Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bangladešu, posebno Rezoluciju od 18. rujna 2014. o kršenjima ljudskih prava u Bangladešu(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o prioritetima EU-a za sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava 2017.(2),

–  uzimajući u obzir zaključna razmatranja Odbora UN-a za ljudska prava od 22. ožujka 2017. o Bangladešu,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava od 2. srpnja 2015. o jačanju napora za sprečavanje i iskorjenjivanje dječjih, ranih i prisilnih brakova,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti prava djeteta, koje je donijelo Vijeće 6. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR),

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Pekinšku platformu za djelovanje iz 1995., koje su bile rezultat Četvrte svjetske konferencije o ženama i potpisane su u Bangladešu, te uzimajući u obzir periodične preglede napretka njihove provedbe u Bangladešu iz 2000., 2005., 2009. i 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 16. Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz 2001. o suradnji između Europske zajednice i Bangladeša u pogledu partnerstva i razvoja,

–  uzimajući u obzir Zakon o ograničavanju dječjih brakova u Bangladešu od 11. ožujka 2017. te Zakon o sprečavanju dječjih brakova od 15. rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir Nacionalni akcijski plan Bangladeša za iskorjenjivanje dječjih brakova za razdoblje 2015. – 2021.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da EU ima dugotrajne odnose s Bangladešom, među ostalim i na temelju Sporazuma o suradnji za partnerstvo i razvoj; budući da su poštovanje i promicanje ljudskih prava i demokratskih načela temelj domaće i međunarodne politike obiju strana te da moraju biti ključan dio vanjskog djelovanja EU-a;

B.  budući da posljednjih mjeseci nevladine organizacije i neovisni mediji izvješćuju o nizu slučajeva kršenja ljudskih prava, među kojima su prisilni nestanci, pritisak na civilno društvo, napadi na političke aktiviste i mučenje;

C.  budući da je, u skladu s najnovijim podacima UN-a, stopa dječjih brakova u Bangladešu i dalje jedna od najviših u svijetu te najviša u Aziji; budući da se 52 % djevojčica u Bangladešu uda prije nego što napuni 18 godina, a 18 % njih i prije nego što napuni 15 godina;

D.  budući da UN priznaje dječje brakove kao kršenje ljudskih prava u okviru kojega djeca nemaju izbora niti imaju mogućnost dati puni pristanak te su često izložena psihološkim i fizičkim rizicima;

E.  budući da je Bangladeš jedna od 12 ciljnih zemalja Globalnog programa UNFPA-UNICEF-a za ubrzavanje djelovanja za okončanje dječjih brakova, koji EU podržava;

F.  budući da je Bangladeš član Južnoazijske inicijative za okončanje nasilja nad djecom, u okviru koje je donesen regionalni akcijski plan za okončanje dječjih brakova;

G.  budući da se Vlada Bangladeša na sastanku na vrhu posvećenom djevojčicama i održanom u srpnju 2014. obvezala da će do 2021. za jednu trećinu smanjiti broj djevojčica koje se udaju u dobi između 15 i 18 godina, da će do 2021. iskorijeniti brakove koji se sklapaju s djecom mlađom od 15 godina te da će do 2041. okončati brakove djece mlađe od 18 godina;

H.  budući da je Bangladeš u okviru Indeksa rodne ravnopravnosti zauzeo 119. mjesto od ukupno 159 zemalja u kojima je provedeno ispitivanje u sklopu razvojnog programa UN-a;

I.  budući da je 27. veljače 2017. Vlada Bangladeša donijela Zakon o ograničavanju dječjih brakova kojim se, osim što je za žene utvrđena minimalna starost za brak od 18, a za muškarce od 21 godine, uz sudsko odobrenje uvode iznimke za „posebne slučajeve” ili radi „najboljeg interesa” adolescenata, dok se istodobno za te slučajeve ne definiraju kriteriji niti se utvrđuje minimalna dob za takve brakove; budući da pristanak djeteta nije potreban; budući da je taj Zakon stupio na snagu nakon što ga je 11. ožujka 2017. odobrio predsjednik;

J.  budući da bi Zakon mogao dovesti do eskalacije zloupotrebe miraza, seksualnog uznemiravanja, silovanja i napada kiselinom te do ozakonjenja silovanja maloljetnica; budući da bi se njime također moglo dopustiti roditeljima da prisiljavaju kćeri na udaju za svoje silovatelje;

K.  budući da se u smjernicama EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta potvrđuje obveza EU-a da u okviru vanjske politike u području ljudskih prava na sveobuhvatan način štiti i promiče prava djeteta;

1.  ponovno osuđuje sve slučajeve prisilnih i dječjih brakova te seksualnog nasilja nad ženama i djevojčicama diljem svijeta;

