Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 8., 151., 153. i 157. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine odredbe o socijalnim pravima i ravnopravnosti žena i muškaraca,

–  uzimajući u obzir članke 22. i 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Opći komentar br. 16 Odbora UN-a za gospodarska, socijalna i kulturna prava: Jednako pravo žena i muškaraca na uživanje svih gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava (članak 3. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR))(1) i Opći komentar br. 19 Odbora UN-a za gospodarska, socijalna i kulturna prava: Pravo na socijalnu sigurnost (članak 9. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima)(2),

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. pod naslovom „Europa 2020.: strategija Europske unije za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir članak 4. stavke 2. i 3., te članke 12., 20. i 23. Europske socijalne povelje,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog odbora za socijalna prava od 5. prosinca 2014.(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 79/7/EEZ od 19. prosinca 1978. o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(7),

–  uzimajući u obzir Plan Komisije iz kolovoza 2015. o novom početku suočavanja s problemima uspostave ravnoteže između poslovnog i privatnog života u zaposlenim obiteljima,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. pod naslovom „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278), a posebno njegov cilj 3.2,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2011. o položaju žena koje se bliže dobi za umirovljenje(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o položaju samohranih majki(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. s preporukama Komisiji o primjeni načela jednake plaće radnika i radnica za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o učinku gospodarske krize na jednakost spolova i prava žena(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013.(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života(15),

—  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. lipnja 2015. o mogućnostima za ostvarivanje jednakih prihoda za žene i muškarce: uklanjanje rodnog jaza u mirovinama,

—  uzimajući u obzir izjavu trija predsjedatelja EU-a (Nizozemska, Slovačka i Malta) od 7. prosinca 2015. o ravnopravnosti spolova,

–  uzimajući u obzir Europski pakt za ravnopravnost spolova (2011. – 2020.) koji je Vijeće usvojilo 7. ožujka 2011.,

–  uzimajući u obzir studiju koju je naručio njegov Resorni odjel za prava građana i ustavna pitanja pod nazivom „Razlike u mirovinama među spolovima: razlike između majki i žena bez djece” (2016.) i studiju Komisije „Razlike među spolovima u mirovinama u EU-u” (2013.),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0197/2017),

A.  budući da je 2015. godine u EU-u razlika u mirovinama muškaraca i žena, koju možemo definirati kao razliku između prosječnih primanja (prije oporezivanja) koja žene dobivaju kao mirovinu i onih koja primaju muškarci, iznosila 38,3 % za dobnu skupinu od 65 godina i više te je u polovici država članica povećana u posljednjih pet godina; naglašava da je financijska kriza prethodnih godina već negativno utjecala na plaće i mirovine mnogih žena; budući da u nekim državama članicama od 11 % do 36 % žena uopće ne ostvaruje pravo na mirovinu;

B.  budući da je ravnopravnost žena i muškaraca jedno od zajedničkih i temeljnih načela sadržanih u članku 2. i članku 3. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji, članku 8. UFEU-a i članku 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; budući da ravnopravnost spolova također treba uključiti u sve politike, inicijative, programe i aktivnosti EU-a;

C.  budući da žene imaju manja mirovinska prava i primanja nego muškarci u većini država članica EU-a te da su prekomjerno zastupljene u kategoriji najsiromašnijih umirovljenika, a nedovoljno zastupljene u kategoriji najbogatijih umirovljenika;

D.  budući da su te razlike neprihvatljive i da ih treba smanjiti te da bi se svi doprinosi mirovinskog osiguranja u EU-u trebali obračunavati i naplaćivati neovisno o spolu s obzirom na to da je u EU-u ravnopravnost spolova jedno od temeljnih načela, a pravo svih ljudi na dostojanstven život jedno od temeljnih prava, kako je utvrđeno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima;

E.  budući da svaka četvrta osoba u EU-28 ovisi o mirovini kao glavnom izvoru prihoda te da će znatno povećanje broja osoba koje su došle u dob za mirovinu uslijed produljenja očekivanog životnog vijeka i općenito starenja stanovništva dovesti do dvostrukog broja osoba u toj kategoriji do 2060. godine;

F.  budući da demografske promjene dovode do toga da će u budućnosti sve manje radnika morati zbrinjavati sve više umirovljenika i da će u tom kontekstu biti sve važnija privatna i strukovna mirovinska osiguranja;

G.  budući da je cilj mirovinskih politika osigurati ekonomsku neovisnost, što je ključno za ravnopravnost između žena i muškaraca te da sustavi socijalnog osiguranja u državama članicama svim građanima EU-a pružaju dostojanstvena i primjerena mirovinska primanja i prihvatljiv životni standard te ih štite od rizika od siromaštva kao posljedice različitih faktora ili od socijalne isključenosti, kako bi se zajamčilo aktivno društveno, kulturno i političko sudjelovanje i dostojanstven život u starijoj dobi, kao i daljnja uključenost u društvo;

