine na koje bi se mogla omogućiti prenamjena postrojenja te da istodobno zajamči da poduzeća u potpunosti preuzmu odgovornost prema okolišu, poštuju pravo o zaštiti okoliša i primjenjuju visoke ekološke standarde; traži da poduzeća u razumnom roku očiste zatvorene pogone i lokalnim vlastima olakšaju njihovo preuzimanje;

26.  poziva Komisiju da razmotri mogućnosti kojima bi se olakšala razmjena najboljih praksi među državama članicama u pogledu načina na koji postupati pri zatvaranju poduzeća, da ih potiče na proučavanje primjera sadržanih u pravnim odredbama kako bi se pokušalo, koliko god je to izvedivo, djelovati u cilju pronalaska kupca ili prodati postrojenje kako bi se nastavila proizvodnja u tvornicama unatoč činjenici da su originalni vlasnici odlučili obustaviti aktivnosti;

27.  smatra da bi trebalo sprečavati izbjegavanje plaćanja poreza, uključujući prijenos materijalne imovine, nematerijalne imovine i usluga između poduzeća po neprimjerenim cijenama, do čega dolazi i zbog nedostatka usklađenosti u EU-u u pogledu fiskalnih i trgovinskih pitanja; poziva na veću suradnju i konvergenciju među državama članicama kad je riječ o fiskalnim, socijalnim i proračunskim pitanjima;

Društveno odgovorno restrukturiranje i otvaranje kvalitetnih radnih mjesta u sektorima usmjerenima na budućnost

28.  pozdravlja inicijativu nekih lokalnih vlasti, u suradnji sa socijalnim partnerima, kao što je to u slučaju Alstom, za podupiranje eksperimentalnih projekata za radnike i poduzeća u postupku restrukturiranja, kako bi se osposobljavanjem i djelovanjem osigurale profesionalne karijere radi očuvanja kvalitetnih radnih mjesta;

29.  ističe ključnu potrebu za razvojem tehničkih vještina, posebno u sektoru proizvodnje; naglašava da je potrebno promicati važnost kvalificiranih tehničkih radnika; smatra da je za maksimiranje neto potencijala zapošljavanja u zelenom gospodarstvu od ključne važnosti postojećoj radnoj snazi pružiti odgovarajuće prilike za stjecanje novih vještina koje su potrebne u kružnom gospodarstvu; podsjeća na to da je za održivost proizvodnje važna kvalificirana radna snaga; naglašava važnost poticanja boljih sinergija između obrazovnih sustava, sveučilišta i tržišta rada, uključujući povezanost školovanja i prakse i suradnju s poduzećima u stvaranju inovativnih „klastera”;

30.  poziva relevantna tijela da zajamče da sve uključene strane u potpunosti poštuju nacionalne i europske propise o informiranju radnika i savjetovanju s njima, naročito tijekom restrukturiranja te da zajamče zaštitu okoliša i sigurnost na radnom mjestu;

31.  ističe da poduzeća moraju ispuniti svoje pravne obveze u okviru europskog i nacionalnog prava te pritom dati prednost informiranju radnika i savjetovanju s njima te mogućnosti preispitivanja alternativnih rješenja koja predlože socijalni partneri;

32.  smatra da je svako restrukturiranje potrebno objasniti i opravdati dionicima, a po potrebi i u pogledu izbora predviđenih mjera u vezi s postizanjem ciljeva i alternativnih rješenja; poziva na lokalni dijalog u kojem će sudjelovati svi dionici kako bi se raspravljalo o najboljim mogućim rješenjima u slučajevima restrukturiranja;

33.  naglašava važnost trajnog socijalnog dijaloga na svim razinama, utemeljenog na uzajamnom povjerenju i podjeli odgovornosti, kao jednog od najboljih načina za pronalaženje sporazumnih rješenja i zajedničkih perspektiva u predviđanju i sprečavanju restrukturiranja i upravljanju njime;

34.  u pogledu restrukturiranja ističe da je te radnike potrebno zaštititi, i to u području zdravstvene zaštite i radnih uvjeta, socijalne sigurnosti, prekvalifikacije i reintegracije na tržište rada;

