Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 14. ožujka 2017. naslovljenu „Elementi za strategiju EU-a za Siriju”(JOIN(2017)0011) i zaključke Vijeća o Siriji od 3. travnja 2017., koji zajedno čine novu strategiju EU-a za Siriju,

–  uzimajući u obzir izjavu supredsjedateljâ na konferenciji pod nazivom „Potpora Siriji i budućnosti regije” od 5. travnja 2017.,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o najavi o prekidu neprijateljstava u Siriji od 30. prosinca 2016. i od 23. ožujka 2017. o Siriji, kao i izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u ime EU-a o stanju u Aleppu od 9. prosinca 2016.,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 6. travnja 2017., o navodnom kemijskom napadu u Idlibu u Siriji, kao i o napadu SAD-a u Siriji 7. travnja 2017.,

–  uzimajući u obzir odluke Vijeća o mjerama ograničavanja EU-a protiv onih koji su odgovorni za nasilnu represiju u Siriji, uključujući odluke od 14. studenog 2016. i od 20. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir izvješća Neovisne međunarodne istražne komisije o Siriji, koju je osnovalo Vijeće Ujedinjenih naroda za ljudska prava (UNHRC), i rezolucije UNHCR-a o Sirijskoj Arapskoj Republici,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a (VSUN) o ISIL-u/Daišu i frontu al-Nusra te relevantne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o sukobu u Sirijskoj Arapskoj Republici, posebice rezolucije 2218 (2013), 2139 (2014), 2165 (2014), 2191 (2014), 2199 (2015), 2254 (2015), 2258 (2015), 2268 (2016), 2328 (2016), 2332 (2016) i 2336 (2016),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju VSUN-a br. 1325 (2000) od 31. listopada 2000. o ženama, miru i sigurnosti,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a A/71/L.48 od 19. prosinca 2016. kojom se uspostavlja međunarodni, nepristrani i neovisni mehanizam za pomoć u istrazi i kaznenom progonu osoba odgovornih za najteže zločine prema međunarodnom pravu počinjene u Sirijskoj Arapskoj Republici nakon ožujka 2011.,

–  uzimajući u obzir Priopćenje iz Ženeve iz 2012.,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda, kao i sve konvencije UN-a čija je Sirija potpisnica,

–  uzimajući u obzir Rimski statut te osnivačke dokumente Međunarodnoga kaznenog suda,

–  uzimajući u obzir ad hoc sudove, uključujući Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, Međunarodni kazneni sud za Ruandu i Posebni sud za Libanon,

–  uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1949. i njezine dodatne protokole,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da se rat u Siriji pretvorio u jednu od najtežih humanitarnih kriza u svijetu od Drugog svjetskog rata, koja i dalje za sobom ostavlja katastrofalne i tragične posljedice po sirijski narod; budući da je mnoštvo civila, uključujući djece, bilo na meti rata te da i dalje pati u tom brutalnom građanskom ratu i da je više od 400 000 ljudi ubijeno od početka sukoba u Siriji 2011. godine; budući da 13,5 milijuna ljudi, gotovo tri četvrtine preostalog stanovništva, ima prijeku potrebu za humanitarnom pomoći, kao što je medicinska pomoć, pomoć u opskrbi hranom, vodom i skloništima; budući da je 6,3 milijuna osoba interno raseljeno, a 4,7 milijuna njih živi u teško dostupnim i opkoljenim područjima, dok pet milijuna njih žive kao izbjeglice u susjednim zemljama i široj regiji; budući da kriza u Siriji sve više destabilizira širu regiju;

B.  budući da je od izbijanja rata 2011. EU zajedno s državama članicama do siječnja 2017. uložio više od 9,4 milijardi EUR kako bi se odgovorilo na krizu unutar Sirije i u regiji, što ga čini najvećim donatorom; budući da je EU također dao znatnu potporu susjednim zemljama domaćinima za izbjeglice;