H.  budući da sve veća individualna odgovornost za odluke u pogledu štednje koje uključuju razne rizike također podrazumijeva da pojedinci moraju biti jasno informirani o dostupnim mogućnostima i povezanim rizicima; budući da je potrebno podupirati i žene i muškarce, a osobito žene, pri unaprjeđenju razine njihove financijske pismenosti kako bi mogli donositi informirane odluke u sve složenijem području;

I.  budući da se razlikom u mirovinama pogoršava situacija žena u vezi s ekonomskom osjetljivosti te ih se ostavlja izložene socijalnoj isključenosti, stalnom siromaštvu i ekonomskoj ovisnosti, posebno od svojih bračnih partnera ili drugih članova obitelji; budući da je razlika u primanjima i mirovinama još izraženija za žene koje se nalaze u višestruko nepovoljnom položaju ili pripadnice rasnih, etničkih, vjerskih i jezičnih manjina, s obzirom na to da su često zaposlene na radnim mjestima koja zahtijevaju manje vještina i manju odgovornost;

J.  budući da bi mirovine povezane s pojedinačnim, a ne s izvedenim pravima mogle pomoći pri jamčenju ekonomske neovisnosti za sve, smanjenju mjera kojima se odvraća od formalnog zapošljavanja i svođenju rodnih stereotipa na najmanju moguću mjeru;

K.  budući da je izglednije da će zbog dužeg očekivanog životnog vijeka žene tijekom mirovine u prosjeku imati veću potrebu za primanjima nego muškarci; budući da bi takva dodatna primanja mogle ostvariti kroz mehanizme obiteljskih mirovina;

L.  budući da nedostatak usporedivih, potpunih, pouzdanih i redovito ažuriranih podataka koji bi omogućili procjenu razmjera razlike u mirovinama i relativne važnosti faktora koji joj doprinose dovodi u pitanje utvrđivanje najučinkovitijih sredstava za borbu protiv te razlike;

M.  budući da je ta razlika u dobnoj skupini od 65 do 74 godine veća (više od 40 %) od prosječne razlike u skupini svih osoba starijih od 65 godina i to prije svega zbog prijenosa prava koja postoje u nekim državama članicama, poput onih koja se odnose na udovištvo;

N.  budući da rezovi i zamrzavanja mirovina povećavaju rizik od siromaštva u starijoj dobi, naročito među ženama; budući da je postotak starijih žena kojima prijete siromaštvo i socijalna isključenost 2014. iznosio 20,2 %, u usporedbi s 14,6 % muškaraca i da bi do 2050. udio osoba starijih od 75 godina kojima prijeti siromaštvo mogao doseći 30 % u većini država članica;

O.  budući da vrijednost prihoda osoba starijih od 65 godina iznosi oko 94 % prosječnih prihoda stanovništva u cjelini; budući da, međutim, 22 % žena starijih od 65 godina živi ispod praga opasnosti od siromaštva;

P.  budući da je 2014. godine prosječna razlika u mirovinama u EU-u pokazala velike razlike među državama članicama; budući da najniža razlika u mirovinama muškaraca i žena iznosi 3,7 %, a najviša 48,8 %, dok razlika premašuje 30 % u 14 država članica;

Q.  budući da se postotak stanovništva koje prima mirovinu znatno razlikuje među državama članicama, odnosno 2013. godine iznosio je 15,1 % na Cipru i 31,8 % u Litvi i da su 2013. godine većinu korisnika mirovine u većini država članica EU-a činile žene;

R.  budući da ta razlika u mirovinama, utemeljena na višestrukim faktorima, svjedoči o neravnoteži situacije muškaraca i žena u pogledu profesionalnog i obiteljskog života, financijskih mogućnosti doprinošenja mirovinskim shemama, njihova položaja unutar obiteljske strukture te načina izračuna primanja utvrđenih u okviru mirovinskog sustava; budući da razlike u mirovinama odražavaju i segregaciju na tržištu rada i veći postotak žena koje rade na nepuno radno vrijeme, za nižu satnicu, uz prekide u radnom odnosu i s manjim brojem godina radnog staža zbog neplaćenog rada koji obavljaju žene kao majke i njegovateljice u svojim obiteljima; budući da stoga razlike u mirovinama muškaraca i žena treba smatrati ključnim pokazateljem rodne nejednakosti na tržištu rada, posebno s obzirom na to da je trenutačna razina razlika u mirovinama muškaraca i žena vrlo blizu razlici ukupnom dohotku (39,7 % 2015. godine),

S.  budući da potpuni razmjer razlike u mirovinama, koji je rezultat zbroja neravnoteža i nejednakosti između muškaraca i žena, primjerice u pogledu cjeloživotnog pristupa vlasti i financijskim resursima, koje nastaju tijekom poslovnog života i koje se odražavaju u prvom i drugom mirovinskom stupu, može biti prekriven mehanizmima korekcije;

T.  budući da razlika u mirovinama u danom trenutku odražava uvjete prema kojima su uređeni društvo i tržište rada tijekom razdoblja od nekoliko desetljeća; budući da su ti uvjeti podložni promjenama, ponekad bitnima, koje imaju utjecaj na potrebe različitih generacija umirovljenih žena;

U.  budući da razlike u mirovinama variraju ovisno o osobnom, socijalnom, bračnom i/ili obiteljskom statusu umirovljenica; budući da u tom kontekstu jedinstven pristup nije nužno pogodan za ostvarivanje najboljih rezultata;

V.  budući da su kućanstva sa samohranim roditeljem posebno ranjiva jer ona čine 10 % svih kućanstava s uzdržavanom djecom, a 50 % njih izloženo je riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, što je dvostruko veći postotak u usporedbi s ukupnim stanovništvom; budući da je razlika u mirovini pozitivno povezana s brojem podignute djece tijekom života te da je ta razlika u mirovini muškaraca i žena u slučaju udanih žena i majki mnogo veća od one neudanih žena koje nemaju djece; budući da je iz te perspektive izgledno da nejednakosti s kojima se suočavaju majke, a osobito samohrane majke, postanu veće u trenutku njihova umirovljenja;

W.  budući da trudnoća i roditeljski dopust majke, koje čine 79,76 % osoba koje smanjuju svoje radno vrijeme kako bi se brinule za djecu mlađu od osam godina, prisiljava na slabo plaćene poslove i poslove na nepuno radno vrijeme ili neželjene prekide u karijeri kako bi se brinule o svojoj djeci; budući da su rodiljni, očinski i roditeljski dopust nužni i ključni instrumenti za bolje dijeljenje zadaća povezanih sa skrbi, poboljšanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života te smanjenje prekida u karijerama žena na najmanju moguću mjeru;

X.  budući da broj djece nema nikakav odnosno čak i pozitivan utjecaj na razinu plaće, a time i na mirovinska prava očeva;

Y.  budući da se podcjenjuje stopa nezaposlenosti žena s obzirom na to da mnoge žene nisu registrirane kao nezaposlene, posebno one koje žive u ruralnim ili udaljenim područjima, a mnoge od njih posvećuju se isključivo kućanskim poslovima i skrbi o djeci; budući da to stvara razlike u njihovim mirovinama;

Z.  budući da je u okviru klasične organizacije rada paru zaposlenih roditelja koji oboje žele raditi na puno radno vrijeme teško postići ravnotežu između obiteljskog i profesionalnog života;

AA.  budući da bi mirovinski kreditni bodovi („pension credits”) za žene i muškarce kao jedna vrsta naknade za skrb o djeci ili članovima obitelji mogli pomoći pri osiguranju toga da prekidi u radnom odnosu zbog pružanja skrbi ne utječu negativno na mirovine te bi bilo poželjno da se takvi programi prošire ili unaprijede u svim državama članicama;

AB.  budući da mirovinski kreditni bodovi koji se primjenjuju na različite oblike radamogu pomoći svim radnicima da si osiguraju mirovinu;

AC.  budući da je unatoč određenim naporima uloženima u poboljšanje tog stanja stopa uključenosti žena na tržište rada i dalje niža od one iz ciljeva strategije Europa 2020. te mnogo niža od stope uključenosti muškaraca; budući da sve veća zastupljenost žena na tržištu rada pridonosi naporima smanjenja razlika u mirovinama muškaraca i žena u EU-u s obzirom na to da postoji izravna veza između zastupljenosti na tržištu rada i razine mirovine; no budući da stopa uključenosti žena na tržište rada ne sadržava podatke o trajanju i vrsti zaposlenja te je stoga samo djelomično informativna u pogledu visine plaća i mirovina;

AD.  budući da trajanje karijere ima izravan utjecaj na razliku u mirovinskim primanjima; da su karijere žena u prosjeku više od deset godina kraće od karijera muškaraca te da je razlika u mirovini kod žena koje su bile zaposlene kraće od četrnaest godina dvostruko veća (64 %) nego kod onih žena koje su imale dulju karijeru (32 %);

AE.  budući da su žene u odnosu na muškarce podložnije prekidima karijere, prihvaćanju nestandardnih oblika zapošljavanja, radu na nepuno radno vrijeme (32 % žena u usporedbi s 8,2 % muškaraca) ili neplaćenom radu, posebno prilikom pružanja skrbi za djecu i obitelj te imaju gotovo isključivu odgovornost za skrb i kućanske poslove zbog ustrajnih rodnih nejednakosti, a sve to na štetu vlastitih mirovina;

AF.  budući da ulaganje u škole, predškolsko obrazovanje, sveučilišta i skrb o starijim osobama može pridonijeti stvaranju bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života i dugoročno dovesti ne samo do otvaranja radnih mjesta nego i do kvalitetnog zapošljavanja žena i njihova duljeg ostanka na tržištu rada, što će dugoročno imati pozitivan utjecaj na njihove mirovine;

