Europski parlament,

–  uzimajući u obzir odredbe instrumenata UN-a u području ljudskih prava, uključujući one koji se odnose na pravo na državljanstvo, poput Povelje UN-a, Opće deklaracije o ljudskim pravima, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Konvencije o pravima djeteta, Konvencije o iskorjenjivanju rasne diskriminacije, Konvencije o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954., Konvencije o smanjenju apatridnosti iz 1961., Konvencije o iskorjenjivanju svih oblika diskriminacije žena i njezina Fakultativnog protokola, Konvencije o pravima osoba s invaliditetom te Međunarodne konvencije o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji,

–  uzimajući u obzir druge instrumente UN-a povezane s apatridnosti i pravom na državljanstvo, kao što je Zaključak br. 106 izvršnog odbora Ureda visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) o utvrđivanju, sprečavanju i smanjenju apatridnosti i zaštiti osoba bez državljanstva(1) potvrđen rezolucijom Opće skupštine UN-a A/RES/61/137 iz 2006.,

–  uzimajući u obzir kampanju UNHCR-a za iskorjenjivanje apatridnosti do 2024.(2) i globalnu kampanju za jednaka prava u pogledu državljanstva koju podupiru UNHCR, UN Women (Žene UN-a) i druga tijela te Vijeće UN-a za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava od 15. srpnja 2016. o ljudskim pravima i proizvoljnom oduzimanju državljanstva (A/HRC/RES/32/5),

–  uzimajući u obzir Bečku deklaraciju i Akcijski program(3) usvojene 25. lipnja 1993. na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Opću preporuku br. 32 Odbora za iskorjenjivanje diskriminacije žena o rodnoj dimenziji izbjegličkog statusa, azila, državljanstva i apatridnosti žena(4),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN) o ljudskim pravima(5),

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 5. Ugovora o Europskoj uniji, u kojem stoji da „u svojim odnosima s ostatkom svijeta” EU mora doprinositi „iskorjenjivanju siromaštva i zaštiti ljudskih prava, osobito prava djeteta, te strogom poštovanju i razvoju međunarodnog prava, uključujući poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda”,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. srpnja 2015. o Akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje od 2015. do 2019.(6),

–  uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i akcijski plan o ljudskim pravima i demokraciji od 25. lipnja 2012.(7),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o apatridnosti od 4. prosinca 2015.(8),

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 20. lipnja 2016. o strategiji EU-a u odnosu na Mjanmar/Burmu(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. o ljudskim pravima i migracijama u trećim zemljama(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2016. o Mjanmaru, posebno s obzirom na položaj etničke skupine Rohingya(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. i politici Europske unije u tom području(12),

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za vanjsku politiku „O utjecaju apatridnosti u vanjskom djelovanju EU-a u području ljudskih prava” iz studenoga 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0182/2017),

A.  budući da regiju južne i jugoistočne Azije čine Afganistan, Bangladeš, Butan, Brunej, Kambodža, Indija, Indonezija, Laos, Malezija, Maldivi, Mjanmar, Nepal, Pakistan, Filipini, Singapur, Šri Lanka, Tajland, Istočni Timor i Vijetnam, a sve su te zemlje članice ili zemlje promatrači ili Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN) ili Južnoazijskog udruženja za regionalnu suradnju (SAARC);

B.  budući da je Općom deklaracijom o ljudskim pravima utvrđeno da su svi pojedinci rođeni s jednakim dostojanstvom i pravima; budući da je pravo na državljanstvo i pravo da pojedincu državljanstvo ne bude proizvoljno uskraćeno usađeno u članak 15. Opće deklaracije, kao i u druge međunarodne instrumente o ljudskim pravima; budući da, ipak, međunarodnim pravnim instrumentima tek treba postići njihov primarni cilj jamčenja prava svake osobe na državljanstvo;

C.  budući da su sva ljudska prava univerzalna, nedjeljiva, međuovisna i međusobno povezana; budući da su ljudska prava i temeljne slobode prava koja svi ljudi stječu rođenjem i da je njihova zaštita i promicanje najvažnija zadaća vlada;