35.  napominje da restrukturiranje nema posljedice samo za samo poduzeće, već i šire, s obzirom na to da ima nepredviđene učinke na zajednice te gospodarsku i socijalnu strukturu država članica;

36.  poziva Komisiju da se savjetuje sa socijalnim partnerima o učinkovitosti zakonodavstva o kolektivnom otpuštanju u svjetlu slučajeva Caterpillar i Alstom;

37.  izražava žaljenje zbog postupne financijalizacije realnog gospodarstva s naglaskom na kratkoročne financijske perspektive, umjesto na održavanje inovativnog industrijskog mehanizma s pomoću kojega se mogu otvoriti održiva i kvalitetna radna mjesta i ostvariti dugoročne koristi za društvo; žali što je taj pristup uzrokovao veliki gubitak radnih mjesta u proizvodnom sektoru; poziva Komisiju na to da se savjetuje sa socijalnim partnerima o mogućnosti revizije postojećeg zakonodavstva u pogledu kolektivnog otpuštanja, uzimajući u obzir one aspekte povezane sa slučajevima Caterpillar i Alstom, a posebno uključivanje u postupak svih radnika i podugovaratelja te učinkovite mjere za izbjegavanje nezakonitih kolektivnih otpuštanja koji se ne temelje na stvarnim ekonomskim razlozima, uključujući mogućnost sankcija, na primjer u vidu obustavljanja pristupa programima financiranja EU-a i zahtjeva za vraćanje primljene državne potpore;

38.  poziva radnu skupinu Komisije da istraži na koji se način provodi postupak savjetovanja s Europskim radničkim vijećem; u svjetlu istrage poziva Komisiju da razmotri potrebu za revizijom Direktive o Europskom radničkom vijeću;

39.  napominje da je Europski fond za prilagodbu globalizaciji ključan instrument EU-a u vremenu globalizacije uz pomoć kojeg se državama članicama može pružiti potpora u pogledu njihovih politika stručne prekvalifikacije radnika i uz pomoć kojeg se može rekonstruirati gospodarska struktura u regijama u kojima radnici osjećaju negativne posljedice globalizacije i gospodarske krize; podsjeća na važnost preporuka Parlamenta iz Rezolucije od 15. rujna 2016. o aktivnostima, učinku i dodanoj vrijednosti Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u razdoblju 2007.– 2014.(7);

40.  no ističe da je Europski fond za prilagodbu globalizaciji instrument koji djeluje samo nakon otpuštanja radnika te da su potrebni veći napori država članica i EU-a kako bi se stvorilo pravo gospodarsko i zakonodavno okruženje za poticanje konkurentnosti i otvaranje dugoročno održivih radnih mjesta;

41.  poziva Komisiju da obavještava Parlament o svojoj strategiji za glavne industrijske sektore u Europi, posebice za sektor opskrbe željeznica i sektor proizvodnje strojeva, u cilju stvaranja pogodnijeg tržišnog okruženja, te o tome što planira poduzeti kako bi se radna mjesta, stručno znanje i ulaganja zadržala u Europi;

42.  napominje da se u slučajevima restrukturiranja češće viškom proglašavaju mlađi i stariji radnici nego ostale dobne skupine; naglašava da u slučaju viška radnika poslodavci moraju poštovati antidiskriminacijsko zakonodavstvo, posebno u području dobne diskriminacije;

43.  napominje da prijelaz na zeleno gospodarstvo ima znatan potencijal za stvaranje lokalnih radnih mjesta koja nije moguće premjestiti, i to u sektorima koja se ne mogu dislocirati; napominje da postoje čvrsti dokazi da će prijelaz na zeleno gospodarstvo na kraju imati pozitivan učinak na zapošljavanje, s obzirom na činjenicu da održive gospodarske aktivnosti poput energetskih ušteda zahtijevaju veću radnu snagu u odnosu na aktivnosti koje zamjenjuju te bi mogle doprinijeti većoj samodostatnosti regija;

o
o   o

44.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću.

(1) SL L 225, 12.8.1998., str. 16.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 855.
(3) SL C 440, 30.12.2015., str. 23.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0032.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0460.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0280.
(7)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0361.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti