Rezolucija Europskog parlamenta od 16. ožujka 2017. o prioritetima EU-a za sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava 2017. (2017/2598(RSP))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima te konvencije UN-a o ljudskim pravima i njihove neobavezne protokole,
– uzimajući u obzir Rezoluciju 60/251 Opće skupštine Ujedinjenih naroda o uspostavi Vijeća UN-a za ljudska prava (UNHRC),
– uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, Europsku socijalnu povelju i Povelju Europske unije o temeljnim pravima,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o sjednicama Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava,
– uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 7. srpnja 2016. o 71. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda(1),
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o kršenju ljudskih prava, uključujući hitne rezolucije iz 2016. o Etiopiji, Sjevernoj Koreji, Indiji, Krimu, Hong Kongu, Kazahstanu, Egiptu, Demokratskoj Republici Kongu, Pakistanu, Hondurasu, Nigeriji, Gambiji, Džibutiju, Kambodži, Tadžikistanu, Vijetnamu, Malaviju, Bahreinu, Mjanmaru, Filipinima, Somaliji, Zimbabveu, Ruandi, Sudanu, Tajlandu, Kini, Brazilu, Rusiji, Tibetu, Iraku, Indoneziji, Srednjoafričkoj Republici, Burundiju, Nikaragvi, Kuvajtu i Gvatemali,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2016. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2015. godinu i politici Europske unije u tom području(2),
– uzimajući u obzir članak 2., članak 3. stavak 5. te članke 18., 21., 27. i 47. Ugovora o Europskoj uniji,
– uzimajući u obzir godišnje izvješće UNHRC-a za 2015. godinu podneseno Općoj skupštini UN-a,
– uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,
A. budući da su promicanje i zaštita univerzalnosti ljudskih prava dio etičke i pravne stečevine Europske unije te jedan od kamena temeljaca europskog jedinstva i integriteta; budući da bi poštovanje ljudskih prava trebalo biti uključeno u sva područja politike EU-a;
B. budući da je Europska unija odlučno posvećena multilateralizmu i tijelima UN-a kad je riječ o promicanju i zaštiti ljudskih prava;
C. budući da se redovnim sjednicama UNHRC-a, imenovanjem posebnih izvjestitelja, mehanizmom univerzalnog periodičnog pregleda, posebnim postupcima za rješavanje stanja u određenim državama ili za određene teme doprinosi promicanju i poštovanju ljudskih prava, demokracije i vladavine prava;
Vijeće UN-a za ljudska prava
1. pozdravlja rad visokog povjerenika UN-a za ljudska prava Zeida Ra’ada Al Huseina i njegova Ureda (OHCHR); podsjeća na obvezu EU-a da nastavi podupirati i braniti njegov integritet, neovisnost i funkcioniranje; pozdravlja ulogu koju Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava ima u unaprjeđivanju suradnje između međunarodnih i regionalnih mehanizama u području ljudskih prava te u utvrđivanju načina za jačanje uloge „regionalnih dogovora” o univerzalnim standardima u pogledu ljudskih prava;
2. smatra da djelotvornost i vjerodostojnost UNHRC-a ovisi o stvarnoj posvećenosti njegovih članova da štite sve osobe u svim zemljama od svih povreda ljudskih prava u skladu s međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima u kojima se promiče univerzalnost, nepristranost, objektivnost, neselektivnost, konstruktivan dijalog i suradnja; ističe da je potrebno izbjegavati polarizaciju rasprave u sklopu UNHRC-a i potiče konstruktivan dijalog;
3. poziva države da dodijele pristup neovisnim stručnjacima UNHRC-a, posebnim izvjestiteljima i stručnjacima OHCHR-a kako bi mogli istražiti navode kršenja ljudskih prava i da se konstruktivno angažiraju radi ispravljanja situacija, da poštuju obveze preuzete u okviru konvencija o ljudskim pravima i da u potpunosti surađuju u posebnim postupcima UNHRC-a;
4. potiče sve države da poduzmu konkretne korake u pogledu provedbe preporuka iz univerzalnog periodičnog pregleda te da prevladaju nedostatke uspostavom mehanizma za provedbu i praćenje, uključujući uspostavu nacionalnih akcijskih planova i koordinacijskih mehanizama;
