Rezolucija Europskog parlamenta od 1. lipnja 2017. o Konferenciji UN-a na visokoj razini o potpori provedbi cilja održivog razvoja br. 14 (Konferencija UN-a o oceanima) (2017/2653(RSP))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici(1), i njezine ciljeve
– uzimajući u obzir predstojeću konferenciju UN-a na visokoj razini o potpori provedbi cilja održivog razvoja br. 14 (Konferencija UN-a o oceanima), koja će se održati u sjedištu UN-a od 5. do 9. lipnja 2017.,
– uzimajući u obzir četvrtu konferenciju „Naš ocean” koju će održati Europska unija 5. i 6. listopada 2017. na Malti,
– uzimajući u obzir ministarsku konferenciju o mediteranskom ribarstvu održanu 30. ožujka 2017. na Malti,
– uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 10. studenog 2016. naslovljenu „Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana” (JOIN(2016)0049),
– uzimajući u obzir pitanje Komisiji o Konferenciji UN-a na visokoj razini o potpori provedbi cilja održivog razvoja br. 14 (Konferencija UN-a o oceanima) (O-000031/2017 – B8-0311/2017),
– uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da oceani i mora imaju središnju ulogu u našim životima, blagostanju i budućnosti; budući da nas trenutačno slabljenje zdravlja oceana, uzimajući u obzir zagrijavanje i zakiseljavanje oceana, izbjeljivanje koralja, sve veći pritisak na riblje stokove i sve veće količine morskog otpada, upozorava da je došlo vrijeme za djelovanje kako bi se mobiliziralo potrebno vodstvo radi zaštite naših oceana;
B. budući da je povjerenik Vella pozvao na intenzivnije djelovanje EU-a i njegovo angažiranje u cilju zaštite naših mora i oceana;
C. budući da su opasnosti koje za ekosustave i ribolovna područja izazivaju aktivnosti povezane s plavim rastom, kao što su rudarstvo na morskom dnu, traženja nafte te energija plime i oseke i valova, kao i opasnosti povezane s tim aktivnostima, neizvjesne, imaju prekogranični učinak i utječu na tradicionalna ribolovna područja;
D. budući da je pristup malih i artizanalnih ribara tržištima i resursima prioritet Programa UN-a do 2030.; budući da ribari trebaju imati pravo glasa u svim fazama odlučivanja u okviru ribarstvene politike;
E. budući da je u artizanalni ribolov uključeno više od 90 % radnika u ribarstvu, od kojih su polovica žene, te da se u okviru te vrste ribolova ostvaruje oko 50 % svjetskog ulova ribe; budući da je artizanalni ribolov vrijedan izvor životinjskih bjelančevina za milijarde ljudi diljem svijeta te da je često podrška lokalnim gospodarstvima u priobalnim zajednicama, kao što je navedeno u Dobrovoljnim smjernicama FAO-a za očuvanje održivog malog ribolova u kontekstu sigurnosti opskrbe hranom i iskorjenjivanja siromaštva;
1. pozdravlja inicijativu organiziranja Konferencije UN-a na visokoj razini kako bi se pozornost posvetila potrebi za globalnim djelovanjem u cilju smanjenja negativnih učinaka ljudskih aktivnosti na oceane;
2. napominje da se 31,4 % svjetskih ribljih stokova i dalje prekomjerno izlovljava unatoč obvezi da se prekomjerni izlov ribe ograniči do 2015., preuzetoj tijekom Svjetskog sastanka na vrhu o održivom razvoju održanog 2002. u Johannesburgu; podsjeća da prekomjerni izlov nije samo ozbiljna prijetnja za cijeli morski ekosustav nego i za sigurnost opskrbe hranom te za gospodarsku i socijalnu održivost obalnih zajednica diljem svijeta;
3. zabrinut je zbog toga što zakiseljavanje oceana prouzročeno sve većim razinama ugljikova dioksida ima ozbiljne negativne posljedice na mnoge morske organizme; ističe potrebu za osmišljavanjem učinkovitih prilagodbenih međusektorskih mjera za ublažavanje posljedica kako bi se stvorila otpornost na zakiseljavanje oceana i štetne učinke klimatskih promjena na oceane i obalne ekosustave;
4. ističe potrebu da se u okviru upravljanja ribarstvom na svjetskoj razini uvede pristup utemeljen na ekosustavu i načelu opreznosti, u skladu s Ugovorima i zajedničkom ribarstvenom politikom, kako bi se iskorišteni riblji stokovi obnovili i održavali iznad razina na kojima se može ostvariti najviši održiv prinos;
5. poziva da se pri donošenju svih odluka o subvencijama za ribarstvo uzimaju u obzir posebnosti artizanalnog i malog ribolova, njihov lokalni karakter i temeljna uloga u neovisnoj opskrbi hranom te gospodarskom i socijalnom opstanku priobalnih zajednica;
6. potiče države da preuzmu odgovornost koju imaju kao države zastave, obalne države, države luke i države trgovine, posebno na sljedeći način:
–
države zastave – potpunom provedbom međunarodnih i nacionalnih mjera upravljanja kako bi se osiguralo da plovila koja plove pod njihovom zastavom poštuju propise;
–
obalne države – jamčenjem održivog ribolova u vodama pod njihovom nadležnošću i kontroliranjem pristupa tim vodama kako bi se spriječio nezakonit, neprijavljen i nereguliran ribolov (IUU);
–
države luke – ratificiranjem i potpunom provedbom Sporazuma o mjerama države luke FAO-a (Organizacija za hranu i poljoprivredu);
–
države trgovine – poduzimanjem mjera za bolju koordinaciju borbe protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova i trgovinske i tržišne politike;
7. ističe da je važno očuvati barem 10 % obalnih i morskih područja u skladu s ciljem održivog razvoja UN-a br. 14.5;
8. ističe važnost cilja održivog razvoja UN-a br. 14.7 u smislu povećanja ekonomske koristi koju od održivog korištenja morskih resursa, među ostalim održivim upravljanjem ribarstvom, akvakulturom i turizmom, ostvaruju male otočne zemlje u razvoju i najslabije razvijene zemlje;
9. poziva da se poboljša održivo upravljanje ribarstvom, među ostalim primjenom znanstveno utemeljenih mjera upravljanja;
10. poziva da se poboljša regionalna suradnja svih država u upravljanju ribarstvom radi održivog i ravnopravnog iskorištavanja migratornih vrsta, posebno u pogledu znanstvene procjene ribljih stokova, praćenja, nadzora i kontrole ribarstvenih aktivnosti, kako je zatraženo u Sporazumu UN-a o ribljim stokovima iz 1995. i na trima revizijskim konferencijama 2006., 2010. i 2016.; smatra da regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom koje imaju veće ovlasti za učinkovitu provedbu upravljačkih odluka i primjenu sankcija trebaju obuhvatiti sve vrste koje se iskorištavaju u komercijalne svrhe;
11. poziva Komisiju i Vijeće da i dalje promiču načela i ciljeve zajedničke ribarstvene politike;
12. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, vladama i parlamentima država članica te tajništvu UNFCCC-a, uz molbu da je proslijedi svim stranama koje nisu članice EU-a.