Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 25. listopada 2016. - Strasbourg
Automatizirana razmjena podataka o DNK u Danskoj *
 Automatizirana razmjena daktiloskopskih podataka u Danskoj *
 Sporazum između Europske unije i Narodne Republike Kine o izuzeću od obveze posjedovanja vize za kratkotrajni boravak za nositelje diplomatskih putovnica ***
 Države članice koje su u poteškoćama ili kojima prijete ozbiljne poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost ***I
 Zahtjev za ukidanje imuniteta Jean-Marieju Le Penu
 Zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta Jane Collins
 Zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta Marija Borghezija
 Statistika željezničkog prijevoza u vezi s prikupljanjem podataka o robi, putnicima i nesrećama ***II
 Statistika prijevoza robe na unutarnjim vodnim putovima (delegirane i provedbene ovlasti) ***II
 Pravni okvir Unije za carinske prekršaje i sankcije ***I
 Nacrt izmjene proračuna br. 3/2016: Sigurnost institucija
 Strategija EU-a prema Iranu nakon nuklearnog sporazuma
 Borba protiv korupcije i daljnje postupanje nakon rezolucije Odbora CRIM
 Ljudska prava i migracije u trećim zemljama
 Korporativna odgovornost za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama
 Strategija EU-a za ukapljeni prirodni plin i skladištenje plina
 Kako uskladiti nadzor ribarstva u Europi?
 Poboljšanje povezanosti i dostupnosti prometne infrastrukture u srednjoj i istočnoj Europi
 Mehanizam EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava

Automatizirana razmjena podataka o DNK u Danskoj *
PDF 243kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o Nacrtu provedbene odluke Vijeća o pokretanju automatizirane razmjene podataka o DNK u Danskoj (11219/2016 – C8-0340/2016 – 2016/0813(CNS))
P8_TA(2016)0391A8-0289/2016

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Vijeća (11219/2016),

–  uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, kako je izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0340/2016),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2008/615/PUP od 23. lipnja 2008. o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala(1), a posebno njezin članak 33.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2013. o jačanju prekogranične suradnje na provođenju zakona u EU-u: primjena Odluke iz Prüma i europskog modela razmjene informacija(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o Europskom programu sigurnosti(3),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0289/2016),

1.  prihvaća nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)SL L 210, 6.8.2008., str. 1.
(2)SL C 181, 19.5.2016., str. 67.
(3)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0269.


Automatizirana razmjena daktiloskopskih podataka u Danskoj *
PDF 243kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o Nacrtu provedbene odluke Vijeća o pokretanju automatizirane razmjene daktiloskopskih podataka u Danskoj (11220/2016 – C8-0341/2016 – 2016/0814(CNS))
P8_TA(2016)0392A8-0288/2016

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Vijeća (11220/2016),

–  uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, kako je izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0341/2016),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2008/615/PUP od 23. lipnja 2008. o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala(1), a posebno njezin članak 33.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2013. o jačanju prekogranične suradnje na provođenju zakona u EU-u: primjena Odluka iz Prüma i europskog modela razmjene informacija(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o Europskom programu sigurnosti(3),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0288/2016),

1.  prihvaća nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)SL L 210, 6.8.2008., str. 1.
(2) SL C 181, 19.5.2016., str. 67.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0269.


Sporazum između Europske unije i Narodne Republike Kine o izuzeću od obveze posjedovanja vize za kratkotrajni boravak za nositelje diplomatskih putovnica ***
PDF 241kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma između Europske unije i Narodne Republike Kine o izuzeću od obveze posjedovanja vize za kratkotrajni boravak za nositelje diplomatskih putovnica (15470/2015 – C8-0110/2016 – 2015/0293(NLE))
P8_TA(2016)0393A8-0281/2016

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (15470/2015),

–  uzimajući u obzir Nacrt sporazuma između Europske unije i Narodne Republike Kine o izuzeću od obveze posjedovanja vize za kratkotrajni boravak za nositelje diplomatskih putovnica (15469/2015),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 77. stavkom 2. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a)(v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0110/2016),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za vanjske poslove,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0281/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Narodne Republike Kine.


Države članice koje su u poteškoćama ili kojima prijete ozbiljne poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost ***I
PDF 326kWORD 48k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pogledu određenih odredaba povezanih s financijskim upravljanjem za određene države članice koje su u poteškoćama ili kojima prijete ozbiljne poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost (COM(2016)0418 – C8-0238/2016 – 2016/0193(COD))
P8_TA(2016)0394A8-0292/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0418),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 177. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0238/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 21. rujna 2016.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za proračune,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 21. rujna 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A8-0292/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kako je navedeno u nastavku;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 25. listopada 2016. radi donošenja Uredbe (EU) 2016/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pogledu određenih odredaba koje se odnose na financijsko upravljanje za određene države članice koje su u poteškoćama ili kojima prijete ozbiljne poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost

P8_TC1-COD(2016)0193


(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2016/2135.)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.


Zahtjev za ukidanje imuniteta Jean-Marieju Le Penu
PDF 163kWORD 49k
Odluka Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Jean-Marieju Le Penu (2016/2108(IMM))
P8_TA(2016)0395A8-0301/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir dva zahtjeva za ukidanje imuniteta Jean-Marieju Le Penu koje je 14. ožujka 2016. dostavila glavna tužiteljica na Prizivnom sudu u Parizu i koji su 8. lipnja 2016. objavljeni na plenarnoj sjednici, a odnose se na dva postupka istog sadržaja koji se vode pred istražnim sucima na Visokom sudu u Parizu zbog pozivanja na rasnu mržnju (2211/15/21 i 2226/15/9),

–  nakon saslušanja Jean-Marieja Le Pena u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 26. Ustava Francuske Republike,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0301/2016),

A.  budući da su dva istražna suca na Visokom sudu u Parizu podnijela zahtjev za ukidanje imuniteta Jean-Marieju Le Penu u vezi s navodnim kaznenim djelom;

Β.  budući da u skladu s člankom 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat članovima parlamenta te države;

C.  budući da prema članku 26. Ustava Francuske Republike „nijedan član Parlamenta […] zbog izraženih mišljenja ili glasanja pri obnašanju svoje dužnosti ne smije biti izložen kaznenom progonu ili potrazi i ne smije biti pritvoren ili osuđen” te da se nijedan član Parlamenta bez njegova odobrenja „ne smije uhititi ili na drugi način lišiti slobode, odnosno ograničiti u svojoj slobodi zbog kaznenog djela ili prekršaja”;

D.  budući da se u članku 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da „članovi Europskog parlamenta ne mogu biti podvrgnuti nikakvom obliku ispitivanja, zadržavanja ili sudskog postupka zbog izraženih mišljenja ili glasanja pri obnašanju svojih dužnosti”;

E.  budući da se tom odredbom želi zajamčiti da zastupnici u Europskom parlamentu u načelu imaju pravo na slobodu izražavanja, ali da im to pravo ne smije služiti kao izgovor za klevetu, uvrede, poticanje na mržnju ili tvrdnje koje štete nečijem ugledu, odnosno sve ostale izjave koje su u suprotnosti s člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima;

F.  budući da odredbe u vezi s parlamentarnim imunitetom treba tumačiti u svjetlu vrijednosti, ciljeva i načela europskih ugovora;

G.  budući da se takav apsolutni imunitet zastupnika u Europskom parlamentu ne odnosi samo na mišljenja koja je zastupnik izrazio na službenim sjednicama Parlamenta nego i na ona koja je izrazio drugdje, na primjer u medijima, ako postoji poveznica između izraženog mišljenja i parlamentarne dužnosti;

H.  budući da se Jean-Marie Le Pen optužuje da je u videozapisu objavljenom 6. lipnja 2014. na internetu javno pozvao na rasnu mržnju;

I.  budući da sporna izjava nije povezana s parlamentarnom dužnošću Jean-Marieja Le Pena te Jean-Marie Le Pen stoga nije djelovao u okviru obnašanja svojih dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu;

J.  budući da nema uporišta za sumnju u fumus persecutionis, odnosno pokušaj da se ometa parlamentarni rad Jean-Marieja Le Pena;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Jean-Marieju Le Penu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora francuskim nadležnim tijelima vlasti.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C 200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.


Zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta Jane Collins
PDF 249kWORD 49k
Odluka Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o zahtjevu za zaštitu povlastica i imuniteta Jane Collins (2016/2087(IMM))
P8_TA(2016)0396A8-0297/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev Jane Collins od 3. svibnja 2016., iznesen na plenarnoj sjednici 11. svibnja 2016., za zaštitu njezinih povlastica i imuniteta u okviru građanskog postupka koji se vodi protiv nje pred Administrativnim vijećem Visokoga suda u Londonu (zahtjev br. HQ14DO4882),

–  uzimajući u obzir saslušanje Jamesa Carvera, koji je predstavljao Jane Collins, u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 7., 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europskom parlamentu neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2. te članke 7. i 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0297/2016),

A.  budući da je Jane Collins zatražila zaštitu svojih zastupničkih povlastica i imuniteta u vezi s građanskim postupkom koji se vodi protiv nje pred Administrativnim vijećem Visokoga suda u Londonu;

B.  budući da se, kao prvo, zahtjev odnosi na zaštitu prava zastupnika u Europskom parlamentu da njihova sloboda kretanja do mjesta ili iz mjesta sastajanja Europskog parlamenta u skladu s člankom 7. Protokola ne podliježe nikakvim administrativnim ili drugim ograničenjima;

C.  budući da se ovaj dio zahtjeva odnosi na činjenicu da je putovanje Jane Collins na parlamentarne sjednice navodno spriječeno zbog rasporeda sudskog postupka koji se vodi protiv nje;

D.  međutim, budući da se članak 7. Protokola ne odnosi na ograničenja koja proizlaze iz pravnih postupaka, koja su obuhvaćena posebnim pravilima iz članka 8. i članka 9. Protokola(2), te da se zahtjev za obranu zastupničkih povlastica stoga smatra nedopustivim s obzirom na članak 7. Protokola;

E.  budući da se, kao drugo, zahtjev odnosi na zaštitu odredbe iz članka 8. Protokola prema kojoj zastupnici u Europskom parlamentu ne mogu biti podvrgnuti nikakvom obliku ispitivanja, zadržavanja ili sudskog postupka zbog izraženih mišljenja ili glasovanja pri obnašanju svojih dužnosti;

F.  budući da se ovaj dio zahtjeva odnosi na činjenicu da se protiv Jane Collins u Ujedinjenoj Kraljevini vodi privatna tužba u okviru koje se traži odšteta za navodnu klevetu i uvredu, uključujući kaznenu odštetu, te da je protiv nje podnesen zahtjev za zabranu ponavljanja spornih izjava;

G.  budući da se tužba zbog klevete i uvrede odnosi na optužbe koje je Jane Collins iznijela na konferenciji stranke;

H.  budući da se zastupnički imunitet u skladu s člankom 8. Protokola primjenjuje isključivo na mišljenja koja zastupnici u Europskom parlamentu izražavaju pri obnašanju svojih dužnosti;

I.  budući da se za izjave koje su zastupnici u Europskom parlamentu dali izvan Europskog parlamenta smatra da su iznesene pri obnašanju njihovih dužnosti isključivo ako je riječ o izjavama koje predstavljaju subjektivno mišljenje koje je na izravan i očit način povezano s obnašanjem tih dužnosti(3);

J.  budući da, međutim, ne postoji izravna i očita poveznica između spornih izjava i dužnosti Jane Collins kao zastupnice u Europskom parlamentu jer se one ne odnose na njezine aktivnosti zastupnice u Europskom parlamentu ili na politike Europske unije te su iznesene u kontekstu nacionalne političke rasprave;

K.  budući da sporne izjave stoga nisu obuhvaćene člankom 8. Protokola;

1.  odlučuje ne zaštititi povlastice i imunitete Jane Collins;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu odluku i izvješće nadležnog odbora odmah proslijedi vlastima Ujedinjene Kraljevine, uključujući časnom sucu Warbyju.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 et T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.
(2) Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440, stavci 49. i 51.
(3) Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI: EU:C:2011:543.


Zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta Marija Borghezija
PDF 261kWORD 50k
Odluka Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o zahtjevu za zaštitu povlastica i imuniteta Marija Borghezija (2016/2028(IMM))
P8_TA(2016)0397A8-0312/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev Marija Borghezija od 5. siječnja 2016., objavljen na plenarnoj sjednici 1. veljače 2016., za zaštitu njegovih povlastica i imuniteta u vezi s kaznenim postupkom koji se vodi pred sudom u Milanu (RGNR br. 41838/13, RG GIP br. 12607/14),

–  nakon saslušanja Marija Borghezija u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

—  uzimajući u obzir članak 1. stavak 1. točku (A) talijanskog zakona br. 205/1993,

—  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2. te članke 7. i 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0312/2016),

A.  budući da je zastupnik u Europskom parlamentu Mario Borghezio podnio zahtjev za zaštitu svog parlamentarnog imuniteta u skladu s člancima 8. i 9. Protokola br. 7 u vezi s kaznenim postupkom koji se vodi pred sudom u Milanu; budući da je, prema priopćenju koje je iznio Ured javnog tužitelja, g. Borghezio u okviru radijskog programa navodno zagovarao ideje utemeljene na superiornosti i rasnoj ili etničkoj mržnji, što je kažnjivo u smislu članka 1. točke (a) talijanskog zakona br. 205/1993;

B.  budući da se članci 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije međusobno isključuju(2); budući da se dotični predmet odnosi samo na navodne diskriminirajuće stavove koje je iznio zastupnik u Europskom parlamentu; budući da je stoga samo po sebi razumljivo da se primjenjuje samo članak 8. Protokola;

C.  budući da u skladu s člankom 8. Protokola br. 7 zastupnici u Europskom parlamentu ne mogu biti podvrgnuti nikakvom obliku ispitivanja, zadržavanja ili sudskog postupka zbog izraženih mišljenja ili glasovanja pri obnašanju svojih dužnosti;

D.  budući da je Sud Europske unije potvrdio da, kako bi uživao imunitet, zastupnik u Europskom parlamentu mišljenje mora iznijeti pri obnašanju svojih dužnosti, čime se podrazumijeva povezanost izraženog mišljenja i parlamentarnih dužnosti; budući da ta povezanost mora biti izravna i očita(3);

E.  budući da se u okviru dotičnog radijskog programa od g. Borghezija tražilo da se izjasni o imenovanju i stručnosti nove članice talijanske vlade, točnije, nove ministrice za integraciju;

F.  budući da činjenice iz tog predmeta, koje se očituju u dokumentima dostavljenima Odboru za pravna pitanja i u saslušanju pred tim Odborom, upućuju na to da izjave koje je izrekao tijekom intervjua nisu u izravnoj i očitoj vezi s njegovim parlamentarnim aktivnostima;

G.  budući da, konkretno, izjave koje je navodno izrekao premašuju ton uobičajene političke rasprave te, osim toga, nisu u skladu s duhom Parlamenta; budući da su u suprotnosti s člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i stoga se ne može smatrati da su izrečene tijekom obavljanja dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu;

H.  budući da se stoga ne može smatrati da je Mario Borghezio postupao u svojstvu zastupnika u Europskom parlamentu;

I.  budući da je Sud Europske unije potvrdio da u slučaju postupaka pokrenutih protiv zastupnika u Europskom parlamentu pred nacionalnim sudom i obaviještenosti tog suda o pokretanju postupka za zaštitu povlastica i imuniteta tog zastupnika, kao što je predviđeno Poslovnikom Europskog parlamenta, taj sud mora zaustaviti sudske postupke i zatražiti od Parlamenta da što prije objavi svoje mišljenje(4); budući da je sud u Milanu, pred kojim je pokrenut sudski postupak protiv g. Borghezija, odbio zaustaviti postupak i naredio da se on nastavi unatoč zahtjevu g. Borghezija na temelju mjerodavne sudske prakse Suda Europske unije;

1.  odlučuje ne zaštititi imunitete i povlastice Marija Borghezija;

2.  žali zbog toga što je sud u Milanu unatoč mjerodavnoj sudskoj praksi Suda Europske unije odbio zaustaviti postupak pokrenut protiv g. Borghezija;

3.  očekuje od talijanskih tijela da uvijek poštuju načelo Suda Europske unije u vezi s obvezom nadležnog suda da zaustavi sudski postupak ako se podnese zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta zastupnika u Europskom parlamentu;

4.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Talijanske Republike i Mariju Borgheziju.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.
(2) Gore navedeni spojeni predmeti C-200/07 i C-201/07, Marra, stavak 45.
(3) Navedeni predmet C-163/10, Patriciello, stavci 33. i 35.
(4) Navedeni spojeni predmeti C-200/07 i C-201/07, Marra, stavak 43.


Statistika željezničkog prijevoza u vezi s prikupljanjem podataka o robi, putnicima i nesrećama ***II
PDF 253kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju radi donošenje uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 91/2003 o statistici željezničkog prijevoza u vezi s prikupljanjem podataka o robi, putnicima i nesrećama (10000/1/2016 – C8-0365/2016 – 2013/0297(COD))
P8_TA(2016)0398A8-0300/2016

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (10000/1/2016 – C8-0365/2016),

—  uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju(1) o prijedlogu Komisije upućenom Parlamentu i Vijeću (COM(2013)0611),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 76. Poslovnika,

—  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za promet i turizam (A8-0300/2016),

1.  usvaja stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  prima na znanje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  nalaže glavnom tajniku da, nakon što se provjeri da su svi postupci propisno dovršeni i u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća, potpiše akt te dogovori njegovu objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Usvojeni tekstovi od 11.3.2014., P7_TA(2014)0197.


Statistika prijevoza robe na unutarnjim vodnim putovima (delegirane i provedbene ovlasti) ***II
PDF 312kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju radi donošenja uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1365/2006 o statistici prijevoza robe na unutarnjim vodnim putovima u pogledu dodjele delegiranih i provedbenih ovlasti Komisiji radi donošenja određenih mjera (09878/1/2016 – C8-0358/2016 – 2013/0226(COD))
P8_TA(2016)0399A8-0298/2016

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (09878/1/2016 – C8-0358/2016),

–  uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju(1) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0484),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 76. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za promet i turizam (A8-0298/2016),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt prihvaćen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Usvojeni tekstovi od 11.3.2014., P7_TA(2014)0180.


Pravni okvir Unije za carinske prekršaje i sankcije ***I
PDF 614kWORD 70k
Amandmani koje je donio Europski parlament 25. listopada 2016. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pravnom okviru Unije za carinske prekršaje i sankcije (COM(2013)0884 – C8-0033/2014 – 2013/0432(COD))(1)
P8_TA(2016)0400A8-0239/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog direktive
Pozivanje 1.
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 33.,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 33. i 114.,
Amandman 2
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 1.a (nova)
(1a)   Ova bi Direktiva trebala biti u skladu s Uredbom (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća1.
___________________
1 Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.).
Amandman 3
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.
(2)  Posljedično, carinski prekršaji i sankcije uređeni su s pomoću 28 različitih skupova pravila. Zbog toga se kršenje carinskog zakonodavstva Unije ne tretira na isti način diljem Unije, a sankcije koje se mogu uvesti razlikuju se prema naravi i težini u svakom slučaju ovisno o državi članici koja uvodi sankciju.
(2)  Carinski prekršaji i sankcije uređeni su s pomoću 28 različitih skupova pravila. Zbog toga se kršenje carinskog zakonodavstva Unije ne tretira na isti način diljem Unije, a sankcije koje se mogu uvesti razlikuju se prema naravi i težini u svakom slučaju ovisno o državi članici koja uvodi sankciju, što može dovesti do mogućih financijskih gubitaka država članica i remećenja trgovine.
Amandman 4
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 3.
(3)  Ta razlika između pravnih sustava država članica ne samo da utječe na optimalno upravljanje carinskom unijom, nego se njome i narušavaju jednaki uvjeti za gospodarske subjekte u njoj zato što ona utječe na njihov pristup mogućnostima carinskih pojednostavljenja.
(3)  Ta razlika između pravnih sustava država članica ne samo da utječe na optimalno upravljanje carinskom unijom i transparentnost potrebnu kako bi se zajamčilo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta u pogledu načina na koji različita carinska tijela postupaju u slučaju prekršaja, nego se njome i sprečava postizanje jednakih uvjeta za gospodarske subjekte u carinskoj uniji na koje se primjenjuju različita pravila diljem Unije, zato što ona utječe na njihov pristup mogućnostima carinskih pojednostavljenja.
Amandman 5
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 6.
(6)  Trebalo bi utvrditi popis ponašanja koja bi se trebala smatrati kršenjem carinskog zakonodavstva Unije i bila povod za sankcije. Ti bi se carinski prekršaji u potpunosti trebali temeljiti na obvezama koje proizlaze iz carinskog zakonodavstva s izravnim upućivanjima na Zakonik. Ovom se Direktivom ne određuje bi li države članice trebale primjenjivati administrativne sankcije ili sankcije u području kaznenog prava u pogledu tih carinskih prekršaja.
(6)  Ovom bi Direktivom trebalo utvrditi popis ponašanja koja bi se trebala smatrati kršenjem carinskog zakonodavstva Unije i bila povod za sankcije. Ti bi se carinski prekršaji u potpunosti trebali temeljiti na obvezama koje proizlaze iz carinskog zakonodavstva s izravnim upućivanjima na Zakonik. Ovom je Direktivom utvrđeno da bi države članice trebale primjenjivati nekaznene sankcije u pogledu tih carinskih prekršaja. Države članice trebale bi imati mogućnost da umjesto nekaznenih sankcija propisuju kaznene sankcije, u skladu s nacionalnim pravom i pravom Unije, ako je narav i težina prekršaja takva da propisane sankcije moraju biti učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne prekršaju.
Amandman 6
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 7.
(7)   Prvom bi kategorijom ponašanja trebali biti obuhvaćeni carinski prekršaji na osnovi stroge odgovornosti, što ne zahtijeva nikakav element krivnje, s obzirom na objektivnu narav uključenih obveza i činjenicu da osobe odgovorne za njihovo ispunjavanje ne mogu negirati njihovo postojanje i obvezujući karakter.
Briše se.
Amandman 7
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 8.
(8)   Drugom i trećom kategorijom ponašanja trebali bi biti obuhvaćeni carinski prekršaji počinjeni zbog nemara, odnosno s namjerom kod kojih za nastanak odgovornosti treba utvrditi taj subjektivan element.
Briše se.
Amandman 8
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 10.
(10)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost, treba osigurati da se sve radnje ili propusti koji su posljedica pogreške carinskih vlasti ne smatraju carinskim prekršajem.
(10)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost, treba osigurati da se sve radnje ili propusti koji su posljedica pogreške carinskih vlasti utvrđene u Zakoniku ne smatraju carinskim prekršajem.
Amandman 9
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 12.
(12)  Kako bi se uskladili nacionalni sustavi sankcioniranja država članica, raspone sankcija trebalo bi utvrditi uzimajući u obzir različite kategorije carinskih prekršaja i njihovu težinu. Za potrebe uvođenja učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija države članice trebale bi isto tako osigurati da njihova nadležna tijela uzimaju u obzir određene otežavajuće ili olakšavajuće okolnosti pri utvrđivanju vrste i razine sankcija koje treba primijeniti.
(12)  Kako bi se uskladili nacionalni sustavi sankcioniranja država članica, raspone sankcija trebalo bi utvrditi uzimajući u obzir težinu carinskih prekršaja. Za potrebe uvođenja učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija države članice trebale bi isto tako osigurati da njihova nadležna tijela uzimaju u obzir određene otežavajuće ili olakšavajuće okolnosti pri utvrđivanju vrste i razine sankcija koje treba primijeniti.
Amandman 10
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 12.a (nova)
(12a)   Samo u slučajevima kada su teži prekršaji povezani s vrijednošću robe, a ne s izbjegnutim carinama, na primjer u slučaju prekršaja u vezi s pravom intelektualnog vlasništva ili robom koja podliježe mjerama zabrane ili kvantitativnog ograničenja, carinska tijela trebaju temeljiti sankcije na vrijednosti robe.
Amandman 11
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 13.
(13)  Rok zastare za postupke u pogledu carinskog prekršaja trebao bi biti četiri godine od dana počinjenja carinskog prekršaja ili, u slučaju neprekidnih ili višekratnih prekršaja, od prestanka ponašanja koje se smatra prekršajem. Države bi članice trebale osigurati prekid roka zastare putem radnje koja se odnosi na istrage ili pravne postupke u pogledu carinskog prekršaja. Države članice mogu utvrditi slučajeve u kojima se taj rok prekida. Pokretanje ili nastavak tih postupaka trebali bi biti onemogućeni nakon isteka roka od osam godina, dok bi rok zastare za izvršavanje kazne trebao biti tri godine.
(13)  Rok zastare za postupke u pogledu carinskog prekršaja trebao bi biti četiri godine od dana počinjenja carinskog prekršaja ili, u slučaju neprekidnih ili višekratnih prekršaja, od prestanka ponašanja koje se smatra prekršajem. Države bi članice trebale osigurati prekid roka zastare putem radnje koja se odnosi na istrage ili pravne postupke u pogledu istog carinskog prekršaja, ili radnje koju vrši osoba odgovorna za prekršaj. Državama članicama mora biti omogućeno da utvrde slučajeve u kojima se taj rok prekida. Za svaki bi postupak trebala nastupiti zastara, neovisno o prekidu roka zastare, nakon isteka roka od osam godina, dok bi rok zastare za izvršavanje kazne trebao biti tri godine.
Amandman 12
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 14.
(14)  Obustavu upravnih postupaka u pogledu carinskih prekršaja trebalo bi osigurati u slučaju kad je protiv iste osobe pokrenut kazneni postupak u pogledu istih činjenica. Nastavak upravnih postupaka nakon završetka kaznenog postupka trebao bi biti moguć samo strogo u skladu s načelom ne bis in idem.
(14)  Obustavu upravnih postupaka u pogledu carinskih prekršaja trebalo bi osigurati u slučaju kad je protiv iste osobe pokrenut kazneni postupak u pogledu istih činjenica. Nastavak upravnih postupaka nakon završetka kaznenog postupka trebao bi biti moguć samo strogo u skladu s načelom ne bis in idem, što znači da se isti prekršaj ne može kazniti dvaput.
Amandman 13
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 15.a (nova)
(15a)   Opći je cilj ove Direktive osigurati učinkovitu provedbu carinskog zakonodavstva Unije. Međutim, pravni okvir predviđen ovom Direktivom ne omogućuje integrirani pristup provedbi, uključujući nadzor, kontrolu i istragu. Stoga je od Komisije potrebno zatražiti da Europskom parlamentu i Vijeću podnese izvješće o tim pitanjima, među ostalim o provedbi zajedničkog okvira za upravljanje rizikom, kako bi procijenila je li potrebno donošenje daljnjeg zakonodavstva.
Amandman 14
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 18.a (nova)
(18a)   Ovom se Direktivom želi ojačati carinska suradnja usklađivanjem nacionalnih zakonodavstava na području carinskih sankcija. S obzirom na to da su postojeće pravne tradicije država članica vrlo različite, nije moguće potpuno usklađivanje.
Amandman 15
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1.
1.  Ovom se Direktivom utvrđuju okvir u pogledu kršenja carinskog zakonodavstva Unije i sankcije za te prekršaje.
1.  Ovom se Direktivom želi doprinijeti dobrom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i utvrditi okvir u pogledu kršenja carinskog zakonodavstva Unije te se njome predviđa propisivanje nekaznenih sankcija za te prekršaje usklađivanjem zakonodavnih, regulatornih i administrativnih odredbi država članica.
Amandman 16
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 2.a (novi)
2a.   Ovom se Direktivom uređuju obveze država članica naspram trgovinskih partnera Europske unije, ponajprije Svjetske trgovinske organizacije i Svjetske carinske organizacije, u cilju uspostave homogenog i učinkovitog unutarnjeg tržišta uz istovremeno olakšavanje trgovine i pružanje sigurnosti.
Amandman 17
Prijedlog direktive
Članak 2.
Članak 2.
Članak 2.
Carinski prekršaji i sankcije
Opća načela
Države članice utvrđuju pravila o sankcijama za carinske prekršaje utvrđene člancima 3. do 6.
1.   Države članice utvrđuju pravila o sankcijama za carinske prekršaje utvrđene člancima 3. i 6. strogo poštujući načelo ne bis in idem.
Države članice dužne su osigurati da se radnje ili propusti utvrđeni u člancima 3. i 6. smatraju carinskim prekršajima ako su počinjeni zbog nemara ili namjerno.
Države članice mogu umjesto nekaznenih sankcija propisati kaznene sankcije, u skladu s nacionalnim pravom i pravom Unije, ako je narav i težina prekršaja takva da propisane sankcije moraju biti učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne prekršaju.
2.   Za potrebe ove Direktive:
(a)   carinska tijela utvrđuju je li prekršaj počinjen zbog nemara, što znači da odgovorna osoba nije provela razumne mjere kako bi nadzirala svoje djelovanje ili je poduzela mjere koje su očito nedovoljne da bi se izbjegle okolnosti u kojima dolazi do prekršaja, u slučaju da se rizik od počinjenja prekršaja može razumno predvidjeti;
(b)   carinska tijela utvrđuju je li prekršaj počinjen namjerno, što znači da je odgovorna osoba bila svjesna da njezina radnja ili propust predstavljaju prekršaj ili je voljno i svjesno željela zaobići carinske propise;
(c)   administrativne pogreške ili pogreške ne smatraju se carinskim prekršajima osim kada je jasno iz okolnosti da su rezultat nemara ili namjere;
Amandman 18
Prijedlog direktive
Članak 2.a (novi)
Članak 2a
Olakšavanje trgovine
Kako bi ispunile obveze preuzete u skladu sa Sporazumom WTO-a o olakšavanju trgovine, države članice zajednički rade na uspostavi sustava za suradnju koji obuhvaća sve države članice. Cilj tog sustava koordiniranje je ključnih pokazatelja uspješnosti u vezi s carinskim sankcijama (analiza broja žalbi, stopa recidivizma itd.), širenje najboljih praksi među carinskim službama (djelotvornost kontrola i sankcija, smanjenje upravnih troškova itd.), dijeljenje iskustava gospodarskih subjekata i njihovo međusobno povezivanje, praćenje uspješnosti rada carinskih službi te prikupljanje statističkih podataka o kršenjima za koja su odgovorna poduzeća iz trećih zemalja. U okviru sustava za suradnju sve države članice pravovremeno se obavještavaju o istragama o carinskim prekršajima i utvrđenim prekršajima radi olakšavanja trgovine, sprečavanja ulaska zabranjene robe na unutarnje tržište i poboljšanja učinkovitosti kontrola.
Amandman 19
Prijedlog direktive
Članak 3.
Članak 3.
Članak 3.
Carinski prekršaji stroge odgovornosti
Carinski prekršaji
Države članice osiguravaju da se sljedeće radnje ili propusti smatraju carinskim prekršajima bez obzira na bilo koji element krivnje:
Države članice osiguravaju da se sljedeće radnje ili propusti smatraju carinskim prekršajima:
(a)  propust osobe koja podnosi carinsku deklaraciju, deklaraciju za privremeni smještaj, ulaznu skraćenu deklaraciju, izlaznu skraćenu deklaraciju, deklaraciju za ponovni izvoz ili obavijest o ponovnom izvozu, da osigura točnost i potpunost informacija navedenih u deklaraciji, obavijest ili zahtjevu u skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom (a) Zakonika;
(a)  propust osobe koja podnosi carinsku deklaraciju, deklaraciju za privremeni smještaj, ulaznu skraćenu deklaraciju, izlaznu skraćenu deklaraciju, deklaraciju za ponovni izvoz ili obavijest o ponovnom izvozu, da osigura točnost i potpunost informacija navedenih u deklaraciji, obavijest ili zahtjevu u skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom (a) Zakonika;
(b)  propust osobe koja podnosi carinsku deklaraciju, deklaraciju za privremeni smještaj, ulaznu skraćenu deklaraciju, izlaznu skraćenu deklaraciju, deklaraciju za ponovni izvoz ili obavijest o ponovnom izvozu, da osigura vjerodostojnost, točnost i valjanost svih popratnih dokumenata u skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom (b) Zakonika;
(b)  propust osobe koja podnosi carinsku deklaraciju, deklaraciju za privremeni smještaj, ulaznu skraćenu deklaraciju, izlaznu skraćenu deklaraciju, deklaraciju za ponovni izvoz ili obavijest o ponovnom izvozu, da osigura vjerodostojnost, točnost i valjanost svih popratnih dokumenata u skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom (b) Zakonika;
(c)  propust osobe da podnese ulaznu skraćenu deklaraciju u skladu s člankom 127. Zakonika, obavijest o dolasku broda za plovidbu morem ili zrakoplova u skladu s člankom 133. Zakonika, deklaraciju za privremeni smještaj u skladu s člankom 145. Zakonika, carinsku deklaraciju u skladu s člankom 158. Zakonika, obavijest o djelatnostima u slobodnim zonama u skladu s člankom 244. stavkom 2. Zakonika, deklaraciju prije otpreme u skladu s člankom 263. Zakonika, deklaraciju za ponovni izvoz u skladu s člankom 270. Zakonika, izlaznu sažetu deklaraciju u skladu s člankom 271. Zakonika ili obavijest o ponovnom izvozu u skladu s člankom 274. Zakonika;
(c)  propust osobe da podnese ulaznu skraćenu deklaraciju u skladu s člankom 127. Zakonika, obavijest o dolasku broda za plovidbu morem ili zrakoplova u skladu s člankom 133. Zakonika, deklaraciju za privremeni smještaj u skladu s člankom 145. Zakonika, carinsku deklaraciju u skladu s člankom 158. Zakonika, obavijest o djelatnostima u slobodnim zonama u skladu s člankom 244. stavkom 2. Zakonika, deklaraciju prije otpreme u skladu s člankom 263. Zakonika, deklaraciju za ponovni izvoz u skladu s člankom 270. Zakonika, izlaznu sažetu deklaraciju u skladu s člankom 271. Zakonika ili obavijest o ponovnom izvozu u skladu s člankom 274. Zakonika;
(d)  propust gospodarskog subjekta da čuva isprave i informacije koje se odnose na dovršetak carinskih formalnosti svim dostupnim sredstvima u roku utvrđenom carinskim zakonodavstvom u skladu s člankom 51. Zakonika;
(d)  propust gospodarskog subjekta da čuva isprave i informacije koje se odnose na dovršetak carinskih formalnosti svim dostupnim sredstvima u roku utvrđenom carinskim zakonodavstvom u skladu s člankom 51. Zakonika;
(e)  uklanjanje robe unesene na carinsko područje Unije iz carinskog nadzora bez dozvole carinskih tijela suprotno članku 134. stavku 1. prvom i drugom podstavku Zakonika;
(e)  uklanjanje robe unesene na carinsko područje Unije iz carinskog nadzora bez dozvole carinskih tijela suprotno članku 134. stavku 1. prvom i drugom podstavku Zakonika;
(f)  uklanjanje robe iz carinskog nadzora suprotno članku 134. stavku 1. četvrtom podstavku te članku 158. stavku 3. i članku 242. Zakonika;
(f)  uklanjanje robe iz carinskog nadzora suprotno članku 134. stavku 1. četvrtom podstavku te članku 158. stavku 3. i članku 242. Zakonika;
(g)  propust osobe koja unosi robu na carinsko područje Unije da postupa u skladu s obvezama koje se odnose na upućivanje robe na odgovarajuće mjesto u skladu s člankom 135. stavkom 1. Zakonika ili da obavijesti carinske tijela u slučaju nemogućnosti ispunjenja obveza u skladu s člankom 137. stavcima 1. i 2. Zakonika;
(g)  propust osobe koja unosi robu na carinsko područje Unije da postupa u skladu s obvezama koje se odnose na upućivanje robe na odgovarajuće mjesto u skladu s člankom 135. stavkom 1. Zakonika ili da bez odgode obavijesti carinska tijela u slučaju nemogućnosti ispunjenja obveza u skladu s člankom 137. stavcima 1. i 2. Zakonika te o mjestu na kojem se nalazi roba;
(h)  propust osobe koja unosi robu u slobodnu zonu koja povezuje kopnenu granicu između države članice i treće zemlje, da unese tu robu izravno u tu slobodnu zonu bez prolaska kroz neki drugi dio carinskog područja Unije u skladu s člankom 135. stavkom 2. Zakonika;
(h)  propust osobe koja unosi robu u slobodnu zonu koja povezuje kopnenu granicu između države članice i treće zemlje, da unese tu robu izravno u tu slobodnu zonu bez prolaska kroz neki drugi dio carinskog područja Unije u skladu s člankom 135. stavkom 2. Zakonika;
(i)  propust deklaranta za privremeni smještaj ili carinski postupak da carinskim tijelima dostavi dokumente kad se to zahtijeva zakonodavstvom Unije ili kad je to potrebno za carinske provjere u skladu s člankom 145. stavkom 2. i člankom 163. stavkom 2. Zakonika;
(i)  propust deklaranta za privremeni smještaj ili carinski postupak da carinskim tijelima dostavi dokumente kad se to zahtijeva zakonodavstvom Unije ili kad je to potrebno za carinske provjere u skladu s člankom 145. stavkom 2. i člankom 163. stavkom 2. Zakonika;
(j)  propust gospodarskog subjekta odgovornog za robu koja nije iz Unije koja je u privremenom smještaju da je stavi u carinski postupak ili ponovno izveze u roku u skladu s člankom 149. Zakonika;
(j)  propust deklaranta za privremeni smještaj ili osobe koja drži robu u nekom drugom prostoru koji su odredila ili odobrila carinska tijela, odgovorne za robu koja nije roba Unije i koja je u privremenom smještaju, da je stavi u carinski postupak ili ponovno izveze u roku u skladu s člankom 149. Zakonika;
(k)  propust deklaranta za privremeni smještaj ili carinski postupak da u svojem posjedu i na raspolaganju carinskim tijelima u trenutku podnošenja carinske deklaracije ili dopunske deklaracije, ima priložene isprave potrebne za zahtjev za predmetni postupak u skladu s člankom 163. stavkom 1. i člankom 167. stavkom 1. drugim podstavkom Zakonika;
(k)  propust deklaranta za privremeni smještaj ili carinski postupak da u svojem posjedu i na raspolaganju carinskim tijelima u trenutku podnošenja carinske deklaracije ili dopunske deklaracije, ima priložene isprave potrebne za zahtjev za predmetni postupak u skladu s člankom 163. stavkom 1. i člankom 167. stavkom 1. drugim podstavkom Zakonika;
(l)  propust deklaranta za carinski postupak da u slučaju pojednostavljene deklaracije prema članku 166. Zakonika ili unosa u evidencije deklaranta prema članku 182. Zakonika unutar određenog roka podnese dopunsku deklaraciju u nadležnom carinskom uredu u skladu s člankom 167. stavkom 1. Zakonika;
(l)  propust deklaranta za carinski postupak da u slučaju pojednostavljene deklaracije prema članku 166. Zakonika ili unosa u evidencije deklaranta prema članku 182. Zakonika unutar određenog roka podnese dopunsku deklaraciju u nadležnom carinskom uredu u skladu s člankom 167. stavkom 1. Zakonika;
(m)  uklanjanje ili uništenje sredstava za prepoznavanje koja se pričvršćuju na robu, ambalažu ili na prijevozna sredstva bez prethodnog ovlaštenja carinskih tijela u skladu s člankom 192. stavkom 2. Zakonika;
(m)  uklanjanje ili uništenje sredstava za prepoznavanje koja se pričvršćuju na robu, ambalažu ili na prijevozna sredstva bez prethodnog ovlaštenja carinskih tijela u skladu s člankom 192. stavkom 2. Zakonika;
(n)  propust korisnika postupka unutarnje proizvodnje da završi carinski postupak u roku utvrđenom u skladu s člankom 257. Zakonika;
(n)  propust korisnika postupka unutarnje proizvodnje da završi carinski postupak u roku utvrđenom u skladu s člankom 257. Zakonika;
(o)  propust korisnika postupka vanjske proizvodnje da izveze robu s nedostacima u roku utvrđenom u skladu s člankom 262. Zakonika;
(o)  propust korisnika postupka vanjske proizvodnje da izveze robu s nedostacima u roku utvrđenom u skladu s člankom 262. Zakonika;
(p)  izgradnja zgrade u slobodnoj zoni bez odobrenja carinskih tijela u skladu s člankom 244. stavkom 1. Zakonika;
(p)  izgradnja zgrade u slobodnoj zoni bez prethodnog odobrenja carinskih tijela u skladu s člankom 244. stavkom 1. Zakonika;
(q)  neplaćanje uvoznih ili izvoznih carina osobe odgovorne za plaćanje u roku propisanom u skladu s člankom 108. Zakonika.
(q)  neplaćanje uvoznih ili izvoznih carina osobe odgovorne za plaćanje u roku propisanom u skladu s člankom 108. Zakonika;
(qa)  propust gospodarskog subjekta da carinskim tijelima na njihov zahtjev dostavi potrebne dokumente i informacije u odgovarajućem obliku i u razumnom vremenskom roku te da osigura svu potrebnu pomoć za okončanje carinskih formalnosti ili provjera u skladu s člankom 15. stavkom 1. Zakonika;
(qb)   propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da poštuje obveze koje iz te odluke proizlaze u skladu s člankom 23. stavkom 1. Zakonika;
(qc)   propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da bez odgode obavješćuje carinska tijela o svim čimbenicima koji nastanu nakon što su ona donijela odluku i koji utječu na njezino održavanje ili njezin sadržaj u skladu s člankom 23. stavkom 2. Zakonika;
(qd)   propust korisnika postupka provoza Unije da robu podnese odredišnom carinskom uredu u nepromijenjenom stanju u propisanom roku u skladu s člankom 233. stavkom 1. točkom (a) Zakonika;
(qe)   istovar ili pretovar robe s prijevoznih sredstava koja ju prevoze bez odobrenja carinskih tijela ili na mjestima koja ta tijela nisu odredila ili odobrila u skladu s člankom 140. Zakonika;
(qf)   skladištenje robe u prostorima za privremeni smještaj ili carinskim skladištima bez odobrenja carinskih tijela u skladu s člancima 147. i 148. Zakonika;
(qg)   propust korisnika odobrenja ili korisnika postupka da ispune obveze koje proizlaze iz skladištenja robe obuhvaćenog postupkom carinskog skladištenja u skladu s člankom 242. stavkom 1. točkama (a) i (b) Zakonika;
(qh)   dostava lažnih informacija ili dokumenata na zahtjev carinskih tijela u skladu s člancima 15. ili 163. Zakonika;
(qi)   korištenje netočnih ili nepotpunih informacija ili nevjerodostojnih, netočnih ili nevaljanih dokumenata od strane gospodarskog subjekta radi dobivanja ovlaštenja od carinskih tijela:
(i)   za ovlaštenog gospodarskog subjekta u skladu s člankom 38. Zakonika,
(ii)   za korištenje pojednostavljene deklaracije u skladu s člankom 166. Zakonika,
iii.   za korištenje drugih carinskih pojednostavljenja u skladu s člancima 177., 179., 182. ili 185. Zakonika ili
(iv)   za stavljanje robe u posebne postupke u skladu s člankom 211. Zakonika;
(qj)   unos robe na carinski teritorij Unije ili izlazak robe iz njega bez njezina podnošenja carinskim tijelima u skladu s člancima 139., 245. ili člankom 267. stavkom 2. Zakonika;
(qk)   prerada robe u carinskom skladištu bez odobrenja carinskih tijela u skladu s člankom 241. Zakonika;
(ql)   stjecanje ili čuvanje robe obuhvaćene jednim od carinskih prekršaja iz točke (qd) i točke (qj) ovog članka.
Amandman 20
Prijedlog direktive
Članak 4.
Članak 4.
Briše se.
Carinski prekršaji počinjeni zbog nemara
Države članice osiguravaju da se sljedeće radnje ili propusti smatraju carinskim prekršajima kad su počinjeni zbog nemara:
(a)   propust gospodarskog subjekta odgovornog za robu koja nije iz Unije koja je u privremenom smještaju da je stavi u carinski postupak ili ponovno izveze u roku u skladu s člankom 149. Zakonika;
(b)   propust gospodarskog subjekta da carinskim tijelima osigura svu potrebnu pomoć za okončanje carinskih formalnost ili provjera u skladu s člankom 15. stavkom 1. Zakonika;
(c)   propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da poštuje obveze koje iz te odluke proizlaze u skladu s člankom 23. stavkom 1. Zakonika;
(d)   propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da bez odgode obavješćuje carinska tijela o svim čimbenicima koji nastanu nakon što su ona donijela odluku koji utječu na njezino održavanje ili njezin sadržaj u skladu s člankom 23. stavkom 2. Zakonika;
(e)   propust gospodarskog subjekta da robu unesenu na carinsko područje Unije podnese carinskim tijelima u skladu s člankom 139. Zakonika;
(f)   propust korisnika postupka provoza Unije da robu podnese odredišnom carinskom uredu podnese u nepromijenjenom stanju u propisanom roku u skladu s člankom 233. stavkom 1. Zakonika;
(g)   propust gospodarskog subjekta da robu unesenu u slobodnu zonu podnese carinskim tijelima u skladu s člankom 245. Zakonika;
(h)   propust gospodarskog subjekta da robu koja se iznosi iz carinskog područja Unije pri izlasku podnese carinskim tijelima u skladu s člankom 267. stavkom 2. Zakonika;
(i)   istovar ili pretovar robe s prijevoznih sredstava koja ju prevoze bez odobrenja carinskih tijela ili na mjestima koja ta tijela nisu odredila ili odobrila u skladu s člankom 140. Zakonika;
(j)   skladištenje robe u prostorima za privremeni smještaj ili carinskim skladištima bez odobrenja carinskih tijela u skladu s člancima 147. i 148.;
(k)   propust korisnika odobrenja ili korisnika postupka da ispune obveze koje proizlaze iz skladištenja robe obuhvaćenog postupkom carinskog skladištenja u skladu s člankom 242. stavkom 1. točkama (a) i (b).
Amandman 21
Prijedlog direktive
Članak 5.
Članak 5.
Briše se.
Carinski prekršaji počinjeni s namjerom
Države članice osiguravaju da se sljedeće radnje ili propusti smatraju carinskim prekršajima kad su počinjeni s namjerom:
(a)  dostava lažnih informacija ili dokumenata na zahtjev carinskih tijela u skladu s člancima 15. ili 163. Zakonika;
(b)  korištenje lažnih izjava bilo kojeg drugog nepravilnog sredstva od strane gospodarskog subjekta radi dobivanja ovlaštenja od carinskih tijela:
(i)  za ovlaštenog gospodarskog subjekta u skladu s člankom 38. Zakonika,
(ii)  za korištenje pojednostavljene deklaracije u skladu s člankom 166. Zakonika,
iii.   za korištenje drugih carinskih pojednostavljenja u skladu s člancima 177., 179., 182. i 185. Zakonika,
(iv)   za stavljanje robe u posebne postupke u skladu s člankom 211. Zakonika;
(c)  unos robe na carinski teritorij Unije ili izlazak robe iz njega bez njezina podnošenja carinskim tijelima u skladu s člancima 139., 245. ili člankom 267. stavkom 2. Zakonika;
(d)  propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da poštuje obveze koje iz te odluke proizlaze u skladu s člankom 23. stavkom 1. Zakonika;
(e)  propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da bez odgode obavješćuje carinska tijela o svim čimbenicima koji nastanu nakon što su ona donijela odluku koji utječu na njezino održavanje ili njezin sadržaj u skladu s člankom 23. stavkom 2. Zakonika;
(f)  prerada robe u carinskom skladištu bez odobrenja carinskih tijela u skladu s člankom 241. Zakonika;
(g)  stjecanje ili čuvanje robe obuhvaćene jednim od carinskih prekršaja iz članka 4. točke (f) i točke (c) ovog članka.
Amandman 22
Prijedlog direktive
Članak 6.
Članak 6.
Članak 6.
Poticanje, pomaganje, podupiranje i pokušaj
Poticanje, pomaganje, podupiranje i pokušaj
1.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su poticanje ili pomaganje i podupiranje radnji ili propusta iz članka 5. carinski prekršaji.
1.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su poticanje ili pomaganje i podupiranje radnji ili propusta iz članka 8.b stavka 2. carinski prekršaji.
2.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je pokušaj počinjenja radnji ili propusta iz članka 5. točke (b) ili (c) carinski prekršaj.
2.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je pokušaj počinjenja radnji ili propusta iz članka 3. točke (qi) ili (qj) carinski prekršaj.
Amandman 23
Prijedlog direktive
Članak 7.
Članak 7.
Članak 7.
Pogreška carinskih tijela
Pogreška carinskih tijela
Radnje ili propusti iz članaka 3. do 6. ne smatraju se carinskim prekršajima ako su nastali kao posljedica pogreške carinskih tijela.
Radnje ili propusti iz članaka 3. i 6. ne smatraju se carinskim prekršajima ako su nastali kao posljedica pogreške carinskih tijela, u skladu s člankom 119. Zakonika, a carinska su tijela odgovorna u slučaju da pogreške uzrokuju štetu.
Amandman 24
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 1. – uvodni dio
1.  Države članice osiguravaju da se pravne osobe smatraju odgovornima za carinske prekršaje koje bilo koja osoba, djelujući kao pojedinac ili kao dio tijela pravne osobe i koja ima vodeću poziciju unutar nje, počini u njihovu korist na temelju bilo kojeg od navedenog:
1.  Države članice osiguravaju da se pravne osobe smatraju odgovornima za carinske prekršaje iz članaka 3. i 6. koje bilo koja osoba, djelujući kao pojedinac ili kao dio tijela pravne osobe i koja ima vodeću poziciju unutar nje, počini u njihovu korist na temelju bilo kojeg od navedenog:
Amandman 25
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 2.
2.  Države članice isto tako osiguravaju da se pravne osobe smatraju odgovornima kad osoba u ovlasti osobe iz stavka 1. počini carinski prekršaj u korist tih pravnih osoba zbog nedostatka nadzora ili kontrole osobe iz stavka 1.
(Ne odnosi se na hrvatsku verziju.)
Amandman 26
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 3.a (novi)
3a.   Za potrebe ove Direktive „pravna osoba” znači svaki pravni subjekt koji ima pravnu osobnost prema primjenjivom pravu, osim država ili drugih javnih tijela koja obnašaju državnu vlast te javnih međunarodnih organizacija.
Amandman 27
Prijedlog direktive
Članak 8.a (novi)
Članak 8a
Čimbenici o kojima treba voditi računa prilikom procjene toga radi li se o lakšem prekršaju
1.   Pri odlučivanju je li prekršaj naveden u članku 3. lakši prekršaj, države članice osiguravaju da nadležna tijela od početka postupka, odnosno dok odlučuju je li carinski prekršaj počinjen, uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti koje su primjenjive, uključujući sljedeće:
(a)   carinski prekršaj počinjen je kao posljedica nemara;
(b)   uključena roba ne podliježe zabranama ili ograničenjima iz druge rečenice članka 134. stavka 1. Zakonika i članka 267. stavka 3. točke (e) Zakonika;
(c)   prekršaj ima mali ili nikakav utjecaj na iznos carine koji treba platiti;
(d)   osoba odgovorna za prekršaj učinkovito surađuje s nadležnim tijelom u postupku;
(e)   osoba odgovorna za prekršaj dobrovoljno otkriva prekršaj, pod uvjetom da taj prekršaj nije već predmet istrage s kojom je osoba odgovorna za prekršaj upoznata;
(f)   osoba odgovorna za prekršaj može pokazati da poduzima znatne napore u cilju usklađivanja s carinskim zakonodavstvom Unije dokazivanjem visoke razine kontrole nad svojim djelovanjem, na primjer s pomoću sustava sukladnosti;
(g)   pravna osoba odgovorna za prekršaj je malo ili srednje poduzeće bez prethodnog iskustva u carinskim pitanjima.
2.   Nadležna tijela smatraju prekršaj lakšim kada nema otežavajućeg čimbenika u pogledu prekršaja iz članka 8.b.
Amandman 28
Prijedlog direktive
Članak 8.b (novi)
Članak 8.b
Čimbenici o kojima treba voditi računa prilikom procjene toga radi li se o težem prekršaju
1.   Pri odlučivanju je li prekršaj naveden u članku 3. ili 6. teži prekršaj, države članice osiguravaju da nadležna tijela od početka postupka, odnosno dok odlučuju je li carinski prekršaj počinjen, uzimaju u obzir svaku od sljedećih okolnosti koje su primjenjive:
(a)   prekršaj je počinjen namjerno;
(b)   prekršaj je trajao duže vremena, što znači da je postojala namjera da ga se održi;
(c)   sličan ili povezani prekršaj je trajne ili ponovljene naravi, što znači da je počinjen više puta;
(d)   prekršaj ima znatan utjecaj na iznos carine koji treba platiti;
(e)   uključena roba podliježe zabranama ili ograničenjima iz druge rečenice članka 134. stavka 1. Zakonika i članka 267. stavka 3. točke (e) Zakonika;
(f)   osoba odgovorna za prekršaj odbija suradnju ili punu suradnju s nadležnim tijelom;
(g)   osoba odgovorna za prekršaj već je ranije počinila prekršaje.
2.   Prekršaji iz članka 3. točaka (f), (g), (p), (qi) i (qj) su po svojoj prirodi teži prekršaji.
Amandman 29
Prijedlog direktive
Članak 9.
Članak 9.
Članak 9.
Sankcije za carinske prekršaje iz članka 3.
Nekaznene sankcije za lakše carinske prekršaje,
Države članice osiguravaju uvođenje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija za carinske prekršaje iz članka 3. unutar sljedećih ograničenja:
1.   Države članice osiguravaju uvođenje učinkovitih, proporcionalnih, odvraćajućih i nekaznenih sankcija, kao dodatak nadoknađivanju izbjegnute carine, za one carinske prekršaje iz članka 3. koji se smatraju lakšim prekršajima u skladu s člankom 8.a unutar sljedećih ograničenja:
(a)  kad se carinski prekršaj odnosi na određenu robu, novčana kazna od 1 % do % vrijednosti robe;
(a)  kad je carinski prekršaj povezan s izbjegnutom carinom, novčana kazna do 70 % izbjegnute carine;
(b)  kad se carinski prekršaj ne odnosi na određenu robu, novčana kazna od 150 EUR do 7 500 EUR.
(b)  kad carinski prekršaj nije povezan s izbjegnutom carinom, novčana kazna do 7500 EUR.
2.   Države članice pri utvrđivanju težine sankcija koje namjerava propisati u okviru ograničenja iz stavka 1. ovog članka osiguravaju da se sve relevantne okolnosti iz članka 8.a uzimaju u obzir.
Amandman 30
Prijedlog direktive
Članak 10.
Članak 10.
Briše se.
Sankcije za carinske prekršaje iz članka 4.
Države članice osiguravaju uvođenje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija za carinske prekršaje iz članka 4. unutar sljedećih ograničenja:
(a)   kad se carinski prekršaj odnosi na određenu robu, novčana kazna do 15 % vrijednosti robe;
(b)   kad se carinski prekršaj ne odnosi na određenu robu, novčana kazna do 22 500 EUR.
Amandman 31
Prijedlog direktive
Članak 11.
Članak 11.
Članak 11.
Sankcije za carinske prekršaje iz članaka 5. i 6.
Nekaznene sankcije za teže carinske prekršaje
Države članice osiguravaju uvođenje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija za carinske prekršaje iz članaka 5. i 6. unutar sljedećih ograničenja:
1.   Države članice osiguravaju uvođenje učinkovitih, proporcionalnih, odvraćajućih i nekaznenih sankcija, kao dodatak nadoknađivanju izbjegnute carine, za one carinske prekršaje iz članaka 3. i 6. koji se smatraju težim prekršajima u skladu s člankom 8.b unutar sljedećih ograničenja:
(a)  kad se carinski prekršaj odnosi na određenu robu, novčana kazna do 30 % vrijednosti robe;
(a)  kad je carinski prekršaj povezan s izbjegnutom carinom, novčana kazna od 70 % do 140 % izbjegnute carine;
(aa)   kad je carinski prekršaj povezan s vrijednošću robe a ne izbjegnutom carinom, novčana kazna od 15 % do 30 % vrijednosti robe;
(b)  kad se carinski prekršaj ne odnosi na određenu robu, novčana kazna do 45 000 EUR.
(b)  kad carinski prekršaj nije povezan ni s vrijednošću robe ni s izbjegnutom carinom, novčana kazna od 7500 do 45 000;
2.   Države članice pri utvrđivanju težine sankcija koje namjerava propisati u okviru ograničenja iz stavka 1. ovog članka osiguravaju da se sve relevantne okolnosti iz članka 8.a i članka 8.b stavka 1. uzimaju u obzir.
Amandman 32
Prijedlog direktive
Članak 11.a (novi)
Članak 11.a
Ostale nekaznene sankcije za teže prekršaje
1.   Osim sankcija utvrđenih u članku 11. i u skladu sa Zakonikom, države članice mogu izricati sljedeće nenovčane sankcije u slučaju počinjenja težeg prekršaja:
(a)   trajna ili privremena zapljena robe;
(b)   obustava izdanog ovlaštenja.
2.   Države članice osiguravaju u skladu sa Zakonikom da se odluke o dodjeli statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta ukidaju u slučaju težeg ili ponovljenog prekršaja carinskog zakonodavstva.
Amandman 33
Prijedlog direktive
Članak 11.b (novi)
Članak 11.b
Preispitivanje
1.   Komisija zajedno s nadležnim tijelima država članica preispituje iznose kazni mjerodavnih u skladu s člancima 9. i 11. pet godina od ...[datum stupanja na snagu ove Direktive]. Svrha postupka preispitivanja daljnje je usklađivanje iznosa propisanih kazni u okviru carinske unije, a provodi se radi usklađivanja njezina funkcioniranja.
2.   Komisija svake godine objavljuje podatke o sankcijama koje su države članice propisale zbog carinskih prekršaja iz članaka 3. i 6.
3.   Države članice jamče sukladnost s carinskim zakonodavstvom u smislu članka 5. točke 2. Uredbe (EU) br. 952/2013 te Uredbe (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća1a.
_______________
1Uredba (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 732/2008 (SL L 303, 31.10.2012., str.1.).
Amandman 34
Prijedlog direktive
Članak 11.c (novi)
Članak 11.c
Nagodba
Države članice osiguravaju mogućnost nagodbe kao postupka koji nadležnim tijelima omogućuje postizanje sporazuma s osobom odgovornom za prekršaj radi rješavanja pitanja carinskog prekršaja kao alternativno rješenje pokretanju ili vođenju pravnog postupka u zamjenu za to da ta osoba prihvati odmah provedivu sankciju.
Međutim, ako je pravosudni postupak već pokrenut, nadležna tijela mogu se nagoditi samo uz pristanak sudskog tijela.
Komisija pruža smjernice o postupcima nagodbe kako bi osigurala da je osobi odgovornoj za prekršaj dana mogućnost nagodbe u skladu s načelom jednakog i transparentnog postupanja, te da svaka zaključena nagodba podrazumijeva objavu ishoda postupka.
Amandman 35
Prijedlog direktive
Članak 12.
Članak 12.
Briše se.
Učinkovita primjena sankcija i izvršavanje ovlasti za uvođenje sankcija nadležnih tijela
Države članice osiguravaju da nadležna tijela pri utvrđivanju vrste i razine sankcija za carinske prekršaje iz članaka 3. do 6. uzimaju u obzir sve odgovarajuće okolnosti, uključujući prema potrebi:
(a)  težinu i trajanje prekršaja;
(b)  činjenicu da je osoba odgovorna za prekršaj ovlašteni gospodarski subjekt;
(c)iznos izbjegnute uvozne ili izvozne carine;
(d)  činjenicu da uključena roba podliježe zabranama ili ograničenjima iz druge rečenice članka 134. stavka 1. Zakonika i članka 267. stavka 3. točke (e) Zakonika ili predstavlja rizik za javnu sigurnost;
(e)  razinu suradnje s nadležnim tijelom osobe odgovorne za prekršaj;
(f)  prethodne prekršaje koje je počinila osoba odgovorna za prekršaj.
Amandman 36
Prijedlog direktive
Članak 12.a (novi)
Članak 12.a
Sukladnost
Države članice osiguravaju da su smjernice i publikacije o postizanju i održavanju sukladnosti s carinskim zakonodavstvom Unije dostupne zainteresiranim stranama u lako dostupnom, jasnom i ažuriranom obliku.
Amandman 37
Prijedlog direktive
Članak 13.
Članak 13.
Zastara
Članak 13.
Zastara
1.  Države članice osiguravaju da je rok zastare za postupke koji se odnose na carinski prekršaj iz članaka 3. do 6. četiri godine te da počinje teći od dana počinjenja carinskog prekršaja.
1.  Države članice osiguravaju da je rok zastare za pokretanje postupaka koji se odnose na carinski prekršaj iz članaka 3. i 6. četiri godine te da počinje teći od dana počinjenja carinskog prekršaja.
2.  Države članice osiguravaju da u slučaju stalnih ili višekratnih carinskih prekršaja rok zastare počinje teći od dana prestanka radnje ili propusta koji se smatra carinskim prekršajem.
2.  Države članice osiguravaju da u slučaju stalnih ili višekratnih carinskih prekršaja rok zastare počinje teći od dana prestanka radnje ili propusta koji se smatra carinskim prekršajem.
3.  Države članice osiguravaju da se rok zastare prekida bilo kojom radnjom nadležnog tijela, o kojoj je predmetna osoba obaviještena, koja se odnosi na istragu ili pravni postupak u pogledu istog carinskog prekršaja. Rok zastare počinje teći na dan prekidajuće radnje.
3.  Države članice osiguravaju da se rok zastare prekida bilo kojom radnjom nadležnog tijela, o kojoj je predmetna osoba obaviještena, koja se odnosi na istragu ili pravni postupak u pogledu istog carinskog prekršaja, ili bilo kojom radnjom osobe odgovorne za prekršaj. Rok zastare nastavlja teći na dan prestanka prekidajuće radnje.
4.  Države članice osiguravaju onemogućavanje pokretanja ili nastavka bilo kojeg postupka u pogledu carinskog prekršaja iz članaka 3. do 6. nakon isteka razdoblja od osam godina od dana iz stavka 1. ili 2.
4.  Ne dovodeći u pitanje članak 14. stavak 2. države članice osiguravaju da za svaki postupak u vezi s carinskim prekršajem iz članka 3. ili 6. nastupa zastara, bez obzira na prekid roka zastare kao što je navedeno u stavku 3. ovog članka,nakon isteka razdoblja od osam godina od dana iz stavka 1. ili 2. ovog članka.
5.  Države članice osiguravaju da je rok zastare za izvršavanje odluke o uvođenju sankcije tri godine. Taj rok počinje teći od dana kad ta odluka postane konačna.
5.  Države članice osiguravaju da je rok zastare za izvršavanje odluke o uvođenju sankcije tri godine. Taj rok počinje teći od dana kad ta odluka postane konačna.
6.  Države članice utvrđuju slučajeve u kojima se rokovi zastare utvrđeni stavcima 1., 4. i 5. obustavljaju.
6.  Države članice utvrđuju slučajeve u kojima se rokovi zastare utvrđeni stavcima 1., 4. i 5. obustavljaju.
Amandman 38
Prijedlog direktive
Članak 16. – stavak 1.
Države članice surađuju i razmjenjuju sve potrebne informacije o radnji ili propustu koji se smatra carinskim prekršajem iz članaka 3. do 6., osobito kad je više država članica pokrenulo postupak protiv iste osobe u pogledu istih činjenica.
Države članice surađuju i razmjenjuju sve potrebne informacije o radnji ili propustu koji se smatra carinskim prekršajem iz članaka 3. i 6., osobito u slučajevima kad je više država članica pokrenulo postupak protiv iste osobe u pogledu istih činjenica. Svrha suradnje među nadležnim tijelima država članica mora biti jačanje djelotvornosti carinskih kontrola robe i usklađivanje postupaka u Uniji.
Amandman 39
Prijedlog direktive
Članak 16. – stavak 1.a (novi)
Komisija nadzire suradnju među državama članicama na izradi ključnih pokazatelja uspješnosti koji će se primjenjivati na carinske provjere i sankcije, dijeljenje najboljih praksi te koordinaciju izobrazbe carinskih djelatnika.
Amandman 40
Prijedlog direktive
Članak 17.
Članak 17.
Članak 17.
Zapljena
Zapljena
Države članice osiguravaju nadležnim tijelima mogućnost privremene zapljene sve robe, prijevoznih sredstava ili bilo kojeg drugog instrumenta koji se koristio pri počinjenju carinskih prekršaja iz članaka 3. do 6.
Države članice osiguravaju nadležnim tijelima mogućnost privremene zapljene sve robe, prijevoznih sredstava ili drugog instrumenta koji se koristio pri počinjenju carinskih prekršaja iz članaka 3. i 6. Ako nakon propisivanja sankcije država članica trajno zapljeni tu robu može po potrebi odlučiti hoće li je uništiti, ponovno upotrijebiti ili reciklirati.
Amandman 41
Prijedlog direktive
Članak 18. – stavak 1.a (novi)
Komisija do 31. prosinca 2017. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o ostalim elementima provedbe carinskog zakonodavstva Unije, kao što su nadzor, kontrola i istrage, te mu prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog radi dopune ove Direktive.
Amandman 42
Prijedlog direktive
Članak 18.a (novi)
Članak 18.a
Izvješća država članica
Države članice Komisiji šalju statističke podatke o prekršajima u kojima je navedeno koje su sankcije propisane kao posljedica tih prekršaja kako bi se Komisiji omogućilo da ocijeni primjenu ove Direktive. Tako pružene informacije šalju se jedanput godišnje nakon stupanja na snagu ove Direktive. Komisija može upotrijebiti te podatke prilikom revidiranja ove Direktive radi boljeg usklađivanja nacionalnih sustava sankcioniranja.