5. podsjeća na obvezu Opće skupštine UN-a da prilikom izbora za članstvo u UNHCR-u mora voditi računa o tome da li kandidati poštuju i promiču zaštitu ljudskih prava, vladavinu prava i demokraciju; pozdravlja odluku UNHRC-a kojom se od Savjetodavnog odbora UNHRC-a traži da pripremi izvješće o ocjeni ostvarenog napretka u pogledu uspostavljanja regionalnih i podregionalnih dogovora o promicanju i zaštiti ljudskih prava; poziva EU i države članice da se jednaka važnost prava odrazi u načinu na koji glasuju i da se u tom smislu poboljša usklađenost stajališta EU-a; odlučno traži od EU-a da djeluje jednoglasno i da zauzme zajedničko stajalište prilikom glasovanja u UNHRC-u;
6. ponavlja da je u cilju jačanja vjerodostojnosti Europske unije važno zajamčiti da se ona aktivno i dosljedno angažira u mehanizmima UN-a za ljudska prava, posebice u okviru Trećeg odbora Opće skupštine UN-a, Opće skupštine UN-a i UNHRC-a; podupire napore koje su Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD), delegacije EU-a u New Yorku i Ženevi te države članice uložili u jačanje dosljednosti EU-a pred UN-om u pitanjima ljudskih prava;
Tematski prioriteti
7. ističe važnost uloge nevladinih organizacija za ljudska prava i branitelja ljudskih prava u promicanju i zaštiti ljudskih prava; naglašava činjenicu da se ljudska prava i temeljne slobode trebaju štititi u svim dimenzijama njihova izraza, među ostalim i u kontekstu novih tehnologija; dijeli zabrinutost UNHRC-a u pogledu navoda o prijetnjama i odmazdama usmjerenima protiv članova organizacija civilnog društva i nevladinih organizacija koji su surađivali s UNHRC-om u postupku univerzalnog periodičnog pregleda;
8. izražava ozbiljnu zabrinutost zbog brojnih, sve češćih pokušaja smanjenja prostora za djelovanje civilnog društva i branitelja ljudskih prava, među ostalim i uvođenjem zakonâ za suzbijanje terorizma; osuđuje svaki čin nasilja, zlostavljanja, zastrašivanja i progona branitelja ljudskih prava, zviždača, novinara ili blogera, bilo na internetu bilo izvan njega; poziva sve države da promiču i jamče sigurno i poticajno okružje za nevladine organizacije, civilno društvo, novinare i branitelje ljudskih prava, uz poseban naglasak na svim ugroženim skupinama, u kojem će moći neovisno i neometano djelovati; ponovno poziva države koje su donijele restriktivne zakone protiv organizacija za ljudska prava da ih ukinu;
9. smatra da slobodni, neovisni i nepristrani mediji čine jedan od ključnih temelja demokratskog društva u kojem otvorena rasprava ima ključnu ulogu; podržava zahtjev za imenovanje posebnog predstavnika glavnog tajnika UN-a za sigurnost novinara; poziva da se na svim međunarodnim forumima skrene pozornost na pitanja slobode izražavanja na internetu, digitalnih sloboda i važnosti slobodnog i otvorenog interneta; poziva na smanjenje digitalnog jaza i na neograničen pristup informacijama i komunikaciji te na necenzuriran pristup internetu;
10. podsjeća na to da pravo na slobodu udruživanja i okupljanja i dalje predstavlja velik izazov; toplo pozdravlja rad posebnog izvjestitelja UN-a za pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja Maine Kiaija; poziva sve države da vode računa o njegovim izvješćima;
11. poziva sve države da brzo ratificiraju fakultativne protokole uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima kojim se uspostavljaju žalbeni i istražni mehanizmi;
12. protivi se svim vrstama diskriminacije i progona na bilo kojoj osnovi ili na temelju bilo kojeg statusa kao što su rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed ili uvjerenje, rodni identitet ili spolna orijentacija, društveno podrijetlo, kasta, rođenje, dob ili invaliditet; podržava angažman EU-a u posebnim postupcima, uključujući i angažman s novim neovisnim stručnjakom za zaštitu od nasilja i diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta; poziva EU da aktivno nastavi promicati ravnopravnost i nediskriminaciju te da se bori protiv nasilja i diskriminacije svih pojedinaca;
13. izražava zabrinutost time što mnoge osobe, individualno ili grupno, doživljavaju kršenje svojih prava na slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja koje vrše države i nedržavni akteri, što dovodi do diskriminacije, neravnopravnosti i stigmatiziranja; podsjeća da je potrebno boriti se protiv netolerancije i diskriminacije na temelju vjeroispovijedi ili uvjerenja kako bi se zajamčilo poštovanje ostalih međusobno povezanih ljudskih prava, kao što je sloboda izražavanja;