D.  budući da je u Konvenciji o pravima djeteta, koju su ratificirale sve zemlje južne i jugoistočne Azije, propisano da se dijete upisuje u matičnu knjigu rođenih odmah po rođenju i da ima pravo na stjecanje državljanstva; budući da je procijenjeno da polovicu svih osoba bez državljanstva na svijetu čine djeca, pri čemu ih je mnogo bez državljanstva od rođenja;

E.  budući da se u Izjavi ASEAN-a o ljudskim pravima potvrđuje da svaka osoba ima pravo na državljanstvo kako je propisano zakonom i da nitko „ne smije samovoljno biti lišen svojega državljanstva niti mu se smije odreći pravo da promijeni svoje državljanstvo”;

F.  budući da je osoba bez državljanstva u Konvenciji o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. definirana kao osoba „koju nijedna država prema svojem zakonodavstvu ne smatra svojim državljaninom”; budući da uzroci apatridnosti mogu biti različiti te obuhvaćaju, ali nisu ograničeni na: sukcesiju i raspad država, događaje koji su u nekim slučajevima uzrokom primoranosti na bijeg, migracije i trgovanje ljudima, kao i promjene i rupe u zakonima o državljanstvu, prestanak državljanstva zbog življenja izvan vlastite zemlje tijekom dužeg razdoblja, proizvoljno uskraćivanje državljanstva, diskriminaciju na temelju roda, rase, etničkog podrijetla ili na nekoj drugoj osnovi te administrativne i birokratske zapreke, pa i pri dobivanju rodnih listova ili prijavljivanju rođenja; budući da se mnogi, ako ne i svi ti uzroci mogu pronaći među slučajevima apatridnosti u ježnoj i jugoistočnoj Aziji;

G.  budući da je važno napomenuti da je potrebno razlikovati osobe bez državljanstva i izbjeglice; budući da većina osoba bez državljanstva nikada nije napustila mjesto rođenja ili prešla međunarodnu granicu;

H.  budući da je apatridnost problem s više dimenzija i da dovodi do širokog raspona povreda ljudskih prava koje obuhvaćaju, ali nisu ograničene na, probleme koji se odnose na rodne listove i druge dokumente o osobnom statusu, kao i na druge probleme koji se odnose na imovinska prava, izuzimanje djece iz programa za zdravlje djece i javnih školskih sustava, vlasništvo nad poduzećem, političku zastupljenost i sudjelovanje u glasovanju, pristup socijalnoj sigurnosti i javnim uslugama; budući da apatridnost može doprinijeti trgovanju ljudima, proizvoljnom pritvaranju, povredi prava na slobodu kretanja, iskorištavanju i zlostavljanju djece te diskriminaciji žena;

I.  budući da pitanje apatridnosti i dalje dobiva ograničenu međunarodnu pozornost unatoč vrlo zabrinjavajućim globalnim i regionalnim implikacijama koje ima u pogledu ljudskih prava i da se i dalje smatra unutarnjim problemom država; budući da bi smanjenje i, u konačnici, iskorjenjivanje apatridnosti trebalo postati prioritet u području ljudskih prava na međunarodnoj razini;

J.  budući da je rodna diskriminacija u zakonodavstvu, primjerice u pitanjima stjecanja ili prenošenja državljanstva na djecu ili supružnika, i dalje prisutna u južnoj i jugoistočnoj Aziji u zemljama kao što su Nepal, Malezija i Brunej;

K.  budući da je UNHCR procijenio da 135 milijuna djece mlađe od pet godina u cijeloj regiji nije upisano u matičnu knjigu rođenih te da su ta djeca izložena riziku od apatridnosti;

L.  budući da će iskorjenjivanje apatridnosti dovesti do veće razine demokracije jer će nekadašnje osobe bez državljanstva biti uključene u demokratske procese kojima će moći doprinijeti;