AG.  budući da je neformalna skrb temeljni stup našeg društva i da je u velikoj mjeri pružaju žene te da se ta neravnoteža odražava u razlikama u mirovinama muškaraca i žena; budući da ta vrsta nevidljivog rada nije u dovoljnoj mjeri priznata, posebno kada je riječ o mirovinskim pravima;

AH.  budući da u EU-u i dalje postoji velika razlika u plaćama muškaraca i žena; te da je ta razlika 2014. iznosila 16,3 % i temeljila se poglavito na fenomenima diskriminacije i segregacije koji za sobom povlače prekomjernu zastupljenost žena u sektorima u kojima je razina primanja niža nego u ostalima, u kojima pretežno dominiraju muškarci; budući da i drugi faktori, kao što su prekidi u karijeri ili početak nesvojevoljnog rada na nepuno radno vrijeme kako bi se rad kombinirao s obiteljskim odgovornostima, stereotipi, podcjenjivanje rada žena i razlike u razini obrazovanja i profesionalnog iskustva također pridonose razlikama u plaćama muškaraca i žena;

AI.  budući da je cilj EU-a o ostvarenju odgovarajuće razine socijalne zaštite utvrđen u članku 151. UFEU-a; budući da bi stoga EU trebao poduprijeti države članice objavom smjernica za poboljšanje zaštite starijih osoba koje imaju pravo na mirovinu zbog dobi ili osobne situacije;

AJ.  budući da se čini da jačanje veze između doprinosa i primanja, koje ide ruku pod ruku sa sve važnijom ulogom drugog i trećeg stupa u okviru mirovinskih sustava, za sobom povlači prenošenje rizika od pojave rodno specifičnih faktora koji utječu na razlike u mirovinama na privatne dionike;

AK.  budući da nisu provedene ni ex-ante ni ex-post procjene utjecaja na spolove reformi mirovinskih sustava navedenih u Bijeloj knjizi o mirovinama koju je Komisija objavila 2012.;

AL.  budući da je organizacija sustava za javno socijalno osiguranje i mirovinskog sustava u isključivoj nadležnosti država članica; budući da je EU prvenstveno nadležan za pružanje podrške u području mirovinskog osiguranja, posebno u okviru članka 153. UFEU-a;

Opće napomene

1.  traži od Komisije da u bliskoj suradnji s državama članicama donese strategiju za otklanjanje razlika u mirovinama muškaraca i žena u Europskoj uniji i da im pomogne da u tom pogledu donesu smjernice;

2.  ponavlja i podržava poziv Vijeća da se novom inicijativom Komisije utvrdi strategija za ravnopravnost žena i muškaraca za razdoblje 2016. – 2020., i to u obliku komunikacije kao i u prethodnim strategijama, te da se poboljša strateška uključenost EU-a u pogledu rodne ravnopravnosti, koja bi trebala biti usko povezana sa strategijom Europa 2020.;

3.  smatra da se u okviru te strategije ne bi trebalo zadovoljiti samo ispravljanjem posljedica razlike u mirovinama na razini država članica, prije svega u pogledu najosjetljivijih osoba, nego da bi se ubuduće također trebalo okrenuti sprečavanju te razlike rješavanjem njezinih korijenskih uzroka, na primjer nejednakog položaja žena i muškaraca na tržištu rada u pogledu plaće, napredovanja u karijeri i mogućnosti rada na puno radno vrijeme, kao i segregacije na tržištu rada; u tom pogledu potiče međuvladin dijalog i razmjenu najboljih praksi među državama članicama;

4.  inzistira na tome da je za uspješnu provedbu strategije potreban višestruki pristup uz kombinaciju mjera u okviru različitih politika usmjerenih na poboljšanje ravnopravnosti spolova, kojim se mora obuhvatiti cjeloživotni pristup mirovinama, uzimajući u obzir ukupni radni vijek osobe i kojim se utječe na neravnopravnosti između muškaraca i žena u pogledu razine zapošljavanja, karijera i financijske mogućnosti doprinošenja mirovinskim shemama kao i na one neravnopravnosti koje proizlaze iz organizacijske strukture mirovinskih sustava; poziva Komisiju i države članice da poduzmu daljnje mjere u pogledu zaključaka Vijeća od 18. lipnja 2015. pod naslovom „Mogućnosti za ostvarivanje jednakih prihoda za žene i muškarce: uklanjanje rodnog jaza u mirovinama”;

5.  skreće pozornost na to da socijalni partneri imaju važnu ulogu u raspravi o pitanjima povezanima s minimalnom plaćom, uz poštovanje načela supsidijarnosti; naglašava važnu ulogu sindikata i dogovora o kolektivnim pregovorima u osiguranju toga da starije osobe imaju pristup javnim mirovinama u skladu s načelima međugeneracijske solidarnosti i rodne ravnopravnosti; naglašava da je važno voditi računa o socijalnim partnerima pri donošenju političkih odluka kojima se mijenjaju značajni pravni aspekti uvjeta prihvatljivosti u pogledu prava na mirovinu; poziva EU i države članice da, u suradnji sa socijalnim partnerima i organizacijama za rodnu ravnopravnost, utvrde i provode politike usmjerene na uklanjanje razlike u plaćama među spolovima; preporuča državama članicama da razmisle o redovitom provođenju anketa o plaćama kao dopuni tim naporima;

6.  poziva države članice da donesu odmjerene mjere za sprečavanje siromaštva namijenjene radnicima koji zbog zdravstvenih razloga ne mogu raditi do zakonske dobne granice za odlazak u mirovinu; vjeruje da bi trebalo zadržati mogućnost odlaska u prijevremenu mirovinu za radnike koji su izloženi teškim ili opasnim radnim uvjetima; smatra da bi podizanje stope zaposlenosti otvaranjem kvalitetnih radnih mjesta moglo pomoći da se minimalizira budući porast broja ljudi koji nisu u mogućnosti raditi do zakonske dobne granice za odlazak u mirovinu i tako smanjiti financijsko opterećenje koje sa sobom nosi starenje stanovništva;

7.  duboko je zabrinut zbog utjecaja štednjom potaknutih preporuka za pojedine zemlje na mirovinske programe i njihovu održivost te pristup mirovinama koje se temelje na doprinosima u sve većem broju zemalja te zbog negativnih učinaka tih preporuka na razine prihoda i socijalne transfere koji su potrebni za iskorjenjenje siromaštva i socijalne isključenosti;

8.  naglašava da se u području mirovina mora strogo primjenjivati i načelo supsidijarnosti;

Prikupljanje podataka i podizanje razine svijesti u cilju učinkovitije borbe protiv razlika u mirovinama

9.  poziva države članice i Komisiju da i dalje proučavaju razlike u mirovinama muškaraca i žena te da surađuju s Eurostatom i Europskim institutom za rodnu ravnopravnost u cilju razvoja formalnih i pouzdanih pokazatelja razlika u mirovinama muškaraca i žena kao i utvrđivanja različitih faktora koji dovode do razlika u mirovinama, kako bi ih se pratilo i kako bi se uspostavili jasni ciljevi smanjenja te da o tome izvješćuje Europski parlament; poziva države članice da Eurostatu dostave godišnje statistike o razlikama u plaćama i mirovinama žena i muškaraca kako bi bilo moguće procijeniti razvoj situacije diljem EU-a i mjere za rješavanje tog pitanja;

10.  poziva Komisiju da provede detaljnu procjenu utjecaja koji na najranjivije skupine, a posebno na žene, imaju preporuke iz Bijele knjige o mirovinama koju je 2012. objavila Komisija, a koje su usmjerene na borbu protiv uzroka razlike u mirovinama među spolovima, te je poziva da uspostavi formalni pokazatelj razlike u mirovinama među spolovima i da provodi sustavno praćenje; poziva na odgovarajuću evaluaciju dosad poduzetih preporuka ili mjera, kao i praćenje njihova utjecaja na spolove; poziva Komisiju da podrži izradu statističkih podataka razvrstanih po spolu i istraživanja kako bi se unaprijedilo praćenje i evaluacija utjecaja mirovinskih reformi na prosperitet i dobrobit žena;

11.  poziva države članice na to da u svojim socijalnim politikama promiču borbu protiv razlika u mirovinama muškaraca i žena, da podižu razinu osviještenosti dionika nadležnih u tom području i da izrađuju programe u okviru kojih bi se žene u većoj mjeri informiralo o posljedicama razlika u mirovinama i u okviru kojih bi im se pružila sredstva koja su im potrebna u vezi s izradom održivih strategija financiranja mirovina prilagođenih specifičnim potrebama žena i pristupu žena mirovinama iz drugog i trećeg stupa, posebice u sektorima s višim stupnjem zaposlenih žena u kojima iskorištavanje sredstava može biti slabije; poziva Komisiju i države članice da proširuju i nastave podizati razinu osviještenosti javnosti o jednakosti plaća za žene i muškarce, razlici u mirovinama žena i muškaraca te izravnoj i neizravnoj diskriminaciji žena na radnom mjestu;

12.  ponovno ističe potrebu za jasnim i usklađenim definiranjem sljedećih pojmova radi usporedbe na razini EU-a: „razlika u plaćama žena i muškaraca” i „razlika u mirovinama žena i muškaraca”;

13.  poziva države članice i institucije Unije da promiču istraživanja o učincima razlika u mirovinama muškaraca i žena na mirovine i ekonomsku neovisnost žena, uzimajući u obzir pitanja kao što su starenje stanovništva, rodne razlike u zdravstvenom stanju i očekivanom životnom vijeku, promjene u strukturi obitelji i povećanje broja jednočlanih kućanstava te različite osobne situacije žena; također ih poziva da osmisle moguće strategije za otklanjanje razlika u mirovinama muškaraca i žena;

Smanjenje nejednakosti u pogledu financijskih mogućnosti doprinošenja mirovinskim shemama

14.  traži od Komisije i država članica da osiguraju ispravnu provedbu i sustavno praćenje napretka zakonodavstva EU-a o neizravnoj i izravnoj rodnoj diskriminaciji, uz pokretanje postupaka zbog povrede prava u slučaju neispunjavanja, kao i moguće izmjene kako bi se zajamčila ravnopravnost muškaraca i žena u pogledu financijske mogućnosti doprinošenja mirovinskim shemama;

15.  oštro osuđuje razlike u plaćama na temelju spola i njihovu „neobjašnjivu” komponentu koja proizlazi iz diskriminacije na radnom mjestu i ponovno poziva na reviziju Direktive 2006/54/EZ, koja je jasno i dostatno prenesena u samo dvije države članice, kako bi se osigurala veća ravnopravnost u postupanju prema muškarcima i ženama u pogledu zapošljavanja i plaća, uz primjenu načela jednake plaće za jednak rad muškaraca i žena koje je zajamčeno Ugovorom još od osnivanja EEZ-a;

16.  poziva države članice i Komisiju da osiguraju primjenu načela nediskriminacije i jednakosti na tržištu rada i u pristupu zapošljavanju te da, ponajprije, usvoje mjere socijalne zaštite kojima će se osigurati da plaće i socijalna prava žena, uključujući i mirovine, budu usklađeni s načelom jednake plaće za muškarce i žene koji rade isti posao ili posao jednake vrijednosti; poziva države članice da donesu odgovarajuće mjere kako bi smanjile broj povreda načela jednake plaće za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti za žene i muškarce;

17.  apelira na države članice, poslodavce i sindikate da uspostave i koriste posebne alate te alate za procjenu radnih mjesta koji služe za određivanje poslova iste vrijednosti te na taj način zajamče jednake plaće žena i muškaraca, a time i mirovina koje će primati u budućnosti; poziva poduzeća da provode godišnje revizije koje se odnose na jednake plaće, da objavljuju podatke sa što većom transparentnošću i da smanje razlike u plaći povezane s rodom;

18.  poziva Komisiju i države članice na borbu protiv horizontalne i vertikalne segregacije na tržištu rada uklanjanjem rodne nejednakosti i diskriminacije u zapošljavanju te poticanjem djevojčica i žena, posebno s pomoću obrazovanja i podizanja razine osviještenosti među njima, na to da se odluče za studij, zapošljavanje i karijere u sektorima inovacija i rasta u kojima zbog ustrajnih stereotipa danas dominiraju muškarci;

19.  poziva Komisiju i države članice da ženama nude veće poticaje za sudjelovanje na tržištu rada uz dulje i kraće prekide kako bi se povećala njihova ekonomska neovisnost danas i u starijoj dobi;

20.  podsjeća na to da je u kontekstu povećanog prijenosa odgovornosti s mirovinskih sustava na sheme osobnog financiranja važno zajamčiti da pristup financijskim uslugama obuhvaćenima Direktivom 2004/113/EZ bude nediskriminirajući i utemeljen na jedinstvenim aktuarskim kriterijima; napominje da će primjena pravila o jednakosti spolova pridonijeti smanjenju razlika u mirovinama muškaraca i žena; poziva države članice i Komisiju da povećaju transparentnost i unaprijede pristup informacijama i sigurnost za članove i korisnike strukovnih mirovinskih sustava, uzimajući u obzir načela EU-a o nediskriminaciji i rodnoj ravnopravnosti;

21.  naglašava da se Sud Europske unije izjasnio da se programi strukovnih mirovina također moraju smatrati primitkom od rada te da se stoga načelo jednakog postupanja primjenjuje i na te programe;

22.  poziva države članice da posebnu pozornost posvete ženama koje često nisu stekle pravo na mirovinu i stoga nisu ekonomski neovisne, posebno u slučaju razvoda;

Smanjenje profesionalnih nejednakosti između muškaraca i žena

23.  pozdravlja činjenicu da je Komisija odgovorila na njegov poziv da poboljša usklađivanje poslovnog i privatnog života, i to nezakonodavnim prijedlozima i jednim zakonodavnim prijedlogom kojim se uvodi nekoliko kategorija dopusta radi suočavanja s izazovima 21. stoljeća; naglašava da su prijedlozi Komisije dobar temelj za zadovoljavanje očekivanja europskih građana; poziva sve institucije da što je prije moguće djeluju u vezi s tim paketom mjera;

24.  potiče države članice da poštuju i provode zakonodavstvo o rodiljnim pravima kako žene ne bi bile u nepovoljnom položaju u pogledu mirovine zbog toga što su tijekom svojeg profesionalnog života postale majke;

25.  poziva države članice da razmotre da se zaposlenicima omogući pregovaranje o dobrovoljnim uvjetima fleksibilnog rada, uključujući „pametan rad”, u skladu s nacionalnom praksom i neovisno o dobi djeteta ili obiteljskom statusu, čime će se ženama i muškarcima omogućiti bolje usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života kako ne bi bili primorani prednost dati jednom nauštrb drugog pri preuzimanju odgovornosti skrbnika;