14. poziva EU da radi na jamčenju veće zaštite vjerskih i etničkih manjina od progona i nasilja te na ukidanju zakona kojima se kriminaliziraju blasfemija ili apostazija koje služe kao paravan za progon vjerskih i etničkih manjina i nevjernika; poziva na podupiranje rada posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja;
15. odlučno traži da EU nastavi zagovarati nultu stopu tolerancije smrtne kazne te da nadalje nastoji učvršćivati međuregionalnu potporu predstojećoj rezoluciji Opće skupštine UN-a o moratoriju na smrtnu kaznu; pozdravlja odluku o ukidanju smrtne kazne za sva kaznena djela, koju su 2015. donijeli Fidži, Republika Kongo i Madagaskar; osuđuje nastavak smaknuća u brojnim zemljama, uključujući Bahrein, Bangladeš, Bjelarus, Čad, Indiju, Indoneziju, Kuvajt, Oman i Južni Sudan; nadalje osuđuje porast, prema izvješćima, broja smrtnih kazni izrečenih posebice u Egiptu, Iranu, Kini, Nigeriji, Pakistanu i Saudijskoj Arabiji; podsjeća vlasti tih zemalja da su one potpisnice Konvencije o pravima djeteta, kojom se izričito zabranjuje smrtna kazna za kaznena djela koja su počinile osobe mlađe od 18 godina;
16. apelira na EU da izrazi svoje mišljenje i da podrži napore koje UN ulaže u borbu protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, masovnih i drugih smaknuća, uključujući smaknuća zbog kaznenih djela povezanih s drogom, te zahtijeva od ESVD-a da na svim razinama dijaloga i svim forumima pojača napore EU-a u borbi protiv izvansudskih pogubljenja, mučenja i drugih oblika zlostavljanja, u skladu sa smjernicama za politiku EU-a prema trećim zemljama u vezi s mučenjem i drugim oblicima okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja; poziva na univerzalnu ratifikaciju i stvarnu provedbu Konvencije UN-a protiv mučenja i Fakultativnog protokola uz nju; ističe da je iznimno važno podupirati sprječavanje mučenja, među ostalim i jačanjem nacionalnih mehanizama za sprečavanje koji su uspostavljeni u okviru Fakultativnog protokola, te kontinuirano podržavati rehabilitaciju žrtava mučenja;
17. izražava ozbiljnu zabrinutost zbog opetovanih teških povreda i zlouporabe ljudskih prava diljem svijeta; čvrsto podupire Međunarodni kazneni sud kao ključnu instituciju za privođenje počinitelja pravdi i pomaganje žrtvama u ostvarivanju pravde na temelju načela komplementarnosti u pogledu genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina; traži od svih strana da pruže političku, diplomatsku, financijsku i logističku podršku svakodnevnom funkcioniranju Međunarodnog kaznenog suda;
18. poziva EU da nastavi jačati rad Međunarodnog kaznenog suda; potiče snažan dijalog i suradnju između Suda, UN-a i njegovih agencija te Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNSC); poziva sve države članice UN-a da se pridruže Međunarodnom kaznenom sudu ratificiranjem Rimskog statuta te da potaknu ratifikaciju izmjena iz Kampale;
19. najstrože osuđuje teška kršenja ljudskih prava, posebno ona koja provodi Islamska država/Daiš, te napade Boko Harama usmjerene na djecu i sve druge napade terorističkih ili paravojnih organizacija na civile, posebno na žene i djecu; osuđuje učestalost i razmjere uništavanja kulturne baštine te poziva na pružanje potpore relevantnim naporima koji se poduzimaju u okviru raznih foruma UN-a;
20. osuđuje nepoštovanje međunarodnog humanitarnog prava te izražava ozbiljnu zabrinutost zbog povećanja stope civilne štete u oružanim sukobima diljem svijeta te povećanja broja smrtonosnih napada na bolnice, škole, humanitarne konvoje i druge civilne mete; ustraje u tome da se takva kršenja uzmu u obzir kad je riječ o postupanjima UNHRC-a specifičnima za pojedine zemlje i relevantnim pregledima u sklopu mehanizma univerzalnog periodičnog pregleda;
21. poziva EU da aktivno radi na inicijativi da UN prizna genocid koji je takozvana Islamska država/Daiš počinila nad vjerskim i etničkim manjinama te da se Međunarodnom kaznenom sudu upute slučajevi za koje postoji sumnja da su u njima počinjeni zločini protiv čovječnosti, ratni zločini i genocid; potiče snažan dijalog i suradnju između Suda, UN-a i njegovih agencija te Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda;
22. traži od EU-a da pozove sve države da u središte svoje razvojne politike postave ljudska prava i da provode Deklaraciju UN-a o pravu na razvoj iz 1986. godine; pozdravlja činjenicu da je UNHRC nedavno imenovao posebnog izvjestitelja za pravo na razvoj, čiji mandat obuhvaća doprinos promicanju, zaštiti i ispunjavanju prava na razvoj u kontekstu Programa održivog razvoja do 2030. i drugih međunarodnih sporazuma o razvojnoj suradnji; ističe da načelo ljudskih prava za sve mora biti jedan od temeljnih elemenata pri postizanju svih ciljeva Programa održivog razvoja do 2030.;
23. poziva EU da nastavi promicati ravnopravnost između žena i muškaraca te da u svojim aktivnostima i programima aktivno podupire rad organizacije UN Women i inicijative povezane s rodno osviještenom politikom; poziva na poduzimanje kontinuiranih potpornih mjera za jačanje položaja žena i djevojčica i iskorjenjivanje svih oblika nasilja i diskriminacije nad ženama i djevojčicama, uključujući rodno uvjetovano nasilje; odlučno traži da EU inzistira na međuregionalnim inicijativama za promicanje, zaštitu i ostvarivanje prava žena te potpune i djelotvorne provedbe Pekinške platforme za djelovanje i programa djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju (ICPD) i da se u tom kontekstu i dalje zauzima za spolna i reproduktivna prava;
24. ponovno ističe obvezu EU-a na provođenje politike kojom se u obzir uzimaju ljudska prava i rodni aspekti, u skladu s ključnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000.) i 1820 (2008.) o ženama, miru i sigurnosti; poziva EU da na međunarodnoj razini podrži priznavanje dodane vrijednosti sudjelovanja žena u sprečavanju i rješavanju sukoba, kao i u mirovnim operacijama, humanitarnoj pomoći te postupcima obnove nakon sukoba i održivog pomirenja;
25. poziva EU da nastavi promicati prava djece, posebno pomažući zajamčiti djeci pristup vodi, sanitarnim uslugama, zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, među ostalim i u zonama sukoba i izbjegličkim kampovima, te iskorjenjujući dječji rad, novačenje djece u vojsku, oduzimanje slobode, mučenje, trgovinu ljudima, dječji, rani i prisilni brak, seksualno iskorištavanje i štetne prakse poput genitalnog sakaćenja žena; poziva na poduzimanje mjera kojima bi se u okviru UN-a poduprli i ojačali međunarodni napori u cilju sprečavanja angažiranja djece u oružanim sukobima te djelotvornijeg razmatranja učinaka stanja tijekom i nakon sukoba na žene, djevojke i djevojčice; poziva sve države članice UN-a da poštuju svoje ugovorne obveze i obveze iz Konvencije o pravima djeteta koja je usvojena 1989., kako bi se poštovala prava sve djece pod njihovom jurisdikcijom, bez obzira na njihov pravni status i bez ikakvih oblika diskriminacije;
26. poziva države da promiču prava osoba s invaliditetom, uključujući njihovo ravnopravno sudjelovanje i socijalnu uključenost; poziva sve države da ratificiraju i provode Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom;
27. poziva EU da surađuje s partnerima na provedbi Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, uključujući mjere za poticanje većeg broja država na usvajanje nacionalnih akcijskih planova i uključivanje u rad radnih skupina UN-a i OHCHR-a; ponovo poziva sve zemlje, uključujući Europsku uniju, da se aktivno i konstruktivno te što prije uključe u postupak izrade pravno obvezujućeg instrumenta kojim će se u međunarodnom pravu o ljudskim pravima urediti postupanje transnacionalnih korporacija i drugih poduzeća u cilju sprečavanja povrede ljudskih prava, provođenja istrage kada do njih dođe te pružanja pravne zaštite i jamčenja pristupa pravnim lijekovima;
28. pozdravlja Deklaraciju UN-a iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima u kojoj se razmatra pitanje masovnih kretanja izbjeglica i migranata i koja je rezultirala usvajanjem globalnog pakta o sveobuhvatnom okviru za pomoć izbjeglicama te obvezom u pogledu migranata i izbjeglica čiji su ciljevi spašavanje života, odgovaranje na posebne potrebe, suzbijanje rasizma i ksenofobije, borba protiv trgovine ljudima, jamčenje jednakog priznavanja i zaštite pred zakonom te jamčenje uključenosti u nacionalne razvojne planove; poziva sve uključene strane da zajamče politički angažman, financijska sredstva i konkretna djela solidarnosti kao izraz potpore Deklaraciji iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima te podsjeća na to da bi se pitanje migracija trebalo nastaviti razmatrati na globalnoj, a ne samo na europskoj razini; poziva EU i njegove države članice da zauzmu vodeću ulogu u tim međunarodnim naporima te da u skladu s međunarodnim pravom poštuju svoje obveze zaštite ljudskih prava tražitelja azila, izbjeglica, migranata i svih raseljenih osoba, posebno žena, djece i ugroženih skupina, uključujući osobe s invaliditetom;