(1) Pitanje je upućeno natrag nadležnom odboru na ponovno razmatranje u skladu s člankom 61. stavkom 2., drugim podstavkom (A8-0239/2016).


Nacrt izmjene proračuna br. 3/2016: Sigurnost institucija
PDF 316kWORD 48k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 3/2016 Europske unije za financijsku godinu 2016.: Sigurnost institucija (12600/2016 – C8-0409/2016 – 2016/2121(BUD))
P8_TA(2016)0401A8-0295/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(1), a posebno njezin članak 41.,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016., konačno donesen 25. studenoga 2015.(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(3),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(4),

–  uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 3/2016, koji je Komisija donijela 30. lipnja 2016. (COM(2016)0310),

–  uzimajući u obzir stajalište o nacrtu izmjene proračuna br. 3/2016 koje je Vijeće usvojilo 11. listopada 2016. i proslijedilo Europskom parlamentu istog dana (12600/2016 – C8-0409/2016),

–  uzimajući u obzir pismo predsjednika Parlamenta predsjedniku Komisije od 7. lipnja 2016., a posebno njegov stavak 3.,

–  uzimajući u obzir svoju izjavu o primjeni točke 27. Međuinstitucionalnog sporazuma koja je dio zajedničkih zaključaka donesenih 14. studenoga 2015. u okviru postupka mirenja za proračun za 2016.,

–  uzimajući u obzir članke 88. i 91. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0295/2016),

A.  budući da su zbog nedavnih terorističkih napada institucije Unije preispitale svoje sigurnosne potrebe i pritom utvrdile da su dodatni resursi potrebni u 2016. godini;

B.  budući da je stoga nacrtom izmjene proračuna br. 3/2016 predloženo da se proračun za sigurnost u europskim školama, Europskom parlamentu, Europskoj komisiji, Sudu Europske unije, Europskom revizorskom sudu, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Europskoj službi za vanjsko djelovanje poveća za ukupni iznos od 15,8 milijuna EUR;

C.  budući da se, konkretno, nacrtom izmjene proračuna br. 3/2016 želi uspostaviti 35 dodatnih stalnih radnih mjesta za zapošljavanje dodatnog sigurnosnog osoblja u Europskom parlamentu; budući da ta radna mjesta treba zadržati u proračunu za 2017. te ih izuzeti iz cilja smanjenja osoblja za 5 % s obzirom na to da je riječ o novoj djelatnosti; budući da Parlament u potpunosti poštuje svoju izjavu o smanjenju osoblja za 5 % koja je priložena zajedničkim zaključcima o proračunu za 2016.;

1.  prima na znanje nacrt izmjene proračuna br. 3/2016 koji je podnijela Komisija;

2.  prihvaća stajalište Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 3/2016;

3.  nalaže svojem predsjedniku da proglasi izmjenu proračuna br. 3/2016 konačno donesenom i da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

4.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Revizorskom sudu te nacionalnim parlamentima.

(1) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(2) SL L 48, 24.2.2016.
(3) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(4) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.


Strategija EU-a prema Iranu nakon nuklearnog sporazuma
PDF 291kWORD 64k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o strategiji EU-a prema Iranu nakon nuklearnog sporazuma (2015/2274(INI))
P8_TA(2016)0402A8-0286/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini i iranskog ministra vanjskih poslova Mohameda Džavada Zarifa od 16. travnja 2016. u Teheranu,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2231 (2015) donesenu 20. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o sporazumu o iranskom nuklearnom programu od 20. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iranu, posebno one od 10. ožujka 2011. o pristupu EU-a prema Iranu(1), od 14. lipnja 2012. o položaju etničkih manjina u Iranu(2), od 17. studenog 2011. o nedavnim slučajevima kršenja ljudskih prava u Iranu(3) i od 3. travnja 2014. o strategiji EU-a prema Iranu(4),

–  uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i akcijski plan o ljudskim pravima i demokraciji; uzimajući u obzir godišnja izvješća EU-a o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o godišnjim izvješćima EU-a o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o smrtnoj kazni(5),

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu od 10. ožujka 2016. i njegove nedavne izjave od 20. svibnja i 8. lipnja 2016. u kojima izražava zabrinutost zbog zatvaranja branitelja ljudskih prava i nedavnog poticanja na mržnju prema vjerskoj zajednici Baha'i te izvješće glavnog tajnika UN-a od 3. ožujka 2016. o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a 70/173 o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu (A/RES/70/173) usvojenu 17. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 14. listopada 2015. o pogubljenju maloljetnog prijestupnika u Iranu i osudi iranske braniteljice ljudskih prava Narges Mohamadi od 20. svibnja 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0286/2016),

A.  budući da nakon iranskog nuklearnog sporazuma i unutrašnjopolitičkih događaja u Iranu postoji mogućnost za provedbu reformi u toj zemlji i za poboljšanje odnosa s Europskom unijom,

Odnosi EU-a i Irana

Politički dijalog

1.  smatra da je Zajednički sveobuhvatni akcijski plan (ZSAP), poznat i kao iranski nuklearni sporazum, značajno postignuće multilateralne diplomacije, a naročito europske diplomacije, koje bi trebalo omogućiti ne samo bitno poboljšanje odnosa između EU-a i Irana, već i poticanje stabilnosti u čitavoj regiji; smatra da su sada sve strane odgovorne za osiguravanje njegove stroge i potpune provedbe; pozdravlja uspostavu Zajedničke komisije koja se sastoji od predstavnika Irana i predstavnika zemalja skupine E3/EU+3 (Kina, Francuska, Njemačka, Ruska Federacija, Ujedinjena Kraljevina i Sjedinjene Američke države zajedno s potpredsjednicom Komisije / Visokom predstavnicom Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku); u potpunosti podržava Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u njezinoj ulozi koordinatorice Zajedničke komisije koja je uspostavljena u okviru Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana (ZSAP) te vjeruje da je stroga i potpuna provedba ZSAP-a i dalje od presudne važnosti;

2.  pozdravlja posjet potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini Iranu 16. travnja 2016., zajedno sa sedam europskih povjerenika, kao važnu prekretnicu u uspostavi ambicioznog programa za bilateralne odnose EU-a i Irana u područjima od zajedničkog interesa; napominje da je nekoliko izjava Komisije i izaslanstava EU-a u Iran, a u posljednjem su bili potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica i sedam povjerenika, bilo usredotočeno na trgovinske i gospodarske veze;

3.  podsjeća na to da odluka Vijeća da se ukinu sve sankcije protiv Islamske Republike Irana povezane s nuklearnim pitanjima, kao rezultat provedbe njegovih obveza iz Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana, omogućuje obnavljanje veza s Iranom te će time što nudi potencijal za ponovno otvaranje iranskog tržišta za europska poduzeća stvoriti prilike i koristi za obje strane; podsjeća na to da Iran ima brojno, relativno visokoobrazovano i mlado stanovništvo, da je njegov sastav BDP-a među najraznovrsnijima u regiji, da su mu potrebna ulaganja i da je potencijalno tržište za europsku robu visoke kvalitete;

4.  pozdravlja otvorenost u odnosima s Iranom; ističe da bi razvoj odnosa između EU-a i Irana trebao napredovati ukorak s provedbom nuklearnog sporazuma / ZSAP-a; podsjeća na to da je prema uvjetima sporazuma moguće ponovno uvođenje sankcija ako Iran ne provede taj sporazum; podržava obnovljene odnose između EU-a i njegovih država članica i Irana, pri čemu obje strane blisko surađuju na bilateralnim i multilateralnim pitanjima kako bi zajamčile veću stabilnost u regiji i učinkovitu provedbu nuklearnog sporazuma; smatra da bi se odnosi između EU-a i Irana trebali graditi u okviru višerazinskog dijaloga koji podrazumijeva političke, diplomatske, gospodarske, akademske, tehničke i međuljudske kontakte koji uključuju aktere iz civilnog društva, nevladine organizacije i branitelje ljudskih prava; podupire pokretanje odnosa između EU-a i Irana na obostranu korist na temelju realistične procjene zajedničkih interesa i razlika kako bi se njihova suradnja postupno proširila u ozračju izgradnje povjerenja, ponajprije za dobrobit stanovništva Irana i EU-a; u tom pogledu podržava predanost Europske unije obnovljenoj suradnji s Iranom na temelju dijaloga koji je opsežnog područja primjene, kojim se podupire suradnja u područjima u kojima Iran i EU imaju zajedničke interese, koji je kritičan, otvoren i iskren u područjima u kojima se Iran i EU ne slažu, ali pokušavaju postići dogovor te koji je općenito konstruktivan u duhu i u praksi;

5.  pozdravlja institucionalne promjene u okviru Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) kojima se odražavaju rezultati ZSAP-a, posebno uspostavu radne skupine za Iran u okviru ESVD-a čiji je cilj koordinacija različitih pravaca djelovanja u svim pitanjima povezanih s Iranom; pozdravlja korake koje je ESVD poduzeo za uspostavu delegacije EU-a u Teheranu, prema zahtjevu iz prethodnih rezolucija Europskog parlamenta, jer će to EU-u omogućiti da surađuje s iranskim vlastima kako bi se unutar te zemlje poboljšala informiranost javnosti o EU-u, kako bi se otklonili nesporazumi i kako bi se ojačala sve veća suradnja između EU-a i Irana; u tom smislu naglašava da trgovina i ulaganja spadaju u nadležnosti EU-a te da bi uspostava delegacije EU-a u Teheranu olakšala suradnju između EU-a i Irana u području trgovine, obrazovanja, kulture, ljudskih prava i okolišne održivosti, snažno pridonoseći ispunjenju očekivanja s obje strane; ističe da bi kanal Euronews na farsiju u budućnosti također trebao biti važna medijska poveznica između Europske unije i publike koja govori perzijski jezik;

6.  podsjeća na to da su EU i Iran odlučili da će se na konstruktivan način suočiti s pitanjima od zajedničkog interesa; poziva na to da se strategija EU-a o ponovnoj uspostavi suradnje s Iranom isprva temelji na mjerama za izgradnju povjerenja u tehničkim područjima, što bi bio pozitivan presedan u zajedničkom radu EU-a i Irana koji bi mogao utrti put prema značajnijoj dugoročnoj suradnji;

7.  inzistira na važnosti razvoja parlamentarne dimenzije odnosa između EU-a i Irana kao dijela strategije za obnovu uzajamnog povjerenja; u tom pogledu ponovno izražava svoju potporu prijedlogu o međuparlamentarnom dijalogu o suzbijanju terorizma, o kojem su raspravljali Europski parlament i iranski parlament Medžlis, kao znaku da su prepoznati zajednički izazovi radikalizacije u Iranu, diljem Bliskog istoka i unutar same Europske unije; pozdravlja obnovljeni politički dijalog između EU-a i Irana, među ostalim o ljudskim pravima; potiče na to da se u budućnosti razvija dijalog o ljudskim pravima koji će uključivati predstavnike pravosuđa, sigurnosnih snaga i civilnog društva; uviđa da, usprkos sumnjičavosti i nepovjerenju s obje strane, također postoji i duga povijest odnosa između mnogih država članica i Irana te da Iran gaji ambicije za izgradnju dobrih veza s EU-om, što predstavlja potencijal za odnos zasnovan na uzajamnom povjerenju i poštovanju; uviđa kompleksnost iranske unutarnje politike i ponovno naglašava da se EU ne želi miješati u unutarnje političke odluke u toj ili bilo kojoj drugoj zemlji, ali da želi ostvariti suradnju na temelju uzajamnog poštovanja međunarodnih standarda i načela; smatra da do potpune normalizacije odnosa može doći samo usporedno s kontinuiranom provedbom ZSAP-a preko redovitog i trajnog dijaloga te da bi neposredni prioritet trebalo biti širenje opsega odnosa EU-a i Irana u područjima oko kojih postoji suglasnost; vjeruje, međutim, da krajnji cilj mora biti sklapanje partnerstva između Irana i EU-a;

8.  ponovno naglašava snažno, principijelno i dugotrajno protivljenje Europske unije smrtnoj kazni u svim slučajevima i okolnostima te ponovno ističe da je ukidanje smrtne kazne glavni cilj politike EU-a o ljudskim pravima i njegove vanjske politike; i dalje je vrlo kritičan prema čestoj primjeni smrtne kazne u Iranu; smatra da je glavni cilj političkog dijaloga smanjiti primjenu smrtne kazne; poziva na to da se smjesta proglasi moratorij na smrtnu kaznu u Iranu; prima na znanje činjenicu da se većina pogubljenja izvršava u vezi s kaznenim djelima povezanima s drogama; prima na znanje izazov s kojim se suočava Iran kao jedna od glavnih tranzitnih ruta za droge u svijetu s obzirom na to da se na njegovu teritoriju odvija 86 % svih zapljena opijuma na svijetu; međutim, smatra da bi angažman oko pitanja smrtne kazne kao što su primjena smrtne kazne za kaznena djela povezana s drogom i za osobe mlađe od 18 godina, što predstavlja kršenje međunarodnih obveza u području ljudskih prava i humanitarnog prava koje je Iran dobrovoljno prihvatio, mogao iznjedriti zajednički plan u okviru kojeg bi se povela rasprava o spomenutim pitanjima; poziva zastupnike u iranskom parlamentu da, kao prvi korak, revidiraju članak 91. kaznenog zakona iz 2013. kako bi se ukinula smrtna kazna za osobe mlađe od 18 godina; napominje da je u iranskom parlamentu predstavljen prijedlog zakona, kojim će se, bude li usvojen, ublažiti kazne za nenasilna kaznena djela povezana s drogama, pri čemu će smrtna kazna biti zamijenjena doživotnim zatvorom; napominje da bi se tim prijedlogom zakona, bude li usvojen, mogao znatno smanjiti broj pogubljenja u Iranu;

9.  naglašava činjenicu da bi se ukidanjem smrtne kazne za kaznena djela povezana s drogama drastično smanjio broj pogubljenja (do 80 % prema iranskim procjenama); poziva na suradnju EU-a i Irana u borbi protiv nezakonite trgovine drogama kao jedan od načina da se uhvati u koštac s pitanjem pogubljenja u toj zemlji, uz istodobno poštovanje standarda u pogledu ljudskih prava; poziva Komisiju da Iranu pruži tehničku pomoć i pomoć pri izgradnji administrativnih kapaciteta u cilju jačanja vladavine prava u Iranu, među ostalim poticanjem reforme pravosudnog sustava kako bi se poboljšala odgovornost i podržale alternative za zatvorsku i smrtnu kaznu; poziva Komisiju da zajamči da se nikakva tehnička ili druga pomoć ponuđena Iranu ne iskorištava za kršenje ljudskih prava;

Trgovinska i gospodarska pitanja

10.  prima na znanje ustanovljeni cilj Irana u pogledu postizanja godišnjeg rasta od 8 %; smatra da su europska ulaganja ključna za postizanje tog cilja; naglašava činjenicu da Europska unija ne stoji na putu dopuštenog poslovanja s Iranom te međunarodnim poduzećima ili financijskim institucijama neće braniti da posluju s Iranom, pod uvjetom da poštuju sve mjerodavne zakone; ističe da, kako bi ostvario svoj gospodarski potencijal, Iran mora poduzeti korake za stvaranje transparentnog gospodarskog okruženja koje će privući međunarodne ulagače, kao i mjere za borbu protiv korupcije na svim razinama, naročito u pogledu usklađenosti s preporukama Radne skupine za financijsko djelovanje, koje obuhvaćaju pitanja kao što je prekid financijskih tokova prema terorističkim organizacijama; poziva EU da u potpunosti podrži iranske napore u tom procesu, a prije svega rad na sklapanju bilateralnog sporazuma o ulaganju između EU-a i Irana;

11.  naglašava da trgovina i obnovljeni pristup svjetskom trgovinskom sustavu temeljenom na pravilima mogu Iranu ponuditi put izlaska iz izolacije i da bi trgovina mogla biti važno sredstvo za jačanje političkog dijaloga i poticanje suradnje među zemljama u regiji, kako bi se povećali regionalni razvoj, zaposlenost i stabilnost u široj regiji;

12.  napominje da je Iran drugo po redu najveće gospodarstvo na Bliskom istoku s procijenjenim nominalnim BDP-om od 397 milijardi USD 2015. godine; nadalje, napominje da trgovina EU-a s Iranom trenutno iznosi oko 8 milijardi USD te se očekuje da će se u sljedeće dvije godine učetverostručiti; podsjeća da je EU bio glavni trgovinski partner Irana te vjeruje da bi trebao težiti povratku na tu poziciju; podupire širenje trgovinskih odnosa EU-a s Iranom te poziva EU da razvije trgovinsku, financijsku i gospodarsku suradnju s Iranom u interesu poboljšanja životnih uvjeta i zapošljavanja iranskog naroda te u interesu poboljšanja regionalnog razvoja; smatra da širenje trgovine i ulaganja s Iranom može dugoročno doprinijeti promicanju mira i stabilnosti u široj regiji ako EU bude imao mogućnosti sudjelovati u regionalnim programima ulaganja, npr. u području energije i prometne povezanosti;

13.  smatra da, unatoč činjenici da su potpisani brojni ugovori s europskim poduzećima, Iran zbog manjka likvidnosti nije u stanju ispunjavati svoje obveze, što znači da proces njegova otvaranja postaje začarani krug;

14.  napominje da je Iran najveće gospodarstvo na svijetu izvan WTO-a; podržava iranski zahtjev da se pridruži WTO-u; napominje da je trenutačni mandat EU-a za pregovore o sporazumu o trgovini i suradnji s Iranom zastario; poziva Komisiju da razmotri načine na koje bi se mogle ojačati trgovinske i investicijske veze kako bi se Iran bolje uskladio s pravilima WTO-a i kako bi se zaštitila europska ulaganja; ističe da bi formalan pregovarački okvir omogućio EU-u da u potpunosti iskoristi svoj položaj najvećeg integriranog tržišta i gospodarskog bloka i uspostavi forum za razmjenu gledišta i dijalog; poziva EU da istraži mogućnost ponovnog pokretanja pristupnih pregovora Irana sa Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO) jer bi članstvo u WTO-u omogućilo liberalizaciju iranskog gospodarstva koja bi potaknula rast, uključilo tu zemlju u svjetski trgovinski sustav koji se temelji na pravilima, stvorilo mehanizam za potporu nužnim ekonomskim reformama u Iranu te pozvalo Iran na odgovornost u pogledu preuzetih međunarodnih obveza; poziva Komisiju da te pregovore iskoristi kao mogućnost za inzistiranje na ključnim reformama u području radničkih prava koje se temelje na temeljnim konvencijama Međunarodne organizacije rada; zabrinut je zbog zastoja u imenovanju predsjednika radne skupine WTO-a o pristupnim pregovorima s Iranom; poziva Komisiju da u potpunosti upotrijebi svoj utjecaj kako bi se odmah uklonila ta prepreka i započeo proces iranskog pristupanja WTO-u; smatra da bi, u cilju zaključenja procesa pristupanja, Iran trebalo ukloniti s popisa iz javne izjave Radne skupine za financijske mjere;

15.  smatra da nedostatak slobode izražavanja na internetu, sustavni nadzor i praćenje internetskog prometa i nedostatak digitalnih sloboda predstavljaju prepreku trgovini s Iranom, kao i kršenje ljudskih prava i sloboda; ističe potencijal otvorenog i sigurnog interneta u Iranu za digitalno gospodarstvo; ponovno poziva na uspostavu djelotvornog europskog sustava kontrole izvoza kako bi se spriječila zloupotreba tehnologija i robe s dvojnom namjenom u svrhu kršenja ljudskih prava i protiv EU-a;

16.  također ističe da je za Iran važno da razvije gospodarske i trgovinske odnose s akterima u regiji, pritom poštujući pravila WTO-a, radi formiranja jedinstvenoga gospodarskog i trgovinskog bloka; ističe da EU svojom stručnošću i podrškom može doprinijeti razvoju i izgradnji tog regionalnog dijaloga;

17.  smatra da je ukidanje ekonomskih i financijskih sankcija EU-a i međunarodne zajednice povezanih s nuklearnom energijom utvrđeno u ZSAP-u važan element kojim se pokazuje da je Europska unija ispunila svoje obveze prema Iranu, ali i kojim se pružaju dokazi o spremnosti za jačanje gospodarske suradnje na obostranu gospodarsku korist; međutim, napominje da, iako je većina ekonomskih i financijskih sankcija sada ukinuta, neke su i dalje na snazi i ne ovise o nuklearnom sporazumu; poziva EU da obveže poduzeća iz EU-a da osiguraju potpunu transparentnost svojih aktivnosti u Iranu; poziva na to da se naglasak stavi i na kvalitetu i na količinu ulaganja te da se na tragu inicijative poduzete u Mjanmaru/Burmi nakon ukidanja sankcija pokrene inicijativa kojom će se procijeniti poštuju li nova ulaganja Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; napominje da je djelotvorna primjena smjernica o društveno odgovornom poslovanju presudna za to da pojačani trgovinski odnosi između EU-a i Irana povoljno utječu na iransko društvo u cjelini;

18.  podsjeća na pravnu nesigurnost koju američke primarne sankcije i činjenica da se transakcije izvršavaju u dolarima stvaraju za poduzeća iz EU-a koja žele ulagati u Iran, čime se podrivaju očekivane gospodarske prednosti ZSAP-a za iranski narod; inzistira na potrebi za rješavanjem tih i drugih financijskih pitanja, u skladu s preporukama Radne skupine za financijsko djelovanje, kako bi se dobila potrebna jasnoća i pravna sigurnost za poslovanje poduzeća iz EU-a u Iranu; zahtijeva promjenu pristupa u trgovini s Iranom; poziva na to da valuta u transakcijama s Iranom bude euro kako bi se izbjegle sankcije američkih vlasti, kakve su u prošlosti bile nametnute nekim europskim bankama; podupire blizak dijalog sa Sjedinjenim Državama ne bi li se zajamčila kontinuirana trgovinska razmjena i europska ulaganja u Iranu;

19.  istovremeno naglašava da je za ostvarenje iranskog gospodarskog potencijala ključno poduzeti veće napore kako bi se osiguralo okruženje koje će privući međunarodne ulagače; u tom kontekstu poziva Iran da osigura veću transparentnost svojeg financijskog sektora i da se bori protiv korupcije i pranja novca, u skladu s preporukama Radne skupine za financijsko djelovanje; pozdravlja Akcijski plan iranske vlade o preporukama Radne skupine za financijsko djelovanje, kao i tehničke sastanke EU-a i iranskih dužnosnika o poduzimanju potrebnih reformi u tom pogledu, održane 12. srpnja;

20.  pozdravlja pozitivne rezultate koje je ZSAP već postigao, a koji uključuju povećanje trgovine između Irana i EU-a od 43 % tijekom prvih šest mjeseci 2016. u usporedbi s istim razdobljem 2015., činjenicu da se 30 iranskih banaka ponovno priključilo Udruženju za međunarodne međubankarske financijske telekomunikacije (SWIFT), te pozitivan učinak ZSAP-a na jačanje trenda smanjenja inflacije i kamatnih stopa u Iranu; pozdravlja činjenicu da sve veći broj malih europskih banaka trenutno posluje u Iranu te olakšava mogućnost kreditiranja malih i srednjih poduzeća; poziva na to da se u jačanju trgovinskih odnosa posebna pozornost prida ulozi europskih i iranskih malih i srednjih poduzeća;

21.  pozdravlja činjenicu da iranska vlada želi privući strana ulaganja jer su izravna strana ulaganja potrebna u svim glavnim gospodarskim sektorima; napominje da će u sljedećih deset godina najvjerojatnije biti potrebno više od 1 bilijuna USD ulaganja u infrastrukturu, što predstavlja mogućnost za europska poduzeća, uključujući ona iz energetskog sektora te sektora proizvodnje automobila i zrakoplova; pozdravlja 180 trgovinskih izaslanstava koja su posjetila Teheran od potpisivanja ZSAP-a, uključujući izaslanstva iz 15 država članica EU-a, kao znak sve većeg interesa za gospodarske odnose s Iranom; poziva EU i države članice da ispitaju mogućnosti korištenja jamstava za izvozne kredite za poticanje trgovine, financiranje projekata i ulaganja u Iran; podržava pozitivan ishod sporazuma između iranske vlade i Airbusa i Boeinga, što predstavlja dodatnu mjeru za izgradnju povjerenja nakon usvajanja ZSAP-a;

Sektorska suradnja

22.  napominje da Iran posjeduje druge po redu najveće rezerve plina u svijetu te četvrte po redu najveće naftne rezerve; smatra da energetska suradnja može imati važnu ulogu u povećanju diversifikacije izvora opskrbe energijom u EU-u i smanjenju ovisnosti država članica o jednom dobavljaču, čime se doprinosi energetskoj sigurnosti EU-a; smatra da ukidanje ekonomskih sankcija može pokrenuti znatnu potrošnju namijenjenu naftnoj i plinskoj industriji te ostalim sektorima gospodarstva koji bi imali koristi od ulaganja i pristupa novim tehnologijama; poziva europska poduzeća da ulažu u iranski energetski sektor; posebno poziva EU da pomaže u razvoju tehnologije ukapljenog prirodnog plina u Iranu; smatra da ulaganja u Iranu moraju biti potpuno u skladu s dugoročnim obvezama EU-a u pogledu dekarbonizacije;

23.  napominje da trenutačno više od polovice energetskih potreba iranskih kućanstava zadovoljava prirodni plin; naglašava velik potencijal razvoja obnovljive energije u Iranu, zemlji s prosječno 300 sunčanih dana godišnje te s procijenjenim proizvodnim kapacitetom 13 puta većim od ukupne iranske energetske potrošnje; poziva Komisiju da podrži razvoj obnovljivih izvora energije u Iranu kao doprinos diversifikaciji strukture izvora energije u toj zemlji;

24.  poziva Iran da se pridruži Inicijativi za transparentnost ekstraktivnih industrija (EITI) te da se u energetskoj suradnji između EU-a i Irana stalno vodi računa o unapređenju ekoloških i socijalnih, ali i gospodarskih koristi za stanovništvo Irana i EU-a;

25.  naglašava da je Iran suočen s mnogim izazovima u području okoliša, među ostalim nestašicom vode i degradacijom tla, i da bi EU, uz iskorištavanje punog potencijala poslovne suradnje, trebao surađivati s Iranom u cilju poboljšanja zaštite okoliša i promicanja ekološki održivog razvoja; poziva na suradnju u području očuvanja vode, uključujući podršku Iranu u očuvanju Urmijskog jezera, borbe protiv dezertifikacije te praćenja potresa, kao i rješavanja problema onečišćenja zraka i gospodarenja otpadom; u tom kontekstu izražava posebnu zabrinutost zbog razine zagađenja Kaspijskog jezera te hitno poziva EU i države članice da aktivno podrže napore iranske vlade da preokrene taj negativan trend teške degradacije; pozdravlja činjenicu da su iranske nevladine organizacije koje se bave zaštitom okoliša razvile suradnju s drugim nevladinim organizacijama u toj regiji; pozdravlja njihovo sudjelovanje u Međunarodnoj uniji za očuvanje prirode (IUCN) i Ramsarskoj konvenciji; poziva Komisiju da pomogne iranskim nevladinim organizacijama u razvoju participativnih projekata upravljanja;

26.  vjeruje da su regionalni dijalog i suradnja o pitanjima okoliša između Irana i njegovih susjeda neophodni za rješavanje pitanja kao što su onečišćenje zraka, nestašica vode i dezertifikacija; naglašava da bi EU trebao potpomoći takvu regionalnu suradnju kao važnu mjeru za izgradnju povjerenja i osnažiti volju regionalnih aktera da imaju koristi od europske stručnosti u tom području;

27.  prima na znanje studije u kojima se tvrdi da nuklearna energija možda ne može biti konkurentna u Iranu zbog niskih zaliha urana i visokih troškova vađenja te rude; ipak, poziva Komisiju da istraži potencijal civilne nuklearne suradnje s Iranom, u skladu s obvezom iz ZSAP-a, te da potakne Iran da potpiše Konvenciju o nuklearnoj sigurnosti; pozdravlja prijedlog nekih iranskih dužnosnika za uspostavu regionalnog dijaloga o sigurnosti civilnih nuklearnih programa;

28.  naglašava potencijal za suradnju u području zrakoplovne sigurnosti, pružanju tehničke pomoći i pristupu potrebnim komponentama kako bi se iranska poduzeća uklonila s europske crne liste;

29.  napominje da je Iran primio 3 milijuna afganistanskih državljana, od kojih samo 950 000 ima službeni pravni status izbjeglica u Iranu, što čini Iran jednom od zemalja koje su primile najveći broj izbjeglica; pozdravlja dodatnih 6,5 milijuna EUR sredstava EU-a namijenjenih za Iran za podršku obrazovanju i zdravstvenoj skrbi afganistanskog stanovništva u toj zemlji; naglašava potrebu za poduzimanjem konkretnih mjera za zaštitu ljudskih prava afganistanskih migranata i izbjeglica u Iranu, pa i njihova prava na pravičan postupak i jednakost pred zakonom; smatra da se suradnjom EU-a i Irana u pogledu upravljanja pitanjem izbjeglica može obogatiti međusobno razumijevanje, promicati veće poštovanje međunarodnog prava i ljudskih prava tražitelja azila i izbjeglica, kao i doprinijeti rješavanju sukoba kako bi se smanjili uzroci trenutačnih i budućih tokova izbjeglica; smatra da bi se suradnjom EU-a i Irana u pogledu upravljanja pitanjem izbjeglica poboljšala dobrobit izbjeglica u Iranu i spriječila trgovina ljudima; smatra da bi suradnja EU-a i Irana trebala uključivati i sveobuhvatan dijalog o migracijama, posebno o politici i zakonodavnim pristupima i prioritetima u odnosu na regularnu i neregularnu migraciju, te tražitelje azila i izbjeglice, na nacionalnoj i regionalnoj razini;

30.  uviđa da, s više od 60 % stanovništva mlađeg od 30 godina, mlado, obrazovano i tehnološki napredno stanovništvo u Iranu i dinamičnost njegovog društva mogu pružiti posebne prilike za promicanje međuljudskih kontakata s EU-om na temelju načela uzajamnosti i međusobnog poštovanja; smatra da programi razmjene za mlade spadaju u najuspješnije aktivnosti za približavanje društava i kultura; stoga pozdravlja povećanje broja studenata u okviru programa Erasmus Mundus iz Irana na europskim sveučilištima, što je način borbe protiv pogrešnih predodžbi i predrasuda; poziva na jaču suradnju u području obrazovanja, istraživanja i inovacija povećanom razmjenom studenata i istraživača, pa i na suradnju između sveučilišta, među ostalim u području okoliša, obnovljivih izvora energije, pravde, ljudskih prava te dobrog upravljanja; poziva Komisiju da poveća sredstva za studente programa Erasmus Mundus iz Irana; pozdravlja radionice koje su nedavno održane na sveučilištu u Teheranu, namijenjene podizanju razine osviještenosti o potencijalnim koristima koje iranska sveučilišta mogu imati od sudjelovanja u programu Obzor 2020.; poziva iransku vladu da imenuje nacionalnog koordinatora za program Obzor 2020. koji će pružati tehničku pomoć i savjete iranskim sveučilištima o tome kako prijaviti projekte u okviru programa Obzor 2020.; poziva Komisiju da prouči mogućnosti kojima bi se iranskim znanstvenicima i istraživačima moglo olakšati studiranje i osposobljavanje na europskim sveučilištima; poziva na uspostavu programa EU-a za povezivanje istraživača i studenata iz Irana, zemalja Vijeća za suradnju arapskih država Zaljeva i Europe kako bi analizirali iskustva i pouke proizašle iz regionalne integracije u Europi;

31.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog uhićenja državljana koji imaju europsko i iransko državljanstvo prilikom njihova ulaska u Iran te naglašava da se zbog tih uhićenja sprječava mogućnost međuljudskih kontakata; poziva iranske vlasti da iranskoj dijaspori iz Europe dopusti da sigurno putuje u svoju zemlju rođenja;

Regionalna sigurnost

32.  naglašava važan utjecaj koji su imali razni narodi i kulture iz Irana tijekom tisuća godina, pa i na Europu; napominje da je zbog svojeg geostrateškog položaja, broja stanovnika i veličine gospodarstva, zaliha nafte i prirodnog plina te utjecaja u regiji Iran važan akter na Bliskom istoku i u regiji Zaljeva; naglašava da iranskim strateškim interesima najviše služi obnova regionalne stabilnosti i da ti interesi ne konkuriraju i ne bi trebali konkurirati interesima drugih važnih aktera u regiji;

33.  smatra da nuklearni sporazum otvara mogućnost za suradnju u rješavanju sigurnosne krize u regiji; smatra da Iran može i treba biti faktor stabilnosti u regiji; smatra da cijela regija može imati koristi od normalizacije odnosa s Iranom; stajalište je da bi priznavanje njegova statusa važnog regionalnog aktera trebalo usmjeriti Iran k tomu da odigra ulogu stabilizatora u regiji; ističe da revizija europske politike susjedstva, predstavljena 18. studenoga 2015., predviđa povezivanje trećih zemalja koje graniče s partnerskim zemljama u susjedstvu EU-a u sklopu proširenih okvira suradnje; stoga potiče izradu tematskih okvira za donošenje prijedloga za suradnju između Unije, partnerskih zemalja u južnom susjedstvu i ključnih regionalnih aktera poput Irana u regionalnim pitanjima, primjerice u području sigurnosti, energije, pa i u upravljanju pitanjem izbjeglica;

34.  poziva sve države u regiji, osobito Saudijsku Arabiju i Iran, da se suzdrže od neprijateljski nastrojene retorike kojom se potpiruju sukobi te djelovanja i pružanja potpore u korist neprijateljskim naoružanim skupinama u regiji, uključujući vojno krilo Hezbollaha i al-Nusru; izražava zabrinutost zbog sve veće militarizacije u široj regiji i podržava napore usmjerene prema većoj kontroli oružja, neširenju oružja i borbi protiv terorizma, istodobno priznajući legitimne obrambene interese, no u kontekstu promicanja punog poštovanja suvereniteta svih zemalja u samoj regiji; zabrinut je zbog razvoja događaja u pogledu iranskih testiranja balističkih projektila, što doduše ne predstavlja kršenje ZSAP-a, no nije u skladu s duhom Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2231(2015);

35.  smatra da bi se u političkom dijalogu između EU-a i Irana trebalo zatražiti od Irana, ali i drugih važnih aktera u regiji, da preuzmu konstruktivnu ulogu u rješavanju političke krize u Iraku, Jemenu, Siriji, Libanonu i Afganistanu na temelju poštovanja međunarodnog prava i suvereniteta tih zemalja; poziva na uspostavu modela diplomacije EU-a koji se temelji na političkim prioritetima, a ne na vjerskim identitetima te na načelu jamčenja poštovanja i sigurnosti svih naroda u svim zemljama na Bliskom istoku, uključujući izraelski i palestinski narod, u cilju promicanja stabilnijeg i skladnijeg Bliskog istoka; smatra da je suradnja EU-a i Irana u suzbijanju terorizma i nasilnog ekstremizma u regiji važan dio političkog dijaloga;

36.  smatra da se sukobi na Bliskom istoku, u sjevernoj Africi i u regiji Zaljeva ne mogu riješiti bez sudjelovanja svih aktera; stoga pozdravlja angažman Irana u sirijskim mirovnim pregovorima u svojstvu člana Međunarodne skupine za podršku Siriji; međutim, žali zbog toga što doprinos Irana dosad nije rezultirao osjetnim poboljšanjem stanja i traži od Irana da barem doprinese dodatnom olakšavanju isporuke humanitarne pomoći kako bi se povećala zaštita civilnog stanovništva od napada te neprekidnom traženju dugoročnog rješenja sukoba; u tom kontekstu napominje da Asadov režim u Siriji sve više ovisi o Iranu za vlastito preživljavanje te stoga poziva iranske vlasti da iskoriste svoj utjecaj i doprinesu mirnom rješenju sukoba u Siriji;