M.  budući da kompleksni problem apatridnosti i dalje pripada najrubnijem području međunarodnog prava i politike iako nije riječ o marginalnom pitanju;

N.  budući da apatridnost dovodi u pitanje razvojne mogućnosti pogođenog stanovništva i učinkovitu provedbu Programa održivog razvoja do 2030. godine;

O.  budući da se Općim akcijskim planom UNHCR-a za iskorjenjivanje apatridnosti (2014. – 2024.) nastoji pružiti potpora vladama u rješavanju postojeće situacije apatridnosti većih razmjera, spriječiti pojavljivanje novih slučajeva te bolje identificirati i zaštititi apatridno stanovništvo; budući da se u mjeri br. 10 tog akcijskog plana ističe potreba za poboljšanjem kvantitativnih i kvalitativnih podataka o apatridnosti; budući da se EU obvezao da će aktivno podupirati taj akcijski plan;

P.  budući da se u zaključcima Vijeća o Planu djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije 2015. – 2019. potvrđuje važnost tematiziranja pitanja apatridnosti u odnosima s prioritetnim zemljama i usmjeravanja napora na sprečavanje pojave stanovništva bez državljanstva kao posljedice sukoba, raseljavanja i raspada država;

Q.  budući da se u Godišnjem izvješću EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu – Pitanja u vezi s pojedinim zemljama i regijama od 20. rujna 2016. potvrđuje cilj EU-a da se poveća dosljednost, učinkovitost i prepoznatljivost ljudskih prava u vanjskoj politici EU-a i cilj da se poveća profil angažiranosti EU-a s UN-om i s regionalnim mehanizmima za ljudska prava radi poticanja regionalne odgovornosti i promicanja univerzalnosti ljudskih prava te posebno spominje da to obuhvaća započinjanje prvoga političkoga dijaloga o ljudskim pravima s mehanizmima za ljudska prava Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN);

R.  budući da je EU utvrdio da će ljudska prava postaviti u središte svojih odnosa s trećim zemljama;

S.  budući da apatridnost pogoduje kretanjima stanovništva, emigraciji, trgovini ljudima, čime destabilizira čitave podregije;

T.  budući da mnoge od 10 milijuna osoba bez državljanstva u svijetu žive u južnoj i jugoistočnoj Aziji, pri čemu je mjanmarska zajednica Rohingya najveća pojedinačna skupina bez državljanstva u svijetu s više od 1 milijuna osoba obuhvaćenih mandatom apatridnosti UNHCR-a, a velike zajednice apatrida nalaze se i u Tajlandu, Maleziji, Bruneju, Vijetnamu, Filipinima i drugdje; budući da Tibetanci bez državljanstva žive u zemljama kao što su Indija i Nepal; budući da su neke od tih skupina obuhvaćene mandatom apatridnosti UNHCR-a, dok druge nisu; budući da su statistički podaci i izvješća o stanovništvu bez državljanstva širom svijeta nepotpuni jer sve zemlje ne prikupljaju statističke podatke o tom pitanju; budući da se u južnoj i jugoistočnoj Aziji bilježe dugotrajni i neriješeni slučajevi, kao i slučajevi u kojima je ostvaren napredak;

U.  budući da je posljednjih godina u južnoj i jugoistočnoj Aziji ostvaren napredak izmjenama zakona o državljanstvu kojima su uvedene odgovarajuće odredbe za sprečavanje apatridnosti i omogućivanje osobama bez državljanstva da steknu državljanstvo; budući da te napore treba povećati i da se ti zakoni moraju poštovati i u praksi;

V.  budući da su pripadnici zajednice Rohingya jedna od najprogonjenijih manjina u svijetu, čineći tako najveću skupinu apatrida na svijetu, te da su službeno bez državljanstva od burmanskoga Zakona o državljanstvu iz 1982.; budući da za vlasti u Mjanmaru i susjednim zemljama pripadnici te skupine nisu poželjni iako su neke od tih susjednih zemalja primile velik broj izbjeglica; budući da su u državi Rakhine u tijeku sukobi; budući da su tisuće izbjeglica koje su uspjele prijeći granicu i ući u Bangladeš u očajničkoj potrebi za humanitarnom pomoći i prisilno ih se odvraća uz kršenje međunarodnog prava; budući da pripadnici zajednice Rohingya bježe od politike kolektivnog kažnjavanja u državi Rakhine, gdje sigurnosne snage organiziraju nasumične napade radi odmazde, navodno pucaju na stanovnike sela iz borbenih helikoptera, spaljuju domove, provode samovoljna uhićenja i siluju žene i djevojke; budući da su dosad domaći i međunarodni odgovori na pogoršanje stanja ljudskih prava i humanitarne krize pripadnika zajednice Rohingya bili uvelike nedostatni te da mnogi alati za razrješenje tog pitanja još nisu ispitani;

W.  budući da stotine tisuća takozvanih Biharaca nisu smatrane državljanima Bangladeša nakon bangladeškoga rata za nezavisnost kad je Pakistan odbio njihovu repatrijaciju; no budući da je nizom sudskih presuda od 2003. potvrđeno da su Biharci državljani Bangladeša; budući da velik broj Biharaca i dalje nije u potpunosti integriran u bangladeško društvo i razvojne programe i da se mnogi od njih ne mogu potpuno koristiti svojim ponovno potvrđenim pravima;

X.  budući da u južnoj i jugoistočnoj Aziji postoje mnoge druge skupine osoba bez državljanstva; budući da je posljednjih godina ipak došlo do brojnih pozitivnih pomaka, primjerice u Indoneziji u kojoj je zabranjena rodna diskriminacija u postupku stjecanja državljanstva i u kojoj je 2006. reformiran zakon o državljanstvu tako da se indonezijskim migrantima koji provedu više od pet godina u inozemstvu više ne može oduzeti državljanstvo ako tim gubitkom državljanstva postaju apatridi; u Kambodži, gdje je besplatan upis u matičnu knjigu rođenih omogućen tijekom prvih 30 dana nakon rođenja; u Vijetnamu, gdje je 2008. pojednostavljena naturalizacija svih osoba koje su bile bez državljanstva i u Vijetnamu živjele više od 20 godina; te u Tajlandu, u kojem je od 2011. nakon reforme zakona o državljanstvu i matičnim knjigama 23 000 osoba bez državljanstva steklo državljanstvo;

Y.  budući da je iznimno važno da vlade i relevantna tijela svih zemalja u regiji u potpunosti poštuju načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja te da zaštite izbjeglice u skladu sa svojim međunarodnim obvezama i međunarodnim normama u području ljudskih prava;

Z.   budući da bi skupine bez državljanstva trebale imati pristup humanitarnim programima u okviru kojih se pruža pomoć u području zdravstva, obrazovanja o hrani i ishrane;

1.  zabrinut je zbog milijuna slučajeva apatridnosti u cijelome svijetu, a osobito u južnoj i jugoistočnoj Aziji, i iskazuje solidarnost s osobama bez državljanstva;

2.  iznimno je zabrinut zbog stanja manjinske zajednice Rohingya u Mjanmaru; užasnut je zbog izvješća o masovnim povredama ljudskih prava i kontinuiranoj represiji, diskriminaciji i nepriznavanju pripadnika zajednice Rohingya kao dijela mjanmarskog društva, što djeluje kao koordinirana kampanja etničkog čišćenja; ističe da pripadnici zajednice Rohingya generacijama žive na području Mjanmara te da imaju puno pravo na mjanmarsko državljanstvo, koje su imali u prošlosti, i sva prava i obveze koje iz toga proizlaze; potiče vladu i tijela Mjanmara da manjinskoj zajednici Rohingya vrate mjanmarsko državljanstvo; nadalje potiče da se humanitarnim organizacijama, međunarodnim promatračima, nevladinim organizacijama i novinarima smjesta omogući pristup državi Rakhine; smatra da će se morati organizirati nepristrane istrage radi pozivanja na odgovornost počinitelja povreda ljudskih prava; nadalje smatra da su potrebne hitne mjere kako bi se spriječili slučajevi diskriminacije, netrpeljivosti i nasilja usmjereni prema manjinama ili poticanje na to nasilje; očekuje da gđa Suu Kyi, dobitnica Nobelove nagrada za mir i Nagrade Saharov, iskoristi svoje brojne položaje u mjanmarskoj vladi kako bi rješenje bilo na vidiku;