29. podsjeća na to da bi se vraćanje migranata trebalo provoditi uz puno poštovanje njihovih prava i samo kada se može zajamčiti zaštita njihovih prava u njihovim zemljama; poziva vlade da obustave arbitrarna uhićenja migranata i oduzimanje slobode migrantima, među ostalim i kad je riječ o maloljetnicima; poziva sve države da poduzmu konkretne mjere u najboljem interesu maloljetnih izbjeglica i migranata na temelju Konvencije o pravima djeteta te da uvedu mjere za jačanje sustava za zaštitu djece, uključujući osposobljavanje socijalnih radnika i ostalih skupina stručnjaka te suradnju s nevladinim organizacijama; poziva sve države da ratificiraju i provedu Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji;
30. naglašava da je važno promicati univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava, uključujući građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava, u skladu s člankom 21. Ugovora iz Lisabona i Općim odredbama o vanjskom djelovanju Unije;
31. naglašava da je potrebno usvojiti pristup utemeljen na ljudskim pravima i integrirati poštovanje ljudskih prava u sve politike EU-a, uključujući one u području trgovine, ulaganja, javnih usluga, razvojne suradnje i migracija, kao i u zajedničku obrambenu i sigurnosnu politiku EU-a;
32. podsjeća na činjenicu da je unutarnja i vanjska koherentnost u području ljudskih prava ključna za vjerodostojnost politike EU-a povezane s ljudskim pravima u njegovim odnosima s trećim zemljama te poziva EU da ispuni svoje obveze u tom kontekstu;
Bjelarus
33. izražava duboku zabrinutost zbog kontinuiranog ograničavanja slobode izražavanja te slobode udruživanja i mirnog okupljanja; osuđuje zlostavljanje i zatvaranje neovisnih i oporbenih novinara i aktivista za ljudska prava; osuđuje nastavak primjene smrtne kazne; poziva da se na 35. sjednici Vijeća obnovi mandat posebnog izvjestitelja UN-a o stanju ljudskih prava u Bjelarusu i poziva vladu da u potpunosti surađuje s posebnim izvjestiteljem i da se obveže na provedbu odavno potrebnih reformi za zaštitu ljudskih prava, među ostalim primjenom preporuka posebnog izvjestitelja i drugih mehanizama za ljudska prava;
Burundi
34. izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja političkog i sigurnosnog stanja u Burundiju te sve većeg broja ljudi koji bježe iz zemlje; osuđuje nasilje koje se u Burundiju provodi od 2015. i koje je dovelo do smrti, mučenja i ciljanog nasilja nad ženama, uključujući grupna silovanja i zlostavljanje; osuđuje zatvaranje tisuća ljudi i prisilno raseljavanje stotina tisuća Burundijaca te kršenja slobode tiska i izražavanja, kao i raširenu praksu nekažnjavanja tih zločina; podržava odluku Vijeća EU-a da nakon neuspjelih pregovora započetih na temelju članka 96. Sporazuma iz Cotonoua obustavi izravnu financijsku potporu burundijskoj vladi, uključujući proračunsku potporu, ali da pritom nastavi pružati punu financijsku potporu koja se izravnim kanalima daje za stanovništvo i humanitarnu pomoć; u potpunosti podržava uspostavu istražnog povjerenstva za Burundi u cilju utvrđivanja navodnih počinitelja djela kršenja i povrede ljudskih prava u toj zemlji kako bi se zajamčila puna odgovornost; poziva EU i njegove države članice da iskoriste svoj utjecaj kako bi se zajamčilo da Burundi počne u potpunosti surađivati s istražnim povjerenstvom, Vijećem i njegovim mehanizmima te se aktivno angažira u pogledu istražnog povjerenstva i odgovori na ozbiljne probleme u pogledu ljudskih prava; poziva vlasti Burundija da ponovno razmotre svoju odluku o povlačenju iz Međunarodnog kaznenog suda;
Demokratska Narodna Republika Koreja (DNRK)