37.  pozdravlja spremnost Irana da podrži aktualne napore radi stabilizacije stanja u Iraku, apelira na Iran da ima svrsishodnu ulogu u okončanju sektaškog nasilja te poziva na ulaganje dodatnih napora kako bi sve paravojne jedinice koje djeluju u toj zemlji došle pod nadzor iračke vlade kako bi ona zastupala sve interese; ističe da se EU i Iran suočavaju sa zajedničkim neprijateljima u vidu ISIL-a/Daiša, al-Kaide, al-Nusre i sličnih terorističkih organizacija koje je takvima označilo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, a koje su inspirirane ekstremističkim iskrivljenim tumačenjem islama; pozdravlja iranski doprinos borbi protiv ISIL-a/Daiša, uključujući to što je u ranoj fazi pružio potporu kurdskoj regionalnoj vladi u Erbilu te priznaje njegov odlučujući doprinos u Iraku kojim je zaustavljeno napredovanje ISIL-a/Daiša te su vraćeni teritoriji kojima su ovladali džihadistički teroristi; međutim, zabrinut je zbog kontinuiranih informacija o puštanju na slobodu pripadnika al-Kaide; prima na znanje sporazum između Irana i Australije o razmjeni obavještajnih podataka o borbi protiv ISIL-a/Daiša;

38.  smatra da su regionalna suparništva temeljni čimbenik u sukobima u nekoliko zemalja u regiji; veoma je zabrinut zbog porasta sektaškog nasilja u regiji te ističe potrebu za trajnim i sveobuhvatnim diplomatskim angažmanom EU-a radi rješavanja temeljnih uzroka sukoba u okviru dugoročne potpore pomirbi između raznih etničkih skupina i sekti; sa zabrinutošću prima na znanje sve oštriju borbu između Irana i Saudijske Arabije za politički i vjerski utjecaj te upozorava na njezine posljedice za rješavanje sukoba i sigurnost na Bliskom istoku i šire; smatra da je politika približavanja Irana i Saudijske Arabije, kao i njihova konstruktivna suradnja, ključna za slabljenje regionalnih napetosti te predstavlja put prema pronalasku načina za rješavanje oružanih sukoba u Iraku, Siriji i Jemenu i migracijskih tokova koji proizlaze iz njih, kako bi se riješili temeljni uzroci terorizma i ekstremizma koji su prijetnja regiji, ali i Europskoj uniji i šire; poziva na aktivnu diplomaciju EU-a kako bi se smirile napetosti između Teherana i Rijada, uključujući izgradnju povjerenja, neformalnu diplomaciju i ključne mjere za nastavak diplomatskih odnosa između Saudijske Arabije i Irana, kao prvi korak u cilju normalizacije njihovih odnosa; poziva EU da u tu svrhu surađuje s SAD-om i Rusijom, a osobito da podupre razvoj nove regionalne sigurnosne infrastrukture koja uzima u obzir pretpostavljene prijetnje i stvarne sigurnosne probleme Irana i Saudijske Arabije te pruža sigurnosna jamstva i za Iran i za države članice Vijeća za suradnju u Zaljevu; ističe da bi suradnja u pogledu pomorske sigurnosti u Perzijskom zaljevu, uključujući potpisivanje povelje o slobodnoj plovidbi, mogla biti prvi korak k izgradnji regionalnog povjerenja i suradnje;

39.  oštro osuđuje opetovane pozive iranskog režima na uništenje Izraela i njegovu politiku negiranja holokausta;

Socioekonomska pitanja, vladavina prava, demokracija i ljudska prava

40.  smatra da nasljeđe iranske revolucije i uspostava Irana kao islamske države, kao i velike razlike između političko-institucijskih sustava Irana i EU-a ne smiju biti prepreka za otvorenost, iskren i izravan dijalog te pronalaženje zajedničkog stajališta o pitanjima povezanima s demokracijom, vladavinom prava i ljudskim pravima; poziva Islamsku Republiku da poveća prostor za politički pluralizam; ističe da je Medžlis proreformski i proeuropski nastrojen, no smatra da ishod izbora za parlament i Vijeće stručnjaka u veljači 2016. odražava volju iranskog naroda i pruža priliku za daljnju suradnju s Europskom unijom i državama članicama, što bi trebalo dovesti do konstruktivnih odnosa, kao i do mogućnosti za unutarnje gospodarske, političke i društvene reforme; poziva Iran da u potpunosti dopusti slobodne i pravedne izbore u skladu s međunarodnim standardima;

41.  napominje da se Iran otvorio zato što mu je potrebna pomoć radi zadovoljavanja potreba svojih građana i zadržavanja mladih i visokoobrazovanih ljudi u zemlji, što je važno za njegovu stabilnost;

42.  sa zabrinutošću napominje da Iran ima najvišu razinu izvršenja smrtne kazne po glavi stanovnika na svijetu; naglašava da bi ukidanje smrtne kazne za kaznena djela povezana s drogama drastično smanjilo broj pogubljenja; u tom pogledu pozdravlja mogućnost da novoizabrani Medžlis razmotri donošenje zakonodavstva kojim bi se neka kaznena djela povezana s drogama isključila s popisa kaznenih djela kažnjivih smrtnom kaznom;

43.  napominje da se usvajanjem islamskog kaznenog zakona iz 2013. sucima daje veća diskrecija te da se iranskom ratifikacijom Konvencije UN-a o pravima djeteta zabranjuju pogubljenja djece te se maloljetnim počiniteljima osuđenima na smrt prije 2013. omogućuje da zatraže ponovno suđenje; poziva Iran da se pobrine da se ta zabrana u potpunosti provodi i da se sve počinitelje na koje se ona odnosi upozna s tim pravom; poziva Iran da proglasi moratorij na smrtnu kaznu;

44.  poziva Iran da u potpunosti surađuje s mehanizmima UN-a za ljudska prava i radi na primjeni preporuka danih u tom kontekstu te u okviru Univerzalnog periodičnog pregleda, omogućavajući međunarodnim organizacijama za ljudska prava da izvode svoje misije; smatra da će takav razvoj situacije poboljšati sliku Irana u europskoj javnosti; ističe činjenicu da je iranska vlada povećala svoj angažman u provedbi posebnih procedura UN-a kroz dijalog; poziva iransku vladu da riješi znatne probleme istaknute u izvješćima posebnog izvjestitelja UN-a i glavnog tajnika UN-a u vezi sa stanjem ljudskih prava u Iranu te da se odazove na konkretne pozive na djelovanje izrečene u rezolucijama Opće skupštine UN-a;

45.  poziva ESVD i Komisiju da podupru stvaranje okruženja koje će pogodovati ispravnom i neovisnom funkcioniranju organizacija civilnog društva; naglašava važnost zagovaranja smjernica EU-a o ljudskim pravima, pa i o braniteljima ljudskih prava u kontekstu odnosa između EU-a i Irana;

46.  poziva Iran da poštuje, štiti i ispunjava svoje obveze u okviru Ustava Islamske Republike Irana, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Konvencije o pravima djeteta i Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima tako što će i na internetu i izvan njega poštovati pravo na slobodu izražavanja, mišljenja, udruživanja i mirnog okupljanja, misli, savjesti, vjeroispovijedi ili uvjerenja te tako što će i u pravu i u praksi zajamčiti da svi građani uživaju pojedinačna socijalna i politička prava bez diskriminacije ili progona na osnovi spola, jezika, vjeroispovijedi, političkog ili drugog opredjeljenja, nacionalnog, etničkog ili društvenog podrijetla, roda, seksualne orijentacije ili drugog statusa, kao što je predviđeno tim instrumentima; ističe da to uključuje temeljno pravo na jednakost pred zakonom i pravo na jednak pristup obrazovanju, zdravstvenoj skrbi i mogućnostima zapošljavanja;

47.  pozdravlja reforme provedene prema novom Zakonu o kaznenom postupku, ali izražava ozbiljnu zabrinutost da se tim Zakonom ne jamči u potpunosti poštovanje međunarodnih standarda o pravičnom postupku; poziva Iran da započne s revizijom Zakona o kaznenom postupku iz 2014. kako bi se njime obuhvatila zaštita prava na pravedno suđenje; poziva Iran da revidira i izmijeni zakon kako bi se zajamčilo da se izjave dobivene mučenjem, zlostavljanjem i drugim oblicima prisile isključe kao dokazi iz sudskih postupaka, te kako bi svi navodi o mučenju i drugom zlostavljanju koji su prijavljeni nadležnim tijelima automatski postali predmet istraga;

48.  poziva na oslobađanje svih političkih zatvorenika; poziva Iran da oslobodi građane EU-a koji se nalaze u pritvoru ili su osuđeni na temelju sudskog procesa koji nije slijedio međunarodne standarde, uključujući: pedesetosmogodišnju Nazak Afshar, koja je u pritvoru od ožujka 2016., sedamdesetšestogodišnjeg Kamala Forughija, u pritvoru od svibnja 2011., šezdesetpetogodišnju Homu Hoodfar, u pritvoru od lipnja 2016. i tridesetsedmogodišnju Nazanin Zaghari-Ratcliffe, u pritvoru od travnja 2016.;

49.  uviđa da u Iranu postoji mnogo različitih vjera i uvjerenja; napominje da se Ustavom Islamske Republike Irana formalno štite neke vjerske manjine i njihove temeljne vjerske slobode; međutim, zabrinut je zbog činjenice da se povećao broj pripadnika manjinskih vjerskih zajednica koji se nalaze u zatvoru te osoba koje se nalaze u zatvoru zbog svojih uvjerenja; poziva iranske vlasti da zajamče da se prava vjerskih i etničkih manjina u potpunosti poštuju i štite zakonom, te da se vjerske slobode prošire;

50.  prima na znanje pomake koje su postigle iranske žene u područjima obrazovanja, znanosti i istraživanja, o čemu svjedoči činjenica da žene čine većinu studenata na iranskim sveučilištima; potiče EU i njegove države članice da nastave upućivati na pitanja o ravnopravnosti spolova u bilateralnim angažmanima s iranskim nadležnim tijelima; poziva na uvođenje potpune ravnopravnosti spolova mjerama kojima se uklanja postojeća pravna i praktična diskriminacija žena te osigurava jednako sudjelovanje žena na tržištu rada i u svim aspektima gospodarskog, kulturnog, društvenog i političkog života; pozdravlja pokušaje da se predstavi prijedlog zakona o zaštiti žena od nasilja te se nada da će novoizabrani parlament razmotriti zakone kojima se u potpunosti kriminalizira nasilje nad ženama, uključujući obiteljsko nasilje i bračno silovanje;

51.  pozdravlja obećanje o donošenju povelje o građanskim pravima i izjave o promicanju prava etničkih manjina koje je predsjednik Rohani dao tijekom svoje kampanje; smatra da bi se ta povelja trebala nadovezati na međunarodne obveze Irana u pogledu ljudskih prava te ih se u potpunosti pridržavati; naglašava važnost poštovanja vladavine prava i neovisnosti pravosuđa u pružanju pravne sigurnosti koja je prijeko potrebna da bi se ostvarila izravna strana ulaganja, no prvenstveno u interesu samog iranskog naroda; poziva pravosuđe da poštuje pravo na pošteno suđenje i pravični postupak te da osumnjičenicima omogući pravo na odvjetnika; poziva ESVD i Komisiju da zajedno s iranskim vlastima surađuju u područjima kao što su pravosudna reforma i reforma zatvorskog sustava, uključujući uvjete u zatvorima, odgovornost vlade, poštovanje vladavine prava, slobodu govora, građanska univerzalna ljudska prava i temeljne slobode te borbu protiv korupcije;

o
o   o

52.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i parlamentu Irana, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te ESVD-u.

(1) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 163.
(2) SL C 332 E, 15.11.2013., str. 102.
(3) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 157.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0339.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0348.


Borba protiv korupcije i daljnje postupanje nakon rezolucije Odbora CRIM
PDF 389kWORD 69k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o borbi protiv korupcije i daljnjem postupanju nakon rezolucije Odbora CRIM (2015/2110(INI))
P8_TA(2016)0403A8-0284/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji, članak 67. i članke 82. – 89. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Povelju Europske unije o temeljnim pravima, posebno njezine članke 5., 6., 8., 17., 32., 38. i 41., članke 47. – 50. i članak 52.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove od 16. lipnja 2015. o obnovljenoj strategiji unutarnje sigurnosti Europske unije za razdoblje 2015. – 2020.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 25. i 26. lipnja 2015. na temu sigurnosti,

–  uzimajući u obzir konvencije Ujedinjenih naroda, posebno Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnoga organiziranog kriminaliteta i Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv korupcije (UNCAC),

–  uzimajući u obzir kaznenopravnu konvenciju i građanskopravnu konvenciju Vijeća Europe o korupciji koje su otvorene za potpisivanje u Strasbourgu 27. siječnja 1999. odnosno 4. studenoga 1999., te Rezolucije (98)7 i (99)5 o osnivanju skupine država protiv korupcije (GRECO) koje je usvojio Odbor ministara Vijeća Europe 5. svibnja 1998. odnosno 1. svibnja 1999.,

–  uzimajući u obzir Preporuku CM/Rec(2014) 7 o zaštiti zviždača koju je Odbor ministara Vijeća Europe usvojio 30. travnja 2014.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju OECD-a o borbi protiv podmićivanja stranih državnih službenika u međunarodnim poslovnim transakcijama, koja je otvorena za potpisivanje u Parizu 17. prosinca 1997., preporuke koje su u njoj sadržane i izvješća o praćenju po državama,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o napadima na informacijske sustave i o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2005/222/PUP(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu br. 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu br. 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu br. 2014/62/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o kaznenopravnoj zaštiti eura i drugih valuta od krivotvorenja, kojom se zamjenjuje Okvirnu odluku Vijeća 2000/383/PUP(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive 2006/70/EZ(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o zaštiti okoliša putem kaznenog prava(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/847 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o informacijama koje su priložene prijenosu novčanih sredstava i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1781/2006(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 513/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavljanju, u okviru Fonda za unutarnju sigurnost, Instrumenta za financijsku potporu u području policijske suradnje, sprečavanja i suzbijanja kriminaliteta i upravljanja krizama i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2007/125/PUP(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/2219 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o Agenciji Europske unije za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL) i o zamjeni i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2005/681/PUP(9),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2007/845/PUP od 6. prosinca 2007. o suradnji među uredima za oduzimanje imovinske koristi država članica u području praćenja i utvrđivanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ili druge imovine povezane s kaznenim djelom(10),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 1142/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 o financiranju europskih političkih stranaka(11),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP(12),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(13),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku(14),

–  uzimajući u obzir Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o borbi protiv prijevara financijskih interesa Unije sredstvima kaznenog prava (COM(2012)0363),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (COM(2013)0534),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije u predmetu C-105/14 „Taricco i drugi”(15) u kojoj je Sud naveo da je pojmom „prijevara”, kako je definiran u članku 1. Konvencije o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica, obuhvaćen i prihod od PDV-a,

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) (COM(2013)0535),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. travnja 2015. o prijedlogu uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja(16),

–  uzimajući u obzir prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP o suzbijanju terorizma (COM(2015)0625),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP(17),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Vijeću i Europskom parlamentu od 3. veljače 2014. pod nazivom „Izvješće EU-a o suzbijanju korupcije” COM(2014)0038,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 28. travnja 2015. pod nazivom „Europski program sigurnosti” (COM(2015)0185),

–  uzimajući u obzir izvješće Europola o procjeni prijetnje teškog i organiziranog kriminaliteta (SOCTA) od ožujka 2013. i njegovo izvješće o procjeni prijetnje organiziranog kriminaliteta na internetu (IOCTA) od 30. rujna 2015.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o Europskom programu sigurnosti(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalitetu, korupciji i pranju novca: preporuke o radnjama i inicijativama koje treba poduzeti (završno izvješće)(19),

–  uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja o cijeni nedjelovanja EU-a u pogledu organiziranog kriminala i korupcije,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za proračunski nadzor (A8-0284/2016),

A.  budući da je organizirani kriminal globalna prijetnja i da kao takva zahtijeva zajednički i koordinirani odgovor EU-a i njegovih država članica;

B.  budući da danas još uvijek nema dovoljno saznanja o složenosti fenomena zločinačkih udruženja i o opasnosti koja proizlazi iz prodiranja zločinačkih udruženja u društvene, gospodarske, poslovne, političke i institucijske slojeve država članica;

C.  budući da su organizirane zločinačke skupine pokazale da često i s lakoćom diversificiraju svoje aktivnosti prilagodbom različitim geografskim područjima te gospodarskim i društvenim kontekstima, koristeći se njihovim slabostima i osjetljivim točkama, djelujući istovremeno na različitim tržištima i iskorištavajući različite zakonske okvire pojedinih država članica kako bi uspješno poslovale i povećale profit;

D.  budući da su organizirane zločinačke skupine izmijenile vlastiti modus operandi i da imaju potporu stručnjaka, banaka, javnih službenika i političara koji, iako nisu članovi organiziranih zločinačkih skupina, podupiru njihove aktivnosti na različitim razinama;

E.  budući da su organizirane zločinačke skupine pokazale visok stupanj prilagodbe, uključujući pri iskorištavanju novih tehnologija u vlastitu korist;

F.  budući da opasnost moći zastrašivanja koja proizlazi iz same pripadnosti zločinačkoj skupini nije prioritet u odnosu na tzv. kaznena djela čije je počinjenje cilj udruživanja te da je to dovelo do normativnih i operativnih nedostataka na europskoj razini, čime se olakšava međunarodno djelovanje organiziranih zločinačkih skupina;

G.  budući da, osim najočitijih opasnosti za javni red i sigurnost do kojih dolazi zbog nasilja uobičajenog za djelovanje zločinačkih skupina, organizirani kriminal stvara jednako ozbiljne probleme poput prodiranja u zakonito gospodarstvo i povezano korumpiranje javnih službenika kako bi ušli u institucije i javnu upravu;

H.  budući da se nezakonit dohodak od kaznenih djela koja su počinile zločinačke skupine uvelike prelijeva u zakonito europsko gospodarstvo; budući da takav kapital, nakon što ponovno dospije u zakonito gospodarstvo, predstavlja ozbiljnu prijetnju slobodi gospodarskog poduzetništva i tržišnom natjecanju zbog njegovih teških narušavajućih učinaka;

I.  budući da zločinačke skupine prodiru u politički i administrativni sloj društva kako bi imale pristup sredstvima iz javne uprave i uvjetovale njezine aktivnosti u dosluhu s političarima, službenicima i poduzetnicima; budući da se upravljanje radom političke i administrativne sfere najviše očituje u području javnih natječaja i radova za ostvarivanje javnih projekata, javnog financiranja, zbrinjavanja otpada te izravnih ugovora za nabavu dobara svih vrsta i upravljanje uslugama;

J.  budući da je glavni cilj organiziranog kriminala ostvarivanje profita; budući da tijela kaznenog progona trebaju biti sposobna djelovati protiv financiranja organiziranog kriminala, koje je često neraskidivo povezano s korupcijom, prijevarama, krivotvorenjem i krijumčarenjem;

K.  budući da zviždači imaju glavnu ulogu u borbi protiv korupcije jer mogu otkriti slučajeve prijevare koji bi inače ostali skriveni; budući da je djelovanje zviždača jedan od najučinkovitijih načina za zaustavljanje i sprečavanje prijestupa ili za njihovo otkrivanje ako su već počinjeni;

L.  budući da nijednu europsku zakonsku odredbu ne bi trebalo tumačiti kao ograničavanje djelovanja zviždača;

M.  budući da organizirani kriminal, korupcija i pranje novca predstavljaju ozbiljne prijetnje za gospodarstvo EU-a jer znatno smanjuju porezne prihode država članica i EU-a kao cjeline te za odgovornost javnih projekata financiranih sredstvima EU-a s obzirom na to da organizirane zločinačke skupine djeluju u raznim sektorima od kojih su mnogi pod državnim nadzorom;

N.  budući da je 2014. godine 1649 slučajeva nepravilnosti prijavljeno kao prijevara, čime je proračun EU-a oštećen za 538,2 milijuna EUR i u pogledu rashoda i u pogledu prihoda, međutim, nema službenih podataka o tome u kojem se postotku te prijevare mogu pripisati organiziranom kriminalu;

Uvod

1.  ponovno ističe sadržaj i preporuke iz svoje Rezolucije od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalitetu, korupciji i pranju novca; posebno ponavlja svoj poziva na usvajanje europskog akcijskog plana protiv organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca kojemu se potrebna prikladna financijska sredstva i kvalificirano osoblje kako bi bio učinkovit;

2.  pozdravlja osamnaestomjesečni program Vijeća EU-a za nizozemsko, slovačko i malteško predsjedništvo u kojem je sveobuhvatan i integriran pristup organiziranom kriminalu visoko na popisu prioriteta; ističe da borba protiv prijevara, korupcije i pranja novca mora biti politički prioritet institucija EU-a i stoga je ključna suradnja između policije i pravosudnih tijela država članica;

3.  želi usmjeriti svoju pozornost na specifična područja u kojima je potrebno hitno djelovati u aktualnim okolnostima;

Jamčenje pravilnog prenošenja postojećih normi, praćenje njihove primjene i ocjenjivanje njihove učinkovitosti

4.  podsjeća da države članice trebaju u nacionalno zakonodavstvo prenijeti i primijeniti instrumente koji postoje na europskoj i međunarodnoj razini u pogledu borbe protiv organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca;

5.  poziva Komisiju da čim prije izvrši ocjenjivanje mjera za prenošenje takvih instrumenata, da u potpunosti izvijesti Parlament o rezultatima tog ocjenjivanja i da po potrebi pokrene postupke zbog povrede; posebno traži od Komisije da podnese izvješće o ocjenjivanju prenošenja Okvirne odluke Vijeća 2008/841/PUP o borbi protiv organiziranog kriminala i Direktive 2008/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o zaštiti okoliša putem kaznenog prava;

6.  poziva države članice da prikladno prenesu u nacionalno zakonodavstvo Direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima, instrument koji ima ključnu ulogu u jačanju policijske i pravosudne suradnje u EU-u;

7.  potiče države članice da bez odlaganja prenesu Četvrtu direktivu o borbi protiv pranja novca;

8.  preporučuje EU-u da pristupi Skupini država protiv korupcije (GRECO) kao punopravni član; traži od EU-a da sudjeluje u Partnerstvu za otvorenu vlast, ispuni svoje obveze izvješćivanja u skladu s Konvencijom UN-a protiv korupcije, čiji je potpisnik, i podrži tehničku potporu koju pruža Ured UN-a za droge i kriminal (UNODC) u okviru navedene Konvencije UN-a; potiče Komisiju da čim prije Parlamentu predstavi izvješće o napretku priprema za učlanjivanje EU-a u Skupinu država protiv korupcije (GRECO), uključujući istraživanje o pravnim izazovima i njihovim mogućim rješenjima;

9.  žali zbog toga što Komisija još nije objavila svoje drugo izvješće o suzbijanju korupcije koje je trebalo biti objavljeno početkom 2016.; poziva Komisiju da ga čim prije podnese; ponavlja da se izvješća o suzbijanju korupcije ne bi trebala biti ograničena na situaciju u državama članicama nego bi trebala uključivati i odjeljak o institucijama Europske unije; stoga poziva Komisiju da pronađe odgovarajući način za praćenje korupcije u institucijama, tijelima i agencijama Europske unije;

10.  poziva Komisiju da razmotri mogućnost spajanja različitih mehanizama nadzora na razini Unije, uključujući Mehanizam suradnje i provjere, Izvješće EU-a o suzbijanju korupcije, pregled stanja u području pravosuđa u EU-u, u cilju stvaranja šireg okvira za praćenje vladavine prava koji bi se mogao primjenjivati na sve države članice te na institucije, tijela i agencije Europske unije; u tom pogledu smatra da institucije Europske unije trebaju služiti kao primjer promicanjem najviših standarda transparentnosti te jamčenjem postojanja odvraćajućih i učinkovitih sankcija za prijestupnike; poziva Komisiju da regulira lobiranje i sankcionira sukobe interesa;

11.  ističe potrebu za multidisciplinarnim pristupom za učinkovito sprečavanje i suzbijanje organiziranog kriminala; u tom pogledu naglašava ulogu Europske mreže za sprečavanje kriminala i potrebu za pružanje financijske potpore toj mreži;

12.  preporučuje Komisiji da provede studiju o nacionalnim pravosudnim tijelima koja su najnaprednija u pogledu suzbijanja organiziranog kriminala i korupcije kako bi se razvilo učinkovito i vodeće europsko zakonodavstvo; poziva Komisiju da izradi studiju o istražnim praksama koje se koriste u državama članicama za suzbijanje organiziranog kriminala, s posebnim naglaskom na korištenje metoda kao što su prisluškivanje telefona, prisluškivanje prostorija, pretrage, produženi pritvor, produžena zapljena, tajne operacije i operacije kontrolirane isporuke;

13.  poziva države članice da više ulažu u kulturu zakonitosti, posebno s obzirom na to da je obrazovanje novih generacija građana EU-a prvi i najučinkovitiji način prevencije, osobito promicanjem konkretnih mjera u školama;

Prioriteti i operativna struktura u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije

14.  smatra da se u aktualnom političkom ciklusu EU-a za borbu protiv organiziranog kriminala naglasak treba staviti na suzbijanje kaznenih djela samog udruživanja, a ne samo kaznenih djela čije je počinjenje cilj udruživanja; smatra da je osobito potrebno osigurati kažnjivost zločinačkog udruživanja, neovisno o počinjenju kaznenih djela čije je počinjenje cilj udruživanja; ponavlja da je potrebno uvrstiti i suzbijanje pranja novca, korupcije i trgovine ljudima među prioritete tog političkog ciklusa u okviru istinske europske strategije za suzbijanje korupcije;

15.  poziva na utvrđivanje prioriteta koji su u skladu s politikama EU-a za sprečavanje kriminala, s gospodarskim i socijalnim politikama te s politikama u području zapošljavanja i obrazovanja, kao i na potpunu uključenost Parlamenta u tom procesu;

16.  zahtijeva da se uspostavi specijalizirani odjel Europola za suzbijanje organiziranih zločinačkih skupina koje istovremeno djeluju u različitim sektorima; smatra da bi države članice u trenutnom institucionalnom okviru trebale uspostaviti sigurne i učinkovite mehanizme kako bi osigurale dobru koordinaciju istražnih aktivnosti u području organiziranog kriminala i kako bi se poticalo međusobno povjerenje među tijelima kaznenog progona u državama članicama;

Snažniji zakonodavni okvir

17.  na temelju ocjenjivanja prenošenja i primjene postojećih normi poziva Komisiju da predloži zakonodavne mjere za rješavanje eventualnih nedostataka u pogledu suzbijanja organiziranog kriminala i korupcije te poboljšanje prekogranične pravosudne suradnje; posebno poziva Komisiju na:

   (a) revidiranje postojećeg zakonodavstva kako bi se uvele učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće kazne te pojasnile zajedničke definicije kaznenih djela, uključujući definiciju članstva u organiziranoj zločinačkoj skupini ili udruženju, koje se može odrediti kao strukturirana skupina koja postoji određeno vrijeme, sastoji se od dvije ili više osoba koje djeluju u cilju postizanja izravne ili neizravne nezakonite financijske i/ili imovinske koristi te koja ozbiljno šteti gospodarskoj i socijalnoj koheziji EU-a i njegovih država članica;
   (b) podnošenje revidiranog zakonodavnog prijedloga za suzbijanje ekoloških kaznenih djela kako bi se osnažio odgovor kaznenog prava na nezakonito spaljivanje otpada te na obilježavanje nezakonitog zbrinjavanja „novih zagađivača” kao kaznenog djela koje se kažnjava kaznenim sankcijama, u skladu s Direktivom 2008/99/EZ;

18.  poziva Komisiju da utvrdi minimalne norme za definiranje kaznenih djela i sankcija; posebno poziva na:

   (a) horizontalnu primjenjivost općih definicija pojmova „javni službenik”, „kazneno djelo prijevare” i „kazneno djelo korupcije”; podsjeća da su definicije tih pojmova uvrštene u kontekstu pregovora o Direktivi PIF, ali samo u svrhu te direktive; napominje da su pregovori o toj direktivi trenutačno blokirani u Vijeću i traži da se čim prije ponovno pokrenu;
   (b) novi zakonodavni prijedlog o posebnoj vrsti organizirane zločinačke skupine čiji se članovi koriste moći zastrašivanja u kontekstu udruživanja te posljedičnim uvjetima podvrgavanja volji skupine i šutnje kako bi počinili kaznena djela, izravno ili neizravno upravljali ili na bilo koji način kontrolirali gospodarske aktivnosti, koncesije, odobrenja, javne ugovore ili javne usluge te ostvarili nezakonite prihode li koriste za sebe ili druge;
   (c) zakonodavni prijedlog kojim se utemeljuje europski program kojemu je cilj zaštita svjedoka i osoba koje surađuju u pravosudnom postupku prijavljivanjem organiziranih zločinačkih skupina i skupina opisanih u stavku (b);
   (d) zakonodavni prijedlog o definiranju i uspostavi zajedničkih normi za zaštitu zviždača; poziva na to da se takav prijedlog podnese prije kraja 2017.;
   (e) dodatne zakonodavne inicijative za jačanje prava osumnjičenih ili optuženih osoba u kaznenim postupcima, među ostalim u odnosu na istražni zatvor, kako bi se osiguralo pravo na pravično suđenje kako je predviđeno Europskom konvencijom o ljudskim pravima i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima;
   (f) posebno zakonodavstvo za suzbijanje izvoza radioaktivnih materijala i opasnog otpada te nezakonite trgovine florom i faunom s obzirom na to da, prema podacima udruga za očuvanje okoliša i nevladinih organizacija, kaznena djela koja obuhvaćaju divlje biljne i životinjske vrste te šume, kao i trgovina radioaktivnim materijalima i opasnim otpadom te njihov izvoz u treće zemlje imaju važnu ulogu u financiranju organiziranog kriminala;

Učinkovitija pravosudna i policijska suradnja na europskoj razini

19.  napominje da pojave kao što su organizirani kriminal, korupcija i pranje novca obično imaju prekograničnu odrednicu zbog koje su potrebni bliska suradnja između nadležnih nacionalnih tijela te između nacionalnih tijela i relevantnih agencija EU-a;

20.  smatra da je policijska i pravosudna suradnja s pomoću razmjene informacija među nacionalnim tijelima ključna za provedbu učinkovitih mjera za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala;

21.  poziva Komisiju da poduzme konkretne mjere za poboljšanje europske suradnje u području borbe protiv organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca te da podigne razinu osviještenosti o ljudskim žrtvama te društvenoj i ekonomskoj šteti do kojih te pojave dovode;

22.  žali zbog činjenice da je prekogranična policijska i pravosudna suradnja obilježena prekomjerno dugačkim postupcima i birokracijom koji smanjuju učinkovitost te suradnje i ugrožavaju djelotvornost suzbijanja organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca na europskoj razini; poziva države članice da povećaju i poboljšaju učinkovitost prekogranične policijske i pravosudne suradnje te razmjene informacija između njih i s pomoću mreža Europola i Eurojusta, da osiguraju prikladno osposobljavanje i tehničku potporu, uključujući s pomoću mreže CEPOL i Europske mreže za pravosudno osposobljavanje, da promiču uzajamno priznavanje dokaza među državama članicama te da zajamče češću uporabu zajedničkih istražnih skupina;

23.  poziva države članice da sustavno prikupljaju, upotrebljavaju i razmjenjuju sve potrebne i relevantne podatke iz postojećih europskih baza podataka o osobama koje su osuđene za kazneno djelo povezano s organiziranim kriminalom te da pozovu agencije EU-a Europol i Eurojust da olakšaju tu razmjenu podataka; u tom pogledu poziva na poboljšanje funkcioniranja infrastrukture za sigurnu komunikaciju i učinkovito korištenje svih postojećih alata Europola, uz puno poštovanje europskog zakonodavstva o zaštiti podataka;

24.  ističe da je hitno potrebna uspostava učinkovitijeg sustava za komunikaciju i razmjenu informacija među pravosudnim tijelima u EU-u, kojim bi se, po potrebi, zamijenilo tradicionalne instrumente uzajamne pravne pomoći u kaznenim stvarima; traži od Komisije da procijeni postoji li potreba za zakonodavnim djelovanjem u tom području te da uspostavi odgovarajući sustav na razini EU-a za razmjenu informacija među pravosudnim tijelima u EU-u;

25.  poziva države članice da sustavno razmjenjuju sve podatke iz PNR-a koji se smatraju potrebnima i relevantnim, a tiču se osoba povezanih s organiziranim kriminalom;

Oduzimanje imovine zločinačkih skupina i poticanje njezina ponovnog korištenja u socijalne svrhe

26.  smatra da bi zajednička metoda zapljene imovine organiziranih zločinačkih skupina u EU-u imala odvraćajući učinak za počinitelje kaznenih djela; poziva države članice da u svoje zakonodavstvo hitno prenesu Direktivu 2014/42/EU o oduzimanju imovine ostvarene kaznenim djelima; poziva Komisiju da čim prije predstavi zakonodavni prijedlog kojemu je cilj zajamčiti međusobno priznavanje naloga za oduzimanje i zapljenu imovine koji su povezani s nacionalnim mjerama za zaštitu imovine;

27.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju mjere EU-a u pogledu:

   (a) praćenja, zamrzavanja i zapljene imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima, među ostalim kriminaliziranjem prijenosa vlasništva kapitala ili imovine u cilju izbjegavanja mjera zamrzavanja ili zapljene te preuzimanja vlasništva ili dostupnosti tog kapitala, ili omogućavanjem zapljene do konačne presude;
   (b) promicanja upravljanja zamrznutom i oduzetom imovinom te njezina ponovnog korištenja u socijalne svrhe i u svrhu odštete za obitelji žrtava i poduzetnike koji su bili žrtve lihvarenja i reketarenja;
   (c) ostvarivanja administrativne, policijske i pravosudne suradnje kako bi se diljem Unije pratila, oduzela i zaplijenila imovina ostvarena kaznenim djelima te kako bi se poboljšao rad nacionalnih ureda za povrat imovine, kojima bi trebalo na raspolaganje staviti prikladne resurse;

28.  poziva države članice da u okviru postojećih platformi sastajanja, kao što su Savjetodavni odbor za koordinaciju sprečavanja prijevara (COCOLAF) i drugi, poboljšaju suradnju i podijele najbolje prakse u ovom području;

Sprečavanje infiltracije organiziranog kriminala i korupcije u zakonito gospodarstvo

29.  podsjeća da korupcija olakšava infiltraciju organiziranog kriminala u zakonito gospodarstvo, posebno u okviru postupaka javne nabave ili javno-privatnih partnerstava;

30.  zahtijeva da se diljem EU-a uvede sveobuhvatan sustav „e-javne nabave” kako bi se smanjila opasnost od korupcije u postupcima javne nabave;

31.  poziva države članice i europske institucije da uvedu mjere za praćenje postupaka javne nabave, da sastave crne liste svih poduzeća koja su dokazano povezana s organiziranim kriminalom i/ili korupcijom te da im se zabrane svi gospodarski odnosi s javnom upravom kao i pristup sredstvima iz fondova EU-a; poziva države članice da uspostave specijalizirane strukture na nacionalnoj razini za razotkrivanje organiziranih zločinačkih skupina te da subjekte upletene u korupciju ili pranje novca isključe iz javnih natječaja; ističe činjenicu da stavljanje na crnu listu može biti djelotvorno u odvraćanju poduzeća od upuštanja u korupcijske aktivnosti i pruža im dobar poticaj za poboljšanje i osnaživanje vlastitih unutarnjih postupaka integriteta; poziva države članice da uvedu potvrde za poduzeća da nisu povezana s organiziranim kriminalom te da se informacije u tom pogledu automatski razmjenjuju na europskoj razini;

32.  ističe da 21 država članica još uvijek nije prenijela u nacionalno zakonodavstvo paket direktiva o javnoj nabavi; smatra da su pravila o javnoj nabavi ključna za postizanje transparentnosti i odgovornosti u jednom od područja koje je najpodložnije korupciji;

33.  ističe da je potrebno zajamčiti transparentna pravila za računovodstvo podložna preispitivanju ne samo u okviru središnje vlade, nego i na lokalnoj i regionalnoj razini u svim državama članicama;

34.  zabrinut je zbog učestale prakse kriminalnih poduzeća upletenih u pranje novca da podnose ponude ispod cijene troškova u okviru postupaka javnog nadmetanja za velike projekte; poziva Komisiju da uvede ekonomske procjene prijedloga u pogledu poduzeća ugovaratelja i podugovaratelja;

35.  ističe da pranje novca kroz složene strukture poduzeća i njihova integracija u zakonitu gospodarsku aktivnost mogu predstavljati prijetnju javnom redu države; poziva države članice da uspostave mjere, bez nepotrebnog opterećivanja malih i srednjih poduzeća, za povećanje transparentnosti monetarnih transakcija i poboljšanje sljedivosti transakcija sve do fizičkih osoba kako bi se ušlo u trag financiranju kriminala i terorizma (načelo praćenja traga novca); poziva države članice da poduzmu mjere kojima se otežava stvaranje složenih i netransparentnih struktura međusobno povezanih poduzeća koja se zbog same činjenice da nastoje biti netransparentna mogu zlorabiti za financiranje kriminalnih ili terorističkih aktivnosti i drugih teških kaznenih djela;

36.  poziva Komisiju i države članice da od ugovaratelja zahtijevaju otkrivanje njihove potpune korporativne strukture i stvarnih vlasnika prije nego što se tim poduzećima dodijeli bilo kakav ugovor kako bi se spriječilo podupiranje poduzeća povezanih s praksama agresivnog poreznog planiranja, porezne prijevare i utaje poreza te korupcije;

37.  napominje da je kupovina nekretnina u državama članicama EU-a jedan od načina pranja novca stečenog na temelju kriminalnih aktivnosti, pri čemu počinitelji kaznenog djela prikrivaju svoje krajnje stvarno vlasništvo posredovanjem fiktivnih inozemnih poduzeća; poziva države članice da osiguraju da svako strano poduzeće koje namjerava biti vlasnik nekretnine na njihovu državnom teritoriju zadovoljava iste standarde transparentnosti koji se zahtijevaju i od poduzeća u njihovoj jurisdikciji;

38.  ističe da je financijska kriza stavila dodatni pritisak na europske vlade; poziva, u svjetlu aktualnih gospodarskih izazova, na bolje jamčenje integriteta i transparentnosti u području javne potrošnje;

39.  potiče države članice da poduzmu korake koji su potrebni za postizanje transparentnosti odluka o licenciranju i izdavanju dozvola za planiranje na regionalnoj i lokalnoj razini;

40.  napominje da države članice i Komisija imaju zakonsku dužnost boriti se protiv prijevare u skladu s člankom 325. UFEU-a te pozdravlja uključivanje klauzula o borbi protiv prijevara u zakonodavne prijedloge s financijskim učinkom;

41.  zabrinut je zbog povećanja broja slučajeva prijevare povezane s PDV-om, a posebno zbog tzv. kružnih prijevara; poziva sve države članice da sudjeluju u svim područjima aktivnosti EUROFISC-a radi olakšavanja razmjene informacija u cilju borbe protiv te vrste prijevara;

42.  poziva države članice da donesu posebno zakonodavstvo te poduzmu primjerene mjere za sprečavanje i suzbijanje aktivnosti stručnjaka, bankarskih institucija, javnih službenika i političara na svim razinama koji, iako nisu članovi zločinačkih skupina, podupiru njihove aktivnosti na različitim razinama; u tom pogledu:

   (a) preporučuje državama članicama i europskim institucijama da potaknu rotaciju javnih službenika kako bi se spriječili korupcija i prodiranje zločinačkih skupina;
   (b) poziva na uspostavu obveznih normi prema kojima se osobe koje su osuđivane ili su sudjelovale u organiziranom kriminalu, pranju novca, korupciji ili drugim ozbiljnim kaznenim djelima, kaznenim djelima protiv javne uprave, kaznenim djelima udruživanja ili korupcije ne mogu kandidirati na izborima ili raditi u javnoj upravi ili za nju, uključujući rad u institucijama, tijelima i agencijama Europske unije;
   (c) poziva na kaznene sankcije za upravitelje i bankarske institucije u dokazanim slučajevima pranja velikih svota novca; poziva Komisiju da sastavi prijedlog kako bi se osigurala potpuna transparentnost bankovnih tokova ne samo za pojedince nego i za pravne subjekte i zaklade;

43.  smatra da je potrebno uvesti pravila na europskoj razini kojima se zahtijeva provjera i nadziranje svih izvora financiranja političkih stranaka kako bi se zajamčilo njihovo zakonito djelovanje;

44.  smatra da je ključno osnažiti zakonodavne odredbe kojima je cilj zajamčiti bolju transparentnost i sljedivost financijskih tokova, posebno upravljanja fondovima EU-a, uključujući provođenjem prethodnih ispitivanja i finalne provjere pravilnog korištenja tih fondova; poziva države članice da podnesu nacionalne izjave o svojim sustavima kontrole; poziva Komisiju:

   (a) da ispravi plaćanja u slučaju da u državama članicama dođe do nepravilnosti u korištenju europskim fondovima;
   (b) da institucijama i poduzećima koja su proglašena krivima za zloporabu sredstava EU-a privremeno zabrani pristup financiranju iz fondova EU-a;
   (c) da pomno prati korištenje sredstava iz fondova EU-a i redovito izvještava Europski parlament;

45.  smatra da bi Komisija u postupcima nabave za provedbu projekata koje se financira sredstvima EU-a trebala propisati kao potrebnu najvišu razinu integriteta; podsjeća na to da je praćenje rezultata projekata u suradnji s organizacijama civilnog društva i pozivanje na odgovornost lokalnih vlasti nužno za utvrđivanje rabe li se sredstva EU-a ispravno i rješava li se problem korupcije;

46.  ističe da je transparentnost najdjelotvorniji instrument borbe protiv zlouporabe i prijevare; poziva Komisiju da poboljša zakonodavstvo povezano s tim te da učini obveznom objavu podataka povezanih sa svim korisnicima sredstava EU-a, uključujući podatke o ugovorima s podugovarateljima;

47.  poziva Komisija da poduzme zakonodavne mjere za pojednostavnjenje birokratskih upravnih postupaka kako bi se zajamčila veća transparentnost i borba protiv korupcije;

48.  traži od Europske komisije da nadzire postotak korištenja izravne dodjele javnih ugovora u državama članicama kao i pravne okolnosti u kojima nacionalne uprave najviše dodjeljuju te ugovore i da u tom smislu izvještava Parlament;

49.  preporučuje da države članice nastoje osigurati postojanje učinkovitih mehanizama za transparentnost, nadzor i odgovornost u uporabi sredstava EU-a; s obzirom na to da pozitivan učinak sredstava EU-a ovisi o procesima na nacionalnoj razini i razini EU-a kojima se jamči transparentnost, učinkovit nadzor i odgovornost, potrebno je razmotriti kako procesi nadzora i evaluacije mogu postati trajni, umjesto da budu samo ex post; vjeruje da bi u tom bi pogledu trebalo ojačati ulogu Revizorskog suda;

50.  smatra da bi trebalo uspostaviti usporedive kvalitativne i kvantitativne pokazatelje kako bi se izmjerio učinak sredstava EU-a i ocijenilo jesu li ta sredstva ostvarila svoje ciljeve te da je potrebno sustavno prikupljati i objavljivati takve kvantificirane podatke;

Ured europskog javnog tužitelja

51.  smatra da bi Ured europskog javnog tužitelja trebao biti ključan element u borbi protiv korupcije u Europskoj uniji; ponavlja svoj poziv za uspostavljanje, čim je prije moguće i uz sudjelovanje što većeg broja država članica, učinkovitog Ureda europskog javnog tužitelja koji je neovisan od nacionalnih vlada i institucija EU-a te zaštićen od političkog utjecaja i pritiska;

52.  ponavlja da je u cilju sprečavanja sukoba nadležnosti važno imati jasno određene odgovornosti i ovlasti između nacionalnih javnih tužitelja i budućeg Ureda europskog javnog tužitelja, kao i Eurojusta i OLAF-a; poziva da se budućem Uredu europskog javnog tužitelja dodjele primjerena financijska sredstva i ljudski resursi koji odgovaraju njegovim zadaćama; smatra da bi Ured europskog javnog tužitelja trebao biti nadležan za kazneni progon svih kaznenih djela iz Direktive PIF, uključujući prijevare u vezi s PDV-om; u tom kontekstu poziva države članice da poštuju presudu Suda Europske unije u predmetu Taricco (C–105/14) i da čim prije deblokiraju pregovore u Vijeću o Direktivi PIF;

53.  žali zbog toga što se aktualnim pregovorima u Vijeću ugrožava osnovna pretpostavka o neovisnom i učinkovitom Uredu europskog javnog tužitelja;

54.  poziva Komisiju da ocijeni nužnost eventualne revizije mandata budućeg Ureda europskog javnog tužitelja kako bi se, kada se on uspostavi, borba protiv organiziranog kriminala uvrstila među njegove ovlasti;

Konkretna područja djelovanja

Krivotvorenje

55.  osuđuje sve rašireniju pojavu krivotvorenja robe, lijekova i poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u EU-u; koja obuhvaća distribucijske mreže kojima upravljaju međunarodne organizirane zločinačke skupine; poziva Komisiju i države članice da poduzmu sve potrebne korake za sprečavanje i suzbijanje krivotvorenja robe, lijekova i poljoprivredno-prehrambenih proizvoda; poziva Komisiju i države članice da sustavno prikupljaju podatke o slučajevima prijevara i krivotvorenja kako bi raspolagale informacijama o njihovim razmjerima i prisutnosti te da razmjenjuju primjere najbolje prakse u pogledu utvrđivanja i suzbijanja tih pojava;

56.  poziva Komisiju i države članice da razmotre druge metode za sprečavanje prijevara u vezi s hranom i odvraćanje od njih, poput javnog prozivanja u sklopu europskog registra poslovnih subjekata osuđenih za prijevaru u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji;

57.  poziva na proširenje postojećih sustava sljedivosti i na sustavnu provedbu osnovne Uredbe (EZ) br. 178/2002 kojom se predviđa kontinuirana sljedivost, a koja obuhvaća hranu i hranu za životinje, životinje koje se koriste za proizvodnju hrane i sve tvari koje se pritom upotrebljavaju ili za koje se može očekivati​da će biti upotrijebljene za proizvodnju hrane ili hrane za životinje;

Trgovina drogom

58.  podsjeća da se zločinačke skupine uvelike bave trgovinom drogom, protiv koje se treba boriti represivnim i preventivnim mjerama; poziva države članice i nadležne institucije da prekinu vezu između tržišta droga i drugih kriminalnih aktivnosti i njihova utjecaja na zakonito gospodarstvo i trgovinu, kako je navedeno u izvješću Europola i EMCDDA-e iz 2016. o tržištu droga;

59.  podsjeća Komisiju da treba ocijeniti napredak postignut u provedbi Akcijskog plana EU-a za borbu protiv droga (2013. – 2016.); poziva Komisiju da na toj osnovi predloži novi akcijski plan za razdoblje od 2017. do 2020.;

60.  napominje da je ocjena novih politika o lakim drogama prioritet i smatra da bi strategije dekriminalizacije/legalizacije trebalo razmotriti kao sredstvo djelotvorne borbe protiv organiziranih zločinačkih skupina; traži od Europske unije da to pitanje uvrsti u svoje unutarnje i vanjske politike tako da se u političku raspravu uključe sve relevantne agencije EU-a i međunarodne agencije te institucije svih uključenih zemalja;

Kockanje i namještanje utakmica

61.  podsjeća da se organizirane zločinačke skupine često koriste zakonitim i nezakonitim kockanjem te namještanjem utakmica u svrhu pranja novca; osuđuje kriminalne interese povezane s tim pojavama i potiče Komisiju i države članice da očuvaju ili uvedu zakonodavstvo za njihovo suzbijanje i sprečavanje kriminaliziranjem namještanja sportskih događanja; poziva države članice da surađuju sa sportskih organizacijama na transparentan i učinkovit način te da poboljšaju komunikaciju i suradnju s Eurojustom i Europolom kako bi se takve pojave suzbile;

Porezne oaze

62.  ističe da se svake godine zbog utaje i izbjegavanja plaćanja poreza u EU-u izgubi 1 bilijun EUR; ističe da bi se posebna pozornost trebala usmjeriti na porezne oaze i zemlje s netransparentnim ili štetnim poreznim praksama, što predstavlja velik problem koji utječe na svakog europskog građanina;

63.  pozdravlja međunarodni sporazum zemalja članica G20 o primjeni novog svjetskog standarda kojim bi se postigla veća porezna transparentnost usklađena s visokim standardima koji se već primjenjuju u EU-u; traži njegovu brzu provedbu i djelotvoran nadzor poreznih prijevara i utaja poreza na međunarodnoj razini; pozdravlja činjenicu da je u veljači 2016. Komisija potpisala sporazume o razmjeni poreznih informacija sa zemljama kao što su Andora i Monako, a 2015. je već potpisala sporazume sa Švicarskom, Lihtenštajnom i San Marinom;

64.  podsjeća da je odgovornost EU-a da se bori protiv poreznih pravila kojima se transnacionalnim korporacijama i pojedincima omogućava izbjegavanje plaćanja poreza te da trećim zemljama pomogne da vrate nezakonito stečena sredstva i kazneno progone počinitelje; naglašava da EU mora na svim relevantnim međunarodnim forumima kao prioritet promicati borbu protiv poreznih oaza, bankovne tajne i pranja novca, ukidanje prekomjerne obveze čuvanja profesionalne tajne, javno izvještavanje multinacionalnih kompanija za svaku zemlju pojedinačno i javne registre stvarnih vlasnika poduzeća; ističe da su porezne oaze idealna područja za stjecanje i pranje prihoda od kriminalnih aktivnosti te stoga u tom pogledu inzistira na koordiniranom pristupu na razini EU-a;

65.  poziva Komisiju da poveća razinu osviještenosti o ozbiljnim posljedicama omogućavanja korupcije, da razmotri mogućnost sveobuhvatnog plana za sprječavanje prijenosa imovine u treće zemlje koje čuvaju anonimnost korumpiranih pojedinaca i da preispita svoje gospodarske i diplomatske odnose s tim zemljama;

Kaznena djela protiv okoliša

66.  izražava zabrinutost zbog povećanja nezakonitih aktivnosti u području zaštite okoliša koje su povezane ili proizlaze iz organiziranih kriminalnih aktivnosti mafijaškog tipa kao što su nezakonita trgovina otpadom i njegovo nezakonito zbrinjavanje, uključujući zbrinjavanje toksičnog otpada, te uništavanje prirodne baštine; podsjeća na svoju preporuku za razvijanje zajedničkog akcijskog plana za sprječavanje i suzbijanje tih oblika kaznenih djela; ističe da je potrebno poboljšati postojeće propise o očuvanju prirode i zaštiti okoliša, uključujući provođenjem kriminalističkih inspekcija ugovaratelja i podugovaratelja koji su korisnici ugovora za velike infrastrukturne projekte koji se financiraju iz proračuna EU-a;

67.  poziva Komisiju da nadzire i procjenjuje provedbu Direktive 2008/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o zaštiti okoliša putem kaznenog prava kako bi se zajamčilo da države članice učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim kaznenim sankcijama kazne svako nezakonito ponašanje koje ima negativan učinak na ljudsko zdravlje ili okoliš; poziva Mrežu Europske unije za primjenu i provedbu zakona o okolišu (IMPEL) da periodično izvješćuje Europski parlament o aktivnostima država članica u pogledu provedbe Direktive 2008/99/EZ;