C.  budući da se među kršenja prava počinjena tijekom sukoba u Siriji ubrajaju ciljani i neselektivni napadi na civile, izvansudska smaknuća, mučenja i zlostavljanja, prisilni nestanci, masovna i proizvoljna uhićenja, kolektivna kažnjavanja, napadi na medicinsko osoblje i uskraćivanje hrane i vode; budući da je Asadov režim navodno odgovoran za vješanja, mučenja i izvansudska smaknuća u masovnim razmjerima u režimskim objektima za zadržavanje; budući da sirijska vlada namjerno onemogućuje civilima pristup neophodnim robama i uslugama, uključujući isporuke hrane i vode, kao i medicinske pomoći; budući da napadi te izgladnjivanje civila opsadom naseljenih područja u vidu ratne taktike predstavljaju jasno kršenje međunarodnog humanitarnog prava; budući da su ti zločini do sada ostali nekažnjeni;

D.  budući da su ISIL/Daiš i ostale džihadističke skupine počinile okrutne zločine, uključujući brutalna smaknuća i neizrecivo spolno nasilje, otmice, mučenja, prisilna vjerska preobraćenja i ropstvo žena i djevojčica; budući da se djeca novače i koriste za terorističke napade; budući da postoji opravdana zabrinutost za dobrobit stanovništva koje se trenutačno nalazi pod kontrolom ISIL-a/Daiša i zbog mogućnosti da ga se tijekom akcije oslobađanja koristi kao ljudski štit; budući da se ti zločini mogu smatrati ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i genocidom;

E.  budući da se primirje koje je stupilo na snagu 30. prosinca 2016. ne poštuje te je nekoliko puta prekršeno diljem Sirije, a zabilježeni su i veći incidenti, kao što je kemijski napad u Khan Sheikhunu koji je navodno počinio režim te bombaški napad na autobuse koji su prevozili evakuirane osobe iz opkoljenih gradova Foaha i Kefraye u područja pod kontrolom vlasti; budući da su deseci ljudi, uključujući i djecu, ubijeni, a mnogo više ih je ranjeno;

F.  budući da je zaključak nekoliko istraga da su Asadove snage koristile kemijska sredstva s namjerom da ozlijede i ubiju civile, čime su prekršile sporazum iz 2013. prema kojem su ih se trebale riješiti; budući da se posljednji napad na civile oružjem za masovno uništenje dogodio 4. travnja 2017. u gradu Khan Sheikhoun u pokrajini Idlib, pri čemu je ubijeno najmanje 70 civila, među kojima i velik broj djece, dok su stotine osoba ranjene; budući da je 12. travnja 2017. Rusija stavila veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a kojom se trebala osuditi navodna upotreba zabranjenog kemijskog oružja u Siriji, a sirijska vlada pozvati na suradnju u istrazi o incidentu; budući da je SAD obavijestio EU da je prema njegovoj procjeni sirijski režim upotrijebio kemijsko oružje te da je stoga izvršio napad na vojnu zrakoplovnu bazu Al-Shayrat u regiji Homs u Siriji, s namjerom sprečavanja i odvraćanja od širenja i korištenja kemijskog oružja;

G.  budući da je EU u ožujku na popis sankcija dodao četiri visoko pozicionirana vojna dužnosnika zbog njihove uloge u upotrebi kemijskog oružja protiv civilnog stanovništva, u skladu s politikom EU-a za borbu protiv širenja i upotrebe kemijskog oružja;

H.  budući da je predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker u svom govoru o stanju Unije u rujnu 2016. napomenuo da je potrebno razviti strategiju EU-a za Siriju; budući da je Parlament u listopadu pozvao potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije Federicu Mogherini da osigura da se nova strategija o Siriji usredotoči na olakšavanje postizanja političkog dogovora u Siriji te da uključuje nadzorne i provedbene mjere za bolje poštovanje obveza preuzetih u okviru Međunarodne skupine za potporu Siriji;