35. izražava duboku zabrinutost zbog stalnog pogoršanja stanja u pogledu ljudskih prava u DNRK-u; poziva vladu DNRK-a da ispuni svoje obveze u skladu s instrumentima za zaštitu ljudskih prava, čiji je potpisnik, te da se pobrine za to da humanitarne organizacije, neovisni promatrači za ljudska prava i posebni izvjestitelj UN-a za stanje ljudskih prava u DNRK-u mogu ući u zemlju te da im se pruži potrebna suradnja; poziva DNRK da dopusti slobodu izražavanja i medijsku slobodu kako nacionalnim tako i međunarodnim medijima te da građanima omogući necenzurirani pristup internetu; oštro osuđuje sustavnu primjenu smrtne kazne u DNRK-u u velikim razmjerima; poziva vladu DNRK-a da proglasi moratorij na sva pogubljenja, u cilju ukidanja smrtne kazne u bliskoj budućnosti; zahtijeva da se počinitelji zločina protiv čovječnosti u DNRK-u pozovu na odgovornost i izvedu pred Međunarodni kazneni sud te da im se izreknu ciljane kazne; strogo osuđuje testiranje nuklearnog oružja te ga smatra nepotrebnom i opasnom provokacijom, kršenjem relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i ozbiljnom prijetnjom miru i stabilnosti na Korejskom poluotoku i u sjeveroistočnoj Aziji; traži obnavljanje mandata posebnog izvjestitelja; traži od stručne skupine da predstavi izvješće Općoj skupštini i Vijeću sigurnosti UN-a; predlaže da se u rezoluciju uvrste ključne preporuke o odgovornosti iz izvješća stručnjaka, uključujući jačanje kapaciteta Ureda u Seulu u vidu stručnih istražitelja i tužitelja, kao i imenovanje stručnjaka za kazneno pravosuđe kako bi se unaprijedili koraci poduzeti radi jamčenja odgovornosti;
Demokratska Republika Kongo (DR Kongo)
36. osuđuje ozbiljna kršenja ljudskih prava koja uz potpuno nekažnjavanje provode sigurnosne snage te traži da se počinitelji privedu pravdi; posebno poziva na temeljitu istragu o nemilosrdnom nasilju nad civilima u istočnom Kongu, koje uključuje silovanje žena i dječje ropstvo; poziva na moguće produljenje mandata mirovnih snaga UN-a u istočnom Kongu; poziva Vijeće da, ako nasilje potraje, razmotri mogućnost produženja postojećih restriktivnih mjera kao što su ciljane sankcije EU-a, uključujući zabranu putovanja i zamrzavanje imovine odgovornima za nasilno gušenje i narušavanje demokratskog procesa u DR Kongu, kako je predviđeno Sporazumom iz Cotonoua; potiče vlasti DR Konga da provedu sporazum sklopljen u prosincu 2016. te da do prosinca 2017. održe izbore uz potporu međunarodnih aktera; poziva UNHRC da kontinuirano nadzire DR Kongo sve do održavanja izbora i provedbe demokratske tranzicije te potiče Ured visokog povjerenika da obavještava Vijeće o stanju u DR Kongu i po potrebi poduzme snažnije mjere;
Gruzijske regije Abhazija i Chinvali/Južna Osetija
37. i dalje je zabrinut zbog slobode izražavanja i slobode medija te zbog onemogućavanja pristupa regijama Abhaziji i Chinvaliju/Južnoj Osetiji, koje je nezakonito okupirala Rusija i u kojima je kršenje ljudskih prava i dalje rašireno; potiče na jačanje kontakata među narodima između područja pod nadzorom Tbilisija i dviju okupiranih regija; poziva na puno poštovanje suverenosti i teritorijalnog integriteta Gruzije, kao i nepovredivosti njezinih međunarodno priznatih granica; naglašava potrebu za sigurnim i dostojanstvenim povratkom izbjeglica i interno raseljenih osoba u njihova mjesta stalnog boravišta; poziva gruzijsku vladu da poduzme odgovarajuće mjere kako bi se omogućila provedba preporuka iz univerzalnog periodičnog pregleda i daljnje postupanje na temelju njih;
Mjanmar/Burma
38. iznimno je zabrinut zbog izvješća o nasilnim sukobima u sjevernoj državi Rakhine i žali zbog izgubljenih života, životne egzistencije i domova te navoda o nerazmjernoj upotrebi sile oružanih snaga Mjanmara/Burme; potiče vojne i sigurnosne snage da smjesta stanu na kraj ubijanju, zlostavljanju i silovanju pripadnika naroda Rohingya te paležu njihovih domova; ustraje u tome da vlada i civilne vlasti Mjanmara/Burme smjesta prekinu diskriminaciju i segregaciju pripadnika manjine Rohingya; poziva na zaštitu prava pripadnika naroda Rohingya i jamčenje sigurnosti, zaštite i ravnopravnosti svih građana Mjanmara/Burme; pozdravlja odluku vlade Mjanmara/Burme o tome da mir i nacionalno pomirenje budu prioritet; pozdravlja najavu vlade Mjanmara/Burme o osnivanju istražnog povjerenstva za nedavna nasilja u državi Rakhine; ističe da je nužan odgovarajući kazneni progon odgovornih i primjerena pravna zaštita za žrtve kršenja prava; poziva vladu Mjanmara/Burme da nastavi postupak demokratizacije te da poštuje vladavinu prava, slobodu govora i temeljna ljudska prava; poziva EU i njegove države članice da podrže obnovljeni mandat posebnog izvjestitelja za Mjanmar/Burmu;