68.  ističe da se organizirane zločinačke skupine u svrhu pranja novca te nezakonitog odlaganja toksičnih tvari koje zagađuju okoliš koriste uslugama građevinskih poduzeća specijaliziranih za zemljane radove; poziva Komisiju da provede kriminalističke inspekcije ugovaratelja i podugovaratelja koji su korisnici ugovora za velike infrastrukturne projekte koji se financiraju iz proračuna EU-a kako bi se spriječile takve prakse;

Računalni kriminal

69.  podsjeća na to da se računalni kriminal koristi u svrhe pranja novca i krivotvorenja; ističe da on predstavlja važan izvor prihoda za mnoge organizirane zločinačke skupine te da je potrebno osnažiti zakonodavstvo Unije i suradnju između država članica i agencija Unije u tom području; zabrinuto napominje da su organizirane zločinačke skupine uspjela povećati opseg svojeg nezakonitog krijumčarenja zahvaljujući zloupotrebi interneta u nezakonite svrhe kao što je promicanje trgovine drogom i ljudima;

Organizirani kriminal i terorizam

70.  podsjeća da rastuće zbližavanje i sve veća povezanost između organiziranog kriminala i terorizma, kao i veze između kriminalnih i terorističkih skupina ,predstavljaju sve ozbiljniju prijetnju Uniji; poziva države članice da zajamče da se financiranje i podržavanje terorizma u okviru organiziranog kriminala kazneno goni te da vlasti država članica koje su uključene u kaznene postupke podrobnije istražuju međusobnu povezanost organiziranog kriminala, terorističkih aktivnosti i financiranja terorista;

71.  ističe da mreže organiziranog kriminala nezakonito trguju vatrenim oružjem, naftom, drogama, divljim biljnim i životinjskim vrstama, cigaretama i krivotvorenom robom te umjetninama ili drugim kulturnim predmetima te da je to postao vrlo unosan način za financiranja terorističkih skupina; prima na znanje predstavljanje akcijskog plana Komisije za borbu protiv nezakonite trgovine vatrenim oružjem i eksplozivima te njihove uporabe; ustraje na tome da ga je potrebno hitno provesti; poziva države članice da poduzmu potrebne mjere, izbjegavajući pritom nepotrebno administrativno opterećenje za gospodarske subjekte, kako bi osigurale da terorističke organizacije i kriminalne mreže ne profitiraju od ikakve trgovine robom;

72.  ističe da sudjelovanje u kriminalnim aktivnostima može biti povezano s kaznenim djelima terorizma; podsjeća da su, prema podacima Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC), krijumčarenje droga, kretanje nezakonitog vatrenog oružja, međunarodni organizirani kriminal te pranje novca postali sastavni dio terorizma; smatra da je za učinkovitu borbu protiv terorizma potrebno osnažiti zakonodavstvo EU-a u području borbe protiv organiziranog kriminala i pranja novca, uzimajući u obzir i postojeću vezu između terorističkih skupina i organiziranih zločinačkih skupina, koja se temelji na uzajamnoj koristi;

Organizirani kriminal te trgovanje ljudima i krijumčarenje

73.  zabrinut je zbog sve veće profesionalizacije trgovanja ljudima i s tim povezanog porasta prihoda mreža koje se bave krijumčarenjem i nezakonitom trgovinom, što je rezultat kontinuiranog priljeva izbjeglica u Europu; poziva Komisiju i države članice da zajamče napredak u pogledu međunarodne suradnje u području suzbijanja trgovanja ljudima kako bi se ono iskorijenilo te kako bi se oslabio utjecaj krijumčarskih mreža;

74.  podsjeća na to da u kontekstu trgovanja ljudima Europska unija ima poseban pravni i politički okvir čiji je cilj optimizacija suradnje i postavljanje trgovanja ljudima kao prioriteta u radu organizacija i agencija kao što su Europol i Eurojust; pozdravlja zaključke prvog izvješća o napretku postignutom u borbi protiv trgovanja ljudima; poziva Komisiju da na toj osnovi što prije osmisli strategiju za razdoblje nakon 2016.;

75.  osuđuje infiltraciju organiziranog kriminala u tijela odgovorna za upravljanje sredstvima za prihvat migranata te poziva na poduzimanje posebnih mjera usmjerenih na suzbijanje krijumčarenja i trgovanja ljudima, koje provode složene mreže kriminalnih skupina iz zemalja podrijetla, tranzita i odredišta žrtava;

76.  naglašava hitnu potrebu za rješavanjem teškog iskorištavanja radnika migranata u Uniji; priznaje da su nedovoljan broj zakonitih migracijskih putova i prepreke pristupu pravosuđu osnovni uzroci trgovanja ljudima; također napominje da Direktiva o sankcijama za poslodavce uključuje važne odredbe za rješavanje iskorištavanja radnika državljana trećih zemalja, međutim, te se odredbe oslanjaju na postojanje pravednih, učinkovitih i dostupnih mehanizama za podnošenje žalbi na nacionalnoj razini, a takva je provedba i dalje na minimalnoj razini;

Vanjska dimenzija

77.  poziva Europsku uniju na pružanje daljnje potpore konsolidaciji javne uprave i usvajanju odgovarajućih antikorupcijskih zakonodavnih okvira u svim zemljama, posebno u zemljama koje su izašle iz sukoba i tranzicijskim zemljama u kojima su državne institucije slabe; inzistira na tome da je potrebno ojačati regionalne i specijalizirane policijske i pravosudne mreže u zemljama u razvoju, i to uvijek u parametrima kojima se jamče odgovarajući standardi zaštite podataka i privatnosti, te razmjenjivati primjere najbolje prakse i širiti znanje Europola, Eurojusta i Europske pravosudne mreže; naglašava da je potrebno poboljšati regulativu i kazneni progon te promicati zaštitu zviždača kako bi počinitelji odgovarali za svoja nedjela, kao i uspostaviti prikladan sustav za zaštitu zviždača u EU-u i izvan njega; posebno naglašava da je potreban mehanizam neposrednog izvještavanja za građane iz zemalja koje primaju pomoć EU-a, a koji ukazuju na nepravilnosti u programima koji se financiraju iz fondova EU-a;

78.  sa zabrinutošću napominje da najrelevantnije međunarodne konvencije i inicijative za borbu protiv korupcije i nezakonitih financijskih tokova u svojoj fazi provedbe ne uspijevaju ostvariti konkretne rezultate; podsjeća da je razvijanje antikorupcijske strategije u okviru vanjske politike nužno za djelotvornu borbu protiv korupcije i financijskog kriminala; poziva EU da kao prioritet u svojoj vanjskoj politici promiče ispravan prijenos i provedbu Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta te svih drugih relevantnih međunarodnih instrumenata kojima je cilj suzbijanje korupcije i pranja novca;

79.  poziva Komisiju da stalnim praćenjem zajamči da sredstva potpore EU-a ni izravno ni neizravno ne doprinose korupciji; smatra da bi pomoć trebala biti usklađenija s apsorpcijskim kapacitetom zemlje domaćina te njezinim općim razvojnim potrebama kako bi se izbjeglo masovno rasipanje te korupcija u pogledu uporabe novčane pomoći; poziva EU da izravno rješava problem korupcije izradom programa i strateških dokumenata za pojedine zemlje te da proračunsku potporu poveže s jasnim antikorupcijskim ciljevima; naglašava da je u tu svrhu potrebna uspostava čvrstih mehanizama za praćenje provedbe; poziva Komisiju da izradi snažnu, cjelovitu i sveobuhvatnu strategiju za upravljanje rizikom od korupcije u zemljama u razvoju kako se razvojnom pomoći ne bi doprinosilo korupciji te da u potpunosti provede strategiju za borbu protiv prijevara iz 2013., posebno pri pružanju pomoći EU-a u svim njezinim oblicima, uključujući Europski razvojni fond i uzajamne fondove, te pri delegiranju razvojnih projekata trećim stranama; sa zabrinutošću napominje da pristup EU-a korupciji u zemljama AKP-a ne sadrži mnogo strateških smjernica u pogledu jačanja sustava tih zemalja za sprečavanje i nadziranje korupcije; smatra da je potrebna bolja koordinacija između Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) i Glavne uprave za međunarodnu suradnju i razvoj (DG DEVCO) u njihovu pristupu djelotvornom suzbijanju korupcije u zemljama u razvoju;

80.  podsjeća na važnost usklađenosti unutarnje i vanjske politike EU-a te ukazuje na to da je borbu protiv organiziranog kriminala potrebno integrirati u strategije razvoja i sigurnosti kao sredstvo za ponovnu uspostavu stabilnosti u zemljama u razvoju;

81.  ističe da je poštovanje prava pojedinaca i vlada da sami odlučuju o svojim gospodarskim, prehrambenim i poljoprivrednim sustavima rješenje za suzbijanje kriminalnih aktivnosti koje prouzrokuju glad i siromaštvo; potiče međunarodnu zajednicu da aktivno pristupi rješavanju financijskih spekulacija povezanih s hranom kao što su kupovina po niskim cijenama u velikim poljoprivrednim područjima i gomilanje obradivih zemljišta koje provode velika multinacionalna poljoprivredna poduzeća, uzimajući u obzir štetne posljedica za male proizvođače;

82.  poziva zemlje u razvoju da u okviru svojih antikorupcijskih programa povećaju transparentnost i odgovornost u ugovorima o resursima, financijskim izvještajima i revizijama poduzeća te pri prikupljanju i raspodjeli prihoda;

83.  poziva EU da pojača svoju potporu kako bi se zemljama koje su bogate resursima pomoglo da provedu načela Inicijative za transparentnost ekstraktivnih industrija (EITI) u pogledu veće transparentnosti i odgovornosti u sektorima nafte, plina i rudarstva; snažno potiče uspostavu djelotvornog pravnog okvira za pružanje podrške poduzećima koja su uključena u opskrbne lance u sektorima nafte, plina i rudarstva pri ispravnoj primjeni inicijative EITI;

84.  nalaže svom Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da prati preporuke iz svojih rezolucija koje se odnose na borbu protiv korupcije; poziva Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da u roku od dvije godine ocijeni zakonodavne mjere koje u tom području poduzima Komisija, u kontekstu navedenih preporuka;

o
o   o

85.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 218, 14.8.2013., str. 8.
(2) SL L 127, 29.4.2014., str. 39.
(3) SL L 130, 1.5.2014., str. 1.
(4) SL L 151, 21.5.2014., str. 1.
(5) SL L 141, 5.6.2015., str. 73.
(6) SL L 328, 6.12.2008., str. 28.
(7) SL L 141, 5.6.2015., str. 1.
(8) SL L 150, 20.5.2014., str. 93.
(9) SL L 319, 4.12.2015., str. 1.
(10) SL L 332, 18.12.2007., str. 103.
(11) SL L 317, 4.11.2014., str. 28.
(12) SL L 119, 4.5.2016., str. 89.
(13) SL L 119, 4.5.2016., str. 1.
(14) SL L 65, 11.3.2016., str. 1.
(15) ECLI:EU:C:2015:555.
(16) SL C 346, 21.9.2016., str. 27.
(17) SL L 135, 24.5.2016., str. 53.
(18) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0269.
(19) SL C 208, 10.6.2016., str. 89.


Ljudska prava i migracije u trećim zemljama
PDF 409kWORD 66k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o ljudskim pravima i migracijama u trećim zemljama (2015/2316(INI))
P8_TA(2016)0404A8-0245/2016

Europski parlament,

—  uzimajući u obzir Opću deklaraciju UN-a o ljudskim pravima iz 1948. godine, a posebno njezin članak 13.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin dodatni protokol,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. te njihove dodatne protokole,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. i Konvenciju o smanjenju slučajeva bez državljanstva iz 1961.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979. i njezin dodatni protokol,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz 1984. i njezin dodatni protokol,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta iz 1989. i njezine dodatne protokole,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji iz 1990.,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka iz 2006.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom iz 2006. i njezin dodatni protokol,

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika Ujedinjenih naroda o promicanju i zaštiti ljudskih prava, između ostalog i mogućnostima i načinima promicanja ljudskih prava migranata od 3. kolovoza 2015.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 69/167 od 18. prosinca 2014. o zaštiti migranata,

–  uzimajući u obzir djelovanje raznih međunarodnih mehanizama za ljudska prava, između ostalog i izvješća Françoisa Crépeaua, posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata i drugih posebnih izvjestitelja UN-a, univerzalni periodični pregled i rad drugih tijela sporazuma,

–  uzimajući u obzir djelovanje i izvješća Ureda Visokog povjerenika za ljudska prava, uključujući načela i smjernice o ljudskim pravima i međunarodnim granicama i izvješće o stanju migranata u tranzitu,

–  uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir načela iz Dhake o odgovornom zapošljavanju i pružanju pomoći radnicima migrantima,

–  uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir relevantna izvješća Agencije Europske unije za temeljna prava,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije iz 18. studenoga 2011. naslovljenu „Globalan pristup migracijama i mobilnosti” (COM(2011)0743),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. svibnja 2015. naslovljenu „Europski migracijski program” (COM(2015)0240),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. naslovljenu „Upravljanje izbjegličkom krizom: trenutačno stanje provedbe prioritetnih mjera u okviru Europskoga migracijskog programa” (COM(2015)0510),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije od 20. listopada 2015. o osnivanju Kriznog uzajamnog fonda Europske unije za stabilnost i rješavanje temeljnih uzroka nezakonite migracije i raseljenih osoba u Africi (C(2015)7293),

–  uzimajući u obzir zaključke sa sastanka Vijeća EU-a od 25. i 26. lipnja 2015. i 15. listopada 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o akcijskom plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje od 2015. do 2019., usvojene 20. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o mjerama za rješavanje izbjegličke i migracijske krize od 9. studenoga 2015.,

–  uzimajući u obzir političku deklaraciju i akcijski plan usvojene na sastanku na vrhu u održanom u Valletti 11. i 12. studenoga 2015.,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o pitanjima povezanima s migracijom, posebno Rezoluciju od 17. prosinca 2014. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(1), Rezoluciju od 29. travnja 2015. o nedavnim tragedijama u Sredozemnom moru i migracijskoj politici i politici azila u EU-u(2) te Rezoluciju od 12. travnja 2016. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o osnaživanju djevojčica obrazovanjem u EU-u(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2016. o situaciji u kojoj se nalaze žene izbjeglice i tražiteljice azila u EU-u(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o borbi protiv trgovine ljudima u vanjskim odnosima EU-a(6),

–  uzimajući u obzir završnu izjavu sa drugog sastanka na vrhu predsjednika parlamenata Parlamentarne skupštine Unije za Mediteran na temu imigracije, azila i ljudskih prava u euromediteranskoj regiji, donesenu 11. svibnja 2015.(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. i politici Europske unije u tom području(8),

–  Uzimajući u obzir Rezoluciju Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 9. prosinca 2015. o migracijama, ljudskim pravima i izbjeglicama iz humanitarnih razloga(9),

–  uzimajući u obzir izvješća organizacija civilnog društva o stanju u pogledu ljudskih prava migranata,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0245/2016),

A.  budući da su ljudska prava svojstvena svim ljudskim bićima, bez iznimaka;

B.  budući da je migracija globalan i višedimenzionalan fenomen uzrokovan nizom čimbenika kao što su gospodarski uvjeti (uključujući promjene u raspodjeli bogatstva te regionalnu i globalnu ekonomsku integraciju), socijalni i politički uvjeti, uvjeti rada, nasilje i sigurnosni uvjeti, kao i postupno uništavanje okoliša i sve ozbiljnije prirodne katastrofe; budući da se s tim fenomenom treba suočiti na human, dosljedan, sveobuhvatan i uravnotežen način koji uzima u obzir njegov pozitivan utjecaj na demografske promjene i gospodarski razvoj;

C.  budući da su migracijski tokovi krajnje složeni, odnosno da se ne odvijaju samo među regijama, nego i unutar pojedinačnih regija; budući da su prema procjeni UN-a međunarodne migracije u porastu, usprkos globalnoj gospodarskoj krizi; budući da se trenutačno oko 244 milijuna ljudi smatra međunarodnim migrantima;

D.  budući da su prava navedena u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i drugim međunarodnim konvencijama univerzalna i nedjeljiva;

E.  budući da je migracija rezultat i rastuće globalizacije i međuovisnosti tržišta;

F.  budući da različiti čimbenici koji utječu na migraciju omogućavaju da se predvide njihove posljedice te uvjetuju razvoj odgovarajućih politika;

G.  budući da promjene u migracijskim tokovima, pogotovo u vrijeme krize, imaju važne gospodarske, društvene i političke posljedice kako na matične, tako i na odredišne zemlje migranata;

H.  budući da je nužno, kao temelj za oblikovanje svih politika upravljanja migracijama, imati na raspolaganju učinkovite mehanizme za praćenje i kontrolu ulaska i izlaska stranaca te za analizu i predviđanje utjecaja migracija;

I.  budući da na migracije utječu sve raznovrsniji čimbenici, koji mogu biti višedimenzionalni i temeljiti se na gospodarskim, okolišnim, kulturnim, političkim, obiteljskim ili osobnim razlozima; budući da prisilno raseljavanje pogađa sve veći broj migranata te im je potrebna posebna zaštita jer, između ostalog, bježe od nestabilnosti u zemljama, sukoba te političkih ili vjerskih progona;

J.  budući da postaje sve teže utvrditi razliku između izbjeglica, tražitelja azila i migranata, između ostalog i zato što brojne zemlje nemaju odgovarajuće pravne i institucijske instrumente i okvire;

K.  budući da vlasti i prihvatni centri u tranzitnim i odredišnim zemljama trebaju biti senzibilizirani i spremni biti diferencirani i fleksibilni u pristupu migrantima i tražitelja azila, u skladu s njihovim osobnim situacijama;

L.  budući da se migracijska kretanja globaliziraju i regionaliziraju i da su migracijski tokovi Jug – Jug, koji se u 80 % slučajeva odvijaju između susjednih zemalja sa sličnim razinama dohotka, danas malo izraženiji od tokova Jug – Sjever;

M.  budući da je Europa u povijesti bila regija odredišta, ali i polazišta migranata; budući da su Europljani, osim današnjih iseljenika iz gornjih društvenih slojeva, migrirali u inozemstvo i zbog ekonomskih problema, sukoba ili političkih progona; budući da je zbog aktualne gospodarske i financijske krize velik broj Europljana emigrirao, uključujući u gospodarstva u usponu na južnoj polutki svijeta;

N.  budući da su žene i djeca sve brojniji među migrantima te još više među izbjeglicama; uzimajući u obzir da sve veći broj migranata i izbjeglica predstavljaju osobe sa sveučilišnom diplomom i da je još 2010. godine „odljev mozgova” procijenjen na 59 milijuna osoba; budući da je Azija najpogođeniji kontinent, no da Afrika plaća najveći danak jer ondje samo 4 % osoba ima završen fakultet, od kojih 31 % migrira(10);

O.  budući da su prema Uredu Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice nestabilnost i sukobi u određenim regijama prouzročili humanitarnu krizu, kojom je zahvaćeno više od 65 milijuna izbjeglica i raseljenih osoba, ponajprije u zemljama u razvoju;

P.  budući da Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice procjenjuje da je broj osoba bez državljanstva barem deset milijuna;

Q.  budući da se u članku 13. Opće deklaracije o ljudskim pravima navodi da svatko ima pravo na slobodu kretanja i boravka unutar granica svake države, no također i napustiti svoju i bilo koju drugu zemlju te se vratiti u svoju zemlju;

R.  budući da su suradnja te razmjena informacija i dobrih praksi između matičnih, tranzitnih i odredišnih zemalja ključne za sprečavanje nezakonitih migracija i trgovine ljudima te borbu protiv njih jer na taj način mogu utvrditi zajedničke interese i probleme;

S.  budući da se cjelovitim pristupom u području migracija mora odgovoriti na globalne izazove u pogledu razvoja, mira u svijetu, ljudskih prava i klimatskih promjena, posebno uzimajući u obzir poboljšanje humanitarnih uvjeta u matičnim zemljama kako bi se lokalnom stanovništvu omogućio život u sigurnijim područjima;

T.  budući da su prava izbjeglica utvrđena Ženevskom konvencijom i njezinim dodatnim protokolima;

U.  uzimajući u obzir da se uvjeti života, između ostalog i na zdravstvenom planu, u brojnim izbjegličkim kampovima na Bliskom istoku i u Africi pogoršavaju te da sigurnost izbjeglica, posebno ugroženih osoba, a pogotovo žena i maloljetnika, na tim područjima često nije zajamčena;

V.  budući da je prema Svjetskoj banci prijenos novčanih doznaka međunarodnih migranata 2013. iznosio više od 550 milijardi američkih dolara, od čega je 414 milijardi otišlo u zemlje u razvoju;

W.  uzimajući u obzir da je stopa ksenofobije, diskriminacije i nasilja prema migrantima, protumigrantskog ozračja, govora mržnje i zločina iz mržnje znatno porasla u zemljama skupine AKP;

X.  budući da konkretan, dobro organiziran i adekvatan odgovor na pitanja migracije predstavlja priliku za pojedince i države; budući da takav odgovor moraju podupirati načela borbe protiv siromaštva, promicanja održivog razvoja te poštovanja prava i dostojanstva migranata i izbjeglica; budući da on treba biti zasnovan na bliskoj suradnji između matičnih, tranzitnih i odredišnih zemalja;

Y.  budući da je migracija dinamičan element važan za suprotstavljanje demografskoj krizi i za smanjenje postotka radno sposobnog stanovništva u nekim zemljama;

Z.  budući da je teško procijeniti broj nezakonitih migranata, što ne pomaže izradi pokazatelja u pogledu njihovih uvjeta života i rada, iako je baš njima najpotrebnija zaštita s obzirom na to da su zbog neriješenog pravnog položaja i bez pravnog priznanja posebno izloženi zlostavljanju, izrabljivanju i uskraćivanju najosnovnijih ljudskih prava;

AA.  budući da međunarodne migracije u specifičnim slučajevima mogu biti instrument za rješavanje problema manjka radne snage na tržištu rada;

AB.  budući da migranti doprinose povećanju raznolikosti i kulturnog bogatstva u zemljama domaćinima; budući da, kako bi se to dogodilo, moraju biti u potpunosti integrirani u zajednicama domaćinima da bi one imale koristi od njihova gospodarskog, društvenog i kulturnog potencijala; budući da je vrlo važno da tvorci politika izvješćuju javnost o pozitivnom utjecaju migranata na društvo na gospodarskoj, kulturnoj i društvenoj razini kako bi spriječili ksenofobna i diskriminatorna stajališta;

AC.  budući da se adekvatnim politikama prihvaćanja i integracije izbjegava pogoršanje ili produženje djelovanja traumatskih epizoda koje mnogi migranti dožive tijekom svog života;

AD.  budući da je društveni i kulturni razvoj moguć samo uz integraciju i da to zahtijeva velik angažman migranata, koji moraju biti spremni prilagoditi se zajednici domaćina bez nužnog odricanja od izvornog kulturnog identiteta, kao i angažman institucija i zajednica u zemljama domaćinima koje moraju biti spremne primiti migrante i zadovoljiti njihove potrebe;

Izazovi i rizici u pogledu prava migranata

1.  izražava solidarnost s osobama koje su prisiljene napustiti svoje zemlje zbog, između ostalog, sukoba, progona, povreda ljudskih prava i neimaštine; izražava duboku zabrinutost zbog teških kršenja ljudskih prava s kojima se mnogi migranti suočavaju u zemljama tranzita ili odredišnim zemljama; ističe da se moraju poštovati dostojanstvo i ljudska prava migranata;

2.  naglašava da Unija i njezine države članice moraju pružati primjer kad je riječ o promicanju i zaštiti ljudskih prava migranata, osobito unutar vlastitih granica, kako bi mogli biti vjerodostojni sudionici rasprave o migracijama i ljudskim pravima u trećim zemljama;

3.  podsjeća da većinu izbjeglica i migranata na svijetu prihvaćaju zemlje u razvoju; prepoznaje trud koji su treće zemlje uložile u prihvaćanje migranata i izbjeglica; ističe da su sustavi podrške tih zemalja suočeni s velikim izazovima, koji mogu ozbiljno ugroziti zaštitu sve većeg broja raseljenih stanovnika;

4.  podsjeća da „svatko ima pravo napustiti svoju i bilo koju drugu zemlju i vratiti se u svoju zemlju”(11); ističe da društveni položaj i nacionalnost osoba o kojima je riječ ne bi ni u kom slučaju trebali dovoditi u pitanje to pravo kao i da svaka osoba ima pravo odlučiti o tome hoće li migrirati te pri tom zadržati dostojanstvo; poziva sve vlade da odgovore na problem nedovoljne zaštite ljudskih prava s kojim se suočavaju migranti; poziva vlade i nacionalne parlamente da ukinu kaznene zakonske okvire kojima se kriminaliziraju migracije te da provedu kratkoročna, srednjoročna i dugoročna rješenja kako bi se zajamčila sigurnost migranata; osuđuje ograničenja ili zabrane izlaska iz određenih zemalja ili povratka u njih i osuđuje posljedice koje neposjedovanje državljanstva ima u pogledu ostvarivanja prava;

5.  napominje da je unatoč porastu broja izbjeglica u svijetu mnogo manji od broja interno raseljenih osoba; naglašava da se njih ne smije diskriminirati samo zbog toga što su pokušali pronaći sigurnost bez prelaska međunarodnih granica te stoga ističe da treba poštovati prava interno raseljenih osoba, uključujući pristup zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju;

6.  podsjeća da je važno utvrditi koje su osobe bez državljanstva kako bi im se omogućila zaštita u skladu s međunarodnim pravom; u tom smislu apelira na države da uvedu postupke za utvrđivanje apatridnosti i da međusobno dijele dobre prakse, uključujući u vezi s pravom i postupcima za sprječavanje novih slučajeva apatridnosti djece;

7.  skreće pozornost na to da postoji trajna potreba da Unija u sklopu svoje politike vanjskih odnosa u obzir uzme apatridnost, posebno zato što je ona bitan uzrok prisilnog raseljavanja; podsjeća na obvezu iz strateškog okvira i akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju objavljenog 2012. da se „razvije zajednički okvir između Komisije i Europske službe vanjskih poslova putem kojeg bi se s trećim zemljama otvorila pitanja apatridnosti i proizvoljnog pritvaranja”;

8.  izražava zabrinutost zbog toga što se migrante i izbjeglice podvrgava proizvoljnom pritvaranju i zlostavlja te podsjeća da pritvaranje treba ograničiti samo na najnužnije slučajeve i da u svakom slučaju treba osigurati odgovarajuće mjere zaštite, uključujući pristup odgovarajućim sudskim postupcima;

9.  poziva države da priznaju svoje obveze u pogledu azila i migracija u skladu s međunarodnim zakonodavstvom te da donesu nacionalne zakone kakvi su potrebni za djelotvorno ispunjenje tih obveza, uključujući i tako da se omogući traženje međunarodne zaštite; traži da se u okviru tih zakonodavstva uzmu u obzir stupanj i vrsta progona i diskriminacije migranata;

10.  podsjeća da migranti imaju pravo na to da ih se ne vraća u zemlje u kojima postoji rizik da će biti zlostavljani ili mučeni; naglašava da su kolektivno protjerivanje i prisilna vraćanja zabranjeni međunarodnim pravom; izražava zabrinutost zbog postupanja prema migrantima koje se vraća u njihove matične zemlje ili u treće zemlje bez odgovarajućeg praćenja njihove situacije te traži da se u svakom slučaju uzmu u obzir poteškoće s kojima se suočavaju tijekom povratka u te zemlje;

11.  predlaže uspostavu programa reintegracije za migrante koji se vrate u svoju matičnu zemlju;

12.  naglašava da je važno poštovati pravo migranata da, neovisno o njihovu statusu, zatraže pristup pravnim sredstvima i dobiju djelotvorne pravne lijekove bez straha od prijave nadležnim imigracijskim službama, pritvaranja i deportacije; izražava zabrinutost zbog toga što u brojnim državama nedostaju mehanizmi kontrole i praćenja postupaka koji se odnose na povredu prava migranata te jamstva kvalitete u pogledu informacija i pravne pomoći koja se pruža migrantima i tražiteljima azila; preporučuje da osoblje tijela nadležnih za pitanja azila i prihvatnih centara te ostali službenici i socijalni radnici koji su u dodiru s osobama koje traže međunarodnu zaštitu prođu odgovarajuće osposobljavanje kako bi imali u vidu opće i osobne okolnosti, kao i rodnu perspektivu, koje ti zahtjevi za zaštitu obuhvaćaju;

13.  nadalje, poziva Komisiju i ESVD da poboljšaju razmjenu dobrih primjera prakse s trećim zemljama, osobito u vidu osposobljavanja humanitarnih radnika kojim će se omogućiti da oni bolje prepoznaju različite značajke, pozadinu i iskustvo migranata, posebno onih najranjivijih, i tako bolje zaštititi te migrante i pomoći im u skladu s njihovim potrebama;

14.  naglašava da pojmovi sigurnih zemlja i sigurnih zemalja porijekla ne smiju onemogućavati pojedinačno razmatranje zahtjeva za azil; zahtijeva da se u svim slučajevima utvrde migranti kojima je potrebna međunarodna zaštita, a njihovi zahtjevi uzmu u obzir; inzistira na tome da im se pruže odgovarajuća jamstva u pogledu zabrane prisilnog vraćanja te da im se omogući pristup mehanizmima podnošenja žalbe;

15.  skreće pozornost na fizičko i psihološko nasilje te na potrebu da se prepoznaju posebni oblici nasilja i progona kojima su izložene žene i djeca, kao što su trgovina ljudima, prisilni nestanci, seksualno zlostavljanje, genitalno sakaćenje, rani ili prisilni brakovi, nasilje u obitelji, ropstvo, zločini zbog časti i spolna diskriminacija; podsjeća na dosad neviđeni broj žrtava seksualnog nasilja i silovanja, koji je i dalje u porastu, uključujući i onog korištenog u svojstvu ratnog oružja;

16.  izražava zabrinutost zbog prakse novačenja djece u oružane skupine; ustraje na potrebi za podupiranjem politika u korist njihova razoružanja, rehabilitacije i naknadne reintegracije;

17.  naglašava da su žene i djeca odvajanjem od članova obitelji, što podrazumijeva i slučajeve pritvaranja, izloženi većim rizicima;

18.  podsjeća da su osobito ugrožene ranjive žene, djevojke i djevojčice bez pratnje, žene glave obitelji i trudnice, osobe s invaliditetom te osobe starije životne dobi; naglašava da su djevojčice koje bježe pred sukobima i progonom suočene s povišenim rizikom od sklapanja prisilnog i preranog braka, preranog majčinstva, silovanja, seksualnog i tjelesnog zlostavljanja i prostitucije, i to čak i kada stignu na takozvana sigurna mjesta; stoga poziva na specijaliziranu zaštitu i pomoć za vrijeme njihova boravka u prihvatnim centrima, posebno u pogledu zdravstvene zaštite;

19.  preporučuje da se rodna perspektiva uvrsti u migracijske politike, između ostalog i s ciljem sprječavanja te kažnjavanja trgovine ljudima i svih drugih oblika nasilja i diskriminacije usmjerenih protiv žena; poziva na ostvarivanje pune jednakosti, de jure i de facto, s obzirom na to da je ona ključan element za sprječavanje tih vrsta nasilja te kako bi se olakšalo postizanje samostalnosti i neovisnosti žena;

20.  izražava zabrinutost zbog sve većeg broja izvješća i svjedočanstava koja ukazuju na porast nasilja nad djecom migrantima, uključujući mučenje i pritvaranje pa čak i njihov nestanak; ističe da je u skladu s mišljenjem Odbora UN-a za prava djeteta pritvaranje djece samo zbog njihova migracijskog statusa ili zbog migracijskog statusa njihovih roditelja kršenje prava djece te da nikada nije u njihovu najboljem interesu;

21.  podsjeća da su djeca migranti posebno ugrožena, pogotovo ako su bez pratnje, te da imaju pravo na dodatnu razinu međunarodne zaštite koja se temelji na najboljim interesima djeteta u skladu s pravilima međunarodnog prava; ističe da je pitanje maloljetnih osoba bez pratnje potrebno uključiti u okviru razvojne suradnje na način da se potakne njihova integracija u zemljama primitka, posebno davanjem pristupa obrazovanju i zdravstvenoj skrbi te sprječavanjem rizika od nasilja, zlostavljanja, iskorištavanja i zanemarivanja;

22.  izražava zabrinutost zbog poteškoća prilikom registracije djece rođene izvan zemalja porijekla, što bi moglo dovesti do povećanog rizika od neposjedovanja državljanstva; stoga traži da im se omogući registracija nakon rođenja neovisno o migracijskom statusu njihovih roditelja;

23.  apelira na EU-a da blisko surađuje s UNICEF-om, UNHCR-a i svim relevantnim međunarodnim organizacijama i institucijama kako bi učinio sve da se poveća kapacitet za zaštitu djece migranata i njihovih obitelji tijekom cijelog njihovog puta, bez obzira na njihov migracijski status, i to financiranjem odgovarajućih programa zaštite, posebice u području obrazovnih ustanova i zdravstvene skrbi, na način da se osiguraju posebni prostori za djecu i psihološka potpora, omogući utvrđivanje obiteljskih veza i okupljanje djece koja su bez pratnje ili su odvojena od svojih obitelji, te primjenom načelâ nediskriminacije, nekriminalizacije, nepritvaranja, zabrane prisilnog vraćanja i bez primjene neprimjerenog kažnjavanja, tj. primjenjujući načela spajanja obitelji, tjelesne i pravne zaštite i prava na identitet;

24.  podsjeća na to da su žene, djevojke, djevojčice i djeca koji pokušavaju pobjeći u osjetljivom položaju te da kriminalne mreže iskorištavaju nedostatak zakonitih puteva migracije, regionalnu nestabilnost i sukobe da bi s njim trgovali i seksualno ih iskorištavali;

25.  skreće pozornost na specifične vrste nasilja i posebne oblike progona kojima su izloženi migranti pripadnici zajednice LGBTI; traži da se podupre provedba posebnih socijalno-pravnih mehanizama za migrante i tražitelje azila koji su pripadnici skupine LGBTI kako bi se uzela u obzir njihova ranjivost i kako bi se njihovi zahtjevi za zaštitom temeljito provjeravali, čak i u fazi žalbe;

26.  podsjeća da su gospodarska, društvena i kulturna prava, posebno ona u pogledu zdravstvene zaštite, obrazovanja i smještaja, ljudska prava koja trebaju uživati svi migranti, a posebno djeca, bez obzira na njihov migracijski status;

27.  izražava zabrinutost zbog kršenja prava na rad i izrabljivanja migranata; potvrđuje da su obrazovanje, prilike za rad i spajanje obitelji važni elementi za proces integracije; ističe da je potrebno boriti se protiv svih oblika prisilnog rada kojima su izloženi migranti te posebno osuđuje sve oblike izrabljivanja djece;

28.  izražava zabrinutost zbog diskriminacijskih praksi s kojima se prečesto suočavaju određene društvene i kulturne, jezične i vjerske manjine, čime se pridonosi nejednakosti u pristupu pravima migranata;

29.  poziva zemlje domaćine da migranticama zajamče pravo pristupa uslugama povezanima sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem;

30.  ukazuje na potrebu za tim da se izbjegne stvaranje izoliranih četvrti za migrante tako što će se promicati uključenost i korištenje punog potencijala života u društvu;

31.  smatra da se pravom na obrazovanje i rad, ali i pravom na obiteljski život i spajanjem obitelji, pomaže samostalnosti migranata i potiče njihova integracija; ustraje na važnosti jamčenja socijalne zaštite za radnike migrante i njihove obitelji; napominje da se djelotvorna integracija migranata mora temeljiti na strogoj procjena tržišta rada i njegova budućeg potencijala, boljoj zaštiti ljudskih prava i radnih prava radnika migranata te stalnom dijalogu s dionicima na tržištu rada;

32.  ističe da učenje jezika zemlje domaćina može značajno poboljšati kvalitetu života migranata, kao i njihovu ekonomsku i kulturnu samostalnost, te olakšati pristup informacijama o njihovim pravima u društvu zemlje domaćina; smatra da vlasti zemlje domaćina trebaju zajamčiti učenje jezika; preporuča da se migranti uključe u cjelokupan proces donošenja socijalnih i političkih odluka;

33.  smatra da su pristup zaposlenju i osposobljavanju te neovisan status ključni elementi pri uključivanju i osnaženju migrantica; traži da se ti napori povećaju u slučaju migrantica, koje su uglavnom nedovoljno zastupljene, kako bi se premostile prepreke pri njihovu uključivanju i osnaženju;

34.  podsjeća da države domaćini trebaju promicati osnaživanje migranata, posebice migrantica, pružajući im potrebno znanje i društvene vještine, uključujući i one koje se odnose na stručno osposobljavanje i učenje jezika kao dio pristupa usmjerenog prema sociokulturnom uključivanju;

35.  smatra da svi radnici trebaju dobiti ugovor na jeziku koji razumiju te biti zaštićeni od zamjene ugovora; ističe da bi se bilateralnim sporazumima između matičnih zemalja i zemalja odredišta trebala ojačati zaštita ljudskih prava;

36.  smatra da je važno uspostaviti dosljedne i sveobuhvatne rodno osviještene nacionalne migracijske politike koje se odnose na sve faze migracijskog procesa, koje koordiniraju vlade i koje su razvijene u okviru opsežnog savjetovanja s nacionalnim institucijama za ljudska prava, privatnim sektorom, udruženjima poslodavaca i radnika, civilnim društvom i samim migrantima te uz potporu međunarodnih organizacija;

37.  podsjeća da sve osobe imaju pravo na sigurne i pravedne radne uvjete i na potpuno poštovanje prava radnika u skladu s međunarodnim standardima i instrumentima koji se odnose na ljudska prava i temeljne konvencije Međunarodne organizacije rada;

38.  ističe da su nesigurna radna mjesta u zemljama domaćinima najčešće rezervirana za migrante, pogotovo migrantice, čime se povećava njihova ranjivost; podsjeća da je iskorištavanje radnika često posljedica trgovine ljudima i njihova krijumčarenja, no da do njega može doći i izvan okvira tih kaznenih djela; u tom pogledu izražava zabrinutost zbog nekažnjavanja brojnih poslodavaca u zemljama domaćinima unatoč činjenici da su odgovorni za kršenje međunarodnih propisa o radničkim pravima migranata; izražava zabrinutost zato što u nekim državama zakonodavstvo o radnom pravu dopušta prakse kojima se krše međunarodne norme; smatra da borba protiv iskorištavanja radnika mora obuhvaćati učinkovit progon poslodavaca koji iskorištavaju radnike i istodobnu zaštitu žrtava tog iskorištavanja;

39.  ukazuje na potrebu za priznavanjem kvalifikacija koje su migranti stekli u matičnim zemljama kako bi se omogućila njihova neovisnost i socijalna uključenost u različitim područjima društva, a osobito na tržištu rada; naglašava da je potrebno svim migrantima, uključujući i one čiji položaj nije reguliran, priznati pravo da osnivaju organizacije za zaštitu radničkih prava, između ostalog i sindikate, i da im se pridružuju te priznati te strukture;

40.  potiče poduzeća da provode glavna načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima kako bi izbjegla da njihove aktivnosti imaju štetne učinke na ljudska prava i da se suoče sa svakim takvim učinkom kada do njega dođe te da nastoje spriječiti ili ublažiti svaki štetan učinak na ljudska prava koji je izravno povezan s njihovim djelovanjem;

41.  poziva Uniju da zajedno s SAD-om i drugim međunarodnim partnerima nastavi s koordiniranim diplomatskim naporima usmjerenima na aktivnu suradnju s trećim zemljama kako bi se suočili s hitnom potrebom donošenja zajedničke strategije kao odgovora na aktualni i globalni problem migracija;

42.  hitno poziva Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da uloži sve potrebne i konkretne napore kako bi od dotičnih trećih zemalja dobila jamstvo učinkovite i djelotvorne predanosti u rješavanju tog problema;

43.  naglašava da se Unija treba više angažirati u pogledu vanjske politike kako se uspostavili mir i stabilnost u područjima gdje ratovi i sukobi izazivaju goleme migracijske valove prema Europskoj uniji;

44.  podsjeća da je obveza Europske unije i država članica usmjeriti djelovanje u iskorjenjivanje temeljnih uzroka kriza koje dovode to tog fenomena masovnih migracija;

45.  poziva na poboljšanje humanitarnih uvjeta u matičnim i tranzitnim zemljama kako bi se lokalnom stanovništvu i izbjeglicama omogućio život na sigurnijim područjima;

46.  apelira na sve sukobljene strane da obustave napade na civile, da im pruže zaštitu i dopuste sigurno napuštanje zona sukoba ili primanje pomoći humanitarnih organizacija;

47.  ističe utjecaj Islamske države i njezina razvoja na opsežan pritok zakonitih tražitelja azila i nezakonitih migranata; uviđa presudnu ulogu koju politike u područjima sigurnosti i borbe protiv terorizma imaju u rješavanju glavnih uzroka migracije;

48.  ponavlja nedavnu izjavu Ureda Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice prema kojoj su brojne izbjeglice žrtve terorizma i ozbiljnih povreda ljudskih prava, zbog čega prema tim izbjeglicama treba postupati na primjeren način;

49.  podsjeća da su programi preseljenja pod okriljem UNHCR-a koristan instrument za upravljanje uređenim dolascima osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita u brojnim zemljama diljem svijeta; naglašava da bi, u slučajevima kada preseljenje nije izvedivo, sve države trebalo potaknuti da uspostave i provedu programe humanitarnog prihvata ili da u najmanju ruku stvore uvjete koji omogućuju izbjeglicama da ostanu u blizini svojih matičnih zemalja;

50.  prima na znanje sve veće potrebe i stalni manjak financijskih sredstava u pogledu humanitarne pomoći zemljama u susjedstvu Sirije, što je dovelo do toga da Svjetski program za hranu smanji obroke izbjeglicama; poziva države članice UN-a, Europsku uniju i njezine države članice te da u najmanju ruku podmiruju svoje financijske obveze; ističe važnost usmjeravanja njihove pomoći namijenjene izbjeglicama u tim zemljama na osiguravanje sredstava za život, sigurnosti izbjeglica, njihova pristupa temeljnim pravima, posebno pristupa zdravstvenim i obrazovnim uslugama, u uskoj suradnji s UNHCR-om, Svjetskim programom za hranu i nadležnim tijelima;

51.  podsjeća da su migracija i razvoj povezani te da su razvojna suradnja u području obrazovanja, zdravstva, radnog prava, smanjenja siromaštva, ljudskih prava, demokratizacije i obnove nakon sukoba te borba protiv nejednakosti, klimatskih promjena i korupcije ključni instrumenti za sprječavanje prisilnih migracija; napominje da politika utrka za obradivim površinama i prirodnim resursima može imati velik utjecaj na humanitarne krize te da socijalne, političke i humanitarne krize mogu natjerati ljude da migriraju; smatra da se migracije globalno smatraju snažnim instrumentom održivog i uključivog razvoja;

52.  poziva EU i međunarodnu zajednicu da utvrde konkretne mjere koje vlade mogu poduzeti kako bi povećale potencijal koji zakonite migracije imaju u poticanju razvoja; naglašava da, osobito u odredišnim zemljama, treba postojati političko vodstvo i snažno zauzimanje za borbu protiv ksenofobije i poticanje društvene integracije migranata;

53.  smatra da migracija ima temeljne uzroke (osobito ekonomske, političke, društvene i ekološke); smatra da bi se razvojnom pomoći trebali djelotvorno riješiti ti uzroci te da bi se u tu svrhu trebala povećati razvojna suradnja, poboljšati izgradnja kapaciteta, pružati podrška rješavanju sukoba i promicati poštovanje ljudskih prava; naglašava da su ti uzroci povezani s porastom sukoba i ratova, kršenjem ljudskih prava i nedostatkom dobrog upravljanja;

54.  naglašava važnost upravljanja migracijama u okviru regionalne i lokalne suradnju te njezina povezivanja s civilnim društvom;

Pristup temeljen na poštovanju ljudskih prava

55.  snažno potiče sve dionike uključene u razvoj politika i odlučivanje u vezi s azilom i migracijama da ne dopuste spajanje definicija migranata i izbjeglica; podsjeća da je potrebno posvetiti posebnu pozornost izbjeglicama koji bježe od sukoba i progona te na koje se stoga primjenjuje pravo azila jer se ne mogu vratiti u svoju matičnu zemlju; podsjeća da većina izbjeglica traži utočište u susjednim zemljama i regijama i svojim zemljama porijekla; stoga smatra da bi im se trebalo pristupiti na sveobuhvatan način u okviru vanjske politike Unije;

56.  traži od država članica da ratificiraju sve međunarodne sporazume i konvencije o ljudskim pravima i da primjenjuju norme koje se odnose na migrante i koje su sadržane u brojnim pravnim instrumentima, između ostalog, glavnim međunarodnim instrumentima za temeljna ljudska prava kao i drugim instrumentima koji se bave pitanjima povezanima s migracijom, kao što su Konvencija UN-a o izbjeglicama iz 1951. i njezin dodatni protokol te Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji; u tom smislu smatra da u slučaju da ne ratificiraju potonju konvenciju, države članice Unije štete politikama Unije u području ljudskih prava i preuzetoj obvezi o nedjeljivosti tih prava;

57.  podsjeća da otvaranje tih sigurnih i zakonitih migracijskih putova predstavlja najbolje sredstvo sprječavanja trgovine ljudima i krijumčarenja ljudi te da razvojne strategije trebaju prepoznati migraciju i mobilnost kao pokretače razvoja zemalja domaćina i matičnih zemalja kroz novčane doznake i ulaganja; stoga poziva Uniju i najrazvijenije treće zemlje da surađuju kako bi se na temeljima dobre prakse određenog broja zemalja i u cilju borbe protiv ilegalnog rada otvorili zakoniti putovi migracija, posebice u svrhu poticanja spajanja obitelji i mobilnosti, što se odnosi i na mobilnost iz ekonomskih razloga za sve razine osposobljenosti, između ostalog i za najmanje kvalificirane migrante;

58.  pozdravlja konkretne odredbe u pogledu migranata, tražitelja azila i raseljenih osoba i osoba bez državljanstva koje su sadržane u Europskom instrumentu za demokraciju i ljudska prava za razdoblje od 2014. do 2020.; traži od Komisije da tijekom revizije instrumenta za ljudska prava sredinom provedbenog razdoblja koju će provesti 2017. i 2018. i dalje kao prioritet uzima u obzir zaštitu i promicanje prava migranata; poziva ESVD i države članice da ispune obveze preuzete u okviru Plana djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije donesenog u srpnju 2015. te da jamstva u pogledu ljudskih prava uključe u sve sporazume, postupke i programe povezane s migracijom i dogovorene s trećim zemljama, ali i da iste unaprijede; smatra da bi svaki sporazum i program trebao isto tako biti popraćen neovisnom ocjenom iz perspektive ljudskih prava, ako je ista moguća, te da bi ga trebalo nastaviti redovito ocjenjivati; preporučuje da se osmisle i provedu komunikacijske kampanje i kampanje podizanja svijesti o prilikama koje migracije i migranti mogu predstavljati za društvo, i ono matičnih zemalja i ono zemalja domaćina; stoga ponavlja da bi Europski instrument za demokraciju i ljudska prava trebao nastaviti financirati projekte za poticanje borbe protiv rasizma, diskriminacije, ksenofobije i drugih oblika netolerancije, uključujući vjersku netoleranciju;

59.  traži od Unije da usvoji posebne smjernice u području prava migranata kao dopunu njezinim smjernicama o ljudskim pravima te da u tom okviru provede procjene učinka i uspostavi mehanizme za praćenje politika u području razvoja i migracija kako bi se zajamčila učinkovitost javnih migrantskih politika; naglašava da je važno poštovanje ljudskih prava uključiti u sve politike koje su u vanjskim odnosima EU-a povezane s migracijama, a posebno one u pogledu vanjskih poslova, razvojne i humanitarne pomoći; podsjeća da je nužno da se u svim vanjskim politikama Unije, a posebno u trgovinskoj i razvojnoj politici, politici zaštite okoliša i migracijskoj politici, poštuju ljudska prava, da se teži ispunjavanju ciljeva utvrđenih u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji i da se odredbe o ljudskim pravima primjenjuju u svim sporazumima Unije, uključujući i trgovinske sporazume; traži u tom smislu da suradnju s trećim zemljama u pogledu migracija poprati i ocjenjivanje njihovih sustava pomoći migrantima i tražiteljima azila, potpore koju pružaju izbjeglicama te njihove sposobnosti i spremnosti za borbu protiv trgovine ljudima i krijumčarenja ljudi; poziva EU i države članice da se svojim djelovanjem približe zemljama koje, poput Kanade, provode učinkovite politike preseljenja; ističe da se politike u ovom području ne bi trebale provoditi na štetu politika razvojne pomoći;

60.  zalaže se da sloboda kretanja i pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i zaposlenje budu kao prioriteti uvedeni u financijske instrumente u području vanjske suradnje Europske unije te poziva na pružanje potpore zemljama u razvoju kako bi donijele dugoročne politike kojima se poštuju ta prava; poziva Komisiju i ESVD da u okviru strategija u području ljudskih prava za pojedine zemlje posebnu pozornost obrate na prava migranata;

61.  izražava želju da se prava migranata i izbjeglica stave, i to kao zasebna točka, na dnevni red dijaloga Unije s relevantnim trećim zemljama te da se europsko financiranje projekata usmjerenih na zaštitu ugroženih osoba, nevladinih organizacija, boraca za ljudska prava, novinara i odvjetnika koji se bore za to da se zaštita prava migranata odredi kao prioritet;

62.  u tom smislu poziva zemlje da nezavisnim promatračima, nevladinim organizacijama te nacionalnim i međunarodnim institucijama i organizacijama kao i medijima omoguće pristup svim centrima za prihvat i pritvor migranata; potiče izaslanstva EU-a i veleposlanstva država članica kao i izaslanstva Europskog parlamenta da prate situaciju u kojoj se nalaze migranti u tim centrima te da u vezi s time surađuju s nacionalnim nadležnim tijelima u cilju jamčenja prava migranata i transparentnosti u odnosu na javnost;

63.  ističe da trgovci ljudima mnogim izbjeglicama prikazuju iskrivljenu sliku; ponavlja koliko je važno boriti se protiv trgovine ljudima, prekinuti dotok novca i razbijati te mreže jer će se tako pozitivno utjecati na stanje ljudskih prava izbjeglica u trećim zemljama koji bježe pred ratom i terorom;

64.  poziva da se ostvari uska suradnja u pitanju zaštite prava migranata s nadležnim međunarodnim organizacijama te drugim institucijama i organizacijama aktivnima u upravljanju migracijama, prvenstveno u najpogođenijim zemljama, kako bi se podupro dostojanstven prihvat migranata i poštovanje njihovih prava;