I.  budući da je cilj strategije EU-a za Siriju prikazati način na koji EU može imati vidljiviju i učinkovitiju ulogu u doprinošenju trajnom političkom rješenju u Siriji unutar postojećeg okvira koji je dogovoren pri UN-u te podržati obnovu poslije isteka sporazuma, nakon što se uspostavi vjerodostojna tranzicija; budući da se u toj strategiji navodi šest ključnih područja djelovanja: završetak rata uz pomoć istinske političke tranzicije promicanje konstruktivne i uključive tranzicije odgovaranje na humanitarne potrebe najranjivijih Sirijaca, promicanje demokracije i ljudskih prava promicanje odgovornosti za ratne zločine i podupiranje otpornosti sirijskog stanovništva i društva;

J.  budući da je 5. travnja 2017. EU supredsjedao konferencijom „Potpora budućnosti Sirije i regije”, na kojoj su se okupili predstavnici više od 70 zemalja kao i predstavnici međunarodnih organizacija te međunarodnih i sirijskih organizacija civilnog društva; budući da je na Briselskoj konferenciji dogovoren sveobuhvatan pristup za rješavanje sirijske krize, uz dodatnu financijsku pomoć kako bi se odgovorilo na humanitarnu situaciju u iznosu od 3,47 milijardi EUR za razdoblje 2018. – 2020., uključujući 1,3 milijardi EUR iz EU-a, najvećeg donatora za rješavanje krize; budući da su osim toga neke međunarodne financijske institucije i donatori najavili približno 27,9 milijardi EUR u zajmovima; budući da se trošak ponovne izgradnje Sirije procjenjuje na 200 milijardi dolara;

K.  budući da EU podržava sirijske susjede Tursku, Libanon i Jordan, koji su prihvatili najveći broj izbjeglica, te prepoznaje njihove napore;

L.  budući da su 4. svibnja 2017. u Astani (Kazahstan) Rusija, Iran i Turska sklopili sporazum o osnivanju četiri područja bez sukoba; budući da tri države potpisnice trebaju biti jamci šestomjesečnih obnovljivih primirja, što podrazumijeva i provedbu oružanog nadzora na terenu; budući da se u tom sporazumu poziva na prekid svih letova Asadova režima preko tih područja te na neometan humanitarni pristup u područjima pod nadzorom pobunjenika; budući da ovog tjedna u Ženevi počinje novi krug pregovora pod vodstvom UN-a, a još se jedan krug pregovora pod vodstvom Rusije planira za sredinu srpnja u Kazahstanu;

M.  budući da je EU u više navrata izjavio da se sirijski sukob ne može riješiti vojnim putem te da samo uključiva tranzicija predvođena Sirijom može okončati neprihvatljivu patnju sirijskoga naroda; budući da je, iako je jasno da obnova može započeti tek nakon postizanja političkog dogovora, napore za ostvarenje pomirenja potrebno započeti ulagati bez odlaganja, a EU ih mora podržati kako bi se osigurala dugotrajna stabilnost; budući da je u tom kontekstu ključno utvrditi istinu, promicati odgovornost i tranzicijsko pravosuđe, kao i amnestiju;

1.  pozdravlja strategiju EU-a za Siriju, uključujući strateške ciljeve EU-a o Siriji i ciljeve EU-a za Siriju te ishod Briselske konferencije kojom su osigurane višegodišnje obveze; poziva sve sudionike i međunarodne donatore da u potpunosti poštuju preuzete obveze i nastave pružati podršku u budućnosti;