2.  prima na znanje napredak koji je Bangladeš ostvario u svojim nastojanjima da smanji stopu dječjih brakova;

3.  pozdravlja činjenicu da je Bangladeš u posljednjih nekoliko godina donio više zakonodavnih i institucionalnih mjera u cilju zaštite djece; no zabrinut je zbog nedovoljne provedbe ili neprovedbe tih mjera;

4.  duboko žali zbog donošenja Zakona o ograničavanju dječjih brakova 2017. te zbog pravnih nedostataka koje on sadrži i kojima se dječji brakovi pravno odobravaju; nadalje žali zbog nepostojanja pravnih kriterija u tom Zakonu, što stvara rizik od moguće široke zloupotrebe;

5.  poziva Vladu Bangladeša da izmijeni taj Zakon kako bi se uklonili pravni nedostaci i zabranili svi brakovi koji uključuju djecu;

6.  ustraje u tome da, dok se ne uklone pravni nedostaci u Zakonu, Vlada Bangladeša mora donijeti jasne kriterije na kojima sudovi, zajedno sa stručnjacima iz područja zdravstva i socijalne skrbi te na temelju razgovora s dotičnom djevojčicom bez prisutnosti članova obitelji, moraju temeljiti svoje odluke o odobravanju brakova s maloljetnicama;

7.  sa zabrinutošću napominje da je nedavno doneseni Zakon korak unatrag za Bangladeš u nastojanjima da iskorijeni dječje brakove; podsjeća da takvim ublažavanjem zakona Vlada Bangladeša potkopava vlastite ciljeve povezane sa smanjenjem broja dječjih brakova;

8.  potvrđuje moguće učinke dječjih brakova, među kojima su ograničena mogućnost obrazovanja, izolacija, siromaštvo, ekonomska ovisnost i sužanjstvo, osobito djevojčica u ruralnim područjima, te sa zabrinutošću napominje da u okviru dječjih brakova postoji povećan rizik od silovanja, fizičkog nasilja i prisilne trudnoće;

9.  sa zabrinutošću napominje da su dječji brakovi često povezani s neželjenom i maloljetničkom trudnoćom; u tom smislu podsjeća da je ženama i djevojčicama važno pružiti informacije o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, pomoći i sigurnom liječenju, uključujući siguran i zakonit pobačaj;

10.  poziva Vladu Bangladeša da nastavi razvijati Nacionalni akcijski plan za iskorjenjivanje dječjih brakova za razdoblje 2015. – 2021. te da objasni kako planira ostvariti svoje ciljeve i u potpunosti iskorijeniti dječje brakove;

11.  poziva vlasti Bangladeša da se djelotvorno obvežu na postizanje održivih razvojnih ciljeva nedavno donesenih na međunarodnoj razini, posebno radi smanjenja nejednakosti te jamčenja ravnopravnosti spolova i prava žena;

12.  smatra da se problem dječjih brakova može učinkovito riješiti promicanjem ljudskih prava i ljudskog dostojanstva te javnih socijalnih politika; stoga poziva vlasti Bangladeša da sustavno uključuju zajednice i civilno društvo, među ostalim nevladine organizacije i organizacije za zaštitu djece, kako bi se riješilo pitanje temeljnih uzroka dječjih brakova u Bangladešu i podigla razina svijesti u školama;

13.  u tom smislu poziva vlasti Bangladeša da izmijene Zakon o reguliranju stranih donacija (dobrovoljne djelatnosti) iz 2014. kako bi se osiguralo da djelovanje organizacija civilnog društva ne podliježe proizvoljnoj kontroli države i da sve odluke koje se donose u skladu s tim Zakonom budu predmet neovisnog preispitivanja;

14.  potiče vlasti Bangladeša da osude užasna djela protiv slobode izražavanja koja se stalno događaju te da smjesta stanu na kraj svim oblicima nasilja, zlostavljanja, zastrašivanja i cenzure novinara, blogera i civilnog društva; nadalje potiče vlasti Bangladeša da provode neovisne istrage o izvansudskim pogubljenjima, prisilnim nestancima i prekomjernoj primjeni sile te da odgovorne izvode pred sud u skladu s međunarodnim normama;

15.  poziva Komisiju i Delegaciju EU-a u Bangladešu da o tim pitanjima raspravljaju s vlastima Bangladeša te poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da se o pitanju Zakona raspravlja na sljedećem sastanku Zajedničke komisije EU-a i Bangladeša;

16.  poziva EU da se koristi svim raspoloživim instrumentima kako bi pružio potporu Vladi Bangladeša u poštovanju njezinih međunarodnih obveza u području zaštite ljudskih prava;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Europskoj komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava te Vladi i Parlamentu Bangladeša.

(1) SL C 234, 28.6.2016., str. 10. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0089.