26.  prima na znanje prijedlog Komisije o dopustu za skrbnike iz direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika te ponavlja svoj poziv na primjerenu naknadu i socijalnu zaštitu; potiče države članice da na temelju najboljih praksi uvedu „bodove za skrb” u korist žena i muškaraca, kojima bi cilj bilo kompenziranje prekida u radu zbog neformalne skrbi za članove obitelji i razdoblja formalnog dopusta radi skrbi, kao što su rodiljni, očinski i roditeljski dopust te poziva na pošteno vrednovanje tih bodova pri izračunu prava na mirovinu; smatra da bi se ti bodovi trebali dodjeljivati za kratko i ograničeno vremensko razdoblje kako se stereotipi i nejednakosti ne bi dodatno produbljivali;

27.  poziva države članice da osmisle strategije za prepoznavanje važnosti neformalne skrbi za članove obitelji i druge uzdržavane osobe te njihovu pravednu podjelu između žena i muškaraca, čije nepostojanje predstavlja mogući uzrok za prekid karijere žena i njihovo zapošljavanje na nesigurnim radnim mjestima, što pak ugrožava njihovo pravo na mirovinu; u tom kontekstu naglašava važnost poticaja za muškarce za korištenje očinskog i roditeljskog dopusta;

28.  poziva države članice da zaposlenicima nakon rodiljnog ili roditeljskog dopusta omoguće povratak u usporedive radne odnose;

29.  ističe da primjerenu ravnotežu između obiteljskog i profesionalnog života za muškarce i žene nije moguće postići bez lokalnih, kvalitetnih, cjenovno pristupačnih i dostupnih ustanova za skrb o djeci, starijima i drugim uzdržavanim osobama odnosno bez poticanja jednake podjele odgovornosti, troškova i skrbi; poziva države članice da povećaju ulaganje u usluge za djecu; naglašava da je potrebno da ustanove za skrb o djeci budu dostupne diljem ruralnih područja te apelira na Komisiju da podrži države članice, između ostalog kroz osiguravanje dostupnih sredstava EU-a, u stvaranju takvih objekata u obliku koji će biti dostupan svima; poziva države članice ne samo na ispunjavanje ciljeva iz Barcelone u što kraćem roku, a najkasnije do 2020. nego i na utvrđivanje sličnih ciljeva za dugoročne usluge skrbi, uz omogućivanje slobode izbora za one obitelji koje daju prednost drugačijim modelima skrbi o djeci; čestita onim državama članicama koje su već ispunile oba niza ciljeva;

Utjecaj mirovinskih sustava na razlike u mirovinama

30.  poziva države članice da na temelju pouzdanih i usporedivih podataka ocijene utjecaj svojih mirovinskih sustava na razlike u mirovinama i faktore povezane s njima radi borbe protiv diskriminacije i stvaranja transparentnosti u mirovinskim sustavima država članica;

31.  ističe da se u sklopu održivosti mirovinskih sustava u obzir moraju uzeti izazovi koje predstavljaju demografske promjene, starenje stanovništva, stopa nataliteta i omjer osoba u plaćenom radnom odnosu i osoba koje su dosegle dobnu granicu za odlazak u mirovinu; podsjeća da situacija potonjih u velikoj mjeri ovisi o broju godina koje su provele u radnom odnosu i tijekom kojih su uplaćivale doprinose;

32.  poziva države članice da u cilju jamčenja održive socijalne sigurnosti u kontekstu rasta očekivanog životnog vijeka u EU-u hitno provedu potrebne strukturne promjene u okviru mirovinskih sustava;

33.  poziva Komisiju i države članice da podrobnije prouče mogući utjecaj prijelaza sa zakonske državne mirovine na fleksibilnije mehanizme u strukovnim i privatnim mirovinskim sustavima, bilo u pogledu izračuna trajanja uplaćivanja doprinosa u okviru mirovinskog sustava bilo u pogledu dobi odlaska u mirovinu;

34.  upozorava na rizike za rodnu ravnopravnost koje predstavlja prijelaz sa mirovina utemeljenih na socijalnoj sigurnosti na mirovine utemeljene na osobnim sredstvima, s obzirom na to da se potonje temelje na pojedinačnim doprinosima te se njima ne nadomješta razdoblje tijekom kojeg je osoba pružala skrb djeci ili drugim uzdržavanim članovima obitelji, kao ni razdoblja nezaposlenosti, bolovanja ili invalidnosti; ističe činjenicu da su reforme mirovinskog sustava kojima se socijalne naknade povezuju s rastom i stanjem na tržištu rada i financijskom tržištu usredotočene samo na makroekonomske aspekte te se njima zanemaruje socijalna svrha mirovina;