2.  još jedanput i najsnažnije osuđuje zlodjela i rašireno kršenje ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava koje provode sve strane uključene u sukob, a posebno snage Asadova režima uz pomoć saveznika Rusije i Irana te nedržavne oružane skupine, posebice ISIL/Daiš i Džabat Fatah al-Šam; naglašava da smatra da oni koji su odgovorni za kršenja međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava za to moraju odgovarati; potiče sve države da u rješavanju problema nekažnjavanja primjene načela opće nadležnosti te u tom smislu pozdravlja korake koje su poduzele neke države članice EU-a, uključujući nedavnu odluku španjolskog nacionalnog suda da obradi kaznenu prijavu protiv devet sirijskih obavještajnih dužnosnika za mučenje i druga kršenja ljudskih prava; ponavlja svoj poziv EU-u i njegovim državama članicama da u bliskoj koordinaciji sa zemljama koje dijele slične stavove preispita uspostavu suda za ratne zločine počinjene u Siriji dok predmet ne bude predan Međunarodnom kaznenom sudu; naglašava da bi oni koji čine zločine nad vjerskim i etničkim manjinama te drugim skupinama također trebali biti privedeni pravdi; i dalje je uvjeren da stvarnog rješenja sukoba i održivog mira u Siriji ne može biti ako počinitelji ne budu odgovarali za počinjena zlodjela;

3.  najoštrije osuđuje užasan zračni napad kemijskim oružjem na grad Khan Sheikhoun u pokrajini Idlib koji je 4. travnja 2017. prouzročio smrt najmanje 70 civila među kojima djece humanitarnih djelatnika, pri čemu je velik broj žrtava imao simptome trovanja plinom; prima na znanje da su prema preliminarnim zaključcima službenog putovanja radi utvrđivanja činjenica Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) tvrdnje o korištenju kemijskim oružjem vjerodostojne; naglašava obvezu Sirije da poštuje preporuke službenog putovanja radi utvrđivanja činjenica OPCW-a i zajedničkog istražnog mehanizma Organizacije Ujedinjenih naroda za zabranu kemijskog oružja i to na način da omogući trenutni i neograničen pristup svakoj lokaciji te prizna pravo na pregled svake lokacije; naglašava da će počinitelji takvih napada za to sudski odgovarati; žali zbog toga što Rusija uzastopno koristi pravo na veto u Vijeću sigurnosti, uključujući i za rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a kojom se osuđuje nedavni napad kemijskim oružjem i poziva na provođenje međunarodne istrage;

4.  pozdravlja uspostavu međunarodnog, nepristranog i neovisnog mehanizma za pomoć u istrazi i kaznenom progonu osoba odgovornih za najteže zločine prema međunarodnom pravu počinjene u Sirijskoj Arapskoj Republici nakon ožujka 2011., žali zbog toga što se taj mehanizam još uvijek ne financira u potpunosti; poziva države članice da u tom pogledu ispune preuzete obveze;

5.  i dalje se zalaže za jedinstvo, suverenitet, teritorijalnu cjelovitost i neovisnost Sirije i podržava pristup za „cijelu Siriju” te demokratsku budućnost za sirijski narod; ustraje na svom stajalištu o tome da je jedino rješenje za uspostavu mira u zemlji politički proces pod vodstvom Sirije koji će dovesti do slobodnih i pravednih izbora čiju će provedbu olakšati i nadzirati UN te koji će se održati na temelju novog ustava; svim stranama ponavlja da se uključivo primirje na razini cijele države te mirovno rješenje sirijske krize prihvatljivo za sve strane može postići pod okriljem UN-a, kako je predviđeno Priopćenjem iz Ženeve iz 2012. i Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 2254 (2015), uz podršku posebnog izaslanika UN-a za Siriju Staffana de Misture i ključnih međunarodnih i regionalnih sudionika;

6.  prima na znanje nedavno potpisan memorandum o uspostavi područjâ bez sukoba u Siriji i podržava namjeru da se učvrsti primirje, zaustavi prelijetanje zračnih snaga režima preko područjâ bez sukoba i stvore uvjeti za pristup humanitarne i liječničke pomoći, za povrat raseljenih civila domovima i za obnovu oštećene infrastrukture; ističe, međutim, zabrinutosti oporbe u vezi s time da bi sporazum mogao dovesti do uspostave područjâ utjecaja i podjele Sirije; poziva sve strane da provedu odredbe sporazuma iz Astane, a tri države jamca da osiguraju poštovanje prekida vatre; naglašava važnost uklanjanja svih nejasnoća u odnosu na skupine koje nisu obuhvaćene prekidom vatre i poziva sve strane, uključujući Tursku, da osiguraju da se memorandumom ne olakšavaju napadi na snage umjerene oporbe ili one koje se bore na strani međunarodne koalicije protiv ISIS-a/Daiša; ističe da je potrebno osigurati nadzor provedbe na međunarodnoj razini i podržava snažnu uključenost UN-a;

