Rezolucija Europskog parlamenta od 15. lipnja 2017. o stanju ljudskih prava u Indoneziji (2017/2724(RSP))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Indoneziji, osobito onu od 19. siječnja 2017.(1),
– uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Indonezije, koji je stupio na snagu 1. svibnja 2014., te zajedničko priopćenje za medije od 29. studenoga 2016. nakon prve sjednice Zajedničkog odbora EU-a i Indonezije u okviru Sporazuma o partnerstvu i suradnji,
– uzimajući u obzir lokalnu izjavu EU-a o slobodi vjere ili uvjerenja i slobodi izražavanja od 9. svibnja 2017.,
– uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava – Kompilacija o Indoneziji od 17. veljače 2017., Univerzalni periodični pregled (treći ciklus) i Sažetak podnesaka zainteresiranih strana o Indoneziji od 20. veljače 2017.,
– uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 27. srpnja 2016. o planiranim pogubljenjima u Indoneziji,
– uzimajući u obzir 6. dijalog o ljudskim pravima između Europske unije i Indonezije održan 28. lipnja 2016.,
– uzimajući u obzir Deklaraciju iz Bangkoka o promicanju globalnog partnerstva ASEAN-a i EU-a radi ostvarenja zajedničkih strateških ciljeva od 14. listopada 2016.,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948.,
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, koji je Indonezija ratificirala 2006.,
– uzimajući u obzir Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1987.,
– uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,
A. budući da je Indonezija četvrta zemlja na svijetu po broju stanovnika, treća demokratska zemlja po veličini, najveća zemlja s muslimanskom većinom te raznoliko društvo koje čini 255 milijuna građana raznih narodnosti, jezika i kultura;
B. budući da je Indonezija važan partner EU-a; budući da su odnosi između EU-a i Indonezije, članice skupine G20, snažni; budući da EU i Indonezija dijele iste vrijednosti kad je riječ o ljudskim pravima, upravljanju i demokraciji;
C. budući da je 2016. došlo do dosad nezabilježenoga broja nasilnih, diskriminatornih, uznemirujućih verbalnih napada i zajedljivih izjava usmjerenih protiv pripadnika skupine LGBTI u Indoneziji; budući da su te napade izravno ili neizravno navodno poticali vladini dužnosnici, državne institucije i ekstremisti; budući da se k tome priroda tih napada tijekom 2017. pogoršala;
D. budući da su u Posebnoj autonomnoj pokrajini Aceh, u kojoj je na snazi šerijatsko pravo, sporazumni istospolni seksualni odnosi i izvanbračni seksualni odnosi kriminalizirani i podrazumijevaju kaznu koju čini do 100 udaraca štapom i 100 mjeseci u zatvoru; budući da su u svibnju 2017. dvojica mladića osuđena za istospolne seksualne odnose kažnjena s po 85 udaraca štapom; budući da je pravo ne biti mučen temeljno i neotuđivo pravo;
E. budući da u ostatku Indonezije homoseksualnost nije nezakonita; budući da je tomu unatoč zajednica LGBTI posljednjih godina na udaru;
F. budući da je 141 muškarac uhićen u policijskoj raciji u gej klubu u Jakarti 21. svibnja 2017. zbog „kršenja zakona o pornografiji”;
G. budući da od siječnja 2016. Ustavni sud u Indoneziji razmatra predstavku usmjerenu na kriminalizaciju homoseksualnih i izvanbračnih seksualnih odnosa;
H. budući da se u Indoneziji bilježi sve veća nesnošljivost prema vjerskim manjinama omogućena diskriminatornim zakonima i propisima, uključujući zakon o blasfemiji u kojem se službeno priznaje samo šest religija; budući da je od lipnja 2017. nekoliko ljudi osuđeno i zatvoreno u skladu s odredbama zakona o blasfemiji;
I. budući da je u siječnju 2017. nacionalna komisija za ljudska prava (Komisi Nasional Hak Asaki Manusia) utvrdila da se u nekim pokrajinama, kao što je Zapadna Java, bilježi mnogo veća vjerska nesnošljivost nego u drugima te da su dužnosnici regionalne vlasti često odgovorni za toleriranje zlostavljanja ili za njegovo izravno provođenje;
J. budući da vlada ozbiljna zabrinutost zbog zastrašivanja i nasilja koje se provodi nad novinarima; budući da bi novinari trebali imati pristup cijeloj zemlji;
K. budući da je prema navodima organizacije Human Rights Watch između 2010. i 2015. godine 49 % djevojčica u dobi od 14 godina ili mlađoj bilo žrtvama genitalnog sakaćenja;
L. budući da su vlasti u srpnju 2016. pogubile četiri osuđena trgovca drogom i dale do znanja da će tijekom 2017. biti pogubljeno još 10 zatvorenika osuđenih na smrt;
1. cijeni čvrst odnos između EU-a i Indonezije te ponovno ističe važnost snažnih i dugotrajnih političkih, gospodarskih i kulturnih veza između tih dviju strana; naglašava važnost dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Indonezije, čime se omogućuje otvorena razmjena mišljenja o ljudskim pravima i demokraciji, pri čemu su oni osnova za Sporazum o partnerstvu i suradnji;
2. poziva na jačanje parlamentarnih kontakata EU-a i Indonezije posredstvom kojih se može konstruktivno raspraviti o raznim pitanjima od uzajamnog interesa, uključujući ljudska prava; poziva indonezijski parlament da osnaži te međuparlamentarne odnose;
3. pozdravlja aktivan angažman Indonezije na regionalnoj i multilateralnoj razini; naglašava da je Indonezija nedavno razmatrana u kontekstu univerzalnog periodičnog pregleda tijekom sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava u svibnju 2017.; ističe da se, kao i u prethodnim ciklusima, Indonezija dobrovoljno podvrgnula tome pregledu;
4. poziva vlasti Posebne autonomne pokrajine Aceh da spriječi daljnji progon homoseksualaca i da dekriminalizira homoseksualnost izmjenom islamskoga kaznenog zakonika; oštro osuđuje batinanje dvojice homoseksualnih mladića od 20 i 23 godine u Acehu 22. svibnja 2017., što je prvi zabilježen slučaj da vlasti u Acehu batinaju osobe zbog homoseksualne prakse; oštro osuđuje činjenicu da je homoseksualnost nezakonita prema islamskom kaznenom zakoniku u Acehu, pri čemu se on temelji na šerijatskom pravu; naglašava da je kazna koju su ta dvojica muškaraca pretrpjela okrutno, neljudsko i ponižavajuće postupanje koje prema međunarodnom pravu može biti protumačeno kao mučenje; nadalje poziva vlasti da smjesta prekinu praksu javnog batinanja;
5. također je zabrinut zbog rastuće nesnošljivosti prema indonezijskoj zajednici LGBTI izvan Posebne autonomne pokrajine Aceh; oštro osuđuje činjenicu da je, unatoč tome što homoseksualnost nije kažnjivo djelo prema Kaznenom zakoniku Indonezije, 141 muškarac uhićen u policijskoj raciji u gej klubu u Jakarti 21. svibnja 2017.; snažno potiče vlasti i vladine dužnosnike da se suzdrže od javnih izjava kojima se diskriminiraju pripadnici skupine LGBTI ili drugih manjina u toj zemlji; naglašava da policija ima dužnost provoditi zakon i štititi ugrožene manjine, a ne ih progoniti;
6. odbacuje tvrdnju indonezijske psihijatrijske udruge da su homoseksualnost i transrodnost poremećaji mentalnog zdravlja; poziva vlasti da okončaju prinudno pritvaranje pojedinaca iz skupine LGBTI i da stanu na kraj svim oblicima „tretmana” kojima se nastoji „izliječiti” ih od homoseksualnosti, biseksualnosti ili transrodnog identiteta te da strogo provode tu zabranu;
7. pozdravlja izjavu predsjednika Widoda od 19. listopada 2016. u kojoj se osuđuje diskriminacija pripadnika skupine LGBTI; poziva predsjednika Widoda da iskoristi svoj ključan položaj da javno osudi nesnošljivost i zločine usmjerene protiv pripadnika skupine LGBTI, manjina, žena i organizacija ili skupova u toj zemlji;
8. poziva na izmjenu zakona o blasfemiji jer dovodi u opasnost vjerske manjine; podupire preporuke UN-a o stavljanju izvan snage članaka 156. i 156.a Kaznenog zakonika, Zakona o sprečavanju zlostavljanja i klevetanja religije, Zakona o elektroničkim transakcijama i podacima te za odbacivanje optužbi i progona onih koji su optuženi za blasfemiju;
9. izražava zabrinutost zbog sve veće nesnošljivosti prema etničkim, vjerskim i seksualnim manjinama u Indoneziji; snažno potiče vlasti u Indoneziji da nastave i s jačanjem napora oko povećanja vjerske snošljivosti i društvene raznolikosti; oštro osuđuje sve slučajeve nasilja, uznemiravanja i zastrašivanja usmjerenoga protiv manjina; poziva da se sve koji čine te povrede privede pravdi;
10. izražava zabrinutost zbog ozbiljnih povreda slobode medija; snažno potiče indonezijsku vladu da ustraje u tome da državne agencije usvoje politiku nulte tolerancije prema fizičkom zlostavljanju novinara i da stranim medijima otvore pristup zemlji;
11. poziva indonezijske vlasti da stave izvan snage sve zakonske odredbe kojima se neopravdano ograničuju temeljne slobode i ljudska prava; poziva indonezijske vlasti da preispitaju sve svoje zakone i zajamče njihovu usklađenost s međunarodnim obvezama te zemlje, posebno onima koje se odnose na slobodu izražavanja, mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti, jednakost pred zakonom, slobodu od diskriminacije te pravo na izražavanje i javno okupljanje;
12. zabrinut je zbog navoda o ustrajnom nasilju nad ženama i praksama koje štete ženama, kao što je genitalno sakaćenje žena; poziva indonezijske vlasti da provode svoje zakonodavstvo o nasilju nad ženama, da kažnjavaju sve oblike seksualnoga nasilja, da donose zakone kojima se nastoji iskorijeniti neravnopravnost spolova i osnažiti žene;
13. pozdravlja odluku o obustavi pogubljenja osoba osuđenih na smrt zbog trgovine drogom dok se očekuje preispitivanje njihovih predmeta; snažno potiče vladu Indonezije da nastavi s obustavom svih tih pogubljenja i da se tim osobama ponovno sudi u skladu s međunarodnim normama; poziva na hitnu ponovnu uspostavu moratorija na primjenu smrtne kazne radi njezina ukidanja u dogledno vrijeme;
14. poziva indonezijsku vladu da ispuni sve svoje obveze i da poštuje, štiti i zagovara prava i slobode usađene u Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima;
15. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Indonezije, glavnom tajniku Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN), Međuvladinoj komisiji ASEAN-a za ljudska prava i Vijeću UN-a za ljudska prava.