65.  ističe nužnost jačanja suradnje s tim organizacijama kako bi se spriječilo krijumčarenje migranata i trgovina ljudima jačanjem osposobljavanja, mjerama za izgradnju kapaciteta i mehanizama za razmjenu informacija, između ostalog i procjenom učinka mreža časnika za vezu zaduženih za imigraciju i suradnje koju su uspostavili s trećim zemljama, posebno suradnje u kaznenim stvarima, te poticanjem na ratifikaciju Protokola iz Palerma koji se odnosi na to područje, u svrhu poticanja suradnje u kaznenim pitanjima, identifikacije osumnjičenika te pružanja pomoći za kaznene istrage u suradnji s nacionalnim tijelima;

66.  traži da Europski parlament bude još više uključen u uspostavu transverzalnog pristupa ljudskim pravima u politikama migracija te da ta pitanja budu uključena u godišnje izvješće Unije o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu, između ostalog, i u njegov dio koji se odnosi na pristup po pojedinačnim zemljama; traži stroži parlamentarni nadzor nad radnim dogovorima sklopljenima s trećim zemljama i drugim vanjskim aktivnostima suradnje relevantnih agencija Unije; traži da se veća pozornost posveti izvještajima stručnjaka i podacima koje je Europski potporni ured za azil prikupio o zemljama porijekla izbjeglica;

67.  prepoznaje ulogu i doprinos civilnog društva u pogledu političkog dijaloga; ističe važnost savjetovanja s civilnim društvom u pogledu svih vanjskih politika Unije, uz posebno pozornost koju bi trebalo usmjeriti na potpuno sudjelovanje, transparentnost i pravilno širenje informacija o svim politikama i procesima koji se odnose na migracije; podsjeća na potrebu za većim sudjelovanjem organizacija žena u rješavanju sukoba na razinama donošenja odluka te za tim da se žene izbjeglice, raseljene žene ili migrantice na odgovarajući način uključe u donošenje odluka koje se na njih odnose; poziva Komisiju i ESVD da ojačaju kapacitete nacionalnih institucija za ljudska prava u trećim zemljama kako bi one mogle uložiti veće napore u zaštitu prava migranata i borbu protiv neljudskog i ponižavajućeg postupanja, govora mržnje i zločina iz mržnje usmjerenih protiv migranata, kao što je navedeno u Deklaraciji iz Beograda, koju su usvojila 32 pravobranitelja i nacionalne institucije za ljudska prava;

68.  poziva zemlje domaćine da veću važnost pridaju udrugama migranata, koje bi trebale biti izravno uključene u razvojne programe u zajednicama;

69.  poziva države članice da poštuju svoju obvezu dodjeljivanja 0,7 % bruto nacionalnog dohotka (BND) za razvojnu pomoć; traži da se ta pomoć ne uvjetuje suradnjom u području migracija te traži od Unije i država članica da u razvojnu pomoć ne uključuju financijska sredstva namijenjena prihvatu izbjeglica;

70.  ističe da programe razvojne pomoći ne treba koristiti isključivo za ciljeve povezane s migracijama i upravljanjem granicama; poziva na to da se u razvojnim projektima EU-a usmjerenima na migrante i tražitelje azila poštuje načelo uključivanja svake osobe, i to usredotočenjem na pristup osnovnim socijalnim uslugama, posebice zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, te obraćanjem posebne pozornosti na ugrožene osobe i skupine, primjerice žene, djecu, manjine i autohtono stanovništvo, pripadnike skupine LGBT i osobe s invaliditetom;

71.  ističe pozitivne aspekte migracije za razvoj država podrijetla migranata, kao što su novčane doznake migranata, koje mogu biti bitan doprinos razvoju obitelji i zajednica; u tom kontekstu poziva države da troškove slanja novčanih doznaka svedu na najmanju moguću mjeru;

72.  poziva Uniju i njezine države članice da se pobrinu za učinkovitu i djelotvornu usklađenost politika razvoja te da u području migracijske politike s trećim zemljama veliki naglasak stave na poštovanje ljudskih prava;

73.  apelira na Uniju da dimenziju migracija uključi u okvir nakon Sporazuma iz Cotonoua, kojim će se definirati budući odnosi između Unije i država AKP-a; napominje da bi aktivnije sudjelovanje trećih zemalja u izradi instrumenata globalnog pristupa migracijama i mobilnosti te pregovora o njima pomoglo „partnerskoj” naravi tih instrumenata i poboljšalo lokalnu odgovornost za njih i njihovu učinkovitost;

74.  poziva na to da se siromašnim zemljama oproste dugovi kako bi im se pomoglo da donesu javne politike kojima se jamči poštovanje ljudskih prava; ustraje u tome da se održiva rješenja za pitanje duga, uključujući standarde za odgovorno davanje i uzimanje zajmova, moraju donositi u sklopu multilateralnog pravnog okvira za postupke restrukturiranja državnog duga u cilju smanjenja tereta duga i izbjegavanja neodrživog duga, a kako bi se stvorili preduvjeti za dugoročnu zaštitu ljudskih prava;

75.  pozdravlja uključivanje migracije u ciljeve održivog razvoja, točnije u deseti cilj, kojim se određuje okvir globalne razvojne politike do 2030.; podsjeća da su se države obvezale na međunarodnu suradnju „radi jamčenja sigurnih, urednih i zakonitih migracija uz potpuno poštovanje ljudskih prava i humano postupanje prema migrantima, neovisno o njihovu statusu, te izbjeglicama i raseljenim osobama”; napominje da prisilno raseljavanje nije samo humanitarno pitanje nego i razvojni izazov, zbog čega je potrebna bolja koordinacija između humanitarnih i razvojnih aktera; smatra da je provedba ciljeva održivog razvoja prilika za poboljšanje pristupa politikama u vezi s azilom i migracijama utemeljenog na pravima te za uvrštavanje migracijskih smjernica u razvojne strategije; poziva međunarodnu zajednicu da utvrdi mjerljive pokazatelje kad je riječ o ciljevima održivog razvoja povezanima s migracijama te da prikupi i objavi razvrstane podatke o pristupu migranata dostojanstvenom radu, zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, osobito u odredišnim zemljama u razvoju, kako bi se poboljšalo upravljanje migracijama;

76.  ustraje na tome da Unija i države članice trebaju podupirati najmanje razvijene zemlje u okviru borbe protiv klimatskih promjena kako bi se izbjeglo povećanje neimaštine u tim zemljama i broja osoba raseljenih iz razloga povezanih s okolišem;

77.  traži od Unije da aktivno sudjeluje u raspravi o pojmu „klimatski izbjeglica” te u mogućoj definiciji tog pojma u smislu međunarodnog prava;

78.  ističe potrebu učinkovitije koordinacije i evaluacije provedbe, utjecaja i kontinuiteta različitih financijskih instrumenata Europske unije u području migracija u korist trećih zemalja u područjima kao što su migracijska politika, međunarodna razvojna suradnja, vanjska politika, politika susjedstva i humanitarna pomoć, koji su u razdoblju od 2004. do 2014. godine mobilizirali više od milijardu eura za više od 400 projekata;

79.  ističe utjecaj instrumenata Unije za suradnju u području imigracija, azila i zaštite ljudskih prava; prima na znanje osnivanje Kriznog uzajamnog fonda za stabilnost i borbu protiv glavnih uzroka nezakonite migracije i raseljavanja u Africi; traži ocjenu i praćenje tih fondova kao i sporazuma iste naravi, kao što su izjava EU-a i Turske te proces iz Kartuma i proces iz Rabata;

80.  ističe da se u sporazumima s trećim zemljama potpora treba usmjeriti na rješavanje socijalnih, ekonomskih i političkih kriza koje uzrokuju migracije;

81.  naglašava važnost snažnije suradnje Europske unije s trećim zemljama u okviru globalnog pristupa migraciji i mobilnosti (GAMM) kako bi se pojačala partnerska priroda tih instrumenata, njihova učinkovitost i njihov doprinos suočavanju s migracijskim izazovima;

82.  smatra da je potrebno poboljšati usklađenost globalnog pristupa migraciji i mobilnosti, integrirati stroge mehanizme praćenja i nadzora poštovanja ljudskih prava u sve vanjske sporazume te dati prednost projektima u zemljama podrijetla i tranzitnim zemljama kojima će se unaprijediti poštovanje ljudskih prava migranata;

83.  potiče Uniju da sklopi sporazume o partnerstvu u pogledu mobilnosti sa svojim najbližim partnerima;

84.  zahtijeva od Komisije i država članica da politike vraćanja migranata razmatraju samo ako je riječ o vraćanju u matične zemlje u kojima oni mogu biti sigurno prihvaćeni uz potpuno poštovanje njihovih temeljnih i postupovnih prava te u tom pogledu traži da se prednost dâ dobrovoljnom, a ne prisilnom vraćanju; naglašava da je u sporazume u okviru tih politika sklopljene s trećim zemljama potrebno uključiti zaštitne klauzule kojima se jamči da se migrantima koji se vraćaju u svoje zemlje neće kršiti prava, tj. da oni neće biti izloženi riziku od progona; prepoznaje važnost redovitih provjera u cilju izbjegavanja sklapanja sporazuma sa zemljama koje se ne pridržavaju međunarodnih normi o ljudskim pravima;

85.  poziva na poduzimanje mjera protiv mreža krijumčara i zaustavljanje trgovine ljudima; traži da se za osobe koje traže međunarodnu zaštitu otvore zakoniti i sigurni putovi, između ostaloga i uspostavom humanitarnih koridora; poziva da se uspostave stalni i obvezni programi za preseljenje te da se osobama koje bježe iz područja sukoba daju humanitarne vize, između ostaloga i u svrhu ulaska u treću zemlju u cilju traženja azila; traži da se otvore zakoniti putovi i uspostave opća pravila u pogledu ulaska i boravka kako bi se migrantima omogućilo da rade i traže zaposlenje;

86.  ustraje na potrebi stvaranja i bolje provedbe okvira zaštite migranata u nevolji i tranzitu te na granicama Unije;

87.  pozdravlja operacije protiv krijumčara i trgovaca ljudima te podržava osnaživanje upravljanja vanjskim granicama Unije; ističe potrebu za sveobuhvatnim i konkretnim dugoročnim planom brzog djelovanja, koji obuhvaća suradnju s trećim zemljama u cilju borbe protiv organiziranih kriminalnih mreža krijumčara migranata;

88.  naglašava da je krijumčarenje migranata povezano s trgovinom ljudima i predstavlja najgori oblik povrede ljudskih prava; podsjeća da je pokretanje misija, poput misije EURONAVFOR MED, sredstvo konkretne borbe protiv krijumčarenja migranata; poziva Uniju da nastavi takvu vrstu operacija te da ih intenzivira;

89.  smatra da je nužno razmisliti o jačanju sigurnosti i granične politike te o načinima poboljšanja buduće uloge Frontexa i Europskog potpornog ureda za azil; poziva na solidarnost i preuzimanje obveza u obliku dostatnih doprinosa proračunima i aktivnostima tih agencija;

90.  naglašava potrebu poboljšanja funkcioniranja centara za prihvat i registraciju i mjesta ulaska na vanjskim granicama Unije;

91.  zahtijeva da Unija u sporazume o dijeljenju i razmjeni informacija na granicama i uzduž migracijskih tokova unese odredbe o zaštiti podataka;

92.  traži od Europske unije i zemalja domaćina uspostavu učinkovitih alata za koordinaciju, usklađivanje informacijskih tokova, prikupljanje, međusobno povezivanje i analizu podataka;

o
o   o

93.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica, Ujedinjenim narodima, Vijeću Europe, Afričkoj uniji, Organizaciji američkih država i Arapskoj ligi.

(1) SL C 294, 12.8.2016., str. 18.
(2) SL C 346, 21.9.2016., str. 47.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0102.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0312.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0073.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0300.
(7) http://www.paufm.org/Future_Meetings/Docs/IISummit-of-Speakers_Lisbon-11MAY2015/DeclaracaoCimeira_FR.pdf
(8) Usvojeni tekstovi s tim datumom, P8_TA(2015)0470.
(9) SL C 179, 18.5.2016., str. 40.
(10) Izvješće UN-a o međunarodnim migracijama za 2015., dostupno na http://www.un.org/en/development/desa/population/migration/publications/migrationreport/docs/MigrationReport2015_Highlights.pdf
(11) Članak 13. stavak 2. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948.


Korporativna odgovornost za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama
PDF 367kWORD 59k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama (2015/2315(INI))
P8_TA(2016)0405A8-0243/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i ostale sporazume i instrumente UN-a u vezi s ljudskim pravima, osobito Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, koji su doneseni u New Yorku 16. prosinca 1966.,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 8., 21. i 23. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 81., 82., 83., 114., 208. i 352. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Strateški okvir EU-a za ljudska prava i demokraciju koji je 25. lipnja 2012.(1) usvojilo Vijeće za vanjske poslove i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019. koji je 20. srpnja 2015. usvojilo Vijeće(2),

–  uzimajući u obzir Smjernice Europske unije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije o slučajevima kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. prosinca 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. godinu i politici Europske unije u tom području(3),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. godinu i politici Europske unije u tom području(4),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. listopada 2013. o korupciji u javnom i privatnom sektoru i njezinu utjecaju na ljudska prava u trećim zemljama(5),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 6. veljače 2013. o društveno odgovornom poslovanju: odgovorno, transparentno i pouzdano poslovno ponašanje i održiv rast(6),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 6. veljače 2013. o društveno odgovornom poslovanju: promicanje društvenih interesa i put k održivom i uključivom oporavku(7),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava 26/9 od 26. lipnja 2014., u kojoj je UNHRC odlučio uspostaviti međuvladinu radnu skupinu otvorenog tipa čiji je zadatak izrada pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta za transnacionalna društva i druga poduzeća u području ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir Vodeća načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima, izmijenjene Smjernice Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) za multinacionalna poduzeća, Tripartitnu deklaraciju Međunarodne organizacije rada (MOR) o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku, okvir Međunarodnog vijeća za integrirano izvješćivanje, deset načela Globalnog sporazuma Ujedinjenih naroda te normu Međunarodne organizacije za normizaciju ISO 26000 „Smjernice o društvenoj odgovornosti” i priručnik Europskog ureda obrtnika i malih i srednjih poduzetnika za normizaciju o normi ISO 26000 namijenjen europskim MSP-ima,

–  uzimajući u obzir projekt „Ostvarenje dugoročne vrijednosti za poduzeća i investitore” koji se provodi u okviru inicijative UN-a Načela odgovornog ulaganja i Globalnog sporazuma UN-a,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća Europe državama članicama o ljudskim pravima i poslovanju usvojenu 2. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o obnovljenoj strategiji EU-a 2011. – 2014. (COM(2011)0681) i njezinu zelenu knjigu „Promicanje europskog okvira za društveno odgovorno poslovanje” (COM(2001)0366) te definiciju društveno odgovornog poslovanja koja je u njoj navedena te komunikacije iz 2006. i 2011. koje se na nju nastavljaju,

–  uzimajući u obzir izvanteritorijalne obveze država koje proizlaze iz maastrichtskih načela,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0243/2016),

A.  budući da se EU temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, među ostalima prava pripadnika manjina; i budući da se njegovo međunarodno djelovanje, uključujući njegovu trgovinsku politiku, „vodi [tim] načelima”;

B.  budući da se Vodeća načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima primjenjuju na sve države i sva poduzeća, bila ona transnacionalna ili ne, neovisno o njihovoj veličini, sektoru, lokaciji, vlasništvu i strukturi, iako je u primjeni Vodećih načela UN-a u cijelom svijetu i dalje izazov uspostava djelotvornih kontrolnih i sankcijskih mehanizama; budući da je Europski parlament u svojim rezolucijama od 6. veljače 2013. skrenuo pozornost na posebne karakteristike MSP-a o kojima bi se u politikama društveno odgovornog poslovanja trebalo propisno voditi računa i na potrebu za fleksibilnim pristupom društveno odgovornom poslovanju prilagođenim njihovu potencijalu;

C.  budući da se Globalnim sporazumom UN-a(8), koji sadržava deset načela, od korporacija traži da unutar svojeg područja utjecaja usvoje, podupiru i primjenjuju niz temeljnih vrijednosti u području ljudskih prava, radnih standarda, okoliša i borbe protiv korupcije, da se dobrovoljno obvežu na poštovanje tih vrijednosti i ugrade ih u svoje poslovne aktivnosti;

D.  budući da su korporacije jedan od glavnih aktera gospodarske globalizacije, financijskih usluga i međunarodne trgovine te su dužne poštovati sve primjenjive zakone i međunarodne sporazume na snazi te poštovati ljudska prava; budući da se trgovina i ljudska prava mogu međusobno podupirati i da poslovna zajednica, koja je dužna poštovati ljudska prava, može imati i važnu poticajnu ulogu u promicanju ljudskih prava, demokracije, standarda zaštite okoliša i odgovornog poslovanja;

E.  budući da, međutim, ta poduzeća mogu katkad prouzročiti povrede ljudskih prava ili pridonijeti tim povredama te utjecati na prava ugroženih skupina kao što su manjine, autohtono stanovništvo, žene i djeca ili pridonijeti ekološkim problemima;

F.  budući da su povrede ljudskih prava koje počine korporacije globalni problem i budući da sve korporacije u svijetu moraju poštovati ljudska prava, a europske su institucije u prvom redu dužne regulirati odgovornost korporacija povezanih s EU-om;

G.  budući da mnoge međunarodno aktivne korporacije, bile one europske ili ne, koje posluju u trećim zemljama obavljaju velik dio poslovnih aktivnosti ili imaju sjedište u Europi i/ili su u vlasništvu europskih korporacija, imaju imovinu ili dobra u Europi, kontroliraju druge korporacije u Europi ili primaju ulaganja ili financijske usluge institucija u Europi; budući da su globalizacija i razvoj tehnologije doveli do toga da korporacije povjeravaju poslove lokalnim dobavljačima ili se u svojim lancima opskrbe i proizvodnje koriste dobrima ili uslugama koje su proizvele odnosno pružile druge korporacije iz raznih zemalja, a time i jurisdikcija, koje imaju različite pravne sustave, različite razine zaštite i standarde ljudskih prava te različite razine primjene;

H.  budući da zaštita ljudskih prava treba biti prioritet državama članicama i samoj Uniji; budući da EU ima vodeću ulogu u pregovorima o nizu inicijativa za globalnu odgovornost i njihovoj provedbi te da su te inicijative tijesno povezane s promicanjem i poštovanjem međunarodnih standarda; budući da povrede ljudskih prava zahtijevaju djelotvorna pravna sredstva; budući da je u okviru i nacionalnog i međunarodnog prava potreban pravedniji i efikasniji sustav pravnih sredstava za bavljenje povredama ljudskih prava koje počine poduzeća;

I.  budući da za povrede ljudskih prava još uvijek ne postoji cjelovit globalni pristup odgovornom poslovanju; budući da žrtve povreda ljudskih prava u koje su uključena međunarodna društva nailaze na brojne prepreke u pristupu pravnim lijekovima, među ostalima proceduralne prepreke u pogledu prihvatljivosti i iznošenja dokaza, često previsoke troškove sudskog postupka i nepostojanje jasnih standarda odgovornosti za uključenost poduzeća u povrede ljudskih prava;

Korporacije i ljudska prava

1.  napominje da će sve veća globalizacija i internacionalizacija poslovnih aktivnosti i lanaca opskrbe ulogu korporacija u jamčenju poštovanja ljudskih prava učiniti važnijom te će dovesti do situacije u kojoj će međunarodne norme, pravila i suradnja biti presudni za sprečavanje povreda ljudskih prava u trećim zemljama; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog slučajeva povreda ljudskih prava u trećim zemljama, među ostalima onih koji su posljedica odluka rukovodstva nekih korporacija i poduzeća EU-a, kao i onih koje su počinili pojedinci, nedržavni akteri i države; podsjeća korporativne subjekte na njihovu odgovornost da poštuju ljudska prava u svojim globalnim aktivnostima, bez obzira na to gdje se njihovi korisnici nalaze te neovisno o tome ispunjava li država domaćin svoje obveze u pogledu ljudskih prava;

2.  napominje da brzi tehnološki napredak hitno zahtijeva pozornost i odgovarajući pravni okvir;

3.  ponovno potvrđuje postojanje hitne potrebe da se kontinuirano, djelotvorno i dosljedno djeluje na svim razinama, i to na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini, kako bi se učinkovito rješavali slučajevi kršenja ljudskih prava čim do njih dođe i pravni problemi koji proizlaze iz izvanteritorijalne dimenzije poduzeća i njihova postupanja te povezane nesigurnosti o tome tko snosi odgovornost za povrede ljudskih prava;

Međunarodni okvir

4.  pozdravlja usvajanje Vodećih načela UN-a i snažno podupire njihovo primjenjivanje u cijelom svijetu; naglašava da se UN jednoglasno složio oko Vodećih načela uz punu potporu država članica EU-a, MOR-a i Međunarodne trgovačke komore, uključujući potporu konceptu „pametne kombinacije” regulatornog i dobrovoljnog djelovanja; poziva na to da se predstavnici EU-a u dijalozima o ljudskim pravima s trećim zemljama redovito pozivaju na Vodeća načela UN-a i druge međunarodne standarde o odgovornom poslovanju; osim toga, poziva društva da primjenjuju Vodeća načela UN-a, među ostalim uspostavom politika dužne pažnje i zaštitnih mehanizama za upravljanje rizicima te pružanjem djelotvornih pravnih lijekova ako njihove aktivnosti prouzroče nepovoljan učinak za ljudska prava ili doprinesu tome;

5.  uviđa da su Globalni sporazum UN-a, norma ISO 26000 o društvenoj odgovornosti, Tripartitna deklaracija MOR-a o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku i Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća sredstva s pomoću kojih se može mobilizirati odgovornost u poslovnim aktivnostima poduzeća;

Pozivi upućeni korporacijama i njihova obveza poštovanja ljudskih prava

6.  poziva društva, bila ona europska ili ne, da pružaju dužnu pažnju zaštiti ljudskih prava (due diligence) te da svoje zaključke uključe u interne politike i procedure te u skladu s time dodijele resurse i ovlasti i propisno ih primjenjuju; naglašava da tome treba namijeniti dostatna sredstva; naglašava da su transparentnost i komunikacija o mjerama poduzetim da se spriječe povrede ljudskih prava u trećim zemljama ključne za odgovarajući demokratski nadzor i za to da bi se potrošačima omogućio odabir na temelju činjenica;

7.  prepoznaje golemu važnost društveno odgovornog poslovanja i pozdravlja sve veću upotrebu instrumenata koji se temelje na tome i to što korporacije dobrovoljno preuzimaju obveze u pogledu toga; međutim, snažno naglašava da je poštovanje ljudskih prava moralna dužnost i pravna obveza korporacija i njihovih uprava te da bi ono trebalo biti integrirano u dugoročnu gospodarsku perspektivu, neovisno o tome gdje te korporacije posluju, njihovoj veličini ili industrijskom sektoru; uviđa da bi posebne pravne obveze korporacija trebale biti konkretno određene prema njihovoj veličini i mogućnostima te da bi EU i države članice trebali težiti postizanju najveće zaštite ljudskih prava koristeći se najefikasnijim mjerama, a ne samo pretjeranim administrativnim i birokratskim formalističkim pravilima;

8.  smatra da primjena smjernica o društveno odgovornom poslovanju mora biti dovoljno fleksibilna da se zadovolje specifični zahtjevi svake države članice i regije, s posebnim naglaskom na kapacitete malih i srednjih poduzeća; pozdravlja angažman Komisije, uz sudjelovanje Parlamenta i Vijeća te drugih međunarodnih tijela, oko dugoročnog temeljnog usklađivanja inicijativa društveno odgovornog poslovanja te razmjene i promicanja dobre korporativne prakse u vezi s društveno odgovornim poslovanjem te promicanja smjernica iz norme Međunarodne organizacije za normizaciju ISO 26000 kako bi se zajamčila jedinstvena globalna, koherentna i transparentna definicija društveno odgovornog poslovanja; snažno potiče Komisiju da istinski doprinese usmjeravanju i usklađivanju politika država članica EU-a, čime bi se na najmanju mjeru svela mogućnost nastanka dodatnih troškova poduzeća koja posluju u više država članica, a koji su rezultat postojanja različitih odredbi;

9.  ponavlja da treba posvetiti pozornost posebnim značajkama malih i srednjih poduzeća, koja uglavnom posluju na lokalnoj i regionalnoj razini unutar određenih sektora; stoga smatra presudnim da se u politikama društveno odgovornog poslovanja Unije, u koje se ubrajaju i nacionalni akcijski planovi o društveno odgovornom poslovanju, propisno uzmu u obzir specifični zahtjevi malih i srednjih poduzeća, da se vodi načelom „počnimo od malih” i prepozna neformalni, intuitivni pristup malih i srednjih poduzeća društveno odgovornom poslovanju; ponovno izražava protivljenje mjerama koje bi mogle rezultirati dodatnim administrativnim ili financijskim ograničenjima za mala i srednja poduzeća, a potporu onim mjerama koje omogućuju da mala i srednja poduzeća djeluju zajednički;

10.  podsjeća na to da bi društva u slučaju da se utvrdi da su prouzročila povredu ili joj pridonijela trebala preuzeti moralnu, ali i pravnu odgovornost, te da moraju pružiti ili sudjelovati u pružanju djelotvornog pravnog lijeka pogođenim pojedincima i zajednicama; napominje da ti postupci uključuju restituciju, naknadu štete, rehabilitaciju i davanje jamstava o neponavljanju povrede;

11.  pozdravlja praksu uvođenja odgovornosti poštovanja ljudskih prava u obvezujuće zahtjeve ugovora između društava i njihovih korporacijskih i privatnih klijenata i dobavljača; napominje da se takvi zahtjevi u većini slučajeva mogu primijeniti pravosudnim sredstvima;

Pozivi upućeni državama članicama i njihova dužnost zaštite ljudskih prava

12.  sa zadovoljstvom pozdravlja započeti rad na pripremi obvezujućeg ugovora UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; izražava žaljenje zbog blokiranja tog procesa te poziva EU i države članice da konstruktivno sudjeluju u tim pregovorima;

13.  podsjeća na različite, ali komplementarne uloge država i poduzeća u pogledu zaštite ljudskih prava; podsjeća na to da države unutar svojih jurisdikcija imaju dužnost zaštititi ljudska prava, među ostalim od povreda koje počine društva, čak i ako ona posluju u trećim zemljama; ustrajno napominje da u slučaju povrede ljudskih prava države moraju žrtvama pružiti pristup djelotvornom pravnom lijeku; u tom kontekstu podsjeća na to da poštovanje ljudskih prava u trećim zemljama, pa i jamčenje djelotvornog pravnog sredstva osobama u njihovoj nadležnosti, čini sastavni element vanjskih odnosa EU-a s tim zemljama;

14.  poziva Komisiju i države članice da zajamče usklađenost politika o poduzetništvu i ljudskim pravima na svim razinama: unutar različitih institucija EU-a, među institucijama te između EU-a i njegovih država članica, a osobito kad je riječ o trgovinskoj politici Unije; poziva Komisiju i države članice da to načelo izričito navedu u svim sporazumima čije su potpisnice, u skladu s preuzetim međunarodnim obvezama u pogledu ljudskih prava; napominje da će za to biti potrebna snažna suradnja između različitih glavnih uprava unutar Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje;

15.  poziva EU, države članice, treće zemlje i sva nacionalna i međunarodna nadležna tijela da hitno i u što širem opsegu donesu obvezujuće instrumente za učinkovitu zaštitu ljudskih prava u tom području te da se pobrinu da se u cijelosti provode sve nacionalne i međunarodne obveze koje proizlaze iz spomenutih međunarodnih propisa; nada se da europska nastojanja oko društveno odgovornog poslovanja mogu služiti kao uzor drugim zemljama; uvjeren je da nacionalne razvojne banke moraju biti primjer ostalima u pogledu dokazivog poštovanja ljudskih prava;

16.  poziva sve države, uključujući EU i države članice, da u svim područjima u okviru svoje nadležnosti brzo i strogo provode Vodeća načela UN-a, među ostalim izradom akcijskih planova; žali zbog toga što bez obzira na komunikaciju Komisije o društveno odgovornom poslovanju iz 2011. nisu sve države članice donijele izjave ili politike o društveno odgovornom poslovanju u kojima se spominju ljudska prava niti objavile svoje planove o poslovanju i ljudskim pravima te snažno potiče EU da objavi svoj plan o tome; poziva države članice da izrade ili revidiraju nacionalne akcijske planove u skladu sa smjernicama Radne skupine UN-a za poslovanje i ljudska prava; poziva na to da se ti planovi izrade na temelju osnovnih procjena u kojima se utvrđuju propusti u zakonima i na uspostavu mehanizama za praćenje provedbe i djelotvornosti planova, politika i praksi, uz znatno sudjelovanje dionika;

17.  poziva države članice da donesu dosljedne, cjelovite, djelotvorne i obvezujuće propise kako bi ispunile svoju dužnost da sprečavaju, istražuju i kažnjavaju povrede ljudskih prava koje su počinile korporacije koje posluju u njihovoj nadležnosti, uključujući povrede u trećim zemljama, te nadoknade štetu žrtvama tih povreda;

18.  poziva EU i države članice da propišu jasna pravila prema kojima društva s poslovnim nastanom na njihovu području ili u njihovoj nadležnosti moraju poštovati ljudska prava u svim svojim aktivnostima, u svakoj zemlji i okviru u kojem posluju te u svojim poslovnim odnosima, pa i onima izvan EU-a; smatra da bi društva, uključujući banke i druge financijske i kreditne institucije aktivne u trećim zemljama, u skladu sa svojom veličinom i mogućnostima, trebala raspolagati sustavima za procjenu rizika i ublažavanje mogućih nepovoljnih utjecaja njihovih aktivnosti i vrijednosnih lanaca u pogledu ljudskih prava, rada, zaštite okoliša i aspekata povezanih s prirodnim katastrofama; poziva države članice da provode redovite procjene primjerenosti takvih zakona i nastoje ispraviti svaki nedostatak;

19.  podsjeća na to da su nedavne izmjene zakonodavstva na nacionalnoj razini, poput odredbe o transparentnosti u lancima opskrbe iz zakona Ujedinjene Kraljevine o modernom ropstvu i francuskog prijedloga zakona o dužnoj pažnji, važni koraci prema uvođenju obveze pružanja dužne pažnje zaštiti ljudskih prava te da je EU već poduzeo određene korake s tim ciljem (Uredba EU-a o drvnoj sirovini, Direktiva EU-a o nefinancijskom izvješćivanju, prijedlog Komisije za uredbu o uspostavljanju sustava Unije za samocertificiranje odgovornih uvoznika kositra, tantala i volframa, njihovih ruda i zlata koji potječu iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja postupanjem s dužnom pažnjom u lancu opskrbe); poziva Komisiju i države članice, kao i sve druge države, da posvete pozornost tom modelu u kontekstu uvođenja obveze pružanja dužne pažnje zaštiti ljudskih prava;

20.  naglašava da bi obveza pružanja dužne pažnje zaštiti ljudskih prava trebala slijediti korake navedene u Vodećim načelima UN-a te se voditi određenim općim načelima povezanim s anticipativnim prepoznavanjem rizika od povreda ljudskih prava, izradom strogih i konkretnih akcijskih planova kojima bi se ti rizici spriječili ili ublažili, odgovarajućom reakcijom na poznate slučajeve povreda i transparentnošću; naglašava da bi se u kreiranju politika trebalo voditi računa o veličini poduzeća i mogućnostima koje iz toga proizlaze, s posebnim naglaskom na mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća; naglašava da bi u svim fazama trebalo zajamčiti savjetovanje s relevantnim akterima te pružanje predmetnim dionicima svih relevantnih informacija u vezi s projektima ili ulaganjima;

21.  poziva sve države, a posebno EU i države članice, da dadu prioritet hitnim mjerama za uvođenje obveze pružanja dužne pažnje zaštiti ljudskih prava za poduzeća koja su u vlasništvu ili pod nadzorom države i/ili primaju znatnu potporu ili usluge državnih agencija ili europskih institucija, kao i poduzeća koja pružaju dobra i usluge na temelju ugovora o javnoj nabavi;

22.  poziva EU i njegove države članice da od društava koja u tekućem zakonodavnom postupku upotrebljavaju sirovine ili robu koje bi mogle potjecati iz sukobima zahvaćenih područja traže da na proizvodima označavaju porijeklo i uporabu takvih materijala i pružaju cjelovite informacije o sadržaju i porijeklu proizvoda, pri čemu bi od svojih dobavljača, bez obzira na to je li riječ o europskim ili nekim drugim dobavljačima, tražili da obznane te podatke; poziva na to da se podupre obveza postupanja s dužnom pažnjom s mineralima iz područja pogođenih sukobima za uvoznike minerala i metala kositra, tantala, volframa i zlata na temelju Smjernica OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe mineralima iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja; poziva na to da se u okviru tog postupka razmotri dužna pažnja u lancu opskrbe;

23.  sa zadovoljstvom prima na znanje da će, zahvaljujući reviziji postojeće Računovodstvene direktive 2014/95/EU o objavljivanju nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti, velika poduzeća i grupacije od 2017. biti obvezni objavljivati informacije o politikama, rizicima i rezultatima u pogledu njihova poštovanja ljudskih prava i povezanih pitanja; snažno potiče države članice da u cijelosti provedu izmijenjenu Računovodstvenu direktivu u usvojenom vremenskom okviru, u što se ubraja i izrada odgovarajućih, djelotvornih mehanizama kojima se jamči da se poduzeća pridržavaju svojih obveza izvješćivanja; snažno potiče Komisiju da izradi jasne smjernice za društva o novim zahtjevima za nefinancijsko izvješćivanje; preporučuje da se u to uključe i razrade minimalni ključni elementi koje je potrebno obznaniti za točno i sveobuhvatno razumijevanje osnovnih rizika i posljedica aktivnosti društva i globalnog lanca vrijednosti društva za ljudska prava;

Pristup djelotvornim pravnim lijekovima

24.  poziva Komisiju da uz savjetovanje sa svim dionicima, uključujući organizacije civilnog društva, temeljito ispita postojeće prepreke u pristupu pravosuđu u slučajevima koji su izneseni pred sudovima država članica zbog navodnih povreda ljudskih prava koje su poduzeća sa sjedištem u EU-u počinila u inozemstvu; ustraje na tomu da ta procjena treba biti usmjerena prema utvrđivanju i promicanju donošenja djelotvornih mjera kojima bi se te prepreke uklonile ili ublažile;

25.  poziva države članice da, u suradnji s međunarodnim partnerima, poduzmu sve odgovarajuće korake kako bi pravnim, upravnim, zakonodavnim ili drugim primjerenim sredstvima zajamčile da u slučaju takvih povreda ljudskih prava pogođene osobe imaju pristup djelotvornom pravnom lijeku kada korporacija sa sjedištem u predmetnoj državi ima vlasništvo nad društvima koja su odgovorna za povrede ljudskih prava u drugim zemljama, upravlja njima ili ih nadzire; poziva te države da poduzmu odgovarajuće korake kako bi se uklonile pravne, praktične i druge relevantne prepreke koje bi mogle dovesti do odbijanja pristupa pravnim sredstvima te da uspostave odgovarajuća postupovna pravila kojima bi se pogođenim osobama iz trećih zemalja omogućio pristup građanskom, kao i kaznenom pravosuđu; u tom pogledu poziva države da otkriju veo tajni koji obavija pravnu osobnost, koja može prikriti stvarno vlasništvo određenih korporacija;

26.  poziva EU i sve države, a posebno EU i države članice, da rade na otklanjanju financijskih i proceduralnih opterećenja u građanskom postupku; pozdravlja Preporuku Komisije 2013/396/EU donesenu 11. lipnja 2013.(9) i potiče sve države članice da se pridržavaju te preporuke; smatra da bi se instrumentom predviđenim tom preporukom mogli smanjiti troškovi parničenja za žrtve kršenja ljudskih prava; poziva na to da ta vrsta pravnog lijeka bude primjenjiva i za sve žrtve povreda ljudskih prava u trećim zemljama i da se jedinstvenim standardima zastupničkim udrugama omogući da podnose tužbe u ime navodnih žrtava;

Pozivi upućeni Komisiji

27.  svjestan je da „odgovorno poslovanje” nije problem sam za sebe, već je povezan s raznim pravnim i političkim područjima;

28.  pozdravlja neobvezujuće inicijative privatnog sektora za odgovorno upravljanje lancem opskrbe koje su pokrenule službe Komisije, ali naglašava da neobvezujuće inicijative privatnog sektora same po sebi nisu dovoljne; poziva da se hitno uvedu obvezujuća i provediva pravila te s njima povezane sankcije i neovisni mehanizmi praćenja;

29.  pozdravlja novu Uredbu o općem sustavu povlastica (OSP+) koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014.(10), kao ključni instrument trgovinske politike EU-a u promicanju ljudskih i radničkih prava, zaštite okoliša i dobre uprave u ugroženim zemljama u razvoju; osobito pozdravlja stroge i sustavne mehanizme praćenja općeg sustava povlastica te poziva na to da se naglasak stavi na djelotvornu provedbu na nacionalnoj razini konvencija navedenih u toj konvenciji;

30.  ističe činjenicu da EU i njegove države članice moraju zaštiti ljudska prava; napominje da trgovinski sporazumi općenito mogu doprinijeti osnaživanju globalnog trgovinskog sustava temeljenog na pravilima i da trgovina i vrijednosti moraju biti tijesno povezani, kao što je Komisija nedavno istaknula u svojoj novoj trgovinskoj strategiji „Trgovina za sve”; podsjeća na potrebu da se procijeni mogući utjecaj sporazumâ o trgovini i ulaganjima na ljudska prava te da se na temelju toga uvrste sve potrebne klauzule o ljudskim pravima i zaštitne mjere kojima se prepoznati rizici od povrede ljudskih prava mogu ublažiti i otkloniti; zahtijeva da Komisija poduzme sve moguće potrebne korake ne bi li djelovala na sveobuhvatan i dosljedan način i ustrajno poziva na to da se u sporazume o trgovini i ulaganjima sustavno uvrštavaju pravila o odgovornom poslovanju za povrede ljudskih prava koja će se provoditi na nacionalnoj razini te upućivanja na međunarodno priznata načela i smjernice;

31.  poziva Komisiju da što prije iznese zakonodavni prijedlog za kontrolu izvoza robe s dvojnom namjenom, s obzirom na to da se uporabom tehnologija koje su razvila europska poduzeća još uvijek diljem svijeta krše ljudska prava;

32.  snažno potiče na izradu dosljednog pravnog sustava, uključujući propise kojima se uređuje pristup pravosuđu, nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, mjerodavno pravo i pravosudna pomoć u prekograničnim situacijama koje uključuju treće zemlje;

33.  potiče na razmatranje proširenja pravila o nadležnosti iz Uredbe Bruxelles I(11) na treće zemlje koje su tuženici u sporovima protiv poduzeća koja među ostalima imaju očiglednu vezu s nekom državom članicom, jer u njoj imaju sjedište ili ondje obavljaju velik dio poslovnih aktivnosti ili se glavno mjesto njihova poslovanja nalazi u Europskoj uniji, ili poduzeća za koja je EU ključno tržište;

34.  poziva na to da se olakša pristup dokazima poboljšanim postupcima u vezi s iznošenjem dokaza;

35.  podsjeća na to da povrede ljudskih prava koje su počinile korporacije mogu podrazumijevati osobnu kaznenu odgovornost te poziva na to da se odgovorne za takve zločine kazneno progoni na odgovarajućoj razini; poziva države članice da rade na otklanjanju pravnih, proceduralnih i praktičnih prepreka koje sprečavaju tužiteljstvo da istraži i kazneno progoni društva i/ili njihove predstavnike uključene u zločine povezane s povredama ljudskih prava;

36.  poziva Vijeće i Komisiju da djeluju u skladu s člankom 83. UFEU-a kako bi uspostavili minimalna pravila o definiranju kaznenih djela i sankcija u područjima osobito teškog kriminala prekograničnih razmjera koji se odnosi na ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama koje su počinile korporacije, uzimajući u obzir prirodu i utjecaj takvih kaznenih djela te posebnu potrebu za zajedničkom borbom protiv njih;

37.  naglašava da je puno poštovanje ljudskih prava u lancu proizvodnje esencijalno i da to nije samo pitanje izbora potrošača; predlaže, u svrhu jačanja svijesti proizvođača i potrošača, stvaranje oznake proizvoda „certificiranog etičnog poslovanjaˮ na razini EU-a u čemu bi sudjelovanje bilo dobrovoljno, pod nadzorom neovisnog tijela koje bi djelovalo prema strogim pravilima i imalo ovlast inspekcije te bi provodilo provjere i davalo potvrde da nije počinjeno kršenje prava ni u jednoj fazi lanca proizvodnje određenog dobra; smatra da bi EU i države članice trebali promicati tu oznaku „etičnog poslovanjaˮ; preporučuje da se za proizvode kojima bude dodijeljena oznaka „etičnog poslovanja” daju olakšice;

38.  snažno poziva Komisiju da pokrene kampanju širom EU-a kojom bi se uvela i promicala oznaka „etičnog poslovanja”, čime bi se europske potrošače snažno potaknulo da odaberu proizvode i društva koji su nositelji te oznake te bi se sve korporacije i poduzeća pozvalo da usvoje najbolje prakse u vezi sa zaštitom ljudskih prava i s time povezanim pitanjima;

39.  poziva Komisiju i države članice da redovito podnose izvješće o koracima koje su poduzele kako bi zajamčile djelotvornu zaštitu ljudskih prava u kontekstu poslovnih aktivnosti, o postignutim rezultatima, preostalim nedostacima u zaštiti i prijedlozima daljnjih mjera za njihovo ispravljanje;

o
o   o

40.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku Europske unije za ljudska prava i Europskoj službi za vanjsko djelovanje.

(1) http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-11855-2012-INIT/en/pdf
(2) http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-10897-2015-INIT/en/pdf
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0470.
(4) SL C 316, 30.8.2016., str. 141.
(5) SL C 181, 19.5.2016., str. 2.
(6) SL C 24, 22.1.2016., str. 28.
(7) SL C 24, 22.1.2016., str. 33.
(8) https://www.unglobalcompact.org/what-is-gc/mission/principles
(9) SL L 201, 26.7.2013., str. 60.
(10) http://ec.europa.eu/trade/policy/countries-and-regions/development/generalised-scheme-of-preferences/
(11) http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=URISERV%3Al33054


Strategija EU-a za ukapljeni prirodni plin i skladištenje plina
PDF 455kWORD 62k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o strategiji EU-a za ukapljeni prirodni plin i skladištenje plina (2016/2059(INI))
P8_TA(2016)0406A8-0278/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. veljače 2016. o strategiji EU-a za ukapljeni prirodni plin i skladištenje plina (COM(2016)0049),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. veljače 2015. naslovljenu „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” (COM(2015)0080) i njezine priloge,

–  uzimajući u obzir energetsku strategiju za 2030., koja je predstavljena u komunikaciji Komisije od 22. siječnja 2014. naslovljenoj „Okvir za klimatsku i energetsku politiku u razdoblju 2020. – 2030.” (COM(2014)0015),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 23. srpnja 2014. naslovljenu „Energetska učinkovitost i njezin doprinos energetskoj sigurnosti i Okviru za klimatsku i energetsku politiku do 2030.” (COM(2014)0520),

–  uzimajući u obzir 5. izvješće o ocjeni Međuvladinog tijela o klimatskim promjenama (IPCC) – izvješće radne skupine I. naslovljeno „Klimatske promjene 2013.: znanstveni temelji”,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva(1),

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Pariza postignut u prosincu 2015. na 21. Konferenciji stranaka (COP21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. prosinca 2011. naslovljenu „Energetski plan za 2050.” (COM(2011)0885),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. ožujka 2011. naslovljenu „Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom ugljika 2050.” (COM(2011)0112),

–  uzimajući u obzir treći energetski paket,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. veljače 2016. naslovljenu „Strategija EU-a za grijanje i hlađenje” (COM(2016)0051),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ,

–  uzimajući u obzir Tematsko izvješće br. 16/2015 Revizorskog suda naslovljeno „Povećanje sigurnosti opskrbe energijom razvojem unutarnjeg energetskog tržišta: nužni su dodatni napori”,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. prosinca 2015. naslovljenu „Ususret europskoj energetskoj uniji”(2),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te Odbora za promet i turizam (A8-0278/2016),

A.  budući da plin može još desetljećima imati važnu ulogu u energetskom sustavu EU-a, u industrijskoj proizvodnji, kao izvor topline u zgradama i kao potpora obnovljivoj energiji te da će Europska unija istovremeno ispunjavati svoje ciljeve o emisijama stakleničkih plinova, energetskoj učinkovitosti i obnovljivim izvorima energije i prelaziti na gospodarstvo s niskim stopama emisija ugljika, u kojem će uloga plina postupno slabjeti u korist čiste energije;

B.  budući da je prirodni plin fosilno gorivo koje, ako se njime ispravno ne upravlja, može tijekom svog životnog ciklusa (proizvodnja, transport, potrošnja) osloboditi velike količine metana; budući da metan ima znatno veći potencijal za globalno zagrijavanje od CO2 u razdoblju od 20 godina i stoga veliki utjecaj na klimatske promjene;

C.  budući da se Europska unija obvezala do 2050. smanjiti emisije stakleničkih plinova za 80 % do 95 % u odnosu na vrijednosti iz 1990.;

D.  budući da se očekuje da će europska ovisnost o uvoznom plinu u nadolazećim godinama porasti, a u određenim državama članicama u kojima nema alternativnih isporučitelja ili opskrbnih pravaca ili je njihov broj ograničen ta ovisnost već je dosegnula razinu od 100 %;

E.  budući da ukapljeni prirodni plin (UPP) predstavlja priliku za Europu, kako u smislu povećanja konkurentnosti izvršavanjem pritiska na pad cijena prirodnog plina, tako i u smislu povećavanja sigurnosti opskrbe; budući da je, za razliku od obnovljivih izvora energije, prirodni plin fleksibilan rezervni energent za proizvodnju električne energije;

F.  budući da bi se upotrebom prirodnog plina u prometu (SPP (stlačeni prirodni plin) i UPP) u skladu s Direktivom 2014/94/EU o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva ostvarile velike ekološke prednosti;

G.  budući da bi Europska unija trebala aktivno težiti razvoju vlastitih, domaćih konvencionalnih izvora plina, poput onih koji su otkriveni na Cipru;

H.  budući da bi Europska unija, kao drugi najveći svjetski uvoznik ukapljenog prirodnog plina na svijetu, trebala imati proaktivniju ulogu u međunarodnoj energetskoj diplomaciji;

I.  budući da je važno promicati cjelovit prijedlog za upotrebu vlastitih izvora energije, poput ležišta prirodnog plina u isključivom gospodarskom pojasu Cipra, te poticati izgradnju terminala za ukapljivanje prirodnog plina na Cipru kako bi se i u susjednim područjima omogućila eksploatacija;

J.  budući da Europska unija zbog nedostatne međusobne povezanosti i usklađenosti te nepotpune provedbe trećeg energetskog paketa još uvijek ne uspijeva u potpunosti iskoristiti prednosti integriranog unutarnjeg energetskog tržišta;

K.  budući da se u okvirnoj strategiji za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom navodi pet tijesno povezanih elemenata koji se međusobno potiču i to: energetska sigurnost, potpuno integrirano europsko energetsko tržište, energetska učinkovitost, dekarbonizacija gospodarstva te istraživanje, inovacije i konkurentnost; budući da bi se tom strategijom također trebale promicati svima pristupačne cijene energenata;

Uvod

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Strategija EU-a za ukapljeni prirodni plin i skladištenje plina”; vjeruje da će unutarnje energetsko tržište koje će u potpunosti obuhvaćati ukapljeni prirodni plin i skladištenje plina igrati značajnu ulogu u postizanju krajnjeg cilja otporne energetske unije;

2.  podsjeća da je strategija EU-a za ukapljeni prirodni plin i skladištenje plina jedan od elemenata energetske unije, čiji je cilj realizirati težnju Europske unije za brzim prelaskom na održiv, siguran i konkurentan energetski sustav, te također okončati ovisnost o vanjskim dobavljačima plina; ističe da je jedan od ciljeva energetske unije da EU postane svjetski predvodnik u području obnovljive energije;

3.  budući da u skladu s Pariškim sporazumom s konferencije COP 21 politiku EU-a o plinu treba prilagoditi kako bi bila u skladu s dogovorenim ciljem da se globalni porast temperature ograniči na 1,5°C u odnosu na predindustrijsku razinu; budući da se očekuje da će plin i dalje biti važan u energetskom sustavu EU-a do 2050., kada će se u skladu s Pariškim sporazumom i Energetskim planom EU-a emisije stakleničkih plinova morati smanjiti za 80 % – 90 % u odnosu na vrijednosti iz 1990., posebice u industrijskoj proizvodnji te kao izvor topline u zgradama; budući da će se uloga plina smanjiti i da ga je dugoročno potrebno postupno ukinuti kako bi Europska unija ispunila svoje ambiciozne ciljeve o emisijama stakleničkih plinova, energetskoj učinkovitosti i obnovljivim izvorima energije te ostvarila prijelaz na održivo gospodarstvo;

4.  smatra da se energetska sigurnost najučinkovitije može postići boljom koordinacijom nacionalnih energetskih politika, uspostavom prave energetske unije s jedinstvenim energetskim tržištem i zajedničkom energetskom politikom te suradnjom među državama članicama u tom području u skladu s načelima solidarnosti i povjerenja; vjeruje da bi u tom kontekstu daljnja integracija energetske politike trebala biti od koristi svim državama članicama u skladu s ciljevima EU-a, međunarodnim obvezama i navedenim ciljevima te se ne bi smjela kositi s interesima država članica i njihovih građana; podržava nastojanja da se u sklopu multilateralnih energetskih institucija i okvira utvrdi zajedničko stajalište EU-a;

5.  smatra da svi građani EU-a moraju imati pristup sigurnoj i cjenovno pristupačnoj opskrbi energijom; u tom kontekstu naglašava trenutačne događaje na globalnim tržištima ukapljenog prirodnog plina na kojima je prekomjerna ponuda dovela do pada cijena, što predstavlja mogućnost da se potrošačima u Uniji zbog relativno jeftinije opskrbe plin zaračuna po nižim cijenama; naglašava da je sigurna, povoljna i održiva energija ključan pokretač europskog gospodarstva te da je nužna za industrijsku konkurentnost; poziva Europsku uniju i države članice da u okviru energetske strategije EU-a prednost daju ukidanju energetskoga siromaštva te da dijeljenjem najboljih praksi na razini EU-a poboljšaju energetsku opskrbu;

6.  ističe da strategija EU-a za ukapljeni prirodni plin mora biti u skladu s okvirnom strategijom za otpornu energetsku uniju kako bi se doprinijelo većoj sigurnosti opskrbe energijom, dekarbonizaciji, dugoročnoj održivosti gospodarstva te jamčenju povoljnih i konkurentnih cijena energenata;

7.  slaže se s procjenom Komisije da države članice u području Baltičkog mora, srednje i jugoistočne Europe te Irska još uvijek uvelike ovise o jednom jedinom dobavljaču te su, unatoč ogromnim infrastrukturnim naporima koje su poduzele određene države članice, izložene šokovima i prekidima u opskrbi;