3.  izražava žaljenje zbog toga što se u nekim slučajevima status apatridnosti iskorištava kako bi se određene zajednice marginalizirale i kako bi ih se lišilo njihovih prava; smatra da je pravno, političko i socijalno uključivanje manjina ključan element demokratske tranzicije te da bi rješavanje pitanja apatridnosti doprinijelo boljoj socijalnoj koheziji i političkoj stabilnosti;

4.  skreće pozornost na činjenicu da apatridnost može prouzročiti velike humanitarne krize i ponavlja da bi osobe bez državljanstva trebale imati pristup humanitarnim programima; ističe činjenicu da apatridnost često podrazumijeva nedostatak pristupa obrazovanju, zdravstvenim uslugama, radu, slobodi kretanja i sigurnosti;

5.  zabrinut je zbog nedostatnih podataka o apatridnosti u južnoj i jugoistočnoj Aziji, pri čemu za zemlje kao što su Butan, Indija, Nepal i Istočni Timor podataka ima malo ili ih uopće nema; nadalje je zabrinut zbog toga što, kad opće brojke i postoje, nedostaju razvrstani podaci o, primjerice, ženama, djeci i drugim ugroženim skupinama; ističe da to pomanjkanje informacija otežava formuliranje ciljanih mjera, pa i u okviru kampanje UNHCR-a za iskorjenjivanje apatridnosti do 2024.; snažno potiče zemlje u južnoj i jugoistočnoj Aziji da prikupe pouzdane i javne razvrstane podatke o apatridnosti;

6.  ističe da se bilježe i pozitivni primjeri, kao što je inicijativa Filipina iz svibnja 2016. o tome da se riješi pitanje potrebe za podacima o razmjeru i situaciji djece bez državljanstva u regiji; poziva EU da ponudi svoju suradnju i potporu radi sveobuhvatnog mapiranja apatridnosti i identificiranja projekata za iskorjenjivanje apatridnosti u regiji;

7.  duboko je zabrinut zbog činjenice da države Brunej, Malezija i Nepal imaju rodno diskriminirajuće zakonodavstvo; ističe potrebu za preispitivanjem odredbi zakona o državljanstvu, i to konkretno u Konvenciji o pravima djeteta i Konvenciji o iskorjenjivanju svih oblika diskriminacije žena;

8.  pozdravlja pozitivna razvojna kretanja u regiji i napore u Filipinima, Vijetnamu i Tajlandu te potiče zemlje u regiji da međusobno surađuju i razmjenjuju dobre primjere i dijele napore radi iskorjenjivanja apatridnosti u cijeloj regiji;

9.  podsjeća na situaciju nakon apatridnosti u regiji te na načelo sudjelovanja u području ljudskih prava; promiče uključivanje zajednica pogođenih apatridnošću i nekadašnjih osoba bez državljanstva u razvojne projekte i planove; potiče vlade i nadležne za razvojne projekte na rješavanje pitanja diskriminacije nakon apatridnosti na temelju članka 4. stavka 1. Konvencije o iskorjenjivanju svih oblika diskriminacije žena kojim se nastoji ubrzati de facto jednakost;

10.  iako potvrđuje nacionalni suverenitet nad pitanjima kao što je državljanstvo, snažno potiče zemlje sa stanovništvom bez državljanstva da poduzmu konkretne korake za rješavanje problema apatridnosti u skladu s načelima usađenima u međunarodne konvencije koje su sve ratificirale, a osobito načelima Konvencije o pravima djeteta; prima na znanje brojna pozitivna razvojna kretanja do kojih je došlo u regiji;