7.  poziva Rusku Federaciju i Islamsku Republiku Iran da iskoriste svoj utjecaj na sirijski režim kako bi on prihvatio i aktivno provodio razumno kompromisno rješenje kojim će se okončati građanski rat i utrti put ka uključivoj i istinskoj tranziciji; poziva EU i njegove države članice da nastave podržavati umjerenu oporbu te identificirati i izolirati radikalizirane elemente uz istovremeno promicanje pomirbe; potiče članove Visokog odbora za pregovore da nastave sudjelovati u pregovorima koji se u Ženevi odvijaju posredstvom UN-a;

8.  snažno vjeruje da bi se EU trebao aktivnije uključiti i pojačati svoj važan financijski doprinos u razdoblju nakon sukoba kako bi imao važnu ulogu u pregovorima u okviru postojećeg okvira koji je dogovoren pri UN-u i kako bi osigurao političku tranziciju, razvijanjem posebne politike kojoj je cilj približiti uključene strane i pojačati napore u područjima u kojima Unija može imati dodanu vrijednost; podržava trenutne napore potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice, da uspostavi kontakte s ključnim akterima u regiji kako bi se osigurala politička tranzicija te pomirenje i obnova nakon sukoba; potiče potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da započne razvijati konkretan plan sudjelovanja EU-a u obnovi Sirije u cilju da EU na uključiv način udruži snage s glavnim međunarodnim organizacijama i financijskim institucijama, kao i regionalnim te lokalnim sudionicima; ističe, međutim, važnost toga da proces poslijeratne obnove pripada samim Sirijcima;

9.  ističe ključnu važnost rada lokalnih i međunarodnih organizacija civilnog društva i NVO-a u dokumentiranju dokaza o ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i drugim kršenjima, uključujući uništavanje kulturne baštine; poziva EU i njegove države članice da pruže dodatnu i potpunu pomoć tim akterima; poziva EU i njegove države članice da pruže odgovarajuće financiranje organizacijama koje rade na istragama na temelju javno dostupnih izvora i digitalnom prikupljanju dokaza o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti kako bi se osigurala odgovornost, a počinitelji priveli pravdi;

10.  pozdravlja naglasak stavljen na podupiranje otpornosti sirijskog stanovništva i sirijskog društva u okviru strategije EU-a za Siriju; poziva EU i države članice da udvostruče svoje napore usmjerene na izgradnju kapaciteta stanovnika i civilnog društva Sirije, između ostalog, u suradnji s akterima koji promiču ljudska prava i jednakost (uključujući rodnu jednakost i prava manjina), demokraciju i osnaživanje ili u vidu njihova djelovanja, ako je to moguće u Siriji, i među sirijskim izbjeglicama u egzilu u regiji ili u Europi; ističe da bi se tom izgradnjom kapaciteta Sirijcima trebala pružiti potpora u upravljanju tranzicijom (u područjima poput reguliranja medija, decentralizacije, upravljanja općinama i izrade nacrta Ustava) pri čemu se u obzir trebaju uzeti potrebe i uloga žena;

11.  iskazuje zadovoljstvo jer je uloga civilnog društva, uključujući organizacije žena, priznata kao ključan dio trajnog rješenja; podsjeća na činjenicu da EU mora promicati i olakšati odgovarajuće uključivanje civilnog društva i žena u mirovni postupak ili savjetovanje s njima, u skladu sa sveobuhvatnim pristupom provedbi rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325 (2000) i 1820 (2008) o ženama, miru i sigurnosti na razini EU-a; ustraje na tome da se u novi ustav Sirije uključe ljudska prava žena;