35.  poziva države članice da uklone elemente svojih mirovinskih sustava i provedenih reformi kojima se povećava neravnoteža u mirovinama (posebno rodna neravnoteža poput postojeće razlike u mirovinama), uzimajući u obzir utjecaj svih budućih mirovinskih reformi na spolove, te da donesu mjere u cilju uklanjanja takve diskriminacije; ističe da bi se sve izmjene povezane s mirovinama trebale vrednovati u kontekstu njihova utjecaja na jaz među spolovima, uz posebnu analizu kojom se uspoređuje utjecaj predloženih promjena na žene i muškarce, te da bi se to trebalo uzimati u obzir pri planiranju, izradi, provedbi i evaluaciji postupaka javne politike;

36.  poziva Komisiju da potiče razmjenu najboljih praksi kako bi se utvrdili najučinkovitiji mehanizmi korekcije i oni kojima bi se moglo boriti protiv faktora koji doprinose razlikama u mirovinama;

37.  poziva Komisiju i države članice da uvedu rodno neutralne životne tarife u mirovinske programe i bodove za skrb, kao i za derivirane naknade, kako bi žene mogle primati jednake rente za jednake doprinose, čak i ako imaju dulji očekivani životni vijek nego muškarci, te kako bi se zajamčilo da se očekivani životni vijek žena ne spominje kao izgovor za diskriminaciju, posebno u izračunu mirovina;

38.  poziva na preispitivanje svih poticajnih mjera poreznog i mirovinskog sustava i njihova utjecaja na razlike u mirovinama muškaraca i žena, s posebnim naglaskom na kućanstvima samohranih majki; također poziva na ukidanje kontraproduktivnih poticajnih mjera i na individualizaciju prava;

39.  ističe važnu ulogu obiteljskih mirovina u zaštiti brojnih starijih žena od višeg rizika od siromaštva i socijalne isključenosti s kojim se susreću u usporedbi s muškarcima; poziva države članice da po potrebi reformiraju sustave obiteljskih mirovina i mirovina preživjelog supružnika kako se ne bi kažnjavale neudane žene; poziva države članice da uz potporu Komisije prouče utjecaje različitih sustava s pomoću kojih se isplaćuju obiteljske mirovine u svjetlu visokih stopa razvoda, raširenosti siromaštva među nevjenčanim parovima i socijalne isključenosti starijih žena te da razmotre uspostavu pravnih instrumenata kojima bi se osiguralo dijeljenje mirovinskih prava u slučaju razvoda;

40.  ističe činjenicu da svi imaju pravo na univerzalno dostupnu mirovinu iz javnog mirovinskog sustava te podsjeća na to da su u članku 25. Povelje Europske unije o temeljnim pravima utvrđena prava starijih osoba na dostojanstven i neovisan život te da je u njezinu članku 34. priznato pravo na naknade socijalne sigurnosti i socijalne usluge kojima se jamči zaštita u slučaju rodiljnog dopusta, bolesti, ozljede na radu, invaliditeta, ovisnosti o dugoročnoj skrbi, starije dobi ili gubitka zaposlenja; ističe važnost javnih sustava socijalne sigurnosti financiranih putem doprinosa kao važne sastavnice osiguravanja odgovarajućih mirovina;

41.  poziva države članice da se pobrinu za to da i muškarci i žene imaju mogućnost da ostvare puno razdoblje uplaćivanja doprinosa i da također osiguraju pravo svih osoba na mirovinu u cilju uklanjanja razlike u mirovinama suzbijanjem diskriminacije u zapošljavanju, prilagodbom obrazovanja i planiranja karijere, poboljšanjem usklađenosti poslovnog i privatnog života i povećanjem ulaganja u skrb o djeci i starijim osobama; smatra da je također važno uspostaviti čvrste propise o zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu kojima se u obzir uzimaju profesionalni i psihosocijalni rizici utemeljeni na spolu, ulagati u javne službe za zapošljavanje koje mogu pružiti vodstvo ženama svih dobi u potrazi za poslom i uvesti fleksibilna pravila za prijelaz iz radnog odnosa u mirovinu;

42.  ističe da je Odbor UN-a za gospodarska, socijalna i kulturna prava u svojem Općem komentaru br. 16 (2005.) o jednakom pravu žena i muškaraca na uživanje svih gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava utvrdio zahtjeve iz članka 3. u vezi s člankom 9. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, uključujući zahtjev o izjednačavanju obavezne dobne granice za odlazak u mirovinu za žene i muškarce te o jamčenju toga da žene imaju jednake koristi u sklopu javnih i privatnih mirovinskih programa;

o
o   o

43.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) 11. kolovoza 2005., E/C.12/2005/4. (2) 4. veljače 2008., E/C.12/GC/19. (3) XX-3/def/GRC/4/1/EN (4) SL L 6, 10.1.1979., str. 24. (5) SL L 303, 2.12.2000., str. 16. (6) SL L 373, 21.12.2004., str. 37. (7) SL L 204, 26.7.2006., str. 23. (8) SL C 51 E, 22.2.2013., str. 9. (9) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 60. (10) SL C 264 E, 13.9.2013., str. 75. (11) SL C 36, 29.1.2016., str. 6. (12) SL C 316, 30.8.2016., str. 2. (13) SL C 407, 4.11.2016., str. 2. (14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0351. (15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0338.