8.  svjestan je da bi dostupnost UPP-a i popratne cjevovodne infrastrukture u tim državama članicama mogla značajno poboljšati trenutačno stanje sigurnosti opskrbe ne samo u fizičkom, nego i ekonomskom smislu, doprinoseći konkurentnosti cijena energenata;

9.  poziva Komisiju i države članice da promiču i daju poticaje za učinkovitije i bolje korištenje postojeće infrastrukture, uključujući skladišta plina;

10.  skreće pozornost na potencijal koji tehnologija za pretvaranje električne energije u plin ima za skladištenje obnovljive energije i za mogućnost da se za prijevoz, grijanje i proizvodnju električne energije upotrebljava kao plin bez ugljičnog otiska;

11.  ističe da je potrebno povećati raznolikost i fleksibilnost plinskog sustava EU-a te time doprinijeti ključnom cilju energetske unije, a to je sigurna, otporna i konkurentna opskrba plinom; poziva Komisiju da izradi strategiju u cilju dugoročnog smanjenja ovisnosti EU-a o plinu, u skladu s obvezom Unije da do 2050. smanjiti emisije stakleničkih plinova za 80 % do 95 % u odnosu na vrijednosti iz 1990. te u tom pogledu ističe da bi energetsku učinkovitost trebalo smatrati „prvim načelom” i postupno ukidati subvencije za fosilna goriva, čime bi se znatno smanjila ovisnost EU-a o uvoznim fosilnim gorivima;

12.  podsjeća da je Parlament više puta pozivao da se postave obvezujući klimatski i energetski ciljevi za 2030., prema kojima bi se emisije stakleničkih plinova u Europskoj uniji smanjile za najmanje 40 %, udio obnovljive energije iznosio najmanje 30 %, a energetska učinkovitost povećala za 40 %, što bi se ostvarilo u okviru pojedinačnih nacionalnih ciljeva;

13.  ističe da je prije izgradnje novih terminala za uplinjavanje, potrebno promicati najučinkovitiji način korištenja postojećih terminala za UPP s prekograničnom perspektivom kako bi se izbjegao rizik ovisnosti o određenoj tehnologiji ili neupotrebljivost imovine u odnosu na infrastrukturu za fosilna goriva te zajamčilo da kupci ne moraju snositi troškove novih projekata; smatra da Komisija treba pažljivo preispitati svoju analizu potražnje za plinom te procjenu rizika i potreba;

Dovršenje infrastrukture koja nedostaje

Infrastruktura za UPP

14.  podsjeća da je Europska unija kao cjelina dostatno opremljena terminalima za uplinjavanje UPP-a i potvrđuje da zbog slabe unutarnje potražnje za plinom posljednjih godina i relativno visoke svjetske cijene UPP-a nekoliko terminala za uplinjavanje UPP-a u Uniji ima nisku stopu iskorištenosti; ističe da bi sve države članice, posebno one koje ovise o jednom dobavljaču, trebale izravno ili preko drugih država članica imati pristup UPP-u;

15.  ističe da bi u većini slučajeva prednost trebalo dati tržišnim rješenjima i korištenju postojeće infrastrukture za UPP na regionalnoj razini; svjestan je međutim da se rješenja mogu razlikovati ovisno o nacionalnim i tržišnim posebnostima, kao što je razina međupovezanosti, dostupnost rješenja za skladištenje i tržišna struktura;

16.  ističe da je prije donošenja odluke o novoj infrastrukturi te kako bi se izbjeglo stvaranje neupotrebljive imovine, potrebno provesti pomnu analizu alternativa i mogućnosti opskrbe UPP-om iz regionalne perspektive i perspektive ekološke održivosti, vodeći računa o klimatskim i energetskim ciljevima EU-a i načelu geografske uravnoteženosti u cilju veće energetske sigurnosti te kao jamstvo najučinkovitije upotrebe postojeće infrastrukture;

17.  ističe važnost regionalne suradnje pri gradnji novih terminala za UPP i međusobnih veza te naglašava da bi države članice s izlazom na more trebale tijesno surađivati s državama bez izlaza na more kako bi se izbjeglo pretjerano ulaganje u nepotrebne i neisplative projekte; u vezi s tim ističe da bi se optimalnom upotrebom koridora zapad – istok i sjever – jug s poboljšanim kapacitetom povratnog toka povećale mogućnosti opskrbe UPP-om; smatra da bi se znanje i informacije o temama kao što su skladišta energije te postupci javne nabave za UPP i spojne plinovode mogli zajednički razvijati; čvrsto vjeruje da se strategijom EU-a mora u cijeloj Europi zajamčiti dostupnost UPP-a na regionalnoj razini;

18.  apelira na Komisiju i države članice da uspostave strategije kako bi se poduprli objekti koji se u budućnosti mogu iskoristiti za upravljanje prijenosom i skladištenjem obnovljivog prirodnog plina;

19.  ističe da bi ta strategija trebala uključivati i upotrebu UPP-a kao alternative razvoju infrastrukture za distribuciju i transport plina u područjima u kojima to trenutačno nije isplativo; smatra da mala postrojenja za UPP mogu pružiti optimalnu infrastrukturu za veću upotrebu prirodnog plina u područjima u kojima su ulaganja u plinsku infrastrukturu neisplativa, kao i za veću upotrebu plina u svrhu proizvodnje topline, čime bi se smanjile tzv. emisije iz niskih izvora;

20.  poziva Komisiju i države članice da u potpunosti provedu ključne projekte od zajedničkog interesa i da status visokog prioriteta dodjele prvenstveno najisplativijim i ekološki najučinkovitijim projektima koje su izdvojile tri regionalne skupine na visokoj razini; ističe da gradnja terminala za UPP, iako nužna za ispunjavanje potražnje za plinom i s njom u skladu, nije dovoljna te da je neophodna popratna cjevovodna infrastruktura i odgovarajuće tarife kako bi se prednosti osjetile i izvan zemalja koje primaju plin;

21.  pozdravlja činjenicu da se važni projekti UPP-a (npr. koridor sjever – jug) definiraju kao projekti od zajedničkog interesa; poziva Komisiju da u planiranje daljnje obnove plinovoda i mreže TEN-E u potpunosti uključi balkanske zemlje kako bi se energetskom sektoru EU-a omogućila ključna uloga u toj regiji;

22.  podržava prijedlog Komisije da se prilikom aktualne revizije Uredbe o sigurnosti opskrbe provede ponovna procjena postojećih izuzeća fizičkog povratnog protoka za spojne plinovode te potiče da Agencija za suradnju energetskih regulatora (ACER) u tom postupku ima važniju ulogu; prima na znanje da Agenciji za suradnju energetskih regulatora nedostaje osoblja i resursa; naglašava da agenciji treba osigurati potrebna sredstva, prije svega dovoljan broj vlastitog osoblja, kako bi mogla ispunjavati zadatke koji su joj zakonom dodijeljeni;

Infrastruktura za skladištenje

23.  podsjeća da je geologija važan odlučujući faktor za izgradnju novih skladišta plina i napominje da trenutačno postoji višak europskih kapaciteta za skladištenje plina; naglašava da bi se stopa iskoristivosti postojećih skladišta plina mogla značajno povećati regionalnom suradnjom, odgovarajućom količinom spojnih plinovoda te uklanjanjem unutarnjih uskih grla; ističe da je u planiranju, izgradnji i upotrebi postrojenja za ukapljeni prirodni plin potrebno osigurati primjenu najviših ekoloških standarda;

24.  podsjeća da je prekogranični pristup skladištima plina jedan od ključnih instrumenata za provedbu načela energetske solidarnosti tijekom nestašica plina i izvanrednih stanja;

25.  naglašava da će raširenija upotreba ukrajinskih skladišnih kapaciteta biti moguća samo ako u Ukrajini budu zajamčeni prikladan i stabilan trgovinski i pravni okvir te cjelovitost opskrbne infrastrukture te ako postoji odgovarajući broj spojnih plinovoda kako bi energija mogla slobodno kolati preko granica bez fizičkih prepreka; nadalje naglašava da će zbog kratkoročnog porasta ukrajinskog industrijskog sektora, koji ovisi o plinu, biti potrebno uvesti dodatne zalihe plina; smatra da bi Europska unija trebala podržati Ukrajinu, koja se odmiče od ovisnosti o ruskom prirodnom plinu u korist UPP-a;

Povezivanje UPP-a i skladišta s tržištima

26.  ističe važnost rada regionalnih skupina na visokoj razini, kao što su Skupina na visokoj razini za povezanost plinom središnje, istočne i južne Europe, Plan međusobnog povezivanja baltičkog energetskog tržišta i Skupina za jugozapadnu Europu; vjeruje da je takva vrsta dobrovoljne regionalne koordinacije vrlo učinkovita i pozdravlja posredničku ulogu Komisije u tim dogovorima; naglašava da je potrebna pragmatična i pravovremena izvedba odobrenih akcijskih planova te poziva na pomno praćenje provedbe;

27.  ističe da je važno pronaći isplative i ekološki održive načine opskrbe energijom kako bi se povećala dugoročna sigurnost opskrbe za Pirenejski poluotok, središnju i jugoistočnu Europu, baltičke države i Irsku, koje su sve nedovoljno povezane i/ili uključene u unutarnje energetsko tržište te zavrjeđuju punu potporu Europske unije u ime načela solidarnosti; također naglašava da je potrebno pružiti potporu najugroženijim državama koje su i dalje energetski izolirane, kao što su Cipar i Malta, kako bi diversificirale svoje izvore i opskrbne pravce; naglašava da u tom kontekstu UPP i skladištenje plina moraju doprinijeti okončanju svih oblika energetske izolacije kojima su izložene države članice i regije u Europskoj uniji;

28.  poziva na proizvodnju plina u Sredozemnom moru, Crnom moru i kaspijskoj regiji te poziva da se zemlje središnje i jugoistočne Europe bez izlaza na more povežu s tim novim mogućnostima kako bi se u tim regijama diversificirali izvori opskrbe; napominje da će to omogućiti konkurentnost plina iz brojnih izvora i zamijeniti uvoz prirodnog plina u okviru ugovora indeksiranih prema cijenama nafte, čime će se povećati pregovaračka moć država članica; naglašava da se energetske potrebe Unije nikada neće moći zadovoljiti jednim izvorom energije te da je i u slučaju domaćih i u slučaju stranih tržišta neophodna raznolikost; stoga smatra da bi trebalo aktivno težiti razvoju vlastitih konvencionalnih izvora plina koji su otkriveni na Cipru;

29.  podržava ambiciju Komisije da nositeljima projekata pruži više informacija i pomoći u pogledu različitih mogućnosti financiranja projekata, kao što su Europski fond za strateška ulaganja (EFSU), Instrument za povezivanje Europe (CEF), Europski strukturni i investicijski fondovi, te u pogledu različitih tehničkih rješenja;

30.  napominje da bi pronalazak isplativih i ekološki održivih rješenja trebao biti ključno načelo u postizanju najboljeg ishoda na europskoj i regionalnoj razini te poziva Komisiju, države članice i nacionalna regulatorna tijela da ograničena dostupna sredstva dodijele za razvoj kritične infrastrukture kako bi se privukla privatna ulaganja u infrastrukturu za UPP i spojne plinovode;

31.  izražava zabrinutost zbog činjenice da je uvoz plina iz Rusije 2015. bio 7 % veći nego 2014. te zbog činjenice da je 41 % plina iz zemalja izvan EU-a 2015. uvezeno iz Rusije; ističe da je uloga ukapljenog prirodnog plina i skladištenja plina, zajedno s povećanjem učinkovitosti i korištenjem obnovljivih izvora energije, ključna za smanjenje ovisnosti o ruskom plinu;

32.  izražava zabrinutost zbog predloženog udvostručenja kapaciteta plinovoda Nord Stream te kontraproduktivnog utjecaja koji bi to imalo na energetsku sigurnost i diversifikaciju izvora opskrbe te na načelo solidarnosti među državama članicama; ističe geopoličke implikacije tog projekta i temeljna načela potpuno povezane, sigurne, konkurentne i održive energetske unije te naglašava da se projektu zbog toga ne bi trebala pružati financijska potpora EU-a ili odstupanje od zakonodavstva EU-a; upozorava da bi udvostručenje kapaciteta plinovoda Nord Stream jednom poduzeću omogućilo dominantnu poziciju na europskom tržištu plina, što bi trebalo izbjeći;

33.  smatra da bi zbog gradnje plinovoda Nord Stream 2, ako do nje suprotno europskim interesima ipak dođe, bilo potrebno izraditi pouzdanu procjenu pristupačnosti terminala za UPP i detaljno stanje plinskog koridora sjever – jug;

Dovršenje unutarnjeg tržišta plina: trgovinski, pravni i regulatorni aspekti

Pretvaranje EU-a u tržište privlačno za UPP

34.  poziva države članice da u potpunosti provedu treći energetski paket i kodekse plinske mreže;

35.  ističe da dobro povezana čvorišta za ukapljeni plin imaju važnu ulogu na tržištima plina jer bi se njima omogućilo jedinstveno povezano tržište na kojem plin može slobodno kolati preko granica u skladu s cjenovnim signalima s tržišta;

36.  ističe da značajne rezerve plina u zemljama sjeverne Afrike i nedavna otkrića u istočnom Sredozemlju toj regiji pružaju priliku da se prometne u dinamično središte za transport plina u Europu; smatra da bi razvoj novih mogućnosti UPP-a u Sredozemlju mogao biti osnova za infrastrukturno čvorište;

37.  ustraje u tome da bi dovršenje unutarnjeg tržišta plina te uklanjanje regulatornih prepreka uvelike povećali likvidnost tržišta plina; poziva dionike da što prije dovrše uspostavu mrežnog kodeksa pravila o usklađenim tarifnim strukturama za transport plina;

38.  podsjeća da je stalno potrebna aktivna suradnja među vladama, nacionalnim regulatornim tijelima i glavnim dionicima o prekograničnim ulaganjima, vodeći uz nacionalne interese uvijek računa i o europskoj perspektivi;

Skladištenje plina na unutarnjem tržištu

39.  ističe da je potrebno razviti usklađene tarifne strukture u Europskoj uniji te povećati transparentnost u definiranju tarifa kako bi se postigao veći stupanj iskoristivosti postojećih skladišta plina; smatra da bi pri izradi mrežnog kodeksa pravila o usklađenim tarifnim strukturama za transport plina trebalo uzeti u obzir potrebu za usklađivanjem;

40.  podržava prijedlog Komisije da se omogući korištenje biometana i drugih plinova iz obnovljivih izvora koji su u skladu s relevantnim standardima kvalitete EU-a u području transporta, distribucije i skladištenja plina; u tom pogledu preporučuje da se razmotre tehnički parametri, kvaliteta plina, isplativost, ekonomija razmjera te moguća rješenja u lokalnoj ili regionalnoj mreži;

41.  poziva države članice da u potpunosti provedu treći energetski paket, posebice u pogledu odredbi o omogućavanju pristupa biometana mreži i objektima za skladištenje; u tom pogledu napominje Direktivu 2009/73/EZ, u skladu s kojom bi države članice trebale osigurati, vodeći računa o potrebnim zahtjevima s obzirom na kvalitetu, da se bioplinu i plinu iz biomase ili drugim vrstama plina odobri nediskriminirajući pristup plinskom sustavu, pod uvjetom da je takav pristup trajno uskladiv s odgovarajućim tehničkim pravilima i sigurnosnim normama;

42.  potiče operatore objekata i skladišta za UPP da u suradnji s nacionalnim regulatornim tijelima razviju nove fleksibilne proizvode i usluge, koji su usklađeni s trenutačnim propisima EU-a, kako bi se uplinjavanje UPP-a i skladištenje učinili atraktivnijim te maksimalno iskoristili postojeći objekti i skladišta za UPP;

Optimizacija uloge skladišta za sigurnost opskrbe plinom

43.  ističe ulogu neposrednih, visokofleksibilnih usluga koje u nekim državama članicama omogućava skladištenje plina te ističe da u slučaju prekida opskrbe skladištenje ima različitu ulogu od UPP-a, gdje zbog logistike u opskrbnom lancu nije moguća ista razina prilagodljivost;

44.  ističe da je važno ukloniti regulatorne prepreke razvijanju regionalnih koncepata skladištenja; vjeruje da bi određena skladišta mogla ponuditi međunarodne usluge po mjeri korisnika, tj. usluge skladištenja vezane uz prekogranični transport; predlaže da regionalne skupine na visokoj razini više surađuju kako bi pronašle inovativna rješenja za učinkovito korištenje strateški važne imovine na regionalnoj i europskoj razini;

EU kao sudionik na međunarodnim tržištima UPP-a

45.  ističe novi globalni trend povećanja kapaciteta likvifikacije i njegov mogući utjecaj na europska tržišta plina;

46.  smatra da Europska unija, kao sve važnije tržište, može doprinijeti razvoju propisa o trgovini plinom kako bi se poboljšala fleksibilnost i konvergencija globalnih tržišta plina;

47.  podupire Komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice u njihovu aktivnom angažmanu u energetskoj diplomaciji u cilju promicanja transparentnog i visokofunkcionalnog globalnog tržišta plina koje se temelji na propisima;

48.  ističe da je zbog temeljnih vrijednosti EU-a i učinkovitosti njegova vanjskog djelovanja važno smanjiti ili okončati ovisnost Unije o uvozu plina i nafte iz autoritarnih režima u kojima se krše ljudska prava;

49.  poziva na snažnije približavanje i sinergiju institucija, a posebno na bolje uključivanje prioriteta vanjske energetske sigurnosti u politike koje vodi potpredsjednica Komisije / predstavnica EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, te na bolju koordinaciju između potpredsjednice / Visoke predstavnice i nadležnih povjerenika; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i države članice da poboljšaju postojeće i uvedu nove načine energetske suradnje s trenutačnim i potencijalnim dobavljačima, kao i s tranzitnim državama i drugim ključnim akterima; u tom kontekstu poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da redovito obavještava Parlament o provedbi Akcijskog plana EU-a za energetsku diplomaciju;

50.  ističe da je potrebno ukloniti sve prepreke slobodnoj svjetskoj trgovini UPP-om, čija proizvodnja mora biti održiva; s tim u vezi poziva tvorce politika u SAD-u da povećaju sigurnost ulaganja uvođenjem jasnih kriterija i rokova u postupak odobrenja izvoza plina u zemlje koje nisu članice sporazuma o slobodnoj trgovini;

51.  naglašava da je u okviru svjetskih foruma za slobodnu trgovinu potrebno senzibilizirati javnost o ekološkim, klimatskim i društvenim učincima uvezenog ukapljenog prirodnog plina; posebno naglašava da se potrebno pobrinuti za maksimalno smanjenje emisija hlapljivog metana;

52.  ističe da upotreba UPP-a može dovesti i do smanjenja emisija stakleničkih plinova iz pomorskog i cestovnog prometa pod uvjetom da se poduzmu sve učinkovite mjere u cilju maksimalnog smanjenja emisija metana tijekom cijelog ciklusa goriva, uključujući faze proizvodnje, distribucije i izgaranja; stoga poziva na odgovarajuće mjere kako bi se maksimalno smanjile emisije metana u cjelokupnom lancu UPP-a s pomoću korištenja najboljih dostupnih tehnologija te osiguralo adekvatno financiranje za sektor istraživanja i razvoja u tu svrhu;

53.  naglašava da trgovina ima ključnu ulogu za energetsku sigurnost i da su pritom najvažniji instrumenti snažna energetska partnerstva ojačana uvrštavanjem poglavlja o energetici u trgovinske sporazume EU-a; smatra da je od ključne važnosti da se trgovinskom politikom EU-a poveća energetska diversifikacija Unije i država članica te da se smanji njihova ovisnost o uvozu energije od premalog broja dobavljača; naglašava da bi Europska unija trebala istražiti mogućnost sklapanja novih partnerstava, preispitati postojeća i pokrenuti konkretne energetske pregovore s drugim partnerima u područjima kao što su središnja Azija, sjeverna Afrika te Sjeverna i Južna Amerika, ne isključujući pritom i ostala područja; napominje da bi Europska unija trebala imati proaktivniju ulogu u međunarodnoj energetskoj diplomaciji; poziva na veću usklađenost između trgovinskih i energetskih politika EU-a; ističe da je potrebno povećati transparentnost međunarodnih pregovora o ukapljenom prirodnom plinu; smatra da bi energetsko pitanje trebalo biti važan sastavni dio trenutačnih i budućih pregovora s partnerima kao što su SAD i Australija; ističe da bi Europska unija trebala tijesno surađivati s međunarodnim partnerima u cilju konkurentnog i transparentnog globalnog tržišta ukapljenog prirodnog plina;

54.  podsjeća da odgovaranje na postojeće izazove i provedba ciljeva EU-a na području energije i klimatskih promjena u kontekstu globalnih ograničenja u tim područjima politike iziskuju da Unija i njezine države članice na temelju postojećih pravnih okvira i međunarodnih konvencija zajedničke mjere poduzmu i na međunarodnoj razini i to tako što će na međunarodnim trgovinskim forumima započeti raspravu o pitanjima energetske sigurnosti i održivosti, među ostalim i s partnerskim zemljama koje ovise o uvozu plina; ističe da bi Europska unija istodobno trebala podržavati i promicati energetsku učinkovitost;

55.  smatra da je posebno važna trgovinska politika kojom se stvaraju važne prilike za privatna i javna poduzeća u državama članicama EU-a u području čistih, sigurnih i energetski učinkovitih tehnologija, pogotovo s obzirom na rastuću globalnu potražnju za energijom; poziva na znatno smanjenje carina na čiste tehnologije u okviru inicijative o zelenim proizvodima te također unutar sporazuma EU-a o slobodnoj trgovini, u kojima se mora riješiti pitanje necarinskih prepreka trgovini izvorima energije;

56.  ističe da je za energetsku sigurnost EU-a bitno poglavlje o energiji i sirovinama iz Transatlantskog partnerstva za trgovinu i ulaganja (TTIP); pozdravlja rad Komisije na uklanjanju ograničenja za izvoz plina iz SAD-a u Europsku uniju;

57.  smatra da činjenica da je 2016. preko terminala za ukapljeni prirodni plin Sabine Pass na istočnoj obali SAD-a na tržište dodano 12,2 milijardi prostornih metara godišnje, zajedno s mogućnosti da se do 2020. zahvaljujući raznim projektima SAD-a kapacitet poveća za još 74 milijarde prostornih metara, predstavlja važnu priliku za Europu u pogledu jačanja veza u energetskoj trgovini s SAD-om; smatra da će se nakon završetka rada na poglavlju TTIP-a o energiji i sirovinama znatno poboljšati mogućnosti opskrbe EU-a plinom;

58.  smatra da se europskim poduzećima ne smije ograničavati da na energetskim tržištima trećih zemalja posluju pod jednakim uvjetima kao domaća poduzeća; ističe da poduzeća iz trećih zemalja koja posluju na europskim energetskim tržištima moraju poštovati europsko pravo; ističe da ti subjekti moraju imati transparentnu strukturu koja omogućuje praćenje njihovih dioničara;

59.  ističe da je u planiranju, izgradnji i upotrebi postrojenja za ukapljeni prirodni plin te u eksploataciji domaćih rezervi i izvora potrebno osigurati najvišu razinu zaštite okoliša i poštovati međunarodne standarde rada u pogledu zdravlja i sigurnosti na radu; naglašava da je potrebno senzibilizirati javnost o ekološkim, klimatskim i društvenim učincima uvezenog ukapljenog prirodnog plina; podsjeća da je potrebno uključiti lokalnu zajednicu i oslanjati se na realistične procjene u pogledu potrošnje te, u slučaju izgradnje, planiranja nove infrastrukture; naglašava potencijal koji prelazak na ukapljeni prirodni plin predstavlja za okončanje ovisnosti pomorskog prometa o ugljenu; poziva Europsku uniju da u tu svrhu europskim projektima osigura financijsku pomoć;

60.  s obzirom da se u narednim godinama očekuje porast opskrbe ukapljenim prirodnim plinom, ističe da se uz tu strategiju može izraditi procjena potrebe za tankerima za transport ukapljenog prirodnog plina i mjere kojima bi europska industrija brodogradnje tu priliku mogla iskoristiti i tako doprinijeti ostvarenju cilja da industrijski sektor 2020. godine bude zaslužan za 20 % BDP-a; poziva na poštovanje sigurnosnih standarda za transport ukapljenog prirodnog plina i njihovo postroženje u okviru mjera za sprečavanje terorizma ako se to pokaže potrebnim;

Održivost i upotreba UPP-a kao alternativnog goriva u prometu te za proizvodnju toplinske i električne energije

61.  svjestan je potencijala UPP-a kao alternativnog goriva, i u cestovnom i u pomorskom prometu; ističe da bi šira upotreba UPP-a u teretnom prometu mogla doprinijeti smanjenju globalnih emisija CO2, SOx i NOx, posebice zahvaljujući upotrebi motora na UPP u pomorskom prometu;

62.  ističe činjenicu da je infrastrukturna mreža za opskrbu UPP-om preduvjet za opsežno uvođenje UPP-a kao alternativnog goriva u prometnom sektoru; u tom kontekstu poziva Komisiju i države članice da zajamče potpunu provedbu Direktive 2014/94/EU o alternativnim gorivima, uključujući uvođenje mjesta za opskrbu UPP-om duž koridora TEN-T te u morskim i unutarnjim lukama i tako zamijene tradicionalna goriva koja više onečišćuju; međutim, u tom pogledu naglašava da UPP ne bi smio preuzeti mjesto obnovljivim izvorima energije kako bi se zajamčila usklađenost s ciljevima održivosti;

63.  poziva da se razviju pomorski pravci, posebno u Azorskom arhipelagu, koji bi s obzirom na svoj geografski položaj mogao poslužiti kao glavna postaja za opskrbu gorivom za transatlantske rute UPP-a; traži od Europske komisije da u tu svrhu stavi na raspolaganje sredstva za potporu europskim projektima;

64.  poziva Komisiju da zajedno s državama članicama i njihovim regijama pokrene zajednički projekt za pomorski sektor pod nazivom „plavi koridori UPP-a za otoke”, uključujući luke sa sveobuhvatnom mrežom TEN-T, kako bi se uspostavila potrebna infrastruktura za UPP i ta mreža povezala s osnovnom mrežom TEN-T;

65.  poziva države članice da također zajamče provedbu Direktive 2014/94/EU u pogledu uvođenja mjesta za opskrbu UPP-om kako bi se motornim vozilima koja koriste to gorivo omogućilo kretanje u gradskim/prigradskim aglomeracijama i drugim gusto naseljenim područjima, a minimalno duž postojeće osnovne mreže TEN-T kako bi se tim vozilima omogućilo kretanje unutar Unije;

66.  ističe da je potrebno utvrditi zajedničke tehničke specifikacije za mjesta za opskrbu UPP-om za pomorska plovila, plovila unutarnje plovidbe i motorna vozila, kako su utvrđene u Direktivi 2014/94/EU; poziva na uvođenje strogih i usklađenih sigurnosnih pravila te osposobljavanje za skladištenje UPP-a, njegovo ukrcavanje na brod i upotrebu na brodu diljem Unije uz mogućnost istovremenog utovara goriva i tereta; napominje da bi to trebalo pripremati u tijesnoj suradnji s Međunarodnom pomorskom organizacijom i Europskom agencijom za pomorsku sigurnost;

67.  naglašava da je u sektoru istraživanja i razvoja potrebno osigurati odgovarajuća financijska sredstva za razvijanje poboljšanih tehnologija za plovila unutarnje plovidbe, pomorska plovila i motorna vozila u cilju brzog prijelaza na flotu s nižim emisijama ugljika te za razvoj sustava za instaliranje mjesta za opskrbu UPP-om koji ne zahtijevaju ljudsku radnu snagu; također poziva Komisiju i države članice da pripreme poticaje za razvoj plovila i motornih vozila na UPP ili za njihovu nadogradnju kako bi umjesto tradicionalnih goriva upotrebljavali UPP;

68.  poziva Komisiju i države članice da stvore poticaje za transport UPP-a željeznicom jer bi se time s jedne strane rasteretio cestovni prijevoz, a s druge strane doprinijelo ekološkom i sigurnom prijevozu goriva s niskom razinom onečišćujućih tvari;

69.  poziva Komisiju da nakon savjetovanja s dionicima razmotri mogućnost da se uz Uredbu (EZ) br. 443/2009 o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija CO2 za nove osobne automobile, radi informiranja potrošača uvede ekvivalent CO2 za emisije ugljikovodika;

70.  napominje da bi upotreba tehnoloških rješenja UPP-a malih razmjera u određenim područjima, kao što su transport na velike udaljenosti i industrijske primjene visokih performansi, mogli ne samo doprinijeti postizanju ciljeva klimatske politike, nego i rezultirati značajnom poslovnom dobiti;

71.  napominje da je UPP, a posebno stlačeni prirodni plin (SPP), izvedivo rješenje i za javni prijevoz te da je već dostupan i može doprinijeti smanjenju onečišćenja zraka i onečišćenja bukom te poboljšati životne uvjete, posebice u gradskim aglomeracijama;

72.  napominje da iako UPP i SPP mogu predstavljati izvediva prijelazna rješenja za smanjenje utjecaja prijevoza na okoliš, njihova dugoročna korist ostvarit će se samo ako se istovremeno promiče nesmetan prijelaz na upotrebu ukapljenog bioplina (UBP) i drugih oblika obnovljive energije, ali i omogući interoperabilnost sustava UPP-a i UBP-a; ističe da se strategija EU-a za UPP mora uklopiti u šire europske klimatske i energetske ciljeve i prioritete te biti u skladu sa sporazumom COP21, s naglaskom na smanjenju potražnje, poboljšanju energetske učinkovitosti i postupnom ukidanju fosilnih goriva;

73.  ističe da je učinkovita infrastrukturna mreža za opskrbu UPP-om preduvjet za opsežno uvođenje UPP-a kao alternativnog goriva u prometnom sektoru; poziva Komisiju i države članice da pripreme poticaje za razvoj takve infrastrukture kako bi se riješili postojeći nedostaci u opskrbi i izgradila opskrbna mreža na cijelom teritoriju;

74.  ističe važnost infrastrukture za UPP u pomorskim i riječnim lukama radi promicanja multimodalnosti jer se takvom infrastrukturom mogu koristiti pomorska plovila, plovila unutarnje plovidbe i kamioni za daljnji kopneni prijevoz goriva; potiče nacionalne i regionalne operatore da usko surađuju kako bi se poboljšala multifunkcionalnost i iskoristivost te infrastrukture;

75.  smatra da je poticanje upotrebe prirodnog plina kao alternativnog goriva u prometu velik globalni izazov i poziva na predanost u postizanju smanjenja emisija putem Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO) i Međunarodne pomorske organizacije (IMO);

o
o   o

76.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, državama članicama, tajništvu Energetske zajednice te ugovornim stranama Energetske zajednice.

(1) SL L 307, 28.10.2014., str. 1.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0444.


Kako uskladiti nadzor ribarstva u Europi?
PDF 271kWORD 60k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. Kako uskladiti nadzor ribarstva u Europi? (2015/2093(INI))
P8_TA(2016)0407A8-0234/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji kojim se predviđa potreba za obvezivanjem na „održivi razvoj Europe” kao i na pružanje „visoke razine zaštite i poboljšanje kvalitete okoliša” te Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 11., 43. i 191.,

–  uzimajući u obzir članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1224/2009 o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike (Uredba o kontroli),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkoj ribarstvenoj politici, a posebno njezine članke 15. i 36.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 768/2005 o osnivanju Agencije za kontrolu ribarstva Zajednice,

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 1010/2009 o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/812 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu obveze iskrcavanja, a posebno njezine članke 7. i 9.,

–  uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 404/2011 o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike,

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 5. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća kojom se izmjenjuje Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike(1),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno 6. srpnja 2016. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 768/2005 o osnivanju Agencije za kontrolu ribarstva Zajednice(2),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. svibnja 2016. o sljedivosti proizvoda ribarstva i akvakulture u restoranima i maloprodaji(3),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0234/2016),

A.  budući da je područje primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 o uspostavi sustava kontrole Zajednice Europska unija;

B.  budući da obrasci o inspekcijskom nadzoru u različitim modelima izvješća o inspekcijama iz Provedbene uredbe (EU) br. 404/2011 međusobno nisu usklađeni te da se u njima iste stvari različito nazivaju, čime se stvaraju operativne poteškoće u prijenosu podataka između nadležnih tijela;

C.  budući da su posljednji protokoli o razmjeni podataka, koji su od ključne važnosti za uvođenje elektroničkih očevidnika o ribolovu, završeni u srpnju 2010. te budući da su elektronički očevidnici obavezni od siječnja 2010.;

D.  budući da postoji stvarna nejednakost, ili je osjećaju ribari, u pogledu pravilnosti, učestalosti, trajanja, strogosti, temeljitosti, djelotvornosti i metoda kontrole ribarstva u Europi, kao i potreba za ravnopravnim postupanjem bez diskriminacije;

E.  budući da bi napori za kontrolu ribarstva trebali obvezno uključivati potpuno i aktivno sudjelovanje sektora ribarstva;

F.  budući da se sustavom kaznenih bodova kažnjavaju ribarska plovila, a ne njihovi vlasnici, ribari ili druge osobe u proizvodnom lancu;

G.  budući da je održivo upravljanje morima i oceanima ponajprije u interesu sektora ribarstva;

H.  budući da, bez obzira na moguće regionalne razlike, postoje bitne razlike u primjeni europskih propisa u državama članicama, prije svega onih koji proizlaze iz Uredbe o kontroli, te budući da svaka država ima različit pravni sustav te različite upravne i pravosudne strukture, što se neizbježno odražava u sustavima upravnih i/ili kaznenih sankcija za nepridržavanje pravila ZRP-a i da u načelu zbog tih sustava dolazi do razlika i nepravednosti među državama članicama;

I.  budući da su utvrđeni rizici u slučajevima u kojima nacionalne inspekcijske službe nemaju uvijek pristup relevantnim podacima za djelotvornu inspekciju stranih plovila te budući da različiti pristupi kontrolama i sankcijama predstavljaju problem državama članicama kad se obrate državama zastavama broda u vezi s utvrđenim kršenjima;

J.  budući da je potrebna stroža kontrola proizvoda iz nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova koji dolaze u Europsku uniju, a potrebno je i da se u svim državama članicama zajamči ekvivalentna razina kontrole takvog ribolova;

K.  budući da su provedba Uredbe (EZ) br. 1224/2009 i odgovarajućih sankcija u nadležnosti država članica;

L.  budući da u određenim državama članicama nema specijaliziranih ribarskih inspekcija;

M.  budući da Europska agencija za kontrolu ribarstva (EFCA), koja je osnovana radi promicanja najviših zajedničkih standarda kontrole u okviru zajedničke ribarstvene politike, ima učinkovitu ulogu u usklađenoj provedbi sustava kontrole unatoč ograničenim resursima koji su joj raspolaganju;

N.  budući da Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) može doprinijeti poboljšanju i modernizaciji kontrole ribarstva, prije svega svojim proračunskim linijama 11 06 62 02 (kontrola i primjena zajedničke ribarstvene politike (ZRP) i integrirane pomorske politike (IPP)) i 11 06 64 (EFCA);

O.  budući da je odbacivanje ulova zabranjeno, može se dogoditi da su gospodarski subjekti u praksi sankcionirani samo zbog toga što ti ulovi premašuju najveću dopuštenu granicu utvrđenu zakonodavstvom EU-a i nacionalnim propisima iako se koriste sredstvima i instrumentima koji su dopušteni u okviru europskog prava i iako poduzimaju sve kako bi izbjegli slučajni ulov;

P.  budući da su se tehnike i oprema koje se koriste za ribolov promijenile i razvile te da se sustavi i tehnike koje se koriste za praćenje također trebaju osuvremeniti kako bi bili efikasni; podsjeća na to da bi se u tu svrhu mogao iskoristiti EFPR;

Q.  budući da je obveza iskrcavanja od ključne važnosti kad je riječ o kontroli i da joj stoga zakonodavac i tijela nadležna za kontrolu trebaju posvetiti posebnu pozornost;

R.  budući da ekonomične tehnologije praćenja na daljinu, kao što je automatski sustav identificiranja, omogućuju dobrovoljnu kontrolu, olakšavaju praćenje i povećavaju sigurnost ribara;

S.  budući da je nezakonit, neprijavljen i nereguliran ribolov kao i trgovina ribom ulovljenom u takvom ribolovu kriminalna aktivnost na globalnoj razini;

T.  budući da aukcije imaju bitnu ulogu u industriji morskih proizvoda te središnju ulogu u kontroli iskrcane ribe;

U.  budući da države članice imaju različite pravne sustave i da prikupljeni dokazi moraju biti dopušteni i iskoristivi u različitim sustavima koji su svojstveni svakoj državi članici u kojoj se vodi sudski postupak;

V.  budući da su najbolji saveznici u provedbi Uredbe o kontroli dobro osposobljeni, ohrabreni ribari koji razumiju koristi tih kontrola i stvarno ih poštuju;

I.– Prepreke za usklađivanje

1.  naglašava da je važno zajamčiti djelotvorne kontrole ribolovnih aktivnosti kako bi se osiguralo učinkovito iskorištavanje živih morskih resursa i očuvali ravnopravni uvjeti za sve flote EU-a; poziva države članice da zajamče učinkovitu provedbu Uredbe o kontroli;

2.  naglašava da ambicioznu borbu EU-a protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova diljem svijeta treba pratiti i djelotvorna primjena Uredbe o kontroli u vlastitim vodama;

3.  ističe raznovrsnost područja primjene kontrola i razlike koje postoje među mjestima gdje se one provode kao i diskriminirajuću prirodu kontrola ribarstva koja iz toga proizlazi, s obzirom na to da neke države članice provode kontrole od alata do dolaska na stol, a druge kontroliraju samo neke karike u lancu, ali ne i primjerice aspekte u pogledu prijevoza ulova ili ugostiteljskog sektora;

4.  uviđa znatno poboljšanje kontrola koje je omogućeno važećom Uredbom o kontroli, zajedno s Uredbom o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu, i to u pogledu konsolidacije mnogih prethodno zasebnih uredbi, uvođenja mogućnosti korištenja novih tehnologija, preliminarnih radnji za usklađivanje sankcija, pojašnjenja uloge Komisije i država članica, poboljšanja sljedivosti i drugih prednosti;

5.  podsjeća na to da na prihvaćanje uredbe od strane ribara utječe i njihov stav o tome smatraju li učinke provedbe poštenima, a nametnute propise smislenima te o tome postoji li kompatibilnost između Uredbe i obrazaca tradicionalnog ribolova te prakse;

6.  smatra da je potrebno razjasniti, klasificirati i utvrditi norme za ribolov u različitim morskim područjima;

7.  uočava organizacijsku raznovrsnost kontrola, pri čemu neke države kontrolu povjeravaju različitim upravama, dok je u drugima provodi jedno upravno tijelo, te primjećuje i različitost instrumenata, mehanizama te ljudskih, logističkih i financijskih resursa koji se koriste za provedbu tih kontrola; osim toga, uviđa da je zbog toga teško zajamčiti transparentnost u upravljanju i pristupu informacijama;

8.  ističe da se učinkovitost kontrola također razlikuje kad je riječ o golemoj raznolikosti ribolovnih područja EU-a koja obuhvaćaju ograničena i rubna područja čije ribolovne resurse u načelu dijele susjedne države članice, ali i vrlo udaljena ribolovna područja; u tom kontekstu posebno naglašava konkretne karakteristike najudaljenijih regija čije goleme i prvenstveno oceanske isključive ekonomske zone, zajedno s vrstom ribljih stokova koji se iskorištavaju (većinom dubokomorske vrste i izrazito migratorne pelagične vrste) i nestašicom alternativnih resursa, opravdavaju strože kontrole u tim regijama koje snažno ovise o ribolovu i iznimno su izložene štetnom utjecaju flota za koje je poznato da krše pravila ZRP-a;

9.  apelira na države članice da u potpunosti i ispravno provedu Uredbu o kontroli kako bi se imao jasan uvid u to koji se dijelovi trebaju poboljšati u predstojećoj reviziji, čime bi se zajamčila funkcionalna buduća Uredba o kontroli i jednostavna za primjenu;

10.  uočava razlike u pristupu provedbi kontrole, naime neke se provode na temelju procjene rizika, a one koje se odnose na ribolovne aktivnosti i distribucijske kanale ulova provode se nasumično;

11.  prima na znanje složenost važećih tehničkih mjera te golem broj odredbi, među kojima ima i kontradiktornih, uključujući mnoga odstupanja i iznimke, koje su razasute u nizu različitih pravnih tekstova, zbog čega su teške ne samo za razumijevanje nego i za kontrolu i provedbu;

12.  podsjeća da se većina nasumičnih kontrola provodi u trenutku iskrcavanja, dok provjere na moru otkrivaju očito veću stopu kršenja od one na kopnu jer se temelje na procjeni rizika;

13.  podsjeća na to da je, s obzirom na to da obveza iskrcavanja za ribare predstavlja suštinsku izmjenu, u „skupnoj” Uredbi (EU) 2015/812 predviđeno razdoblje prilagodbe od dvije godine prije nego što se kršenja obveze iskrcavanja počnu smatrati teškima; traži da se to razdoblje u slučaju potrebe produži;

14.  napominje da države članice, a ponekad čak i regije, zbog velikog broja neobveznih odredbi iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 na različite načine prenose pravila u nacionalno i regionalno zakonodavstvo; ističe da postoje teškoće u primjeni nekih od tih odredbi u praksi, bilo zbog neusklađenosti pravila s praksom, na primjer zbog posebnih karakteristika sektora ribarstva (flota, ribolovni alati, ribolovna područja i ciljne vrste) koje se znatno razlikuju među morskim bazenima država članica, bilo zbog proturječnosti koje mogu dovesti do toga da ih inspektori različito tumače;

15.  uviđa da se stopa prekršaja razlikuje od jedne države članice do druge te da za isti prekršaj sankcije mogu biti upravne ili kaznene; smatra da je sustav kaznenih bodova za ribolovne dozvole, u kojem se bodovi oduzimaju za kršenje pravila, relevantan europski instrument kojim se može pružiti okvir za sankcioniranje teških prekršaja, ali da bez potrebnog usklađivanja pogoršava već ionako nepravednu situaciju koja podrazumijeva razlike među subjektima u državama članicama; traži da se te razlike u sankcijama izbjegnu;

16.  napominje da je izostanak povjerenja i transparentnosti među državama članicama jedan od glavnih razloga za to da se podaci u pogledu uredbe gotovo ne razmjenjuju; potiče na prevladavanje te situacije kako bi se zajamčilo i dokazalo da svi ribari imaju jednake uvjete;

17.  podsjeća na to da EFCA prati primjenu zajedničkih standarda u pogledu kontrole, provjera i nadzora te da olakšava operativnu suradnju među državama članicama pripremom zajedničkih planova djelovanja; podsjeća na to da je važno proširiti mandat EFCA-e kako bi se provele zajedničke operativne mjere kontrole ribarstva na temelju kojih bi se mogao efikasno koordinirati rad raznih lokalnih, regionalnih i nacionalnih tijela, kao i agencija EU-a koje na razini EU-a obavljaju funkcije obalne straže; traži da EFCA poveća resurse za navedenu zadaću;

18.  podsjeća na to da je provedba ključnog programa osposobljavanja inspektora u području ribarstva koju organizira EFCA bitna točka u standardizaciji obuke i postupaka kontrole te poziva sve države članice da se njime koriste; konstatira da države članice, osim ako to ne primjenjuju na dobrovoljnoj osnovi, nemaju iste standarde osposobljavanja već se njihovi sustavi razlikuju u pogledu sadržaja diploma, zapošljavanja i ciljeva;

19.  napominje da se obuka i obavještavanje ribara u državama članicama provode na različit način te da nije uveden nijedan mehanizam za pojednostavljenje i dostupnost svrhe i sadržaja Uredbe o kontroli; smatra da u takvoj situaciji dolazi do nepoznavanja koje je velika prepreka za poželjnu usklađenu primjenu zakonodavstva; snažno potiče čim skorije uvođenje tih mehanizama;

20.  utvrđuje da iako su tijekom godina potrošači postali svjesniji podrijetla i identifikacije onog što kupuju, zahvaljujući i sveobuhvatnoj kampanji o podizanju razine osviještenosti koju je pokrenula Europska komisija, ti isti potrošači ne mogu dobiti odgovarajuće informacije o ribljim proizvodima koji se poslužuju u restoranima jer za to ne postoji obveza u toj zadnjoj karici u trgovinskom lancu;

21.  ističe da je uporaba novih tehnologija za praćenje i prijenos podataka u stvarnom vremenu te komunikaciju od ključne važnosti za poboljšanje pomorskog nadzora; traži da se instrumenti kojima se koriste države članice učine tehnički kompatibilnima i da se obeshrabruju djelomično dijeljenje baza podataka u pogledu kontrole kao i razlike i gubitak učinkovitosti koje iz toga proizlaze;

22.  ističe da ne postoji procjena stvarne nemogućnosti provedbe određenih pravila koja ovisi o tehnološkoj razini plovila, logistici na kopnu i organizaciji sektora u različitim lukama;

23.  ističe ulogu EFPR-a, a posebno njegova proračuna namijenjenog kontroli ciljeva ZRP-a koji iznosi 580 milijuna EUR za razdoblje 2014. – 2020.;

24.  naglašava da je potrebno zajamčiti jedinstveno zajedničko tržište i ispunjavanje zahtjeva povezanih s kontrolom na jednak način u svim državama članicama, uz jednaku razinu kvalitete unutarnjih i vanjskih kontrola unutar država članica, bez obzira na granicu preko koje proizvodi ulaze u EU;

II.– Prijedlozi za poboljšanja

25.  zalaže se za pojednostavljenje i poboljšanje zakonodavstva Unije te za smanjenje administrativnog opterećenja kako bi se postigao cilj „bolje izrade zakonodavstvaˮ, i to prije svega ograničenom i ciljanom revizijom Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009, koja je predviđena i očekivana najkasnije 2017., zadržavajući istodobno djelotvorna pravila kojima se mogu spriječiti, otkriti i sankcionirati kršenja ZRP-a te stavljajući naglasak prvenstveno na bolju provedbu normi u različitim državama članicama, posebno zalaganjem za veću usklađenost, pod uvjetom da se pojednostavljenje temelji na čvrstom postojećem okviru kontrole te da se njime ne smanjuju najviši standardi u pogledu zaštite na radu, zaštite okoliša, sindikalne ili socijalne zaštite;

26.  smatra da je za regionalizaciju predviđenu u novom ZRP-u potreban pouzdan i usklađen sustav kontrole; snažno se protivi slabljenju Uredbe o kontroli te smatra da države članice već mogu primijeniti fleksibilnost predviđenu postojećim okvirom;

27.  traži da na toj reviziji zajednički rade europske institucije i sektor ribarstva, a posebno sektor tradicionalnog malog obalnog ribolova, koji bi svako novo zakonodavstvo trebalo nastojati zaštititi i poticati;

28.  naglašava da je pri uspostavi ili reviziji pravnih instrumenata potrebno voditi rasprave s različitim nacionalnim i regionalnim tijelima te tijelima najudaljenijih regija;

29.  navodi da bi uža suradnja među državama članicama bila način za dodatno usklađivanje kontrola; u tom pogledu naglašava važnost stručnih skupina za poštovanje obveza koje proizlaze iz sustava Unije za kontrolu ribarstva;

30.  podsjeća Komisiju da je potrebno stvoriti pravno i operativno okruženje prije provedbe obaveznih pravila, čime će se izbjeći paradoksalne situacije;

31.  smatra da Europska komisija treba zajamčiti homogeno i ispravno prenošenje te provjeriti stanje provedbe postojećeg zakonodavstva, na primjer određivanjem minimalnog postotka serije robe koju svaka država članica treba provjeriti; nadalje, smatra da bi postupci kontrole trebali biti transparentni, ujednačeni i standardizirani, čime će se državama članicama omogućiti ravnopravni uvjeti za kontrolu njihovih ribara te da bi pravila kontrole trebala biti jednostavnija, sveobuhvatnija i dosljedna;

32.  zalaže se za strože kontrole kako bi se spriječio uvoz ribe iz nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova osnivanjem, među ostalim, nacionalnih obavještajnih timova specijaliziranih inspektora u području ribarstva koji su najsposobniji prepoznati rizik, kao i za utvrđivanje minimalnog postotka serije robe koju treba provjeriti;

33.  smatra da je potrebno prikupiti kvalitetne podatke o obvezi iskrcavanja te upravljati njima i koristiti ih radi kontrole i procjene učinkovite provedbe obveze iskrcavanja te da je potrebno uskladiti prikupljanje podataka sa zahtjevima iz revidirane zajedničke ribarstvene politike (ZRP);

34.  poziva države članice i njihova tijela za kontrolu morskog ribarstva da osnuju timove specijaliziranih inspektora u području ribarstva; podupire suradnju među državama članicama i poziva na njihovu suradnju tako da razmjenjuju inspektore, metode kontrole, podatke i analize rizika te informacije o kvotama plovila koja plove pod zastavom;

35.  podsjeća da je provedba Uredbe o kontroli u nadležnosti država članica; poziva države članice da poštuju svoje obveze te da međusobno usko surađuju radi razmjene dobrih praksi i podataka kao i da omoguće interoperabilnost sustava kontrole;

36.  smatra da bi ujednačena i predvidljiva primjena različitih vrsta mogućih inspekcija, koja se može postići donošenjem cjelovite definicije, usklađivanjem i pojašnjenjem tih inspekcija, doprinijela uspostavi potrebnih ravnopravnih uvjeta za cijeli sektor ribarstva EU-a;

37.  ističe da se u pojedinim regijama upravlja bazenima zajedno s trećim zemljama, te poziva na jačanje suradnje država članica i trećih zemalja;

38.  smatra da je potrebno pojačati suradnju i koordinaciju između država članica, Europske agencije za kontrolu ribarstva i Komisije;

39.  traži da se na razini EU-a uvede homogeno osposobljavanje inspektora u području ribarstva koje bi provodili EFCA i institucije za osposobljavanje u državama članicama i koje bi se temeljilo na jedinstvenom nastavnom programu i standardiziranim pravilima, a koje bi se djelomično moglo financirati iz EFPR-a;

40.  traži da se uz pomoć EFPR-a prevede i široko distribuira ključni program koji je izradila EFCA, na primjer obukom za nacionalna tijela u vezi s primjenom; predlaže da se taj priručnik dopuni primjerima dobre prakse koju primjenjuju inspektori;

41.  naglašava važnost ocjenjivanja i certificiranja inicijativa za osposobljavanje u pogledu kontrole koje nudi treća strana;

42.  predlaže poboljšanje osposobljavanja i obavještavanja ribara, što bi mogle provoditi njihove strukovne organizacije i obalne akcijske skupine kako bi se poboljšalo razumijevanje svrhe i opće važnosti pravila te potakla kultura razumijevanja i poštovanja tih pravila; u tu svrhu preporučuje učinkovitu suradnju sa savjetodavnim odborima; predlaže uspostavu internetskih baza podataka za dokumente i informacije (uključujući sustav kaznenih bodova) relevantne za ribarstvo u mjeri u kojoj to dopuštaju važeća pravila o zaštiti podataka, čime će pravila postati dostupna svima kako bi ih mogli pročitati i razumjeti; traži od Komisije da ocijeni postojeća osposobljavanja za buduće ribare u Europi i da svoje zaključke obznani u obliku komunikacije;