Okupirana palestinska područja
39. duboko je zabrinut zbog upornog zastoja u bliskoistočnom mirovnom procesu i poziva na to da se bez odgode nastavi s vjerodostojnim mirovnim naporima; zabrinut je zbog humanitarnog stanja i kršenja ljudskih prava na okupiranim palestinskim područjima, kako je navedeno u Rezoluciji od 10. rujna 2015. o ulozi EU-a u bliskoistočnom mirovnom procesu(3); ističe da je potreban kontinuirani angažman EU-a i njegovih država članica u pogledu praćenja provedbe rezolucija UNHRC-a o povredama i kršenjima, kao što je rezolucija od 3. srpnja 2015. o „jamčenju odgovornosti i pravednosti u svim slučajevima kršenja međunarodnog prava na okupiranom palestinskom području, uključujući i istočni Jeruzalem”; prima na znanje trenutačnu preliminarnu istragu Međunarodnog kaznenog suda; ponavlja svoju punu potporu Međunarodnom kaznenom sudu i sustavu međunarodnog kaznenog pravosuđa; u tom kontekstu podsjeća na Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima(4) i poziva ESVD da izvještava Parlament o uništavanju struktura i projekata koje EU financira, kao i o šteti koja im se nanosi; ističe da sve strane moraju nastaviti poštovati prekid vatre u Gazi te poziva na kraj blokade; poziva i Izraelce i Palestince da izbjegavaju poteze koji bi mogli izazvati daljnju eskalaciju, uključujući govor mržnje i huškanje u javnosti te jednostrane mjere kojima bi se mogao prejudicirati ishod pregovora i ugroziti održivost rješenja koje podrazumijeva postojanje dviju država; ističe činjenicu da se trajno rješenje sukoba može postići samo u regionalnom kontekstu uz sudjelovanje svih relevantnih regionalnih aktera i potporu međunarodne zajednice;
Južni Sudan
40. poziva sve strane da se suzdrže od kršenja ljudskih prava i kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uključujući ona koja se smatraju međunarodnim zločinima, kao što su izvansudska pogubljenja, etnički usmjereno nasilje, seksualno nasilje povezano sa sukobima, uključujući silovanje, te rodno uvjetovano nasilje, novačenje i iskorištavanje djece, prisilni nestanci, arbitrarna uhićenja i oduzimanje slobode; napominje da je vlada Južnog Sudana 16. ožujka 2016. potpisala Sporazum o smjernicama te je nakon toga razjasnila svoje obveze u pogledu uključenja drugih relevantnih dionika u nacionalni dijalog te nastavka poštovanja svih odluka postignutih između potpisnika iz oporbe i Mehanizma 7+7, upravnog odbora za nacionalni dijalog; ustraje u tome da sve strane trebaju ispunjavati svoje obveze te poziva na kontinuirani dijalog u cilju uspostave konačnog prekida vatre; poziva EU i njegove države članice da se dodatno obvežu podupirati Afričku uniju u naporima koje ulaže u postizanje mira u Južnom Sudanu i među stanovnicima Sudana u razdoblju tranzicije prema demokraciji reformiranoj iznutra; poziva EU i njegove države članice da obnove mandat Komisije za ljudska prava u Južnom Sudanu te da ojačaju njezinu ulogu u cilju istraživanja kršenja ljudskih prava i utvrđivanja slučajeva seksualnog nasilja; potiče da se preporuke te Komisije uvrste u izvješće koje će se proslijediti Općoj skupštini i Vijeću sigurnosti UN-a;
Sirija
41. najoštrije osuđuje zlodjela i rašireno kršenje ljudskih prava i međunarodnog prava koje uz pomoć Rusije i Irana provode snage Asadova režima, kao i povrede ljudskih prava i kršenje međunarodnog prava koje provode državni i nedržavni akteri, uključujući naoružane terorističke skupine, posebno IDIS/Daiš, koji je odgovoran za zločine koji predstavljaju genocid, Džabat Fatah al-Šam/front al-Nusra i druge džihadističke skupine; ustraje u tome da je potrebno nastaviti istragu u vezi s upotrebom kemijskog oružja u Siriji na svim uključenim stranama i njegovim uništavanjem te žali zbog toga što su Rusija i Kina odlučile blokirati novu rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a o upotrebi kemijskog oružja; ponavlja svoj poziv na potpun i neometan humanitarni pristup te na posljedice i odgovornost za krivce za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti; podržava inicijativu Europske unije da se slučaj stanja u Siriji uputi Međunarodnom kaznenom sudu te poziva Vijeće sigurnosti UN-a da u tom smislu djeluje; podržava mandat istražnog povjerenstva za provedbu posebne istrage o Alepu, o kojoj bi izvješće trebalo podnijeti najkasnije u ožujku na 34. sjednici UNHRC-a, te traži da se to izvješće predstavi Općoj skupštini i Vijeću sigurnosti;