11.  snažno potiče vladu Bangladeša da se obveže na jasan plan odvijanja koji bi omogućio cjelovitu provedbu Mirovnog sporazuma o regiji Chittagong Hill Tracts iz 1997., čime bi se omogućila rehabilitacija raseljenih stanovnika naroda Jumma koji trenutačno žive u Indiji i koji su bez državljanstva;

12.  snažno potiče države da provedu jamstvo, koje je usađeno u Konvenciju o smanjenju apatridnosti iz 1961., da će osobi rođenoj u određenoj državi također biti dodijeljeno državljanstvo te države ako bi ta osoba u suprotnom bila bez državljanstva;

13.  ističe povezanost apatridnosti i socijalne i ekonomske ranjivosti; poziva vlade zemalja u razvoju da spriječe uskraćivanje, gubitak i oduzimanje državljanstva na diskriminatornoj osnovi, da usvoje nepristrane zakone o državljanstvu te da uvedu lako dostupne, povoljne i nediskriminirajuće postupke za utvrđivanje državljanstva;

14.  pozdravlja obvezivanje Vijeća u njegovim zaključcima o Planu djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije 2015. – 2019. da se posveti tematiziranju pitanja apatridnosti u odnosima s prioritetnim zemljama te k tome pozdravlja obvezivanje Vijeća na jačanje odnosa s ASEAN-om; preporučuje da se fokus napora proširi izvan okvira pojave stanovništva bez državljanstva kao rezultata sukoba, raseljavanja i raspada država kako bi se obuhvatili i drugi bitni aspekti kao što su apatridnost kao rezultat diskriminacije i apatridnost zbog nepostojanja upisa u matične knjige rođenih i građana;

15.  podsjeća na mjeru predviđenu u Planu djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije 2015. – 2019. u pogledu razvoja zajedničkog okvira Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) u svrhu raspravljanja o pitanjima apatridnosti u odnosima s trećim zemljama; naglašava da bi razrađivanje i prenošenje službenog okvira bilo ključni dio potpore koju Europska unija pruža cilju UNHCR-a da se apatridnost u svijetu iskorijeni do 2024.;

16.  poziva EU da promiče osmišljanje globalnih rješenja za apatridnost uz posebne regionalne ili lokalne strategije jer jedinstveni pristup neće biti dovoljno učinkovit za rješavanje pitanja apatridnosti;

17.  smatra da bi EU trebao snažnije isticati golem utjecaj apatridnosti na pitanja od globalnog značenja kao što su iskorjenjivanje siromaštva, provedba Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja, promicanje prava djeteta te potreba rješavanja problema nezakonite migracije i trgovine ljudima;

18.  pozdravlja usvajanje cilja održivog razvoja 16.9, kojim se predviđa pravni identitet i upis rođenja u matične knjige rođenih za sve; međutim, žali zbog toga što apatridnost nije izričito spomenuta u Programu održivog razvoja do 2030. ni kao osnova za diskriminaciju ni kao cilj za smanjenje siromaštva; poziva EU i njegove države članice da razmotre uvrštenje pokazatelja za apatridnost u svoje mehanizme za praćenje i izvješćivanje tijekom provedbe ciljeva održivog razvoja;

19.  ističe važnost učinkovite komunikacijske strategije o apatridnosti radi podizanja svijesti o tom pitanju; poziva EU da više i na bolji način komunicira o apatridnosti u suradnji s UNHCR-om i posredstvom svojih delegacija u predmetnim trećim zemljama te da se usredotoči na povrede ljudskih prava koje su se dogodile kao posljedica apatridnosti;

20.  poziva EU da pripremi sveobuhvatnu strategiju o apatridnosti na temelju dvaju skupova mjera; smatra da bi prvi skup trebao biti usmjeren na hitne situacije, a drugi na određivanje dugoročnih mjera za iskorjenjivanje apatridnosti; smatra da bi strategija trebala biti usmjerena na ograničen broj prioriteta te da bi EU trebao preuzeti vodeću ulogu u slučaju hitnih situacija radi podizanja osviještenosti o apatridnosti na međunarodnoj razini;