12.  iako podupire napore globalne koalicije za borbu protiv ISIS/Daiša, smatra da bi se strategijom EU-a trebalo preispitati i aspekte borbe protiv ISIS-a/Daiša i drugih terorističkih organizacija s popisa UN-a te pritom istaknuti i naglasiti političke i socioekonomske dubinske razloge koji su olakšali širenje terorizma te odrediti konkretne mjere za borbu protiv istog; nadalje smatra da bi trebalo detaljnije objasniti načine na koje je moguće doprinijeti očuvanju etničke i vjerske raznolikosti kao i raznolikosti vjeroispovijesti;

13.  naglašava važnost zaštite etničkih i vjerskih manjina u Siriji te čvrsto vjeruje da bi svaki politički proces trebao biti uključiv i usmjeren na to da Sirija opet postane tolerantna država s raznolikim vjeroispovijestima;

14.  podsjeća da su rana uspostava mjera za izgradnju povjerenja, uključujući u potpunosti neometan pristup humanitarnoj pomoći diljem Sirije, pružanje osnovnih javnih usluga (struja, voda, zdravstvena skrb), kraj opsade gradova i oslobađanje zatvorenika i talaca od ključne važnosti; pozdravlja sporazum između sirijske vlade i pobunjeničkih skupina o dopuštanju evakuacije četiriju gradova pod opsadom; potiče sve strane da podrže i olakšaju usvajanje sveobuhvatnog sporazuma o mjerama za izgradnju povjerenja;

15.  sa žaljenjem primjećuje da je u pogledu socijalnog i ekonomskog razvoja razorni građanski rat zemlju desetljećima unazadio te milijune građana otjerao u nezaposlenost i siromaštvo, a prouzrokovao je i golemo uništenje zdravstvenih i obrazovnih usluga te široku raseljenost Sirijaca, kao i odljev mozgova; stoga ističe važnost povećanja nehumanitarne pomoći kojoj je cilj ojačati otpornost naroda unutar Sirije i ponovno pokrenuti ekonomiju; nadalje, poziva države članice EU-a da se čvršće obvežu u pogledu podjele odgovornosti, čime bi se izbjeglicama koje bježe iz ratnih zona u Siriji omogućilo da na temelju preseljenja i programa humanitarnog prihvata pronađu zaštitu izvan granica neposrednog susjedstva; međutim, smatra da je potrebno, čim se sukob okonča, osigurati poticaje za povratak kvalificiranih sirijskih izbjeglica kako bi i oni dali svoj doprinos obnovi;

16.  pozdravlja nove prioritete za partnerstvo između EU-a i Jordana i Libanona, kao i pojednostavljivanje pravila EU-a o podrijetlu za izvoz iz Jordana; žali zbog toga što veliki broj izbjeglica u Jordanu, Libanonu i Turskoj još uvijek živi u nesigurnim socijalnim i ekonomskim uvjetima te često ne može naći (legalan) posao; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da ustraje na tome da vlasti u Jordanu i Libanonu rade na uklanjanju preostalih (neslužbenih) prepreka, da podrže veće mogućnosti samozapošljavanja i da ispune obveze o otvaranju radnih mjesta za žene i mlade;

17.  u potpunosti podržava cilj inicijative za očuvanje generacije djece u Siriji i u regiji te poziva na ulaganje dodatnih napora kako bi se svu djecu izbjeglice i ranjivu djecu u zajednicama domaćinima uspjelo smjestiti u kvalitetne obrazovne sustave s jednakim pristupom djevojčicama i dječacima; ističe da je potrebno priznati mahom neformalno obrazovanje dobiveno u izbjegličkim kampovima te podržati psihološku rehabilitaciju te traumatizirane djece;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica Europske unije, Ujedinjenim narodima, članovima Međunarodne skupine za potporu Siriji te svim stranama uključenima u sukob i da osigura prijevod ovog teksta na arapski jezik.