43.  predlaže da se razmotri mogućnost uspostave elektroničkog registra EFCA-e (jedinstvena točka EFCA-e) s obrascima spremnim za ispis ili elektroničkim obrascima za inspekcije te za centralizaciju izvješća o inspekcijama; napominje da bi se taj registar EFCA-e mogao također upotrijebiti za primanje i centraliziranje potvrda o ulovu koje izdaju države članice i treće zemlje;

44.  predlaže poboljšanje javnih komunikacijskih sustava kojima se koriste agencije koje obavljaju kontrole te naglašava važnost periodičnog širenja informacija o obavljenom poslu i dobivenih rezultata te konstantnog pružanja informacija o pravilima koja se primjenjuju na riblje resurse, poput minimalne veličine te vremenskih i prostornih ograničenja;

45.  ističe da je potrebno ojačati ulogu EFCA-e, a posebno njezin proračun, nadležnosti i ljudske resurse; predlaže reviziju uvjeta iz članaka 94. i 95. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 kojima se uređuje njezino djelovanje u pogledu intervencije, a posebno da joj se dodijeli pravo na intervenciju u slučajevima kad su ribolovni resursi prekomjerno iskorišteni te kad nije ostvaren najveći održivi prinos;

46.  naglašava da je važno ojačati i konsolidirati kontrole, a posebno u državama članicama koje su dosad slabo provodile Uredbu o kontroli radi borbe protiv nezakonitog ribolova, poštovanja pravila ZRP-a i poboljšanja kvalitete prikupljenih podataka;

47.  podsjeća na to da je važno imati kapacitete za razmjenu podataka u stvarnom vremenu, naročito tijekom kontrola koje Agencija provodi u suradnji s državama članicama i koordinira u okviru zajedničkih planova djelovanja;

48.  naglašava da je važno povećati prisutnost EFCA-e u državama članicama, uključujući najudaljenije regije;

49.  preporučuje da u Upravnom odboru Agencije budu barem dva predstavnika Europskog parlamenta, u kojem je već šest predstavnika iz Komisije i po jedan iz svake države članice, da predstavništvo bude paritetno (jednak broj žena i muškaraca) te da te predstavnike imenuje Odbor za ribarstvo Europskog parlamenta među svojim članovima;

50.  predlaže proširenje opsega kontrole, na primjer proširenjem opsega praćenja, na cijeli lanac proizvodnje te dodjelu odgovornosti za kontrolu na moru jednom upravnom tijelu kako bi se izbjegla preklapanja u provedbi kontrole, čime se bespotrebno troše ljudski, logistički i financijski resursi, izazivaju nejasnoće i stvara nepotreban pritisak na subjekte u sektoru ribarstva; osim toga poziva na uspostavu formalne suradnje između institucija država članica tako da se cijeli proizvodni lanac u sektoru ribarstva može učinkovito kontrolirati;

51.  traži od Komisije da ocijeni bi li se kazneni bodovi trebali povezati s ribolovnim dozvolama; ističe da bi se na taj način u slučaju prodaje plovila s dozvolom prenijeli i kazneni bodovi, zbog čega bi se mogla smanjiti vrijednost nekih plovila i onemogućiti njihova eventualna preprodaja, na primjer mladim ribarima koji se žele baviti tom djelatnošću;

52.  preporučuje donošenje konkretnih mjera kako bi se u restoranima svjesnije i odgovornije konzumirali riblji proizvodi, a da se pritom ne isključi obveza za ugostitelja da pruži minimalne informacije o proizvodima, te potrošačima istodobno omogućila neizravna kontrola;

53.  predlaže da pokrajine ili regije samostalno provode inspekcije unutarnjih voda, državne inspekcije za morsko ribarstvo područje do 12 nautičkih milja i inspekcije EU-a sve ostale vode;

54.  smatra da bi kontrole koje se temelje na procjeni rizika trebale zasnivati na listi transparentnih, konkretnih i mjerljivih minimalnih kriterija utvrđenih na europskoj razini;

55.  poziva na to da se sankcije usklade, ali da i dalje budu razmjerne i nediskriminrajuće te da djeluju odvraćajuće; prednost daje ekonomskim sankcijama, uključujući privremene suspenzije aktivnosti, pred kaznenim sankcijama, no također smatra da bi, kako je predviđeno u članku 17. Uredbe (EU) br. 1380/2013, prednost trebalo dati poticajima za ribare koji poštuju pravila ZRP-a kako bi se spriječila kršenja;

56.  podsjeća na to da su sankcije u nadležnosti država članica i da Europska unija nema pravnu mogućnost nametnuti njihovo usklađivanje na osnovi Uredbe (EZ) br. 1224/2009; no podsjeća na važnost sustava bodova kao okvira za sankcije te poziva države članice da poduzmu inicijative za opsežno usklađivanje sankcija, posebno kaznenih, kako bi se uklonile postojeće razlike;

57.  smatra da se sustavom usputnog ulova zapravo utvrđuje objektivna i apsolutna odgovornost za gospodarske subjekte koji se bave ribolovom, koji moraju odgovarati čak i ako su u potpunosti postupali u skladu sa zakonom i uz dužnu pažnju kako bi izbjegli slučajni ulov;

58.  potvrđuje da su opća načela prava Europske unije nespojiva sa sustavom u kojem je pojedinac objektivno pozvan na odgovornost zbog nečeg što nije učinio namjerno ili iz nehaja;

59.  potiče Komisiju i države članice da razmisle o razradi usklađene minimalne razine kazni za teške prekršaje i/ili opetovano nezakonito ponašanje;

60.  zalaže se za uvođenje strožih sankcija za nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov;

61.  poziva na stvaranje mehanizama kojim će se naglasiti dobri primjeri radi boljeg pridržavanja pravila;

62.  smatra da je tumačenje nekih odredbi, na temelju kojih se propisuju sankcije zbog prekoračenja ograničenja slučajnog ulova, a da se u obzir uopće ne uzme nepostojanje namjere ili nehaja pri zakonitom postupanju, u očitoj suprotnosti s temeljnim načelima Europske unije uvrštenim u članak 6. Ugovora o Europskoj uniji, koji je dio primarnog zakonodavstva;

63.  traži od Komisije da utvrdi smjernice jednostavne za primjenu i lako razumljive kako bi se spriječilo nejednako postupanje među državama članicama, posebno u slučaju kad gospodarski subjekti samostalno daju informacije o usputnom ulovu te time pokazuju da su radili u dobroj vjeri i da je usputni ulov ulovljen u potpunosti slučajno;

64.  smatra da će se kontrole postati pravednije, ujednačenije i efikasnije ako se akterima pomogne da ulože u moderne tehnologije i opremu koja je kompatibilna među državama članicama te koja se može lako modernizirati;

65.  potiče uspostavu mehanizama financiranja radi povećanja korištenja ekonomičnih tehnologija za dobrovoljne kontrole i povećanja praćenja i sigurnosti ribara, posebno u malom artizanalnom ribolovu;

66.  naglašava važnost elektroničkih tehnologija (elektroničko izvješćivanje i elektronički sustavi praćenja) koje predstavljaju potencijalno ekonomično rješenje za proširenje praćenja aktivnosti na moru;

67.  izjavljuje da se protivi svim obveznim sustavima videonadzora na plovilima;

68.  skreće pozornost Komisije na činjenicu da bi korištenje novih tehnologija za promatranje zemlje, poput satelita Sentinel, bilo od koristi pri kontroli ribarstva;

69.  preporučuje da se provode ekvivalentne kontrole uvoznih proizvoda ribarstva, ribolova s obale i rekreacijskog ribolova te flota EU-a koje love u vodama izvan voda EU-a i flota trećih zemalja koje love u vodama EU-a kako bi se zajamčila ekvivalentna razina dostupnosti za cijelo europsko tržište; predlaže da razmjena podataka bude obvezna kad je riječ o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu;

70.  ustraje u tome da dostupna proračunska sredstva, posebno ona u okviru EFPR-a, moraju biti realistična, dosljedna i dostatna za daljnje ostvarivanje ciljeva kontrola;

71.  preporučuje da se zajamči očuvanje aukcijskih centara koji su od ključne važnosti za određena područja, i to uz pomoć sredstava iz EFPR-a, jer oni doprinose transparentnosti i sljedivosti te olakšavaju kontrolu ribarstva;

72.  podržava uvrštenje utjecaja rekreacijskog ribolova u revidiranu Uredbu o kontroli;

73.  traži da se razvije sustav za praćenje, prijenos informacija i analizu podatka koji je kompatibilan u cijeloj Uniji; među ostalim, traži da se u skladu s važećim pravilima o zaštiti podataka Komisiji povjeri zadaća utvrđivanja okvira za razmjenu podataka i informacija; naglašava da je transparentan okvir za razmjenu podataka i informacija ključan kako bi se utvrdilo postoje li ravnopravni uvjeti za sve;

74.  naglašava da provedba obveze iskrcavanja mora biti popraćena odgovarajućom fleksibilnošću u pogledu njezine kontrole jer bi obzir trebalo uzeti temeljne izmjene koje ta obveza podrazumijeva za ribarstvo, posebno kad je riječ o mješovitom ribolovu; podsjeća na to da je u skladu s Uredbom (EU) 2015/812 u pogledu obveze iskrcavanja važno sankcije i sustav kaznenih bodova u slučaju teških prekršaja povezanih s nepoštovanjem obveze iskrcavanja primjenjivati progresivno;

75.  naglašava da informacije o tome je li i kako države članice sankcioniraju razne vrste prekršaja, i o tome jesu li sankcije dosljedno primjenjivane, bez obzira na zastavu plovila, moraju biti dostupne dionicima i javnosti, uz puno poštovanje privatnosti uključenih strana;

o
o   o

76.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0083.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0307.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0222


Poboljšanje povezanosti i dostupnosti prometne infrastrukture u srednjoj i istočnoj Europi
PDF 382kWORD 64k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o poboljšanju povezanosti i dostupnosti prometne infrastrukture u srednjoj i istočnoj Europi (2015/2347(INI))
P8_TA(2016)0408A8-0282/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o provedbi Bijele knjige o prometu iz 2011.: razmatranje aktualnog stanja i put naprijed prema održivoj mobilnosti(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. prosinca 2015. o održivoj gradskoj mobilnosti(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. svibnja 2012. o budućnosti regionalnih zračnih luka i zračnih usluga u EU-u(3),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, posebno njegov članak 170.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1315/2013(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1316/2013(5),

–  uzimajući u obzir izvješće naslovljeno „Sigurnost na cestama u Europskoj uniji” koje je Komisija objavila u ožujku 2015.(6),

–  uzimajući u obzir zaključke sastanka ministara zemlja podunavske regije od 3. prosinca 2014. o učinkovitoj obnovi i održavanju infrastrukture plovnih putova na Dunavu i njegovim pritocima(7),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Łańcuta od 3. ožujka 2016. o jačanju suradnje u području prometa u Karpatima i nastavku izgradnje prometnog pravca Via Carpathia(8),

–   uzimajući u obzir Berlinski proces i sastanak na vrhu zemalja zapadnog Balkana održan 2014., sastanak na vrhu u Beču održan 2015. i Parišku konferenciju održanu 2016.,

–  uzimajući u obzir akcijski plan za Strategiju Europske unije za regiju Podunavlja (SEC(2010)1489),

–  uzimajući u obzir akcijski plan za Strategiju Europske unije za regiju Baltičkog mora (SWD(2015)0177),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za regionalni razvoj (A8-0282/2016),

A.  budući da povezanost i dostupnost prometne infrastrukture ima veliki utjecaj na gospodarski rast, gospodarsku konkurentnost, zapošljavanje i teritorijalnu koheziju EU-a i njegovih regija; budući da su srednja i istočna Europa važan dio europskog jedinstvenog tržišta koji može privući ulaganja i doprinijeti gospodarskom rastu u cijelom EU-u te budući da bi se svim načinima prijevoza bez iznimke trebalo doprinijeti povećanju konkurentnosti, intermodalnosti i ekološkoj tranziciji kako bi se bolje potaknuo razvoj jedinstvenog tržišta;

B.  budući da se poboljšanjem povezanosti i dostupnosti prometne infrastrukture u srednjoj i istočnoj Europi postižu ciljevi kohezijske politike, naročito u pogledu ostvarivanja željenog gospodarskog razvoja pograničnih područja;

C.  budući da je prometna infrastruktura u većini regija srednjih i istočnih dijelova EU-a i dalje nedovoljno razvijena u usporedbi s onom iz drugih europskih regija te budući da se, usporedno sa slabo razvijenom prometnom infrastrukturom u srednjoj i istočnoj Europi, u središtu Europe nalazi jedna od najgušćih i najrazvijenijih mreža na svijetu; budući da građani očekuju da države članice uz potporu EU-a zajedno rade na njezinu poboljšanju;

D.  budući da su europski strukturni i investicijski fondovi (fondovi ESI) glavni izvor ulaganja u javni promet u srednjoj i istočnoj Europi te da je Instrument za povezivanje Europe važan instrument financiranja daljnjeg razvoja prometne infrastrukture u regiji kao dio koridora osnovne mreže TEN-T; budući da nedostatak administrativnih kapaciteta u nacionalnim, regionalnim i lokalnim upravama može dovesti do niske razine apsorpcije sredstava iz fondova EU-a te stoga države članice u srednjoj i istočnoj Europi, kao i u drugim dijelovima EU-a, iz raznih razloga, među kojima su nedovoljna priprema i učinkovitost, nisu uvijek maksimalno iskoristile financiranje iz fondova EU-a; budući da je potrebno potaknuti izgradnju kapaciteta i pružanje tehničke pomoći kako bi se potaknulo pokretanje većeg broja dobrih projekata i pružila potpora javnim upravama pri upravljanju sredstvima EU-a;

E.  budući da bi se intenzivnijim radom na važnim projektima kao što su prometni pravac Via Carpathia i pruga Rail Baltica kao i razvojem koridora osnovne mreže Bliski istok – Istočni Mediteran i Baltik – Jadran te jadransko-jonskog koridora i koridora TRACECA, pružio snažan poticaj za poboljšanje povezanosti i dostupnosti prometne infrastrukture u tom dijelu EU-a; budući da će se pružanjem podrške tješnjoj suradnji susjednih trećih zemalja i država članica EU-a iz srednje i istočne Europe, među ostalim i u području željezničkog prometa i infrastrukture, doprinijeti poboljšanju željezničkih veza između Europske unije, susjednih zemalja i regija te Azije;

F.  budući da su dobro razvijene prekogranične prometne veze ključne za regionalnu konkurentnost i snažnije širenje malih i srednjih poduzeća u pograničnim područjima, posebno u pogledu javnog prijevoza, te za podupiranje socijalne inkluzije ekonomski ugroženog stanovništva; budući da u mnogim državama članicama srednje i istočne Europe još uvijek nedostaju dobre prekogranične prometne veze, posebno željezničke veze; budući da neučinkovite veze između različitih načina prijevoza i nedostatak mrežnih sustava između osnovnog i općeg prijevoza znače da nema dostatne interoperabilnosti među različitim načinima prijevoza, a dobrom interoperabilnošću ne samo da bi se smanjila cijena za putnike i cijena prijevoza tereta i poboljšala fleksibilnost usluga prijevoza, nego bi se i doprinijelo rješavanju ekoloških i socijalnih pitanja;

G.  budući da usklađeno poboljšanje prometne infrastrukture može imati pozitivan utjecaj na okoliš i na energetsku učinkovitost prometa;

Horizontalni aspekti

1.  naglašava da je potrebno poboljšati povezanost i dostupnost infrastrukture za promet prema srednjem i istočnom dijelu EU-a, iz i unutar tih dijelova, te pritom u obzir uzeti potrebe gospodarstva i načela održivog razvoja; ponavlja da su ciljevi mreže TEN-T uspostava veza koje nedostaju, uklanjanje uskih grla i jamčenje besprijekornih veza za prijevoz putnika i tereta na velike udaljenosti i njihov regionalni prijevoz, posebno u prekograničnim regijama; smatra da upotreba sredstava EU-a treba odražavati stvarne potrebe za ulaganjima kako bi se do 2030. u regiji dovršila osnovna mreža TEN-T; napominje da osim izgradnje nove infrastrukture EU treba ulagati u modernizaciju i dovršavanje postojeće prometne infrastrukture;

2.  naglašava važnost usklađenog projektnog planiranja država članica, uzimajući u obzir u najvećoj mogućoj mjeri glavne nacionalne planove za promet i usklađenost sa zemljama kandidatkinjama, uz provedbu stvarne procjene prometnih potreba, u skladu s Bijelom knjigom EU-a o prometu, uključujući analizu troškova i koristi te savjetovanja s dionicima; napominje da je ex ante uvjet izrade glavnih planova za promet pomogao državama članicama da odrede prioritete u pogledu svojih ulaganja u promet; smatra da nadležne službe Komisije trebaju ocijeniti glavne planove i omogućiti daljnje postupanje u vezi s njima kako bi se zajamčilo da su oni u skladu s ciljevima i prioritetima EU-a;

3.  snažno preporučuje bolje iskorištavanje postojećih politika i instrumenata za regionalnu suradnju kao što su europska teritorijalna suradnja (ETS), Interreg, a posebno europske grupacije za teritorijalnu suradnju (EGTS) kako bi se poboljšao prekogranični promet među regijama i uklonila uska grla;

4.  smatra da makroregionalne strategije EU-a, na primjer one koje su već donesene za baltičku regiju, Podunavlje i jadransko-jonsku regiju te moguća buduća strategija za karpatsku i crnomorsku regiju, nude inovativan upravljački okvir za suočavanje s izazovima u području prometne politike koje države članice ne mogu riješiti same kako bi se zajamčili bolji prometni uvjeti;

5.  pozdravlja završetak prvih planova rada za koridore osnovne mreže TEN-T za 2015. i usvajanje novih planova za daljnje proširenje mreže TEN-T na države zapadnog Balkana; naglašava da bi se provedbom osnovne mreže trebao također poticati razvoj sveobuhvatne mreže, a naročito razvoj veza koje imaju prekograničnu važnost i utječu na konsolidaciju koridora; ističe važnost gradskih čvorišta i njihovu ulogu u povećanju protoka prometa, i u prijevozu putnika i u prijevozu tereta;

6.  ističe da se razlike u razvoju infrastrukture i njezine kvalitete između regije srednje i istočne Europe i ostatka Europe mogu smanjiti jasnom, konkretnom i integriranom strategijom na razini EU-a;

7.  podsjeća Komisiju na njezinu obvezu u skladu s Bijelom knjigom o prometu iz 2011. do 2020. u okviru koje je usvojila plan provedbe 40 konkretnih mjera za razvoj konkurentnog i resursno učinkovitog europskog prometnog sustava; podsjeća na to da je jedan od njezinih dugoročnih ciljeva preusmjeravanje 30 % cestovnog prometa preko 300 km na željeznički ili vodni prijevoz do 2030., a više od 50 % do 2050., čime će se znatno smanjiti promet u srednjoj i istočnoj Europi;

8.  smatra da je razvoj prometnih čvorišta ključan element za međusobnu povezanost prijevoza na velike udaljenosti, regionalnog i gradskog prijevoza, čime se promiče efikasnost, intermodalnost i razvoj poduzetništva u regiji, imajući na umu i da digitalizacija može pružiti znatne prilike za poboljšanje rezultata cijelog logističkog lanca, uključujući pružanje podataka svim dionicima (dijeljenje podataka) za razvoj novih usluga i praksi;

9.  naglašava da se pri izgradnji i modernizaciji cestovne infrastrukture u srednjoj i istočnoj Europi, ako je to primjereno, u obzir trebaju uzeti potrebe biciklista; naglašava važnost razvijanja kružne infrastrukture u zemljama srednje i istočne Europe, čime će se povećati sigurnost, smanjiti broj žrtava u prometnim nesrećama i poboljšati kvaliteta života i zdravlja ljudi u EU-u; ističe da se biciklističkom mrežom EuroVelo, a posebno rutom br. 13 (Ruta Željezne zavjese), Istočnoeuropskom rutom i rutom od Atlantika do Crnog mora, u kombinaciji sa željezničkim vezama, nude zanimljive mogućnosti za mala i srednja turistička poduzeća u makroregijama srednje i istočne Europe te da ih je stoga potrebno poticati;

10.  ističe da su za usklađeniji ekonomski razvoj država članica u zapadnim, srednjim i istočnim dijelovima EU-a potrebna velika ulaganja; naglašava da je potrebna bolja koordinacija među europskim i nacionalnim tijelima, posebno u pogledu realizacije osnovnog dijela mreže TEN-T; međutim, podsjeća na to da se pri usklađivanju potrebnom na europskoj razini u obzir moraju uzeti konkretni izazovi u državama članicama kao i razlike u njihovim gospodarstvima te sustavima socijalne skrbi i kvaliteti infrastrukture, te demografske promjene; naglašava potencijal za zapošljavanje u željezničkom sektoru koji bolje funkcionira; poziva na uklanjanje svih proizvoljnih prepreka slobodnom kretanju robe i usluga te ustraje u tome da se zemlje trebaju suzdržati od njihova uvođenja;

11.  poziva države članice i Komisiju da zajamče sinergije i međusobnu komplementarnost u financiranju iz Instrumenta za povezivanje Europe, europskih strukturnih i investicijskih fondova, Instrumenta pretpristupne pomoći te instrumenata Europske investicijske banke i Europske banke za obnovu i razvoj pri provedbi projekata prometne infrastrukture u srednjem i istočnom dijelu EU-a kako bi se znatno poboljšalo njihovo korištenje i diversifikacija; ističe potrebu za razmjenom i širenjem iskustva i znanja u pogledu pripreme i primjene projekata kad se financiraju iz različitih instrumenata (tzv. „miješanje fondovaˮ); podsjeća na to da je važno pravovremeno se koristiti sredstvima iz Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) kako bi se unaprijedili komercijalno održivi projekti utemeljeni na tržištu; potiče Komisiju, Europsku investicijsku banku i Europski savjetodavni centar za ulaganja da pojačaju svoju suradnju s nositeljima projekta u srednjoj i istočnoj Europi kako bi se zajamčilo da se EFSU koristi za kvalitetne projekte u području inovativnih i održivih načina prijevoza; naglašava važnost EFSU-a u razvoju projekata prometne infrastrukture svih vrsta; ističe da se zasad većina infrastrukturnih projekata predviđenih za financiranje iz EFSU-a nalazi u zapadnoj Europi; stoga u vezi s EFSU-om poziva Komisiju da potiče ulagače da podrže projektne platforme usmjerene na projekte prometne infrastrukture u srednjoj i istočnoj Europi; naglašava važnost financiranja kohezijske politike za razvoj prometne infrastrukture u zemljama srednje i istočne Europe, čija kvaliteta često dosta zaostaje za prometnim mrežama zapadne Europe, i imajući to na umu poziva da se potrebni resursi i razina financiranja zajamče u sklopu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira;

12.  podsjeća na to da je iz Kohezijskog fonda u Instrument za povezivanje Europe prebačen iznos od 11 305 500 000 EUR koji se treba upotrijebiti u prometnom sektoru u državama članicama koje imaju pravo na potporu iz Kohezijskog fonda; naglašava da bi korištenje svih tih odmah dostupnih sredstava trebalo biti prioritet, posebno u kontekstu aktualne stope apsorpcije, u odnosu na sudjelovanje trećih strana u ulaganjima u slučajevima kad je ono potaknuto političkim razlozima, a ne poslovnim interesima;

13.  poziva države članice u srednjoj i istočnoj Europi da zajamče visoku razinu transparentnosti i kontrole pri upotrebi tih sredstava EU-a te da što prije javno objave podatke o njihovoj dodjeli;

14.  skreće pozornost na mogućnosti koje nude hibridni projekti javno-privatnog partnerstva s obzirom na to da međusobno povezuju izvore financiranja infrastrukturnih ulaganja s bespovratnim sredstvima EU-a (do 85 % ukupnih prihvatljivih troškova), javnim sredstvima u obliku sufinanciranja koje treba osigurati korisnik i sredstvima privatnih poduzeća; istodobno naglašava da su sredstva EU-a i proračunska sredstva i faktor kojim se povećava pouzdanost ulaganja jer ona smanjuju rizik za privatni sektor; ističe da privatni sektor ujedno ima koristi od stabilnih dugoročnih ugovora koji ne ovise o gospodarskim, političkim i proračunskim fluktuacijama u zemljama; stoga potiče države članice da po potrebi iskoriste javno-privatna partnerstva koja mogu biti povoljan način ulaganja u infrastrukturu, naročito u slučaju provedbe složenih infrastrukturnih projekata za koje su, s jedne strane, potrebni veliki iznosi, a koji generiraju maleni povrat uloženih sredstava i, s druge strane, pri kojima postoji želja da se zajamči učinkovito pružanje visokokvalitetne javne usluge; u tom kontekstu poziva Komisiju da državama članicama u regiji srednje i istočne Europe pruži tehničku pomoć u svjetlu činjenice da neke od tih država imaju malo iskustva u radu s financijskim instrumentima i uključivanju privatnog sektora u velike projekte; traži od Komisije i da u suradnji s nacionalnim, regionalnim i lokalnim upravama redovito predstavlja opći pregled prometnih projekata koji se financiraju iz različitih fondova EU-a, zajedno s njihovim troškovima;

15.  poziva Komisiju i države članice da usklade i pojednostave postupke javne nabave, izdaju smjernice za javno-privatna partnerstva, zajamče primjeren okvir državne potpore te pojednostave postupke izdavanja dozvola kako bi se olakšala provedba prometnih projekata, a posebno prekograničnih projekata;

16.  ističe da se europski strukturni i investicijski fondovi mogu koristiti za razvoj veza koje nedostaju u pograničnim područjima srednje i istočne Europe te konsolidaciju postojeće infrastrukture kako bi se zajamčio potpuni pristup jedinstvenom tržištu i dodatno poticao gospodarski rast; u tom pogledu naglašava da je odgovarajuće i dostatno financiranje lokalne infrastrukture osnovni i neizbježni preduvjet za gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju s obzirom na to da je promet od ključne važnosti za regionalni razvoj;

17.  podsjeća na to da bi se europski strukturni i investicijski fondovi mogli koristiti i za povećanje administrativnih kapaciteta posredničkih tijela i korisnika jer bi inače potpora EU-a za ulaganja u promet u regiji mogla biti ugrožena; napominje da se mehanizam za pomoć JASPERS dosad u tome pokazao od osobite pomoći i stoga bi se, osim običnog nastavka njegove provedbe, mogao razmotriti i u formi stalnijeg institucionalnog okvira; ističe da bi tehnička pomoć koja se nudi preko Europskog savjetodavnog centra za ulaganja trebala pomoći javnim i privatnim promotorima projekta da stvore stabilni portfelj zrelih i dobro strukturiranih projekata kako bi financijski instrumenti bili od dugoročne koristi; podsjeća na to da europski koordinatori za koridore osnovne mreže imaju politički mandat, ali nemaju dovoljno administrativnih kapaciteta; poziva Komisiju i države članice da poduzmu korake za pojednostavljenje javnog upravljanja tim resursima kako bi se izbjegla nepotrebna birokracija;

18.  poziva Komisiju i EIB da bolje surađuju i usklade svoje napore kako bi se zajamčilo opsežno savjetovanje sa svim dionicima o financiranju prometne infrastrukture, razmjeni najboljih praksi, promicanju financijskih instrumenata i ranoj organizaciji potencijalnih projekata te da o tome redovito informiraju Parlament; naglašava da bi sve mjere koji se odnose na projekte s ciljem poboljšanja povezanosti i dostupnosti prometne infrastrukture trebale biti poduzete u što hitnijem roku;

19.  potiče regije i države članice da usvoje mjere ili ih nastave provoditi kako bi se prešlo na ekološki prihvatljivije mogućnosti prijevoza; potiče upotrebu europskih strukturnih i investicijskih fondova za projekte usmjerene na stvaranje potražnje za javnim i održivijim mogućnostima prijevoza, primjerice, pojednostavljenjem izdavanja prekograničnih karata i ulaganjem u sustave punionica za električna vozila;

20.  naglašava da je u okviru europske mreže TEN-T potrebno posvetiti jednaku pozornost prometnom koridoru u pravcu istok-zapad kao i koridoru u pravcu sjever-jug, što može doprinijeti gospodarskom razvoju zemalja koje sudjeluju stvaranjem novih mogućnosti za zapošljavanje u malim i srednjim poduzećima te novoosnovanim poduzećima, trgovinsku razmjenu, znanost, istraživanje i tehnologije, te poboljšanju sigurnosti na cestama i smanjenju troškova prijevoza; ističe važnost multimodalnosti i inovacija u području prometa za razvoj trgovine i turizma kao i za zaštitu okoliša te podržava integraciju unutarnjih plovnih putova u multimodalni logistički lanac s obzirom na to da bi se ostvarivanjem veze između svih načina prijevoza zajamčio gospodarski razvoj područja te smanjila pojava uskih grla u prometnom sustavu;

21.  pozdravlja proširenje mreže TEN-T na države zapadnog Balkana; poziva Komisiju da zajamči integraciju zemalja pristupnica zapadnog Balkana u mrežu TEN-T i suradnju u području prometnih veza s Ukrajinom, Moldovom i drugim susjednim zemljama, uključujući one koje su dio koridora TRACECA; naglašava važnost prilagodbe financijskih kriterija kako bi zemlje pristupnice i zemlje kandidatkinje u većoj mjeri iskoristile financijske instrumente, naročito za prekogranične projekte; ističe da bi ulaganja, posebno u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći i Okvirnog sporazuma o ulaganju za zapadni Balkan, i mjere za optimizaciju prometa trebalo koordinirati na regionalnoj razini kako bi se doprinijelo širenju osnovne mreže u regiji;

22.  smatra da su poboljšanja prometne infrastrukture i povezanosti u srednjem i istočnom dijelu EU-a važno sredstvo za jačanje stabilnosti, gospodarskog razvoja, regionalne suradnje i sigurnosti istočnih granica Unije i zapadnog Balkana te za povećanje uzlazne konvergencije prometnih uvjeta na unutarnjem tržištu; u tom pogledu ističe važnost koridora Bliski istok – Istočni Mediteran;

23.  naglašava apsolutnu nužnost očuvanja schengenskog područja za efikasan i isplativ prometni sustav u EU-u utemeljen na slobodnom kretanju robe, usluga i ljudi preko otvorenih unutarnjih granica; podsjeća na to da je Komisija već u lipnju 2011. potaknula sve države članice da donesu odluku o proširenju schengenskog područja na Bugarsku i Rumunjsku;

24.  ističe da je potrebno poboljšati povezanost i pristupačnost prometne infrastrukture kako bi se poticao razvoj turističkog sektora u EU-u; naglašava da je važan faktor za turistički sektor proširena i efikasna europska prometna mreža koja pomaže učiniti regije privlačnijima za turiste; smatra da zemlje srednje i istočne Europe imaju ogroman potencijal za razvoj svojih turističkih sektora koji bi se daljnjim razvojem prometne infrastrukture mogli bolje iskoristiti;

25.  ističe povoljne ekološke i gospodarske aspekte sinergija koje se stvaraju međusobnim povezivanjem različitih načina prijevoza kako bi se na bolji način iskoristile prednosti koje su svojstvene svakom od njih;

26.  ističe da je za razvoj kombiniranog prijevoza u srednjoj i istočnoj Europi potrebno poboljšati karakteristike željezničkih teretnih koridora i poduprijeti izgradnju javno dostupnih intermodalnih terminala;

27.  vidi ogroman potencijal u međunarodnim infrastrukturnim projektima poput Novog puta svile koji doprinose boljem iskorištavanju potencijala globalnog gospodarstva u srednjoj i istočnoj Europi; smatra da zahvaljujući svom povoljnom zemljopisnom položaju srednja i istočna Europa može postati važno logističko središte i komunikacijsko čvorište između Europe i Azije;

28.  naglašava da bi se povećanjem prometne dostupnosti u srednjoj i istočnoj Europi i investicijama koje su za to potrebne trebao potaknuti razvoj lokalnih društava i poduzeća; naglašava da natječajni postupci i provedba projekata trebaju biti pristupačni za mala i srednja poduzeća; poziva Komisiju da više pozornosti posveti problemu velikih izvođača i podizvođača uključenih u projekte, koji sklapaju nepoštene oblike suradnje, a čije su žrtve vrlo često najmanje kvalificirani radnici;

29.  smatra da postoji potreba da se prilikom osmišljavanja infrastrukturnih rješenja u srednjoj i istočnoj Europi u obzir uzmu potrebe onih koji žive u slabo naseljenim i teško pristupačnim regijama, poput planinskih područja; smatra da nedostatak prometnog pristupa može dovesti do socijalne isključenosti i poziva Komisiju da u obzir uzme potrebe onih koji koriste lokalne prometne rute; naglašava da profitabilnost prometnih linija ne može biti jedini kriterij za ocjenu njihove korisnosti;

Cestovni promet

30.  podsjeća na to da je razvoj prekograničnih cesta ključan za olakšanje suradnje među stanovništvom i poduzećima u pograničnim regijama; poziva države članice da nastave modernizirati ceste i razvijati veze koje nedostaju, da izgrade sigurna i pristupačna parkirališta i jačaju regionalnu i lokalnu povezanost s mrežom TEN-T jer je priključivanje TEN-T-u važna osnova za gospodarski rast regionalnih centara;

31.  ističe da je potrebno zajamčiti pošten sustav naplate cestarine u EU-u; ističe da bi pri uspostavi takvih sustava države članice zbog svojih posebnosti trebale zadržati određenu fleksibilnost, uz istodobno očuvanje prikladne razine tehničke interoperabilnosti; smatra da bi ti sustavi trebali biti osmišljeni u suradnji s poslovnom zajednicom i komercijalnim korisnicima cesta i da potonji ne bi trebali biti obvezni platiti bilo kakve dodatne ili nerazmjerne troškove koji bi njihove poslovne aktivnosti učinili manje profitabilnima;

32.  poziva Komisiju i države članice da hitno poboljšaju mrežu cestovne infrastrukture duž istočne granice EU-a, počevši od Estonije, preko Latvije, Litve, Poljske, Slovačke, Mađarske, Rumunjske i Bugarske, pa sve do Grčke; smatra da bi se ta nastojanja trebala temeljiti na dugoročnom planiranju koje je već provedeno u okviru projekta Via Carpathia, u vezi s kojim su 3. ožujka 2016. u Varšavi predstavnici predmetnih zemalja već potpisali izjavu o daljnjoj suradnji i razvoju koridora te modernizaciji rute; smatra da će izgradnjom trase Via Carpathia rubne regije EU-a imati priliku za ubrzani razvoj i da će moći brže dostići razvijenija područja EU-a; ističe da će se izgradnjom rute također potaknuti ulaganja i poslovni rast te poboljšati sigurnost EU-a u cijelosti, naročito u kontekstu oružanog sukoba u Ukrajini; smatra da bi trebalo ispitati mogućnost otvaranja koridora Rajna – Dunav prema sjeveru EU-a preko prometnog pravca Via Carpathia te da se za prometni pravac Via Carpathia trebaju dodijeliti prikladna proračunska sredstva; stoga poziva da se projekt Via Carpathia uključi u osnovnu mrežu TEN-T kako bi se osigurala odgovarajuće financiranje EU-a; potiče i države članice da se pobrinu za financiranje tog projekta koristeći se svim mogućim financijskim instrumentima, npr. Instrumentom za pozivanje Europe i Europskim fondom za strateška ulaganja;

33.  naglašava da kvaliteta cestovne infrastrukture izravno utječe na cestovnu sigurnost; stoga smatra da bi pri izgradnji cestovne infrastrukture trebalo ocjenjivati i cestovnu sigurnost; zabrinut je zbog toga što je u mnogim državama članicama iz srednje i istočne Europe broj poginulih i teško ozlijeđenih u prometu i dalje relativno visok; naglašava da bi na razini država članica i razini EU-a trebalo dodatno promicati mjere za poboljšanje cestovne sigurnosti; smatra da je potrebno osigurati prikladno financiranje projekata za obnovu infrastrukture u državama članicama iz srednje i istočne Europe;

34.  ističe da su sigurnost i održivost prometnog sektora ključni prioriteti pri razvoju infrastrukture; stoga poziva Komisiju i države članice da nastave poticati digitalizaciju i automatizaciju u svim načinima prijevoza; poziva na to da se u projekte ulaganja u infrastrukturu uključe i transportna rješenja kojima se smanjuje rizik od smrti ili teških ozljeda u cestovnim prometnim nesrećama te da se u obzir uzmu potrebe osoba koje stanuju u blizini vrlo prometnih cesta;

Željeznički promet

35.  naglašava da prednost treba imati izgradnja, modernizacija i održavanje željezničkih linija za usklađen i održiv rast željezničkog prometa te koheziju u srednjim i istočnim dijelovima EU-a; ističe da željeznice imaju važnu ulogu u smanjenju utjecaja na klimu, zagađenja zraka i cestovnih nesreća te očekuje da će ti napori pozitivno utjecati na industrijski razvoj, logistiku teretnog prijevoza, kvalitetu javnih usluga i pouzdanu mobilnost putnika; poziva države članice da uklone prekogranična i nacionalna uska grla te da prošire operativne kapacitete radi postizanja ciljeva prelaska na druge načine prijevoza do 2030. i 2050. koji su utvrđeni u Bijeloj knjizi o prometu iz 2011.;

36.  naglašava da u nekim regijama srednje i istočne Europe postoji važna željeznička mreža čiju je infrastrukturu ipak hitno potrebno modernizirati kako bi se spriječilo daljnje propadanje koje bi moglo dovesti do toga da se ona prestane koristiti; kritizira nedovoljno ulaganje u prekogranične željezničke linije te nisku razinu usluga za putnike u željezničkom prijevozu u mnogim pograničnim područjima; poziva države članice da (ponovno) uspostave veze koje nedostaju i uklone postojeća uska grla; predlaže da se preispita željeznička mreža s pomoću metodologije planiranja za sveobuhvatnu i osnovnu mrežu TEN-T kako bi se utvrdile daljnje moguće veze koje nedostaju, posebno prekogranične, među državama članicama EU-a te između njih i susjednih trećih zemalja; potiče države članice da uspostave blisku i konstruktivnu suradnju kako bi se takvi nedostaci ispravili te poboljšala teritorijalna integracija i kohezija; traži od Komisije da pruži učinkovitu financijsku potporu za sve takve napore;

37.  ponovno naglašava svoju potporu Europskom sustavu za upravljanje željezničkim prometom (ERTMS) na svim koridorima osnovne mreže TEN-T; smatra da potpuna i hitna provedba sustava ERTMS mora biti apsolutni prioritet EU-a kako bi se stvorio u potpunosti interoperabilan, funkcionirajući, efikasan i privlačan jedinstveni europski željeznički prostor koji može konkurirati drugim načinima prijevoza;

38.  poziva države članice da usvoje jasne dugoročne strategije razvoja željezničkog prometa i da uklone prepreke za provedbu željezničkih projekata financiranih sredstvima EU-a;

39.  naglašava da je potrebno povećati ulaganja u poboljšanje kvalitete željeznica kako bi ona postala pristupačnija i privlačnija za prijevoz putnika i tereta te da je potrebno povećati njezin udio u raspodjeli načina prijevoza, u skladu s ciljem br. 3 o prijelazu na druge načine prijevoza kako je naveden u Bijeloj knjizi EU-a o prometu;

40.  napominje da nedostaju cestovne i željezničke veze od i do luka; napominje da se većina zračnih luka u istočnoj Europi nalazi u blizini željezničke infrastrukture i da je integracija još uvijek tehnički moguća; poziva Komisiju da u potpunosti podrži daljnju integraciju multimodalnih prometnih veza (cesta – željeznica – zračna luka) u srednjoj i istočnoj Europi;

41.  poziva Komisiju da nastavi poticati ulaganja u željeznička vozila u zemljama srednje i istočne Europe jer bi se time omogućila obnova potencijala željeznica u sustavima javnog prijevoza tih zemalja;

42.  ističe da održivi razvoj europske željezničke infrastrukture ne smije stati na pukoj izgradnji mreže nego njime trebaju biti obuhvaćene mjere održavanja radi dugoročne isplativosti; smatra da bi zbog važnosti održavanja za te mjere trebalo dodijeliti znatan udio financijskih sredstava;

43.  ističe zajedničke prednosti veze Rail Baltica kao jednog od prioritetnih projekata koridora Sjeverno more – Baltik, kao i njezinu stratešku važnost za sve uključene države članice i za cijelu regiju, počevši od Finske (s obzirom na moguće „proširenje do Botničkog mora”), preko Estonije, Latvije, Litve i Poljske, pa dalje prema Njemačkoj, Nizozemskoj i južnoj Europi; pozdravlja napredak postignut u izgradnji i pripremi projekta Rail Baltica i ističe da je dobra suradnja zainteresiranih i uključenih država ključna za napredovanje u ostvarenju projekta bez daljnjih kašnjenja i odgoda te bez rizika da financijska sredstava za taj projekt neće biti dodijeljena; ističe da će sufinanciranje EU-a od otprilike 85 % biti izgubljeno ako se ne budu poštovala pravila Europske komisije, a budući uvjeti za financiranje nikada neće biti povoljni kao što su sada; potiče uključene države da prepoznaju i ojačaju ulogu zajedničkog pothvata „RB Rail” kao najoptimalnijeg tijela za upravljanje prekograničnim projektom tolikog značaja, da podnesu zajednički zahtjev za financiranje sredstvima EU-a, da provedu zajedničke i nacionalne natječaje javne nabave, da usklade radove na projektu i, naposljetku, da pokažu da mogu surađivati;

44.  u pogledu stagnirajućeg udjela željeznica na europskim tržištima prijevoza tereta i putnika, ističe važnost inicijative Shift2Rail za povećanje konkurentnosti i efikasnosti, posebno u području teretnog prijevoza; smatra da bi također trebalo ulagati u poboljšanje kvalitete željeznica u području teretnog prijevoza; pozdravlja zajedničke međunarodne inicijative koje su pokrenule države članice u regiji u cilju razvoja i modernizacije željezničke infrastrukture, kao što je primjerice uspostava novog željezničkog teretnog koridora br. 11 (takozvanog koridora Amber) koji povezuje trgovačka i industrijska središta u Poljskoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Sloveniji, i to zajedničkom raspodjelom prometnih kapaciteta za međunarodne teretne vlakove; ističe da se takvim projektima promiču željeznice kao način međunarodnog teretnog prijevoza, jača konkurentnost željezničkog prometa i osigurava bolje iskorištavanje postojećih kapaciteta međunarodnog teretnog prometa;

45.  napominje da željezničkom sektoru na raspolaganju stoje mnogi izvori financiranja iz raznih programa EU-a; smatra da su apsorpcija i učinkovito korištenje tih izvora financiranja ključni jer je zbog financijskih ograničenja iznos javnih sredstava koji nacionalne vlade mogu uložiti u željeznice vrlo ograničen;

46.  skreće pozornost na uobičajene doplate u prekograničnom regionalnom željezničkom prijevozu putnika u srednjoj i istočnoj Europi, a koje često nameću željeznička poduzeća kao dio cijene međunarodnih željezničkih karata, što smanjuje privlačnost korištenja prekograničnih željezničkih veza;

47.  ističe da je potrebno zajamčiti povezanost zemalja srednje i istočne Europe s mrežom pruga za brze vlakove u zapadnoj Europi kako bi se povećala konkurentnost u sektoru željezničkog prometa i potpomogao gospodarski rast u toj regiji; poziva Komisiju i države članice da potiču prekogranične projekte za uspostavu brzih željezničkih veza na koridorima mreže TEN-T;

48.  naglašava potrebu da se podrže zajednički projekti i ulaganja sa zemljama koje nisu članice EU-a, čime bi se utro put zajedničkom iskorištavanju potencijala koridora željezničkog prometa koji su modernizirani sredstvima EU-a, kao što su veze između EU-a i azijskih država;

Unutarnji plovni putovi

49.  naglašava važnost prometa unutarnjim plovnim putovima kao isplativog i održivog sredstva za multimodalni prijevoz i logistiku diljem EU-a; stoga smatra da je potrebna modernizacija infrastrukture unutarnjih plovnih putova za prijevoz putnika ili robe te poboljšanje interoperabilnosti s ostalim oblicima prijevoza;

50.  napominje da srednja i istočna Europa ima veliki razvojni potencijal u unutarnjim plovnim putovima te riječnim i morskim lukama; smatra da se taj potencijal može iskoristiti jedino uz dužno poštovanje pravne stečevine Unije u pogledu zaštite okoliša, biološke raznolikosti i voda te da bi se stavljanjem većeg naglaska na korištenje luka i željeznice moglo doprinijeti ostvarivanju cilja boljeg multimodalnog prijevoza u regiji;

51.  pozdravlja stvaranje programa NAIADES, kao i produženje programa NAIADES II do 2020., te ističe važnost europske strategije i akcijskog plana za unutarnje plovne putove;

52.  smatra da je iskorištavanje multimodalnosti u lukama unutarnjih plovnih putova ključno za njihov gospodarski potencijal; naglašava ulogu odgovarajućeg pristupa u zadnjem dijelu puta te željezničkih veza s međusobno povezanom željezničkom infrastrukturom u lukama unutarnjih plovnih putova, kao i s prometnim čvorištima u području opsluživanja za privlačenje korisnika;

53.  naglašava ulogu Dunava koji je ključni prometni plovni put u podunavskoj makroregiji; napominje da je potrebno dodatno iskoristiti potencijal regije za promet unutarnjim plovnim putovima te stoga podsjeća na potrebu država članica da održe operabilnost unutarnjih plovnih putova za koje su odgovorne; poziva obalne države da zajamče kontinuiranu plovnost Dunava i provedu svoje glavne planove za obnovu i održavanje plovnog puta, koje su prihvatile 2014. te u obzir uzmu ekološke aspekte i posebnu pozornost posvete očuvanju prirodnih staništa, okoliša, biološke raznolikosti i voda, čime se štite i promiču mala i srednja poduzeća u području održive poljoprivrede, ribarstva i turizma; naglašava da bi se povezivanjem Odre, Labe i Dunava mogli povećati kapaciteti prometa i komunikacije u cijeloj regiji na osi sjever-jug, što bi dovelo do otvaranja novih radnih mjesta i razvoja malih i srednjih poduzeća;

54.  poziva države članice da pojačaju svoje napore kako bi se poboljšala i postigla IV. klasa plovnosti drugih infrastruktura unutarnjih plovnih putova, a posebno dijelova rijeke u okviru osnovne mreže TEN-T; ističe da je potrebno znatno poboljšanje rijeke Labe kako bi se omogućila puna plovnost, koja je od ključne važnosti za koridor Bliski istok – Istočni Mediteran; naglašava da je potrebno poboljšati plovnost rijeke Odre dok ne ostvari IV. klasu plovnosti; naglašava važnost međunarodnih vodnih putova E40 i E70 u pogledu poboljšanja integracije država srednje i istočne Europe u paneuropske unutarnje prometne rute; naglašava da bi uspostavljanje dobrih multimodalnih veza između tih vodnih putova i baltičko-jadranskog koridora osnovne mreže TEN-T bio važan poticaj potencijalu za ulaganja istočnih regija EU-a;

Morske luke i zračne luke

55.  ističe potencijal za daljnji razvoj privlačnog pristupa lukama u Baltičkom, Crnom i Jadranskom moru u kontekstu koncepta „pomorskih autocesta”; naglašava važnost proširenja kapaciteta u energetskom sektoru, uključujući održiva goriva za prijevoz tereta, i osiguranja učinkovitih željezničkih veza sa zaleđem luka;

56.  ističe da druga podvodna infrastruktura u Baltičkom, Jadranskom i Crnom moru ne smije sprečavati održiv razvoj luka; zabrinut je zbog činjenice da bi se provedbom projekata poput plinovoda Sjeverni tok mogla ugroziti i blokirati ulaganja u regiju, naročito u baltičku regiju; ustraje u tome da podvodni plinovodi moraju biti u skladu s uvjetima za gaz na ulazima u luke;

57.  smatra da morske i zračne luke najviše doprinose gospodarskom razvoju srednjeg i istočnog dijela EU-a ako su one čvorišta u integriranom multimodalnom prometnom sustavu koji je međusobno povezan s učinkovitom željezničkom infrastrukturom;

58.  smatra da luke na sjevernom Jadranu moraju ojačati svoju suradnju regionalnom koordinacijom za zajedničko promicanje prometnih tokova za pomorsku trgovinu na sjevernom Jadranu i za potpunu integraciju talijanskih luka sa slovenskom lukom Kopar i hrvatskom lukom Rijeka; u tom pogledu poziva Komisiju da uvrsti riječku luku u koridor Baltik – Jadran kako bi se omogućilo puno prometno povezivanje morskih luka sjevernog Jadrana prema srednjoj Europi i Baltičkom moru;

59.  podsjeća na to da je Komisija u nedavno izrađenoj Strategiji zrakoplovstva za Europu utvrdila da postoji problem nedostataka u povezanosti; no napominje da predložena rješenja imaju ograničeni potencijal te potiče Komisiju da prati zračnu povezanost u EU-u, posebno u regiji srednje i istočne Europe, te da izradi daljnje prijedloge za smanjenje nedostataka u pristupu uslugama zračnog prijevoza; smatra da se unutar tog dijela EU-a dodatno trebaju razviti zračne veze jer je povezanost u 13 država članica EU-a 7,5 puta niža od povezanosti u EU15(9); zabrinut je zbog toga što je velika većina novih zračnih ruta orijentirana samo prema zapadu, a istodobno se infrastruktura zračnih luka u regiji konstantno modernizira; poziva Komisiju da analizira prikladnost relevantnog zakonodavstva za njihovu navedenu svrhu te da po potrebi predloži nove inicijative kako bi se zajamčila dostatna povezanost između perifernih područja i središnje Europe;

60.  ističe da regija srednje i istočne Europe ima mali broj i slabu kvalitetu zračnih veza u usporedbi sa zapadnim dijelom EU-a; naglašava da su ti nedostaci u povezanosti utvrđeni neovisnom analizom koja je provedena na zahtjev Komisije;

61.  poziva Komisiju da ispita zračnu povezanost u i među državama članicama te da donese mjere za poboljšanje kvalitete usluga zračnog prijevoza za potrošače;

62.  napominje da male i srednje zračne luke imaju golem potencijal u pogledu prometne dostupnosti u srednjoj i istočnoj Europi, posebno za osobe koje putuju poslovno i turiste; ponavlja da je posljednjih godina velik broj regionalnih zračnih luka izgrađen i moderniziran, ali da se njihov potencijal ne iskorištava u dovoljnoj mjeri jer te zračne luke nisu dobro povezane s glavnim prometnim pravcima; naglašava da se te zračne luke trebaju učinkovitije iskoristiti izgradnjom novih cesta i željezničkih veza;

63.  priznaje različite uloge regionalnih i lokalnih zračnih luka u razvoju regija u srednjem i istočnom dijelu EU-a te u olakšavanju gospodarskog rasta, trgovine, konkurentnosti, uključive mobilnosti i turizma te pristupa bez prepreka za osobe s invaliditetom, kao i za osobe smanjene pokretljivosti; naglašava da regionalne zračne luke doprinose privlačnosti regija u kojima se nalaze; smatra da se za svaki novi objekt mora propisno ocijeniti prometna potražnja i potencijal, a upotreba fondova EU-a strogo ograničiti na ekonomski isplative i održive projekte; smatra da bi se u skladu s tim trebala dodijeliti financijska potpora za razvoj postojećih kapaciteta; smatra da će uloga regionalnih zračnih luka postajati sve veća ako se izgradi suvremena infrastruktura i mreža prometnih veza (prije svega željezničkih veza) s regijom i državom, čime bi se omogućilo da se do njih može brzo stići iz različitih dijelova obližnjih gradova ili mjesta; ističe važnost razvoja postojećih i novih regionalnih i lokalnih zračnih luka koje poboljšanjem pristupačnosti i povezanosti doprinose gospodarskom rastu slabo razvijenih i izoliranih regija, među ostalim u sektoru turizma, čime te regije postaju privlačnije za ulaganja i konkurentnije, a time se ubrzava socioekonomski razvoj; predlaže Komisiji da razmotri razvijanje mreže zračnih luka na regionalnoj razini kako bi se zajamčila bolja povezanost unutar država članica i među njima;

o
o   o

64.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Odboru regija.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0310.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0423.
(3) SL C 261E, 10.9.2013., str. 1.
(4) SL L 348, 20.12.2013., str. 1.
(5) SL L 348, 20.12.2013., str. 129.
(6) http://ec.europa.eu/transport/road_safety/pdf/vademecum_2015.pdf
(7) http://ec.europa.eu/transport/modes/inland/news/2014-12-04-danube-ministrial-meeting/conclusions.pdf
(8) http://mib.gov.pl/files/0/1796967/deklaracjalancucka.pdf
(9)Radni dokument službi Komisije priložen komunikaciji Komisije naslovljen „Strategija zrakoplovstva za Europu” (SWD(2015)0261).