Ukrajina
42. žali zbog toga što je aktualna ruska agresija prouzročila iznimno teško humanitarno stanje u Donbasu te što ukrajinskim i međunarodnim humanitarnim organizacijama nije dopušten pristup okupiranim regijama; izražava duboku zabrinutost zbog teških humanitarnih uvjeta u kojima se nalazi više od 1,5 milijuna interno raseljenih osoba; izražava duboku zabrinutost zbog kontinuiranog seksualnog nasilja povezanog sa sukobom; duboko je zabrinut zbog kršenja ljudskih prava na području Krima, posebno kada je riječ o krimskim Tatarima; naglašava da EU treba nastaviti pružati financijsku pomoć Ukrajini; ponavlja svoju potpunu predanost suverenosti, neovisnosti, jedinstvu i teritorijalnom integritetu Ukrajine u njezinim međunarodno priznatim granicama te njezinom slobodnom i suverenom opredjeljenju za europski put; poziva sve strane da odmah krenu s mirnom reintegracijom okupiranog Krimskog poluotoka u pravni poredak Ukrajine preko političkog dijaloga i uz potpuno poštovanje međunarodnog prava; poziva ESVD i Vijeće da povećaju pritisak na Rusku Federaciju kako bi međunarodnim organizacijama dopustila pristup Krimu u cilju nadziranja stanja u pogledu ljudskih prava, a u svjetlu stalnih teških kršenja temeljnih sloboda i ljudskih prava na tom poluotoku, te u cilju uvođenja stalnih međunarodnih nadzornih mehanizama koji bi se temeljili na konvencijama; nadalje poziva na potpunu provedbu Sporazuma iz Minska i u tom pogledu podržava produljenje sankcija Rusiji sve do vraćanja Krima; podsjeća da su sve strane uključene u sukob obvezne poduzeti razumne mjere kako bi zaštitile stanovništvo koje je pod njihovom kontrolom od posljedica vojnih djelovanja; podržava i potiče interaktivni dijalog koji je predviđen za 34. sjednicu Vijeća za ljudska prava;
Jemen
43. izrazito je zabrinut zbog katastrofalnog humanitarnog stanja u Jemenu; ponovno ističe da je predan nastavku pružanja potpore Jemenu i jemenskom narodu; osuđuje činjenicu da su mete civili, koji su u neizdrživoj situaciji između zaraćenih strana koje krše međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravo o ljudskim pravima; naglašava da je novačenje i iskorištavanje djece u oružanim sukobima strogo zabranjeno prema međunarodnom pravu o ljudskim pravima i međunarodnom humanitarnom pravu te da se u slučaju novačenja djece mlađe od petnaest godina može smatrati ratnim zločinom; poziva sve strane da odmah puste takvu djecu te da ih više ne novače; potiče sve strane da smire napetosti i odmah uspostave stabilno primirje koje će na temelju pregovora dovesti do političkog i uključivog rješenja sukoba; u tom kontekstu u potpunosti podržava napore posebnog izaslanika UN-a za Jemen Ismaila Oulda Šeika Ahmeda, kao i provedbu rezolucije Vijeća za ljudska prava 33/16 iz listopada 2016. u kojoj se od UN-a zahtijeva da surađuje s nacionalnih neovisnim istražnim povjerenstvom i kojom se podupiru svi napori uloženi u neovisnu međunarodnu istragu kako bi se okončalo nekažnjavanje u Jemenu; poziva države članice EU-a da podrže aktualne napore usmjerene na izražavanje zabrinutosti zbog kršenja i povreda u Jemenu i traži njihovu temeljitu i nepristranu istragu; potiče visokog povjerenika da koristi format izvještavanja između sjednica kako bi Vijeće za ljudska prava redovno informirao o rezultatima svojih istraga;
o o o
44. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica EU-a, Vijeću sigurnosti UN-a, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku 71. zasjedanja Opće skupštine UN-a, predsjedniku Vijeća UN-a za ljudska prava, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava i glavnom tajniku Parlamentarne skupštine Vijeća Europe.