21.  ističe da bi se sveobuhvatna strategija EU-a o apatridnosti trebala moći prilagođavati specifičnim situacijama s kojima su suočene osobe bez državljanstva; ističe da je, kako bi se odredile odgovarajuće mjere, potrebno razlikovati apatridnost koja je rezultat manjka administrativnog kapaciteta i apatridnost koja je rezultat diskriminacijske državne politike spram određenih zajednica ili manjina;

22.  preporučuje državama članicama da potporu pozitivnim pomacima u rješavanju pitanja apatridnosti u južnoj i jugoistočnoj Aziji odrede kao prioritet te predlaže novi opsežni politički pristup koji će obuhvaćati:

23.  poziva vlade Bruneja Darussalama, Malezije i Nepala da suzbijaju oblike rodne diskriminacije prisutne u njihovim zakonima o državljanstvu i da se zalažu za pravo djeteta na državljanstvo;

24.  upućuje na povezanost apatridnosti i prisilnog raseljavanja, osobito u područjima zahvaćenima sukobima; podsjeća da su barem 1,5 milijuna osoba bez državljanstva u svijetu izbjeglice ili su u prošlosti bile izbjeglice, uključujući mnogo mladih žena i djevojčica;

25.  podsjeća da apatridnost u svijetu većinom nije istražena i da se o njoj nedovoljno izvješćuje, a postojeći se podaci temelje na različitim definicijama; apelira na međunarodnu zajednicu da usvoji jedinstvenu definiciju i pristupi rješavanju problema nepotpunosti u prikupljanju podataka za mjerenje apatridnosti u zemljama u razvoju, ponajprije pomaganjem lokalnim vlastima da uvedu prikladne metode za kvantificiranje, identificiranje i registriranje osoba bez državljanstva te da povećaju svoje statističke kapacitete;

26.  poziva Komisiju da pokrene razmjene dobre prakse među državama članicama, potiče aktivnu koordinaciju nacionalnih kontaktnih mjesta za pitanja apatridnosti te pozdravlja kampanju #IBelong;

27.  ističe ključnu ulogu Konvencije o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. i Konvencije o smanjenju apatridnosti iz 1961. prema kojima je nužno uspostaviti pravne okvire za utvrđivanje i zaštitu osoba bez državljanstva te za sprečavanje pojave apatridnosti i koje mogu biti važan početni korak za države koje žele ostvariti napredak u rješavanju problema apatridnosti;

28.  pozdravlja podršku koju EU pruža osobama bez državljanstva u južnoj i jugoistočnoj Aziji posredstvom raznih instrumenata i potiče Uniju da nastavi ulagati napore u rješavanje pitanja utjecaja apatridnosti na razvoj, mir i stabilnost u okviru svojih programa razvojne suradnje, a u širem kontekstu, u okviru svojeg vanjskog djelovanja;

29.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama država članica.

(1) http://www.unhcr.org/excom/exconc/453497302/conclusion-identification-prevention-reduction-statelessness-protection.html (2) http://www.unhcr.org/protection/statelessness/54621bf49/global-action-plan-end-statelessness-2014-2024.html (3) http://www.ohchr.org/Documents/ProfessionalInterest/vienna.pdf (4) http://www.refworld.org/docid/54620fb54.html (5) http://www.asean.org/wp-content/uploads/images/ASEAN_RTK_2014/6_AHRD_Booklet.pdf (6) https://ec.europa.eu/anti-trafficking/sites/antitrafficking/files/council_conclusions_on_the_action_plan_on_human_rights_and_democracy_2015_-_2019.pdf (7) https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/131181.pdf (8) http://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2015/12/04-council-adopts-conclusions-on-statelessness/ (9) http://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2016/06/20-fac-conclusions-myanmar-burma/ (10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0404. (11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0316. (12) SL C 316, 30.8.2016., str. 141.