Mehanizam EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava
PDF 323kWORD 70k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava (2015/2254(INL))
P8_TA(2016)0409A8-0283/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir preambulu Ugovora o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegovo drugo, četvrto, peto i sedmo pozivanje,

–  uzimajući u obzir osobito članak 2., članak 3. stavak 1., članak 3. stavak 3. drugi podstavak i članke 6., 7. i 11. UEU-a,

–  uzimajući u obzir članke UFEU-a koji se odnose na poštovanje, promicanje i zaštitu demokracije, vladavine prava i temeljnih prava u Uniji, uključujući članke 70., 258., 259., 260., 263. i 265. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir članak 4. stavak 3. i članak 5. UEU-a, članak 295. UFEU-a te Protokol br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji i Protokol br. 2. o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, priložene UEU-u i UFEU-u,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima (Povelja),

–  uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju Vijeća Europe, osobito njezin članak E,

–  uzimajući u obzir kriterije iz Kopenhagena i skup pravila Unije koja država kandidatkinja mora ispuniti ako želi pristupiti Uniji, odnosno pravnu stečevinu, a posebno njezina poglavlja 23. i 24.,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (ECHR), sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, konvencije, preporuke, rezolucije i izvješća Parlamentarne skupštine, Odbora ministara, povjerenika za ljudska prava i Venecijanske komisije Vijeća Europe,

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća Europe br. R(2000)21 od 25. listopada 2000. i Osnovna načela Ujedinjenih naroda o ulozi odvjetnika iz 1990., kojima se od država traži da zajamče slobodu i neovisnost pravne struke,

–  uzimajući u obzir „Memorandum o razumijevanju između Vijeća Europe i Europske unije” od 23. svibnja 2007.,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina,

–  uzimajući u obzir Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima Vijeća Europe,

–  uzimajući u obzir Kontrolni popis vladavine prava koji je Venecijanska komisija usvojila na svojoj 106. plenarnoj sjednici održanoj 18. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir ugovore Ujedinjenih naroda o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te sudsku praksu ugovornih tijela UN-a,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir Pristup UN-a pružanju pomoći vladavini prava iz travnja 2008.,

–  uzimajući u obzir ciljeve UN-a za održivi razvoj, a posebno cilj br. 16,

–  uzimajući u obzir 25. dvogodišnje izvješće COSAC-a: Promjene u postupcima i praksama Europske unije važnim za parlamentarni nadzor od 18. svibnja 2016.,

–  uzimajući u obzir publikacije Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA), uključujući Europski informacijski sustav o temeljnim pravima (EFRIS) čiju je uspostavu FRA predložila u svojem dokumentu naslovljenom „Temeljna prava u budućnosti pravosuđa i unutarnjih poslova Europske unije” (Fundamental rights in the future of the European Union's Justice and Home Affairs) objavljenom 31. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir Mišljenje FRA od 8. travnja 2016. o razvoju integriranog alata objektivnih pokazatelja temeljnih prava kojim se može mjeriti sukladnost sa zajedničkim vrijednostima navedenima u članku 2. UEU-a na temelju postojećih izvora informacija,

–  uzimajući u obzir pismo od 6. ožujka 2013. koje su ministri vanjskih poslova Njemačke, Danske, Finske i Nizozemske poslali predsjedniku Komisije,

–  uzimajući u obzir napomenu talijanskog predsjedništva od 15. studenoga 2014. naslovljenu „Osiguravanje poštovanja vladavine prava u Europskoj uniji”.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća i država članica sa sastanka u Vijeću održanog 16. prosinca 2014. o jamčenju poštovanja vladavine prava,

–  uzimajući u obzir prvi i drugi dijalog o vladavini prava tijekom luksemburškog i nizozemskog predsjedništva Vijećem EU-a od 17. studenoga 2015. i 24. svibnja 2016.,

–  uzimajući u obzir smjernice od 19. prosinca 2014. o metodološkim koracima koje treba poduzeti radi provjere usklađenosti temeljnih prava u pripremnim tijelima Vijeća,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 19. listopada 2010. naslovljenu „Strategija za učinkovitu provedbu Povelje Europske unije o temeljnim pravima”,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 6. svibnja 2011. po naslovom „Operativne smjernice o razmatranju temeljnih prava prilikom izrade procjena učinka koje sastavlja Komisija”,

–  uzimajući u obzir postojeći mehanizam praćenja i instrumente za periodičnu procjenu koje je uspostavila Komisija, uključujući Mehanizam suradnje i provjere, pregled stanja u području pravosuđa, izvješća o borbi protiv korupcije i praćenje stanja medija,

–  uzimajući u obzir Godišnji kolokvij Komisije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2014. naslovljenu „Novi okvir EU-a za jačanje vladavine prava” (COM(2014)0158),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.,

–  uzimajući u obzir Kodeks dobre prakse za sudjelovanje građana u donošenju odluka Vijeća Europe od 1. listopada 2009.,

–  uzimajući u obzir Pregled stanja u području pravosuđa EU-a za 2016. i izvješće Komisije od 15. srpnja 2016. pod naslovom „Praćenje primjene zakonodavstva Europske unije – Godišnje izvješće za 2015.”,

–  uzimajući u obzir ocjenu Odjela Europskog parlamenta za europsku dodanu vrijednost iz travnja 2016. pod naslovom „Mehanizam EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava”,

–  uzimajući u obzir članke 46. i 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za ustavna pitanja (A8-0283/2016),

A.  budući da se Europska unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava te poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina, koje su uvrštene među njezina ključna načela i ciljeve u prvim člancima Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te u kriterijima za članstvo u Uniji;

B.  budući da bi institucije i tijela Unije i države članice trebale poslužiti kao primjer, istinski ispunjavajući svoje obveze te se primaknuti zajedničkoj kulturi vladavine prava kao univerzalne vrijednosti u 28 država članica i u institucijama Unije koju bi na jednak način provodili svi uključeni dionici, dok je puno poštovanje tih načela ključan preduvjet za legitimnost europskog projekta kao cjeline i osnovni uvjet za izgradnju povjerenja građana u Uniju;

C.  budući da su, u skladu s Mišljenjem 2/13 od 18. prosinca 2014.(1) i relevantnom sudskom praksom Suda Europske unije (Sud), temeljna prava utvrđena u Povelji EU-a u središtu pravne strukture Unije te da je poštovanje tih prava uvjet za zakonitost akata EU-a, kako mjere koje nisu sukladne s tim pravima ne bi bile prihvatljive u Uniji;

D.  budući da, u skladu s člankom 2., člankom 3. stavkom 1. i člankom 7. UEU-a, Unija ima mogućnost djelovanja kako bi zaštitila svoju „ustavnu jezgru” i zajedničke vrijednosti na kojima se temelji;

E.  budući da je vladavina prava okosnica europske liberalne demokracije te je jedno od temeljnih načela Europske unije koje proizlazi iz ustavnih tradicija zajedničkih svim državama članicama;

F.  budući da su sve države članice, institucije, tijela, uredi i agencije Unije i zemlje kandidatkinje obvezne poštovati, štititi i promicati ta načela i vrijednosti te imaju dužnost lojalne suradnje;

G.  budući da, u skladu s, među ostalim, Protokolom br. 24. o azilu za državljane država članica Europske unije priloženom UEU-u i UFEU-u, uvodnom izjavom 10. Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP(2) i sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava („kao što je M.S.S. protiv Belgije i Grčke, presuda od 21. siječnja 2011.”) i Suda Europske unije („kao što su N.S. i M.E., presuda od 21. prosinca 2011.(3) i Aranyosi i Căldăraru presuda od 5. travnja 2016.(4).”), države članice, uključujući nacionalne sudove, imaju obvezu suzdržati se od primjene prava Unije u pogledu ostalih država članica ako postoji jasan rizik od ozbiljne povrede ili od ozbiljne i trajne povrede vladavine prava i temeljnih prava u toj ili drugim državama članicama;

H.  budući da je poštovanje vladavine prava unutar Unije preduvjet za zaštitu temeljnih prava, kao i za očuvanje svih prava i obveza koje proizlaze iz Ugovora i međunarodnog prava te preduvjet za uzajamno priznavanje i povjerenje kao i ključan faktoru za područja politike kao što su unutarnje tržište, rast i zapošljavanje, borba protiv diskriminacije, socijalna uključenost, policijska i pravosudna suradnja, schengenski prostor, politike azila i migracija te da je slijedom toga narušavanje vladavine prava, demokratskog upravljanja i temeljnih prava ozbiljna prijetnja stabilnosti Unije, monetarne unije i zajedničkog područja sigurnosti i pravde te prosperitetu Unije;

I.  budući da način provedbe vladavine prava na nacionalnoj razini ima ključnu ulogu u osiguravanju međusobnog povjerenja među državama članicama i u njihove pravne sustave, od velike je važnosti uspostava područja slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica;

J.  budući da se Unija temelji na zajedničkom skupu temeljnih vrijednosti i načela i budući da je definicija temeljnih vrijednosti i načela, kojima se omogućava napredak demokracije i zaštita temeljnih prava, aktivan i trajan proces te da se, bez obzira na to što se oni s vremenom mogu razvijati, te vrijednosti i načela moraju zaštititi i trebaju biti temelj političkih odluka, neovisno o različitim političkim većinama, i odolijevati privremenim promjenama te je stoga nepristrano pravosuđe odgovorno za njihovo tumačenje od ključne važnosti;

K.  budući da građani i stanovnici Unije nisu uvijek u dovoljnoj mjeri svjesni svih svojih prava kao Europljani; budući da bi trebali biti u mogućnosti zajedno oblikovati temeljne vrijednosti i načela Unije te, prije svega, preuzeti odgovornost za njih;

L.  budući da, u skladu s člankom 4. stavkom 2. UEU-a, Unija mora poštovati ravnopravnost država članica pred Ugovorima te da poštovanje kulturne raznolikosti i nacionalnih tradicija unutar država članica i među njima ne bi trebalo priječiti ujednačenu i visoku zaštitu demokracije, vladavine prava i temeljnih prava diljem Unije; budući da je načelo jednakosti i nediskriminacije univerzalno načelo koje predstavlja okosnicu svih politika i aktivnosti Unije;

M.  budući da zaštita vladavine prava i djelotvornih pravosudnih sustava imaju ključnu ulogu u stvaranju pozitivnog političkog okruženja u kojemu je moguće vratiti povjerenje u institucije, a time i okružja pogodnog za ulaganja, povećanje regulatorne predvidljivosti i ostvarenje održivog rasta;

N.  budući da je poboljšanje djelotvornosti pravosudnih sustava u državama članicama ključan čimbenik vladavine prava te da je ono nužno za jamčenje jednakog postupanja sa svima, pri čemu se sankcioniraju kršenja od strane vlada i sprečava proizvoljnost, te da je Komisija utvrdila kako je ono ključna sastavnica strukturnih reformi u okviru europskog semestra i godišnjeg ciklusa za koordinaciju ekonomskih politika na razini Unije; budući da je neovisna pravna struka jedan od temelja slobodnog i demokratskog društva;

O.  budući da je u Smjernicama glavnog tajnika UN-a naslovljenim „Pristup UN-a pružanju pomoći vladavini prava” preporučeno da vladavina prava obuhvaća javno i civilno društvo koje pridonosi jačanju vladavine prava i osiguranju odgovornosti javnih dužnosnika i institucija;

P.  budući da je u studiji Službe Europskog parlamenta za istraživanja naslovljenoj „Cijena neujedinjene Europe u području organiziranog kriminala i korupcije” predviđeno da bi se integracijom postojećih mehanizama Unije za praćenje, kao što su Mehanizam suradnje i provjere, pregled stanja u pravosuđu i izvješća o borbi protiv korupcije, u širi okvir praćenja vladavine prava troškovi smanjili za 70 milijardi EUR godišnje;

Q.  budući da demokratsko i pravno upravljanje Unije nema jednako čvrsto zakonodavno uporište kao njezino ekonomsko upravljanje, u smislu da Unija ne pokazuje jednaku nepopustljivost i odlučnost kada zahtijeva da se poštuju njezine temeljne vrijednosti kao kada želi osigurati da se ispravno provode njezini ekonomski i porezni propisi;

R.  budući da se u slučaju da država kandidatkinja ne ispunjava određene norme, vrijednosti i demokratska načela odgađa njezino pristupanje Uniji dok ih u potpunosti ne ispuni, dok u slučaju da država članica ili neka od institucija Unije ne ispunjava te iste norme zapravo nema nikakvih posljedica;

S.  budući da se obveze država kandidatkinja prema kriterijima iz Kopenhagena i dalje primjenjuju na države članice nakon pristupanja Uniji temeljem članka 2. UEU-a i načela iskrene suradnje iz članka 4. UEU-a, te budući da stoga treba ne samo nove nego i starije države članice redovito ocjenjivati kako bi se potvrdilo da njihova zakonodavstva i prakse poštuju te kriterije i zajedničke vrijednosti na kojima se temelji Unija;

T.  budući da otprilike 8 % građana Unije pripada nacionalnoj manjini te da otprilike 10 % njih govori regionalni jezik ili jezik manjine; budući da ne postoji pravni okvir EU-a kojim se jamče prava tih manjina; budući da je uspostavljanje učinkovitog mehanizma za praćenje njihovih prava u Uniji od ključne važnosti; budući da postoji razlika između zaštite manjina i politika borbe protiv diskriminacije; budući da je jednako postupanje temeljno pravo, a ne privilegij, svih građana;

U.  budući da su usklađenost i dosljednost unutarnje i vanjske demokracije, vladavine prava i politika o temeljnim pravima ključne za vjerodostojnost Unije;

V.  budući da nema mnogo instrumenata kojima bi se osigurala sukladnost zakonodavnih i izvršnih političkih odluka koje donose institucije Unije s temeljnim načelima i vrijednostima Unije;

W.  budući da je Sud Europske unije nedavno objavio više presuda kojima se određeni zakoni Unije, odluke Komisije ili zakonodavne prakse proglašavaju nevaljanima jer se njima krši Povelja o temeljnim pravima ili jer nisu u skladu s načelima transparentnosti i pristupa dokumentima koja su utvrđena u Ugovorima, dok institucije Unije u više slučajeva ne poštuju u potpunosti ni tekst ni duh tih presuda;

X.  budući da je pristupanje Unije EKLJP-u ugovorna obveza u skladu s člankom 6. stavkom 2. UEU-a;

Y.  budući da su promicanje i zaštita pluralističke demokracije, poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, vladavina prava, politička i pravna suradnja, socijalna kohezija i kulturna razmjena temelji suradnje između Vijeća Europe i Unije;

Z.  budući da su Vijeće i Komisija prepoznali potrebu za djelotvornijim i jače obvezujućim mehanizmima radi osiguranja potpune primjene načela i vrijednosti utvrđenih u Ugovorima te da su je Vijeće i Komisija proveli u djelo uspostavom dijaloga Vijeća o vladavini prava, te pokretanjem Komisijinog okvira EU-a za jačanje vladavine prava;

AA.  budući da Unija raspolaže nizom instrumenata i procesa za jamčenje potpune i pravilne primjene načela i vrijednosti utvrđenih u Ugovorima, ali da izostaje brz i učinkovit odgovor institucija Unije; budući da postojeće instrumente valja provoditi, ocjenjivati i nadopunjavati u okviru mehanizma vladavine prava kako bi bili primjereni i učinkoviti, a ne kako bi se činilo da su politički motivirani ili da su proizvoljno i nepravedno usmjereni samo na neke države;

AB.  budući da je broj presuda Suda Europske unije u kojima se citira Povelja porastao s 43, koliko je iznosio 2011., na 210 u 2014. godini;

AC.  budući da će usklađenost između u institucija i država članica u poštovanju demokracije, vladavine prava i temeljnih prava donijeti očite prednosti, kao što su manji troškovi sudskih postupaka, veća jasnoća za građane Unije u pogledu njihovih prava te veća sigurnost za države članice u pogledu provedbe;

AD.  budući da vlade nekih država članica poriču da je poštovanje načela i vrijednosti Unije obveza utvrđena Ugovorima i da Unija ima ovlasti zajamčiti to poštovanje;

AE.  budući da su u slučajevima u kojima država članica više ne jamči poštovanje demokracije, vladavine prava i temeljnih prava ili u slučajevima kršenja vladavine prava, Unija i njezine države članice dužne zaštititi integritet i primjenu Ugovora te prava svih unutar svoje nadležnosti;

AF.  budući da civilno društvo ima važnu ulogu u izgradnji i jačanju demokracije, nadzoru i ograničenju ovlasti države i promicanju dobrog upravljanja, transparentnosti, učinkovitosti, otvorenosti, sposobnosti reagiranja i odgovornosti;

AG.  budući da se za odbijanje uplitanja Unije ne može pozivati na načelo supsidijarnosti kako bi se osiguralo da države članice poštuju načela i vrijednosti Ugovora;

AH.  budući da je djelovanje Unije kako bi osigurala da države članice i institucije poštuju vrijednosti na kojima je osnovana i iz kojih proizlaze prava Europljana osnovni uvjet za njihovo pristupanje europskom programu;

AI.  budući da je u okviru aktualnog europskog integracijskog procesa i nedavnih događanja u nekim državama članicama utvrđeno da se neuspjeh na planu poštovanja vladavine prava na odgovarajući način ne sprečava te da je potrebno revidirati i integrirati postojeće mehanizme i razviti učinkovit mehanizam kako bi se prevladali preostali nedostaci te diljem Unije zajamčilo poštovanje, zaštita i promicanje načela i vrijednosti utvrđenih Ugovorima;

AJ.  budući da bi se trebao uspostaviti novi Pakt EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava i budući da bi se Pakt EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava trebao temeljiti na dokazima, biti objektivan i nepodložan vanjskom utjecaju, osobito utjecaju političke moći, biti nediskiminacijski te da bi se u okviru njega trebalo ocjenjivati na temelju istih kriterija, da bi se njime trebala poštovati načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, da bi se trebao primjenjivati i na države članice i na institucije Unije te temeljiti na postupnom pristupu, uključujući i preventivnu i korektivnu dimenziju;

AK.  budući da bi Pakt EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava trebao biti usmjeren na pružanje jedinstvenog i dosljednog okvira koji se nadovezuje na postojeće instrumente i mehanizme, uključuje ih i popunjava preostale praznine;

AL.  budući da se uspostavom Pakta EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava ne bi trebala dovoditi u pitanje izravna primjena članka 7. stavaka 1. i 2. UEU-a;

1.  preporučuje da se do moguće izmjene Ugovora uspostavi sveobuhvatan mehanizam Unije za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava u koji bi bili uključeni svi relevantni dionici te stoga zahtijeva da Komisija do rujna 2017. na temelju članka 297. UFEU-a podnese prijedlog za sklapanje Pakta Unije za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava (Pakt EU-a za DVT) u obliku međuinstitucijskog sporazuma u kojemu se utvrđuju mjere za olakšavanje suradnje između institucija Unije i država članica u okviru članka 7. UEU-a, integriranjem, usklađivanjem i dopunjavanjem postojećih mehanizama, slijedeći detaljne preporuke navedene u Prilogu te uključujući mogućnost pristupanja Paktu EU-a za DVT za sve institucije Unije i tijela koja to žele;

2.  preporučuje Komisiji da stupi u smislen dijalog s civilnim društvom i zajamči da njezin doprinos i uloga budu uzeti u obzir u njezinu prijedlogu međuinstitucijskog sporazuma;

3.  posebno preporučuje da Pakt EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava uključuje preventivne i korektivne elemente te da se primjenjuje na sve države članice jednako, kao i na tri glavne institucije Unije, istovremeno poštujući načela supsidijarnosti, nužnosti i proporcionalnosti;

4.  smatra da bi, iako je glavna svrha Pakta EU-a za DVT sprječavanje i ispravljanje povreda vrijednosti Unije, on također morao podrazumijevati moguće sankcije koje bi mogle djelovati kao djelotvorno odvraćajuće sredstvo;

5.  smatra da su zaključci i mišljenja FRA te sudska praksa Suda Europske unije dobra osnova za tumačenje članka 2. UEU-a i područja primjene prava uvrštenih u Povelju o temeljnim pravima;

6.  podsjeća da Komisija, kao čuvarica Ugovora, ima dužnost nadzirati i ocjenjivati ispravnu primjenu prava Unije i poštovanje načela i ciljeva iz Ugovora od strane država članica i svih institucija i tijela Unije; stoga preporučuje da se, u okviru političkog ciklusa u području demokracije, vladavine prava i temeljnih prava, taj zadatak Komisije uzme u obzir prilikom provođenja ocjene njegove sukladnost s načelima demokracije, vladavinom prava i temeljnim pravima;

7.  poziva Komisiju da od 2018. nadalje okupi svoja relevantna godišnja tematska izvješća te ishod postojećih mehanizama za praćenje i alate za redovno ocjenjivanje kako bi ih sve predstavila na isti dan u okviru političkog ciklusa u području demokracije, vladavine prava i temeljnih prava;

8.  smatra da je važno promicati stalni dijalog i raditi na postizanju suglasnosti između Unije i njezinih država članica u cilju promicanja i zaštite demokracije, vladavine prava i temeljnih prava radi zaštite zajedničkih vrijednosti utvrđenih u Ugovorima i Povelji o temeljnim pravima na potpuno transparentan i objektivan način; uvjeren je da se ni na koji način ne smiju ugroziti temeljna prava i vrijednosti utvrđeni Ugovorima EU-a i Poveljom;

9.  ističe ključnu ulogu koju bi Parlament i nacionalni parlamenti trebali imati u mjerenju napretka u području zajedničkih vrijednosti Unije te u praćenju njihova poštovanja u skladu s člankom 2. UEU-a; prima na znanje ključnu ulogu Parlamenta u vođenju potrebne stalne rasprave u okviru općeg konsenzusa Unije o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima, uzimajući u obzir promjene u našem društvu; smatra da primjena tih vrijednosti i načela mora počivati i na učinkovitom praćenju poštovanja temeljnih prava zajamčenih u Povelji;

10.  preporučuje da svaka međuparlamentarna rasprava o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima uključuje civilno društvo i smatra da sudjelovanje građana i snagu civilnog društva valja uzeti u obzir kao pokazatelja demokracije;

11.  poziva Komisiju da do lipnja 2017. iznese novi nacrt sporazuma o pristupanju Unije Europskoj konvenciji o ljudskim pravima u cilju poštovanja obveze iz članka 6. UEU-a u vezi s Mišljenjem 2/13 Suda Europske unije te nadalje poziva Vijeće Europe da trećim stranama omogući potpisivanje Europske socijalne povelje kako bi Komisija mogla započeti pregovore za pristupanje Unije;

12.  poziva Europskog ombusdmana da, uzimajući u obzir stajalište društva, u namjenskom poglavlju u sklopu svojeg godišnjeg izvješća naglasi i uskladi slučajeve, preporuke i odluke povezane s temeljnim pravima građana, kao i načela demokracije i vladavine prava; poziva Komisiju da analizira te posebne preporuke;

13.  poziva Komisiju da poduzme mjere kako bi u skladu s člankom 47. Povelje zajamčila opći pristup pravnoj pomoći za pojedince ili organizacije u sporovima povezanima sa slučajevima u kojima nacionalne vlade ili institucije Unije krše načela demokracije, vladavine prava i temeljnih prava te da ondje gdje je potrebno nadopuni nacionalne programe i Direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o pristupu pravnoj pomoći za osumnjičene ili optužene osobe u kaznenim postupcima i za tražene osobe u postupcima na temelju europskog uhidbenog naloga;

14.  pozdravlja reformu Suda Europske unije kojom se broj sudaca Suda postupno povećava kako bi se riješilo pitanje radnog opterećenja i skratilo trajanje postupaka;

15.  preporučuje da, sukladno predloženom međuinstitucijskom sporazumu, stručni panel za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava također provede ocjenjivanje pristupa pravosuđu na europskoj razini, uključujući aspekte poput neovisnosti i nepristranosti suda i sudaca, neovisne pravne struke, pravila o pravnom statusu, trajanja i troškova sporova, prikladnosti i djelotvornosti sustava pravne pomoći te postojanje potrebnih sredstava, provedbu sudskih presuda, doseg pravosudnog nadzora i pravne zaštite dostupne građanima te mogućnosti prekogranične kolektivne pravne zaštite; u tom smislu smatra da valja usmjeriti pozornost na članak 298., stavak 1. UFEU-a i pravo građana Unije na otvorenu, učinkovitu i neovisnu europsku upravu;

16.  poziva Komisiju da razvije i provede kampanju za podizanje razine osviještenosti kako bi građani i stanovnici Unije mogli u potpunosti uživati svoja prava koja proizlaze iz ugovora i Povelje o temeljnim pravima (npr. sloboda izražavanja, sloboda okupljanja i pravo na glasovanje) te da pruži informacije o pravima građana na pravnu zaštitu i načinima pokretanja sudskog spora u slučajevima povezanima s kršenjem načela demokracije, vladavine prava i temeljnih prava od strane nacionalnih vlada ili institucija Unije;

17.  poziva na uspostavljanje zaklade za demokraciju, čijim će se sredstvima financirati organizacije koje pružaju potporu lokalnim akterima koji promiču demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava unutar Unije;

18.  ističe da Unija mora zajamčiti da institucije i sve države članice poštuju vladavinu prava i temeljna prava ako u svojim međunarodnim sporazumima odredi zaštitu i promicanje ljudskih prava kao uvjet;

19.   nadalje, preporučuje da Pakt EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava treba uključivati redoviti nadzor sukladnosti međunarodnih sporazuma koje su ratificirale države članice i Unija s primarnim i sekundarnim pravom Unije;

20.  nadalje smatra da bi valjalo uvesti sljedeće promjene ako u budućnosti budu razmatrane izmjene Ugovora:

   mogućiti da članak 2. UEU-a i Povelja postanu pravne osnove za zakonodavne mjere koje se usvajaju u okviru redovnog zakonodavnog postupka;
   u skladu s člankom 2. UEU-a i Poveljom o temeljnim pravima, omogućivanje nacionalnim sudovima da Sudu Europske unije podnose tužbe u vezi sa zakonitošću postupaka država članica;
   reviziju članka 7. UEU-a kako bi se osigurale odgovarajuće i primjenjive sankcije protiv država članica te utvrđivanje prava država članica koje su krive (uz pravo glasovanja u Vijeću) i koje bi se mogle suspendirati, na primjer u pogledu financijskih sankcija ili suspenzije financijskih sredstva Unije;
   omogućiti da trećina parlamentarnih zastupnika, nakon usvajanja i prije provođenja zakonodavstva Unije, to zakonodavstvo proslijedi Sudu Europske unije;
   omogućiti fizičkim i pravnim osobama na koje izravno i pojedinačno utječe neka akcija da podnesu tužbu Sudu Europske unije zbog navodnih kršenja Povelje bilo od strane Unije ili države članice izmjenom članaka 258. i 259. UFEU-a;
   poništenje članka 51. Povelje i preoblikovanje Povelje u Povelju Unije o pravima;
   reviziju uvjeta za donošenje jednoglasne odluke u područjima povezanima s poštovanjem i zaštitom te promicanjem temeljnih prava poput jednakosti i nediskriminacije;

21.  potvrđuje da se preporukama poštuju temeljna prava i načelo supsidijarnosti;

22.  smatra da bi svaka financijska posljedica traženih prijedloga za proračun Unije trebala biti pokrivena postojećim dodjelama sredstava iz proračuna; naglašava da bi usvajanje i provedba tih prijedloga donijeli znatne uštede EU-u, državama članicama, kao i građanima, u pogledu troškova i utrošenog vremena i pogodovali povjerenju i međusobnom priznavanju odluka i djelovanja država članica, te bi stoga biti korisni i u socijalnom i u gospodarskom smislu;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i priložene detaljne preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću te parlamentima i vladama država članica, kao i Odboru regija radi distribucije podnacionalnim parlamentima i vijećima.

PRILOG

Detaljne preporuke za nacrt međuinstitucijskog sporazuma o mjerama povezanim s postupcima praćenja stanja demokracije, vladavine prava i temeljnih prava te odgovarajućim popratnim mjerama u državama članicama i institucijama EU-a

NACRT MEĐUINSTITUCIJSKOG SPORAZUMA

PAKT EUROPSKE UNIJE O DEMOKRACIJI, VLADAVINI PRAVA I TEMELJNIM PRAVIMA

Europski parlament, Vijeće Europske unije i Europska komisija:

uzimajući u obzir preambulu Ugovora o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegovo drugo, četvrto, peto i sedmo pozivanje,

uzimajući u obzir osobito članak 2., članak 3. stavak 1., članak 3. stavak 3. drugi podstavak i članke 6., 7. i 11. UEU-a,

uzimajući posebno u obzir članke Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) koji se odnose na poštovanje, promicanje i zaštitu demokracije, vladavine prava i temeljnih prava u Uniji te uključujući njegove članke 70., 258., 259., 260., 263. i 265.,

uzimajući u obzir članak 4. stavak 3. i članak 5. UEU-a, članak 295. UFEU-a i Protokol br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji te Protokol br. 2. o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, priložen UEU-u i UFEU-u,

uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije (Povelju),

uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju Vijeća Europe, osobito njezin članak E o nediskriminaciji;

uzimajući u obzir kriterije iz Kopenhagena i skup pravila Unije koja država kandidatkinja mora ispuniti ako želi pristupiti Uniji, odnosno pravnu stečevinu, a posebno njezina poglavlja 23. i 24.,

uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP), sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, konvencije, preporuke, rezolucije i izvješća Parlamentarne skupštine, Odbora ministara, povjerenika za ljudska prava i Venecijanske komisije Vijeća Europe,

uzimajući u obzir Kontrolni popis vladavine prava koji je Venecijanska komisija usvojila na svojoj 106. plenarnoj sjednici održanoj 18. ožujka 2016.,

uzimajući u obzir „Memorandum o razumijevanju između Vijeća Europe i Europske unije” od 23. svibnja 2007.,

uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina,

uzimajući u obzir Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima Vijeća Europe,

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

uzimajući u obzir ugovore Ujedinjenih naroda o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te sudsku praksu ugovornih tijela UN-a,

uzimajući u obzir publikacije FRA, uključujući Europski informacijski sustav o temeljnim pravima (EFRIS) čiju je uspostavu FRA predložila u svojem dokumentu naslovljenom „Temeljna prava u budućnosti pravosuđa i unutarnjih poslova Europske unije” (Fundamental rights in the future of the European Union's Justice and Home Affairs) i objavljenom 31. prosinca 2013.,

uzimajući u obzir Pristup UN-a pružanju pomoći vladavini prava iz travnja 2008.,

uzimajući u obzir ciljeve UN-a za održivi razvoj, a posebno cilj br. 16,

uzimajući u obzir 25. dvogodišnje izvješće COSAC-a: Promjene u postupcima i praksama Europske unije važnim za parlamentarni nadzor od 18. svibnja 2016.,

uzimajući u obzir pismo od 6. ožujka 2013. koje su ministri vanjskih poslova Njemačke, Danske, Finske i Nizozemske poslali predsjedniku Komisije,

uzimajući u obzir Mišljenje FRA od 8. travnja 2016. o razvoju integriranog alata objektivnih pokazatelja temeljnih prava kojim se može mjeriti sukladnost sa zajedničkim vrijednostima navedenima u članku 2. UEU-a na temelju postojećih izvora informacija,

uzimajući u obzir napomenu talijanskog predsjedništva naslovljenu „Osiguravanje poštovanja vladavine prava u Europskoj uniji” od 15. studenoga 2014.,

uzimajući u obzir zaključke Vijeća i država članica sa sastanka u Vijeću održanog 16. prosinca 2014. o jamčenju poštovanja vladavine prava,

uzimajući u obzir smjernice od 19. prosinca 2014. o metodološkim koracima koje treba poduzeti radi provjere usklađenosti temeljnih prava u pripremnim tijelima Vijeća,

uzimajući u obzir prvi i drugi dijalog Vijeća o vladavini prava tijekom luksemburškog i nizozemskog predsjedništva Vijećem EU-a od 17. studenoga 2015. i 24. svibnja 2016.,

uzimajući u obzir postojeći mehanizam praćenja i instrumente za periodičnu procjenu koje je uspostavila Komisija, uključujući Mehanizam suradnje i provjere, pregled stanja u području pravosuđa, izvješća o borbi protiv korupcije i praćenje stanja medija,

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 19. listopada 2010. naslovljenu „Strategija za učinkovitu provedbu Povelje Europske unije o temeljnim pravima”,

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 6. svibnja 2011. pod naslovom „Operativne smjernice o razmatranju temeljnih prava prilikom izrade procjena učinka koje sastavlja Komisija”,

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 19. ožujka 2014. naslovljenu „Novi okvir EU-a za jačanje vladavine prava”,

uzimajući u obzir Godišnji kolokvij Komisije o temeljnim pravima,

uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.,

uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 27. veljače 2014. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2012.)(5),

uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. o stanju temeljnih prava u EU (2013. – 2014.)(6),

(1)  budući da je potreban mehanizam za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava koji je objektivan, nepristran, koji se temelji na dokazima te se jednako i pravedno primjenjuje na sve države članice, kao i na institucije Unije, a koji uključuje i preventivnu i korektivnu dimenziju.

(2)  budući da bi prvenstveni cilj takvog mehanizma trebalo biti sprečavanje kršenja i nepoštovanja načela demokracije, vladavine prava i temeljnih prava, pružajući istovremeno instrumente koji su potrebni kako bi preventivna i korektivna dimenzija iz članka 7. UEU-a, kao i drugi instrumenti predviđeni Ugovorima, postali operativni u praksi.

(3)  budući da se treba izbjeći nepotrebno stvaranje novih struktura ili udvostručenje te dati prednost integraciji i uvrštenju već postojećih instrumenata.

(4)  budući da se odluke o utvrđivanju definicija, normi i referentnih vrijednosti u pogledu demokracije, vladavine prava i temeljnih prava ne donose jednokratno nego se radi o trajnom i interaktivnom procesu koji se temelji na opsežnoj javnoj raspravi i savjetovanju, redovitoj reviziji i razmjeni najboljih praksi.

(5)  budući da učinkovit može biti jedino mehanizam koji ima podršku velikog broja građana Unije i koji im omogućuje da preuzmu odgovornost za proces.

(6)  budući da su prvenstveno države članice odgovorne za poštovanje zajedničkih normi, a da je u slučaju njihova nepoštovanja Unija obvezna djelovati kako bi zaštitila svoju ustavnu jezgru i osigurala da su vrijednosti iz članka 2. UEU-a i Povelje zajamčene za sve građane Unije na cijelom teritoriju Unije.

(7)  budući da je važno da sve razine vlade blisko surađuju na temelju svojih nadležnosti i odgovornosti kako bi se u ranoj fazi utvrdile moguće sustavne prijetnje vladavini prava i poboljšala zaštita vladavine prava.

(8)  budući da postoji nekoliko instrumenata za pristupanje rizicima od ozbiljnog kršenja vrijednosti Unije, ali da za njih treba razviti jasne i objektivne referentne vrijednosti kako bi bili dovoljno snažni, djelovali odvraćajuće te spriječili povrede vladavine prava i temeljnih prava; napominje da u Uniji ne postoji pravno obvezujući mehanizam za redovito praćenje usklađenosti država članica i institucija Unije s njezinim vrijednostima i temeljnim pravima.

(9)  budući da se u skladu s člankom 295. UEU-a u ovom međuinstitucijskom sporazumu utvrđuju samo mjere za olakšavanje suradnje između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije te da u skladu s člankom 13. stavkom 2. UEU-a te institucije trebaju djelovati u granicama ovlasti koje su im dodijeljene u Ugovorima i u skladu s njima određenim postupcima, uvjetima i ciljevima. budući da se ovim međuinstitucijskim sporazumom ne dovodi u pitanje nadležnost Suda u pogledu autentična tumačenja prava Unije.

SPORAZUMJELI SU SE KAKO SLIJEDI:

Članak 1.

Pakt Europske unije o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima, koji se primjenjuje i na države članice i na institucije Unije, služit će za jamčenje poštovanja temeljnih vrijednosti i osnovnih načela Unije diljem Unije, posebno demokracije, vladavine prava i temeljnih prava, te će njime biti obuhvaćeni definicije, elaboracija, praćenje i provedba tih vrijednosti i načela.

Članak 2.

Pakt Europske unije o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima sastoji se od:

–  godišnjeg izvješća o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima (europsko izvješće o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima) s preporukama po državama koje sadrže izvješća FRA, Vijeća Europe i ostalih relevantnih tijela u tom području,

–  godišnje međuparlamentarne rasprave na temelju tog europskog izvješća,

–  mjera za otklanjanje mogućih rizika i kršenja te za pokretanje preventivne i korektivne dimenzije iz članka 7. UEU-a,

–  politički ciklus u području demokracije, vladavine prava i temeljnih prava u okviru institucija Unije.

Članak 3.

Pakt Europske unije o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima proširuje se kako bi okvir Komisije za vladavinu prava i dijalog Vijeća o vladavini prava ujedinio u jedinstveni instrument Unije.

Članak 4.

Europsko izvješće o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima o stanju demokracije, vladavine prava i temeljnih prava u državama članicama sastavlja Komisija te se o njemu savjetuje s panelom neovisnih stručnjaka (Stručni panel za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava) iz članka 8. Komisija prosljeđuje europsko izvješće o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima Europskom parlamentu, Vijeću i nacionalnim parlamentima. Europsko izvješće o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima dostupno je javnosti.

Europsko izvješće o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima sadrži općeniti dio i preporuke po državama.

Ako Komisija pravodobno ne usvoji europsko izvješće o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima, kao i preporuke po državama, nadležni odbor Europskog parlamenta može formalno pozvati Komisiju da dostavi obrazloženje za svoje kašnjenje te ga odmah usvojiti kako se ne bi još više odgodio postupak.

Članak 5.

Europsko izvješće o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima obuhvaća postojeće instrumente, posebno pregled stanja u pravosuđu, alat za praćenje medijskog pluralizma, izvješće o suzbijanju korupcije i postupke stručne revizije na temelju članka 70. UFEU-a i zamjenjuje Mehanizam suradnje i provjere za Bugarsku i Rumunjsku.

Članak 6.

Europsko izvješće o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima izrađuje se s pomoću raznih izvora i postojećih alata za procjenu, izvještavanje i praćenje aktivnosti država članica, kao što su:

–  doprinosi nadležnih tijela država članica u području poštovanja demokracije, vladavine prava i temeljnih prava;

–  FRA, posebno njezin instrument EFRIS;

–  druge specijalizirane agencije Unije, posebno Europski nadzornik za zaštitu podataka (EDPS), Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE), Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) i Eurostat;

–  stručnjaci, akademici, organizacije civilnog društva, stručna i sektorska udruženja, primjerice, sudaca, odvjetnika i novinara;

–  postojeći indeksi i referentne vrijednosti međunarodnih organizacija i nevladinih organizacija;

–  Vijeće Europe, posebno Venecijanska komisija, Skupina država protiv korupcije (GRECO), Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe i Europska komisija za učinkovitost pravosuđa (CEPEJ);

–  međunarodne organizacije, kao što su Ujedinjeni narodi, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD);

–  sudska praksa Suda Europske unije, Europskog suda za ljudska prava i drugih međunarodnih sudova, tribunala i ugovornih tijela;

–  bilo koji postupak rješavanja ili drugi relevantni doprinos Europskog parlamenta, uključujući njegovo godišnje izvješće o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji;

–  doprinosi institucija Unije.

Svi doprinosi iz izvora navedenih u ovom članku, kao i europsko izvješće o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima koje je sastavio stručni panel za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, uključujući preporuke po državama, dostupni su javnosti na internetskoj stranici Komisije.

Članak 7.

Europsko izvješće predstavlja se u usklađenom formatu, prilažu mu se preporuke po državama te se izrađuje s posebnim naglaskom na:

–  diobu vlasti,

–  nepristranost države,

–  mogućnost poništenja političkih odluka nakon izbora,

–  postojanje institucijskih provjera i ravnoteže kojima se jamči da se nepristranost države ne dovodi u pitanje,

–  postojanost države i institucija utemeljene na nepromjenjivosti ustava,

–  slobodu i pluralizam medija,

–  slobodu izražavanja i okupljanja,

–  promicanje građanskog prostora i učinkovitih mehanizma za građanski dijalog,

–  pravo na aktivno i pasivno demokratsko sudjelovanje građana i slobodu stvaranja političkih stranaka;

–  integritet i odsutnost korupcije,

–  transparentnost i odgovornost,

–  zakonitost,

–  pravnu sigurnost,

–  sprečavanje zlouporabe ili nepravilne uporabe ovlasti;

–  jednakost pred zakonom i nediskriminaciju,

–  pristup pravosuđu: neovisnost i nepristranost, pravedno suđenje, ustavno pravosuđe (ako je primjenjivo), neovisnost pravne struke,

–  posebne izazove za vladavinu prava: korupciju, sukob interesa, prikupljanje osobnih podataka i nadzor,

–  Glave I. – VI. Povelje,

–  EKLJP i povezane protokole.

Članak 8.

Reprezentativan panel neovisnih stručnjaka („stručni panel za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava”) provodi procjenu stanja demokracije, vladavine prava i temeljnih prava u državama članicama te izrađuje nacrte preporuka po državama na temelju kvantitativne i kvalitativne revizije dostupnih podataka i informacija.

8.1.  Stručni panel za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava sastoji se od sljedećih članova:

–  jednog neovisnog stručnjaka kojeg određuje nacionalni parlament svake države članice; koji je kvalificirani sudac ustavnog ili vrhovnog suda i trenutačno nije u aktivnoj službi;

–  deset dodatnih članova koje odredi Europski parlament dvotrećinskom većinom, izabranih s popisa stručnjaka koje su predložile sljedeće institucije:

i.  Udruga svih europskih akademija (ALLEA);

ii.  Europska mreža nacionalnih institucija za ljudska prava (ENNHRI);

iii.  Vijeće Europe, uključujući Venecijansku komisiju, GRECO i povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava;

iv.  Europska komisija za učinkovitost pravosuđa (CEPEJ) i Vijeće odvjetničkih komora Europe (CCBE);

v.  UN, OSSS i OECD.

8.2.  Stručni panel za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava imenuje predsjednika među svojim članovima.

8.3.  Kako bi se pojednostavnio razvoj nacrta europskog izvješća o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima te nacrti preporuka po državama, Komisija stručnom panelu za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava pruža usluge tajništva, koje im omogućavaju učinkovito funkcioniranje, posebno prikupljanjem izvora podataka i informacija koje je potrebno revidirati i procijeniti te pružanjem administrativne potpore tijekom postupka izrade nacrta.

Članak 9.

Stručni panel za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava ocjenjuje svaku od država članica u pogledu aspekata iz članka 7. i utvrđuje moguće rizike i kršenja. Svaki od članova panela provodi analizu anonimno i neovisno kako bi se očuvala neovisnost stručnog panela za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava i objektivnost europskog izvješća o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima. Međutim, članovi stručnog panela za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava mogu se međusobno savjetovati kako bi raspravili o metodama i dogovorenim normama.

Panel stručnjaka revidira metode ocjenjivanja jednom godišnje i po potrebi dodatno elaborira, preciznije određuje, obogaćuje i izmjenjuje zajedničkim dogovorom između Komisije, Vijeća i Europskog parlamenta nakon savjetovanja s nacionalnim parlamentima i civilnim društvom.

Članak 10.

Kada Komisija usvoji europsko izvješće o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima, pokreće se međuparlamentarna rasprava i rasprava u Vijeću kojoj je cilj razmatranje rezultata europskog izvješća o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima te preporuka po državama, i to sljedećim koracima:

–  Europski parlament organizira međuparlamentarnu raspravu na temelju europskog izvješća o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima te usvaja rezoluciju. Tu raspravu treba organizirati tako da se odrede mjerila i ciljevi koje treba ostvariti te da se utvrde načini ocjenjivanja promjena iz godine u godinu u okviru postojećeg konsenzusa Unije o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima. Relevantni postupci trebaju se ubrzati kako bi se stvorili takvi alati kojima će se omogućiti trenutačno i učinkovito praćenje godišnjih promjena, ali i zajamčiti da sve relevantne strane poštuju obveze.

–  godišnja parlamentarna rasprava je dio višegodišnjeg strukturiranog dijaloga između Europskog parlamenta, Vijeća, Komisije i nacionalnih parlamenata, u kojoj također sudjeluje civilno društvo, FRA i Vijeće Europe.

–  Vijeće održava godišnju raspravu, koja se nadovezuje na dijalog o vladavini prava, na temelju izvješća o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima te usvaja zaključke Vijeća, pozivajući nacionalne parlamente da odgovore na europsko izvješće o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima, na prijedloge ili reforme.

–  Komisija može, na temelju europskog izvješća o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima donijeti odluku o pokretanju mjera protiv „sustavnog kršenja” u skladu s člankom 2. UEU-a i člankom 258. UFEU-a, kojima spaja nekoliko slučajeva kršenja.

–  Komisija može, na temelju europskog izvješća o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Vijećem, odlučiti podnijeti prijedlog za evaluaciju provedbe politika Unije u državama članicama u području slobode, sigurnosti i pravde u skladu s člankom 70. UFEU-a.

10.1.  Na temelju europskog izvješća o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima daljnje djelovanje nije potrebno ako država članica ispoštuje sve aspekte iz članka 7.

10.2.  Na temelju europskog izvješća o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima u Europi, ako država članica ne udovolji jednom aspektu ili više njih iz članka 7., Komisija bez odgode pokreće dijalog s tom državom članicom, uzimajući u obzir preporuke po državama.

10.2.1.  Ako preporuke po državama o određenoj državi članici uključuju procjenu stručnog panela da postoji jasan rizik od ozbiljnog kršenja vrijednosti o kojima je riječ u članku 2. UEU-a te da postoji dovoljno temelja za pozivanje na članak 7. stavak 1. UEU-a, Europski parlament, Vijeće i Komisija pojedinačno i bez odgode raspravljaju o tom pitanju i donose obrazloženu odluku koja se objavljuje.

10.3.  Ako preporuke po državama o državi članici, na temelju europskog izvješća o demokraciji, vladavini prava i temeljnih prava, uključuju ocjenu stručnog panela da postoji jasan rizik, koji se na primjer povećava ili ostaje nepromijenjen u razdoblju od barem dvije godine, od ozbiljnog kršenja vrijednosti o kojima je riječ u članku 2. UEU-a te da postoji dovoljno temelja za pozivanje na članak 7. stavak 2., Europski parlament, Vijeće i Komisija pojedinačno i bez odgode raspravljaju o tom pitanju i svaka institucija donosi obrazloženu odluku koja se objavljuje.

Članak 11.

Komisija temeljna prava uvrštava kao dio procjena učinka svih zakonodavnih prijedloga u skladu sa stavkom 25. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj regulativi.

Stručni panel za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, naveden u članku 8., ocjenjuje u kojoj mjeri Europski parlament, Vijeće i Komisija poštuju načela demokracije, vladavine prava i temeljna prava.

Članak 12.

Uspostavlja se međuinstitucijska radna skupina za procjenu učinka („radna skupina”) u cilju poboljšanja međuinstitucijske suradnje na procjenama učinka te stvaranja kulture usklađenosti s temeljnim pravima i vladavinom prava. Radna skupina se u ranoj fazi savjetuje s nacionalnim stručnjacima kako bi se bolje predvidjeli izazovi povezani s provedbom u državama članicama i kako bi se lakše prevladali problemi u pogledu različitih tumačenja i shvaćanja učinka temeljnih prava i vladavine prava na zakonodavne akte među različitim institucijama Unije. Radna skupina nadovezuje se na Smjernice o metodološkim koracima koje treba poduzeti kako bi se provjerila usklađenost temeljnih prava na razini pripremnih tijela Vijeća koje je sastavilo Vijeće, na Strategiju za učinkovitu provedbu Povelje o temeljnim pravima u Europskoj uniji koju je sastavila Komisija, na Operativne smjernice o razmatranju temeljnih prava prilikom izrade procjena učinka koje je sastavila Komisija, na instrument br. 24 iz paketa instrumenata za bolju regulativu te na članak 38. Poslovnika Europskog parlamenta kako bi se zajamčila usklađenost s načelima demokracije, vladavine prava i temeljnih prava te njihovo promicanje.

Članak 13.

Godišnji politički ciklus u području demokracije, vladavine prava i temeljnih prava u okviru europskog izvješća o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima uključuje sljedeća godišnja izvješća Komisije, Vijeća i Europskog parlamenta povezana s provedbom vladavine prava i temeljnih prava te usklađenosti s njima u institucijama Unije:

–  Godišnje izvješće o primjeni Povelje;

–  Godišnje izvješće o primjeni zakonodavstva Unije;

–  Godišnje izvješće o primjeni Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(7)

Članak 14.

Ovaj sporazum stupa na snagu...

Sastavljeno u...

Za Europski parlament

Predsjednik Europskog parlamenta

Za Vijeće Europske unije

Predsjednik Vijeća Europske unije

Za Europsku komisiju

Predsjednik Komisije

(1) ECLI:EU:C:2014:2454.
(2) Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL L 190, 18.7.2002., str. 1.).
(3).ECLI:EU:C:2011:865.
(4) ECLI:EU:C:2016:198
(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0173.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0286.
(7) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti