– uzimajući u obzir članke 39., 42. i 43. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o funkcioniranju zajedničke poljoprivredne politike i zajedničke ribarstvene politike,
– uzimajući u obzir članak 114. UFEU-a o uspostavi i funkcioniranju jedinstvenog tržišta,
– uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,
– uzimajući u obzir članak 168. stavak 4. točku (b) UFEU-a o mjerama u veterinarskom i fitosanitarnom području, kojima je neposredni cilj zaštita javnog zdravlja,
– uzimajući u obzir članak 13. UFEU-a, kojim je propisano da u oblikovanju i provedbi politika Unije u području poljoprivrede, ribarstva, prijevoza, unutarnjeg tržišta, istraživanja i tehnološkog razvoja te istraživanja svemira, Unija i države članice, budući da su životinje čuvstvena bića, punu pažnju posvećuju zahtjevima za dobrobit životinja, istovremeno poštujući zakonodavne ili administrativne odredbe i običaje država članica, posebno u odnosu na vjerske obrede, kulturne tradicije i regionalnu baštinu,
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o prenosivim bolestima životinja te o izmjeni i stavljanju izvan snage određenih akata u području zdravlja životinja („Zakon o zdravlju životinja”)(1),
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka i o izmjeni direktiva 64/432/EEZ i 93/119/EZ i Uredbe (EZ) br. 1255/97(2),
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1099/2009 od 24. rujna 2009. o zaštiti životinja u trenutku usmrćivanja(3),
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/58/EZ od 20. srpnja 1998. o zaštiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje(4),
– uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2015/262 оd 17. veljače 2015. o utvrđivanju pravila u skladu s direktivama Vijeća 90/427/EEZ i 2009/156/EZ s obzirom na metode za identifikaciju kopitara („Uredba o putovnici za kopitare”)(5),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/1012 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zootehničkim i genealoškim uvjetima za uzgoj uzgojno valjanih životinja čistih pasmina, uzgojno valjanih hibridnih svinja i njihovih zametnih proizvoda i trgovinu njima kao i za njihov ulazak u Uniju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 652/2014, direktiva Vijeća 89/608/EEZ i 90/425/EEZ i stavljanju izvan snage određenih akata u području uzgoja životinja („Uredba o uzgoju životinja”),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005(6),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008(7),
– uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 23. travnja 2015. u predmetu C-424/13, Zuchtvieh-Export GmbH protiv Stadt Kempten,
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod nazivom „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),
– uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 1337/2013 od 13. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1169/2011(8) u pogledu navođenja zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla mesa,
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija pod nazivom „Europa, vodeće svjetsko turističko odredište – novi politički okvir za turizam u Europi” (COM(2010)0352),
– uzimajući u obzir zaključke studije Komisije pod nazivom „EDUCAWEL”(9),
– uzimajući u obzir načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,
– uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu životinja koje se drže u svrhu proizvodnje,
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0014/2017),
A. budući da godišnja vrijednost sektora kopitara u EU-u iznosi preko 100 milijardi EUR(10) te da je ukupni promet na kladionicama samo 2013. iznosio 27,3 milijarde EUR, od čega su vlade država članica primile 1,1 milijardu EUR(11);
B. budući da je samo u industriji konjičkog sporta zaposleno otprilike 900 000 ljudi i da pet do sedam kopitara stvaraju jedno radno mjesto s punim radnim vremenom te da se ta radna mjesta, koja se nalaze u gospodarski osjetljivim ruralnim područjima, ne mogu izmjestiti;
C. budući da sektor kopitara ostvaruje ciljeve europske politike ruralnog razvoja koja se temelji na održivoj poljoprivredi, održivom upravljanju prirodnim resursima i promicanju socijalne uključenosti u ruralnim zajednicama; budući da se kopitari i dalje naveliko koriste u poljoprivredi i da se za njih nalaze nove namjene, na primjer proizvodnja magarećeg mlijeka, te da daljnji razvoj tih proizvoda donosi i nove mogućnosti i koristi za proizvođače i potrošače;
D. budući da sektor kopitara ima aktivnu ulogu u ostvarenju ciljeva strategije Europa 2020. kojom se nastoji ostvariti održivi rast koji se dijelom temelji na ekološki prihvatljivijem gospodarstvu, a dijelom na uključivom rastu te budući da je sektor kopitara važan zbog njegova ključnog doprinosa ekološkom, ekonomskom i socijalnom razvoju u ruralnim područjima;
E. budući da je Europska unija najveće tržište na svijetu za industriju konjičkih sportova(12);
F. budući da kopitari u EU-u, čija se brojka procjenjuje na 7 milijuna, imaju povijesnu vezu s ljudima i vrše vrlo različite uloge, od uloge životinja za natjecanja i za rekreaciju do uloge radnih životinja u prijevozu, turizmu, behavioralnim i edukacijsko-rehabilitacijskim terapijama, sportu, obrazovanju, šumarstvu i poljoprivredi, izvora mlijeka i mesa, životinja za istraživanje te divljih i poludivljih životinja; budući da kopitari doprinose i očuvanju bioraznolikosti i ruralnoj održivosti te da tijekom svojeg života mogu imati nekoliko od navedenih uloga;
G. budući da odgovorno vlasništvo i skrb nad kopitarima počinje odgovarajućom pažnjom za zdravlje životinja i uvjete u kojima žive te da prema tome u središtu svih aktivnosti kopitara mora biti pitanje njihove dobrobiti; budući da regulatorno okružje na razini EU-a varira od države do države te da se postojeće zakonodavstvo različito primjenjuje unutar EU-a što dovodi do narušavanja tržišnog natjecanja i pogoršanja u pogledu dobrobiti životinja;
H. budući da su kopitari, u odnosu na njihov broj(13), životinje koje se najčešće prevoze u Europi, da su građani EU-a ozbiljno zabrinuti zbog vremena koje životinje provode u prijevozu i da zahtijevaju kraće trajanje prijevoza, jer se kopitari dovoze u Uniju i odvoze iz nje u vozilima koja nisu prikladna u tu svrhu i to na velike udaljenosti cestom, morem i zrakom prije nego dođu do svog krajnjeg odredišta;
I. budući da su podaci o kretanjima kopitara u komercijalne svrhe zabilježeni s pomoću sustava TRACES, međutim, ti se podaci objavljuju samo jednom godišnje i uz kašnjenje od dvije godine;
J. budući da bi se lako dostupnim podacima moglo pomoći nadležnim tijelima i drugim organizacijama da bolje nadziru učinke na zdravlje životinja i istražuju naknadne navode o slaboj biološkoj sigurnosti;
K. budući da nema dovoljno podataka za utvrđivanje koliko se točno radnih kopitara koristi na malim i djelomično samoopskrbnim poljoprivrednim gospodarstvima, od kojih se znatan broj nalazi u novijim državama članicama, te u turizmu;
L. budući da je Svjetska organizacija za zdravlje životinja (OIE) u svibnju 2016.(14) usvojila smjernice o radnim kopitarima u pogledu pet temeljnih prava životinja, to jest da ne pate od gladi, žeđi ni pothranjenosti, da ih se zaštiti od straha i uznemiravanja, tjelesne nelagode te pretjerane vrućine, da ih se zaštiti od boli i da imaju slobodu prirodnog ponašanja;
M. budući da kopitari u okviru poljoprivrede, konjičkih aktivnosti i turizma lokalnim akterima i ruralnim područjima pružaju vrijedna radna mjesta i prihode koji se ne mogu izmjestiti, ali je ugrožena dobrobit dijela kopitara i turisti najčešće nemaju dovoljno znanja da bi mogli utvrditi i ispraviti probleme povezane s njihovom dobrobiti(15);
N. budući da se oznakama dobrobiti životinja koje dodjeljuju zaposlenici u sektoru jamči dobro funkcioniranje tih aktivnosti i dostupnost potrebnih informacija javnosti;
O. budući da neograničeno, neselektivno i neodgovorno uzgajanje kopitara dovodi do slabe gospodarske vrijednosti tih životinja koje se često suočavaju s ozbiljnim problemima povezanima s dobrobiti, posebno tijekom gospodarske recesije; budući da su Parlament i Vijeće nedavno usvojili zakonodavstvo kojim se usklađuju pravila o zootehničkim i genealoškim uvjetima koji vrijede za uzgoj čistih pasmina, uključujući i kopitare, u cilju povećanja konkurentnosti i poboljšanja organizacije sektora europskog stočarstva te kvalitete informacija povezanih s razmnožavanjem i identifikacijom čistokrvnih rasplodnih životinja, posebno kopitara;
P. budući da se u zapadnim državama članicama broj napuštenih kopitara povećao u odnosu na 2008., posebno u onima u kojima oni više nisu izvor prihoda nego skupi luksuz i time veliko financijsko opterećenje; budući da Komisija i države članice to nisu popratile adekvatnim i zadovoljavajućim odgovorom;
Q. budući da se većina primjera takvog ponašanja odnosi na privatne vlasnike i da nije reprezentativna u pogledu najvećeg dijela sektora profesionalnog uzgoja konja u Europi;
R. budući da su kopitari društvene životinje kognitivnih sposobnosti koje mogu razviti snažnu prisnost s ljudima i budući da ih se koristi u okviru brojnih edukativnih i obrazovnih programa, terapija i rehabilitacijskih programa, uključujući programe za poremećaje iz autističnog spektra, cerebralnu paralizu, cerebrovaskularne poremećaje, poremećaje i poteškoće s učenjem ili govorom, rehabilitaciju bivših zatvorenika, psihoterapiju, posttraumatski stresni poremećaj te ovisnost;
S. budući da se vlasnici suočavaju s teškim odlukama kada se više ne mogu prikladno skrbiti o svojim kopitarima, među ostalim zbog visokih veterinarskih troškova, i budući da je u određenim državama članicama eutanazija prečesto prvo rješenje, i to vrlo skupo, za vlasnike koji više ne mogu podmirivati veterinarske troškove i troškove za jamčenje dobrobiti kopitara; budući da je u drugim državama članicama eutanazija kopitara moguća jedino kada postoji jasno veterinarsko opravdanje, neovisno o dugoročnoj dobrobiti dotične životinje;
T. budući da se kopitari u mnogim zemljama izvan Unije ne smatraju životinjama za proizvodnju hrane te da se konjsko meso iz tih zemalja rutinski uvozi u cilju njegove prodaje i plasmana na tržište EU-a; budući da ta situacija utječe na pitanje dobrobiti i dovodi do narušavanja tržišnog natjecanja zato što EU trenutačno ne dozvoljava da meso europskih konja koji nisu prvotno bili namijenjeni za proizvodnju mesa i klanje bude dio ljudske prehrane, dok je u slučaju uvoza mesa iz trećih zemalja moguća veća fleksibilnost;
1. prima na znanje znatan gospodarski, ekološki i društveni doprinos kopitara diljem EU-a kao i ključne kulturne i obrazovne vrijednosti izravno povezane s time, kao što je poštovanje životinja i okoliša;
2. napominje da poljoprivrednici u cilju diverzifikacije djelatnosti i proširenja izvora prihoda sve više koriste kopitare u edukacijske, sportske, terapeutske i rekreacijske svrhe na poljoprivrednim gospodarstvima te naglašava da se prisutnošću kopitara omogućava multifunkcionalnost poljoprivrednih poduzeća, čime se potiče zapošljavanje u ruralnim područjima i doprinosi razvoju odnosa između urbanih i ruralnih područja, lokalnoj održivosti i koheziji;
3. poziva na to da se sektoru kopitara i njegovoj koristi za ruralno gospodarstvo, kojima se znatno doprinosi općim i strateškim ciljevima Unije, na razini EU-a dodijeli veće priznanje te da ih se dodatno integrira u različite dijelove ZPP-a, bilo preko izravnih potpora iz prvog stupa ili drugog stupa;
4. napominje da se očuvanjem dobrog zdravlja i dobrobiti kopitara potiču ekonomski rezultati poljoprivrednih gospodarstava i poslovnih subjekata te se općenito pruža korist ruralnom gospodarstvu, kao i to da se na taj način udovoljava sve većem broju zahtjeva građana EU-a za više standarde u pogledu zdravlja i dobrobiti životinja;
5. poziva Komisiju da kopitarima dodijeli status radnih životinja jer im pripada važna uloga u poljoprivrednim radnjama u ruralnim područjima Europe, posebno u brdovitim i nepristupačnim područjima;
6. ističe da vlasnici kopitara trebaju imati minimalnu razinu znanja o uzgoju kopitara te da s vlasništvom dolazi osobna odgovornost za razinu zdravlja i dobrobiti životinja u njihovoj skrbi;
7. ističe da bi razmjena znanja među vlasnicima kopitara te također među državama članicama trebala biti važan čimbenik u ispunjavanju tih potreba te napominje da su profesionalci na području uzgoja kopitara, usporedo sa znanstvenim napretkom, razvojem prava i novim metodama poduke, poboljšali svoje radne metode, što je rezultiralo većom dobrobiti za kopitare;
8. primjećuje da se većina vlasnika kopitara ponaša odgovorno; ističe da veće poticanje dobrobiti životinja ima najbolju mogućnost uspjeti unutar okvira ekonomski održivih sustava proizvodnje;
9. napominje da profesionalni subjekti moraju ostati ekonomski isplativi, ali istodobno učinkovito odgovarati na nove izazove kao što su ograničeni prirodni resursi, učinci klimatskih promjena i nastanak i širenje novih bolesti;
10. potiče države članice da stvore uvjete u kojima su poljoprivredna gospodarstva održiva;
11. ističe važnost budućih referentnih centara za dobrobit životinja u pogledu poboljšanja razine potpunog poštovanja i usklađene provedbe zakonodavstva, uz širenje informacija i najboljih praksi povezanih s dobrobiti životinja, na način kako su definirane u okviru deset načela Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE);
12. poziva Komisiju da od Eurostata zatraži provođenje studije o analizi gospodarskog, ekološkog i društvenog učinka svih aspekata sektora kopitara te da redovno dostavlja statističke podatke o korištenju usluga, prijevozu i klanju kopitara;
13. poziva Komisiju da u suradnji s dionicima i organizacijama iz sektora kopitara te na temelju postojećih priručnika sastavi europske smjernice o dobroj praksi u sektoru kopitara, u kojima bi se posebno osvrnulo na pitanja posebne dobrobiti svake vrste, behaviorističke skrbi te skrbi pri kraju životnog vijeka životinje;
14. poziva Komisiju da osigura jednaku primjenu smjernica EU-a i da ustupi sredstva za prevođenje tog dokumenta;
15. poziva Komisiju da potakne i prikupi razmjene dobrih praksi i obrazovnih programa iz različitih država članica u pogledu dobrobiti životinja te da podrži prikupljanje i širenje tih informacija o načinu zadovoljavanja potreba kopitara, neovisno o tome u koju se svrhu koriste, na temelju načela „pet sloboda” i tijekom cijelog života kopitara;
16. poziva Komisiju da prilikom donošenja europskih smjernica o dobroj praksi u sektoru kopitara uzme u obzir multifunkcionalnu ulogu kopitara uključivanjem smjernica u pogledu odgovornog uzgoja, zdravlja i dobrobiti životinja i koristi sterilizacije kopitara, korištenja u turizmu, poljoprivredi i šumi, prijevoza primjerenog vrsti i klanja kao i zaštite od prijevara, među ostalim dopinga, te preporučuje da se u suradnji s reprezentativnim profesionalnim poljoprivrednim organizacijama koje priznaje EU takve smjernice šire među uzgajivačima, društvima povezanima s kopitarima, poljoprivrednim gospodarstvima, stajama, utočištima, prijevoznicima i klaonicama te da bi one trebale biti dostupne u različitim formatima i na različitim jezicima;
17. poziva Komisiju i države članice da podupru rad Europske mreže konja i Europskog udruženja državnih ergela s obzirom na to da imaju važnu ulogu u razvoju europskog sektora konja služeći kao platforma za razmjenu najboljih praksi i održavajući tradicije, vještine, stare pasmine konja i utjecaj sektora;
18. potiče Komisiju da s pomoću sustava za savjetovanje poljoprivrednika proširi svoje edukativne resurse o dobrobiti na poljoprivrednim gospodarstvima, koji su usmjereni i na specijaliste u izravnom kontaktu s kopitarima, poput veterinara kirurga, uzgajivača životinja i vlasnika konja, i na širi krug korisnika, kako bi obuhvaćali dobrobit kopitara i uzgoj ističući važnost osposobljavanja i informacija;
19. poziva Komisiju i države članice da se koriste i sustavima prijenosa znanja kako bi se dijelile dobre prakse i poslovni modeli, podigla razina osviještenosti o svim pitanjima te potaknule inovacije i nove ideje; napominje da u nekim državama članicama već postoje sustavi prijenosa znanja u sektoru kopitara;
20. poziva Komisiju da se ponovno posveti izradi Europske povelje o održivom i odgovornom turizmu kojom se predviđa širenje jasnih informacija kako bi se turistima i dionicima pomoglo uzeti u obzir dobrobit životinja prilikom donošenja odluke o korištenju usluga radnih kopitara; ističe da bi se ta Povelja trebala temeljiti na već postojećim kvalitetnim poveljama koje su izradile priznate, reprezentativne i profesionalne poljoprivredne organizacije i napominje da u nekim državama članicama postoje stroge smjernice za uvjete rada i broj radnih sati, dok u drugim državama članicama takva zaštita nedostaje;
21. poziva Komisiju da izradi smjernice državama članicama u pogledu turističkih modela kojima se ne ugrožava dobrobit radnih kopitara;
22. apelira na države članice da izrade dobrovoljne smjernice rada, uključujući dnevni broj sati rada i odmora, za zaštitu radnih kopitara od prekomjernog rada i ekonomskog iskorištavanja;
23. poziva Komisiju da podatke iz sustava TRACES učini javno dostupnima puno brže nego sada;
24. ističe da se postojećim zakonodavstvom EU-a o zaštiti životinja tijekom prijevoza i povezanih operacija trebaju zaštititi životinje od ozljeda i patnje te zajamčiti da se životinje prevoze u skladu s primjerenim uvjetima i vremenskim razdobljima te je zabrinut zbog toga što mnoga tijela vlasti u državama članicama nedovoljno provode zakonodavstva EU-a o dobrobiti životinja tijekom prijevoza;
25. poziva Komisiju da zajamči odgovarajuću primjenu i učinkovitu te ujednačenu provedbu postojećeg zakonodavstva EU-a o prijevozu životinja, kao i zakonsku obvezu izvješćivanja u svim državama članicama;
26. poziva države članice koje izvoze kopitare da pronađu načine za poticanje klanja na vlastitom teritoriju kako bi se izbjegao, kad je to moguće, prijevoz živih kopitara i poziva Komisiju da u sadašnjem i budućem pravnom okviru uspostavi mehanizam za učinkovito praćenje usklađenosti sa zakonodavnim i regulatornim odredbama;
27. zahtijeva od Komisije da predloži da se ograničeno trajanje putovanja skrati za sve oblike prijevoza konja za klanje, na temelju informacija Europske agencije za sigurnost hrane i vodičâ za prijevoz kopitara koje sastavljaju profesionalci iz tog sektora, uzimajući u obzir posebnosti industrije kopitara u različitim državama;
28. poziva Komisiju i države članice da izrade smjernice, da olakšaju i povećaju znanstveno istraživanje i da primijene postojeća istraživanja o dobrobiti kopitara u trenutku klanja kako bi se razvile humane metode klanja prilagođenije kopitarima te da šire te smjernice među nadležnim tijelima vlasti država članica;
29. poziva Komisiju i države članice da se u potpunosti i propisno obvežu na provođenje inspekcija u klaonicama na njihovu području koje su ovlaštene za klanje kopitara i da provode redovne revizije tih klaonica kako bi se zajamčilo da se u njima ispunjavaju specifični uvjeti za osiguranje dobrobiti kopitara, posebno u pogledu opremljenosti i stručne osposobljenosti osoblja;
30. poziva Komisiju da se posveti izradi provjerenih pokazatelja dobrobiti životinja koji bi se trebali koristiti za ocjenjivanje dobrobiti kopitara, utvrđivanje postojećih problema i poticanje poboljšanja te da istodobno zajamči praktičnu provedbu i korist za sektor; smatra da je važno uključiti dionike koji su uveli slične alate diljem EU-a i u okviru postupka izrade pokazatelja dobrobiti životinja usko surađivati s predstavnicima profesionalnih organizacija iz sektora kopitara;
31. apelira na Komisiju i države članice da potiču vlasnike konja da osnuju udruženja;
32. ističe važnost dobrobiti kopitara i humanog postupanja prema njima, kao i načelo po kojem se nigdje i ni u kojem slučaju ne smije tolerirati okrutno i uvredljivo postupanje vlasnika, trenera, konjušara ili drugih osoba;
33. poziva države članice da primjene strože zakonodavstvo u pogledu zlostavljanja i napuštanja životinja, uključujući izvanredne mjere za suzbijanje napuštanja te da u potpunosti i primjereno istraže izvješća o nehumanim praksama i kršenju propisa o dobrobiti u odnosu na kopitare;
34. napominje da postoje razlike između vrsta kopitara koje utječu na njihove potrebe u pogledu dobrobiti, uključujući potrebe koje se odnose na skrb pri kraju njihova životnog vijeka i kriterije u pogledu klanja;
35. poziva Komisiju da provede studiju i dokumentira te razlike te da izda posebne smjernice u odnosu na vrstu kopitara kako bi se zajamčilo da se i dalje vodi računa o standardima dobrobiti tih životinja;
36. poziva Komisiju i države članice da u sektoru kopitara podupru istraživanje i razvoj uzgojnih sustava prilagođenih vrsti uzimajući u obzir prirodno ponašanje kopitara kao životinja koje žive u krdu i teže bijegu;
37. poziva Komisiju da kao prioritet postavi pokretanje pilot-projekta kojim bi se razmotrilo korištenje novih i postojećih programa financiranja za nagrađivanje dobrih rezultata u pogledu dobrobiti radnih kopitara, uključujući one na malim i djelomično samoopskrbnim poljoprivrednim gospodarstvima;
38. poziva države članice da zajamče punu i prikladnu primjenu Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/262 („Uredba o putovnici za kopitare”);
39. napominje da cijene veterinarskih lijekova te troškovi uklanjanja trupla životinja i eutanazije, kada je ona dozvoljena, sami po sebi predstavljaju prepreke u pogledu kraja života kopitara te dovode do njihove dugotrajne patnje;
40. poziva države članice da istraže navode o nehumanim praksama tijekom izvršavanja eutanazije i u slučaju kršenja dobrobiti, kao što je nepravilno korištenje lijekovima te da o slučajevima kršenja obavijeste Komisiju;
41. prepoznaje rast proizvodnje magarećeg i kobiljeg mlijeka te poziva Komisiju da izradi smjernice za proizvodnju magarećeg i kobiljeg mlijeka na poljoprivrednim gospodarstvima;
42. poziva države članice da se, u suradnji sa stručnim, reprezentativnim i priznatim poljoprivrednim organizacijama, obvežu na povećanje broja inspekcija provedenih na poljoprivrednim gospodarstvima koja se bave proizvodnjom magarećeg i kobiljeg mlijeka;
43. izražava ozbiljnu zabrinutost zbog uvoza i korištenja veterinarsko-medicinskih proizvoda koji sadrže hormon PMSG (Pregnant Mare Serum Gonadotropin);
44. poziva Upravu Komisije za revizije i analize u području zdravlja i hrane da u okviru revizija nadzire certificirana poduzeća za proizvodnju hormona PMSG u pogledu poštovanja propisa o dobrobiti životinja tijekom proizvodnje te da provede istragu o dobrobiti kobila koje se koriste za ekstrakciju hormona za korištenje u farmaceutskoj industriji i postupanju s njima te da o tome sastavi izvješće;
45. ističe da pravedan porezni sustav prilagođen različitim potrebama svake države članice, kojim se profesionalnim uzgajivačima kopitara omogućava stjecanje prihoda potrebnih za nastavak gospodarske aktivnosti na europskim farmama konja, i dalje ne postoji;
46. napominje da bi pravedniji porezni sustav za sektor kopitara omogućio tom sektoru da djeluje pod ravnopravnim uvjetima, da se poveća transparentnost aktivnosti u tom sektoru i tako bori protiv prijevara i sive ekonomije, a profesionalnim uzgajivačima konja da ostvare prihode potrebne za održavanje ekonomske aktivnosti;
47. smatra da bi zakon o PDV-u koji se primjenjuje na sektor uzgoja kopitara trebalo razjasniti tijekom nadolazeće revizije Direktive o PDV-u kako bi se potaknuli razvoj sektora uzgoja kopitara koji je usmjeren na rast i stvaranje radnih mjesta;
48. poziva Komisiju da poduzme mjere kako bi se državama članicama omogućila veća fleksibilnost pri uvođenju smanjene stope PDV-a za sve aktivnosti u tom sektoru i smatra da bi posljedica takvog pojašnjenja trebala biti uspostava ujednačenog, pouzdanog i usmjerenog okvira za smanjenje stope PDV-a koji će ostaviti državama članicama dovoljno fleksibilnosti u njihovim poreznim politikama;
49. ističe razlike u zdravstvenim zahtjevima za konjsko meso koje se proizvodi u Europi i ono koje se uvozi iz trećih zemalja;
50. podsjeća na to da je potrebno uspostaviti učinkovit sustav sljedivosti konjskog mesa i ističe da je u interesu europskog potrošača poželjno imati ekvivalentnu razinu zahtjeva u pogledu zaštite zdravlja i sigurnosti hrane te usklađene uvjete uvoza, bez obzira na porijeklo konjskog mesa koje se konzumira;
51. poziva Komisiju da poduzme mjere kojima bi se ponovno ostvarila ravnoteža između razine zahtjeva u EU-u i kriterija pri pregledu na graničnim prijelazima, štiteći pritom zdravlje potrošača;
52. poziva Komisiju da stoga donese odluku da za sve prerađene proizvode na bazi konjskoga mesa bude obvezno navođenje zemlje podrijetla;
53. poziva Komisiju da poveća broj revizija u klaonicama izvan Unije koje su ovlaštene za izvoz mesa kopitara u EU te da uvjetno obustavi uvoz mesa kopitara koje je proizvedeno u trećim zemljama koje ne zadovoljavaju uvjete EU-a o sljedivosti i sigurnosti hrane;
54. ističe da je potrebno razbiti tabu glede kraja života kopitara; smatra da pomoć pri okončanju života konja ne isključuje njegovo korištenje u prehrambenom lancu;
55. poziva Komisiju da posebnu pozornost posveti skrbi pri kraju životnog vijeka kopitara, uključujući uspostavu maksimalnih razina ostataka za uobičajeno korištene veterinarske lijekove kao što je fenilbutazon u cilju jamčenja sigurnosti prehrambenog lanca;
56. poziva Komisiju na to da promiče reintegraciju u prehrambeni lanac s pomoću znanstveno utemeljenog sustava „razdoblja čekanja” koji će omogućiti da se životinja ponovno uvede u prehrambeni lanac nakon što joj se zadnji put dade lijek, štiteći pritom zdravlje potrošača;
57. primjećuje da za kopitare koji nisu namijenjeni za klaonicu radi proizvodnje hrane za ljudsku upotrebu (koji su registrirani kao konji koji nisu za proizvodnju hrane) u nekim državama članicama ne postoji trag danih lijekova pa može postojati mogućnost da završe u ilegalnim klaonicama čime se može ozbiljno ugroziti javno zdravlje; stoga poziva Komisiju da pronađe rješenje za tu zakonsku nedorečenost;
58. poziva Komisiju da zajedno s Federacijom udruga europskih veterinara za kopitare (FEEVA) razmotri usklađivanje pristupa liječenju i lijekovima diljem teritorija Europe;
59. smatra da bi se tim usklađivanjem uklonilo narušavanje tržišnog natjecanja i potaknula šira briga za bolesti kopitara i učinkovitije ublažavanje boli tih životinja;
60. poziva Komisiju i države članice da promiču razmjenu dobrih praksi kako bi se olakšala racionalna upotreba lijekova za kopitare;
61. napominje da je, iako su terapija i veterinarski lijekovi ponekad potrebni i prikladni, potrebno uložiti daljnje napore kako bi se riješili problemi povezani s niskim razinama ulaganja i manjkom lijekova, uključujući cjepiva, dostupnih za liječenje kopitara;
62. također naglašava da je potrebno raditi na istraživanju i inovacijama u pogledu davanja lijekova kopitarima, jer u tom sektoru postoji veliki manjak lijekova koji su prilagođeni njihovu metabolizmu;
63. poziva Komisiju da financira dodatna istraživanja o mogućim učincima različitih lijekova na živote kopitara;
64. napominje da su neki kopitari koji se uzgajaju u državama članicama lokalne pasmine koje su sastavni dio života i kulture određenih zajednica te da su neke države članice u svoje programe za ruralni razvoj uvrstile mjere zaštite i dodatnog širenja tih pasmina;
65. poziva Komisiju da se obveže na programe financijske potpore očuvanju i zaštiti prirodnih vrsta kopitara koje žive u divljini ili kojima prijeti izumiranje na području EU-a;
66. priznaje visoku ekološku i prirodnu vrijednost populacija divljih kopitara koji doprinose čišćenju i gnojidbi teritorija na kojem žive, uz turističku vrijednost koju nude populacije divljih konja, te poziva na to da se provodi više istraživanja o problemima s kojima se suočavaju te populacije;
67. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
Međunarodna konjička federacija (FEI), često postavljena pitanja o konceptu konja visoke razine zdravlja i visokih performansi usvojenom na općem zasjedanju Svjetske organizacije za zdravlje životinja u svibnju 2014.
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2017. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008 (COM(2016)0039 – C8-0021/2016 – 2016/0023(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0039),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. i članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0021/2016),
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. i članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 25. svibnja 2016.(1),
– nakon savjetovanja s Odborom regija,
– uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor te da se predstavnik Vijeća pismom od 16. prosinca 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0313/2016),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. prihvaća izjavu Europskog parlamenta priloženu ovoj Rezoluciji;
3. prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;
4. poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;
5. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. ožujka 2017. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2017 Europskog parlamenta i Vijeća o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008
(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/852.)
PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI
IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA O NACRTU UREDBE O ŽIVI I STAVLJANJU IZVAN SNAGE UREDBE (EZ) Br. 1102/2008 (2016/0023(COD))
Činjenica da je Europski parlament u kontekstu međuinstitucijskih pregovora o prijedlogu uredbe o živi (2016/0023(COD)) prihvatio upotrebu provedbenih akata za odobrenje novih proizvoda ili procesa ne smije se uzeti kao presedan za slične predmete i ne prejudicira predstojeće međuinstitucijske pregovore o kriterijima razgraničavanja za upotrebu delegiranih i provedbenih akata.
IZJAVA EUROPSKE KOMISIJE O MEĐUNARODNOJ SURADNJI U PODRUČJU ŽIVE
Minamatska konvencija i nova uredba o živi velik su doprinos zaštiti građana od zagađenja živom na globalnoj razini i u EU-u.
Trebalo bi poduprijeti međunarodnu suradnju kako bi se osigurala uspješna provedba Konvencije od strane svih njezinih stranaka i kako bi se dodatno ojačale njezine odredbe.
Europska komisija stoga radi na podupiranju kontinuirane suradnje, u skladu s Konvencijom i podložno mjerodavnim politikama, pravilima i postupcima EU-a, među ostalim djelujući u sljedećim područjima:
– smanjenje razlika između prava EU-a i odredaba Konvencije klauzulom o preispitivanju popisa zabranjenih proizvoda kojima je dodana živa;
– u kontekstu odredaba Konvencije o financiranju, izgradnji kapaciteta i prijenosu tehnologija, aktivnosti kao što su poboljšanje sljedivosti trgovine živom i njezine upotrebe, promicanje certificiranja tradicionalnog rudarenja zlata u malom opsegu bez upotrebe žive i oznaka za zlato dobiveno bez upotrebe žive, te povećanje kapaciteta zemalja u razvoju među ostalim u području gospodarenja otpadnom živom.
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2017. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2007/36/EZ u pogledu poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničara i Direktive 2013/34/EU u pogledu određenih elemenata izvješća o korporativnom upravljanju (COM(2014)0213 – C7-0147/2014 – 2014/0121(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0213),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 50. i 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0147/2014),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 9. srpnja 2014.(1),
– uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika i uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 16. prosinca 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8‑0158/2015),
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmjeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. ožujka 2017. radi donošenja Direktive (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2007/36/EZ u pogledu poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničara
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2017. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 91/477/EEZ o nadzoru nabave i posjedovanja oružja (COM(2015)0750 – C8-0358/2015 – 2015/0269(COD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0750),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0358/2015),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir obrazložena mišljenja poljskog Senata i švedskog parlamenta, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 27. travnja 2016.(1),
– uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika i uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 20. prosinca 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te mišljenje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0251/2016),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;
2. prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;
3. poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamjeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;
4. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. ožujka 2017. radi donošenja Direktive (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 91/477/EEZ o nadzoru nabave i posjedovanja oružja
(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2017/853)
PRILOG ZAKONODAVNE REZOLUCIJE
IZJAVA KOMISIJE
„Komisija prepoznaje važnost dobro funkcionirajuće norme za onesposobljavanje kojom se pridonosi većim razinama sigurnosti te se nadležnim tijelima daje uvjerenje da je onesposobljeno oružje pravilno i uistinu onesposobljeno.
Komisija će stoga ubrzano raditi na reviziji kriterija za onesposobljavanje koju provode nacionalni stručnjaci u Odboru osnovanom u skladu s Direktivom 91/477/EEZ kako bi Komisija, u skladu s odborskim postupkom utvrđenim Direktivom 91/477/EEZ i uz pozitivno mišljenje nacionalnih stručnjaka, mogla do kraja svibnja 2017. donijeti provedbenu uredbu Komisije o izmjeni Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2403 оd 15. prosinca 2015. o utvrđivanju zajedničkih smjernica o normama i tehnikama onesposobljavanja kako bi se osiguralo da je onesposobljeno vatreno oružje postalo neopozivo neuporabljivo. Komisija poziva države članice da u potpunosti podupru ubrzanje rada na tom pitanju.”
Otpadna vozila, otpadne baterije i akumulatori te otpadna električna i elektronička oprema ***I
479k
59k
Amandmani koje je usvojio Europski parlament 14. ožujka 2017. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (COM(2015)0593 – C8-0383/2015 – 2015/0272(COD))(1)
(1) Gospodarenje otpadom u Uniji trebalo bi poboljšati u cilju zaštite, očuvanja i poboljšanja kvalitete okoliša, zaštite ljudskog zdravlja, osiguranja razborite i racionalne uporabe prirodnih resursa te promicanja više kružnoga gospodarstva.
(1) Gospodarenje otpadom u Uniji trebalo bi poboljšati u cilju zaštite, očuvanja i poboljšanja kvalitete okoliša, zaštite ljudskog zdravlja, osiguranja razborite i učinkovite uporabe prirodnih resursa te promicanja načela kružnoga gospodarstva.
(1a) Za postizanje čistog, djelotvornog i održivog kružnog gospodarstva potrebno je ukloniti štetne tvari iz proizvoda prilikom njihova osmišljavanja i u tom bi kontekstu u okviru kružnog gospodarstva trebalo prepoznati izričite odredbe Sedmog programa djelovanja za okoliš, kojim se poziva na razvoj ciklusa netoksičnih materijala kako bi se reciklirani otpad mogao iskoristiti kao važan i pouzdan izvor sirovina za Uniju.
(1b) Potrebno je pobrinuti se za uspješno gospodarenje sekundarnim sirovinama s niskom potrošnjom energije, a prednost bi trebalo dati nastojanjima u području istraživanja i razvoja usmjerenim prema tom cilju. Komisija bi također trebala razmotriti mogućnost donošenja prijedloga o kategorizaciji otpada kako bi se poduprlo stvaranje tržišta sekundarnih sirovina u Uniji.
(1c) Kada reciklirani materijal ponovno ulazi u gospodarstvo jer mu je priznat prestanak statusa otpada, bilo zbog ispunjenja konkretnih kriterija za prestanak statusa otpada bilo zbog toga što je postao dio novog proizvoda, mora biti u potpunosti u skladu sa zakonodavstvom Unije o kemikalijama.
(2a) Industrijski se sektor zbog tehnoloških dostignuća i povećanih globalnih tokova robe tijekom posljednjih godina bitno izmijenio. Ti faktori postavljaju nove izazove za ekološki odgovorno gospodarenje otpadom i obradu otpada, a na njih bi trebalo odgovoriti kombinacijom povećanih istraživačkih napora i ciljanih regulatornih instrumenata. Planirano zastarijevanje sve je istaknutiji problem koji je u svojoj biti proturječan ciljevima kružnog gospodarstva te bi stoga cilj trebao biti njegovo iskorjenjivanje usklađenim naporima svih glavnih dionika, industrije, potrošača i regulatornih tijela.
Amandman 6 Prijedlog direktive Uvodna izjava 3.
(3) Statistički podatci koje dostavljaju države članice Komisiji su neophodni za procjenu usklađenosti sa zakonodavstvom o otpadu u svim državama članicama. Uvođenjem zajedničke točke za unos svih podataka o otpadu, brisanjem zastarjelih zahtjeva za izvješćivanje, uspoređivanjem nacionalnih metoda izvješćivanja te uvođenjem izvješća o potvrdi kvalitete podataka trebale bi se povećati kvaliteta, pouzdanost i usporedivost statističkih podataka.
(3) Podatci i informacije koje dostavljaju države članice Komisiji su neophodni za procjenu usklađenosti sa zakonodavstvom o otpadu u svim državama članicama. Određivanjem zajedničke metodologije za prikupljanje i obradu podataka na temelju pouzdanih izvora te uvođenjem zajedničke točke za unos svih podataka o otpadu, brisanjem zastarjelih zahtjeva za izvješćivanje, uspoređivanjem nacionalnih metoda izvješćivanja te uvođenjem izvješća o potvrdi kvalitete podataka trebale bi se povećati kvaliteta, pouzdanost i usporedivost dostavljenih podataka. Pouzdano dostavljanje podataka o gospodarenju otpadom od presudne je važnosti za učinkovitu provedbu i osiguranje usporedivosti podataka među državama članicama. Stoga bi države članice pri izvješćivanju o ostvarenju ciljeva utvrđenih u ovim direktivama trebale primjenjivati zajedničku metodologiju koju je Komisija razvila u suradnji s nacionalnim statističkim uredima država članica i nacionalnim tijelima zaduženima za gospodarenje otpadom.
(3a) Države članice trebale bi osigurati da nakon odvojenog prikupljanja otpadne električne i elektroničke opreme uslijedi pravilna obrada. Kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve i usklađenost sa zakonodavstvom o otpadu i pojmom kružnog gospodarstva, Komisija bi trebala osmisliti zajedničke standarde za obradu otpadne električne i elektroničke opreme, kao što je utvrđeno u Direktivi 2012/19/EU.
Amandman 8 Prijedlog direktive Uvodna izjava 4.
(4) Pouzdano izvješćivanje o statističkim podatcima o gospodarenju otpadom od presudne je važnosti za učinkovitu provedbu i osiguranje usporedivosti podataka u ravnopravnim uvjetima među državama članicama. Stoga bi od država članica pri pripremi izvješća o usklađenosti s ciljevima utvrđenima u tim direktivama trebalo zatražiti da upotrebljavaju najnoviju metodologiju koju su razvile Komisija i nacionalni statistički uredi država članica.
(4) Pouzdano izvješćivanje o statističkim podatcima o gospodarenju otpadom od presudne je važnosti za učinkovitu provedbu i osiguranje usporedivosti podataka u ravnopravnim uvjetima među državama članicama. Stoga bi od država članica pri pripremi izvješća o usklađenosti s ciljevima utvrđenima u tim direktivama trebalo zatražiti da upotrebljavaju zajedničku metodologiju prikupljanja i obrade podataka koju je razvila Komisija u suradnji s nacionalnim statističkim uredima država članica.
(4.a) U cilju postizanja ciljeva iz ove Direktive i pospješivanja prijelaza na kružno gospodarstvo, Komisija bi trebala poticati koordinaciju i razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama i među različitim sektorima gospodarstva. Ta bi se razmjena mogla olakšati komunikacijskim platformama kojima bi se podigla razina osviještenosti o novim industrijskim rješenjima i omogućio bolji pregled raspoloživih kapaciteta te doprinijelo povezivanju sektora zbrinjavanja otpada s drugim sektorima i podržavanju industrijske simbioze.
(4.b) Hijerarhija otpada utvrđena Direktivom 2008/98/EZ primjenjuje se kao redoslijed prioriteta u pravu Unije o sprječavanju nastanka otpada i gospodarenju otpadom. Ta se hijerarhija stoga primjenjuje u kontekstu otpadnih vozila, baterija i akumulatora, otpadnih baterija i akumulatora te otpadne električne i elektroničke opreme.U okviru ispunjavanja ciljeva ove Direktive države članice trebale bi poduzeti nužne mjere kako bi se prioriteti hijerarhije otpada uzeli u obzir i kako bi se zajamčila njihova praktična provedba.
(5a) Budući da je potreba za obradom i recikliranjem otpada u Uniji sve veća, u skladu s kružnim gospodarstvom, naglasak bi trebao biti na tome da pošiljke otpada budu u skladu s načelima i zahtjevima prava okoliša u Uniji, a osobito s načelom blizine, prioritetom za oporabu i samodostatnosti. Komisija bi trebala razmotriti je li poželjno primijeniti načelo „sve na jednom mjestu” (one-stop-shop) za administrativni postupak za pošiljke otpada, u cilju smanjenja administrativnog opterećenja. Države članice trebale bi poduzimati potrebne mjere kako bi spriječile nezakonite pošiljke otpada.
(7a) Kako bi se dopunili određeni elementi Direktive 2000/53/EZ i Direktive 2012/19/EU koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s zajedničkom metodologijom za prikupljanje i obradu podataka i u pogledu formata za dostavu podataka o provedbi ciljeva ponovne uporabe i oporabe otpadnih vozila na temelju Direktive 2000/53/EZ te metodologijom za prikupljanje i obradu podataka i formatom za dostavu podataka o provedbi postavljenih ciljeva prikupljanja i oporabe električne i elektroničke opreme na temelju Direktive 2012/19/EU. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.
(7b) Kako bi se utvrdila metodologija za prikupljanje i obradu podataka te formata za dostavu podataka u vezi s baterijama i akumulatorima te otpadnim baterijama i akumulatorima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.
„1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su sva otpadna vozila uskladištena (makar privremeno) i obrađena u skladu s općim zahtjevima utvrđenima u članku 4. Direktive 75/442/EEZ i u skladu s minimalnim tehničkim uvjetima utvrđenim u Prilogu I. ovoj Direktivi, ne dovodeći u pitanje nacionalne propise o zaštiti zdravlja i okoliša.”
„1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su sva otpadna vozila uskladištena (makar privremeno) i obrađena u skladu s prioritetima hijerarhije otpada i općim zahtjevima utvrđenima u članku 4. Direktive 75/442/EEZ i u skladu s minimalnim tehničkim uvjetima utvrđenim u Prilogu I. ovoj Direktivi, ne dovodeći u pitanje nacionalne propise o zaštiti zdravlja i okoliša.”
1.a Države članice Komisiji dostavljaju podatke o provedbi članka 7. stavka 2. za svaku kalendarsku godinu. Navedene podatke dostavljaju elektroničkim putem u roku od 18 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju se prikupljaju podatci. Podatci se dostavljaju u formatu koji je odredila Komisija u skladu sa stavkom 1.d. Prvim se izvješćem obuhvaćaju podatci za razdoblje od 1. siječnja [unijeti godinu prenošenja ove Direktive + jedna godina] do 31. prosinca [unijeti godinu prenošenja ove Direktive + jedna godina].
1.a Države članice Komisiji dostavljaju podatke o provedbi članka 7. stavka 2. za svaku kalendarsku godinu. Navedene podatke prikupljaju i obrađuju u skladu sa zajedničkom metodologijom iz stavka 1.d ovog članka te ih dostavljaju elektroničkim putem u roku od 12 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju se prikupljaju podatci. Podatci se dostavljaju u formatu koji je odredila Komisija u skladu sa stavkom 1.d.
1.c Komisija revidira podatke dostavljene u skladu s ovim člankom i objavljuje izvješće o rezultatima revizije. Izvješćem se procjenjuju organizacija prikupljanja podataka, izvori podataka i metodologija u uporabi u državama članicama te cjelovitost, pouzdanost, pravovremenost i dosljednost tih podataka. Procjena može uključivati posebne preporuke za poboljšanje. Izvješće se izrađuje svake tri godine.
1.c Komisija revidira podatke dostavljene u skladu s ovim člankom i objavljuje izvješće o rezultatima revizije. Dok se ne utvrdi zajednička metodologija za prikupljanje i obradu podataka iz stavka 1.d, izvješćem se procjenjuju organizacija prikupljanja podataka, izvori podataka i metodologija u uporabi u državama članicama.Komisija također procjenjuje cjelovitost, pouzdanost, pravovremenost i dosljednost tih podataka. Procjena može uključivati posebne preporuke za poboljšanje. Izvješće se izrađuje svake tri godine.
1.ca Komisija u tom izvješću može navesti i informacije o provedbi ove Direktive u cijelosti i o njezinu utjecaju na okoliš i ljudsko zdravlje. Po potrebi se izvješću prilaže zakonodavni prijedlog o izmjeni ove Direktive.
1.d Komisija donosi provedbene akte o utvrđivanju formata za dostavu podataka u skladu sa stavkom 1.a. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 11. stavka 2.
1.d Komisija donosi delegirane akte kako bi dopunila ovu Direktivu utvrđivanjemzajedničke metodologije za prikupljanje i obradu podataka i formata za dostavu podataka u skladu sa stavkom 1.a.
1.da U kontekstu Akcijskog plana za kružno gospodarstvo i s obzirom na predanost EU-a ostvarenju prelaska na kružno gospodarstvo Komisija do 31. prosinca 2018. preispituje ovu Direktivu u cjelini, a posebno njezino područje primjene i ciljeve, na temelju procjene učinka i uzimajući u obzir ciljeve i inicijative politike Unije o kružnom gospodarstvu. Poseban naglasak stavlja se na pošiljke rabljenih vozila za koja se vjeruje da su otpadna vozila. U tu se svrhu primjenjuju smjernice dopisnika br. 9 o pošiljkama otpadnih vozila. Komisija također razmatra mogućnost uspostavljanja posebnih ciljeva za svaki resurs, osobito za ključne sirovine. Revizija je, po potrebi, popraćena zakonodavnim prijedlogom.
Instrumenti za promicanje prelaska na gospodarstvo s izraženijom kružnom dimenzijom
Kako bi doprinijele ostvarenju ciljeva utvrđenih ovom Direktivom, države članice koriste odgovarajuće ekonomske instrumente i poduzimaju druge mjere kako bi dale poticaj za primjenu hijerarhije otpada. Ti instrumenti i mjere mogu uključivati instrumente i mjere navedene u Prilogu IV.a Direktivi 2008/98/EZ.”
1. Podatcima o kojima država članica izvješćuje u skladu s člancima 10. i 12. prilaže se izvješće o potvrdi kvalitete.
2. Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 23.a radi dopune ove Direktive utvrđivanjem metodologije za prikupljanje i obradu podataka te formata za dostavu podataka.”
Amandman 22 Prijedlog direktive Članak 2. – stavak 1. – točka 2. – podtočka -a (nova) Direktiva 2006/66/EZ Članak 23. – naslov
1. Komisija najkasnije do kraja 2016. sastavlja izvješće o provedbi ove Direktive te o njezinu utjecaju na okoliš i funkcioniranje unutarnjeg tržišta.
1. Komisija najkasnije do kraja 2016., a nakon toga jednom svake tri godine, sastavlja izvješće o provedbi ove Direktive te o njezinu utjecaju na okoliš i funkcioniranje unutarnjeg tržišta.
„3.aU kontekstu Akcijskog plana za kružno gospodarstvo i s obzirom na predanost EU-a ostvarenju prelaska na kružno gospodarstvo Komisija do 31. prosinca 2018. preispituje ovu Direktivu u cjelini, a posebno njezino područje primjene i ciljeve, na temelju procjene učinka. U okviru tog izvješća mora se uzeti u obzir ciljevi i inicijative politike Unije o kružnom gospodarstvu i tehnički razvoj novih vrsta baterija u kojima se ne koriste opasne tvari, prije svega teški metali ili drugi metali ili ioni metala. Komisija također razmatra mogućnost uspostavljanja posebnih ciljeva za svaki resurs, osobito za ključne sirovine. Revizija je, po potrebi, popraćena zakonodavnim prijedlogom.”
Instrumenti za promicanje prelaska na gospodarstvo s izraženijom kružnom dimenzijom
Kako bi doprinijele ostvarenju ciljeva utvrđenih ovom Direktivom, države članice koriste odgovarajuće ekonomske instrumente i poduzimaju druge mjere kako bi dale poticaj za primjenu hijerarhije otpada. Ti instrumenti i mjere mogu uključivati instrumente i mjere navedene u Prilogu IV.a Direktivi 2008/98/EZ.”
(-1) U članku 8. stavku 5. podstavak 4. zamjenjuje se sljedećim:
„Da bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju minimalne norme kvalitete, posebno na temelju normi koje razviju Europske organizacije za normizaciju. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 21. stavka 2.”
„Da bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ovog članka te u skladu s mandatom iz Direktive 2012/19/EU, Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju minimalne norme kvalitete. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 21. stavka 2.”
5.a Države članice Komisiji dostavljaju podatke o provedbi članka 16. stavka 4. za svaku kalendarsku godinu. Navedene podatke dostavljaju elektroničkim putem u roku od 18 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju se prikupljaju podatci. Podatci se dostavljaju u formatu koji je odredila Komisija u skladu sa stavkom 5.d. Prvim se izvješćem obuhvaćaju podatci za razdoblje od 1. siječnja [unijeti godinu prenošenja ove Direktive + jedna godina] do 31. prosinca [unijeti godinu prenošenja ove Direktive + jedna godina].
5.a Države članice Komisiji dostavljaju podatke o provedbi članka 16. stavka 4. za svaku kalendarsku godinu. Navedene podatke prikupljaju i obrađuju u skladu sa zajedničkom metodologijom iz stavka 5.d ovog članka te ih dostavljaju elektroničkim putem u roku od 12 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju se prikupljaju podatci. Države članice osiguravaju da svi subjekti koji prikupljaju ili obrađuju otpadnu električnu i elektroničku opremu dostavljaju podatke. Podatci se dostavljaju u formatu koji je odredila Komisija u skladu sa stavkom 5.d.
5 c. Komisija revidira podatke dostavljene u skladu s ovim člankom i objavljuje izvješće o rezultatima revizije. Izvješćem se procjenjuju organizacija prikupljanja podataka, izvori podataka i metodologija u uporabi u državama članicama te cjelovitost, pouzdanost, pravovremenost i dosljednost tih podataka. Procjena može uključivati posebne preporuke za poboljšanje. Izvješće se izrađuje svake tri godine.
5 c. Komisija revidira podatke dostavljene u skladu s ovim člankom i objavljuje izvješće o rezultatima revizije. Dok se ne utvrdi zajednička metodologija za prikupljanje i obradu podataka iz stavka 5.d, izvješćem se procjenjuju organizacija prikupljanja podataka, izvori podataka i metodologija u uporabi u državama članicama.Komisija također procjenjuje cjelovitost, pouzdanost, pravovremenost i dosljednost tih podataka. Procjena može uključivati posebne preporuke za poboljšanje. Izvješće se izrađuje svake tri godine.
5.ca Komisija u tom izvješću navodi informacije o provedbi ove Direktive u cijelosti i o njezinu utjecaju na okoliš i ljudsko zdravlje. Po potrebi se izvješću prilaže zakonodavni prijedlog o izmjeni ove Direktive.
5 d. Komisija donosi provedbene akte o utvrđivanju formata za dostavu podataka u skladu sa stavkom 5.a. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 21. stavka 2.
5 d. Komisija donosi delegirane akte u skladu s postupkom iz članka 20. kako bi dopunila ovu Direktivu utvrđivanjemzajedničkih metodologija za prikupljanje i obradu podataka i formata za dostavu podataka u skladu sa stavkom 5.a. Ti se delegirani akti donose
5.da U kontekstu Akcijskog plana za kružno gospodarstvo i s obzirom na predanost EU-a ostvarenju prelaska na kružno gospodarstvo Komisija tijekom revizije iz stavka 5.c preispituje ovu Direktivu u cjelini, a posebno njezino područje primjene i ciljeve, na temelju procjene učinka i uzimajući u obzir ciljeve i inicijative politike Unije o kružnom gospodarstvu. Komisija razmatra mogućnost uspostavljanja posebnih ciljeva za svaki resurs, osobito za ključne sirovine. Revizija je, po potrebi, popraćena zakonodavnim prijedlogom.
Instrumenti za promicanje prelaska na gospodarstvo s izraženijom kružnom dimenzijom
Kako bi doprinijele ostvarenju ciljeva utvrđenih ovom Direktivom, države članice koriste odgovarajuće ekonomske instrumente i poduzimaju druge mjere kako bi dale poticaj za primjenu hijerarhije otpada. Ti instrumenti i mjere mogu uključivati instrumente i mjere navedene u Prilogu IV.a Direktivi 2008/98/EZ.”
Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucionalne pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A8-0013/2017)
Otpad ***I
1029k
155k
Amandmani koje je usvojio Europski parlament 14. ožujka 2017. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu (COM(2015)0595 – C8-0382/2015 – 2015/0275(COD))(1)
(-1) Cilj je ove Direktive utvrditi mjere za zaštitu okoliša i ljudskog zdravlja sprečavanjem ili smanjenjem štetnih učinaka nastalih proizvodnjom otpada i njegovim gospodarenjem, smanjenjem ukupnog utjecaja uporabe resursa i povećanjem učinkovitosti takve uporabe te jamčenjem vrednovanja otpada kao resursa u cilju pridonošenja kružnom gospodarstvu u Europskoj uniji.
(-1.a)S obzirom na ovisnost Unije o uvozu sirovina i brzo iscrpljivanje značajne količine prirodnih resursa u kratkoročnom razdoblju, glavni je izazov vratiti što više resursa na područje Unije te poticati prelazak na kružno gospodarstvo.
(-1.b)Kružno gospodarstvo nudi značajne mogućnosti za lokalna gospodarstva i potencijal za stvaranje situacija od koje imaju koristi svi uključeni dionici.
(-1.c) Gospodarenje otpadom mora se transformirati u održivo upravljanje materijalima. Revizija Direktive 2008/98/EZ predstavlja mogućnost za ostvarivanje tog cilja.
(-1.d) Za uspješan prelazak na kružno gospodarstvo potrebna je, uz reviziju i cjelovitu provedbu direktiva o otpadu, potpuna provedba akcijskog plana izloženog u dokumentu „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo”. Provedbom akcijskog plana trebale bi se također povećati usklađenost, dosljednost i sinergije između kružnog gospodarstva i politika koje se odnose na energiju, klimu, poljoprivredu, industriju i istraživanje.
(-1.e)Europski parlament usvojio je 9. srpnja 2015. rezoluciju naslovljenu „Učinkovita upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju”1a u kojoj je naglasio potrebu da se postave obvezujući ciljevi smanjenja otpada, razviju mjere za sprečavanje nastanka otpada te jasne i nedvosmislene definicije.
(1) Gospodarenje otpadom u Uniji trebalo bi poboljšati u cilju zaštite, očuvanja i poboljšanja kvalitete okoliša, zaštite ljudskog zdravlja, osiguranja razborite i racionalne uporabe prirodnih resursa te promicanja više kružnoga gospodarstva.
(1) Gospodarenje otpadom u Uniji trebalo bi poboljšati u cilju zaštite, očuvanja i poboljšanja kvalitete okoliša, zaštite ljudskog zdravlja, osiguranja razborite i učinkovite uporabe prirodnih resursa, promicanja načela kružnoga gospodarstva, poboljšanja širenja obnovljivih izvora energije, povećanja energetske učinkovitosti, smanjenja ovisnosti Unije o uvoznim resursima, pružanja novih gospodarskih prilika i dugoročne konkurentnosti. Kako bi gospodarstvo bilo zaista kružno, potrebno je poduzeti dodatne mjere u pogledu održive proizvodnje i potrošnje koje će biti usredotočene na cijeli životni vijek proizvoda tako da se očuvaju resursi i zatvori krug kružnog gospodarstva. Učinkovitijom uporabom resursa došlo bi do značajnih neto ušteda za poduzeća Unije, javna tijela i potrošače te bi se istodobno smanjile ukupne godišnje emisije stakleničkih plinova.
(1.a) Povećani napori za prelazak na kružno gospodarstvo mogli bi dovesti do smanjenja emisija stakleničkih plinova od dva do četiri posto godišnje, što je jasan poticaj za ulaganje u kružno gospodarstvo. Povećanje produktivnosti resursa unapređenjem učinkovitosti i manjim rasipanjem resursa može uvelike smanjiti konzumaciju resursa i emisije stakleničkih plinova. Stoga bi kružno gospodarstvo trebalo biti sastavni dio klimatske politike jer se njegovom provedbom stvaraju sinergije, kao što je i istaknuto u izvješćima međunarodne stručne skupine za resurse.
(1.b) U okviru kružnog gospodarstva trebalo bi uzeti u obzir izričite odredbe Sedmog programa djelovanja za okoliš, u kojima se poziva na razvoj kruženja netoksičnih materija kako bi se reciklirani otpad mogao koristiti kao glavni i pouzdan izvor sirovina za Uniju.
Amandman 10 Prijedlog direktive Uvodna izjava 2.
(2) Ciljeve utvrđene Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje otpada trebalo bi izmijeniti kako bi se njima bolje odražavala nastojanja Unije da prijeđe na kružno gospodarstvo.
(2) Ciljeve utvrđene Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća14 u pogledu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje otpada trebalo bi postrožiti kako bi se njima bolje odražavala nastojanja Unije da prijeđe na resursno učinkovito kružno gospodarstvo poduzimanjem potrebnih mjera kojima bi se osiguralo da se taj otpad može smatrati korisnim resursom.
__________________
__________________
14 Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).
14 Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).
Amandman 11 Prijedlog direktive Uvodna izjava 3.
(3) Brojne države članice tek trebaju razviti potrebnu infrastrukturu za gospodarenje otpadom. Stoga je ključno utvrditi dugoročne ciljeve politika u cilju usmjeravanja mjera i ulaganja, posebno sprečavanjem izgradnje prekomjernih strukturnih kapaciteta za obradu preostalog otpada i zadržavanja materijala koji se mogu reciklirati na dnu hijerarhije otpada.
(3) Brojne države članice tek trebaju razviti potrebnu infrastrukturu za gospodarenje otpadom. Stoga je ključno utvrditi dugoročne ciljeve politika i pružiti financijsku i političku podršku u cilju usmjeravanja mjera i ulaganja, posebno sprečavanjem izgradnje prekomjernih strukturnih kapaciteta za obradu preostalog otpada i zadržavanja materijala koji se mogu reciklirati na nižim razinama hijerarhije otpada. U tom je kontekstu, da bi se postigli relevantni ciljevi, nužno koristiti sredstva europskih strukturnih i investicijskih fondova za financiranje razvoja infrastrukture gospodarenja otpadom potrebne za sprečavanje, ponovnu uporabu i recikliranje. Također je nužno da države članice izmijene svoje postojeće programe za sprečavanje stvaranja otpada u skladu s ovom Direktivom te da na odgovarajući način prilagode svoja ulaganja.
Amandman 12 Prijedlog direktive Uvodna izjava 4.
(4) Unatoč tome što komunalni otpad čini samo između 7 % i 10 % ukupnog otpada koji se stvara u EU-u, no to je jedan od tokova otpada kojima se najteže gospodari, a način gospodarenja, u pravilu, pouzdano upućuje na kvalitetu općeg sustava gospodarenja otpadom u nekoj zemlji. Izazovi gospodarenja komunalnim otpadom proizlaze iz njegova vrlo složenog i mješovitog sastava, neposredne blizine građana stvorenom otpadu i vrlo velike javne vidljivosti. Kao posljedica toga, za gospodarenje tim otpadom potreban je vrlo složen sustav koji obuhvaća učinkovit program prikupljanja otpada, aktivno uključivanje građana i poduzeća, infrastrukturu prilagođenu specifičnom sastavu otpada i razrađen sustav financiranja. Zemlje koje su razvile učinkovite sustave gospodarenja komunalnim otpadom općenito postižu bolje rezultate u cjelokupnom gospodarenju otpadom.
(4) Unatoč tome što komunalni otpad čini samo između 7 % i 10 % ukupnog otpada koji se stvara u EU-u, no to je jedan od tokova otpada kojima se najteže gospodari, a način gospodarenja, u pravilu, pouzdano upućuje na kvalitetu općeg sustava gospodarenja otpadom u nekoj zemlji. Izazovi gospodarenja komunalnim otpadom proizlaze iz njegova vrlo složenog i mješovitog sastava, neposredne blizine građana stvorenom otpadu, vrlo velike javne vidljivosti te iz njegova utjecaja na okoliš i ljudsko zdravlje. Kao posljedica toga, za gospodarenje tim otpadom potreban je vrlo složen sustav koji obuhvaća učinkovit program prikupljanja otpada, učinkovit sustav sortiranja, prikladno praćenje tokova otpada, aktivno uključivanje građana i poduzeća, infrastrukturu prilagođenu specifičnom sastavu otpada i razrađen sustav financiranja. Zemlje koje su razvile učinkovite sustave gospodarenja komunalnim otpadom općenito postižu bolje rezultate u cjelokupnom gospodarenju otpadom, uključujući ostvarivanje ciljeva recikliranja.Međutim, ispravno upravljanje komunalnim otpadom nije samo po sebi dovoljno da potakne prelazak na kružno gospodarstvo u kojemu bi se otpad smatrao resursom. Potreban je pristup proizvodima i otpadu temeljen na životnom vijeku kako bi se pokrenuo taj prelazak.
(4.a) Iskustvo je pokazalo da i javni i privatni sustavi mogu pomoći u ostvarivanju sustava kružnog gospodarstva, a odluka o tome hoće li se određeni sustav upotrebljavati često ovisi o geografskim i strukturnim uvjetima. Pravila utvrđena u ovoj Direktivi omogućuju postojanje sustava u kojemu općina ima opću odgovornost za prikupljanje komunalnog otpada te sustava u kojemu su takve usluge ugovorene s privatnim subjektima. Izbor između tih dvaju sustava treba biti u nadležnosti država članica.
Amandman 14 Prijedlog direktive Uvodna izjava 5.
(5) U Direktivu 2008/98/EZ potrebno je uvrstiti definicije komunalnog otpada, građevinskog otpada i otpada od rušenja, konačnog postupka recikliranja i nasipavanja u svrhu pojašnjenja područja primjene navedenih pojmova.
(5) U Direktivu 2008/98/EZ potrebno je uvrstiti definicije komunalnog otpada, trgovačkog i industrijskog otpada, građevinskog otpada i otpada od rušenja, subjekta za pripremu za ponovnu uporabu, organskog recikliranja, konačnog postupka recikliranja, nasipavanja, sortiranja, otpada od smeća i hrane u svrhu pojašnjenja područja primjene navedenih pojmova.
(5.a) Na temelju obavijesti iz država članica i novosti iz sudske prakse Suda Europske unije Komisija bi redovito trebala revidirati Smjernice za tumačenje ključnih odredbi Direktive 2008/98/EZ kako bi se unaprijedili, ujednačili i uskladili koncepti otpada i nusproizvoda u državama članicama.
(5.b) Trebala bi se zajamčiti usklađenost Direktive 2008/98/EZ i povezanih zakonodavnih akata Unije kao što su Direktiva 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća1a i Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća1b. Posebno je potrebno zajamčiti usklađeno tumačenje i primjenu definicija „otpada”, „hijerarhije otpada” i „nusproizvoda” u okviru ovih zakonodavnih akata.
_________________
1a Direktiva 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ (SL L 140, 5.6.2009., str. 16.).
1b Uredba (EZ) br. 1907/2006Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH), o osnivanju Europske agencije za kemikalije i o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94, kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ te Direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.)
(5.c) Opasan i neopasan otpad trebali bi se definirati u skladu s Odlukom Komisije 2014/955/EU1a i Uredbom Komisije (EU) br. 1357/20141b.
______________
1aOdluka Komisije 2014/955/EU оd 18. prosinca 2014. o izmjeni Odluke 2000/532/EZ o popisu otpada u skladu s Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 370, 30.12.2014., str. 44.).
1a Uredba Komisije (EU) br. 1357/2014 оd 18. prosinca 2014. o zamjeni Priloga III. Direktivi 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o otpadu i stavljaju izvan snage određenih direktiva (SL L 365, 19.12.2014., str. 89.).
Amandman 18 Prijedlog direktive Uvodna izjava 6.
(6) Kako bi se osiguralo da su ciljevi u pogledu recikliranja utemeljeni na pouzdanim i usporedivim podatcima te kako bi se omogućilo bolje praćenje napretka pri postizanju tih ciljeva, definicija komunalnog otpada iz Direktive 2008/98/EZ trebala bi biti u skladu s definicijom koju u statističke svrhe upotrebljavaju Ured za statistiku Europske unije i Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj te na temelju koje države članice dostavljaju podatke već nekoliko godina. Definicija komunalnog otpada iz ove Direktive neutralna je u smislu javnog ili privatnog statusa subjekta koji gospodari otpadom.
(Ne odnosi se na hrvatsku verziju.)
Amandman 19 Prijedlog direktive Uvodna izjava 7.
(7) Države članice trebale bi primjenjivati odgovarajuće poticaje za primjenu hijerarhije otpada, posebno financijske poticaje usmjerene na postizanje ciljeva u pogledu sprečavanja stvaranja otpada i recikliranja iz ove Direktive, na primjer naknade za odlaganje na odlagalištu ili spaljivanje, programe „plati koliko baciš”, programe proširene odgovornosti proizvođača te poticaje za lokalna tijela.
(7) Države članice trebale bi primjenjivati odgovarajuće poticaje za primjenu hijerarhije otpada, posebno financijske, gospodarske i regulatorne poticaje usmjerene na postizanje ciljeva u pogledu sprečavanja stvaranja otpada i recikliranja iz ove Direktive, na primjer naknade za odlaganje na odlagalištu ili spaljivanje, programe „plati koliko baciš”, programe proširene odgovornosti, olakšavanje doniranja hrane proizvođača te poticaje za lokalna tijela. Kako bi se pridonijelo ciljevima navedenima u ovoj Direktivi, države članice se mogu koristiti ekonomskim instrumentima ili mjerama poput onih utvrđenih u okvirnom popisu u Prilogu ovoj Direktivi. Države članice trebale bi isto tako poduzeti mjere koje će im pomoći u postizanje visoke kvalitete razvrstanog materijala.
(7.a) Države članice trebale bi uvesti mjere kojima se potiče razvoj, proizvodnja i marketing proizvoda koji su pogodni za višekratnu uporabu, tehnički su trajni i lako se mogu popraviti, a kad postanu otpad i pripreme se za ponovnu uporabu ili recikliranje, pogodni su za stavljanje na tržište kako bi se omogućila pravilna provedba hijerarhije otpada. Tim mjerama trebao bi se uzeti u obzir učinak proizvoda tijekom njihova cijelog životnog vijeka i hijerarhija otpada.
Amandman 21 Prijedlog direktive Uvodna izjava 8.
(8) Kako bi se subjektima na tržištima sekundarnih sirovina omogućila veća sigurnost u pogledu tvari ili predmeta koji se smatraju otpadom ili ne te kako bi se promicali ravnopravni uvjeti, važno je na razini Unije utvrditi usklađene uvjete prema kojima bi se tvari ili predmete smatralo nusproizvodima, a otpad koji je prošao postupak oporabe prestalo smatrati otpadom. Ako je to potrebno radi osiguravanja neometanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta ili visoke razine zaštite okoliša diljem Unije, Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata kojima se utvrđuju detaljni kriteriji za primjenu takvih usklađenih uvjeta na određeni otpad, uključujući za posebne namjene.
(8) Kako bi se subjektima na tržištima sekundarnih sirovina omogućila veća sigurnost u pogledu tvari ili predmeta koji se smatraju otpadom ili ne te kako bi se promicali ravnopravni uvjeti, važno je utvrditi jasna pravila prema kojima bi se tvari ili predmete smatralo nusproizvodima, a otpad koji je prošao postupak oporabe prestalo smatrati otpadom.
(8.a) Kako bi se osiguralo neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta, tvar ili predmet koji nastaje iz postupka proizvodnje u kojemu se otpad potpuno ili djelomično upotrebljava kao sirovina trebalo bi u pravilu smatrati nusproizvodom ako su zadovoljeni određeni uvjeti i ako je osigurana visoka razina zaštite okoliša i ljudskog zdravlja diljem Unije. Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata kojima se utvrđuju detaljni kriteriji za primjenu statusa nusproizvoda dajući prioritet postojećim i ponovljivim praksama simbioze industrije i poljoprivrede. Ako takvi kriteriji ne postoje, državama članicama trebalo bi dozvoliti, no za svaki slučaj pojedinačno, da utvrde detaljne kriterije za primjenu statusa nusproizvoda.
(8.b) Kako bi se zajamčilo dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta i visoka razina zaštite okoliša i ljudskog zdravlja u cijeloj Uniji, Komisija bi u pravilu trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata kojima se utvrđuju usklađene odredbe o prestanku statusa otpada za određene vrste otpada. Trebalo bi razmotriti posebne kriterije za prestanak statusa otpada, barem za agregate, papir, staklo, metal, gume i tekstil. Ako kriteriji nisu određeni na razini Unije, državama članicama trebalo bi dozvoliti da na nacionalnoj razini utvrde detaljne kriterije za prestanak statusa otpada za određeni otpad u skladu s uvjetima postavljenima na razini Unije. Ako takvi detaljni kriteriji nisu utvrđeni ni na nacionalnoj razini, države članice trebale bi osigurati da se otpad koji je prošao postupak oporabe više ne smatra otpadom ako zadovoljava određene uvjete koje bi nadležno tijelo u državi članici trebalo provjeravati za svaki pojedini slučaj. Komisija bi trebala biti ovlaštena donositi delegirane akte kako bi se ova Direktiva dopunila uvođenjem općih zahtjeva kojih se države članice trebaju pridržavati pri usvajanju tehničkih propisa iz članka 6.
(8.c) Kada reciklirani materijal ponovno ulazi u gospodarstvo jer mu je priznat prestanak statusa otpada, bilo zbog ispunjenja konkretnih kriterija za prestanak statusa otpada bilo zbog toga što je postao dio novog proizvoda, mora biti u potpunosti u skladu sa zakonodavstvom Unije o kemikalijama.
(8.d) Pri prijelazu na kružno gospodarstvo trebale bi se u potpunosti iskoristiti digitalne inovacije. U tu bi se svrhu trebali razvijati elektronički alati poput internetskih platformi za trgovinu otpadom kao novim resursom, kako bi se olakšale trgovinske operacije i smanjila administrativna opterećenja za subjekte, poboljšavajući tako industrijsku simbiozu.
(8.e) Odredbama o proširenoj odgovornosti proizvođača u ovoj Direktivi želi se stvoriti podloga za dizajniranje i proizvodnju robe, kojima će se potpuno uzeti u obzir i omogućiti da se resursi mogu koristiti tijekom njihova cijelog životnog ciklusa, uključujući popravak, ponovnu uporabu, rastavljanje i recikliranje, a da se ne ugrozi slobodno kretanje robe na unutarnjem tržištu. Proširena odgovornost proizvođača pojedinačna je obveza proizvođača koji bi trebali biti odgovorni za upravljanje proizvodima koje stavljaju na tržište na kraju njihova vijeka uporabe. Međutim, proizvođači bi trebali moći preuzimati odgovornost pojedinačno ili kolektivno. Države članice trebale bi zajamčiti uspostavljanje programa proširene odgovornosti proizvođača barem za ambalažu, električnu i elektroničku opremu, baterije i akumulatore te otpadna vozila.
(8.f) Programe proširene odgovornosti proizvođača trebalo bi tumačiti kao skup pravila koja su postavile države članice kako bi osigurale da proizvođači proizvoda snose financijsku i/ili operativnu odgovornost za upravljanje fazom životnog ciklusa proizvoda nakon što ga upotrijebi potrošač. Tim pravilima ne bi trebalo spriječiti proizvođače da ispunjavaju te obveze ili pojedinačno ili kolektivno.
Amandman 28 Prijedlog direktive Uvodna izjava 9.
(9) Programi proširene odgovornosti proizvođača bitan su dio učinkovitog gospodarenja otpadom, ali njihova učinkovitost i uspješnost znatno se razlikuju među državama članicama. Stoga je potrebno uspostaviti minimalne operativne zahtjeve za proširenu odgovornost proizvođača. Tim bi se zahtjevima trebali smanjiti troškovi i povećati uspješnost, osigurati ravnopravni uvjeti, uključujući uvjete za mala i srednja poduzeća, te izbjeći prepreke za neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Njima bi se trebalo pridonijeti i uključivanju troškova proizvoda na kraju vijeka uporabe u njihove cijene te poticanju proizvođača da više uzimaju u obzir mogućnosti recikliranja i ponovne uporabe pri osmišljavanju proizvoda. Ti bi se zahtjevi trebali primjenjivati na nove i postojeće programe proširene odgovornosti proizvođača. Međutim, za prilagodbu strukture i postupaka postojećih programa proširene odgovornosti proizvođača novim zahtjevima nužno je prijelazno razdoblje.
(9) Programi proširene odgovornosti proizvođača bitan su dio učinkovitog gospodarenja otpadom, ali njihova učinkovitost i uspješnost znatno se razlikuju među državama članicama. Stoga je potrebno uspostaviti minimalne operativne zahtjeve za programe proširene odgovornosti proizvođača, bili oni pojedinačni ili kolektivni. Potrebno je razlikovati minimalne zahtjeve koji se odnose na sve programe i one koji se primjenjuju samo na kolektivne programe. Međutim, svim tim zahtjevima bi se trebali smanjiti troškovi i povećati uspješnost tako što će se provoditi mjere poput olakšavanja bolje provedbe odvojenog prikupljanja i razvrstavanja, osiguravanja bolje kvalitete recikliranja, doprinošenja osiguravanju pristupa sekundarnim sirovinama na isplativ način, kao i osigurati ravnopravni uvjeti, uključujući uvjete za mala i srednja poduzeća te poduzeća koja se bave e-trgovinom, te izbjeći prepreke za neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Tim zahtjevima bi se trebalo pridonijeti i uključivanju troškova proizvoda na kraju vijeka uporabe u njihove cijene te poticanju proizvođača da razvijaju pametne poslovne modele i uzimaju u obzir hijerarhiju otpada pri dizajniranju svojih proizvoda tako što će dati prednost trajnosti, mogućnosti recikliranja i ponovne uporabe te popravka. Njima bi se trebala potaknuti postupna zamjena posebno zabrinjavajućih tvari definiranih u članku 57. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 ako postoje odgovarajuće alternativne tvari ili tehnologije koje su ekonomski i tehnički održive; Provedbu minimalnih zahtjeva za proširenu odgovornost proizvođača trebala bi nadzirati neovisna tijela, čime ne bi trebalo stvoriti nikakav nerazmjeran financijski ili administrativni trošak za javna tijela, gospodarske subjekte i potrošače. Ti bi se zahtjevi trebali primjenjivati na nove i postojeće programe proširene odgovornosti proizvođača. Međutim, za prilagodbu strukture i postupaka postojećih programa proširene odgovornosti proizvođača novim zahtjevima nužno je prijelazno razdoblje.
(9.a) Odredbe ove Direktive o proširenoj odgovornosti proizvođača trebale bi se primjenjivat bez dovođenja u pitanje odredbi o proširenoj odgovornosti proizvođača sadržanih u drugim aktima Unije, posebice onih kojima su obuhvaćeni posebni tokovi otpada.
(9.b) Komisija bi bez odgode trebala usvojiti smjernice o modulaciji doprinosa proizvođača za programe proširene odgovornosti proizvođača kako bi državama članicama pomogla u provedbi ove Direktive radi promicanja unutarnjeg tržišta. Kako bi se osigurala usklađenost unutarnjeg tržišta, Komisija bi također u tu svrhu trebala moći usvojiti usklađene kriterije u obliku delegiranih akata.
(9.c) Pri uvođenju programa za kolektivnu provedbu proširene odgovornosti proizvođača, države članice trebale bi uspostaviti zaštitne mjere za suzbijanje sukoba interesa između ugovaratelja i organizacija za proširenu odgovornost proizvođača.
Amandman 32 Prijedlog direktive Uvodna izjava 10.
(10) Sprečavanje stvaranja otpada najučinkovitiji je način poboljšanja učinkovitosti uporabe resursa i smanjenja utjecaja otpada na okoliš. Stoga je važno da države članice poduzmu odgovarajuće mjere za sprečavanje nastanka otpada te da prate i procjenjuju napredak njihove provedbe. Za osiguranje ujednačenog mjerenja cjelokupnog napretka provedbe mjera za sprečavanje nastanka otpada trebalo bi utvrditi zajedničke pokazatelje.
(10) Sprečavanje stvaranja otpada najučinkovitiji je način poboljšanja učinkovitosti uporabe resursa, smanjenja utjecaja otpada na okoliš i promicanja trajnih visokokvalitetnih materijala koji se mogu reciklirati i ponovo upotrebljavati te smanjenja ovisnosti o uvozu sve rjeđih sirovina. U tom je pogledu ključan razvoj inovativnih poslovnih modela. Stoga je važno da države članice utvrde ciljne vrijednosti i poduzmu odgovarajuće mjere za sprečavanje nastanka i bacanje otpada u okoliš, uključujući korištenje ekonomskih instrumenata i drugih mjera kojima se progresivno zamjenjuju vrlo zabrinjavajuće tvari kako su definirane u članku 57. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 ako postoje prikladne alternativne tvari ili tehnologije koje su gospodarski i tehnološki upotrebljive, za borbu protiv planiranog zastarijevanja, podržavanje ponovne uporabe, jačanje položaja potrošača davanjem boljih informacija o proizvodima i za poticanje informativnih kampanja o sprečavanju nastanka otpada. Države članice trebale bi isto tako pratiti provedbu tih mjera i procjenjivati postignuti napredak i napredak na području smanjenja nastanka otpada te se truditi da se on ne povezuje s gospodarskim rastom. Za osiguranje ujednačenog mjerenja cjelokupnog napretka postignutog u provedbi mjera za sprečavanje nastanka otpada trebalo bi utvrditi zajedničke pokazatelje i metodologije.
(10.a) Promicanje održivosti u proizvodnji i potrošnji može značajno pridonijeti sprečavanju nastanka otpada. Države članice trebale bi poduzeti korake kako bi potrošači postali svjesni toga i kako bi ih se potaknulo na aktivnije sudjelovanje u cilju poboljšanja učinkovitosti resursa.
(11.a) Kako bi se smanjio gubitak hrane i spriječio nastanak otpada od hrane duž cijelog lanca opskrbe, trebala bi se utvrditi hijerarhija otpada od hrane, kako je navedeno u članku 4.a.
Amandman 36 Prijedlog direktive Uvodna izjava 12.
(12) Države članice trebale bi poduzeti mjere za promicanje sprečavanja rasipanja hrane u skladu s Programom za održivi razvoj do 2030. koji je donijela Opća skupština Ujedinjenih naroda 25. rujna 2015., a posebno njegov cilj smanjenja otpada od hrane na pola do 2030. Tim bi se mjerama trebalo nastojati spriječiti nastanak otpada od hrane u primarnoj proizvodnji, u preradi i proizvodnji, u maloprodaji i ostaloj distribuciji hrane, u restoranima i na mjestima na kojima se poslužuje hrana te u kućanstvima. Uzimajući u obzir koristi od sprečavanja nastanka otpada od hrane za okoliš i gospodarstvo, države članice trebale bi uspostaviti posebne mjere za sprečavanje nastanka otpada od hrane i mjeriti napredak smanjenja otpada od hrane. Radi lakše razmjene dobre prakse diljem EU-a među državama članicama i među subjektima u prehrambenoj industriji, potrebno je uspostaviti ujednačene metodologije takvog mjerenja. Izvješće o razinama otpada od hrane trebalo bi podnositi jedanput u dvije godine.
(12) Države članice trebale bi poduzeti mjere za promicanje sprečavanja i smanjivanja rasipanja hrane u skladu s Programom za održivi razvoj do 2030. koji je donijela Opća skupština Ujedinjenih naroda 25. rujna 2015., a posebno njegov cilj smanjenja otpada od hrane za 50 % do 2030. Tim bi se mjerama trebalo nastojati spriječiti i smanjiti nastanak otpada od hrane i smanjiti gubitke hrane na razini cijelog lanca opskrbe, uključujući primarnu proizvodnju, transport i skladištenje. Uzimajući u obzir koristi od sprečavanja nastanka otpada od hrane za okoliš, društvo i gospodarstvo, države članice trebale bi uspostaviti posebne mjere za sprečavanje nastanka otpada od hrane, uključujući kampanje za podizanje razine svijesti o mogućim načinima smanjivanja količine otpada od hrane u svojim programima sprečavanja nastanka otpada. Tim mjerama bi države članice trebale nastojati postići cilj smanjenja otpada od hrane na razini cijele Unije od 30 % do 2025. te od 50 % do 2030. Države članice bi također trebale mjeriti napredak postignut u smanjenju nastanka otpada od hrane i gubitaka hrane. Radi lakše razmjene dobre prakse diljem EU-a među državama članicama i među subjektima u prehrambenoj industriji, potrebno je uspostaviti zajedničku metodologiju takvog mjerenja. Izvješće o razinama otpada od hrane trebalo bi podnositi jedanput godišnje.
(12.a) Kako bi se spriječio nastanak otpada od hrane, države članice trebale bi osigurati poticaje za prikupljanje neprodanih prehrambenih proizvoda u sektoru maloprodaje hrane i ugostiteljskih usluga te za preraspodjelu tih proizvoda humanitarnim organizacijama. Trebala bi se isto tako povećati razina potrošačke svijesti o značenju datuma „upotrijebiti do” kako bi se smanjio otpad od hrane.
Amandman 39 Prijedlog direktive Uvodna izjava 13.
(13) Industrijski otpad, neki dijelovi trgovačkog otpada i otpad od industrije vađenja minerala iznimno su raznoliki u smislu sastava i obujma te se znatno razlikuju ovisno o gospodarskoj strukturi države članice, strukturi industrije ili trgovačkog sektora koji stvaraju otpad i gustoći industrije ili trgovine na određenom zemljopisnom području. Stoga bi za većinu industrijskog otpada i otpada od industrije vađenja minerala prikladno rješenje bio pristup usmjeren na industriju u okviru kojeg se za rješavanje specifičnih pitanja koja se odnose na gospodarenje pojedinom vrstom otpada upotrebljavaju referentni dokumenti o najboljim raspoloživim tehnikama i slični instrumenti16. Međutim, industrijski i trgovački ambalažni otpad i dalje bi trebali biti obuhvaćeni zahtjevima Direktive 94/62/EZ i Direktive 2008/98/EZ, uključujući njihova poboljšanja.
(13) Industrijski otpad, neki dijelovi trgovačkog otpada i otpad od industrije vađenja minerala iznimno su raznoliki u smislu sastava i obujma te se znatno razlikuju ovisno o gospodarskoj strukturi države članice, strukturi industrije ili trgovačkog sektora koji stvaraju otpad i gustoći industrije ili trgovine na određenom zemljopisnom području. Za većinu industrijskog otpada i otpada od industrije vađenja minerala pristup usmjeren na industriju u okviru kojeg se za rješavanje specifičnih pitanja koja se odnose na gospodarenje pojedinom vrstom otpada upotrebljavaju referentni dokumenti o najboljim raspoloživim tehnikama i slični instrumenti privremeno je rješenje za postizanje ciljeva kružnog gospodarstva. Budući da su industrijski i trgovački ambalažni otpad i dalje obuhvaćeni zahtjevima Direktive 94/62/EZ i Direktive 2008/98/EZ, Komisija bi trebala razmotriti mogućnost da do 31. prosinca 2018. postavi ciljeve za pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje trgovačkog i neopasnog industrijskog otpada, a koji će se obvezno morati postići do 2025. i 2030.
(13.a) Komisija bi trebala aktivno promicati platforme za dijeljenje kao poslovni model kružnog gospodarstva. Trebala bi stvoriti snažniju integraciju između akcijskog plana za kružno gospodarstvo i smjernica za ekonomiju suradnje te istražiti sve moguće mjere za poticanje navedenoga.
(13.b) Prijelaz prema kružnom gospodarstvu mora nastojati postići pametne, održive i uključive ciljeve rasta postavljene u strategiji Europa 2020., s posebnim naglaskom na ciljeve koji se odnose na zaštitu okoliša, prijelaz na čiste izvore energije, održivi lokalni razvoj i povećanje zaposlenosti u državama članicama. Razvoj kružnog gospodarstva trebao bi, prema tome, također promicati sudjelovanje subjekata kao što su mala i srednja poduzeća, poduzeća socijalnoga gospodarstva, neprofitne ustanove i tijela za gospodarenje otpadom koja djeluju na regionalnoj i lokalnoj razini kako bi poboljšali svoje ukupno upravljanje, poticali inovacije u procesima i proizvodima te poticali razvoj zapošljavanja u predmetnim područjima.
Amandman 42 Prijedlog direktive Uvodna izjava 14.
(14) Ciljeve povezane s pripremom za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada trebalo bi povećati radi ostvarivanja znatnih koristi za okoliš, gospodarstvo i društvo.
(14) Ciljeve povezane s pripremom za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada trebalo bi povećati na najmanje 60 % do 2025. te na najmanje 70 % do 2030. radi ostvarivanja znatnih koristi za okoliš, gospodarstvo i društvo te radi bržeg prelaska na kružno gospodarstvo.
(14.a) Države članice trebale bi podržati uspostavljanje sustava kojima se promiču aktivnosti ponovne uporabe i produživanja životnog vijeka proizvoda, pod uvjetom da se ne dovedu u pitanje kvaliteta i sigurnost proizvoda. Takve sustave trebalo bi uspostaviti posebice za električnu i elektroničku opremu, tekstil, namještaj, građevinske materijale, gume i, kako se navodi u članku 5. Direktive 94/62/EZ, ambalažu.
(14.b) Kako bi promicale ponovnu uporabu, države članice trebale bi moći postaviti kvantitativne ciljeve i trebale bi poduzeti potrebne mjere prema proizvođačima kako bi subjektima koji se bave ponovnom uporabom omogućila lak pristup uputama za uporabu, rezervnim dijelovima i tehničkim informacijama potrebnima za ponovnu uporabu proizvoda.
(14.c) Potrebno je priznati i učvrstiti u ulogu poduzeća socijalne ekonomije u sektoru ponovne uporabe i pripreme za ponovnu uporabu. Države članice trebaju poduzeti potrebne mjere za promicanje uloge dionika socijalne ekonomije u tom sektoru tako što će, između ostalog i prema potrebi, koristiti gospodarske instrumente, javnu nabavu, olakšan pristup točkama za prikupljanje otpada te bilo koje druge odgovarajuće ekonomske ili regulatorne poticaje. Novim regulatornim okvirom uspostavljenim u okviru paketa za kružno gospodarstvo trebala bi se očuvati sposobnost dionika da nastave svoj rad u sektoru ponovne uporabe i pripreme za ponovnu uporabu.
(14.d) Prelazak na kružno gospodarstvo nudi brojne pozitivne aspekte, gospodarske (optimizacija upotrebe resursa sirovina), one koji se odnose na zaštitu okoliša (zaštita okoliša i smanjenje onečišćenja otpadom) i socijalne (potencijal stvaranja socijalno uključivih radnih mjesta i razvoj društvenih veza). Kružno gospodarstvo u skladu je s duhom socijalne i solidarne ekonomije, a njegova provedba ponajprije treba omogućiti stvaranje ekološke i društvene koristi.
(14.e) Dionici socijalne i solidarne ekonomije kroz svoje aktivnosti, posebice pripremu za ponovnu uporabu i ponovnu uporabu, pridonose promicanju socijalne i solidarne ekonomije. Trebalo bi osigurati nastavak tih aktivnosti u Europskoj uniji.
Amandman 48 Prijedlog direktive Uvodna izjava 15.
(15) Postupnim povećanjem postojećih ciljeva povezanih s pripremom za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada trebalo bi osigurati ponovnu uporabu i učinkovito recikliranje gospodarski vrijednih otpadnih materijala te njihovo vraćanje u europsko gospodarstvo, čime se unaprjeđuju Inicijativa za sirovine17 i stvaranje kružnog gospodarstva.
(15) Postupnim povećanjem postojećih ciljeva povezanih s pripremom za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada trebalo bi osigurati pripremu za ponovnu uporabu te istodobno visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja i okoliša i učinkovito recikliranje gospodarski vrijednih otpadnih materijala te njihovo vraćanje u europsko gospodarstvo, čime se unaprjeđuju Inicijativa za sirovine17 i stvaranje kružnog gospodarstva.
(16) Među državama članicama postoje velike razlike u uspješnosti gospodarenja otpadom, posebno u pogledu recikliranja komunalnog otpada. Kako bi se uzele u obzir navedene razlike, onim državama članicama koje su u 2013. prema podatcima Eurostata reciklirale manje od 20 % svojeg komunalnog otpada trebalo bi dati više vremena za usklađivanje s ciljevima povezanima s pripremom za ponovnu uporabu i recikliranje utvrđenima za 2025. i 2030. S obzirom na prosječan napredak tih država članica u proteklih 15 godina, one bi morale pojačati svoje kapacitete recikliranja znatno iznad prosjeka kako bi dostigle navedene ciljeve. Kako bi se osigurali kontinuiran napredak prema ostvarenju ciljeva i pravodobno uklanjanje razlika u provedbi, države članice koje dobiju dodatno vrijeme trebale bi postići srednjoročne ciljeve i izraditi plan provedbe.
(16) Među državama članicama postoje velike razlike u uspješnosti gospodarenja otpadom, posebno u pogledu recikliranja komunalnog otpada. Kako bi se uzele u obzir navedene razlike, onim državama članicama koje su u 2013. prema podatcima Eurostata reciklirale manje od 20 % svojeg komunalnog otpada i za koje postoji mogućnost da neće uspjeti ispuniti ciljeve pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja od barem 50 % svojeg komunalnog otpada do 2025. trebalo bi dati više vremena za usklađivanje s ciljevima povezanima s pripremom za ponovnu uporabu i recikliranje utvrđenima za 2025. Tim istim državama članicama trebalo bi dati više vremena da ispune ciljeve pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja do 2030. ako za njih ne postoji mogućnost da neće uspjeti ispuniti ciljeve pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja od barem 60 % svojeg komunalnog otpada do 2030. S obzirom na prosječan napredak tih država članica u proteklih 15 godina, one bi morale pojačati svoje kapacitete recikliranja znatno iznad prosjeka kako bi dostigle navedene ciljeve. Kako bi se osigurali kontinuiran napredak prema ostvarenju ciljeva i pravodobno uklanjanje razlika u provedbi, države članice koje dobiju dodatno vrijeme trebale bi postići srednjoročne ciljeve i izraditi provedbene planove, čiju bi učinkovitost na temelju definiranih kriterija ocjenjivala Komisija.
(16.a) Kako bi se osiguralo korištenje visokokvalitetnih sekundarnih sirovina, proizvod konačnog postupka recikliranja trebao bi zadovoljavati standarde kvalitete. Stoga bi Komisija od europskih organizacija za normizaciju trebala zatražiti da razviju norme i za otpadne materijale koji ulaze u konačni postupak recikliranja i za sekundarne sirovine, pogotovo za plastiku, na temelju najboljih proizvodnih praksi na tržištu.
Amandman 51 Prijedlog direktive Uvodna izjava 17.
(17) Radi osiguranja pouzdanosti prikupljenih podataka o pripremi za ponovnu uporabu ključno je utvrditi zajednička pravila za izvješćivanje. Isto tako, važno je utvrditi preciznija pravila o načinu na koji bi države članice trebale izvješćivati o učinkovito recikliranom otpadu koji se može računati kao napredak u ostvarenju ciljeva u pogledu recikliranja. Zato se, u pravilu, izvješćivanje o ostvarivanju ciljeva u pogledu recikliranja mora temeljiti na ulaznim količinama za konačni postupak recikliranja. U cilju ograničavanja administrativnog opterećenja, državama članicama trebalo bi u strogim uvjetima dopustiti izvješćivanje o stopama recikliranja na temelju izlaznih količina iz postrojenja za razvrstavanje. Gubitke u masi materijala ili tvari zbog postupaka fizičke i/ili kemijske transformacije koji su svojstveni konačnom postupku recikliranja ne bi trebalo oduzimati od mase otpada koji se prijavljuje kao recikliran.
(17) Radi osiguranja pouzdanosti prikupljenih podataka o pripremi za ponovnu uporabu ključno je utvrditi zajednička pravila za izvješćivanje, uzimajući u obzir potrebu da se malim i srednjim subjektima ne nameće prekomjerno administrativno opterećenje. Isto tako, važno je utvrditi preciznija pravila o načinu na koji bi države članice trebale izvješćivati o učinkovito recikliranom otpadu koji se može računati kao napredak u ostvarenju ciljeva u pogledu recikliranja. Izračun recikliranog komunalnog otpada trebao bi se temeljiti na jednoj usklađenoj metodi kako države članice ne bi odbačeni otpad prijavljivale kao reciklirani. Zato se izvješćivanje o ostvarivanju ciljeva u pogledu recikliranja mora temeljiti na ulaznim količinama za konačni postupak recikliranja. Gubitke u masi materijala ili tvari zbog postupaka fizičke i/ili kemijske transformacije koji su svojstveni konačnom postupku recikliranja ne bi trebalo oduzimati od mase otpada koji se prijavljuje kao recikliran.
Amandman 52 Prijedlog direktive Uvodna izjava 18.
(18) Za potrebe izračuna jesu li ostvareni ciljevi povezani s pripremom za ponovnu uporabu i recikliranjem, države članice trebale bi moći uzeti u obzir proizvode i sastavne dijelove koje za ponovnu uporabu pripremaju priznati subjekti ili se pripremaju u priznatim programima povrata pologa te recikliranje metala koje se odvija u kombinaciji sa spaljivanjem. Kako bi se osiguralo ujednačeno izračunavanje navedenih podataka, Komisija će donijeti detaljna pravila za utvrđivanje priznatih subjekata za pripremu za ponovnu uporabu i priznatih programa povrata pologa, za kriterije kvalitete za reciklirane metale te za prikupljanje, provjeru i dostavu podataka.
(18) Radi osiguravanja ujednačenog izračuna podataka koji se odnose na pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje, Komisija bi trebala donijeti detaljna pravila za utvrđivanje priznatih subjekata za pripremu za ponovnu uporabu, programa povrata pologa i subjekata za konačno recikliranje, uključujući posebna pravila za prikupljanje, sljedivost, provjeru i dostavu podataka te pravila o kriterijima kvalitete za metale reciklirane u kombinaciji sa spaljivanjem ili suspaljivanjem. Kako bi se izračunalo jesu li ostvareni ciljevi u pogledu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja te nakon donošenja usklađene metode izračuna, države bi članice trebale moći u obzir uzeti načine recikliranja metala, koji se odvijaju u kombinaciji sa spaljivanjem ili suspaljivanjem, poput povrata energije.
Amandman 53 Prijedlog direktive Uvodna izjava 20.
(20) Poštovanje obveze uspostave sustava odvojenog prikupljanja papira, metala, plastike i stakla bitno je za povećanje stopa pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja u državama članicama. Osim toga, biološki otpad trebao bi se prikupljati odvojeno radi doprinosa povećanju stopa pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja te sprečavanju onečišćenja suhih materijala koji se mogu reciklirati.
(20) Poštovanje obveze uspostave sustava odvojenog prikupljanja papira, metala, plastike, stakla, tekstila i biološkog otpada bitno je za povećanje stopa pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja u državama članicama. Osim toga, biološki otpad trebao bi se prikupljati odvojeno i reciklirati radi doprinosa povećanju stopa pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja te sprečavanju onečišćenja suhih materijala koji se mogu reciklirati i sprečavanju spaljivanja i odlaganja otpada na odlagališta. Osim toga, potrebno je poticati i pojačati istraživanje mogućih sustava prikupljanja i recikliranja za druge tokove i nove materijale.
(20.a) Biogospodarstvo ima ključnu ulogu u osiguravanju dostupnosti sirovina u Uniji. Učinkovitijom uporabom komunalnog otpada pružio bi se snažan poticaj za lanac opskrbe biogospodarstva. Održivo gospodarenje biološkim otpadom ponajprije omogućuje da se sirovine dobivene upotrebom fosilnih goriva zamijene obnovljivim izvorima za proizvodnju materijala i robe.
(20.b) Kako bi se izbjegla obrada otpada kojom se resursi zadržavaju na nižim razinama hijerarhije otpada, kako bi se omogućilo visokokvalitetno recikliranje i povećalo korištenje kvalitetnih sekundarnih sirovina, države članice bi trebale osigurati da se biološki otpad odvojeno prikuplja i prolazi postupak organskog recikliranja tako da poslije ispunjava visoku razinu zaštite okoliša i da konačni proizvod ispunjava relevantne standarde visoke kvalitete.
(20.c) Unatoč odvojenom prikupljanju, mnogo materijala koji se mogu reciklirati i dalje završava u miješanom otpadu. Uz visokokvalitetno sortiranje, posebice optičko sortiranje, znatna količina materijala može se izdvojiti iz preostalog otpada te potom reciklirati i ponovno preraditi u sekundarne sirovine. Države članice stoga bi trebale poduzeti mjere kako bi se osiguralo da se sortira i otpad koji nije odvojeno prikupljen.
(20.d) Kako bi se izbjegla kontaminacija komunalnog otpada opasnim tvarima koje bi mogle smanjiti mogućnost recikliranja i tako spriječiti veću iskoristivost sekundarnih sirovina, države članice trebale bi zasebno prikupljati opasan otpad iz kućanstava.
Amandman 58 Prijedlog direktive Uvodna izjava 21.
(21) Pravilno gospodarenje opasnim otpadom i dalje je problem unutar Unije, a dio podataka o njegovoj obradi nedostaje. Stoga je potrebno poboljšati evidentiranje i mehanizme praćenja uspostavom elektroničkih registara za opasni otpad u državama članicama. Prikupljanje elektroničkih podataka trebalo bi po potrebi proširiti na ostale vrste otpada kako bi se pojednostavnilo vođenje evidencije za poduzeća i uprave te poboljšao nadzor tokova otpada u Uniji.
(21) Pravilno gospodarenje opasnim otpadom i dalje je problem unutar Unije, a dio podataka o njegovoj obradi nedostaje. Stoga je potrebno poboljšati evidentiranje i mehanizme praćenja uspostavom elektroničkih registara za opasni otpad u državama članicama. Prikupljanje elektroničkih podataka trebalo bi proširiti na ostale vrste otpada kako bi se pojednostavnilo vođenje evidencije za poduzeća i uprave te poboljšao nadzor tokova otpada u Uniji.
(21.a) Odvojeno prikupljanje i regeneracija otpadnih ulja ima značajne gospodarske i ekološke prednosti, uključujući u pogledu sigurnosti opskrbe. Trebalo bi uvesti odvojeno prikupljanje te ciljeve za regeneraciju otpadnih ulja.
Amandman 60 Prijedlog direktive Uvodna izjava 22.
(22) Ovom se Direktivom utvrđuju dugoročni ciljevi Unije za gospodarenje otpadom te se gospodarskim subjektima i državama članicama daju jasne smjernice za ulaganja potrebna za postizanje ciljeva ove Direktive. Države članice bi se pri izradi nacionalnih strategija gospodarenja otpadom i planiranja ulaganja u infrastrukturu za gospodarenje otpadom trebale razborito koristiti europskim strukturnim i investicijskim fondovima promicanjem sprečavanja nastanka otpada, njegove ponovne uporabe i recikliranja, u skladu s hijerarhijom otpada.
(22) Ovom se Direktivom utvrđuju dugoročni ciljevi Unije za gospodarenje otpadom te se gospodarskim subjektima i državama članicama daju jasne smjernice za ulaganja potrebna za postizanje ciljeva ove Direktive. Države članice bi se pri izradi nacionalnih strategija gospodarenja otpadom i planiranja ulaganja u infrastrukturu za gospodarenje otpadom i kružno gospodarstvo trebale razborito koristiti europskim strukturnim i investicijskim fondovima promicanjem prvenstveno sprečavanja nastanka otpada i njegove ponovne uporabe, a zatim recikliranja, u skladu s hijerarhijom otpada. Komisija bi u skladu s hijerarhijom otpada trebala omogućiti korištenje fondova programa Obzor 2020. i europskih strukturnih i investicijskih fondova u cilju razvoja učinkovitog financijskog okvira koji će lokalnim vlastima pomoći provesti zahtjeve ove Direktive i financirati uvođenje inovativnih tehnologija i gospodarenje otpadom.
Amandman 61 Prijedlog direktive Uvodna izjava 23.
(23) Neke su sirovine izrazito važne za gospodarstvo Unije, a njihova je nabava povezana s visokim rizikom. Radi osiguranja sigurnosti opskrbe tim sirovinama i u skladu s Inicijativom za sirovine te ciljevima Europskog partnerstva za inovacije u području sirovina, države članice trebale bi poduzeti mjere za najbolje moguće gospodarenje otpadom koji sadržava znatne količine tih sirovina, uzimajući u obzir gospodarsku i tehnološku izvedivost te koristi za okoliš. Komisija je utvrdila popis ključnih sirovina za EU18. Navedeni popis podliježe redovitoj reviziji Komisije.
(23) Neke su sirovine izrazito važne za gospodarstvo Unije, a njihova je nabava povezana s visokim rizikom. Radi osiguranja sigurnosti opskrbe tim sirovinama u skladu s Inicijativom za sirovine te ciljevima Europskog partnerstva za inovacije u području sirovina, države članice trebale bi poduzeti mjere kojima se promiče ponovna uporaba proizvoda i recikliranje otpada koji sadržava znatne količine kritičnih sirovina i jamči učinkovito gospodarenje njima, uzimajući u obzir gospodarsku i tehnološku izvedivost te koristi za okoliš i zdravlje. Komisija je utvrdila popis ključnih sirovina za EU18. Navedeni popis podliježe redovitoj reviziji Komisije.
(24) Radi daljnje potpore učinkovitoj provedbi Inicijative za sirovine države članice trebale bi promicati i ponovnu uporabu proizvoda koji su glavni izvori sirovina. One bi u svoje planove gospodarenja otpadom trebale uključiti i mjere za prikupljanje i oporabu otpada koji sadržava znatne količine tih sirovina koje su primjerene na nacionalnoj razini. Mjere bi trebalo uvrstiti u planove gospodarenja otpadom pri prvom ažuriranju nakon stupanja na snagu ove Direktive. Komisija će dostaviti informacije o relevantnim skupinama proizvoda i tokovima otpada na razini EU-a. Ovom se odredbom države članice ne sprečava u poduzimanju mjera za ostale sirovine koje smatraju važnima za svoja nacionalna gospodarstva.
(24) Radi daljnje potpore učinkovitoj provedbi Inicijative za sirovine države članice trebale bi u svoje planove gospodarenja otpadom uključiti i mjere za prikupljanje, sortiranje i oporabu otpada koji sadržava znatne količine tih sirovina koje su primjerene na nacionalnoj razini. Mjere bi trebalo uvrstiti u planove gospodarenja otpadom pri prvom ažuriranju nakon stupanja na snagu ove Direktive. Komisija će dostaviti informacije o relevantnim skupinama proizvoda i tokovima otpada na razini EU-a. Ovom se odredbom države članice ne sprečava u poduzimanju mjera za ostale sirovine koje smatraju važnima za svoja nacionalna gospodarstva.
Amandman 63 Prijedlog direktive Uvodna izjava 25.
(25) Bacanje otpada u okoliš izravno negativno utječe na okoliš i dobrobit građana, avisoki troškovi čišćenja nepotrebno su gospodarsko opterećenje za društvo. Uvođenjem posebnih mjera u planove gospodarenja otpadom i pravilnom provedbom zakonskih propisa za koju su odgovorna nadležna tijela trebalo bi se pridonijeti rješavanju tog problema.
(25) Bacanje otpada u okoliš izravno i neizravno negativno utječe na okoliš, dobrobit građana i gospodarstvo. Visoki troškovi čišćenja nepotrebno su gospodarsko opterećenje za društvo. Uvođenjem posebnih mjera u planove gospodarenja otpadom i pravilnom provedbom zakonskih propisa za koju su odgovorna nadležna tijela trebalo bi se pridonijeti rješavanju tog problema. Sprečavanju bacanja otpada u okoliš treba dati prednost nad čišćenjem. Napore u sprečavanju bacanja otpada u okoliš trebali bi podijeliti nadležna tijela, proizvođači i potrošači. Stoga je nužno promijeniti neprimjereno ponašanje potrošača kako bi se spriječilo bacanje otpada. Proizvođači za čije proizvode postoji vjerojatnost da postanu otpad u okolišu trebali bi promicati održivu uporabu svojih proizvoda kako bi se spriječilo bacanje otpada u okoliš. Osim toga, obrazovanje i podizanje razine svijesti imaju ključnu ulogu kako bi se potaknula promjena u ponašanju.
(25.a) Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća1a obvezujući je pravni instrument na razini Unije za procjenu, nadzor i utvrđivanje okolišnih ciljeva kako bi se ostvario dobar okolišni status u odnosu na morski otpad. Međutim, glavni izvori morskog otpada su aktivnosti na kopnu, a njih uzrokuju loše prakse gospodarenja krutim otpadom, nedostatna infrastruktura i slaba osviještenost javnosti. Zbog toga bi države članice trebale usvojiti mjere za smanjenje količine otpada s kopna koji bi mogao završiti u morskom okruženju u skladu s Programom za održivi razvoj do 2030., koji je 25. rujna 2015. donijela Opća skupština Ujedinjenih naroda, a posebno njegov cilj smanjenja morskog otpada za 50 % do 2030. na razini Unije. Uzimajući u obzir koristi od sprečavanja nastanka morskog otpada za okoliš i gospodarstvo, države članice trebale bi uvesti posebne mjere za sprečavanje nastanka morskog otpada u svoje programe za sprečavanje stvaranja otpada. Tim mjerama bi države članice trebale nastojati postići Unijin cilj smanjenja morskog otpada od 30 % do 2025. te od 50 % do 2030. Radi mjerenja napretka u postizanju tih ciljeva i lakše razmjene dobrih praksi među državama članicama diljem Unije potrebno je uspostaviti ujednačenu metodologiju za mjerenje kopnenog otpada koji završi u moru. Izvješće o razinama kopnenog otpada koji završi u moru trebalo bi podnositi svake godine.
______________
1a Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (SL L 164, 25.6.2008., str. 19.)
(25.b) Nepravilno zbrinjavanje otpada u obliku bacanja otpada u okoliš i ispuštanja kanalizacije i krutog otpada kao što je plastika ima štetan utjecaj na morski okoliš i ljudsko zdravlje, kao i značajne gospodarske i socijalne troškove. Takav otpad također narušava redoslijed prioriteta u hijerarhiji otpada, posebice zbog zaobilaženja pripreme za ponovnu uporabu, recikliranja i drugih načina oporabe prije zbrinjavanja. Uzevši u obzir prekograničnu prirodu morskog otpada i potrebu da se osigura usklađenost u naporima, države članice trebale bi poduzeti mjere za postizanje cilja njegova smanjenja koristeći se protokolima praćenja utvrđenima u članku 11. Direktive 2008/56/EZ.
(25.c) Mikrogranule koje se koriste u kozmetičkim proizvodima i proizvodima za osobnu njegu za ispiranje, koje nakon uporabe dolaze do stambenih, trgovačkih i industrijskih sustava odvodnje ubrajaju se u izravne izvore onečišćenja mikroplastikom koje je najlakše spriječiti. Kako bi doprinijele ciljevima utvrđenima u ovoj Direktivi, države članice trebale bi poduzeti mjere da spriječe ulazak sastojaka mikrogranula i mikroplastike u sustave za obradu otpadnih voda i njihovo ispuštanje u morsko okruženje.
Amandman 67 Prijedlog direktive Uvodna izjava 27.
(27) Izvješća o provedbi koja države članice izrađuju svake tri godine nisu se pokazala učinkovitim alatom za potvrđivanje usklađenosti i osiguravanje kvalitetne provedbe, a njima se stvaraju nepotrebna administrativna opterećenja. Stoga je prikladno staviti izvan snage odredbe kojima se države članice obvezuju na izradu takvih izvješća. Umjesto toga, praćenje usklađenosti trebalo bi se temeljiti isključivo na statističkim podatcima koje države članice dostavljaju Komisiji svake godine.
(27) Izvješća o provedbi koja države članice izrađuju svake tri godine nisu se pokazala učinkovitim alatom za potvrđivanje usklađenosti i osiguravanje kvalitetne provedbe, a njima se stvaraju nepotrebna administrativna opterećenja. Stoga je prikladno staviti izvan snage odredbe kojima se države članice obvezuju na izradu takvih izvješća. Umjesto toga, praćenje usklađenosti trebalo bi se temeljiti na statističkim podatcima koje države članice dostavljaju Komisiji svake godine. Države članice ipak bi Komisiji na zahtjev i bez odgode trebale dostavljati sve informacije koje su Komisiji potrebne za procjenu provedbe ove Direktive u cijelosti i njezina utjecaja na okoliš i ljudsko zdravlje.
Amandman 68 Prijedlog direktive Uvodna izjava 28.
(28) Statistički podatci koje dostavljaju države članice Komisiji su neophodni za procjenu usklađenosti sa zakonodavstvom o otpadu u svim državama članicama. Uvođenjem zajedničke točke za unos svih podataka o otpadu, brisanjem zastarjelih zahtjeva za izvješćivanje, uspoređivanjem nacionalnih metoda izvješćivanja te uvođenjem izvješća o potvrdi kvalitete podataka trebale bi se povećati kvaliteta, pouzdanost i usporedivost statističkih podataka. Stoga države članice pri izvješćivanju o ostvarenju ciljeva utvrđenih u zakonodavstvu o otpadu primjenjuju najnoviju metodologiju koju su razvili Komisija i nacionalni statistički uredi država članica.
(28) Podatci i informacije koje dostavljaju države članice Komisiji su neophodni za procjenu usklađenosti sa zakonodavstvom o otpadu u svim državama članicama. Određivanjem zajedničke metodologije za prikupljanje i obradu podataka na temelju pouzdanih izvora te uvođenjem zajedničke točke za unos svih podataka o otpadu, brisanjem zastarjelih zahtjeva za izvješćivanje, uspoređivanjem nacionalnih metoda izvješćivanja te uvođenjem izvješća o potvrdi kvalitete podataka trebale bi se povećati kvaliteta, pouzdanost i usporedivost dostavljenih podataka. Stoga države članice pri izvješćivanju o ostvarenju ciljeva utvrđenih u zakonodavstvu o otpadu primjenjuju zajedničku metodologiju koju je Komisija razvila u suradnji s nacionalnim statističkim uredima država članica i nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima zaduženima za gospodarenje otpadom.
(28.a) Komisija bi svake tri godine trebala objaviti izvješće na temelju podataka i informacija o kojima izvješćuju države članice kako bi Parlament i Vijeće izvijestila o napretku postignutom u postizanju ciljeva recikliranja i provedbi novih obveza iz ove Direktive. Tim trogodišnjim izvješćima također bi se trebao ocijeniti utjecaj Direktive 2008/98/EZ u cijelosti na okoliš i ljudsko zdravlje te procijeniti jesu li potrebne izmjene kako bi Direktiva 2008/98/EZ i dalje bila prikladna svrsi u pogledu ciljeva kružnog gospodarstva.
(28.b) Kako bi se doprinijelo prikladnom upravljanju, provedbi, prekograničnoj suradnji i širenju najboljih praksi i inovacija u sektoru otpada te osigurala učinkovita i usklađena provedba ciljeva utvrđenih u Direktivi 2008/98/EZ, Komisija bi trebala uspostaviti platformu za razmjenu informacija i dijeljenje najboljih praksi u vezi s praktičnom primjenom te Direktive između Komisije i država članica. Rezultati rada te platforme trebali bi biti javno dostupni.
(28.c) Gospodarski potencijal i korist za okoliš koja nastaje prelaskom na kružno gospodarstvo i povećanu učinkovitost resursa čvrsto su utvrđeni. Koraci potrebni za zatvaranje kruga predstavljeni su u različitim političkim dokumentima i prijedlozima, počevši od manifesta Europske platforme za učinkovitiju uporabu resursa u Europi objavljenog 17. prosinca 2012. i naknadnih preporuka za politike, do izvješća o vlastitoj inicijativi Europskog parlamenta o prelasku na kružno gospodarstvo usvojenog 25. lipnja 2015. te, naposljetku, akcijskog plana Komisije za kružno gospodarstvo objavljenog 2. prosinca 2015. U svima njima predstavljene su radnje koje se odnose na mnogo više od samog otpada i obuhvaćaju cijeli ciklus te ne služe samo za usmjeravanje razine ambicioznosti prava Unije o otpadu, nego i kao jamstvo da će se poduzeti ambiciozni koraci kako bi se zatvorio krug kružnog gospodarstva.
(28.d) Istraživanje i inovacije te osmišljavanje pametnih poslovnih modela temeljenih na resursnoj učinkovitosti važni su kao podrška prijelazu na kružno gospodarstvo u Uniji, u kojem se otpad smatra novim resursom. Kako bi se to postiglo, nužno je u okviru Obzora 2020. pridonijeti projektima istraživanja i inovacija zavaljujući kojima je moguće na terenu pokazati i ispitati gospodarsku i ekološku održivost kružnog gospodarstva. Istodobno, korištenjem sustavnog pristupa, ti projekti mogu doprinositi izradi zakonodavstva koje pogoduje inovacijama i lako se provodi tako što će se otkriti moguće regulatorne nesigurnosti, prepreke i odstupanja koja sprečavaju razvoj poslovnih modela temeljenih na učinkovitoj uporabi resursa.
(28.e) Komisija je 2. prosinca 2015. predstavila akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo kako bi potaknula prijelaz Europe na kružno gospodarstvo. Budući da je Komisija uspostavila konkretan i ambiciozan plan djelovanja s mjerama koje obuhvaćaju cijeli ciklus, potrebne su dodatne mjere kako bi se taj prijelaz ubrzao.
(28.f) Poboljšanje uporabe resursa moglo bi dovesti do velikih neto ušteda za poduzeća, javna tijela i potrošače u Uniji te istodobno smanjiti ukupne godišnje emisije stakleničkih plinova. Stoga bi Komisija trebala do kraja 2018. predložiti glavni pokazatelj i popis potpokazatelja učinkovite uporabe resursa kako bi se nadgledao napredak u postizanju cilja učinkovitije uporabe resursa na razini Unije od 30 % do 2030. u usporedbi s razinama iz 2014.
Amandman 75 Prijedlog direktive Uvodna izjava 29.
(29) Kako bi se dopunila ili izmijenila Direktiva 2008/98/EZ, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu članka 5. stavka 2., članka 6. stavka 2., članka 7. stavka 1., članka 11.a stavka 2., članka 11.a stavka 6., članka 26., članka 27. stavka 1., članka 27. stavka 4. i članka 38. stavaka 1., 2. i 3. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, među ostalim i na razini stručnjaka. Pri pripremi i izradi delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravovremeno i primjereno dostavljanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.
(29) Kako bi se dopunila ili izmijenila Direktiva 2008/98/EZ, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom290. Ugovora trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu:
– detaljnih kriterija za primjenu uvjeta prema kojima se tvari ili predmeti smatraju nusproizvodima ili se smatra da više nisu otpad,
– općih zahtjeva kojih se države članice trebaju pridržavati pri usvajanju tehničkih propisa o prestanku statusa otpada,
– utvrđivanja popisa otpada,
– usklađenih zahtjeva kojih se treba pridržavati pri utvrđivanju financijskih doprinosa koje plaćaju proizvođači kako bi poštovali svoju proširenu odgovornost proizvođača, moduliranih prema stvarnom trošku na kraju vijeka uporabe,
– pokazatelja za mjerenje napretka u smanjenju nastanka otpada i u provedbi mjera za sprečavanje nastanka otpada,
– zajedničke metodologije, uključujući minimalne zahtjeve u pogledu kvalitete, za ujednačeno mjerenje razina otpada od hrane,
– zajedničke metodologije, uključujući minimalne zahtjeve u pogledu kvalitete, za ujednačeno mjerenje razina kopnenog otpada koji završi u moru,
– minimalnih zahtjeva u pogledu kvalitete i operativnih zahtjeva za utvrđivanje priznatih subjekata za pripremu za ponovnu uporabu, programe povrata pologa i konačno recikliranje, uključujući posebna pravila o prikupljanju podataka, sljedivosti, provjeri i izvještavanju,
– zajedničke metodologije za izračun mase metala koji su reciklirani spaljivanjem ili suspaljivanjem, uključujući kriterije kvalitete za reciklirane metale,
– tehničke kriterije i operativne postupke za mjere zbrinjavanja D2, D3, D4, D6, D7 i D12 kako su navedeni u Prilogu I. Direktivi 2008/98/EZ i, prema potrebi, zabranu tih operacija ako ne ispunjavaju određene kriterije glede zaštite ljudskog zdravlja i okoliša,
– minimalnih tehničkih standarda za postupke obrade za koje je prema Direktivi 2008/98/EZ potreba dozvola ako je dokazano da bi se takvim standardima poboljšala zaštita ljudskog zdravlja i okoliša,
– minimalnih standarda za postupke za koje je prema Direktivi 2008/98/EZ potrebna registracija ako je dokazano da bi se takvim standardima poboljšala zaštita ljudskog zdravlja i okoliša ili spriječilo narušavanje unutarnjeg tržišta,
– detaljnog opisa primjene formule za postrojenja za spaljivanje iz točke R1. Priloga II. Direktivi 2008/98/EZ,
– metodologije za prikupljanje i obradu, organizaciju prikupljanja i izvora podataka i formata za izvješća koja države članice podnose Komisiji o provedbi ciljeva koji se odnose na smanjenje količine otpada od hrane i morskog otpada, pripremu za ponovnu uporabu, recikliranje i nasipavanje te otpadnih ulja,
– prilagodbe Priloga I. do V. Direktivi 2008/98/EZ znanstvenom i tehničkom napretku.
Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, među ostalim i na razini stručnjaka te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Nadalje, u cilju osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koje rade na pripremi delegiranih akata.
Amandman 76 Prijedlog direktive Uvodna izjava 30.
(30) Kako bi se osiguravali ujednačeni uvjeti za provedbu Direktive 2008/98/EZ, Komisiji bi trebalo prenijeti ovlasti za provedbu u pogledu članka 9. stavka 4., članka 9. stavka 5., članka 33. stavka 2., članka 35. stavka 5. i članka 37. stavka 6. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća19.
(30) Kako bi se osiguravali ujednačeni uvjeti za provedbu Direktive 2008/98/EZ, Komisiji bi trebalo prenijeti ovlasti za provedbu u pogledu:
– formata za prijavljivanje informacija o donošenju i znatnim revizijama planova gospodarenja otpadom i programa sprečavanja nastanka otpada i
– minimalnih uvjeta za rad elektroničkih registara opasnog otpada,
Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća19.
__________________
__________________
19 Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)
19 Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)
Amandman 77 Prijedlog direktive Uvodna izjava 33.
(33) Budući da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve ove Direktive, tj. poboljšati gospodarenje otpadom u Uniji i time pridonijeti zaštiti, očuvanju i poboljšanju kvalitete okoliša, zdravlju oceana i sigurnosti plodova mora smanjenjem otpada bačenog u morski okoliš te razboritoj i racionalnoj uporabi prirodnih resursa diljem Unije, nego se ti ciljevi s obzirom na opseg ili učinke mjera mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog članka, ovom se Direktivom ne prelazi okvir potreban za ostvarenje tih ciljeva,
(33) Budući da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve ove Direktive, tj. poboljšati gospodarenje otpadom u Uniji i time pridonijeti zaštiti, očuvanju i poboljšanju kvalitete okoliša, zdravlju oceana i sigurnosti plodova mora smanjenjem otpada bačenog u morski okoliš te razboritoj, smanjenoj i racionalnoj uporabi prirodnih resursa diljem Unije, nego se ti ciljevi s obzirom na opseg ili učinke mjera mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog članka, ovom se Direktivom ne prelazi okvir potreban za ostvarenje tih ciljeva,
(33.a) Države članice trebale bi osigurati visoku razinu zaštite zdravlja i sigurnosti na radu u sektoru proizvodnje, recikliranja, popravaka, pripreme za ponovnu uporabu i zbrinjavanja otpada, uzimajući u obzir posebne rizike s kojima se suočavaju radnici u tim sektorima, te bi stoga trebale zajamčiti da se postojeće zakonodavstvo Unije u tom području pravilno primjenjuje i provodi.
(33.b) Ova je Direktiva usvojena vodeći računa o obvezama utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016., a trebalo bi je provesti i primijeniti u skladu sa smjernicama iz tog sporazuma.
(-1) u članku 1. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
Cilj je ove Direktive utvrditi mjere za zaštitu okoliša i ljudskog zdravlja sprečavanjem ili smanjenjem štetnih učinaka nastalih proizvodnjom otpada i njegovim gospodarenjem, smanjenjem ukupnog utjecaja uporabe resursa i povećanjem učinkovitosti takve uporabe te jamčenjem toga da se otpad vrednuje kao resurs u cilju pridonošenja kružnom gospodarstvu u Europskoj uniji.
„Cilj je ove Direktive utvrditi mjere za zaštitu okoliša i ljudskog zdravlja sprečavanjem ili smanjenjem proizvodnje otpada, štetnih učinaka nastalih proizvodnjom otpada i njegovim gospodarenjem, smanjenjem ukupnog utjecaja uporabe resursa i povećanjem učinkovitosti takve uporabe, što je ključno za prijelaz na kružno gospodarstvo i osiguravanje dugoročne konkurentnosti EU-a.”
Amandman 81 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 2. − podtočka a Direktiva 2008/98/EZ Članak 3. – točka 1.a
„1.a ‚komunalni otpad’ znači
„1.a ‚komunalni otpad’ znači
(a) miješani otpad i otpad iz kućanstava koji se prikuplja odvojeno, uključujući:
(a) miješani otpad i otpad iz kućanstava koji se prikuplja odvojeno, uključujući:
– papir i karton, staklo, metale, plastiku, biološki otpad, drvo, tekstil, otpadnu električnu i elektroničku opremu, otpadne baterije i akumulatore;
– papir i karton, staklo, metale, plastiku, biološki otpad, drvo, tekstil, otpadnu električnu i elektroničku opremu, otpadne baterije i akumulatore;
– glomazni otpad, uključujući bijelu tehniku, madrace, namještaj;
– glomazni otpad, uključujući madrace i namještaj;
– vrtni otpad, uključujući lišće, pokošenu travu;
– vrtni otpad, uključujući lišće, pokošenu travu;
(b) miješani otpad i otpad koji se prikuplja odvojeno iz ostalih izvora, a po prirodi, sastavu i kvaliteti je usporediv s otpadom iz kućanstava.
(b) miješani otpad i otpad koji se prikuplja odvojeno iz malih poduzeća, poslovnih zgrada i institucija, uključujući škole, bolnice i zgrade javnih tijela, a po prirodi i sastavu je sličan otpadu iz kućanstva.
(c) otpad od čišćenja tržnica i od čišćenja ulica, uključujući otpad pometen s ulica, sadržaj kontejnera za otpatke, otpad od održavanja parkova i vrtova.
(c) otpad od čišćenja tržnica i od čišćenja ulica, uključujući otpad pometen s ulica, sadržaj kontejnera za otpatke, otpad od održavanja parkova i vrtova.
Komunalni otpad ne uključuje otpad iz kanalizacijske mreže i pročišćavanja otpadnih voda, uključujući kanalizacijski mulj te građevinski otpad i otpad od rušenja.
Komunalni otpad ne uključuje otpad iz kanalizacijske mreže i pročišćavanja otpadnih voda, uključujući kanalizacijski mulj te građevinski otpad i otpad od rušenja.
Definicija komunalnog otpada iz ove Direktive primjenjuje se bez obzira na javni ili privatni status subjekta koji gospodari otpadom.”
Amandman 82 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka aa (nova) Direktiva 2008/98/EZ Članak 3. – točka 1.b (nova)
(aa) umeće se sljedeća točka:
„1.b ‚Trgovački i industrijski otpad’ znači miješani otpad i otpad koji se prikuplja odvojeno iz trgovačkih i industrijskih aktivnosti i/ili objekata.
Trgovačkim i industrijskim otpadom nisu obuhvaćeni komunalni otpad, građevinski otpad i otpad od rušenja te otpad iz kanalizacijske mreže ili pročišćavanja otpadnih voda, uključujući kanalizacijski mulj;”;
Amandman 83 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka b Direktiva 2008/98/EZ Članak 3. – točka 2.a
2a. ‚neopasni otpad’ znači otpad kod kojeg nije uočeno ni jedno od opasnih svojstava navedenih u Prilogu III.;
2.a ‚neopasni otpad’ znači otpad koji nije obuhvaćen točkom 2. ovog članka;
Amandman 84 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka c Direktiva 2008/98/EZ Članak 3. – točka 4.
4. ‚biološki otpad’ znači biorazgradivi otpad iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata i sličan otpad iz proizvodnje prehrambenih proizvoda te ostali otpad sličnih svojstava biorazgradivosti usporediv prema prirodi, sastavu i količini;”;
4. ‚biološki otpad’ znači biorazgradivi otpad iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata, i sličan otpad iz proizvodnje prehrambenih proizvoda i te ostali otpad sličnih svojstava biorazgradivosti i kompostiranja;
Amandman 85 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka da (nova) Direktiva 2008/98/EZ Članak 3. – točka 9.
(da) točka 9. zamjenjuje se sljedećim:
9. ‚gospodarenje otpadom’ znači skupljanje, prijevoz, oporaba i zbrinjavanje otpada, uključujući nadzor nad tim postupcima i naknadno održavanje lokacija zbrinjavanja, a obuhvaća i radnje koje poduzimaju trgovac ili posrednik;
"9. ‚gospodarenje otpadom’ znači skupljanje, prijevoz, sortiranje, oporaba i zbrinjavanje otpada, uključujući nadzor nad tim postupcima i naknadno održavanje lokacija zbrinjavanja, a obuhvaća i radnje koje poduzimaju trgovac ili posrednik;”;
Amandman 86 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka db (nova) Direktiva 2008/98/EZ Članak 3. – točka 11.
(db) točka 11. zamjenjuje se sljedećim:
11. ‚odvojeno skupljanje’ znači skupljanje prilikom kojega se tijekovi otpada drže odvojeno prema njegovoj vrsti i svojstvima kako bi se olakšala obrada;
„11. ‚odvojeno skupljanje’ znači skupljanje prilikom kojega se tijekovi otpada drže odvojeno prema njegovoj vrsti i svojstvima kako bi se olakšala obrada, posebice prilikom postupaka pripreme za ponovnu uporabu i postupaka recikliranja;”;
Amandman 87 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka e Direktiva 2008/98/EZ Članak 3. – točka 16.
16. ‚priprema za ponovnu uporabu’ znači postupci oporabe kao što su provjera, čišćenje ili popravak kojima se otpad, proizvodi ili dijelovi proizvoda koje je prikupio priznati subjekt za ponovnu uporabu ili su prikupljeni putem priznatih programa povrata pologa pripremaju kako bi se mogli ponovno upotrijebiti bez dodatne predobrade;
16. ‚priprema za ponovnu uporabu’ znači postupci oporabe kao što su provjera, čišćenje ili popravak kojima se proizvodi ili dijelovi proizvoda koji su postali otpad i koje je prikupio priznati subjekt za ponovnu uporabu pripremaju kako bi se mogli ponovno upotrijebiti bez dodatne predobrade;
Amandman 88 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka ea (nova) Direktiva 2008/98/EZ Članak 3. – točka 16.a (nova)
(ea) umeće se sljedeća točka:
„16.a ‚subjekt za pripremu za ponovnu uporabu’ znači poduzeće koje postupa s otpadom i radi u lancu postupka pripreme za ponovnu uporabu u skladu s primjenjivim pravilima;”;
17. ‚recikliranje’ znači svaki postupak oporabe kojim se otpadni materijal prerađuje u proizvode, materijale ili tvari za izvornu ili drugu svrhu. Recikliranje obuhvaća preradu organskog materijala, ali ne uključuje energetsku oporabu i preradu u materijal koji se koristi kao gorivo ili materijal za nasipavanje;
"17. ‚recikliranje’ znači svaki postupak oporabe kojim se otpadni materijal prerađuje u proizvode, materijale ili tvari za izvornu ili drugu svrhu. Recikliranje obuhvaća organsko recikliranje, ali ne uključuje energetsku oporabu i preradu u materijal koji se koristi kao gorivo ili materijal za nasipavanje;”;
Amandman 91 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka ed (nova) Direktiva 2008/98/EZ Članak 3. – točka -17.a (nova)
(ed) umeće se sljedeća točka:
„-17.a‚organsko recikliranje’ znači recikliranje u obliku aerobne ili anaerobne obrade ili druge vrste obrade biološki razgradivih dijelova otpada, kojom se dobivaju proizvodi, materijali ili tvari; mehaničko-biološka obrada i odlagališta ne smatraju se oblicima organskog recikliranja;”;
Amandman 92 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka f Direktiva 2008/98/EZ Članak 3. – točka 17a
17a. ‚konačni postupak recikliranja’ znači postupak recikliranja koji počinje nakon što više nije potreban nikakav daljnji postupak mehaničkog sortiranja i otpadni materijali uđu u postupak proizvodnje te budu učinkovito ponovno prerađeni u proizvode, materijale ili tvari;
17a. ‚konačni postupak recikliranja’ znači postupak recikliranja koji počinje nakon što više nije potreban nikakav daljnji postupak sortiranja i otpadni materijali budu učinkovito ponovno prerađeni u proizvode, materijale ili tvari;
Amandman 93 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka f Direktiva 2008/98/EZ Članak 3. – točka 17b
17b. ‚nasipavanje’ znači svi postupci oporabe pri kojima se odgovarajući otpad upotrebljava za potrebe izravnavanja na područjima iskapanja ili u građevinske svrhe u uređenju krajolika ili izgradnji umjesto ostalih materijala koji nisu otpad, a koji bi se inače upotrijebili u tu svrhu;
17b. ‚nasipavanje’ znači svi postupci oporabe osim recikliranja pri kojima se odgovarajući neopasni inertni ili drugi neopasni otpad upotrebljava za potrebe izravnavanja na područjima iskapanja ili u građevinske svrhe u uređenju krajolika ili izgradnji umjesto ostalih materijala koji nisu otpad, a koji bi se inače upotrijebili u tu svrhu te u količinama koje ne nadilaze ono što je strogo potrebno za izravnavanje ili u građevinske svrhe;
Amandman 94 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka fa (nova) Direktiva 2008/98/EZ Članak 3. – točka 17.c (nova)
(fa) umeće se sljedeća točka:
„17.c ‚razrjeđivanje’ znači miješanje otpada s jednim ili više drugih materijala ili otpada u cilju smanjenja koncentracije jednog ili više sastojaka koji se nalazi u otpadu bez kemijske transformacije kako bi se dopustilo slanje razrijeđenog otpada u obradu ili postupak recikliranja, što nije dopušteno za nerazrijeđeni otpad;”;
„20.a ‚dekontaminacija’ znači svaki postupak koji se sastoji od uklanjanja ili obrade neželjenih opasnih tvari ili onečišćujućih tvari iz otpada da bi ih se uništilo;”;
Amandman 96 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka fc (nova) Direktiva 2008/98/EZ Članak 3. – točka 20.b (nova)
(fc) dodaje se sljedeća točka:
„20.b‚sortiranje’ znači svaki postupak gospodarenja otpadom kojim se prikupljeni otpad razdvaja na različite dijelove i poddijelove;”;
„20.c„otpatci” znači otpad male veličine na javno dostupnim područjima koji je nepravilno zbrinut u okolišu, ili namjerno ili uslijed nemara;”;
Amandman 98 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka fe (nova) Direktiva 2008/98/EZ Članak 3. – točka 20.d (nova)
(fe) dodaje se sljedeća točka:
„20.d „otpad od hrane” znači hrana namijenjena ljudskoj prehrani, u jestivom ili nejestivom stanju, uklonjena iz proizvodnje ili lanca opskrbe i namijenjena zbrinjavaju, uključujući na razinama primarne proizvodnje, prerade, proizvodnje, prijevoza, skladištenja, maloprodaje ili na razini potrošača, uz iznimku gubitaka u primarnoj proizvodnji;”;
„20.e ‚preostali otpad’ znači otpad koji je nastao postupkom obrade ili oporabe, uključujući recikliranje, koji se ne može dodatno oporabiti te se zato mora zbrinuti;”;
(2.a) U članku 4. stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
2. Kad primjenjuju hijerarhiju otpada koja se spominje u stavku 1., države članice poduzimaju mjere kojima potiču rješenja koja nude najbolji ukupni učinak na okoliš. To može zahtijevati da se za posebne tokove otpada odstupi od hijerarhije ako se zasnivaju na razmatranju životnog ciklusa o ukupnim učincima pri nastanku i gospodarenju takvim otpadom.
„2. Kad primjenjuju hijerarhiju otpada koja se spominje u stavku 1., države članice poduzimaju mjere kojima potiču rješenja koja nude najbolji ukupni učinak na okoliš. To može zahtijevati da se za posebne tokove otpada odstupi od hijerarhije ako se zasnivaju na razmatranju životnog ciklusa o ukupnim učincima pri nastanku i gospodarenju takvim otpadom. Zbog toga će određeni otpad možda morati proći postupak dekontaminacije prije daljnje obrade.”;
3. Države članice primjenjuju odgovarajuće ekonomske instrumente kako bi osigurale poticaje za primjenu hijerarhije otpada.
3. Države članice primjenjuju odgovarajuće ekonomske instrumente i poduzimaju druge mjere kako bi osigurale poticaje za primjenu hijerarhije otpada. Ti instrumenti i mjere mogu uključivati instrumente i mjere navedene u Prilogu IV.a kako bi se potaknula provedba programa za sprečavanje nastanka otpada iz članka 29. i podržale aktivnosti usmjerene na pripremanje za postizanje ciljeva za ponovnu uporabu i recikliranje utvrđenih u članku 11. stavku 2. kako bi se maksimiziralo korištenje sekundarnih sirovina i smanjile razlike u troškovima sirovina.
Države članice do [umetnuti datum 18 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive] i svakih pet godina nakon tog datuma Komisiji podnose izvješća o posebnim instrumentima koje su uspostavile u skladu s ovim stavkom.
Države članice do [umetnuti datum 18 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive] i svake tri godine nakon tog datuma Komisiji podnose izvješća o posebnim instrumentima koje su uspostavile u skladu s ovim stavkom.
„3.aDržave članice uspostavljaju sustave naknade kako bi se osiguralo financiranje infrastrukture za gospodarenje komunalnim otpadom, što je potrebno za provedbu ove Direktive.”;
„3.b Države članice primjenjuju hijerarhiju otpada kako bi se poboljšao stvarni prijelaz na kružno gospodarstvo. Kako bi se taj prijelaz ostvario, države članice u skladu s Uredbom (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća1a primjenjuju hijerarhiju otpada pri dodjeli bilo kakvih financijskih sredstava Unije te pri ulaganjima u infrastrukturu za gospodarenje otpadom daju prioritet prevenciji, ponovnoj uporabi, pripremi za ponovnu uporabu i recikliranju.
_________________
1a Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 320.).”;
1. Sljedeća posebna hijerarhija otpada primjenjuje se na temelju redoslijeda prioriteta u sprečavanju nastanka otpada od hrane te zakonodavstva i politike u pogledu gospodarenja njime:
(a) sprečavanje izvora;
(b) sanacija jestive hrane, prioritiziranje njezine ljudske potrošnje umjesto korištenja u hrani za životinje i prerade u neprehrambene proizvode;
(c) organsko recikliranje;
(d) povrat energije;
(e) odlaganje.
2. Države članice osiguravaju poticaje za sprečavanje nastanka otpada od hrane, kao što je uspostava dobrovoljnih sporazuma, olakšavanje doniranja hrane ili, po potrebi, uvođenje financijskih i fiskalnih mjera.”;
Amandman 108 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 4. − podtočka a Direktiva 2008/98/EZ Članak 5. – stavak 1. – uvodni dio
1. Države članice osiguravaju da se tvar ili predmet koji nastaje kao rezultat proizvodnog procesa čiji primarni cilj nije proizvodnja te tvari ili predmeta ne smatra otpadom, već nusproizvodom ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
1. Smatra se da tvar ili predmet koji nastaje kao rezultat proizvodnog procesa čiji primarni cilj nije proizvodnja te tvari ili predmeta nije otpad, već nusproizvod ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
2. Komisija se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 38.a radi utvrđivanja detaljnih kriterija za primjenu uvjeta utvrđenih stavkom 1. na određene tvari ili predmete.
2. Komisija se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 38.a radi nadopunjavanja ove Direktive uspostavljanjem detaljnih kriterija za primjenu uvjeta utvrđenih stavkom 1. na određene tvari ili predmete. U izradi detaljnih kriterija Komisija daje prioritet postojećim i primjenjivim praksama industrijske simbioze.
“2.a Ako na razini Unije ne postoje kriteriji u skladu s postupkom iz stavka 2., države članice mogu za svaki pojedini slučaj utvrđivati detaljne kriterije za primjenu uvjeta iz stavka 1. na konkretne tvari ili predmete, uključujući granične vrijednosti za onečišćujuće tvari, gdje to bude potrebno.
3. Države članice obavješćuju Komisiju o tehničkim propisima donesenima na temelju stavka 1. u skladu s Direktivom 2015/1535/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva(*), ako se to zahtijeva tom Direktivom.
3. Države članice obavješćuju Komisiju o tehničkim propisima donesenima na temelju stavka 2.a u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća*.
_______________
______________
(*) SL L 241, 17.9.2015., str. 1.
* Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanjupostupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 241, 17.9.2015., str. 1.).
Amandman 112 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 5. – podtočka i. Direktiva 2008/98/EZ Članak 6. – stavak 1. – uvodni dio
1. Države članice osiguravaju da se otpad koji je bio podvrgnut postupku oporabe prestane smatrati otpadom ako ispunjava sljedeće uvjete:
1. Države članice osiguravaju da se otpad koji je bio podvrgnut recikliranju ili drugom postupku oporabe prestane smatrati otpadom ako ispunjava sljedeće uvjete:
2. Komisija se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 38.a radi utvrđivanja detaljnih kriterija za primjenu uvjeta utvrđenih stavkom 1. na određenu vrstu otpada. Tim se detaljnim kriterijima obuhvaćaju, prema potrebi, granične vrijednosti za onečišćujuće tvari te se uzimaju u obzir svi mogući štetni učinci tvari ili predmeta na okoliš.
2. Komisija se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 38.a, na temelju praćenja situacije u državama članicama i radi nadopunjavanja ove Direktive uspostavljanjem detaljnih kriterija za primjenu uvjeta utvrđenih stavkom 1. na posebnu vrstu otpada. Tim se detaljnim kriterijima obuhvaćaju, prema potrebi, granične vrijednosti za onečišćujuće tvari te se uzimaju u obzir svi mogući štetni učinci tvari ili predmeta na ljudsko zdravlje i/ili okoliš.
3. Otpad koji se prestao smatrati otpadom u skladu sa stavkom 1. može se smatrati pripremljenim za ponovnu uporabu, recikliranim ili oporabljenim za potrebe izračuna ostvarenja ciljeva utvrđenih ovom Direktivom, Direktivom 94/62/EZ, Direktivom 2000/53/EZ, Direktivom 2006/66/EZ i Direktivom 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća(*) ako je bio podvrgnut postupku pripreme za ponovnu uporabu, recikliranja ili oporabe u skladu s tim direktivama.
3. Otpad koji se prestao smatrati otpadom u skladu sa stavkom 1. može se uzeti u obzir za potrebe izračuna ostvarenja ciljeva u pogledu pripreme za ponovnu uporabu, recikliranja ili oporabe utvrđenih ovom Direktivom, Direktivom 94/62/EZ, Direktivom 2000/53/EZ, Direktivom 2006/66/EZ i Direktivom 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća(*) ako je bio podvrgnut postupku pripreme za ponovnu uporabu, odnosno operacijirecikliranja ili oporabe u skladu s tim Direktivama. Težina otpada kojem je prestao status otpada može se uključiti u izvješće o recikliranom otpadu ako su materijali ili tvari koji se više ne smatraju otpadom namijenjeni ponovnoj obradi, iz koje su isključeni povrat energije i prerada u materijale koji se koriste kao gorivo ili u nasipavanju.
3.a Ako na razini Unije ne postoje kriteriji u skladu s postupcima iz stavka 2., države članice mogu utvrđivati detaljne kriterije za primjenu uvjeta iz stavka 1. na konkretan otpad, uključujući granične vrijednosti za onečišćujuće tvari.
3.b Ako takvi kriteriji nisu utvrđeni na nacionalnoj razini, države članice osiguravaju da se otpad koji je prošao postupak oporabe više ne smatra otpadom pod uvjetom da zadovoljava uvjete iz stavka 1., što nadležno nacionalno tijelo provjerava za svaki slučaj posebno.
3.c Kako bi se osigurala usklađenost na unutarnjem tržištu, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 38.a u cilju dopune ove Direktive uvođenjem općih zahtjeva kojih se države članice trebaju pridržavati pri usvajanju tehničkih propisa iz stavaka 3.a i 3.b ovog članka.
4. Države članice obavješćuju Komisiju o tehničkim propisima donesenima na temelju stavka 1. u skladu s Direktivom 2015/1535/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ako se to zahtijeva tom Direktivom.
4. Države članice obavješćuju Komisiju o tehničkim propisima donesenima na temelju stavaka 3.a i 3.b u skladu s Direktivom 2015/1535/EZ.
4. Ponovna klasifikacija opasnog otpada u neopasan otpad ne može biti rezultat razrjeđivanja ili miješanja otpada s ciljem snižavanja početnih koncentracija opasnih tvari na razinu ispod kritičnih vrijednosti na temelju kojih se za otpad utvrđuje da je opasan.
„4. Ponovna klasifikacija opasnog otpada u neopasan otpad ili promjena opasnih svojstava ne može biti rezultat razrjeđivanja ili miješanja otpada s ciljem snižavanja početnih koncentracija opasnih tvari na razinu ispod kritičnih vrijednosti na temelju kojih se za otpad utvrđuje da je opasan ili da ima opasna svojstva.”;
(- a)u stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
1. Kako bi se ojačala ponovna uporaba i sprečavanje, recikliranje i drugi načini oporabe otpada, države članice mogu donijeti zakonodavne i druge mjere kojima će osigurati da svaka fizička ili pravna osoba koja profesionalno razvija, proizvodi, prerađuje, obrađuje, prodaje ili uvozi proizvode (proizvođač proizvoda) bude obuhvaćena režimom proširene odgovornosti proizvođača.
„1. Kako bi se ojačala ponovna uporaba i sprečavanje, recikliranje i drugi načini oporabe otpada, države članice donose zakonodavne i druge mjere kojima će osigurati da svaka fizička ili pravna osoba koja profesionalno razvija, proizvodi, prerađuje, obrađuje, prodaje ili uvozi proizvode (proizvođač proizvoda) bude obuhvaćena režimom proširene odgovornosti proizvođača.”;
Te mjere mogu uključivati uspostavu programa proširene odgovornosti proizvođača kojima se definiraju posebne operativne i financijske obveze proizvođača proizvoda.
Te mjere mogu uključivati i uspostavu programa proširene odgovornosti proizvođača, kojima se pokriva pojedinačno ili kolektivno ispunjavanje obveza povezanih s proširenom odgovornosti proizvođača. Ti programi sadrže skup pravila kojima se definiraju posebne operativne i/ili financijske obveze proizvođača proizvoda, kojima se odgovornost proizvođača proširuje na stanje životnog ciklusa proizvoda nakon što ga potrošač upotrijebi. Države članice donose takve programe u najmanju ruku za ambalažu, kako je definirano u članku 3. točki (1) Direktive 94/62/EZ, električnu i elektroničku opremu, kako je definirano u članku 3. stavku 1. točki (a) Direktive 2012/19/EU, baterije i akumulatore, kako je definirano u članku 3. točki 1. Direktive 2006/66/EZ te za otpadna vozila, kako je definirano u članku 2. točki. 2. Direktive 2000/53/EZ.
(aa) u stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
2. Države članice mogu poduzeti odgovarajuće mjere kako bi potakle razvoj proizvoda koji umanjuju učinak proizvoda na okoliš i proizvodnju otpada u tijeku proizvodnje i daljnje uporabe proizvoda te kako bi osigurale da se oporaba i zbrinjavanje proizvoda koji su postali otpad provode u skladu s člancima 4. i 13.
„2. Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kojima se proizvođači potiču na poboljšanje dizajna proizvoda i dijelova proizvoda kako bi poboljšali učinkovitu uporabu resursa, smanjili učinak proizvoda na okoliš i proizvodnju otpada u tijeku proizvodnje i daljnje uporabe proizvoda te kako bi osigurali da se oporaba i zbrinjavanje proizvoda koji su postali otpad provode u skladu s člancima 4. i 13.”
Tim se mjerama mogu poticati, među ostalim, razvoj, proizvodnja i marketing proizvoda koji su pogodni za višekratnu uporabu i tehnički trajni, a kad postanu otpad, pogodni za pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje kako bi se omogućila pravilna provedba hijerarhije otpada. Mjerama bi trebalo uzeti u obzir učinak proizvoda tijekom cijelog njihova životnog vijeka.
Tim se mjerama potiču, među ostalim, razvoj, proizvodnja i marketing proizvoda i materijala koji su pogodni za višekratnu uporabu, tehnički su trajni i lako se mogu popraviti, a kad postanu otpad i pripreme se za ponovnu uporabu ili se recikliraju, pogodni su za stavljanje na tržište kako bi se omogućila pravilna provedba hijerarhije otpada. Mjerama se uzima u obzir učinak proizvoda tijekom cijelog njihova životnog vijeka zajedno s potencijalom za, po potrebi, višekratno recikliranje i hijerarhiju otpada.
„2.a Države članice do [umetnuti datum 36 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive] i svake tri godine nakon tog datuma obavještavaju Komisiju o mjerama koje su usvojile s skladu sa stavcima 1. i 2. Komisija objavljuje primljene obavijesti.”
4. Proširena odgovornost proizvođača primjenjuje se ne dovodeći u pitanje odgovornost za gospodarenje otpadom kako se predviđa člankom 15. stavkom 1. i ne dovodeći u pitanje postojeće zakonodavstvo o posebnim tijekovima otpada i posebnim proizvodima.
„4. Proširena odgovornost proizvođača primjenjuje se ne dovodeći u pitanje odgovornost za gospodarenje otpadom kako se predviđa člankom 15. stavkom 1. Odredbama članaka 8. i 8.a ne dovode se u pitanje odredbe koje se tiču proširene odgovornosti proizvođača iz drugih pravnih akata Unije.”;
5. Komisija organizira razmjenu informacija među državama članicama i sudionicima uključenima u programe odgovornosti proizvođača o praktičnoj provedbi zahtjeva definiranih člankom 8.a i o najboljim praksama za osiguranje odgovarajućeg upravljanja programima proširene odgovornosti proizvođača i prekogranične suradnje među njima. To, među ostalim, uključuje razmjenu informacija o organizacijskim značajkama i praćenju organizacija za odgovornost proizvođača, odabiru subjekata za gospodarenje otpadom i sprečavanju bacanja otpada u okoliš. Komisija objavljuje rezultate razmjene informacija.
5. Najkasnije ... [umetnuti datum šest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive] Komisija uspostavlja platformu za razmjenu informacija među državama članicama, organizacijama civilnog društva, regionalnim i lokalnim vlastima i sudionicima uključenima u programe odgovornosti proizvođača o praktičnoj provedbi zahtjeva definiranih člankom 8.a i o najboljim praksama za osiguranje odgovarajućeg upravljanja programima proširene odgovornosti proizvođača i prekogranične suradnje među njima te neometanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta. To, među ostalim, uključuje razmjenu informacija o organizacijskim značajkama i praćenju organizacija za odgovornost proizvođača, razvoju usklađenih kriterija za financijske doprinose iz članka 8.a stavka 4. točke (b), odabiru subjekata za gospodarenje otpadom i sprečavanju nastanka otpada i bacanja otpada u okoliš. Komisija objavljuje rezultate razmjene informacija i može dati smjernice o relevantnim aspektima.
Najkasnije ... [umetnuti datum 12 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive], na temelju studije i uzimajući u obzir informacije dobivene putem platforme, Komisija donosi smjernice o utvrđivanju financijskih doprinosa iz članka 8.a stavka 4. točke (b). Kako bi se osigurala usklađenost na unutarnjem tržištu, Komisija može donijeti delegirane akte u skladu s člankom 38.a u cilju dopune ove Direktive uvođenjem usklađenih zahtjeva kojih se države članice trebaju pridržavati pri utvrđivanju financijskih doprinosa iz članka 8.a stavka 4. točke (b).
Amandman 127 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 8. Direktiva 2008/98/EZ Članak 8.a – naslov
Opći zahtjevi za programe proširene odgovornosti proizvođača
Opći minimalni zahtjevi za programe proširene odgovornosti proizvođača
— na jasan način definiraju uloge i odgovornosti proizvođača proizvoda koji stavljaju robu na tržište Unije, organizacija koje u njihovo ime provode proširenu odgovornost proizvođača, privatnih ili javnih subjekata za gospodarenje otpadom, lokalnih tijela i, prema potrebi, priznatih subjekata za pripremu za ponovnu uporabu,
— na jasan način definiraju uloge i odgovornosti svih uključenih dionika, među njima i proizvođača proizvoda koji stavljaju robu na tržište Unije, organizacija koje u njihovo ime provode proširenu odgovornost proizvođača u okviru kolektivnih programa, privatnih ili javnih subjekata za gospodarenje otpadom, distributera, regionalnih i lokalnih tijela i, prema potrebi, mreža za ponovnu uporabu i popravak, poduzeća socijalne ekonomije te priznatih subjekata za pripremu za ponovnu uporabu,
— definiraju mjerljivi ciljevi u području gospodarenja otpadom, u skladu s hijerarhijom otpada, u cilju postizanja barem kvantitativnih ciljeva relevantnih za program kako su utvrđeni ovom Direktivom, Direktivom 94/62/EZ, Direktivom 2000/53/EZ, Direktivom 2006/66/EZ i Direktivom 2012/19/EU;
— definiraju mjerljivi ciljevi u području smanjenja otpada i gospodarenja otpadom, u skladu s hijerarhijom otpada, u cilju postizanja barem kvantitativnih ciljeva relevantnih za program kako su utvrđeni ovom Direktivom, Direktivom 94/62/EZ, Direktivom 2000/53/EZ, Direktivom 2006/66/EZ i Direktivom 2012/19/EU;
— utvrdi sustav izvješćivanja radi prikupljanja podataka o proizvodima koje na tržište Unije stavljaju proizvođači koji podliježu proširenoj odgovornosti proizvođača. Nakon što ti proizvodi postanu otpad, sustavom izvješćivanja osigurava se sakupljanje podataka o prikupljanju i obradi tog otpada uz navođenje, prema potrebi, tokova otpadnih materijala,
— utvrdi sustav izvješćivanja radi prikupljanja pouzdanih i točnih podataka o proizvodima koje na tržište Unije stavljaju proizvođači koji podliježu proširenoj odgovornosti proizvođača. Nakon što ti proizvodi postanu otpad, sustavom izvješćivanja osigurava se sakupljanje pouzdanih i točnih podataka o prikupljanju i obradi tog otpada uz navođenje, prema potrebi, tokova otpadnih materijala,
– osigura jednako postupanje, bez diskriminacije, prema proizvođačima proizvoda i u pogledu malih i srednjih poduzeća.
– osigura jednako postupanje, bez diskriminacije, prema proizvođačima proizvoda, kao i prema pružateljima usluga prikupljanja, prijevoza i prerade te u pogledu malih i srednjih poduzeća.
2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su posjednici otpada obuhvaćeni programima proširene odgovornosti proizvođača u skladu s člankom 8. stavkom 1. obaviješteni o dostupnim sustavima prikupljanja otpada i sprečavanju bacanja otpada u okoliš. Države članice poduzimaju i mjere kojima potiču posjednike otpada na sudjelovanje u postojećim sustavima odvojenog prikupljanja, posebno gospodarskim poticajima ili propisima, ovisno o slučaju.
2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su posjednici otpada obuhvaćeni programima proširene odgovornosti proizvođača u skladu s člankom 8. stavkom 1. obaviješteni o dostupnim sustavima ponovnog preuzimanja, mrežama za ponovnu uporabu i popravak, priznatoj obuci namijenjenoj subjektima za pripremu za ponovnu uporabu, sustavima prikupljanja otpada i sprečavanju bacanja otpada u okoliš. Države članice poduzimaju i mjere kojima potiču posjednike otpada da preuzmu odgovornost i svoj otpad odlažu u postojeće sustave odvojenog prikupljanja, posebno gospodarskim poticajima ili propisima, ovisno o slučaju.
Amandman 133 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 8. Direktiva 2008/98/EZ Članak 8.a – stavak 3. – točka a
(a) imaju jasno definiran raspon u smislu zemljopisnog područja, proizvoda i materijala;
(a) imaju jasno definiran raspon u smislu zemljopisnog područja, proizvoda i materijala koji se temelji na prodajnom području i bez ograničavanja tih područja na teritorije u kojima je prikupljanje i gospodarenje otpadom profitabilno;
Amandman 134 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 8. Direktiva 2008/98/EZ Članak 8.a – stavak 3. – točka b
(b) raspolažu potrebnim operativnim i financijskim sredstvima za ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača;
Amandman 135 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 8. Direktiva 2008/98/EZ Članak 8.a – stavak 3. – točka d – alineja 2.
— financijskim doprinosima koje uplaćuju proizvođači,
— u okviru kolektivnih programa, financijskim doprinosima koje proizvođači plaćaju po prodanoj jedinici ili toni proizvoda koji je stavljen na tržište;
Amandman 136 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 8. Direktiva 2008/98/EZ Članak 8.a – stavak 3. – točka d – alineja 3.
— postupku odabira subjekata za gospodarenje otpadom.
— u okviru kolektivnih programa, postupku odabira subjekata za gospodarenje otpadom;
Amandman 137 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 8. Direktiva 2008/98/EZ Članak 8.a – stavak 3. – točka d – alineja 3.a (nova)
— ostvarenju ciljeva u pogledu smanjenja otpada i ciljeva u pogledu gospodarenja otpadom iz druge alineje stavka 1.
Amandman 139 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 8. Direktiva 2008/98/EZ Članak 8.a – stavak 4. – točka a – uvodni dio i alineja 1.
(a) da se njima pokriva cjelokupni trošak gospodarenja otpadom za proizvode koje stavljaju na tržište Unije, uključujući:
(a) da se njima pokriva cjelokupni trošak gospodarenja otpadom za proizvode koje stavljaju na tržište Unije, kako slijedi:
– troškove postupaka odvojenog prikupljanja, sortiranja i obrade potrebnih za ispunjavanje ciljeva u području gospodarenja otpadom iz stavka 1., druge alineje, uzimajući u obzir prihode od ponovne uporabe ili prodaje sirovina od njihovih proizvoda,
– troškove postupaka odvojenog prikupljanja, sortiranja, prijevoza i obrade potrebnih za odgovarajuće gospodarenje otpadom, uzimajući u obzir prihode od ponovne uporabe ili prodaje sekundarnih sirovina od njihovih proizvoda,
Amandman 140 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 8. Direktiva 2008/98/EZ Članak 8.a – stavak 4. – točka b
(b) da su modulirani na temelju stvarnog troška na kraju vijeka uporabe pojedinačnih proizvoda ili skupina sličnih proizvoda, posebno uzimajući u obzir mogućnost njihove ponovne uporabe i recikliranja;
(b) u okviru kolektivnih programa, da su modulirani na temelju stvarnog troška na kraju vijeka uporabe pojedinačnih proizvoda ili skupina sličnih proizvoda, posebno uzimajući u obzir njihovo trajanje, mogućnost njihova popravka, njihove ponovne uporabe i recikliranja te prisutnost opasnih tvari, pri čemu se zauzima pristup životnog ciklusa i djeluje u skladu sa zahtjevima relevantnog prava Unije te, po potrebi, na temelju usklađenih kriterija kako bi se zajamčilo neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta;
Amandman 141 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 8. Direktiva 2008/98/EZ Članak 8.a – stavak 4. – točka c
(c) da se temelje na optimiziranom trošku pruženih usluga u slučajevima kad su javni subjekti za gospodarenje otpadom odgovorni za provedbu operativnih zadaća u ime programa proširene odgovornosti proizvođača.
(c) da se temelje na optimiziranom trošku pruženih usluga u slučajevima kad su javni subjekti za gospodarenje otpadom odgovorni za provedbu operativnih zadaća u ime programa proširene odgovornosti proizvođača. Optimizirani trošak usluge transparentan je i odražava troškove s kojima se susreću javni subjekti za gospodarenje otpadom prilikom provedbe operativnih zadaća u ime programa proširene odgovornosti proizvođača.
Države članice uspostavljaju odgovarajući okvir za praćenje i provedbu kako bi osigurale da proizvođači proizvoda izvršavaju svoje obveze u pogledu proširene odgovornosti proizvođača, da se financijska sredstva pravilno upotrebljavaju te da svi sudionici uključeni u provedbu programa dostavljaju pouzdane podatke.
Države članice uspostavljaju odgovarajući okvir za praćenje i provedbu kako bi osigurale da proizvođači proizvoda izvršavaju svoje obveze u pogledu proširene odgovornosti proizvođača, uključujući i kada je riječ o prodaji na daljinu, da se financijska sredstva pravilno upotrebljavaju te da svi sudionici uključeni u provedbu programa dostavljaju pouzdane podatke.
Ako na državnom području države članice više organizacija provodi obveze u pogledu proširene odgovornosti proizvođača u ime proizvođača, država članica uspostavlja neovisno tijelo za nadzor provedbe obveza u pogledu proširene odgovornosti proizvođača.
Države članice imenuju ili uspostavljaju neovisno tijelo koje će nadzirati provedbu obveza u pogledu proširene odgovornosti proizvođača, a posebno provjeravati poštuju li organizacije koje provode proširenu odgovornost proizvođača zahtjeve iz ove Direktive.
6. Države članice uspostavljaju platformu kako bi osigurale redovan dijalog dionika uključenih u provedbu proširene odgovornosti proizvođača, uključujući privatne ili javne subjekte za gospodarenje otpadom, lokalna tijela i, ovisno o slučaju, priznate subjekte za pripremu za ponovnu uporabu.
6. Države članice imenuju ili uspostavljaju platformu kako bi osigurale redovan dijalog svih dionika uključenih u provedbu proširene odgovornosti proizvođača, uključujući proizvođače i distributere, privatne ili javne subjekte za gospodarenje otpadom, dionike socijalne ekonomije, lokalna tijela, organizacije civilnog društva i, ovisno o slučaju, mreže za ponovnu uporabu i popravak te priznate subjekte za pripremu za ponovnu uporabu.
-1. Države članice u cilju sprečavanja nastanka otpada teže ostvarenju barem sljedećih ciljeva:
(a) znatno smanjenje stvaranja otpada;
(b) odvajanje stvaranja otpada od gospodarskog rasta;
(c) postupna zamjena posebno zabrinjavajućih tvari definiranih u članku 57. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 ako postoje odgovarajuće alternativne tvari ili tehnologije koje su ekonomski i tehnički održive;
(d) cilj Unije koji se odnosi na smanjenje otpada od hrane za 30 % do 2025. i za 50 % do 2030. u usporedbi s razinama iz 2014.;
(e) cilj Unije koji se odnosi na smanjenje morskog otpada za 30 % do 2025. i za 50 % do 2030. u usporedbi s razinama iz 2014.;
1. Države članice poduzimaju mjere za sprečavanje nastanka otpada. Tim se mjerama:
1. Kako bi postigle cilj iz stavka -1., države članice poduzimaju unajmanju ruku sljedeće mjere:
– potiče uporaba proizvoda koji su učinkoviti u smislu resursa, trajni, mogu se popravljati i reciklirati,
– potiču i podržavaju modele održive proizvodnje i potrošnje te uporaba proizvoda koji su učinkoviti u smislu resursa, trajni te se mogu lako dijeliti, ponovno uporabiti, popraviti i reciklirati;
— odvraćaju od stavljanja na tržište proizvoda s planiranim zastarijevanjem;
— utvrđuju i ciljaju proizvodi koji su glavni izvori sirovina od izrazite važnosti za gospodarstvo Unije i čija je nabava povezana s velikim rizikom, kako bi se spriječilo da ti proizvodi postanu otpad,
— utvrđuju i ciljaju proizvodi koji su glavni izvori sirovina od izrazite važnosti za gospodarstvo Unije i čija je nabava povezana s velikim rizikom, kako bi se spriječilo da ti proizvodi postanu otpad;
– potiče uspostava sustava kojima se promiču aktivnosti ponovne uporabe, posebno električne i elektroničke opreme, tekstila i namještaja,
– potiču produljenje životnog vijeka proizvoda kada bi to moglo pogodovati zaštiti okoliša te podržavaju uspostavu sustava kojima se promiču aktivnosti popravka, ponovne uporabe te ponovne proizvodnje i obnove iz članka 9.a;
– smanjuje nastanak otpada u postupcima povezanima s industrijskom proizvodnjom, vađenjem minerala, izgradnjom i rušenjem, uzimajući u obzir najbolje dostupne tehnike,
– smanjuju nastanak otpada u postupcima povezanima s industrijskom proizvodnjom, proizvodnjom, vađenjem minerala, izgradnjom i rušenjem, među ostalim koristeći se i primjerice revizijom prije rušenja te u procesima povezanima s trgovinom i uslugama, uzimajući u obzir najbolje dostupne tehnike i primjere najbolje prakse;
– sprečava nastanak otpada od hrane u primarnoj proizvodnji, u preradi i proizvodnji, u maloprodaji i ostaloj distribuciji hrane, u restoranima i na mjestima na kojima se poslužuje hrana te u kućanstvima.
– u potpunosti sprečavaju nastanak otpada;
– smanjuju gubitke hrane uzduž cijelog hranidbenog lanca, uključujući primarnu proizvodnju, prijevoz i skladištenje;
– sprečavaju bacanje otpada u okoliš tako da utvrđuju koji su proizvodi glavni izvor stvaranja otpada u okolišu; uključujući morski okoliš, te poduzimaju radnje za smanjenje otpada nastalog iz tih izvora;
– osiguravaju informiranost potrošača i dionika koji se bave preradom otpada o posebno zabrinjavajućim tvarima u hranidbenom lancu;
– razvijaju i podržavaju kampanje za podizanje osviještenosti o problemima povezanima sa sprečavanjem stvaranja otpada i bacanjem otpada u okoliš.
2. Države članice prate i procjenjuju provedbu mjera za sprečavanje nastanka otpada. U tu svrhu upotrebljavaju odgovarajuće kvalitativne i kvantitativne pokazatelje i ciljeve, posebno u smislu količine komunalnog otpada po stanovniku koja se odlaže ili podliježe energetskoj oporabi.
2. Države članice prate i procjenjuju provedbu mjera za sprečavanje nastanka otpada. U tu svrhu upotrebljavaju odgovarajuće kvalitativne i kvantitativne pokazatelje i ciljeve, posebno u smislu količine nastalog komunalnog otpada po stanovniku i količine komunalnog otpada koja se odlaže ili podliježe energetskoj oporabi.
2.a Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 38.a radi dopune ove Direktive uvođenjem pokazatelja za mjerenje napretka u smanjenju stvaranja otpada i provedbi mjera za sprečavanje nastanka otpada iz stavka 1. ovog članka. Ti se delegirani akti donose unutar razdoblja od 18 mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive.
3. Države članice prate i procjenjuju provedbu svojih mjera za sprečavanje nastanka otpada od hrane njegovim mjerenjem na temelju metodologija utvrđenih u skladu sa stavkom 4.
3. Države članice prate i procjenjuju provedbu svojih mjera za sprečavanje nastanka otpada od hrane mjerenjem njegove razine na temelju zajedničke metodologije. Komisija do 31. prosinca 2017. donosi delegirani akt u skladu s člankom 38.a kako bi dopunila ovu Direktivu utvrđivanjem metodologije, uključujući minimalne zahtjeve kvalitete, za ujednačeno mjerenje razina otpada od hrane. Tom se metodologijom u obzir uzimaju mjere za sprečavanje nastanka otpada koje su provedene zahvaljujući donacijama ili drugim načinima sprečavanja stvaranja otpada od hrane.
3.a Komisija do 31. prosinca 2020. razmatra mogućnost uspostavljanja obvezujućih ciljeva za sprečavanje stvaranja otpada od hrane na razini Unije koje treba ispuniti do 2025. i do 2030. na osnovi izračuna u skladu sa zajedničkom metodologijom utvrđenom na osnovi stavka 3. U tu svrhu Komisija sastavlja izvješće, i prema potrebi mu prilaže zakonodavni prijedlog, te ga dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.
3.b Države članice prate i procjenjuju provedbu svojih mjera za sprečavanje nastanka kopnenog otpada koji završi u moru mjerenjem njegove razine na temelju zajedničke metodologije. Komisija do 31. prosinca 2017. donosi delegirani akt u skladu s člankom 38.a kako bi utvrdila metodologiju za ravnomjerno mjerenje razina kopnenog otpada koji završi u moru, uključujući minimalne zahtjeve kvalitete.
3.c Komisija do 31. prosinca 2018. razmatra mogućnost uspostavljanja ciljeva za sprečavanje stvaranja otpada na razini Unije koje treba ispuniti do 2025. i do 2030. na osnovi zajedničkog pokazatelja izračunatog u odnosu na ukupnu količinu komunalnog otpada stvorenu po stanovniku. U tu svrhu Komisija sastavlja izvješće, i prema potrebi mu prilaže zakonodavni prijedlog, te ga dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.
4. Komisija može donijeti provedbene akte kako bi utvrdila pokazatelje za mjerenje cjelokupnog napretka provedbe mjera za sprečavanje stvaranja otpada. Kako bi osigurala ujednačeno mjerenje razina otpada od hrane, Komisija donosi provedbeni akt radi uspostave zajedničke metodologije, uključujući minimalne zahtjeve u smislu kvalitete. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 39. stavka 2.”;
5. Europska agencija za okoliš svake godine objavljuje izvješće u kojem opisuje napredak u pogledu sprečavanja stvaranja otpada za svaku državu članicu i za Uniju kao cjelinu, uključujući odvajanje stvaranja otpada od gospodarskog rasta i prelazak na kružno gospodarstvo.
1. Države članice podržavaju uspostavljanje sustava kojima se promiču aktivnosti ponovne uporabe i produživanja životnog vijeka proizvoda, pod uvjetom da se ne dovedu u pitanje kvaliteta i sigurnost proizvoda.
2. Države članice poduzimaju mjere za promicanje ponovne uporabe proizvoda, osobito onih koji sadrže velike količine kritičnih sirovina. Te mjere mogu uključivati poticanje osnivanja i podupiranja priznatih mreža za ponovnu uporabu, programa povrata pologa te povrata i ponovnog punjenja kao i zalaganje za ponovnu proizvodnju, preoblikovanje i prenamjenu proizvoda.
Države članice koriste ekonomske proizvode i mjere te mogu postaviti kvantitativne ciljeve.
3. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi subjekti za ponovnu uporabu imali pristup uputama za uporabu, rezervnim dijelovima, tehničkim informacijama ili bilo kojem drugom instrumentu, opremi ili softveru koji su potrebni za ponovnu uporabu proizvoda, ne dovodeći u pitanje prava intelektualnog vlasništva.”
1. Europska komisija aktivno promiče platforme za dijeljenje kao poslovni model. Komisija izgrađuje čvrstu vezu između tih platformi i novih smjernica za ekonomiju suradnje te istražuju sve moguće mjere kojima bi se mogli osigurati poticaji za njih, uključujući proširenu odgovornost proizvođača, javnu nabavu i ekološki dizajn.
2. Države članice podupiru uspostavljanje sustava kojima se promiču platforme za dijeljenje u svim sektorima.”
(9.c) U članku 10. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
2. Kad je to potrebno kako bi se poštovala odredba stavka 1. te kako bi se olakšala ili unaprijedila oporaba, otpad treba skupljati odvojeno ako je to praktično u tehničkom i ekonomskom smislu i sa stajališta okoliša i ne smije se miješati se s drugim otpadom ili drugim materijalom različitih svojstava.
„2. Kako bi se poštovao stavak 1. te kako bi se olakšala ili unaprijedila oporaba, otpad treba prikupljati odvojeno i ne smije se miješati s drugim otpadom ili drugim materijalom različitih svojstava.
Odstupanjem od prvog podstavka, države članice mogu izuzeti rijetko naseljena područja u kojima se pokazalo da odvojeno skupljanje ne daje najbolji ukupni rezultat za okoliš ako se u obzir uzme životni ciklus.
Države članice obavještavaju Komisiju ako namjeravaju primijeniti to izuzeće. Komisija revidira i ocjenjuje tu obavijest te ocjenjuje je li odstupanje opravdano, uzimajući u obzir ciljeve ove Direktive. Ako Komisija ne uloži prigovor u roku od devet mjeseci od primitka obavijesti, izuzeće se smatra prihvaćenim. U slučaju da uloži prigovor, Komisija donosi odluku i o njoj obavještava državu članicu.”
„2.a Države članice donose mjere kako bi osigurale da postrojenja za spaljivanje otpada ne prihvaćaju otpad koji je prikupljen odvojeno u skladu s člankom 11. stavkom 1. i člankom 22., uz iznimku ostataka koji su rezultat razvrstavanja tog otpada.”
1. Države članice prema potrebi poduzimaju mjere kako bi promicale aktivnosti pripreme za ponovnu uporabu, posebno potičući uspostavu mreža za ponovnu uporabu i popravak i potporu za te mreže, olakšavajući pristup tih mreža točkama za prikupljanje otpada te potičući primjenu ekonomskih instrumenata, kriterija za nabavu, kvantitativnih ciljeva ili druge mjere.
1. Države članice poduzimaju mjere kako bi promicale aktivnosti pripreme za ponovnu uporabu, među ostalim olakšavajući uspostavu i priznavanje subjekata i mreža za pripremu za ponovnu uporabu, posebno onih koji posluju kao socijalna poduzeća, olakšavajući pristup tih priznatih subjekata i mreža mreža točkama za prikupljanje otpada te potičući primjenu ekonomskih instrumenata, kriterija za nabavu, kvantitativnih ciljeva ili druge mjere.
Države članice poduzimaju mjere kako bi promicale visoku kvalitetu recikliranja i radi toga uvode odvojeno skupljanje otpada ako je to tehnički, ekološki i ekonomski izvedivo i potrebno kako bi se zadovoljili neophodni standardi kvalitete propisani za relevantne sektore recikliranja te za ostvarenje ciljeva utvrđenih stavkom 2.
Države članice poduzimaju mjere kako bi promicale visoku kvalitetu recikliranja i radi toga uvode odvojeno skupljanje otpada, kako je navedeno u članku 10. stavku 2., kako bi se zadovoljili neophodni standardi kvalitete propisani za relevantne sektore recikliranja.
(ab) U stavku 1. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„Podložno članku 10. stavku 2., do 2015. je godine odvojeno skupljanje potrebno uvesti barem za sljedeće materijale: papir, metal, plastika i staklo.
„Podložno članku 10. stavku 2., do 2015. odvojeno skupljanje potrebno je uvesti barem za sljedeće materijale: papir, metal, plastika i staklo. Osim toga, države članice do 2020. uvode obvezu odvojenog skupljanja tekstila.”;
Države članice poduzimaju mjere za promicanje sustava sortiranja građevinskog otpada i otpada od rušenja te barem sljedećeg: drva, agregata, metala, stakla i gipsa.
Države članice poduzimaju mjere za promicanje sustava sortiranja građevinskog otpada i otpada od rušenja te barem sljedećeg: drva, mineralnih frakcija (beton, cigla, pločice i keramika), metala, plastike, stakla i gipsa. Države članice mogu koristiti mjere iz Priloga IV.a.
Države članice potiču revizije prije rušenja kako bi sadržaj onečišćujućih tvari ili drugih nepoželjnih tvari u građevinskom otpadu i otpadu od rušenja svele na najmanju moguću mjeru i na taj način doprinijele visokokvalitetnom recikliranju.
„Države članice poduzimaju mjere za promicanje sustava sortiranja komercijalnog i industrijskog otpada barem za sljedeće: metale, plastiku, papir i karton, biološki otpad, staklo i drvo.”;
(bb) Uvodni dio stavka 2. zamjenjuje se sljedećim:
Kako bi se uskladile s ciljevima ove Direktive i približile europskom društvu koje reciklira svoj otpad uz visoku razinu iskoristivosti resursa, države članice poduzimaju potrebne mjere namijenjene za ostvarivanje sljedećih ciljeva:
„Kako bi se uskladile s ciljevima ove Direktive i približile europskom kružnom gospodarstvu s visokom razinom učinkovitosti uporabe resursa, države članice poduzimaju potrebne mjere namijenjene za ostvarivanje sljedećih ciljeva:”;
Amandman 168 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 10. – podtočka d Direktiva 2008/98/EZ Članak 11. – stavak 2. – točka c
(c) do 2025. pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada treba povećati na najmanje 60 % mase.
(c) do 2025. pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada treba povećati na najmanje 60 % mase stvorenog komunalnog otpada, pri čemu se najmanje 3 % ukupnog komunalnog otpada priprema za ponovnu uporabu;
Amandman 169 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 10. – podtočka d Direktiva 2008/98/EZ Članak 11. – stavak 2. – točka d
(d) do 2030. pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada treba povećati na najmanje 65 % mase.
(d) do 2030. pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada treba povećati na najmanje 70 % mase stvorenog komunalnog otpada, pri čemu se najmanje 5 % ukupnog komunalnog otpada priprema za ponovnu uporabu;
3. Estonija, Grčka, Hrvatska, Latvija, Malta, Rumunjska i Slovačka mogu dobiti dodatnih pet godina za ostvarenje ciljeva iz stavka 2. točaka (c) i (d). Država članica izvješćuje Komisiju da namjerava iskoristiti tu odredbu najkasnije 24 mjeseca prije odgovarajućih rokova utvrđenih stavkom 2. točkama (c) i (d). U slučaju produljenja država članica poduzima potrebne mjere za povećanje pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja komunalnog otpada na najmanje 50 % mase do 2025. te 60 % do 2030.
3. Država članica može zahtijevati produženje od pet godina kako bi ostvarila cilj iz točke (c) stavka 2. ako zadovolji sljedeće uvjete:
(a) do 2013. pripremila je za ponovnu uporabu i reciklirala manje od 20 % svojeg komunalnog otpada; i
(b) ne nalazi se na popisu država članica za koje postoji opasnost da neće ostvariti cilj da do 2025. najmanje 50 % svojeg komunalnog otpada pripreme za ponovnu uporabu ili recikliraju, u skladu s točkom (b) članka 11.b stavka 2.
Zahtjev za takvo produženje država članica upućuje Komisiji najmanje 24 mjeseca prije isteka roka utvrđenog u točki (c) stavka 2., ali ne prije objave izvješća iz članka 11.b koje se odnosi na ostvarenje cilja iz ovog stavka.
Uz obavijest se dostavlja i plan provedbe u kojem su navedene mjere potrebne za osiguranje usklađenosti s ciljevima prije novog roka. Plan uključuje i precizan raspored provedbe predloženih mjera i procjenu njihovih očekivanih učinaka.
Uz zahtjev za produženje dostavlja se i plan provedbe u kojem su navedene mjere potrebne za osiguranje usklađenosti s ciljem prije novog roka. Plan se sastavlja na temelju evaluacije postojećih planova za gospodarenje otpadom te uključuje i precizan raspored provedbe predloženih mjera i procjenu njihovih očekivanih učinaka.
Osim toga, plan iz trećeg podstavka zadovoljava u najmanju ruku sljedeće kriterije:
(a) koriste se primjereni ekonomski instrumenti u cilju pružanja poticaja za primjenu hijerarhije otpada iz članka 4. stavka 1. ove Direktive;
(b) sadrži učinkovitu i djelotvornu uporabu sredstava strukturnih i kohezijskih fondova i drugih mjera preko dokazivih dugoročnih ulaganja kojima je cilj financiranje razvoja infrastrukture za gospodarenje otpadom potrebne za postizanje relevantnih ciljeva;
(c) sadrži visokokvalitetne statističke podatke i pruža jasna predviđanja kapaciteta za gospodarenje otpadom i preostalog puta do postizanja ciljeva kako je navedeno u članku 11. stavku 2. ove Direktive, članku 6. stavku 1. Direktive 94/62/EZ i članku 5. stavcima 2.a, 2.b i 2.c Direktive 1999/31/EZ;
(d) sadrži program za sprečavanje nastanka otpada naveden u članku 29. ove Direktive.
Komisija ocjenjuje jesu li zahtjevi iz točaka od (a) do (d) četvrtog podstavka ispunjeni. Ako Komisija ne uloži prigovor na dostavljeni plan u roku od pet mjeseci od datuma njegova primitka, zahtjev za produženje roka smatra se prihvaćenim.
Ako uloži prigovore na predloženi plan, Komisija od dotične države članice traži da u roku od dva mjeseca nakon primitka tih prigovora podnese revidirani plan.
Komisija ocjenjuje revidirani plan u roku od dva mjeseca nakon što ga zaprimi te pismenim putem prihvaća ili odbija zahtjev za produženje roka. Ako Komisija u tom roku ne odgovori, zahtjev za produženje roka smatra se prihvaćenim.
Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o ishodu svojih odluka u roku od dva mjeseca od njihova donošenja.
Ako se produženje iz prvog podstavka odobri, ali država članica ne pripremi za ponovnu uporabu i ne reciklira najmanje 50 % svojeg komunalnog otpada do 2025., smatra se da se produženje automatski ukida.
3.a Država članica može zahtijevati produženje od pet godina kako bi ostvarila cilj iz stavka 2. točke (d) ako zadovolji sljedeće uvjete:
(a) djeluje u skladu s uvjetima iz točaka (a) i (b) prvog podstavka stavka 3.; i
(b) ne nalazi se na popisu država članica za koje postoji mogućnost da neće ostvariti cilj da do 2030. najmanje 60 % svojeg komunalnog otpada pripreme za ponovnu uporabu ili recikliraju, u skladu s člankom 11.b stavkom 2. točkom (b).
Kako bi zatražila produženje iz prvog podstavka ovog članka, država članica u skladu sa stavkom 3. ovog članka svoj zahtjev upućuje Komisiji najmanje 24 mjeseca prije isteka roka utvrđenog u točki (d) stavka 2. ovog članka, ali ne prije objave izvješća iz članka 11.b koje se odnosi na ostvarenje cilja iz ovog stavka.
Ako se to produženje odobri, ali država članica ne pripremi za ponovnu uporabu i ne reciklira najmanje 60 % svojeg komunalnog otpada do 2030., smatra se da se produženje automatski ukida.
4. Najkasnije do 31. prosinca 2024. Komisija ispituje cilj utvrđen stavkom 2. točkom (d) u cilju njegova povećanja te razmatra utvrđivanje ciljeva za ostale tokove otpada. U tu svrhu se izvješće Komisije i prema potrebi priloženi prijedlog dostavljaju Europskom parlamentu i Vijeću.
4. Najkasnije do 31. prosinca 2024. Komisija ispituje cilj utvrđen stavkom 2. točkom (d) i napredak prema njegovu ostvarenju u cilju njegova povećanja, razmatrajući najbolje prakse i mjere koje države članice poduzimaju radi ostvarenja tog cilja. U tu svrhu se izvješće Komisije i prema potrebi priloženi prijedlog dostavljaju Europskom parlamentu i Vijeću.
4.a Komisija razmatra mogućnost uspostavljanja ciljeva u pogledu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja koje će trebati ispuniti do 2025. i do 2030. i koji će se primjenjivati na trgovački otpad, neopasni industrijski otpad i druge tokove otpada. U tu svrhu Komisija do 31. prosinca 2018. sastavlja izvješće, i prema potrebi mu prilaže zakonodavni prijedlog, te ga dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.
4.b Komisija razmatra mogućnost uspostavljanja ciljeva u pogledu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja koje će trebati ispuniti do 2025. i do 2030. i koji će se primjenjivati na građevinski otpad i otpad od rušenja. U tu svrhu Komisija do 31. prosinca 2018. sastavlja izvješće, i prema potrebi mu prilaže zakonodavni prijedlog, te ga dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.
1. Za potrebe izračuna jesu li ostvareni ciljevi utvrđeni člankom 11. stavkom 2. točkama (c) i (d) te člankom 11. stavkom 3.,
1. Za potrebe izračuna jesu li ostvareni ciljevi utvrđeni člankom 11. stavkom 2. točkama (c) i (d) te člankom 11. stavkom 3.,
(a) masa recikliranog komunalnog otpada smatra se masom količine otpada koja ulazi u konačni postupak recikliranja;
(a) masa recikliranog komunalnog otpada računa se kao masa količine otpada koja ulazi u konačni postupak recikliranja tijekom određene godine;
(b) masa komunalnog otpada pripremljenog za ponovnu uporabu smatra se masom komunalnog otpada koji je oporabio ili prikupio priznati subjekt za pripremu za ponovnu uporabu i koji je prošao sve potrebne postupke provjere, čišćenja i popravka kako bi se omogućila ponovna uporaba bez daljnjeg sortiranja ili prethodne obrade;
(b) masa komunalnog otpada pripremljenog za ponovnu uporabu računa se kao masa komunalnog otpada koji je tijekom određene godine oporabio ili prikupio priznati subjekt za pripremu za ponovnu uporabu i koji je prošao sve potrebne postupke provjere, čišćenja i popravka kako bi se omogućila ponovna uporaba bez daljnjeg sortiranja ili prethodne obrade;
(c) države članice mogu uključiti proizvode i sastavne dijelove koje su za ponovnu uporabu pripremili priznati subjekti za pripremu za ponovnu uporabu ili su pripremljeni u priznatim programima povrata pologa. Za izračun prilagođene stope komunalnog otpada koji je pripremljen za ponovnu uporabu i recikliran, uzimajući u obzir masu proizvoda i sastavnih dijelova pripremljenih za ponovnu uporabu, države članice upotrebljavaju provjerene podatke subjekata i primjenjuju formulu utvrđenu u Prilogu VI.
1.a Komisija stoga do 31. prosinca 2018. od europskih organizacija za normizaciju traži da razviju standarde europske kvalitete za otpadne materijale koji ulaze u konačni postupak recikliranja i za sekundarne sirovine, pogotovo plastiku, na temelju najboljih dostupnih praksi.
2. Kako bi osigurala usklađene uvjete za primjenu stavka 1. točaka (b) i (c) Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 38.a, čime utvrđuje minimalne zahtjeve u smislu kvalitete i operativne zahtjeve za određivanje subjekata za pripremu za ponovnu uporabu i priznatih programa povrata pologa, uključujući posebna pravila za prikupljanje, provjeru i dostavu podataka.
2. Kako bi osigurala usklađene uvjete za primjenu stavka 1. točaka (a) i (Bb) Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 38.a, čime utvrđuje minimalne zahtjeve u smislu kvalitete i operativne zahtjeve za određivanje priznatih subjekata za pripremu za ponovnu uporabu, programa povrata pologa i subjekata za konačno recikliranje, uključujući posebna pravila za prikupljanje, sljedivost, provjeru i dostavu podataka.
3. Odstupajući od stavka 1., masa izlazne količine svih postupaka sortiranja može se prijaviti kao masa recikliranog komunalnog otpada uz uvjet:
3. Države članice osiguravaju da se podaci o masi proizvoda i materijalima čuvaju pri napuštanju objekta oporabe ili recikliranja/pripreme za ponovnu uporabu (npr. masa izlazne količine otpada).
(a) da se izlazna količina otpada pošalje u konačni postupak recikliranja;
(b) da masa tvari ili materijala koji ne podliježu konačnom postupku recikliranja i koji se odlažu ili podliježu energetskoj oporabi ostane ispod 10 % ukupne mase koju će se prijaviti kao recikliranu.
4. Države članice uspostavljaju učinkovit sustav kontrole kvalitete i sljedivosti komunalnog otpada kako bi osigurale ispunjavanje uvjeta utvrđenih stavkom 3. točkama (a) i (b). Sustav se može sastojati od elektroničkih registara uspostavljenih u skladu s člankom 35. stavkom 4., tehničkih specifikacija za zahtjeve u pogledu kvalitete sortiranog otpada ili istovrijednih mjera za osiguranje pouzdanosti i točnosti prikupljenih podataka o recikliranom otpadu.
4. U skladu sa stavkom 2. države članice uspostavljaju učinkovit sustav kontrole kvalitete i sljedivosti komunalnog otpada kako bi osigurale poštovanje pravila utvrđenih stavkom 1. Sustav se može sastojati od elektroničkih registara uspostavljenih u skladu s člankom 35. stavkom 4., tehničkih specifikacija za zahtjeve u pogledu kvalitete sortiranog otpada ili istovrijednih mjera za osiguranje pouzdanosti i točnosti prikupljenih podataka o recikliranom otpadu. Države članice obavješćuju Komisiju o odabranoj metodi za kontrolu kvalitete i sljedivost.
5. Za potrebe izračuna jesu li ostvareni ciljevi utvrđeni člankom 11. stavkom 2. točkama (c) i (d) te člankom 11. stavkom 3., države članice mogu uzeti u obzir recikliranje metala koje se odvija u kombinaciji sa spaljivanjem proporcionalno udjelu spaljenoga komunalnog otpada, uz uvjet da reciklirani metali ispunjavaju određene zahtjeve u pogledu kvalitete.
5. Za potrebe izračuna jesu li ostvareni ciljevi utvrđeni člankom 11. stavkom 2. točkama (c) i (d) te člankom 11. stavkom 3. i nakon što Komisija donese delegirani akt iz stavka 6. ovog članka, države članice mogu uzeti u obzir recikliranje metala koje se odvija u kombinaciji sa spaljivanjem ili suspaljivanjem proporcionalno udjelu spaljenoga ili suspaljenoga komunalnog otpada, uz uvjet da reciklirani metali ispunjavaju određene zahtjeve u pogledu kvalitete i da je otpad sortiran prije spaljivanja ili da se poštovala obveza da se uvede odvojeno skupljanje za papir, metal, plastiku, staklo i biološki otpad.
6. Kako bi osigurala usklađene uvjete za primjenu stavka 5., Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 38.a kojima utvrđuje zajedničku metodologiju za izračun mase metala koji su reciklirani u kombinaciji sa spaljivanjem, uključujući kriterije kvalitete za reciklirane metale.
6. Kako bi osigurala usklađene uvjete za primjenu stavka 5., Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 38.a kojima utvrđuje zajedničku metodologiju za izračun mase metala koji su reciklirani u kombinaciji sa spaljivanjem ili suspaljivanjem, uključujući kriterije kvalitete za reciklirane metale.
1. Komisija u suradnji s Europskom agencijom za okoliš sastavlja izvješća o napretku prema ostvarenju ciljeva utvrđenih člankom 11. stavkom 2. točkama (c) i (d) i člankom 11. stavkom 3. najkasnije tri godine prije rokova utvrđenih navedenim odredbama.
1. Komisija u suradnji s Europskom agencijom za okoliš sastavlja izvješća o napretku prema ostvarenju ciljeva utvrđenih člankom 11. stavkom 2. točkama (c) i (d), člankom 11. stavcima 3. i 3.a i člankom 21. stavkom 1.a najkasnije tri godine prije rokova utvrđenih navedenim odredbama.
Amandman 184 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 12. Direktiva 2008/98/EZ Članak 11.b – stavak 2. – točka ba (nova)
(ba) primjere dobre prakse koji se primjenjuju diljem Unije i koji mogu poslužiti kao smjernica za napredovanje u ostvarenju ciljeva.
2.a U izvješćima iz stavka 1. po potrebi se razmatra provedba drugih zahtjeva ove Direktive, poput predviđenog ostvarenja ciljeva sadržanih u programima za sprečavanje nastanka otpada iz članka 29. te udjela i količine komunalnog otpada po stanovniku koja je zbrinuta ili podložna energetskoj oporabi.
„1.aDržave članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se do 2030. količina komunalnog otpada koji se odlaže na odlagališta smanji na najviše 10 % ukupne količine nastalog komunalnog otpada.”
„1.bKomisija revidira postupke zbrinjavanja navedene u Prilogu 1. U skladu s tom revizijom Komisija donosi delegirane akte kojima dopunjuje ovu Direktivu utvrđivanjem tehničkih kriterija i operativnih postupaka za postupke zbrinjavanja D2, D3, D4, D6, D7 i D12. Tim se delegiranim aktima po potrebi uvodi zabrana postupaka zbrinjavanja koji nisu usklađeni sa zahtjevima iz članka 13.”
„1.c Države članice poduzimaju posebne mjere kako bi spriječile izravno i neizravno zbrinjavanje otpada u morski okoliš. Države članice Komisiji podnose izvješće o mjerama poduzetima u svrhu provedbe ovog stavka 18 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive te svake dvije godine nakon tog datuma. Komisija objavljuje dvogodišnje izvješće na temelju informacija osiguranih u razdoblju od šest mjeseci.
Komisija donosi provedbene akte potrebne za utvrđivanje načina i pokazatelja za provedbu ovog stavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 39. stavka 2.”;
„4.a U skladu s Direktivom 2014/24/EU države članice mogu poduzeti mjere kako bi zajamčile da postupak odabira subjekata za gospodarenje otpadom, koji izvršavaju lokalne vlasti i organizacije koje provode proširenu odgovornost proizvođača u ime proizvođača proizvoda, sadrži socijalne klauzule kako bi se podržala uloga socijalnih i solidarnih poduzeća i platformi.”;
(12.e) U članku 18. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
3. Ako se opasan otpad miješa na način protivan stavku 1., postupak odvajanja potrebno je provesti, kad je to moguće i potrebno, podložno kriterijima tehničke i ekonomske provedivosti, kako bi se poštovale odredbe članka 13.
„3. Ako se opasan otpad miješa na način protivan stavku 1., ne dovodeći u pitanje članak 36. države članice osiguravaju da se odvajanje provodi kada je to tehnički izvedivo.
Ako odvajanje nije tehnički izvedivo, mješavina otpada obrađuje se u pogonu u kojemu je dopuštena obrada takve mješavine i pojedinih sastavnica te mješavine.”;
„Države članice do 1. siječnja 2020. uspostavljaju odvojene tokove za prikupljanje i zaprimanje opasnog otpada koji nastaje u kućanstvima kako bi zajamčile da se opasni otpad ispravno zbrinjava i da ne kontaminira druge tokove komunalnog otpada.”;
„Do ... [18 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive] Komisija sastavlja smjernice kako bi državama članicama pomogla i olakšala im sigurno prikupljanje opasnog otpada koji nastaje u kućanstvima i upravljanje njime.”;
Amandman 193 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 12.h (nova) Direktiva 2008/98/EZ Članak 21. – stavak 1. – točka a
(12.h) u članku 21. stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
(a) otpadna ulja odvojeno prikupljaju, kad je to tehnički izvedivo;
„(a) otpadna ulja prikupljaju odvojeno;”;
Amandman 194 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 12.i (nova) Direktiva 2008/98/EZ Članak 21. – stavak 1. – točka c
(12.i) u članku 21. stavku 1. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:
(c) kad je to tehnički i ekonomski održivo, ne miješaju otpadna ulja različitih karakteristika i da se otpadna ulja ne miješaju s drugim vrstama otpada ili tvarima, ako to miješanje sprečava njihovu obradu.
„(c) ne miješaju otpadna ulja različitih karakteristika i da se otpadna ulja ne miješaju s drugim vrstama otpada ili tvarima, ako to miješanje sprečava njihovu regeneraciju.”;
„1.aDržave članice poduzimaju potrebne mjere osmišljene kako bi se do 2025. regeneracija otpadnog ulja povećala i obuhvatila najmanje 85 % proizvedenog otpadnog ulja.
Otpadna ulja koja se pošalju drugoj državi članici u svrhu regeneracije u toj drugoj državi članici mogu se uzimati u obzir za ostvarenje navedenog cilja samo u onoj državi članici u kojoj se ta otpadna ulja prikupljaju te ako su zadovoljeni uvjeti koji se odnose na prekogranične pošiljke opasnog otpada iz Uredbe (EZ) br. 1013/2006.
Otpadna ulja koja se izvoze iz Unije radi regeneracije, pripreme za ponovnu uporabu ili recikliranjq uzimaju se u obzir za ostvarenje navedenog cilja države članice u kojoj su prikupljena ako, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1013/2006, izvoznik može dokazati da pošiljka otpada ispunjava zahtjeve te Uredbe te da se postupak regeneracije otpadnih ulja izvan Unije provodio u uvjetima koji su istovrijedni zahtjevima relevantnog zakonodavstva Unije u području zaštite okoliša.”;
(12.k) U članku 21. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
2. Radi odvojenog skupljanja otpadnih ulja i njihove pravilne obrade, države članice mogu u skladu sa svojim nacionalnim propisima primijeniti dodatne mjere, primjerice tehničke zahtjeve, odgovornost proizvođača, ekonomske instrumente ili dogovore na dobrovoljnoj osnovi.
„2. Kako bi se ispunile obveze iz stavaka 1. i 1.a, države članice mogu u skladu sa svojim nacionalnim propisima primijeniti dodatne mjere, primjerice tehničke zahtjeve, odgovornost proizvođača, ekonomske instrumente ili dogovore na dobrovoljnoj osnovi.
(12.l) U članku 21., stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
3. Ako otpadna ulja prema nacionalnom zakonodavstvu podliježu zahtjevima regeneracije, države članice mogu propisati da je takva otpadna ulja potrebno regenerirati ako je to tehnički provedivo, a kad se primjenjuju članci 11. odnosno 12. Uredbe (EZ) br. 1013/2006, mogu ograničiti prekogranične pošiljke otpadnih ulja sa svojeg teritorija do postrojenja za spaljivanje ili suspaljivanje kako bi dali prioritet regeneraciji otpadnih ulja.
„3. Kad se primjenjuju članci 11. odnosno 12. Uredbe (EZ) br. 1013/2006, države članice mogu ograničiti prekogranične pošiljke otpadnih ulja sa svojeg teritorija do postrojenja za spaljivanje ili suspaljivanje kako bi dale prioritet regeneraciji otpadnih ulja.”;
Države članice osiguravaju odvojeno prikupljanje biološkog otpada ako je to tehnički, ekološki i ekonomski izvedivo i potrebno za ispunjavanje relevantnih standarda u smislu kvalitete za kompost te za ostvarivanje ciljeva utvrđenih člankom 11. stavkom 2. točkama (a), (c) i (d) te člankom 11. stavkom 3.
1. Države članice osiguravaju odvojeno prikupljanje biološkog otpada na izvoru, u skladu s člankom 10. stavkom 2.
U skladu s člancima 4. i 13. države članice, prema potrebi, poduzimaju mjere kako bi poticale: (a) recikliranje, uključujući kompostiranje, i razlaganje biološkog otpada; (b) obradu biološkog otpada na način kojim se zadovoljava visoka razina zaštite okoliša; (c) uporabu materijala proizvedenih iz biološkog otpada koji su sigurni za okoliš.
2. Države članice u skladu s člancima 4. i 13. poduzimaju mjere, među kojima su i sljedivost te sustavi osiguranja kvalitete povezani s ulaznim i izlaznim količinama, kako bi se zajamčilo da se organskim recikliranjem biološkog otpada na neki način postiže visoka razina zaštite okoliša i da konačni proizvod zadovoljava relevantne standarde visoke kvalitete.
2.a Masa recikliranog biološkog otpada smatra se masom količine otpada koja ulazi u postupak organskog recikliranja tijekom određene godine.
Masa materijala ili tvari koje ne podliježu konačnom postupku recikliranja i koje se odlažu ili podliježu energetskoj oporabi ne prijavljuje se kao reciklirana.
2.b Komisija do 31. prosinca 2018. predlaže izmjenu Uredbe (EZ) br. 2150/2002 Europskog parlamenta i Vijeća1a kako bi uvela europske otpadne kodove za biološki komunalni otpad koji je odvojeno prikupljen na izvoru.
_______________
1a Uredba (EZ) br. 2150/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2002. o statističkim podacima o otpadu (SL L 332, 9.12.2002., str. 1.).
2.c Komisija do 31. prosinca 2018. od europskih organizacija za normizaciju traži da razviju europske standarde kvalitete za biološki otpad koji ulazi u organski postupak recikliranja, za kompost i za digestat na temelju najboljih dostupnih praksi.
Amandman 202 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 13.a (nova) Direktiva 2008/98/EZ Članak 24. – stavak 1. – točka b
(13.a) U članku 24. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:
„Države članice mogu izuzeti nadležna tijela iz vođenja registra društava ili poduzeća koja prikupljaju ili prevoze količine neopasnog otpada koje godišnje ne premašuju 20 tona.
Države članice mogu izuzeti nadležna tijela iz vođenja registra društava ili poduzeća koja prikupljaju ili prevoze količine neopasnog otpada koje godišnje ne premašuju 20 tona i količine opasnog otpada koje godišnje ne premašuju 2 tone.
1. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 38.a kojima se određuju minimalni tehnički standardi za postupke obrade za koje je potrebna dozvola u skladu s člankom 23. ako je dokazano da bi se tim minimalnim standardima ostvarila korist u smislu zaštite zdravlja ljudi i okoliša.
1. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 38.a kojima se određuju minimalni tehnički standardi za sve postupke obrade, posebno za odvojeno prikupljanje, sortiranje i recikliranje otpada, za koje je potrebna dozvola u skladu s člankom 23. ako je dokazano da bi se tim minimalnim standardima ostvarila korist u smislu zaštite zdravlja ljudi i okoliša.
Amandman 206 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 16. – podtočka a – podtočka ii. Direktiva 2008/98/EZ Članak 28. – stavak 3. – točka f
(f) mjere za suzbijanje svih oblika bacanja otpada u okoliš te za čišćenje svih vrsta otpadaka.
(f) mjere za suzbijanje i sprečavanje svih oblika bacanja otpada u okoliš te za čišćenje svih vrsta otpada u okolišu.
Amandman 207 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 16. – podtočka a – podtočka ii.a (nova) Direktiva 2008/98/EZ Članak 28. – stavak 3. – točka fa (nova)
(iia) dodaje se sljedeća točka:
„(fa) dostatne mogućnosti financiranja namijenjene lokalnim tijelima za promicanje sprečavanja nastanka otpada i razvoj optimalnih programa i infrastrukture za odvojeno prikupljanje, kako bi se poštovali ciljevi iz ove Direktive.”;
5. Planovi gospodarenja otpadom usklađeni su sa zahtjevima u pogledu planiranja gospodarenja otpadom iz članka 14. Direktive 94/62/EZ, ciljevima iz članka 11. stavaka 2. i 3. ove Direktive te zahtjevima iz članka 5. Direktive 1999/31/EZ.
5. Planovi gospodarenja otpadom usklađeni su sa zahtjevima u pogledu planiranja gospodarenja otpadom iz članka 14. Direktive 94/62/EZ, ciljevima iz članka 11. stavka 2. ove Direktive te zahtjevima iz članka 5. Direktive 1999/31/EZ.
1. Države članice uspostavljaju programe sprečavanja stvaranja otpada kojima se utvrđuju mjere za sprečavanje stvaranja otpada u skladu s člancima 1., 4. i 9.
1. Kako bi se doprinijelo ostvarenju ciljeva barem iz članka 1., članka 4. i članka 9. stavka -1., države članice uspostavljaju programe sprečavanja stvaranja otpada kojima se utvrđuju u najmanju ruku mjere za sprečavanje stvaranja otpada u skladu s člankom 9. stavkom 1.
(aa) u stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
Ti se programi integriraju u planove gospodarenja otpadom predviđene člankom 28. ili u programe drugih politika o zaštiti okoliša ili funkcioniraju kao samostalni programi. Za svaki takav program integriran u plan gospodarenja otpadom ili druge programe treba jasno utvrditi mjere sprečavanja nastanka otpada.
„Ti se programi integriraju u planove gospodarenja otpadom predviđene člankom 28. ili u programe drugih politika o zaštiti okoliša ili funkcioniraju kao samostalni programi. Za svaki takav program integriran u plan gospodarenja otpadom ili druge programe treba jasno utvrditi ciljeve i mjere sprečavanja nastanka otpada.”
(ab) u stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
2. U programima predviđenim u stavku 1. potrebno je navesti ciljeve sprečavanja nastanka otpada. Države članice trebaju opisati postojeće mjere za sprečavanje i vrednovati korisnost primjera mjera navedenih u Prilogu IV. ili druge primjerene mjere.
„2. U programima iz stavka 1. države članice opisuju barem provedbu mjera za sprečavanje iz članka 9. stavka 1. i njihov doprinos postizanju ciljeva iz članka 9. stavka -1. Države članice po potrebi opisuju doprinos instrumenata i mjera iz Priloga IV.a i vrednuju korisnost primjera mjera navedenih u Prilogu IV. ili druge primjerene mjere.”
„2.a Države članice donose posebne programe za sprečavanje nastanka otpada od hrane u okviru svojih nacionalnih programa sprečavanja nastanka otpada kako je navedeno u ovom članku.”;
(17.a) U članku 30. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
2. Europska agencija za okoliš pozvana je da u svoje godišnje izvješće uvrsti preispitivanje napretka postignutog u izradi i provedbi programa sprečavanja nastanka otpada.
„2. Europska agencija za okoliš svake dvije godine objavljuje izvješće koje sadrži preispitivanje napretka postignutog u izradi i provedbi programa sprečavanja nastanka otpada te postignuća u pogledu ciljeva programa za sprečavanja stvaranja otpada svake države članice i Unije u cjelini, uključujući odvajanje stvaranja otpada od gospodarskog rasta i prijelaz na kružno gospodarstvo.”;
4. Države članice uspostavljaju elektronički registar ili koordinirane registre za evidentiranje podataka o opasnom otpadu iz stavka 1. kojima je obuhvaćeno cijelo zemljopisno područje predmetne države članice. Države članice mogu uspostaviti takve registre za ostale tokove otpada, a posebno za one za koje su ciljevi utvrđeni zakonodavstvom Unije. Države članice upotrebljavaju podatke o otpadu o kojima su izvijestili industrijski subjekti iz Europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari uspostavljenog na temelju Uredbe (EZ) br. 166/2006 Europskog parlamenta i Vijeća(*).
4. Države članice uspostavljaju elektronički registar ili koordinirane registre ili koriste već postojeće elektroničke ili koordinirane registre za evidentiranje podataka o opasnom otpadu iz stavka 1. kojima je obuhvaćeno cijelo zemljopisno područje predmetne države članice. Države članice uspostavljaju takve registre barem za tokove otpada za koje su ciljevi utvrđeni zakonodavstvom Unije. Države članice upotrebljavaju podatke o otpadu o kojima su izvijestili industrijski subjekti iz Europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari uspostavljenog na temelju Uredbe (EZ) br. 166/2006 Europskog parlamenta i Vijeća(*).
1. Države članice Komisiji dostavljaju podatke o provedbi članka 11. stavka 2. točaka od (a) do (d) i članka 11. stavka 3. za svaku kalendarsku godinu. Navedene podatke dostavljaju elektroničkim putem u roku od 18 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju se prikupljaju podatci. Podatci se dostavljaju u formatu koji je utvrdila Komisija u skladu sa stavkom 6. Prvim izvješćem obuhvaćeni su podatci za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020.
1. Države članice Komisiji dostavljaju podatke o napretku prema ostvarenju ciljeva utvrđenih člankom 9. stavkom -1., člankom 11. stavkom 2. točkama od (a) do (d), člankom 11. stavcima 3. i 3.a. te člankom 21. za svaku kalendarsku godinu. Navedene podatke prikupljaju i obrađuju u skladu sa zajedničkom metodologijom iz stavka 6. ovog članka te ih dostavljaju elektroničkim putem u roku od 12 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju se prikupljaju podatci. Podatci se dostavljaju u formatu koji je utvrdila Komisija u skladu sa stavkom 6. Prvim izvješćem u pogledu ciljeva iz članka 11. stavka 2. točaka (c) i (d) i članka 11. stavka 3. obuhvaćeni su podatci za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020.
2. Države članice Komisiji dostavljaju podatke o provedbi članka 9. stavka 4. svake dvije godine. Navedene podatke dostavljaju elektroničkim putem u roku od 18 mjeseci od završetka izvještajnog razdoblja za koje se prikupljaju podatci. Podatci se dostavljaju u formatu koji je utvrdila Komisija u skladu sa stavkom 6. Prvim izvješćem obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2021.
3.a Za potrebe potvrde usklađenosti s člankom 11. stavkom 2. točkama (c) i (d), o količini otpada koji se priprema za ponovnu uporabu izvješćuje se odvojeno od količine otpada koji se priprema za recikliranje.
5. Komisija revidira dostavljene podatke u skladu s ovim člankom i objavljuje izvješće o rezultatima revizije. Izvješćem se procjenjuju organizacija prikupljanja podataka, izvori podataka i metodologija u uporabi u državama članicama te cjelovitost, pouzdanost, pravovremenost i dosljednost tih podataka. Procjena može uključivati posebne preporuke za poboljšanje. Izvješće se izrađuje svake tri godine.
5. Komisija revidira dostavljene podatke u skladu s ovim člankom i objavljuje izvješće o rezultatima revizije. Dok se usvoji delegirani akt iz stavka 6., izvješćem se ocjenjuje organizacija prikupljanja podataka, izvori podataka i metodologija u uporabi u državama članicama.U svakom slučaju, Komisija ocjenjuje cjelovitost, pouzdanost, pravovremenost i dosljednost podataka. Ocjena može uključivati posebne preporuke za poboljšanje. Izvješće se izrađuje devet mjeseci nakon prvog izvješćivanja država članica o podacima i svake tri godine nakon toga.
5.a U izvješću iz stavka 5. Komisija navodi i informacije o provedbi ove Direktive u cijelosti i ocjenjuje njezin utjecaj na okoliš i ljudsko zdravlje. Po potrebi izvješću se prilaže prijedlog izmjene ove Direktive.
6. Komisija donosi provedbene akte o utvrđivanju formata za dostavu podataka u skladu sa stavcima 1. i 2. te za izvješćivanje o postupcima nasipavanja.Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 39. stavka 2.
6. Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 38.a kako bi nadopunila ovu Direktivu uvođenjem zajedničke metodologije za prikupljanje i obradu podataka, organizaciju prikupljanja podataka i izvora podataka kao i pravila o formatu za dostavu podataka u skladu sa stavkom 1. i za izvješćivanje o pripremi za ponovnu uporabu i postupcima nasipavanja.
Kako bi se podržale mjere iz članka 1. Komisija je dužna najkasnije do 31. prosinca 2018.:
(a) izraditi izvješće o potrebi za ciljevima Unije, posebno za ciljem Unije u pogledu učinkovitosti uporabe resursa, i za transverzalnim regulatornim mjerama u području održive potrošnje i proizvodnje. Izvješće je, po potrebi, popraćeno zakonodavnim prijedlogom;
(b) izraditi izvješće u kojemu se razmatra dosljednost između regulatornih okvira Unije za proizvode, otpad i kemikalije radi utvrđivanja prepreka koje sprečavaju prijelaz na kružno gospodarstvo;
(c) izraditi izvješće kako bi se utvrdile interakcije između zakonodavnih akata koje mogu ometati razvoj sinergija između različitih gospodarskih sektora i spriječiti naknadnu uporabu nusproizvoda i pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje otpada za posebne primjene. To je izvješće po potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlogom ili smjernicama o načinima uklanjanja utvrđenih prepreka i oslobađanja tržišnog potencijala nusproizvoda i sekundarnih sirovina;
(d) predstaviti sveobuhvatnu reviziju zakonodavstva Unije u području ekološkog dizajna kako bi se proširilo područje njegove primjene na sve glavne proizvodne linije, uključujući skupine proizvoda koje nisu povezane s energijom, kako bi se postupno sve relevantne značajke učinkovitosti uporabe resursa uključile u obvezne zahtjeve za dizajn proizvoda te kako bi se prilagodile odredbe o ekološkim oznakama.”;
Amandman 222 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 21.a (nova) Direktiva 2008/98/EZ Članak 38. – naslov
(21.a) u članku 38. naslov se zamjenjuje sljedećim:
Preispitivanja i prilagodbe tehničkom napretku
„Razmjena informacija i najboljih praksi, tumačenje i prilagođavanje tehničkom napretku”
-1. Komisija uspostavlja platformu pomoću koje Komisije i države članice te regionalne i lokalne vlasti redovito i strukturirano razmjenjuju informacije i primjere najbolje prakse o praktičnoj provedbi zahtjeva iz ove Direktive kako bi osigurale odgovarajuće upravljanje, provedbu, prekograničnu suradnju i širenje primjera najbolje prakse i inovacija u području upravljanja otpadom.
Platforma se konkretno koristi za:
— razmjenu informacija i širenje primjera najbolje prakse u pogledu instrumenata i poticaja upotrijebljenih u skladu s člankom 4. stavkom 3. kako bi se potaknulo ostvarenje ciljeva iz članka 4.;
— razmjenu informacija i širenje primjera najbolje prakse u pogledu mjera iz članka 8. stavaka 1. i 2.;
— razmjenu informacija i širenje primjera najboljih praksi u pogledu sprečavanja stvaranja otpada i uvođenja sustava kojima se potiče ponovna uporaba i produženje životnog vijeka;
— razmjenu informacija i širenje primjera najbolje prakse u pogledu provedbe obveza koje se odnose na odvojeno prikupljanje;
— razmjenu informacija i širenje primjera najbolje prakse u pogledu instrumenata i poticaja za ostvarenje ciljeva iz članka 11. stavka 2. točaka (c) i (d) i članka 21.;
— širenje primjera najbolje prakse u pogledu razvoja mjera i sustava za praćenje tokova komunalnog otpada od sortiranja do konačnog postupka recikliranja, što je od ključne važnosti za kontroliranje kvalitete otpada i mjerenja gubitaka u tokovima otpada i postupcima recikliranja.
Komisija objavljuje rezultate te razmjene informacija i širenja primjera najbolje prakse.
Komisija može izraditi smjernice za tumačenje definicija oporabe i zbrinjavanja.
Komisija izrađuje smjernice za tumačenje definicija otpada, komunalnog otpada, sprečavanja, ponovne uporabe, pripreme za ponovnu uporabu, oporabe i zbrinjavanja.
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 2., članka 6. stavka 2., članka 7. stavka 1., članka 11.a stavka 2., članka 11.a stavka 6., članka 26., članka 27. stavka 1., članka 27. stavka 4. te članka 38. stavaka 1., 2. i 3. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme od [unijeti datum stupanja na snagu ove Direktive].
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 2., članka 6. stavka 2., članka 6. stavka 4., članka 7. stavka 1., članka 8. stavka 5., članka 9. stavka 2.a, članka 9. stavka 3., članka 9. stavka 3.a, članka 11.a stavka 2., članka 11.a stavka 6., članka 12. stavka 1.b, , članka 27. stavka 1., članka 27. stavka 4., članka 37. stavka 6., članka 38. stavka 1. te članka 38. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme od [unijeti datum stupanja na snagu ove Direktive].
3. 3. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 2., članka 6. stavka 2., članka 7. stavka 1., članka 11.a stavka 2., članka 11.a stavka 6., članka 26., članka 27. stavka 1., članka 27. stavka 4. te članka 38. stavaka 1., 2. i 3. Odlukom o opozivu okončava se delegiranje ovlasti koje je u toj odluci navedeno. Opozivom se proizvode učinci od dana nakon dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
3. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 2., članka 6. stavka 2., članka 6. stavka 4., članka 7. stavka 1., članka 8. stavka 5., članka 9. stavka 2.a, članka 9. stavka 3., članka 9. stavka 3.a, članka 11.a stavka 2., članka 11.a stavka 6., članka 12. stavka 1.b, članka 27. stavka 1., članka 27. stavka 4., članka 37. stavka 6., članka 38. stavka 1. te članka 38. stavka 2. Odlukom o opozivu okončava se delegiranje ovlasti koje je u toj odluci navedeno. Opozivom se proizvode učinci od dana nakon dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
3.a Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.
5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 5. stavkom 2., člankom 6. stavkom 2., člankom 7. stavkom 1., člankom 11.a stavkom 2., člankom 11.a stavkom 6., člankom 26., člankom 27. stavkom 1., člankom 27. stavkom 4. i člankom 38. stavcima 1., 2. i 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće na njega ne ulože prigovor u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću ili ako i Europski parlament i Vijeće prije isteka tog roka obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovor. To se razdoblje na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća produžuje za dva mjeseca.
5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 5. stavkom 2., člankom 6. stavkom 2., člankom 6. stavkom 4., člankom 7. stavkom 1., člankom 8. stavkom 5., člankom 9. stavkom 2.a, člankom 9. stavkom 3., člankom 9. stavkom 3.a, člankom 11.a stavkom 2., člankom 11.a stavkom 6., člankom 12. stavkom 1.b, člankom 27. stavkom 1., člankom 27. stavkom 4., člankom 37. stavkom 6., člankom 38. stavkom1. i člankom 38. stavkom 2. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće na njega ne ulože prigovor u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću ili ako i Europski parlament i Vijeće prije isteka tog roka obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovor. To se razdoblje na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća produžuje za dva mjeseca.
Amandman 230 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 24.a (nova) Direktiva 2008/98/EZ Prilog II. – točka R 13.a (nova)
(24.a) U Prilogu II. dodaje se sljedeća točka:
„R 13.a: priprema za ponovnu uporabu.”;
Amandman 231 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 24.b (nova) Direktiva 2008/98/EZ Prilog IV.a (novi)
(24.b) Prilog IV.a umeće se u skladu s Prilogom ovoj Direktivi.
Amandman 232 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 25. Direktiva 2008/98/EZ Prilog VI. (novi)
(25) Prilog VI. dodaje se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.
Briše se.
Amandman 233 Prijedlog direktive Prilog I. Direktiva 2008/98/EZ Prilog VI.
Metoda izračuna za pripremu proizvoda i sastavnih dijelova za ponovnu uporabu za potrebe članka 11. stavka 2. točaka (c) i (d) te članka 11. stavka 3.
Briše se.
Za izračun prilagođene stope recikliranja i pripreme za ponovnu uporabu u skladu s člankom 11. stavkom 2. točkama (c) i (d) te člankom 11. stavkom 3. države članice upotrebljavaju sljedeću formulu:
E: prilagođena stopa recikliranja i ponovne uporabe u određenoj godini;
A: masa komunalnog otpada recikliranog ili pripremljenog za ponovnu uporabu u određenoj godini;
R: masa proizvoda i sastavnih dijelova pripremljenih za ponovnu uporabu u određenoj godini;
P: masa komunalnog otpada nastalog u određenoj godini.
Okvirni popis instrumenata za promicanje prelaska na kružno gospodarstvo
1. Ekonomski instrumenti:
1.1 postupno povećavanje poreza za odlaganje na odlagališta i/ili naknada za sve kategorije otpada (komunalni, inertni, ostali);
1.2 uvođenje ili povećanje poreza i/ili naknada za spaljivanje;
1.3 uvođenje sustava „plati koliko baciš”;
1.4 mjere za poboljšanje ekonomičnosti postojećih i budućih sustava odgovornosti proizvođača;
1.5 proširenje područja primjene financijske i/ili operativne odgovornosti proizvođača na nove tokove otpada;
1.6 gospodarski poticaji tijelima lokalne vlasti za promicanje sprečavanja nastanka otpada te za razvoj i jačanje sustava odvojenog prikupljanja;
1.7 mjere za potporu razvoju sektora ponovne uporabe proizvoda;
1.8 mjere za ukidanje subvencija koje nisu u skladu s hijerarhijom otpada;
2. Ostale mjere:
2.1 održiva javna nabava kojom se promiče održiva proizvodnja i potrošnja;
2.2 tehničke i fiskalne mjere za potporu razvoju tržišta za ponovno korištene proizvode i reciklirane materijale (uključujući kompostirane) kao i za poboljšanje kvalitete recikliranih materijala;
2.3 primjena najboljih dostupnih tehnologija obrade otpada kojima je cilj uklanjanje posebno zabrinjavajućih tvari kada je to tehnički i ekonomski izvedivo;
2.4 mjere za povećanje javne osviještenosti o pravilnom gospodarenju otpadom i smanjenju količine otpada u okolišu, uključujući ad hoc kampanje za smanjenje količine otpada na izvoru i za postizanje visoke razine sudjelovanja u programima odvojenog prikupljanja;
2.5 mjere za postizanje odgovarajuće koordinacije, uključujući digitalnim sredstvima, među svim nadležnim javnim tijelima uključenima u gospodarenje otpadom te sudjelovanja drugih ključnih dionika;
2.6 korištenje europskim strukturnim i investicijskim fondovima u cilju financiranja razvoja infrastrukture za gospodarenje otpadom potrebne za postizanje relevantnih ciljeva.”.
Predmet je upućen natrag nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4. četvrtim podstavkom Poslovnika (A8-0034/2017).
Odlagališta otpada ***I
534k
67k
Amandmani koje je usvojio Europski parlament 14. ožujka 2017. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 1999/31/EZ o odlagalištima otpada (COM(2015)0594 – C8-0384/2015 – 2015/0274(COD))(1)
(-1) S obzirom na ovisnost Unije o uvozu sirovina i na brzo iscrpljivanje značajne količine prirodnih resursa u kratkoročnom razdoblju, glavni je izazov vratiti što više resursa na područje Unije te poticati prelazak na kružno gospodarstvo.
(-1.a) Gospodarenje otpadom treba pretvoriti u održivo upravljanje materijalima. Revizija Direktive o odlagalištima otpada nudi priliku da se taj cilj ostvari.
Amandman 3 Prijedlog direktive Uvodna izjava 1.
(1) Gospodarenje otpadom u Uniji trebalo bi poboljšati u cilju zaštite, očuvanja i poboljšanja kvalitete okoliša, zaštite ljudskog zdravlja, osiguranja razborite i racionalne uporabe prirodnih resursa te promicanja više kružnoga gospodarstva.
(1) Gospodarenje otpadom u Uniji trebalo bi poboljšati u cilju zaštite, očuvanja i poboljšanja kvalitete okoliša, zaštite ljudskog zdravlja, osiguranja razborite i racionalne uporabe prirodnih resursa, promicanja više kružnoga gospodarstva, povećanja energetske učinkovitosti te smanjenja ovisnosti Unije o resursima.
(1 a) U okviru kružnog gospodarstva trebalo bi provesti izričite odredbe Sedmog programa djelovanja za okoliš, u kojima se poziva na razvoj ciklusa netoksičnih materija kako bi se reciklirani otpad mogao koristiti kao glavni i pouzdan izvor sirovina za Uniju.
Amandman 5 Prijedlog direktive Uvodna izjava 2.
(2) Ciljeve utvrđene Direktivom Vijeća 1999/31/EZ14 kojima se određuju ograničenja za odlaganje otpada na odlagališta trebalo bi izmijeniti kako bi se njima bolje odražavala nastojanja Unije da prijeđe na kružno gospodarstvo i ostvari napredak u provedbi Inicijative za sirovine15 smanjenjem odlaganja otpada na odlagališta za neopasan otpad.
(2) Ciljeve utvrđene Direktivom Vijeća 1999/31/EZ14 kojima se određuju ograničenja za odlaganje otpada na odlagališta trebalo bi ojačati kako bi se njima bolje odražavala nastojanja Unije da prijeđe na kružno gospodarstvo i ostvari napredak u provedbi Inicijative za sirovine15 postupnim što većim smanjenjem odlaganja otpada na odlagališta za neopasan otpad. Komisija i države članice trebale bi se pobrinuti za to da se to uklapa u integriranu politiku kojom se jamči pravilna primjena hijerarhije otpada, doprinosi pomaku prema sprečavanju, ponovnoj upotrebi i recikliranju te sprečava prelazak s odlaganja otpada na njegovo spaljivanje.
________________
__________________
14 Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL L 182, 16.7.1999., str. 1.)
14 Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL L 182, 16.7.1999., str. 1.)
(4) Osim toga, radi osiguranja bolje usklađenosti zakonodavstva u području otpada, trebalo bi uskladiti definicije iz Direktive 1999/31/EZ s onima iz Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća16.
(4) Osim toga, radi osiguranja bolje usklađenosti zakonodavstva u području otpada, trebalo bi po potrebi uskladiti definicije iz Direktive 1999/31/EZ s onima iz Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća16.
__________________
__________________
16 Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).
16 Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).
Amandman 7 Prijedlog direktive Uvodna izjava 5.
(5) Iz daljnjeg ograničavanja odlaganja otpada na odlagališta, počevši od tokova otpada koji podliježu odvojenom prikupljanju (primjerice, plastika, metali, staklo, papir, biološki otpad) proizišle bi očite koristi za okoliš, gospodarstvo i društvo. Pri provedbi tih ograničenja za odlaganje otpada na odlagališta trebalo bi uzeti u obzir tehničku, ekološku ili gospodarsku izvedivost recikliranja ili drugih postupaka oporabe otpada preostalog pri odvojenom prikupljanju otpada.
(5) Iz daljnjeg ograničavanja odlaganja otpada na odlagališta, počevši od tokova otpada koji podliježu odvojenom prikupljanju (primjerice, plastika, metali, staklo, papir, biološki otpad), s ciljem da se prihvaća samo preostali otpad, proizišle bi očite koristi za okoliš, gospodarstvo i društvo. Dugoročna ulaganja u infrastrukturu i u istraživanje i inovacije imat će ključnu ulogu u smanjenju količine otpada preostalog pri odvojenom prikupljanju otpada, čije recikliranje ili drugi oblik oporabe trenutno nisu izvedivi zbog tehničkih ili ekonomskih razloga ili razloga povezanih s okolišem.
(5.a) Politički i društveni poticaj za daljnje ograničavanje odlaganja otpada kao održivog načina postupanja s prirodnim resursima unutar kružnog gospodarstva trebao bi poštovati hijerarhiju gospodarenja otpadom iz članka 4. Direktive 2008/98/EZ te bi se trebao striktno primjenjivati pristup u kojem sprečavanje ima prednost i kojim se poštuje načelo predostrožnosti.
Amandman 9 Prijedlog direktive Uvodna izjava 6.
(6) Biorazgradivi komunalni otpad čini velik dio komunalnog otpada. Odlaganje neobrađenog biorazgradivog otpada na odlagališta ima znatne negativne učinke na okoliš u smislu emisija stakleničkih plinova i onečišćenja površinskih voda, podzemnih voda, tla i zraka. Iako su Direktivom 1999/31/EZ već utvrđeni ciljevi u pogledu preusmjeravanja biorazgradivog otpada s odlagališta, trebalo bi odrediti daljnja ograničenja za odlaganje biorazgradivog otpada na odlagališta zabranom odlaganja biorazgradivog otpada koji je odvojeno prikupljen u skladu s člankom 22. Direktive 2008/98/EZ.
(6) Biorazgradivi komunalni otpad čini velik dio komunalnog otpada. Odlaganje neobrađenog biorazgradivog otpada na odlagališta ima znatne negativne učinke na okoliš u smislu emisija stakleničkih plinova i onečišćenja površinskih voda, podzemnih voda, tla i zraka. Iako su Direktivom 1999/31/EZ već utvrđeni ciljevi u pogledu preusmjeravanja biorazgradivog otpada s odlagališta, trebalo bi odrediti daljnja ograničenja za odlaganje biorazgradivog otpada na odlagališta zabranom odlaganja biorazgradivog otpada koji bi se trebao odvojeno prikupljati u skladu s člankom 22. Direktive 2008/98/EZ.
Amandman 10 Prijedlog direktive Uvodna izjava 7.
(7) Brojne države članice još nisu u potpunosti razvile potrebnu infrastrukturu za gospodarenje otpadom. Utvrđivanjem ciljeva u pogledu smanjenja odlaganja otpada na odlagališta dodatno će se olakšati odvojeno prikupljanje, sortiranje i recikliranje otpada te izbjeći moguće zadržavanje materijala koji se mogu reciklirati na dnu hijerarhije otpada.
(7) Brojne države članice još nisu u potpunosti razvile potrebnu infrastrukturu za gospodarenje otpadom. Utvrđivanjem jasnih i ambicioznih ciljeva u pogledu smanjenja odlaganja otpada na odlagališta dodatno će se potaknuti ulaganja u cilju promicanja odvojenog prikupljanja, sortiranja i recikliranja otpada te izbjeći moguće zadržavanje materijala koji se mogu reciklirati na najnižoj razini hijerarhije otpada.
Amandman 11 Prijedlog direktive Uvodna izjava 8.
(8) Postupno smanjenje odlaganja otpada na odlagališta nužno je kako bi se spriječili štetni učinci na zdravlje ljudi i okoliš te osiguralo da se gospodarski vrijedni otpadni materijali postupno i učinkovito oporabljuju pravilnim gospodarenjem otpadom te u skladu s hijerarhijom otpada. Tim bi se smanjenjem trebalo izbjeći stvaranje viška kapaciteta postrojenja za obradu preostalog otpada, na primjer energetskom oporabom ili niskokvalitetnom mehaničkom biološkom obradom neobrađenog komunalnog otpada, jer bi se tim stvaranjem viška kapaciteta moglo poremetiti ostvarivanje dugoročnih ciljeva Unije u pogledu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada utvrđenih člankom 11. Direktive 2008/98/EZ. Slično tome i u cilju sprečavanja štetnih učinaka na zdravlje ljudi i okoliš, iako bi države članice trebale poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale da se na odlagališta odlaže samo obrađeni otpad, ispunjavanje te obveze ne bi trebalo rezultirati nastankom viška kapaciteta za obradu preostalog komunalnog otpada. Osim toga, kako bi osigurale usklađenost ciljeva utvrđenih člankom 11. Direktive 2008/98/EZ i cilja smanjenja odlaganja otpada na odlagališta definiranog člankom 5. ove Direktive te koordinirano planiranje potrebnih infrastruktura i ulaganja za ostvarenje tih ciljeva, države članice koje mogu dobiti dodatno vrijeme za ostvarenje ciljeva u pogledu recikliranja komunalnog otpada trebale bi dobiti i dodatno vrijeme za ostvarenje cilja smanjenja odlaganja otpada na odlagališta za 2030. utvrđenog ovom Direktivom.
(8) Postupno maksimalno smanjenje odlaganja otpada na odlagališta nužno je kako bi se spriječili štetni učinci na zdravlje ljudi i okoliš te osiguralo da se gospodarski vrijedni otpadni materijali postupno i učinkovito oporabljuju pravilnim gospodarenjem otpadom te u skladu s hijerarhijom otpada utvrđenom Direktivom 2008/98/EZ. To postupno maksimalno smanjenje odlaganja otpada na odlagališta zahtijevat će velike promjene u gospodarenju otpadom u mnogim državama članicama. Boljim statističkim podacima o prikupljanju i obradi te boljom sljedivošću tokova otpada trebalo bi biti moguće izbjeći stvaranje viška kapaciteta postrojenja za obradu preostalog otpada, na primjer energetskom oporabom, jer bi se tim stvaranjem viška kapaciteta moglo poremetiti ostvarivanje dugoročnih ciljeva Unije u pogledu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada utvrđenih člankom 11. Direktive 2008/98/EZ. Slično tome i u cilju sprečavanja štetnih učinaka na zdravlje ljudi i okoliš, iako bi države članice trebale poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale da se na odlagališta odlaže samo obrađeni otpad, ispunjavanje te obveze ne bi trebalo rezultirati nastankom viška kapaciteta za obradu preostalog komunalnog otpada. U svjetlu nedavnih ulaganja u nekim državama članicama koja su dovela do prevelikog kapaciteta za energetsku oporabu ili do uvođenja mehaničke biološke obrade, nužno je dati jasan signal poduzećima koja se bave otpadom i državama članicama kako bi se izbjegla ulaganja koja su nespojiva s dugoročnim ciljevima utvrđenima u Direktivi o odlagalištima otpada i Okvirnoj direktivi o otpadu. Iz tih razloga trebalo bi razmotriti uvođenje granice za spaljivanje komunalnog otpada u skladu s ciljevima pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje iz članka 11. Direktive 2008/98/EZ i članka 5. Direktive 1999/31/EZ. Osim toga, kako bi osigurale usklađenost ciljeva utvrđenih člankom 11. Direktive 2008/98/EZ i cilja smanjenja odlaganja otpada na odlagališta definiranog člankom 5. ove Direktive te koordinirano planiranje potrebnih infrastruktura i ulaganja za ostvarenje tih ciljeva, države članice koje mogu dobiti dodatno vrijeme za ostvarenje ciljeva u pogledu recikliranja komunalnog otpada trebale bi dobiti i dodatno vrijeme za ostvarenje cilja smanjenja odlaganja otpada na odlagališta za 2030. utvrđenog ovom Direktivom.
(8.a) U cilju postizanja ciljeva ove Direktive i pospješivanja prelaska na kružno gospodarstvo, Komisija bi trebala poticati koordinaciju i razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama i među različitim sektorima gospodarstva. Ta bi se razmjena mogla olakšati komunikacijskim platformama kojima bi se podigla razina osviještenosti o novim industrijskim rješenjima i omogućio bolji pregled raspoloživih kapaciteta te kojima bi se doprinijelo povezivanju sektora zbrinjavanja otpada s drugim sektorima i podržavanju industrijske simbioze.
(8.b) Komisija treba promicati koordinaciju i razmjenu informacija i primjera najbolje prakse među državama članicama te među regionalnim i posebno lokalnim tijelima, uz sudjelovanje svih relevantnih organizacija civilnog društva, uključujući socijalne partnere te organizacije koje se bave okolišem i organizacije potrošača.
(8.c) Kako bi se ciljevi ove Direktive provodili i primjenjivali na odgovarajući način, potrebno je osigurati da lokalna tijela na područjima na kojima su smještena odlagališta budu priznata kao relevantni sudionici jer oni izravno trpe posljedice odlaganja otpada na odlagališta. Stoga treba unaprijed zajamčiti javno i demokratsko savjetovanje u mjestima i nadopćinskim jedinicama gdje će se napraviti odlagalište te treba uvesti odgovarajuće obeštećenje za lokalno stanovništvo.
(8.d) Komisija treba zajamčiti reviziju svakog odlagališta u Uniji da bi se osigurala pravilna provedba prava Unije i nacionalnog prava.
Amandman 16 Prijedlog direktive Uvodna izjava 9.
(9) Kako bi se osigurala bolja, pravovremenija i ujednačenija provedba ove Direktive i kako bi se predvidjeli nedostaci u provedbi, trebalo bi uspostaviti sustav ranog upozoravanja kojim bi se otkrili nedostaci i omogućilo poduzimanje mjera prije isteka rokova za ispunjenje ciljeva.
(9) Kako bi se osigurala bolja, pravovremenija i ujednačenija provedba ove Direktive i kako bi se predvidjeli nedostaci u provedbi, trebalo bi uspostaviti sustav ranog upozoravanja kojim bi se otkrili nedostaci i omogućilo poduzimanje mjera prije isteka rokova za ispunjenje ciljeva te bi trebalo potaknuti razmjenu najboljih praksi između raznih dionika.
Amandman 17 Prijedlog direktive Uvodna izjava 11.
(11) Statistički podatci koje dostavljaju države članice Komisiji su neophodni za procjenu usklađenosti sa zakonodavstvom o otpadu u svim državama članicama. Uvođenjem zajedničke točke za unos svih podataka o otpadu, brisanjem zastarjelih zahtjeva za izvješćivanje, uspoređivanjem nacionalnih metoda izvješćivanja te uvođenjem izvješća o potvrdi kvalitete podataka trebale bi se povećati kvaliteta, pouzdanost i usporedivost statističkih podataka. Pouzdano izvješćivanje o statističkim podatcima o gospodarenju otpadom od presudne je važnosti za učinkovitu provedbu i osiguranje usporedivosti podataka među državama članicama. Stoga bi od država članica pri pripremi izvješća o usklađenosti s ciljevima utvrđenima Direktivom 1999/31/EZ trebalo zatražiti da upotrebljavaju najnoviju metodologiju koju su razvili Komisija i nacionalni statistički uredi država članica.
(11) Podatci i informacije koje dostavljaju države članice Komisiji su neophodni za procjenu usklađenosti sa zakonodavstvom o otpadu u svim državama članicama. Određivanjem zajedničke metodologije za prikupljanje i obradu podataka na temelju pouzdanih izvora te uvođenjem zajedničke točke za unos svih podataka o otpadu, brisanjem zastarjelih zahtjeva za izvješćivanje, uspoređivanjem nacionalnih metoda izvješćivanja te uvođenjem izvješća o potvrdi kvalitete podataka trebale bi se povećati kvaliteta, pouzdanost i usporedivost dostavljenih podataka. Pouzdano izvješćivanje o statističkim podatcima o gospodarenju otpadom od presudne je važnosti za učinkovitu provedbu i osiguranje usporedivosti podataka među državama članicama. Stoga bi države članice pri pripremi izvješća o usklađenosti s ciljevima utvrđenima Direktivom 1999/31/EZ trebale upotrebljavati zajedničku metodologiju koju je Komisija razvila u suradnji s nacionalnim statističkim uredima država članica i nacionalnim tijelima zaduženima za gospodarenje otpadom.
Amandman 18 Prijedlog direktive Uvodna izjava 12.
(12) Kako bi se dopunila ili izmijenila Direktiva 1999/31/EZ, posebno u cilju prilagodbe njezinih priloga znanstvenom i tehničkom napretku, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu članka 16. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, među ostalim i na razini stručnjaka.Pri pripremi i izradi delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravodobno i primjereno dostavljanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću. Sve izmjene priloga trebalo bi izvršiti isključivo u skladu s načelima utvrđenima ovom Direktivom. U tu svrhu, kad je riječ o Prilogu II., Komisija bi trebala uzeti u obzir opća načela i opće postupke za ispitivanje i kriterije za prihvat utvrđene u Prilogu II. Osim toga, za svaku kategoriju odlagališta, uključujući, prema potrebi, posebne vrste odlagališta unutar svake kategorije, među ostalim i podzemno odlagalište, trebalo bi utvrditi posebne kriterije i metode ispitivanja te pripadajuće granične vrijednosti. Komisija bi, prema potrebi, u roku od dvije godine od stupanja na snagu ove Direktive trebala razmotriti donošenje prijedloga za standardizaciju metoda nadzora, uzorkovanja i analize povezanih s prilozima.
(12) Kako bi se izmijenila Direktiva 1999/31/EZ, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi sprilagodbom priloga znanstvenom i tehničkom napretku. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva. Osobito s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata. Sve izmjene priloga trebalo bi izvršiti isključivo u skladu s načelima utvrđenima ovom Direktivom. U tu svrhu, kad je riječ o Prilogu II., Komisija bi trebala uzeti u obzir opća načela i opće postupke za ispitivanje i kriterije za prihvat utvrđene u Prilogu II. Osim toga, za svaku kategoriju odlagališta, uključujući, prema potrebi, posebne vrste odlagališta unutar svake kategorije, među ostalim i podzemno odlagalište, trebalo bi utvrditi posebne kriterije i metode ispitivanja te pripadajuće granične vrijednosti. Komisija bi, prema potrebi, u roku od dvije godine od stupanja na snagu ove Direktive trebala razmotriti donošenje prijedloga za standardizaciju metoda nadzora, uzorkovanja i analize povezanih s prilozima.
Amandman 19 Prijedlog direktive Uvodna izjava 13.
(13) Radi osiguravanja ujednačenih uvjeta za provedbu Direktive 1999/31/EZ, Komisiji bi trebalo prenijeti ovlasti za provedbu u pogledu članka 3. stavka 3., Priloga I. točke 3.5. i Priloga II. točke 5. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća17.
(13) Radi osiguravanja ujednačenih uvjeta za provedbu Direktive 1999/31/EZ, Komisiji bi trebalo prenijeti provedbene ovlasti u vezi s definicijom odlaganja neopasnog otpada, metodom koju treba koristiti za određivanje koeficijenta propusnosti odlagališta pod određenim uvjetima i, iz razloga što uzorkovanje otpada može predstavljati ozbiljne probleme u pogledu reprezentativnosti i tehnika s obzirom na raznoliku prirodu različitih vrsta otpada, razvojem europskog standarda za uzorkovanje otpada. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća17.
__________________
__________________
17 Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)
17 Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)
(16.a) Komisija i države članice trebaju osigurati izradu planova za održivu oporabu i održivo alternativno korištenje odlagalištima otpada i područjima narušenima odlagalištima.
16.b Ova je Direktiva usvojena vodeći računa o obvezama utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva, a trebalo bi je provesti i primijeniti u skladu sa smjernicama iz tog sporazuma.
-1. Postupno ukidanje odlaganja otpada koji se ne može reciklirati niti oporabiti na odlagališta osnovni je preduvjet za podupiranje prelaska Unije na kružno gospodarstvo.
Amandman 23 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 1. − podtočka a Direktiva 1999/31/EZ Članak 2. – točka a
(a) primjenjuju se definicije ‚otpad’, ‚komunalni otpad’, ‚opasan otpad’, ‚proizvođač otpada’, ‚posjednik otpada’, ‚gospodarenje otpadom’, ‚odvojeno skupljanje’, ‚oporaba’, ‚recikliranje’ i ‚zbrinjavanje’ utvrđene u članku 3. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(*).
(a) primjenjuju se definicije ‚otpad’, ‚komunalni otpad’, ‚opasan otpad’, ‚neopasan otpad’‚ proizvođač otpada’, ‚posjednik otpada’, ‚gospodarenje otpadom’, ‚odvojeno skupljanje’, ‚oporaba’, ‚recikliranje’ i ‚zbrinjavanje’ utvrđene u članku 3. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(*).
__________________
__________________
(*) Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).”;
(*) Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).”;
Amandman 24 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka aa (nova) Direktiva 1999/31/EZ Članak 2. – točka aa (nova)
(aa) umeće se sljedeća točka (aa):
„(aa) ‚preostali otpad’ znači otpad koji je nastao postupkom obrade ili oporabe, uključujući recikliranje, koji se ne može dodatno oporabiti te se stoga mora zbrinuti;”
Amandman 25 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka ba (nova) Direktiva 1999/31/EZ Članak 2. – točka m
(ba) točka m mijenja se kako slijedi:
(m) „biorazgradivi otpad” znači svaki otpad koji podliježe anaerobnom ili aerobnom raspadanju, kao što je to slučaj s otpadom iz vrtova i otpadom od hrane te papirom i kartonom;
„(m) „biorazgradivi otpad” znači otpad od hrane i otpad iz vrtova, papir, karton, drvo te svaki otpad koji podliježe anaerobnom ili aerobnom raspadanju;”
(1.a) U članku 3. stavak 3. mijenja se kako slijedi:
3. Ne dovodeći u pitanje Direktivu 75/442/EEZ države članice mogu po vlastitom izboru izjaviti da odlaganje neopasnog otpada, koji treba utvrditi odbor osnovan člankom 17. ove Direktive, te koji ne predstavlja inertni otpad nastao istraživanjem rudnih ležišta te vađenjem, preradom i skladištenjem mineralnih resursa kao i radom kamenoloma, a koji se odlaže tako da sprečava onečišćenje okoliša ili štetu po zdravlje ljudi, može biti izuzet iz odredbi u Prilogu I., točke 2., 3.1., 3.2. i 3.3. ove Direktive.
„3. Ne dovodeći u pitanje Direktivu 75/442/EEZ države članice mogu po vlastitom izboru izjaviti da odlaganje neopasnog otpada, koji nije inertni otpad, nastalog istraživanjem rudnih ležišta te vađenjem, preradom i skladištenjem mineralnih resursa kao i radom kamenoloma, a koji se odlaže tako da sprečava onečišćenje okoliša ili štetu po zdravlje ljudi, može biti izuzet iz odredbi u Prilogu I., stavcima 2., 3.1., 3.2. i 3.3. ove Direktive. Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje što predstavlja odlaganje neopasnog otpada. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17. stavka 2.”
1. Države članice izrađuju nacionalnu strategiju za provođenje smanjivanja količine biorazgradivog otpada koji se odlaže na odlagališta, i to u roku od dvije godine od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1. te o toj strategiji izvješćuju Komisiju. Strategija treba uključiti mjere za postizanje ciljeva utvrđenih u stavku 2., posebno putem recikliranja, kompostiranja, proizvodnjom prirodnog plina ili oporabom materijala i energije. U roku od 30 mjeseci od datuma utvrđenog člankom 18 stavkom 1. Komisija dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće u kojem sažima nacionalne strategije.
1. Države članice u suradnji s regionalnim i lokalnim tijelima zaduženima za gospodarenje otpadom izrađuju nacionalnu strategiju za provođenje postupnog ukidanja odlaganja biorazgradivog otpada na odlagališta, i to u roku od dvije godine od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1. te o toj strategiji izvješćuju Komisiju. Strategija treba uključiti mjere za postizanje ciljeva utvrđenih u stavku 2., posebno recikliranjem, kompostiranjem, proizvodnjom bioplina, oporabom materijala ili, ako spomenuti postupci nisu mogući, oporabom energije. U roku od 30 mjeseci od datuma utvrđenog člankom 18 stavkom 1. Komisija dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće u kojem sažima nacionalne strategije.
Amandman 28 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka b Direktiva 1999/31/EZ Članak 5. – stavak 3. – točka f
(f) otpad koji je odvojeno prikupljen u skladu s člankom 11. stavkom 1. i člankom 22. Direktive 2008/98/EZ.
(f) otpad koji je odvojeno prikupljen u skladu s člankom 11. stavkom 1. i člankom 22. Direktive 2008/98/EZ te ambalaža i ambalažni otpad kako su definirani u članku 3. Direktive 94/62/EZ;
5. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se do 2030. količina komunalnog otpada koji se odlaže na odlagališta smanji na 10 % ukupne količine nastalog komunalnog otpada.
5. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se do 2030. godišnja količina komunalnog otpada koji se odlaže na odlagališta smanji na 5 % ukupne količine nastalog komunalnog otpada.
Estonija, Grčka, Hrvatska, Latvija, Malta, Rumunjska i Slovačka mogu dobiti dodatnih pet godina za ispunjavanje cilja iz stavka 5. Država članica izvješćuje Komisiju da namjerava iskoristiti tu odredbu najkasnije 24 mjeseca prije odgovarajućeg roka utvrđenog stavkom 5. U slučaju produljenja država članica poduzima potrebne mjere za smanjenje količine komunalnog otpada koji se odlaže na odlagališta na 20 % ukupne količine nastalog komunalnog otpada do 2030.
Država članica može zatražiti produženje od pet godina kako bi ostvarila cilj iz stavka 5. ako je 2013. više od 65 % svojeg komunalnog otpada odložila na odlagališta.
Država članica do 31. prosinca 2028. upućuje Komisiji zahtjev za to produženje.
Uz obavijest se dostavlja i plan provedbe u kojem su navedene mjere potrebne za osiguranje usklađenosti s ciljevima prije novog roka. Plan uključuje i precizan raspored provedbe predloženih mjera i procjenu njihovih očekivanih učinaka.
Uz zahtjev za produženje dostavlja se i plan provedbe u kojem su navedene mjere potrebne za osiguranje usklađenosti s ciljem prije novog roka. Plan se sastavlja na temelju evaluacije postojećih planova za gospodarenje otpadom te uključuje i precizan raspored provedbe predloženih mjera i procjenu njihovih očekivanih učinaka.
Osim toga, plan iz trećeg podstavka zadovoljava u najmanju ruku sljedeće kriterije:
(a) koriste se primjereni ekonomski instrumenti u cilju pružanja poticaja za primjenu hijerarhije otpada iz članka 4. stavka 1. Direktive 2008/98/EZ;
(b) karakterizira ga učinkovito i djelotvorno korištenje strukturnim i investicijskim fondovima preko dokazivih dugoročnih ulaganja kojima je cilj financiranje razvoja infrastrukture za gospodarenje otpadom potrebne za postizanje relevantnih ciljeva;
(c) pruža visokokvalitetne statističke podatke i daje jasna predviđanja kapaciteta za gospodarenje otpadom i preostalog puta do postizanja ciljeva navedenih u stavku 5. ovog članka, člancima 5. i 6. Direktive 94/62/EZ te članku 11. stavku 2. Direktive 2008/98/EZ;
(d) sadrži programe za sprečavanje nastanka otpada navedene u članku 29. Direktive 2008/98/EZ.
Komisija ocjenjuje jesu li kriteriji iz točaka od (a) do (d) četvrtog stavka ispunjeni.
Ako Komisija ne uloži prigovor na dostavljeni plan u roku od pet mjeseci od datuma njegova primitka, zahtjev za produljenjem roka smatra se prihvaćenim.
Ako uloži prigovore na predloženi plan, Komisija od dotične države članice traži da u roku od dva mjeseca nakon zaprimanja tih prigovora podnese revidirani plan.
Komisija procjenjuje revidirani plan u roku od dva mjeseca nakon što ga zaprimi te pisanim putem prihvaća ili odbija zahtjev za produljenje roka. Ako Komisija u tom roku ne odgovori, zahtjev za produljenje roka smatra se prihvaćenim.
Komisija u roku od dva mjeseca od datuma donošenja odluka izvješćuje Vijeće i Europski parlament o svojim odlukama.
7. Najkasnije do 31. prosinca 2024. Komisija ispituje cilj utvrđen stavkom 5. u cilju njegova smanjenja i uvođenja ograničenja za odlaganje na odlagališta neopasnog otpada koji nije komunalni otpad. U tu svrhu se izvješće Komisije i prema potrebi priloženi prijedlog dostavljaju Europskom parlamentu i Vijeću.
7. Najkasnije do 31. prosinca 2018. Komisija ispituje mogućnost postavljanja cilja i uvođenja ograničenja za odlaganje na odlagališta neopasnog otpada koji nije komunalni otpad. U tu svrhu se izvješće Komisije i prema potrebi priloženi zakonodavni prijedlog dostavljaju Europskom parlamentu i Vijeću.
7.a Komisija će dodatno istražiti izvedivost predloženog regulatornog okvira za „povećano rudarenje otpada na odlagalištima” kako bi se omogućio povrat sekundarnih sirovina koje se nalaze u postojećim odlagalištima. Do 31. prosinca 2025. države članice na karti će označiti postojeća odlagališta otpada i navesti kakve su mogućnosti povećanog rudarenja na njima te razmijeniti informacije.
2. Izvješća iz stavka 1. dostupna su javnosti i uključuju sljedeće:
Amandman 36 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 3. Direktiva 1999/31/EZ Članak 5.a – stavak 2. – točka ba (nova)
„(ba) primjere dobre prakse koji se primjenjuju diljem Unije i koji mogu poslužiti kao smjernica za napredovanje u ostvarenju ciljeva utvrđenih člankom 5.”
Komisija uspostavlja platformu za redovitu i strukturiranu razmjenu primjera najbolje prakse i informacija između Komisije i država članica o praktičnoj provedbi zahtjeva iz ove Direktive. Ta će razmjena doprinijeti jamčenju odgovarajućeg upravljanja, provedbe, prekogranične suradnje i razmjene najboljih praksi, kao što su ugovori o inovacijama i stručno ocjenjivanje. Nadalje, platforma će poticati predvodnike i omogućivati preskakanje etapa. Komisija rezultate platforme stavlja na raspolaganje javnosti.
Amandman 38 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 3.b (nova) Direktiva 1999/31/EZ Članak 6. – točka a
(3b) U članku 6. točka (a) mijenja se kako slijedi:
„(a) da se na odlagališta odlaže samo otpad podvrgnut obradi. Ova se odredba ne primjenjuje ni na inertni otpad za koji obrada tehnički nije izvediva, ni na bilo koji drugi otpad za koji takva obrada ne doprinosi ostvarivanju ciljeva ove Direktive, kako je utvrđeno u članku 1., smanjenjem količine otpada ili opasnosti za zdravlje ljudi odnosno okoliš;”
„(a) da se na odlagališta odlaže samo otpad podvrgnut obradi. Ova se odredba ne primjenjuje ni na inertni otpad za koji obrada tehnički nije izvediva, ni na bilo koji drugi otpad za koji takva obrada ne doprinosi ostvarivanju ciljeva ove Direktive, kako je utvrđeno u članku 1., smanjenjem količine otpada ili opasnosti za zdravlje ljudi odnosno okoliš, pod uvjetom da je dotična država članica ostvarila ciljeve u pogledu smanjenja iz članka 5. stavka 2. ove Direktive i ciljeve u pogledu recikliranja iz članka 11. Direktive 2008/98/EZ;”
Amandman 39 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 4. Direktiva 1999/31/EZ Članak 6. – točka a – drugi podstavak
(4) u članku 6. točki (a) dodaje se sljedeća rečenica:
(4) u članku 6. točki (a) dodaje se sljedeći podstavak:
„Države članice osiguravaju da se mjerama poduzetima u skladu s ovom točkom ne ometa ostvarivanje ciljeva Direktive 2008/98/EZ, posebno u smislu povećanja pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja utvrđenih člankom 11. te Direktive.”
„Države članice osiguravaju da se mjerama poduzetima u skladu s ovom točkom ne ometa ostvarivanje ciljeva Direktive 2008/98/EZ, posebno u smislu hijerarhije otpada i povećanja pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja utvrđenih člankom 11. te Direktive.”
1. Države članice Komisiji dostavljaju podatke o provedbi članka 5. stavaka 2. i 5. za svaku kalendarsku godinu. Navedene podatke dostavljaju elektroničkim putem u roku od 18 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju se prikupljaju podatci. Podatci se dostavljaju u formatu koji je utvrdila Komisija u skladu sa stavkom 5. Prvim se izvješćem obuhvaćaju podatci za razdoblje od 1. siječnja [unijeti godinu prenošenja ove Direktive + jedna godina] do 31. prosinca [unijeti godinu prenošenja ove Direktive + jedna godina].
1. Države članice Komisiji dostavljaju podatke o provedbi članka 5. stavaka 2. i 5. za svaku kalendarsku godinu. Navedene podatke dostavljaju elektroničkim putem u roku od 12 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju se prikupljaju podatci. Podatci se dostavljaju u formatu koji je utvrdila Komisija u skladu sa stavkom 5. Prvim se izvješćem u pogledu ciljeva iz članka 5. stavka 5. obuhvaćaju podatci za razdoblje od 1. siječnja [unijeti godinu prenošenja ove Direktive + jedna godina] do 31. prosinca [unijeti godinu prenošenja ove Direktive + jedna godina].
Instrumenti za promicanje prelaska na gospodarstvo s izraženijom kružnom dimenzijom
Kako bi doprinijele ostvarenju ciljeva utvrđenih ovom Direktivom, države članice koriste odgovarajuće ekonomske instrumente i poduzimaju druge mjere kako bi dale poticaj za primjenu hijerarhije otpada. Ti instrumenti i mjere mogu obuhvaćati instrumente i mjere navedene u Prilogu IV.a Direktivi 2008/98/EZ.”
Komisija provedbenim aktima razvija i odobrava metodu koju treba koristiti za određivanje koeficijenta propusnosti odlagališta, na terenu i za čitavo područje odlagališta. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17. stavka 2.”
Europska komisija provedbenim aktima utvrđuje europski standard za uzorkovanje otpada. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17. stavka 2. Dok se ti provedbeni akti ne donesu, države članice mogu primjenjivati nacionalne standarde i postupke.”
3.a Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva.
Amandman 45 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 9.a (nova) Direktiva 1999/31/EZ Prilog I. – točka 3.5.
(9.a) U Prilogu I. točka 3.5. briše se.
Amandman 46 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 9.b (nova) Direktiva 1999/31/EZ Prilog II. – točka 5.
Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom Uredbe (A8-0031/2017).
Ambalaža i ambalažni otpad ***I
689k
79k
Amandmani koje je usvojio Europski parlament 14. ožujka 2017. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu (COM(2015)0596 – C8-0385/2015 – 2015/0276(COD))(1)
(-1) S obzirom na ovisnost Unije o uvozu sirovina i brzo iscrpljivanje značajne količine prirodnih resursa u kratkoročnom razdoblju, glavni je izazov vratiti što više resursa na područje Unije te poticati prelazak na kružno gospodarstvo.
(-1a) Upravljanje otpadom trebalo bi pretvoriti u održivo upravljanje materijalima. Revizija Direktive 94/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća1a predstavlja mogućnost za ostvarivanje tog cilja.
__________________
1aDirektiva 94/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 365, 31.12.1994., str. 10.).
Amandman 3 Prijedlog direktive Uvodna izjava 1.
(1) Gospodarenje otpadom u Uniji trebalo bi poboljšati u cilju zaštite, očuvanja i poboljšanja kvalitete okoliša, zaštite ljudskog zdravlja, osiguravanja razborite i racionalne uporabe prirodnih resursa te promicanja više kružnoga gospodarstva.
(1) Gospodarenje otpadom u Uniji trebalo bi poboljšati u cilju zaštite, očuvanja i poboljšanja kvalitete okoliša, zaštite ljudskog zdravlja, osiguranja razborite i učinkovite uporabe prirodnih resursa, promicanja načela kružnoga gospodarstva, poboljšanja širenja obnovljivih izvora energije, povećanja energetske učinkovitosti, smanjenja ovisnosti Unije o uvoznim resursima, pružanja novih gospodarskih prilika i dugoročne konkurentnosti. Kako bi gospodarstvo bilo zaista kružno, potrebno je poduzeti dodatne mjere u pogledu održive proizvodnje i potrošnje koje će biti usredotočene na cijeli životni vijek proizvoda tako da se očuvaju resursi i zatvori krug kružnog gospodarstva. Učinkovitijom uporabom resursa došlo bi do značajnih neto ušteda za poduzeća, javna tijela i potrošače u Uniji te bi se istodobno smanjile ukupne godišnje emisije stakleničkih plinova.
(1a) Političkim i društvenim poticajem za promicanje oporabe i recikliranja kao održivog načina postupanja s prirodnim resursima unutar kružnog gospodarstva trebalo bi poštovati hijerarhiju gospodarenja otpadom iz članka 4. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća1a i strogo primjenjivati pristup u kojem sprečavanje ima prednost pred reciklažom.
__________________
1a Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).
(1b) Odlaganje otpada u okoliš i nepravilno odlaganje ambalaže i ambalažnog otpada imaju negativne učinke i na morski okoliš i na gospodarstvo Unije te predstavljaju nepotreban rizik za javno zdravlje. Mnogi predmeti koji se najčešće nalaze na plažama uključuju ambalažni otpad, koji ima dugotrajne posljedice za okoliš te utječe na turizam i uživanje građana u tim prirodnim područjima. Usto, ambalažni otpad koji dospije u morski okoliš narušava prioritete hijerarhije otpada, osobito izbjegavanjem pripreme za ponovnu uporabu, recikliranje i druge načine oporabe prije nego što dođe do njegova nepravilnog odlaganja. Kako bi se smanjio nerazmjerni udio ambalažnog otpada u morskom otpadu, trebalo bi utvrditi obvezujući cilj čija bi se provedba oslanjala na ciljane mjere usvojene od strane država članica.
Amandman 6 Prijedlog direktive Uvodna izjava 2.
(2) Ciljeve utvrđene Direktivom 94/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu oporabe i recikliranja ambalaže i ambalažnog otpada trebalo bi izmijeniti povećanjem pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja ambalažnog otpada kako bi bolje odražavali nastojanja Unije da prijeđe na kružno gospodarstvo.
(2) Ciljeve utvrđene Direktivom 94/62/EZ u pogledu oporabe i recikliranja ambalaže i ambalažnog otpada trebalo bi izmijeniti povećanjem recikliranja ambalažnog otpada kako bi bolje odražavali nastojanja Unije da prijeđe na kružno gospodarstvo.
__________________
Direktiva 94/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 365, 31.12.1994., str. 10.).
(2a) Zasebni kvantitativni ciljevi za ponovnu uporabu, koje bi države članice trebale postići, trebali bi se postaviti kako bi se promicala ponovno upotrebljiva ambalaža uz istovremen doprinos otvaranju radnih mjesta i uštedama resursa.
(2b) Povećanje ponovne uporabe ambalaže moglo bi smanjiti sveukupni trošak unutar opskrbnog lanca i utjecaj ambalažnog otpada na okoliš. Države članice trebale bi podržavati inicijativu da se na tržište uvede ponovno upotrebljiva ambalaža koja se na kraju životnog ciklusa može reciklirati.
(2.c) U određenim slučajevima, kao na primjer u slučaju prehrambenih usluga, jednokratna ambalaža nužna je kako bi se zajamčila higijena hrane te zdravlje i sigurnost potrošača. Države članice trebale bi voditi o tome računa prilikom izrade preventivnih mjera i promicati bolji pristup recikliranju za tu ambalažu.
Amandman 10 Prijedlog direktive Uvodna izjava 3.
(3) Nadalje, radi osiguranja bolje usklađenosti zakonodavstva u području otpada trebalo bi uskladiti definicije iz Direktive 94/62/EZ s onima iz Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća koje se primjenjuju na otpad općenito.
(3) Nadalje, radi osiguranja bolje usklađenosti zakonodavstva u području otpada, ne dovodeći u pitanje posebnosti ambalaže i ambalažnog otpada, trebalo bi, gdje je to bitno, uskladiti definicije iz Direktive 94/62/EZ s onima iz Direktive 2008/98/EZ koje se primjenjuju na otpad općenito.
__________________
14 Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).
Amandman 11 Prijedlog direktive Uvodna izjava 4.
(4) Iz daljnjeg povećanja ciljeva iz Direktive 94/62/EZ u pogledu ponovne uporabe i recikliranja ambalažnog otpada proizišle bi očite koristi za okoliš, gospodarstvo i društvo.
(4) Iz daljnjeg povećanja ciljeva iz Direktive 94/62/EZ u pogledu recikliranja ambalažnog otpada proizišle bi očite koristi za okoliš, gospodarstvo i društvo.
4.a Sprečavanje stvaranja otpada najučinkovitiji je način poboljšanja učinkovitosti uporabe resursa, smanjenja utjecaja otpada na okoliš te promicanja reciklažnih materijala visoke kvalitete. Iz tog bi razloga države članice trebale zauzeti pristup koji se temelji na životnom ciklusu i čiji je cilj smanjiti utjecaj proizvoda na okoliš. Države članice trebale bi poduzeti mjere kako bi potakle pokretanje sustava za ponovnu uporabu ambalaže i postigle smanjenje potrošnje ambalaže koja se ne može reciklirati i prekomjerne ambalaže. U tu svrhu države članice trebale bi se služiti adekvatnim ekonomskim instrumentima i drugima mjerama za poticanje primjene hijerarhije otpada. Države članice trebale bi imati mogućnost koristiti se instrumentima i mjerama navedenima u Prilogu IV.a Direktivi 2008/98/EZ. Nadalje, napori za sprečavanje stvaranja otpada ne bi smjeli ugroziti ulogu ambalaže u očuvanju higijene ili pružanju sigurnosti za potrošače.
(4.b) Države članice trebale bi primjenjivati odgovarajuće poticaje za primjenu hijerarhije otpada, posebno financijske i fiskalne poticaje usmjerene na postizanje ciljeva iz ove Direktive koji se tiču sprečavanja stvaranja ambalažnog otpada i recikliranja, na primjer naknade za odlaganje na odlagalištu ili spaljivanje, programe „plati koliko baciš”, programe proširene odgovornosti proizvođača te poticaje za lokalna tijela. Te bi mjere trebale biti dio programa za sprečavanje stvaranja ambalažnog otpada u svim državama članicama.
(4.c) U velikoj većini slučajeva dostupnost ambalaže ne ovisi o krajnjem potrošaču, niti je njegov izbor, već o proizvođaču. Programi proširene odgovornosti proizvođača prikladni su i za sprečavanje nastanka ambalažnog otpada i za uspostavu sustava kojima će se zajamčiti povrat i/ili prikupljanje iskorištene ambalaže i/ili ambalažnog otpada koji potječu od potrošača, bilo kojeg drugog krajnjeg korisnika ili tokova otpada, kao i ponovna uporaba ili oporaba, uključujući recikliranje ambalaže i/ili prikupljenog ambalažnog otpada.
(4d) Da bi se potaknulo sprečavanje nastanka ambalažnog otpada i smanjio njegov utjecaj na okoliš uz istovremeno promicanje reciklažnih materijala visoke kvalitete, trebalo bi preispitati temeljne zahtjeve ove Direktive i Prilog II. Direktivi, te ih po potrebi revidirati kako bi se ojačali zahtjevi kojima će se poboljšali dizajn visokokvalitetne ambalaže za ponovnu uporabu i recikliranje.
(4e) Nacionalne strategije država članica trebale bi obuhvatiti senzibiliziranje javnosti u obliku raznih inicijativa i prednosti koje proizlaze iz proizvoda izrađenih od recikliranog otpada, kojima će se potaknuti ulaganja u sektor recikliranih proizvoda.
(4f) Poticanjem održivog biogospodarstva može se doprinijeti smanjenju ovisnosti Europe o uvoznim sirovinama. Poboljšanjem tržišnih uvjeta za ambalažu od bioloških sirovina koja se može reciklirati i za biorazgradivu ambalažu koja se može kompostirati te revidiranjem postojećeg zakonodavstva kojim se sprečava uporaba tih materijala nudi se prilika za poticanje daljnjeg istraživanja i inovacija te za zamjenu sirovina dobivenih uporabom fosilnih goriva obnovljivim izvorima u proizvodnji ambalaže, ako je to iz perspektive životnog ciklusa korisno i ako se time dodatno podržava organsko recikliranje.
Amandman 18 Prijedlog direktive Uvodna izjava 5.
(5) Postupnim povećanjem postojećih ciljeva povezanih s pripremom za ponovnu uporabu i recikliranjem ambalažnog otpada, trebalo bi se osigurati da se gospodarski vrijedni otpadni materijali postupno i učinkovito oporabljuju pravilnim gospodarenjem otpadom te u skladu s hijerarhijom otpada. Time bi se trebao osigurati povratak vrijednih materijala iz otpada u europsko gospodarstvo, što predstavlja napredak u provedbi Inicijative za sirovine i stvaranju kružnoga gospodarstva.
(5) Postupnim povećanjem postojećih ciljeva povezanih s recikliranjem ambalažnog otpada, trebalo bi se osigurati da se gospodarski vrijedni otpadni materijali postupno i učinkovito oporabljuju pravilnim gospodarenjem otpadom te u skladu s hijerarhijom otpada. Time bi se trebao osigurati povratak vrijednih materijala iz otpada u europsko gospodarstvo, što predstavlja napredak u provedbi Inicijative za sirovine15 te u stvaranju kružnoga gospodarstva ne dovodeći u pitanje sigurnost hrane, zdravlje potrošača i zakonodavstvo o materijalima koji dolaze u dodir s hranom.
(5 a) U okviru kružnog gospodarstva trebalo bi provesti izričite odredbe Sedmog programa djelovanja za okoliš, u kojima se poziva na razvoj ciklusa netoksičnih materija kako bi se reciklirani otpad mogao koristiti kao glavni i pouzdan izvor sirovina za Uniju.
(5.b) Kada reciklirani materijal ponovno ulazi u gospodarstvo jer mu je priznat prestanak statusa otpada, bilo zbog ispunjenja konkretnih kriterija za prestanak statusa otpada bilo zbog toga što je postao dio novog proizvoda, mora biti u potpunosti u skladu sa zakonodavstvom Unije o kemikalijama.
(5.c) Postoje velike razlike između ambalažnog otpada iz kućanstava te trgovačkog i industrijskog ambalažnog otpada. Države članice trebale bi o njima zasebno izvješćivati kako bi se dobio jasan i točan pregled stanja.
Amandman 22 Prijedlog direktive Uvodna izjava 6.
(6) Brojne države članice još nisu u potpunosti razvile potrebnu infrastrukturu za gospodarenje otpadom. Stoga je bitno postaviti jasne ciljeve politika kako bi se izbjeglo zadržavanje materijala koji se mogu reciklirati na dnu hijerarhije otpada.
(6) Brojne države članice još nisu u potpunosti razvile potrebnu infrastrukturu za gospodarenje otpadom namijenjenu recikliranju. Stoga je bitno postaviti jasne ciljeve politika za izgradnju postrojenja za obradu otpada te instalacija potrebnih za sprečavanje, ponovnu uporabu i recikliranje kako bi se izbjeglo zadržavanje materijala koji se mogu reciklirati na dnu hijerarhije otpada te uvesti poticaje za ulaganja u inovativnu infrastrukturu za gospodarenje otpadom namijenjenu recikliranju.
(6a) Kako bi se postigli ciljevi ove Direktive i pospješio prijelaz na kružno gospodarstvo, Komisija bi trebala poticati koordinaciju i razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama i među različitim sektorima gospodarstva. Ta bi se razmjena mogla olakšati komunikacijskim platformama kojima bi se podigla razina osviještenosti o novim industrijskim rješenjima i omogućio bolji pregled raspoloživih kapaciteta te kojima bi se doprinijelo povezivanju sektora zbrinjavanja otpada s drugim sektorima i podržavanju industrijske simbioze.
Amandman 24 Prijedlog direktive Uvodna izjava 7.
(7) Kombiniranjem ciljeva za recikliranje i ograničenja za odlaganje otpada na odlagališta utvrđenih direktivama 2008/98/EZ i 1999/31/EZ, ciljevi Unije u pogledu energetske oporabe i recikliranja utvrđeni Direktivom 94/62/EZ više nisu potrebni.
(7) Kombiniranjem ciljeva za recikliranje i ograničenja za odlaganje otpada na odlagališta utvrđenih direktivama 2008/98/EZ i 1999/31/EZ Vijeća1a, ciljevi Unije u pogledu energetske oporabe ambalažnog otpada utvrđeni Direktivom 94/62/EZ više nisu potrebni.
__________________
1aDirektiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL L 182, 16.7.1999., str. 1.)
Amandman 25 Prijedlog direktive Uvodna izjava 8.
(8) Ovom se Direktivom utvrđuju dugoročni ciljevi Unije za gospodarenje otpadom te se gospodarskim subjektima i državama članicama daju jasne smjernice za ulaganja potrebna za postizanje ciljeva ove Direktive. Države članice bi se pri izradi nacionalnih strategija gospodarenja otpadom i planiranja ulaganja u infrastrukturu za gospodarenje otpadom trebale razborito koristiti europskim strukturnim i investicijskim fondovima promicanjem sprečavanja, ponovne uporabe i recikliranja u skladu s hijerarhijom otpada.
(8) Ovom se Direktivom utvrđuju dugoročni ciljevi Unije za gospodarenje otpadom te se gospodarskim subjektima i državama članicama daju jasne smjernice za ulaganja potrebna za postizanje ciljeva ove Direktive. Države članice bi se pri izradi nacionalnih strategija gospodarenja otpadom i planiranja ulaganja u infrastrukturu za gospodarenje otpadom i kružno gospodarstvo trebale razborito koristiti europskim strukturnim i investicijskim fondovima u skladu s hijerarhijom otpada te osmisliti strategije i planove ulaganja koji su ponajprije usmjereni na promicanje sprečavanja stvaranja otpada i njegove ponovne uporabe te potom recikliranja.
(9.a) Trebalo bi preispitati propise o daljnjem povećanju ciljeva u pogledu recikliranja od 2030. nadalje na osnovi iskustva stečenog u primjeni ove Direktive.
Amandman 28 Prijedlog direktive Uvodna izjava 11.
(11) Za potrebe izračuna jesu li ostvareni ciljevi povezani s pripremom za ponovnu uporabu i recikliranjem, države članice trebale bi moći uzeti u obzir proizvode i sastavne dijelove koje za ponovnu uporabu pripremaju priznati subjekti za pripremu za ponovnu uporabu ili se pripremaju u priznatim programima povrata pologa. Radi osiguranja ujednačenih uvjeta za te izračune, Komisija će donijeti detaljna pravila za utvrđivanje priznatih subjekata za pripremu za ponovnu uporabu i priznatih programa povrata pologa te za prikupljanje, provjeru i dostavu podataka.
(11) Radi osiguranja ujednačenog izračuna podataka o ciljevima povezanima s recikliranjem, Komisija bi trebala donijeti detaljna pravila za utvrđivanje subjekata za recikliranje te za prikupljanje, sljedivost, provjeru i dostavu podataka. Države članice, nakon donošenja usklađene metodologije i za potrebe izračuna toga jesu li ostvareni ciljevi povezani s recikliranjem, trebale bi moći uzeti u obzir recikliranje metala koje se odvija u kombinaciji sa spaljivanjem ili suspaljivanjem.
Amandman 29 Prijedlog direktive Uvodna izjava 12.
(12) Radi osiguranja pouzdanosti prikupljenih podataka o pripremi za ponovnu uporabu ključno je utvrditi zajednička pravila izvješćivanja. Isto tako, važno je utvrditi preciznija pravila prema kojima bi države članice trebale izvješćivati o učinkovito recikliranom otpadu koji se može računati kao napredak u ostvarenju ciljeva u pogledu recikliranja. Zato se, u pravilu, izvješćivanje o ostvarivanju ciljeva u pogledu recikliranja mora temeljiti na ulaznim količinama za konačni postupak recikliranja. U cilju ograničavanja administrativnog opterećenja, državama članicama trebalo bi u strogim uvjetima dopustiti izvješćivanje o stopama recikliranja na temelju izlaznih količina postrojenja za razvrstavanje. Gubitke u masi materijala ili tvari zbog postupaka fizičke i/ili kemijske transformacije koji su svojstveni konačnom postupku recikliranja ne bi trebalo oduzimati od mase otpada koji se prijavljuje kao recikliran.
(12) Radi osiguranja pouzdanosti prikupljenih podataka o recikliranju ključno je utvrditi zajednička pravila o prikupljanju, sljedivosti i provjeri podataka te o njihovom izvješćivanju. Isto tako, važno je utvrditi preciznija pravila prema kojima bi države članice trebale izvješćivati o učinkovito recikliranom otpadu koji se može računati kao napredak u ostvarenju ciljeva u pogledu recikliranja. Izračun ostvarenih ciljeva trebao bi se temeljiti na jednoj usklađenoj metodi kojom se sprečava da se o odbačenom otpadu izvijesti kao o recikliranom otpadu. Zato se izvješćivanje o ostvarivanju ciljeva u pogledu recikliranja mora temeljiti na ulaznim količinama za konačni postupak recikliranja. Gubitke u masi materijala ili tvari zbog postupaka fizičke i/ili kemijske transformacije koji su svojstveni konačnom postupku recikliranja ne bi trebalo oduzimati od mase otpada koji se prijavljuje kao recikliran.
Amandman 30 Prijedlog direktive Uvodna izjava 14.
(14) Statistički podatci koje dostavljaju države članice Komisiji su neophodni za procjenu usklađenosti sa zakonodavstvom o otpadu u svim državama članicama. Uvođenjem zajedničke točke za unos svih podataka o otpadu, brisanjem zastarjelih zahtjeva za izvješćivanje, uspoređivanjem nacionalnih metoda izvješćivanja te uvođenjem izvješća o potvrdi kvalitete podataka trebale bi se povećati kvaliteta, pouzdanost i usporedivost statističkih podataka.
(14) Podatci i informacije koje države članice dostavljaju neophodni su kako bi Komisija procijenila usklađenost sa zakonodavstvom o otpadu u državama članicama. Određivanjem zajedničke metodologije za prikupljanje i obradu podataka na temelju pouzdanih izvora te uvođenjem zajedničke točke za unos svih podataka o otpadu, brisanjem zastarjelih zahtjeva za izvješćivanje, uspoređivanjem nacionalnih metoda izvješćivanja te uvođenjem izvješća o potvrdi kvalitete podataka trebale bi se povećati kvaliteta, pouzdanost i usporedivost dostavljenih podataka.
Amandman 31 Prijedlog direktive Uvodna izjava 16.
(16) Pouzdano izvješćivanje o statističkim podatcima o gospodarenju otpadom od presudne je važnosti za učinkovitu provedbu i osiguranje usporedivosti podataka među državama članicama. Stoga bi od država članica pri pripremi izvješća o usklađenosti s ciljevima utvrđenima Direktivom 94/62/EZ trebalo zatražiti da upotrebljavaju najnoviju metodologiju koju su razvili Komisija i nacionalni statistički uredi država članica.
(16) Pouzdano izvješćivanje o statističkim podatcima o gospodarenju otpadom od presudne je važnosti za učinkovitu provedbu i osiguranje usporedivosti podataka među državama članicama. Stoga bi od država članica pri pripremi izvješća o usklađenosti s ciljevima utvrđenima u Direktivi 94/62/EZ trebalo zatražiti da upotrebljavaju zajedničku metodologiju za prikupljanje i obradu podataka koju je izradila Komisija u suradnji s nacionalnim statističkim uredima država članica i nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima zaduženima za gospodarenje otpadom.
(16.a) Države članice trebale, na zahtjev i bez odgode, dostaviti Komisiji sve informacije potrebne za procjenu provedbe ove Direktive u cijelosti i njezina utjecaja na okoliš i ljudsko zdravlje.
Amandman 33 Prijedlog direktive Uvodna izjava 17.
(17) Kako bi se dopunila ili izmijenila Direktiva 94/62/EZ, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu članka 6.a stavka 2., članka 6.a stavka 5., članka 11. stavka 3., članka 19. stavka 2. i članka 20. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, među ostalim i na razini stručnjaka. Pri pripremi i izradi delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobnu, pravodobnu i primjerenu dostavu relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.
(17) Kako bi se dopunila Direktiva 94/62/EZ, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu pravila o izračunu ostvarenja ciljeva recikliranja, određenih iznimki u vezi s maksimalnim razinama koncentracije teških metala u određenim recikliranim materijalima, proizvodnih prstena i vrsta ambalaže, zajedničke metodologije za prikupljanje i obradu podataka i u pogledu formata za dostavu podataka o ostvarenju ciljeva povezanih s recikliranjem te izmjena popisa oglednih primjera za definiranje ambalaže i eventualnih tehničkih poteškoća pri primjeni ove Direktive. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, među ostalim i na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Konkretno, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se bave pripremom delegiranih akata.
Amandman 34 Prijedlog direktive Uvodna izjava 18.
(18) Radi osiguravanja ujednačenih uvjeta za provedbu Direktive 94/62/EZ, Komisiji bi trebalo prenijeti ovlasti za provedbu u pogledu članka 12. stavka 3.d i članka 19. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća.
(18) Radi osiguravanja ujednačenih uvjeta za provedbu Direktive 94/62/EZ, Komisiji bi trebalo prenijeti ovlasti prilagodbe identifikacijskog sustava povezanog s vrstom upotrijebljenih ambalažnih materijala znanstvenom i tehnološkom napretku. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća.
__________________
__________________
16 Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)
16 Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)
(21.a) Države članice trebale bi osigurati da se za sve radnike u Uniji uvedu visoki uvjeti zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, u skladu s postojećim pravom Unije te u skladu s konkretnim rizicima s kojima se suočavaju radnici u nekim sektorima proizvodnje, recikliranja i otpada.
(-1) U članku 1., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
„2. U tu svrhu ova Direktiva utvrđuje mjere kojima je osnovni cilj, sprečavanje proizvodnje ambalažnog otpada i kao dodatnim temeljnim načelima, oporabi ambalaže, recikliranju i drugim oblicima obnove ambalažnog otpada i, stoga, smanjenju konačnog odlaganja takvog otpada. ”
„2. U tu svrhu ova Direktiva utvrđuje mjere kojima je osnovni cilj sprečavanje proizvodnje ambalažnog otpada, a dodatna temeljna načela ponovna uporaba ambalaže, recikliranje i drugi oblici oporabe ambalažnog otpada i, stoga, smanjenje konačnog odlaganja takvog otpada kako bi se doprinijelo prijelazu na kružno gospodarstvo.”
Amandman 37 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka ba (nova) Direktiva 94/62/EZ Članak 3. – točka 2.a (nova)
(ba) dodaje se sljedeća točka:
„2.a‘ambalaža od bioloških sirovina’ znači svaka ambalaža dobivena od materijala biološkog podrijetla, izuzimajući materijal koji je dio geoloških formacija i/ili je fosiliziran;”
Amandman 38 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka c. Direktiva 94/62/EZ Članak 3. – točke od 3. do 10.
„Te druge mjere mogu uključivati nacionalne programe, poticaje putem programa proširene odgovornosti proizvođača radi svođenja učinka ambalaže na okoliš na najmanju moguću mjeru ili slične mjere koje se donose, po potrebi, uz savjetovanje s gospodarskim subjektima, a koje su namijenjene objedinjavanju i iskorištavanju brojnih inicijativa poduzetih u državama članicama u pogledu sprečavanja.Te su mjere u skladu s ciljevima ove Direktive kako su definirani u članku 1. stavku 1.”;
„Države članice poduzimaju mjere kako bi svele učinak ambalaže na okoliš na najmanju moguću mjeru i doprinijele postizanju ciljeva povezanih sa sprečavanjem stvaranja otpada koji su utvrđeni u članku 9. stavku -1. Direktive 2008/98/EC. Takve mjere obuhvaćaju proširenu odgovornost proizvođača kao što je definirana u trećem podstavku članka 8. stavka 1. i poticaje za pokretanje sustava za ponovnu uporabu ambalaže.
Države članice poduzimaju mjere kako bi postigle značajno smanjenje potrošnje ambalaže koja se ne može reciklirati i prekomjerne ambalaže. Takvim se mjerama ne ugrožava higijena ni sigurnost hrane.
Osim toga, države članice mogu poduzeti druge mjere koje se donose u suradnji s gospodarskim subjektima te organizacijama za zaštitu potrošača i okoliša, a koje su namijenjene objedinjavanju i iskorištavanju brojnih inicijativa poduzetih u državama članicama u pogledu sprečavanja.
Te su mjere u skladu s ciljevima ove Direktive kako su definirani u članku 1. stavku 1.
Države članice primjenjuju odgovarajuće ekonomske instrumente i poduzimaju druge mjere kako bi osigurale poticaje za primjenu hijerarhije otpada. Ti instrumenti i mjere mogu obuhvaćati instrumente i mjere navedene u Prilogu IV.a Direktivi 2008/98/EZ.”
(2a) u članku 4. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
3. Komisija prema potrebi predlaže mjere kojima se jača i dopunjuje provedba osnovnih zahtjeva i osigurava da se nova ambalaža stavlja na tržište samo ako je proizvođač poduzeo sve nužne mjere kako bi smanjio njezin utjecaj na okoliš, a da pritom nije ugrozio osnovnu funkciju ambalaže.
„3. Najkasnije do 31. prosinca 2020. Komisija podnosi prijedloge za ažuriranje osnovnih zahtjeva kako bi se ojačala i dopunila provedba tih zahtjeva i osiguralo da se nova ambalaža stavlja na tržište samo ako je proizvođač poduzeo sve nužne mjere kako bi smanjio njezin utjecaj na okoliš, a da pritom nije ugrozio osnovnu funkciju ambalaže. Nakon savjetovanja s dionicima Komisija podnosi zakonodavni prijedlog ažuriranja zahtjeva, posebno kako bi se poboljšao dizajn za ponovnu uporabu i visokokvalitetno recikliranje.
„3.aAko postoji ekološka korist iz perspektive životnog ciklusa, države članice potiču upotrebu ambalaže od bioloških sirovina koja se može reciklirati i biorazgradive ambalaže koja se može kompostirati tako što će poduzeti mjere poput:
(a) poticanja njihove uporabe, među ostalim uporabom ekonomskih instrumenata;
(b) poboljšanja tržišnih uvjeta za takve proizvode;
(c) preispitivanja postojećeg zakonodavstva kojim se sprečava uporaba tih proizvoda.”
Amandman 43 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 2.c (nova) Direktiva 94/62/EZ Članak 5. – naslov
(2.d) U članku 5. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
Države članice mogu poticati sustave za oporabu ambalaže, koja može biti u skladu sa Ugovorom oporabljena na za okoliš siguran način, u skladu s Ugovorom.
1. U skladu s hijerarhijom otpada, države članice potiču sustave za ponovnu uporabu ambalaže, koja se može ponovno upotrijebiti na siguran način za okoliš u skladu s Ugovorom, ne ugrožavajući higijenu hrane ni sigurnost potrošača.
1.c Ambalaža i ponovo uporabljena ambalaža prikupljena u okviru programa povrata pologa mogu se računati kao napredak prema ostvarenju ciljeva sprečavanja stvaranja ambalažnog otpada koji su određeni nacionalnim programima sprečavanja.
Amandman 48 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka a Direktiva 94/62/EZ Članak 6. – naslov
(a) naslov se zamjenjuje naslovom „Oporaba, ponovna uporaba i recikliranje”;
(a) naslov se zamjenjuje naslovom „Oporaba i recikliranje”;
„-1.Države članice uspostavljaju sustave za razvrstavanje za sve ambalažne materijale.”
Amandman 50 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka b Direktiva 94/62/EZ Članak 6. – stavak 1. – točka f
(f) najkasnije do 31. prosinca 2025. najmanje 65 % masenog udjela ukupnog ambalažnog otpada bit će pripremljeno za ponovnu uporabu i reciklirano;
(f) najkasnije do 31. prosinca 2025. najmanje 70 % masenog udjela ukupnog nastalog ambalažnog otpada bit će reciklirano;
Amandman 51 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka b Direktiva 94/62/EZ Članak 6. – stavak 1. – točka g
(g) najkasnije do 31. prosinca 2025. postići će se sljedeći minimalni ciljevi prema masenom udjelu za pripremu materijala sadržanih u ambalažnom otpadu za ponovnu uporabu i recikliranje:
(g) najkasnije do 31. prosinca 2025. postići će se sljedeći minimalni ciljevi prema masenom udjelu za recikliranje za sljedeće materijale sadržane u ambalažnom otpadu:
i. 55 % plastike;
(i) 60 % plastike;
ii. 60% drveta;
ii. 65 % drveta;
iii. 75 % neobojenih metala;
iii. 80 % neobojenih metala;
iv. 75 % aluminija;
iv. 80 % aluminija;
v. 75 % stakla;
v. 80 % stakla;
vi. 75 % papira i kartona;
vi. 90 % papira i kartona;
Amandman 52 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka b Direktiva 94/62/EZ Članak 6. – stavak 1. – točka h
(h) najkasnije do 31. prosinca 2030. najmanje 75% masenog udjela ukupnog ambalažnog otpada bit će pripremljeno za ponovnu uporabu i reciklirano;
(h) najkasnije do 31. prosinca 2030. najmanje 80 % masenog udjela ukupnog nastalog ambalažnog otpada bit će reciklirano;
Amandman 53 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka b Direktiva 94/62/EZ Članak 6. – stavak 1. – točka i
(i) najkasnije do 31. prosinca 2030. postići će se sljedeći minimalni ciljevi prema masenom udjelu za pripremu materijala sadržanih u ambalažnom otpadu za ponovnu uporabu i recikliranje:
(i) najkasnije do 31. prosinca 2030. postići će se sljedeći minimalni ciljevi prema masenom udjelu za recikliranje za sljedeće materijale sadržane u ambalažnom otpadu:
3. Ambalažni otpad koji se šalje drugoj državi članici radi pripreme za ponovnu uporabu, recikliranja ili oporabe u toj državi članici smije se računati kao napredak prema ostvarenju ciljeva utvrđenih stavkom 1. točkama od (f) do (i) samo one države članice u kojoj je ambalažni otpad prikupljen.
3. Ambalažni otpad koji se šalje drugoj državi članici radi recikliranja u toj državi članici smije se računati kao napredak prema ostvarenju ciljeva utvrđenih stavkom 1. točkama od (f) do (i) samo one države članice u kojoj je ambalažni otpad prikupljen.
(ca) u članku 6. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:
4. Države članice, prema potrebi, potiču upotrebu materijala koji se dobivaju od recikliranoga ambalažnog otpada za proizvodnju ambalaže i drugih proizvoda:
„4. Države članice potiču upotrebu materijala koji se dobivaju od recikliranoga ambalažnog otpada za proizvodnju ambalaže i drugih proizvoda onda kad je to korisno iz perspektive životnog ciklusa i kad je u skladu s hijerarhijom otpada:
(a) poboljšanja tržišnih uvjeta za takve materijale;
(a) poboljšanjem tržišnih uvjeta za takve materijale;
(b) preispitivanjem postojećih odredaba koje sprečavaju uporabu tih materijala.
(b) preispitivanjem postojećih odredaba koje sprečavaju uporabu tih materijala.
(ba) upotrebom odgovarajućih ekonomskih instrumenata radi poticanja upotrebe sekundarnih sirovina, koji mogu obuhvaćati mjere kojima se promiče reciklirani sadržaj proizvoda te primjenu održivih kriterija javne nabave;
(bb) promicanjem materijala koji kada ih se reciklira u materijale koji dolaze u kontakt s hranom nisu opasni za ljudsko zdravlje.
Amandman 56 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka d Direktiva 94/62/EZ Članak 6. – stavci 5., 8. i 9.
8. Komisija što je moguće prije, ali najkasnije do 30. lipnja 2005., podnosi izvještaj Europskomu parlamentu i Vijeću o napretku provedbe ove Direktive i njezinom utjecaju na okoliš, kao i o funkcioniranju unutarnjega tržišta. Izvještaj uzima u obzir pojedinačne okolnosti u svakoj državi članici. Obuhvaća sljedeće:
„8. U tu će svrhu Komisija najkasnije do 31. prosinca 2024. ispitati ciljeve utvrđene u članku 6. i napredak u njihovu ostvarivanju, uzimajući u obzir najbolje prakse i mjere koje države članice koriste kako bi postigle te ciljeve.
U svojoj ocjeni Komisija razmatra mogućnost uspostave:
(a) ocjenu učinkovitosti, primjene i provedbe osnovnih zahtjeva;
(a) ciljeva o drugim tokovima ambalažnog otpada;
(b) dodatne preventivne mjere radi, koliko god je to moguće, smanjivanja utjecaja ambalaže na okoliš, bez ugrožavanja njezine osnovne funkcije;
(b) zasebnih ciljeva za ambalažni otpad iz kućanstava te za trgovački i industrijski ambalažni otpad.
(c) mogući razvoj ekološkoga ambalažnog indikatora, kako bi se sprečavanje nastajanja ambalažnoga otpada učinilo jednostavnijim i učinkovitijim;
U tu svrhu Komisija sastavlja izvješće, i prema potrebi mu prilaže zakonodavni prijedlog, te ga dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.”
(d) planove za sprečavanje stvaranja ambalažnoga otpada;
(e) poticaje za ponovnu uporabu, a pogotovo usporedbu troškova i koristi od ponovne uporabe i recikliranja;
(f) odgovornost proizvođača uključujući i financijske aspekte;
(g) napore da se i nadalje smanjuju i, ako je to potrebno, na kraju postupno do 2010. iz ambalaže uklone teški metali i ostale opasne tvari u ambalaži.
Uz taj se izvještaj, prema potrebi, podnose prijedlozi za reviziju odgovarajućih odredaba ove Direktive, ako takvi prijedlozi već nisu podneseni.
1. Za potrebe izračuna jesu li ostvareni ciljevi utvrđeni člankom 6. stavkom 1. točkama od (f) do (i),
1. Kako bi se izračunalo jesu li ostvareni ciljevi utvrđeni u članku 6. stavku 1. točkama od (f) do (i), masa recikliranog ambalažnog otpada računa se kao masa količine otpada koja ulazi u konačni postupak recikliranja u određenoj godini.
(a) masa recikliranog ambalažnog otpada smatra se masom količine otpada koja ulazi u konačni postupak recikliranja;
(b) masa ambalažnog otpada pripremljenog za ponovnu uporabu smatra se masom ambalažnog otpada koji je oporabio ili prikupio priznati subjekt za pripremu za ponovnu uporabu i koji je prošao sve potrebne postupke provjere, čišćenja i popravka kako bi se omogućila ponovna uporaba bez daljnjeg sortiranja ili prethodne obrade;
(c) države članice mogu uključiti proizvode i sastavne dijelove koje su za ponovnu uporabu pripremili priznati subjekti za pripremu za ponovnu uporabu ili su pripremljeni u priznatim programima povrata pologa. Za izračun prilagođene stope ambalažnog otpada koji je pripremljen za ponovnu uporabu i recikliran, uzimajući u obzir masu proizvoda i sastavnih dijelova pripremljenih za ponovnu uporabu, države članice upotrebljavaju provjerene podatke subjekata i primjenjuju formulu utvrđenu u Prilogu IV.
1.a Komisija do 31. prosinca 2018. od europskih organizacija za normizaciju traži da izrade standarde europske kvalitete za otpadne materijale koji ulaze u konačni postupak recikliranja i za sekundarne sirovine, pogotovo plastiku, na temelju najboljih dostupnih praksi.
2. Kako bi osigurala usklađene uvjete za primjenu stavka 1. točaka (b) i (c)te Priloga IV., Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 21.a , čime utvrđuje minimalne zahtjeve u smislu kvalitete i operativne zahtjeve za određivanje priznatih subjekata za pripremu za ponovnu uporabu i priznatih programa povrata pologa, uključujući posebna pravila za prikupljanje, provjeru i dostavu podataka.
2. Kako bi osigurala usklađene uvjete za primjenu stavka 1., Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 21.a kako bi dopunila ovu Direktivu utvrđivanjem minimalnih zahtjeva u smislu kvalitete i operativnih zahtjeva za određivanje subjekata koji provode konačni postupak recikliranja, uključujući posebna pravila za prikupljanje, sljedivost, provjeru i dostavu podataka.
2.a Komisija mora ispitati mogućnosti i, po potrebi, predložiti mjere za usklađivanje prijavljivanja višeslojne (kompozitne) ambalaže s obvezama iz ove Direktive.
3. Odstupajući od stavka 1., masa izlazne količine svih postupaka sortiranja može se prijaviti kao masa recikliranog ambalažnog otpada uz uvjet:
Briše se.
(a) da se izlazna količina otpada pošalje u konačni postupak recikliranja;
(b) da masa materijala ili tvari koje ne podliježu konačnom postupku recikliranja i koje se odlažu ili podliježu energetskoj oporabi ostane ispod 10 % ukupne mase koju će se prijaviti kao recikliranu.
4. Države članice uspostavljaju učinkovit sustav kontrole kvalitete i sljedivosti ambalažnog otpada kako bi osigurale ispunjavanje uvjeta utvrđenih stavkom 3. točkama (a) i (b). Sustav se može sastojati od elektroničkih registara uspostavljenih u skladu s člankom 35. stavkom 4. Direktive 2008/98/EZ, tehničkih specifikacija za zahtjeve u pogledu kvalitete sortiranog otpada ili istovrijednih mjera za osiguranje pouzdanosti i točnosti prikupljenih podataka o recikliranom otpadu.
4. U skladu s delegiranim aktima koji su doneseni u skladu sa stavkom 2. države članice uspostavljaju učinkovit sustav kontrole kvalitete i sljedivosti ambalažnog otpada kako bi osigurale da se poštuju pravila utvrđena stavkom 1. Sustav se može sastojati od elektroničkih registara uspostavljenih u skladu s člankom 35. stavkom 4. Direktive 2008/98/EZ, tehničkih specifikacija za zahtjeve u pogledu kvalitete sortiranog otpada ili istovrijednih mjera za osiguranje pouzdanosti i točnosti prikupljenih podataka o recikliranom otpadu. Države članice obavješćuju Komisiju o odabranoj metodi za kontrolu kvalitete i sljedivost.
5. Za potrebe izračuna jesu li ostvareni ciljevi utvrđeni člankom 6. stavkom 1. točkama od (f) do (i), države članice mogu uzeti u obzir recikliranje metala koje se odvija u kombinaciji sa spaljivanjem proporcionalno udjelu spaljenog ambalažnog otpada, uz uvjet da reciklirani metali ispunjavaju određene zahtjeve u pogledu kvalitete. Države članice upotrebljavaju zajedničku metodologiju utvrđenu u skladu s člankom 11.a stavkom 6. Direktive 2008/98/EZ.
5. Za potrebe izračuna jesu li ostvareni ciljevi utvrđeni člankom 6. stavkom 1. točkama od (f) do (i) te člankom 6. stavkom 1., države članice mogu uzeti u obzir recikliranje metala koje se odvija u kombinaciji sa spaljivanjem ili suspaljivanjem samo ako je otpad razvrstan prije spaljivanja ili je ispunjena obveza o uvođenju odvojenog prikupljanja za papir, metal, plastiku, staklo i biološki otpad proporcionalno udjelu spaljenoga ili suspaljenog ambalažnog otpada, uz uvjet da reciklirani metali ispunjavaju određene zahtjeve u pogledu kvalitete. Države članice upotrebljavaju zajedničku metodologiju utvrđenu u skladu s člankom 11.a stavkom 6. Direktive 2008/98/EZ.
Amandman 65 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 5. Direktiva 94/62/EZ Članak 6b. – stavak 1. – točka ba (nova)
(ba) primjere dobre prakse koji se koriste diljem Unije i koji mogu poslužiti kao smjernica za napredovanje u ostvarenju ciljeva.
2.a Izvješća iz stavka 1. po potrebi se dotiču provedbe zahtjeva iz ove Direktive koji nisu spomenuti u stavku 1., uključujući predviđanja ostvarenja ciljeva sadržanih u programima za sprečavanje nastanka otpada te postotka i količine komunalnog otpada po stanovniku koja je odložena ili podložna energetskoj oporabi.
(5.a) Članak 7. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. Države članice donose potrebne mjere kako bi osigurale da su uspostavljeni sustavi za:
„1. Radi ostvarenja ciljeva utvrđenih ovom Direktivom države članice donose potrebne mjere kako bi osigurale da su uspostavljeni sustavi i poticaji za:”
(a) povrat i/ili prikupljanje uporabljene ambalaže i/ili ambalažnog otpada kod potrošača, drugog krajnjeg korisnika, ili nekih drugih ambalažnih tokova u želji da ju usmjere prema drugim najprikladnijim oblicima gospodarenja otpadom;
(a) povrat i/ili prikupljanje uporabljene ambalaže i/ili ambalažnog otpada kod potrošača, drugog krajnjeg korisnika, ili nekih drugih ambalažnih tokova u želji da ju usmjere prema drugim najprikladnijim oblicima gospodarenja otpadom;
(b) oporabu ili obnovu uključujući reciklažu ambalaže i /ili prikupljenog ambalažnog otpada,
(b) oporabu ili obnovu uključujući reciklažu ambalaže i /ili prikupljenog ambalažnog otpada.
kako bi ispunile ciljeve iz ove Direktive.
Ti su sustavi otvoreni za sudjelovanje gospodarskim subjektima iz tih sektora, kao i za sudjelovanje nadležnih javnih tijela. Oni se pod nediskriminirajućim uvjetima također primjenjuju na uvozne proizvode, uključujući podrobne dogovore i cijene određene za pristup takvom sustavu, te su ti sustavi osnovani kako bi se izbjegle trgovačke zapreke ili ometanje natjecanja u skladu s Ugovorom.”
Ti su sustavi otvoreni za sudjelovanje gospodarskim subjektima iz tih sektora, kao i za sudjelovanje nadležnih javnih tijela. Oni se pod nediskriminirajućim uvjetima također primjenjuju na uvozne proizvode, uključujući podrobne dogovore i cijene određene za pristup takvom sustavu, te su ti sustavi osnovani kako bi se izbjegle trgovačke zapreke ili ometanje natjecanja u skladu s Ugovorom.”
Posebne mjere za sustave povrata i prikupljanja ambalaže
Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi uvele:
(a) odvojeno prikupljanje barem za ambalažu ili ambalažni otpad koji čine papir, metal, plastika ili staklo;
(b) višeslojnu (kompozitnu) ambalažu definiranu u Odluci Komisije 2005/270/EZ prikuplja se u okviru postojećih sustava prikupljanja koji udovoljavaju normama kvalitete za konačno recikliranje. ”
(5c) u članku 8. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
„2. Da bi se omogućilo skupljanje, ponovna uporaba i oporaba, uključujući i recikliranje, na temelju Odluke Komisije 97/129/EZ, na ambalaži mora biti naznačena vrsta uporabljenoga ambalažnog materijala radi njezine identifikacije i klasifikacije industrije na koju se odnosi[1].
„2. Da bi se omogućilo skupljanje, ponovna uporaba i oporaba, uključujući i recikliranje, ambalaža mora sadržavati informacije korisne za tu svrhu. Konkretno, na ambalaži mora na temelju Odluke Komisije 97/129/EZ[1] biti naznačena vrsta uporabljenoga ambalažnog materijala radi njezine identifikacije i klasifikacije industrije na koju se odnosi[1].
„3.a Države članice Komisiji dostavljaju podatke o ostvarenju ciljeva utvrđenih člankom 6. stavkom 1. točkama od (a) do (i) za svaku kalendarsku godinu. Navedene podatke dostavljaju elektroničkim putem u roku od 18 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju se prikupljaju podatci.
„3.a Države članice Komisiji dostavljaju podatke o ostvarenju ciljeva utvrđenih člankom 6. stavkom 1. točkama od (a) do (i) za svaku kalendarsku godinu. Navedene podatke prikupljaju i obrađuju u skladu sa zajedničkom metodologijom iz stavka 3.d te ih dostavljaju elektroničkim putem u roku od 12 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju se prikupljaju podatci.
Podatci se dostavljaju u formatu koji određuje Komisija u skladu sa stavkom 3.d. Prvim se izvješćem obuhvaćaju podatci za razdoblje od 1. siječnja [unijeti godinu stupanja na snagu ove Direktive + jedna godina] do 31. prosinca [unijeti godinu stupanja na snagu ove Direktive + jedna godina].
Podatci se prikupljaju i obrađuju primjenom zajedničke metodologije iz stavka 3.d te se dostavljaju u formatu koji je odredila Komisija u skladu sa stavkom 3.d. Prvim se izvješćem koje se odnosi na ciljeve iz članka 6. točaka od (f) do (i) obuhvaćaju podatci za razdoblje od 1. siječnja [unijeti godinu stupanja na snagu ove Direktive + jedna godina] do 31. prosinca [unijeti godinu stupanja na snagu ove Direktive + jedna godina].
3c. Komisija revidira dostavljene podatke u skladu s ovim člankom i objavljuje izvješće o rezultatima revizije. Izvješćem se procjenjuju organizacija prikupljanja podataka, izvori podataka i metodologija u upotrebi u državama članicama te cjelovitost, pouzdanost, pravovremenost i dosljednost tih podataka. Procjena može uključivati posebne preporuke za poboljšanje. Izvješće se izrađuje svake tri godine.
3c. Komisija revidira dostavljene podatke u skladu s ovim člankom i objavljuje izvješće o rezultatima revizije. Dok se ne odredi zajednička metodologija za prikupljanje i obradu podataka iz stavka 3.d, izvješćem se procjenjuju organizacija prikupljanja podataka, izvori podataka i metodologija u uporabi u državama članicama.Komisija također procjenjuje cjelovitost, pouzdanost, pravovremenost i dosljednost dostavljenih podataka i informacija. Procjena može uključivati posebne preporuke za poboljšanje. Izvješće se izrađuje devet mjeseci nakon prvog izvješćivanja država članica o podacima i svake tri godine nakon toga.
3ca. Komisija u izvješću navodi informacije o provedbi Direktive kao cjeline i procjenjuje njezin utjecaj na okoliš i ljudsko zdravlje, okoliš i unutarnje tržište. Po potrebi se izvješću prilaže prijedlog izmjene ove Direktive.
3d. Komisija donosi provedbene akte o utvrđivanju formata za dostavu podataka u skladu sa stavkom 3.a.Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 21. stavka 2.”;
3d. Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 38.a radi dopune ove Direktive tako što će se odrediti zajednička metodologija za prikupljanje i obradu podataka i format za dostavu podataka u skladu sa stavkom 3.a. ”;
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6.a stavka 2., članka 11. stavka 3., članka 19. stavka 2. i članka 20. prenosi se na Komisiju na neograničeno vrijeme od [unijeti datum stupanja na snagu ove Direktive].
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6.a stavka 2., članka 11. stavka 3., članka 12. stavka 3.d, članka 19. stavka 2. i članka 20. prenosi se na Komisiju na neograničeno vrijeme od [unijeti datum stupanja na snagu ove Direktive].
3. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 6.a stavka 2., članka 11. stavka 3., članka 19. stavka 2. i članka 20. Odlukom o opozivu okončava se delegiranje ovlasti koje je u toj odluci navedeno. Opozivom se proizvode učinci od dana nakon dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
3. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 6.a stavka 2., članka 11. stavka 3., članka 12. stavka 3.d, članka 19. stavka 2. i članka 20. Odlukom o opozivu okončava se delegiranje ovlasti koje je u toj odluci navedeno. Opozivom se proizvode učinci od dana nakon dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 6.a stavkom 2., člankom 11. stavkom 3., člankom 19. stavkom 2. i člankom 20. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće na njega ne ulože prigovor u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću ili ako i Europski parlament i Vijeće prije isteka tog roka obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovor. To se razdoblje na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća produžuje za dva mjeseca.”;
5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 6.a stavkom 2., člankom 11. stavkom 3., člankom 12. stavkom 3.d, člankom 19. stavkom 2. i člankom 20. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće na njega ne ulože prigovor u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću ili ako i Europski parlament i Vijeće prije isteka tog roka obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovor. To se razdoblje na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća produžuje za dva mjeseca.”
Amandman 78 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 12.a (nova) Direktiva 94/62/EZ Prilog II.
(12.a) Prilog II. Direktivi 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu mijenja se kako je utvrđeno Prilogom ovoj Direktivi.
Amandman 79 Prijedlog direktive Članak 1. – stavak 1. – točka 14. Direktiva 94/62/EZ Prilog IV.
(14) Direktivi 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu dodaje se Prilog IV. kako je utvrđeno Prilogom ovoj Direktivi.
Briše se.
Amandman 80 Prijedlog direktive Prilog – stavak – 1. (novi) Direktiva 94/62/EZ Prilog II. – točka 1. – alineja 1.
(-1) U Prilogu II. točki 1. prva alineja zamjenjuje se sljedećim:
– Ambalaža je osmišljena, proizvedena i komercijalizirana na takav način da dopušta ponovnu uporabu, obnovu, uključujući reciklažu, te da u najvećoj mogućoj mjeri smanji utjecaj na okoliš kad ambalažni otpad ili ostaci preostali nakon provedbe gospodarskih mjera upravljanja ambalažnim otpadom budu odloženi.
„–Ambalaža je osmišljena, proizvedena i komercijalizirana na takav način da dopušta ponovnu uporabu, oporabu, uključujući reciklažu, u skladu s hijerarhijom otpada, te da u najvećoj mogućoj mjeri smanji utjecaj na okoliš kad ambalažni otpad ili ostaci preostali nakon provedbe gospodarskih mjera upravljanja ambalažnim otpadom budu odloženi.”
Amandman 81 Prijedlog direktive Prilog – stavak -1.a (novi) Direktiva 94/62/EZ Prilog II. – točka 1. – alineja 1.a (nova)
(-1a) u Prilogu II. točki 1. umeće se sljedeća alineja 1.a:
„–Ambalaža se proizvodi tako da se njezine emisije ugljika svedu na minimum, između ostalog uporabom biorazgradivih i održivih bioloških materijala.”
Amandman 82 Prijedlog direktive Prilog – stavak -1.b (novi) Direktiva 94/62/EZ Prilog II. – točka 3. – točka c
(-1b) (Ne odnosi se na hrvatsku verziju.)
(c) Ambalaža oporabljiva putem kompostiranja
Ambalažni otpad obrađen radi kompostiranja mora biti takve biorazgradive prirode da ne smeta odvojenom prikupljanju i postupku kompostiranja ili pogonu u koji je ubačen.
Amandman 83 Prijedlog direktive Prilog – stavak -1.c (novi) Direktiva 94/62/EZ Prilog II. – točka 3. – točka d
(-1c) Podtočka (d) točke 3. Priloga II. mijenja se kako slijedi:
(d) Biorazgradiva ambalaža
„(d) Biorazgradiva ambalaža
Biorazgradivi ambalažni otpad mora biti takve prirode da može podnijeti fizičko, kemijsko, termalno ili biološko razlaganje, tako da se najveći dio gotovog komposta na kraju rastavlja na ugljikov dioksid, biomasu i vodu.
Biorazgradivi ambalažni otpad mora biti takve prirode da može podnijeti fizičko, kemijsko, termalno ili biološko razlaganje, tako da se najveći dio gotovog komposta na kraju rastavlja na ugljikov dioksid, biomasu i vodu. Oksorazgradiva plastična ambalaža ne smatra se biorazgradivom.”
Metoda izračuna za pripremu proizvoda i sastavnih dijelova za ponovnu uporabu za potrebe članka 6. stavka 1. točaka od (f) do (i)
Za izračun prilagođene stope recikliranja i pripreme za ponovnu uporabu u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkama od (f) do (i) države članice upotrebljavaju sljedeću formulu:
"E=" "(A+R)*100" /"(P+R)"
E: prilagođena stopa recikliranja i ponovne uporabe u određenoj godini;
A: masa ambalažnog otpada recikliranog ili pripremljenog za ponovnu uporabu u određenoj godini;
R: masa proizvoda i sastavnih dijelova pripremljenih za ponovnu uporabu u određenoj godini;
P: masa ambalažnog otpada nastalog u određenoj godini.”
– uzimajući u obzir članak 2. i drugi podstavak članka 3. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir članak 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,
– uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP),
– uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,
– uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(1),
– uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za akciju koje su 15. rujna 1995. donesene na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i kasnije zaključne dokumente koji su doneseni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda, Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.) i Peking +15 (2010.),
– uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih iz 1949.,
– uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP(2),
– uzimajući u obzir svoje stajalište od 20. listopada 2010. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 92/85/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (Direktiva o rodiljnom dopustu)(3),
– uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(4),
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga(5),
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2013/62/EU od 17. prosinca 2013. o izmjeni Direktive Vijeća 2010/18/EU o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC zbog izmjene statusa Mayottea u odnosu na Europsku uniju(6),
– uzimajući u obzir direktive EU-a od 1975. godine o različitim aspektima jednakog postupanja prema ženama i muškarcima (Direktiva 2010/41/EU(7), Direktiva 2010/18/EU(8), Direktiva 2006/54/EZ, Direktiva 2004/113/EZ, Direktiva 92/85/EEZ(9), Direktiva 86/613/EEZ(10) i Direktiva 79/7/EEZ(11)),
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 14. ožujka 2012. direktive Europskog parlamenta i Vijeća o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama (Direktiva o ženama u upravnim odborima (COM(2012)0614)),
– uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Konvencija iz Istanbula) i njezin članak 3. u kojem se „rod” definira na sljedeći način: „društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”,
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 4. ožujka 2016. odluke Vijeća o potpisivanju, u ime Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (COM(2016)0111),
– uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 16. lipnja 2016. o rodnoj ravnopravnosti (00337/2016),
– uzimajući u obzir Zaključke Vijeća donesene 5. i 6. lipnja 2014. o sprečavanju i borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući genitalno sakaćenje žena (09543/2014),
– uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 7. prosinca 2015. o ravnopravnosti žena i muškaraca u području donošenja odluka (14327/2015),
– uzimajući u obzir izjavu trija predsjedatelja EU-a od 7. prosinca 2015. koju su potpisale Nizozemska, Slovačka i Malta,
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),
– uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. ožujka 2015. naslovljen „Izvješće o ravnopravnosti žena i muškaraca 2014.” (SWD(2015)0049),
– uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 4. ožujka 2016. naslovljen „Izvješće o ravnopravnosti žena i muškaraca 2015.” (SWD(2016)0054),
– uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),
– uzimajući u obzir svoje rezolucije od 10. veljače 2010. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2009. godine(12), od 8. ožujka 2011. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2010. godine(13), od 13. ožujka 2012. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2011. godine(14), te od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013.(15),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. studenoga 2013. naslovljenu „Prema ukidanju genitalnog sakaćenja žena” (COM(2013)0833) i svoju Rezoluciju od 6. veljače 2014. o ukidanju genitalnog sakaćenja žena(16),
– uzimajući u obzir rezultate istraživanja o lezbijkama, homoseksualcima, biseksualnim i transrodnim osobama u Europskoj uniji koje je provela Agencija za temeljna prava (FRA) i objavila u svibnju 2013.,
– uzimajući u obzir izvješće Agencije za temeljna prava (FRA) naslovljeno „Nasilje nad ženama – istraživanje na razini EU-a. Glavni rezultati” objavljeno u ožujku 2014.,
– uzimajući u obzir izvješće Agencije za temeljna prava naslovljeno „Stanje interseksualnih osoba u pogledu temeljnih prava” objavljeno u svibnju 2015. godine,
– uzimajući u obzir izvješće Europske mreže tijela za ravnopravnost (Equinet) naslovljeno „Daljnja prisutnost diskriminacije, uznemiravanja i neravnopravnosti žena. Rad tijela za ravnopravnost na razvoju nove strategije Europske komisije za rodnu ravnopravnost” objavljeno 2015.,
– uzimajući u obzir izvješća Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) naslovljena „Razlika u zaposlenosti muškaraca i žena: izazovi i rješenja” (2016.), „Socijalni partneri i rodna ravnopravnost u Europi” (2014.), „Razvoj radnog života u Europi: godišnji pregled EurWORK-a” (2014. i 2015.) i šesto Europsko istraživanje o radnim uvjetima (2016.),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2016. o novoj strategiji za prava žena i jednakost spolova u Europi nakon 2015.(17) i svoje izvješće od 9. lipnja 2015. o strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(18),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. o borbi protiv nasilja nad ženama(19),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o osnaživanju djevojčica obrazovanjem u EU-u(20),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2016. o situaciji u kojoj se nalaze žene izbjeglice i tražiteljice azila u EU-u(21),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o radnicama i njegovateljicama u kućanstvu u EU-u(22),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o siromaštvu: rodna perspektiva(23),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života(24),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja („Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju”)(25),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2016. o rodno osviještenoj politici u radu Europskog parlamenta(26),
– uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. o provedbi Direktive 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava iz rodne perspektive(27),
– uzimajući u obzir izvješće Komisije od 3. lipnja 2013. o napretku u ostvarivanju ciljeva iz Barcelone pod naslovom „Razvoj objekata za skrb o maloj djeci u Europi s ciljem održivog i uključivog rasta”(28),
– uzimajući u obzir preporuku Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti”(29),
– uzimajući u obzir Indeks rodne ravnopravnosti Europskog instituta za rodnu ravnopravnost (EIGE) za 2015., izvješće „Peking + 20: četvrti pregled provedbe Pekinške platforme za djelovanje u državama članicama EU-a” i druga izvješća EIGE-a,
– uzimajući u obzir studiju Europske mreže pravnih stručnjaka za rodnu ravnopravnost i nediskriminaciju naslovljeno „Komparativna analiza prava u području rodne ravnopravnosti u Europi 2015.” iz siječnja 2016.,
– uzimajući u obzir dogovorene zaključke o ulozi muškaraca i dječaka u postizanju rodne ravnopravnosti donesene na 48. sjednici Komisije Ujedinjenih naroda za status žena u ožujku 2004.(30),
– uzimajući u obzir dokument naslovljen „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.” donesen na sastanku na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održanom 25. rujna 2015. te ciljeve za rodnu ravnopravnost, prava žena i osnaživanje žena uključene u taj dokument,
– uzimajući u obzir statističko izvješće Komisije iz travnja 2014. naslovljeno „Samohrani roditelji i zapošljavanje u Europi”(31),
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0046/2017),
A. budući da Indeks rodne ravnopravnosti EIGE-a za 2015. ukazuje na tek neznatno poboljšanje situacije: EU je još uvijek tek na pola puta k ostvarenju cilja rodne ravnopravnosti - opća ocjena od 2005. porasla je s 51,3 na 52,9 od 100; budući da je potreban brži napredak kani li EU ispuniti ciljeve strategije Europa 2020.
B. budući da je posljednjih godina u nekim državama članicama EU-a znatno porastao broj građanskih i političkih pokreta nauštrb jednakih prava žena i muškaraca te da one čak dovode u pitanje potrebu za politikom rodne ravnopravnosti; budući da je cilj tih negativnih reakcija usmjerenih protiv rodne ravnopravnosti ojačati tradicionalne rodne uloge i preispitati postojeća i buduća postignuća u području rodne ravnopravnosti, prava žena i prava pripadnika zajednice LGBTI;
C. budući da je jednakost žena i muškaraca temeljno pravo priznato u Ugovoru o Europskoj uniji i Povelji o temeljnim pravima; budući da je cilj Europske unije u ovom području također jamčenje jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema ženama i muškarcima te borba protiv svake diskriminacije na temelju spola;
D. budući da je 2015. stopa zaposlenosti žena iznosila 64,5 %, što je dosada najviši zabilježeni rezultat, ali je i dalje znatno ispod stope zaposlenosti muškaraca koja je iznosila 75,6 %; budući da je, nažalost, četiri puta veća vjerojatnost da na nepuno radno vrijeme počne i nastavi raditi žena nego muškarac, i to često neželjeno; budući da mnogi mladi ljudi žive u siromaštvu unatoč tome što rade, posebno u Grčkoj, Španjolskoj, Hrvatskoj, Italiji, Portugalu, Slovačkoj i na Cipru;
E. budući da je stopa nezaposlenosti žena podcijenjena s obzirom na to da mnoge žene nisu registrirane kao nezaposlene, posebice žene koje žive u ruralnim ili izoliranim područjima, žene koje pomažu u obiteljskom poslu, kao i velik broj žena koje se posvećuju samo kućanskim poslovima i brizi o djeci; budući da ova situacija također stvara razliku u pogledu pristupa javnim uslugama (naknadama, mirovinama, rodiljnim dopustima, bolovanju, pristupu socijalnom osiguranju itd.);
F. budući da je u izvješću Eurofounda o razlici u zaposlenosti između muškaraca i žena procijenjeno da navedena razlika stoji EU oko 370 milijardi EUR godišnje, što je 2,8 % BDP-a EU-a(32);
G. budući da situacija u zemljama pogođenima gospodarskom krizom i rezovima u proračunu nerazmjerno utječe na žene, posebno na mlade i starije žene, samohrane majke i žene koje su žrtve višestruke diskriminacije te da ih je to dovelo do siromaštva i socijalne marginalizacije jer ih se sve više isključuje s tržišta rada; budući da rezovi u uslugama javne skrbi i zdravstva dovode do prijenosa odgovornosti za skrb s društva natrag na kućanstva, što uglavnom utječe na žene;
H. budući da je feminizacija siromaštva i dalje prisutna u EU-u i da su vrlo visoke stope nezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti među ženama usko povezane s proračunskim rezovima za javne usluge kao što su zdravstvo, obrazovanje, socijalne službe i socijalna pomoć; budući da te politike dovode do veće nestabilnosti radnih mjesta, posebice zbog povećanja rada na nepuno radno vrijeme, i to nedobrovoljno, i privremenih ugovora;
I. budući da su 2015. tri četvrtine kućanskih poslova i zadaća roditeljske skrbi obavljale žene u radnom odnosu te da su one zbog toga pod teretom dvostruke odgovornosti; budući da žene općenito preuzimaju znatno veću odgovornost u pogledu roditeljske skrbi i kućanskih poslova; budući da tradicionalne uloge i stereotipi u vezi s muškarcima i ženama i dalje imaju jak utjecaj na raspodjelu kućanskih poslova, na radnom mjestu i u društvu u širem smislu; budući da se takvom tradicionalnom podjelom odgovornosti produžuje status quo i ograničavaju mogućnosti zapošljavanja i osobnog razvoja žena, zbog čega im se ostavlja malo vremena za socijalnu uključenost i uključenost u zajednicu ili ekonomsko sudjelovanje; budući da je jednak omjer u obavljanju neplaćenih poslova između žena i muškaraca, primjerice pružanje skrbi i preuzimanje odgovornosti u kućanstvu, preduvjet za dugoročnu ekonomsku neovisnost žena i rodnu ravnopravnost;
J. budući da su neki dopusti povezani s obitelji i dalje često osnova za diskriminaciju i stigmatizaciju žena i muškaraca usprkos postojećem političkom okviru i zakonodavstvu na razini EU-a i nacionalnoj razini, i da to osobito utječe na žene kao glavne skrbnike koji se koriste dopustima povezanima s obitelji;
K. budući da gotovo četvrtina država članica EU-a nema zakonske odredbe o očinskom dopustu i da je u nekima od država koje ih imaju očevima dozvoljen dopust od samo jednog, dva ili nekoliko dana; budući da u osam država članica za roditeljski dopust nije predviđena nikakva naknada te u prosjeku očevi vrlo malo koriste roditeljski dopust - samo 10 % očeva uzme najmanje jedan dan dopusta, dok 97 % majki koristi roditeljski dopust na koji pravo imaju oba roditelja; budući da je promicanje većeg korištenja roditeljskog i očinskog dopusta nužan preduvjet za ostvarivanje rodne ravnopravnosti; budući da je studija Eurofounda(33) ukazala na aspekte koji utječu na postotak u kojem očevi uzimaju roditeljski dopust, a to su: razina naknade, prilagodljivost sustava dopusta, dostupnost informacija, dostupnost i fleksibilnost usluga skrbi za djecu i strah da će zbog uzimanja dopusta biti isključeni s tržišta rada;
L. budući da je dostupnost kvalitetnih ustanova za skrb i usluga skrbi o djeci, starijim i drugim nesamostalnim članovima obitelji po pristupačnim cijenama jedan od preduvjeta za aktivno uključivanje žena u tržište rada; budući da su ciljevi iz Barcelone odličan instrument za postizanje stvarne ravnopravnosti između muškaraca i žena te da sve države članice trebaju odlučno djelovati da bi ih čim prije ostvarile; budući da su, zbog nedostatka struktura i usluga za kvalitetno djetinjstvo koje bi bile cjenovno pristupačne, majke sve češće prisiljene odabrati između skraćenog radnog vremena ili potpunog odustajanja od svog posla kako bi se brinule za djecu, što stvara posljedice na obiteljske i mirovinske dohotke;
M. budući da su pristup osposobljavanju i temeljno ljudsko pravo na obrazovanje djevojčica i žena važne europske vrijednosti i ključni element osnaživanja djevojčica i žena na društvenoj, kulturnoj i profesionalnoj razini te cjelovitog uživanja u svim drugim društvenim, ekonomskim, kulturnim i političkim pravima te posljedično sprječavanja nasilja nad ženama i djevojčicama; budući da je univerzalno, obvezno i besplatno obrazovanje glavni uvjet za jamčenje jednakih mogućnosti za sve te da bi trebalo biti dostupno svoj djeci, bez diskriminacije i neovisno o njihovom statusu boravka; budući da borba protiv rodne neravnopravnosti počinje u predškolskoj dobi i zahtijeva stalni pedagoški nadzor školskog programa, razvojnih ciljeva i obrazovnih rezultata;
N. budući da je rodna ravnopravnost odgovornost svih pojedinaca u društvu i zahtijeva aktivan doprinos žena i muškaraca; budući da bi se vlasti trebale posvetiti razvoju obrazovnih kampanja usmjerenih na muškarce i mlađe generacije kako bi muškarci i dječaci bili jednako uključeni partneri, postupno sprječavajući i uklanjajući sve oblike rodno uvjetovanog nasilja te promičući ili osnažujući žene;
O. budući da, unatoč činjenici da žene u prosjeku dostignu veći stupanj obrazovanja od muškaraca, prosječna razlika u plaćama muškaraca i žena u EU-u 2014. iznosi 16,1 %, iako postoje značajne razlike među državama članicama;
P. budući da je horizontalna i vertikalna rodna segregacija u zapošljavanju još uvijek rasprostranjena pojava koju, među ostalim, prouzrokuju činjenica da se poslovi koji se smatraju „ženskima” smatraju manje važnima od „muških”, trajna prisutnost staklenog stropa koji sprečava žene da dođu do najviših i najbolje plaćenih položaja i prevelika zastupljenost žena u poslovima na nepuno radno vrijeme, koji su manje plaćeni od poslova na puno radno vrijeme; budući da, iako su žene jednake muškarcima ili ih čak nadmašuju u pogledu razina obrazovanja, učinak rodnih stereotipa na odluke o obrazovanju i osposobljavanju koje donose učenici u školi može utjecati na izbore tijekom njihovih života te posljedično ima snažne implikacije za tržište rada; budući da stereotipi koje društvo naširoko prenosi u pogledu neusklađenosti majčinstva i profesionalnog rada na puno radno vrijeme mogu dovesti žene u nepovoljan položaj, a mlade žene mogu odvratiti od nastavka visokog obrazovanja ili ulaganja u karijeru;
Q. budući da složeni pokazatelj plaćenog i neplaćenog radnog vremena iz istraživanja Eurofounda o radnim uvjetima pokazuje da je, općenito, radno vrijeme žena dulje kada se izračunaju plaćeni i neplaćeni radni sati(34);
R. budući da je u sektorima koji se odnose, ali nisu ograničeni na robu, usluge ili poljoprivredu prisutan nejednak pristup između žena i muškaraca gospodarskim i financijskim sredstvima, kao što su imovina, kapital, proizvodni resursi i krediti;
S. budući da je u EU i dalje prisutna razlika u mirovinama koja iznosi čak 40,2 % 2014. godine; budući da je ona rezultat nepovoljne situacije žena kroz vrijeme, kao što je nedostatak pristupa brojnim financijskim sredstvima poput sustava naknada i mirovinskog sustava, koji su dostupni zaposlenima na puno radno vrijeme, i za koje mnoge žene ne ispunjavaju uvjete s obzirom na to da su često zaposlene na nepuno radno vrijeme ili rade povremeno zbog obveza povezanih sa skrbi;
T. budući da neke države članice u EU-u još uvijek ne primjenjuju individualizirani porezni sustav i sustav socijalne zaštite; budući da ta situacija žene može učiniti ovisnima o njihovima supružnicima jer u nekim slučajevima imaju samo izvedena prava na temelju odnosa s muškarcima;
U. budući da se u prošlom desetljeću udio žena u nacionalnim/saveznim parlamentima povećao samo za otprilike 6 % te da je 2015. dosegao tek 29 %;
V. budući da je 2015. udio žena među predsjednicima i izvršnim direktorima najvećih poduzeća koja kotiraju na burzi iznosio samo 6,5 % odnosno 4,3 %;
W. budući da, unatoč tome što je EU predan uspostavi rodne ravnopravnosti u donošenju odluka, upravnim odborima agencija EU-a ozbiljno nedostaje rodne ravnoteže te odražavaju postojane obrasce rodne segregacije, pri čemu u prosjeku 71 % članova upravnih odbora čine muškarci, a žene su na čelu samo jednog od tri upravna odbora, a od 42 izvršna direktora u agencijama EU-a samo njih 6 su žene;
X. budući da je u slučaju više od polovice ubojstava žena počinitelj ubojstva partner, srodnik ili član obitelji žrtve(35); budući da je u EU-u 33 % žena iskusilo fizičko i/ili seksualno nasilje, dok je 55 % žena bilo seksualno uznemiravano, a njih 32 % na radnom mjestu; budući da su žene posebno ranjive u pogledu seksualnog nasilja, tjelesnog i internetskog nasilja, kibernetičkog zlostavljanja i uhođenja;
Y. budući da je nasilje nad ženama jedan od najraširenijih oblika kršenja ljudskih prava na svijetu koji utječe na sve razine društva, neovisno o dobi, razini obrazovanja, prihodima, društvenom položaju i zemlji podrijetla ili prebivališta te da predstavlja glavnu prepreku ravnopravnosti žena i muškaraca; budući da pojava ubojstva žena nije u padu u državama članicama;
Z. budući da su ankete o stavu prema nasilju nad ženama provedene među stanovništvom otkrile rasprostranjenu i zabrinjavajuću tendenciju okrivljavanja žrtve, što bi mogao biti jedan od učinaka patrijarhata; budući da javna tijela i druge institucije često ne izriču snažnu osudu takvog ponašanja;
AA. budući da su digitalni načini komunikacije pridonijeli učestalosti govora mržnje i prijetnji upućenih ženama, pri čemu je od svoje adolescencije 18 % žena u Europi pretrpjelo neke oblike zlostavljanja na internetu, a devet milijuna osoba u Europi žrtve su internetskog nasilja; budući da postoji nedostatak reakcije pravosudnog sustava na internetsko nasilje nad ženama; budući da se zlostavljači i mrzitelji rijetko prijavljuju, istražuju, kazneno progone i kažnjavaju;
AB. budući da je u posljednjih 5 godina 23 % lezbijki i 35 % transrodnih osoba barem jednom bilo tjelesno/seksualno napadnuto ili suočeno s prijetnjama nasiljem kod kuće ili drugdje (na ulici, u javnom prijevozu, na radnom mjestu itd.);
AC. budući da su, prema anketi EU-a o zajednici LGBT, lezbijke, biseksualne i transrodne žene izložene ogromnom riziku od diskriminacije zbog seksualne orijentacije ili rodnog identiteta; budući da rodnu diskriminaciju često prati diskriminacija na osnovi rase, etničke pripadnosti, vjere, invaliditeta, zdravlja, rodnog identiteta, seksualne orijentacije i/ili socijalno-ekonomskih uvjeta;
AD. budući da se pogoršavaju uvjeti života pojedinih skupina žena koje se često suočavaju s nizom teškoća i rizika te s višestrukom diskriminacijom;
AE. budući da je EU 2015. doživio nezabilježeni porast broja izbjeglica i tražitelja azila na svojem teritoriju; budući da su prema podacima UNHCR-a više od polovice tih izbjeglica i tražitelja azila žene i djeca i budući da su prijavljeni slučajevi nasilja i zlostavljanja žena i djece, među ostalim i seksualnog nasilja, tijekom cijelog njihovog putovanja, ali i u prenapučenim prihvatnim centrima u EU-u;
AF. budući da žene i djevojčice čine 80 % zabilježenih žrtava trgovanja ljudima(36); budući da je i dalje vrlo teško identificirati žrtve, da je potrebno žrtvama pružiti veću potporu i zaštitu i da se pri suzbijanju trgovanja ljudima moraju imati na umu rodna pitanja;
AG. budući da je jedan od glavnih ciljeva trgovine ljudima seksualno iskorištavanje i da su uključene žene prisiljene na život u zatočeništvu i zlostavljanja, povezana sa svakodnevnim fizičkim i psihičkim nasiljem;
AH. budući da su spolno i reproduktivno zdravlje i prava temeljna ljudska prava i ključan element rodne ravnopravnosti i samoodređenja i da bi ih se trebalo uključiti u strategiju EU-a za zdravlje;
AI. budući da se žensko zdravlje nikada ne bi smjelo riskirati zbog prigovora savjesti ili osobnih uvjerenja;
AJ. budući da kod primjene zakonodavstva EU-a o rodnoj ravnopravnosti u državama članicama postoje specifični problemi povezani s prenošenjem i primjenom predmetnih direktiva, primjerice materijalni nedostaci u zakonodavstvu i činjenica da nacionalni sudovi nedosljedno primjenjuju zakonodavstvo, ali i, što je također važno, opća neupućenost u načela ravnopravnosti te u zakonodavstvo o ravnopravnosti(37);
AK. budući da se posebice direktive EU-a o rodnoj ravnopravnosti ne provode ispravno u brojnim državama članicama koje ne štite transrodne osobe od diskriminacije kada je riječ o pristupu zapošljavanju, robi i uslugama;
AL. budući da se institucionalni mehanizmi za rodnu ravnopravnost u nacionalnim vladajućim strukturama često marginaliziraju, dijele u različita područja politike, koče kompleksnim i proširenim mandatima, nedostatkom adekvatnog osoblja, obuke, podataka i resursa te da ne dobivaju dovoljnu potporu od političkog vodstva(38);
AM. budući da zbog trajnog nedostatka sveobuhvatnih i pouzdanih podataka iskazanih prema rodu dolazi do nejasnoća i do iskrivljene slike o stanju u pogledu rodne ravnopravnosti, posebno kad je riječ o nasilju nad ženama i rodno uvjetovanom nasilju; budući da bi se prikupljanjem takvih podataka situacija razjasnila, ali i skrenula pozornost na goruće probleme;
AN. budući da socijalni partneri imaju ključnu ulogu u postizanju ciljeva ravnopravnosti zbog svoje važnosti u oblikovanju tržišta rada i socijalnih uvjeta preko svoje uključenosti u donošenje politika i pregovaranje o kolektivnim ugovorima na različitim razinama, iako je jasno da posebna uloga koju imaju u različitim zemljama i sustavima industrijskih odnosa snažno ovisi o nacionalnim tradicijama i organizacijskoj snazi(39);
AO. budući da bi prema istraživanju Eurobarometra 2016. 55 % Europljana željelo da se EU više angažira u području jednakog postupanja prema muškarcima i ženama; budući da je obveza Komisije u pogledu postizanja rodne ravnopravnosti u skladu s Ugovorom neovisna u odnosu na ispitivanja;
1. duboko je zabrinut jer je EU prema Indeksu rodne ravnopravnosti EIGE-a za 2015. tek na pola puta k ostvarenju cilja rodne ravnopravnosti; izražava snažno žaljenje zbog toga što stanje i profiliranost problema rodne ravnopravnosti i borba protiv rodne diskriminacije ukazuju da se tom pitanju pridaje manje važnosti nego ranije jer se ono kao politički cilj marginalizira i dovodi u pitanje kao područje politike, osobito s obzirom na činjenicu da se diljem Europe osporavaju prava žena i LGTBI osoba te prava na seksualno i reproduktivno zdravlje i smatra da je potrebno razmotriti razloge ovoga trenda te revidirati trenutačne strategije, alate i pristupe koji se promiču u području rodne ravnopravnosti;
2. ističe da Ugovor o Europskoj uniji obvezuje Uniju da suzbija društvenu isključenost i diskriminaciju, a Ugovor o funkcioniranju Europske unije kao cilj Unije određuje uklanjanje neravnopravnosti između muškaraca i žena i promicanje njihove ravnopravnosti; naglašava da načelo rodne ravnopravnosti ne predstavlja prepreku zadržavanju ili donošenju mjera koje pružaju konkretne prednosti za manje zastupljen spol, kao što je sadržano u članku 23. Povelje o temeljnim pravima;
3. poziva Komisiju da rodnu ravnopravnost uključi u sve proračune i procese donošenja svih politika i u provedbu programa i mjera Zajednice te da pri utvrđivanju svih novih politika provede procjenu rodnog učinka kako bi se zajamčio dosljedniji odgovor politike EU-a na probleme rodne ravnopravnosti, koji bi bio utemeljen na podacima; poziva države članice da poduzmu odgovarajuće mjere na nacionalnoj razini;
4. poziva Komisiju da provede detaljniju procjenu utjecaja rezova u javnoj potrošnji koja se negativno odražava na prava žena i rodnu ravnopravnost u državama članicama te da donese mjere za rješavanje tog problema;
5. žali zbog toga što u strategiju Europa 2020. nije uključena rodno osviještena politika i poziva da se u nju uključi sveobuhvatna i jača rodna perspektiva koja obuhvaća strukturne uzroke siromaštva žena, ponajprije u postupak donošenja preporuka po državama članicama, kao i na uključivanje posebnih političkih smjernica za smanjivanje rodne neravnopravnosti u Godišnji pregled rasta;
6. primjećuje intersekcionalnost između rodne diskriminacije i diskriminacije na drugim osnovama te nerazmjeran utjecaj višestruke diskriminacije na žene; tvrdi da se hitno mora riješiti problem siromaštva žena, posebno starijih žena i samohranih majki, žena koje trpe rodno uvjetovano nasilje, žena s invaliditetom, migrantica, tražiteljica azila i izbjeglica i žena manjinskog podrijetla; potiče države članice da rade s regionalnim i lokalnim vlastima, tijelima za kazneni progon, nacionalnim tijelima za jednakost i organizacijama civilnog društva radi povećanja praćenja intersekcionalnosti između roda i diskriminacije na različitim osnovama i da provedu učinkovitije strategije uključivanja tako da djelotvornije upotrebljavaju sredstva namijenjena za provedbu socijalnih politika, osobito sredstva iz Europskog socijalnog fonda i strukturnih fondova;
7. podržava poziv Vijeća da se novom inicijativom Komisije utvrdi strategija za rodnu ravnopravnost, uključujući ravnopravnost transrodnih i interseksualnih osoba, za razdoblje od 2016. do 2020. i da se poboljša status strateškog angažmana Komisije za rodnu ravnopravnost, koji bi trebao biti usko povezan sa strategijom Europa 2020. i u okviru kojeg bi se trebalo voditi računa o Programu Ujedinjenih narod za održivi razvoj do 2030.;
8. poziva Komisiju i države članice da snažnijim političkim djelovanjem i većim ulaganjima podupru zapošljavanje žena na kvalitetnim radnim mjestima u svim sektorima te da poduzmu korake za borbu protiv nesigurnih oblika rada;
9. potiče države članice da promiču odredbe, mjere i radnje kojima bi pomogle i savjetovale žene koje se odluče postati poduzetnice;
10. poziva Komisiju da spoji rodnu perspektivu i makroekonomsku politiku te da uvede inovativne mjere radi poboljšanja jednakih mogućnosti rada i obveza njege među rodovima;
11. primjećuje da bi se ravnopravnim sudjelovanjem žena na tržištu rada te boljim i pravednijim plaćama za žene ne samo povećala ekonomska neovisnost žena, već bi se i znatno povećao gospodarski potencijal EU-a, osiguravajući pritom njegov pravedan i uključiv karakter; podsjeća da će, prema predviđanjima OECD-a, savršena usklađenost stopa sudjelovanja na tržištu rada dovesti do povećanja od 12,4 % BDP-a po stanovniku do 2030.;
12. poziva Komisiju i države članice da nadziru i poduzimaju mjere protiv kršenja prava radnika, posebno radnica, koje sve više rade poslove po niskoj cijeni i postaju žrtve diskriminacije, kao i da donesu politike i poduzmu mjere za utvrđivanje, zaštitu, informiranje i rješavanje problema zlostavljanja na radnom mjestu, uključujući zlostavljanje trudnih radnica ili bilo koji nepovoljan položaj nakon povratka s rodiljnog dopusta ili pri podnošenju zahtjeva za radna mjesta; poziva Komisiju i države članice da dostave raščlanjene podatke o razlikama u plaći i mirovini s obzirom na rod i roditeljski ili majčinski status;
13. ističe da je obrazovanje važno sredstvo za omogućavanje cjelovitog sudjelovanja žena u društvenom i gospodarskom razvoju; naglašava da su cjeloživotne mjere učenja ključne za stjecanje vještina u žena koje im mogu omogućiti da se vrate u radni odnos ili da poboljšaju svoje zaposlenje, prihod i uvjete rada; poziva Komisiju da promiče inicijative za potporu u provedbi stručnih programa obrazovanja za žene, potičući ih da stječu više obrazovanje u područjima znanosti, tehnologije i informacijskih tehnologija, razvijajući programe osposobljavanja o rodnoj ravnopravnosti za obrazovne stručnjake i sprječavajući da se stereotipi prenose u okviru nastavnog programa i pedagoškog materijala; poziva sveučilišta i istraživačke institucije da donesu politike rodne ravnopravnosti u skladu sa smjernicama EIGE-a, u suradnji s Komisijom („alat GEAR – rodna ravnopravnost u akademskoj i istraživačkoj zajednici”);
14. poziva države članice da probleme iz područja rodne ravnopravnosti, seksizam i rodne stereotipe u svojim obrazovnim sustavima rješavaju na svim razinama te da osiguraju da ciljevi njihovih obrazovnih sustava obuhvaćaju obrazovanje u pogledu temeljnih prava i sloboda te uz jednaka prava i prilike za žene i muškarce i da njihova načela kvalitete obuhvaćaju ukidanje prepreka istinskoj jednakosti između žena i muškaraca te promicanje potpune ravnopravnosti među njima;
15. poziva Komisiju da u uskoj suradnji s državama članicama predloži ambiciozan i sveobuhvatan paket zakonodavnih i nezakonodavnih mjera za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života kao dio programa rada Komisije za 2017., uzimajući u obzir najavljen europski stup socijalnih prava i uključujući reviziju postojeće Direktive o rodiljnom dopustu 92/85/EEZ i Direktive o roditeljskom dopustu 2010/18/EU, kao i direktiva o očinskom dopustu i dopustu za njegovatelje, potičući tako i muškarce i žene iz svih kategorija radnika da jednako koriste mogućnosti dopusta;
16. s uvažavanjem primjećuje da su u razdoblju između 2014. i 2015. godine brojne države članice promijenile svoju politiku i/ili zakonodavstvo o roditeljskom dopustu uvođenjem neprenosivosti prava na korištenje dopusta, obavezne prirode dopusta za očeve, duljeg dopusta za očeve i/ili bonusa za podjelu ili ravnomjernu podjelu dopusta među roditeljima, čime se jačaju njihova roditeljska prava, osigurava veći stupanja ravnopravnosti između žena i muškaraca te ravnomjernija raspodjela obveza njegovanja i kućanskih poslova te promiče mogućnosti žena za puno sudjelovanje na tržištu rada; zahtijeva od Komisije i država članica da usvoje mjere poticanja muškaraca na pravedniju podjelu kućanskih poslova i brige za djecu i druge uzdržavane članove obitelji;
17. poziva Eurofound da dodatno razvije svoje djelovanje u području praćenja kvalitete zapošljavanja i radnog života putem svojeg Europskog istraživanja o radnim uvjetima, koje se temelji na njegovu načelu kvalitete radnih mjesta i obuhvaća zaradu, izglede, kvalitetu radnog vremena, upotrebu vještina i prosudbe, društveno okruženje, fizički rizik, intenzitet rada; poziva Eurofound da razvije svoje istraživanje o tim politikama, sporazumima socijalnih partnera i praksama tvrtki kojima se podržava bolja ravnoteža između poslovnog i privatnog života, kao i da započne istraživanje o tome kako kućanstva u kojima su dva člana zaposlena upravljaju svojim radnim vremenom te kako im se najbolje može pružiti podrška;
18. poziva države članice koje to još nisu učinile da započnu s individualizacijom prava u pogledu politike socijalne jednakosti, posebno kad je riječ o poreznim sustavima, kako bi se eliminirali financijski razlozi da se bračni drug koji manje zarađuje povuče s tržišta rada ili da radi na nepuno radno vrijeme;
19. čestita državama članicama koje su ispunile oba cilja iz Barcelone; potiče Portugal, Nizozemsku, Luksemburg, Finsku, Italiju, Maltu i Estoniju da ostvare i drugi cilj te poziva Poljsku, Hrvatsku i Rumunjsku, koje su još daleko od ostvarivanja oba cilja, da ulože veće napore u pružanje službene skrbi za djecu kako bi pridonijele boljoj usklađenosti između privatnog života i rada zaposlenih osoba; ističe da trenutni zaključci snažno ukazuju na činjenicu da će se ulaganjem u skrb za djecu i starije poboljšati sudjelovanje žena u radu na puno radno vrijeme, čime će im se omogućiti veća lokalna i socijalna uključenost;
20. ponovno poziva Komisiju i države članice da usmjere napore prema uspostavljanju Jamstva za djecu, koje bi svakom europskom djetetu u opasnosti od siromaštva zajamčilo pristup besplatnoj zdravstvenoj skrbi, besplatnom obrazovanju, besplatnoj skrbi za djecu, dostojanstvenom smještaju i odgovarajućoj prehrani; naglašava da takva politika mora biti usmjerena na situaciju u kojoj se nalaze žene i djevojčice, posebno u ugroženim i marginaliziranim zajednicama; napominje da inicijativa Jamstvo za mlade mora uključivati rodnu dimenziju;
21. Žali zbog činjenice da još uvijek postoji razlika u plaćama i mirovinama muškaraca i žena i potiče Komisiju, države članice i socijalne partnere da hitno poduzmu mjere za ukidanje te razlike;
22. primjećuje da je prvi korak u borbi protiv razlike u plaćama muškaraca i žena postizanje transparentnosti o razinama plaća i sa zadovoljstvom primjećuje da su brojna poduzeća uvela praksu analiziranja i objavljivanja razlike u plaćama između njihovih zaposlenika i zaposlenica; poziva sve poslodavce i sindikate da uspostave i koriste operativne i specifične alate za procjenu radnih mjesta koji služe za određivanje jednake plaće za jednak rad i za određivanje poslova jednake vrijednosti; poziva države članice da nadalje redovno provode pregled plaća i nadnica, da objavljuju podatke i od poduzeća zatraže da uvedu unutarnje mehanizme za utvrđivanje razlike u plaćama;
23. pozdravlja činjenicu da Komisija razmatra „jednaku plaću za jednak rad ili rad jednake vrijednostiˮ kao jedno od ključnih područja djelovanja; u tom smislu poziva na preinaku Direktive iz 2006. o jednakom postupanju;
24. osuđuje činjenicu da se u više od pola država članica razlika u mirovinama muškaraca i žena povećala; potiče Cipar, Njemačku i Nizozemsku da smanje tu razliku, koja sada iznosi gotovo 50 %; poziva Maltu, Španjolsku, Belgiju, Irsku, Grčku, Italiju i Austriju da ukinu razliku u pokrivenosti mirovinama jer između 11 % i 36 % žena u tim državama nema pristup mirovini;
25. čestita vladi Švedske što je ostvarila ravnopravnost u pogledu zastupljenosti žena i muškaraca i Sloveniji i Francuskoj što su gotovo ostvarile tu razinu ravnopravnosti te potiče Mađarsku, Slovačku i Grčku, koje su oformile vlade bez ijedne žene,(40) da zajamče dovoljnu zatupljenost žena na svim razinama donošenja političkih i gospodarskih odluka; poziva države članice da osiguraju rodnu jednakost na visokim funkcijama u vladi, javnim tijelima i institucijama, kao i na izbornim listama, kako bi zajamčili jednaku zastupljenost u općinama i parlamentima na regionalnoj i nacionalnoj razini, kao i u Europskom parlamentu; naglašava da su brojne studije pokazale da odgovarajuće zakonodavno djelovanje može uzrokovati brzu promjenu u rodnoj ravnoteži u politici; dijeli mišljenje Komisije koja ističe da je za učinkovitost kvota potrebno usvojiti propise o redoslijedu popisa kandidata i odgovarajuće sankcije u slučaju njihova nepridržavanja;
26. podsjeća da očita podzastupljenost žena na političkim, izbornim ili funkcijama na razini Europske unije i njezinih država članica predstavlja demokratski manjak koji podriva legitimnost procesa donošenja odluka na nacionalnoj i na razini Europske unije;
27. poziva institucije EU-a da učine sve u svojoj moći kako bi zajamčile rodnu jednakost u Kolegiju povjerenika i na visokim položajima u svim institucijama, agencijama, institutima i tijelima EU-a;
28. sa zabrinutošću primjećuje da je u odnosu na 2010. većina zemalja 2015. i dalje ostala ispod prosjeka EU-a u pogledu razine zastupljenosti žena u upravnim odborima velikih trgovačkih poduzeća uvrštenih na burzu; ipak, cijeni sveopću tendenciju k napretku u tom smislu, posebno u Francuskoj, Italiji, Ujedinjenoj Kraljevini, Belgiji i Danskoj;
29. ponavlja poziv Vijeću da brzo donese direktivu o rodnoj ravnopravnosti među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzu (Direktiva o ženama u upravnim odborima), što je važan prvi korak za jednaku zastupljenost u javnom i privatnom sektoru; primjećuje da je napredak najočitiji (od 11,9 % 2010. Do 22,7 % 2015.) u državama članicama u kojima je doneseno obvezujuće zakonodavstvo o kvotama za odbore(41);
30. izražava žaljenje što je samo jedna država članica postigla jednakost u visokim položajima u institucijama visokog obrazovanja, iako pozdravlja činjenicu da se primjećuje napredak u zastupljenosti žena na tim mjestima;
31. potiče države članice da spriječe i reagiraju na sve vrste nasilja nad ženama te rodno uvjetovanog nasilja i da uspostave daljnje strategije za prevenciju, da specijalizirane usluge podrške i zaštite učine široko dostupnima za sve žrtve i da pri izvještavanju o provedbi Direktive o pravima žrtava 2017. posebnu pažnju posvete rodnim aspektima prava žrtava, uključujući u pogledu rodnog identiteta i rodnog izražavanja žrtve; poziva Vijeće da aktivira prijelaznu klauzulu donošenjem jednoglasne odluke kojom će se rodno uvjetovano nasilje uvrstiti u područja kaznenih djela iz članka 83. stavka 1. UFEU-a; poziva Komisiju da, kao dodatnu mjeru uz europsko zakonodavstvo o zaštiti žrtava, potakne uvođenje europskog registra europskih naloga za zaštitu;
32. posebno naglašava da rodno uvjetovani oblici nasilja i diskriminacije, koji uključuju, ali se ne ograničavaju na silovanje i seksualno zlostavljanje, seksualno uznemiravanje, genitalno sakaćenje žena, prisilne brakove i nasilje u obitelji, duboko utječu na ljudsko dostojanstvo; poziva Komisiju i države članice da uvedu politike nulte tolerancije prema svim oblicima nasilja, uključujući nasilje u obitelj, kada žrtve nasilja nevoljko prijavljuju nasilje jer je riječ o nasilnom partneru ili članovima vlastite obitelji; poziva države članice da javno ističu položaj žena s invaliditetom, žrtava obiteljskog nasilja, koje često ne mogu pobjeći iz nasilnog odnosa;
33. pozdravlja napredak država članica u potpisivanju Konvencije iz Istanbula, prvog pravno obvezujućeg instrumenta za borbu protiv nasilja nad ženama i njegovo sprečavanje na međunarodnoj razini; potiče 14 država članica koje još nisu ratificirale tu Konvenciju da to učine bez odlaganja; pozdravlja prijedlog Komisije iz ožujka 2016. da EU pristupi Konvenciji iz Istanbula; poziva Vijeće i Komisiju da ubrzaju pregovore o potpisivanju i sklapanju Istanbulske konvencije i bezuvjetno te sveobuhvatno podupire pristupanje toj konvenciji; osim toga poziva Komisiju da uključi definiciju rodno uvjetovanog nasilja u skladu s odredbama Direktive 2012/29/EU i da što prije predstavi sveobuhvatnu europsku strategiju za sprečavanje i borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja koja bi trebala uključivati obvezujući zakonodavni akt;
34. pohvaljuje suradnju Eurostata i nacionalnih pravosudnih tijela i policije na razmjeni podataka u cilju rasvjetljavanja osude vrijedne prakse rodno uvjetovanog nasilja u EU-u te ih poziva da nastave primjenjivati tu praksu na način da u suradnji s EIGE-om na godišnjoj osnovi prate zločine počinjene protiv žena;
35. ističe blisku vezu između rodnih stereotipa i znatno većeg broja slučajeva uznemiravanja žena i seksizma na internetu i u društvenim medijima, kojima se također uvode novi oblici nasilja nad ženama i djevojčicama, kao što su, među ostalim, kibernetičko zlostavljanje, kibernetičko uznemiravanje i upotreba ponižavajućih slika na internetu, raspačavanje privatnih fotografija i videosnimki na društvenim mrežama bez pristanka upletenih osoba; ističe potrebu da se protiv toga bori od rane dobi; ističe da do takvih situacija može doći zbog manjka zaštite javnih tijela i drugih institucija koje bi trebale stvoriti rodno neutralno okruženje i osuđivati seksizam;
36. potiče Komisiju i države članice da uspostave sve pravne i sudske mjere za borbu protiv pojave internetskog nasilja nad ženama; posebno poziva EU i države članice da djeluju zajedno u okviru sveobuhvatne europske strategije za sprečavanje i suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja s ciljem stvaranja okvira u kojem se novi oblici internetskog nasilja smatraju kaznenim djelom i uspostave psihološke pomoći za žene i djevojčice koje su žrtve internetskog nasilja; poziva na procjenu rodnog učinka Strategije EU-a za kibernetičku sigurnost i Europskog centra za kibernetički kriminal (Europol) kako bi se u njihov rad uključila ta pitanja, a u okviru njihova rada usvojila rodna perspektiva;
37. ponavlja svoj poziv Komisiji da osnuje Europski opservatorij za pitanja nasilja temeljenog na rodu (po uzoru na postojeći Europski institut za jednakost spolova), koji će voditi europski koordinator za sprečavanje nasilja nad ženama i djevojčicama;
38. poziva Komisiju i države članice da predvide mjere za zaštitu žena i pripadnika zajednice LGBTI od seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu; poziva Komisiju da revidira važeću Okvirnu odluku EU-a o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima(42) tako da se u nju uključe seksizam, kaznena djela motivirana predrasudama i poticanje na mržnju na temelju seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih obilježja;
39. osuđuje činjenicu da se u brojnim državama članicama EU-a i dalje provodi kirurška „normalizacija” interseksualne djece, iako nije medicinski neophodna; potiče države članice EU-a da izbjegavaju takve medicinske zahvate bez slobodne i informirane suglasnosti predmetne osobe;
40. primjećuje da su u Malti i Grčkoj interseksualne osobe zaštićene od diskriminacije na temelju spolnih obilježja; poziva države članice da prilikom provedbe direktiva EU-a o rodnoj ravnopravnosti u svoja zakonodavstva o rodnoj ravnopravnosti uključe rodni identitet i spolna obilježja;
41. naglašava da rodno uvjetovano nasilje i diskriminacija, koji uključuju, ali se ne ograničavaju na silovanje i seksualno nasilje, genitalno sakaćenje žena, prisilni brak, nasilje u obitelji, takozvane zločine iz časti i rodnu diskriminaciju na državnoj razini predstavljaju progon i da bi se trebali smatrati valjanim razlozima za traženje azila u Europskoj uniji; podržava stvaranje sigurnih i legalnih putova prema EU-u; podsjeća da su žene, djevojke i djevojčice posebno izložene opasnosti od iskorištavanja koju provode krijumčari ljudi;
42. ponovno poziva sve države članice da odmah ukinu praksu zadržavanja djece, trudnica, dojilja i žrtava silovanja, seksualnog nasilja i trgovanja ljudima te da im pruže odgovarajuću psihološku i zdravstvenu pomoć koju će pružati stručnjaci za rodna pitanja poput psihologa, socijalnih radnika, medicinskih sestara i liječnika koji su odgovarajuće obučeni za takve hitne situacije; podsjeća da izbjeglicama koji su žrtve rodno uvjetovanog nasilja ili nasilja na temelju seksualne orijentacije ili rodnog identiteta treba na vrijeme pružiti podršku u svim stadijima procesa migracije, uključujući trenutačno premještanje ako nije moguće zajamčiti njihovu sigurnost, kvalitetnu potporu za mentalno zdravlje i trenutačno prepoznavanje rodnog identiteta tijekom čitavog postupka dobivanja azila kao mjeru za sprječavanje nasilja;
43. ponavlja da se pri provedbi zakonodavstva EU-a o suzbijanju trgovanja ljudima mora dosljedno pratiti rodna dimenzija suzbijanja i borbe protiv trgovanja ljudima, što je trenutačno jedna od najunosnijih aktivnosti organiziranog kriminala, te ponovo poziva Komisiju da, kada ocjenjuje u kojoj se mjeri države članice pridržavaju Direktive i koliko je provode, nastavi pratiti rodnu dimenziju te da se istovremeno pobrine za poštovanje rokova i obveze izvještavanja kako je navedeno u Direktivi;
44. poziva Komisiju da financijski i logistički podrži države članice koje su uključene u borbu protiv trgovine ljudima, osobito Italiju i Grčku, i koje su se uslijed migracijske krize našle u žarištu rješavanja tog pitanja;
45. ustraje na tome da valja pojačati napore na nacionalnoj razini i u EU-u za suzbijanje stereotipa i rodne diskriminacije, i to pomoću kampanja za podizanje razine svijesti koje u središte stavljaju nestereotipni prikaz žena i djevojaka te muškaraca i dječaka, a usmjerene su na sve slojeve društva; poziva države članice da poduzmu pozitivne inicijative kao što je strategija za poticanje žena na odabir karijera i profesija u kojima su žene nedovoljno zastupljene, a muškarce da preuzmu pravedan udio obiteljskih i kućanskih poslova ili inicijative za povećanje razumijevanja među muškarcima u pogledu načina na koji nasilje, uključujući trgovanje ljudima u svrhu komercijalnog seksualnog iskorištavanja, prisilni brakovi i prisilni rad, štete ženama, muškarcima i djeci te narušavaju rodnu ravnopravnost, te mjere za smanjenje potražnje za ženama i djecom koji su žrtve trgovanja ljudima putem kampanja informiranja;
46. ponavlja da bi žene trebale imati kontrolu nad svojim seksualnim i reproduktivnim zdravljem i pravima; poziva sve države članice da zajamče jednostavan pristup žena dobrovoljnom planiranju obitelji, cjelokupnom rasponu usluga povezanih sa spolnim i reproduktivnim zdravljem, uključujući kontracepciju te siguran i zakonit pobačaj; poziva države članice i Komisiju da poduzmu javne mjere podizanja razine osviještenosti muškaraca i žena o njihovim pravima i odgovornostima u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja;
47. ističe sve veći trend prekomjerne uporabe klauzule o prigovoru savjesti, što dovodi do otežanog pristupa uslugama povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem; poziva države članice EU-a da zajamče da klauzule o prigovoru savjesti ne sprječavaju pristup pacijenata zakonitim uslugama medicinske skrbi;
48. smatra da odbijanje pružanja usluga u vezi sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem kojima se spašava život, uključujući siguran pobačaj, predstavlja teško kršenje temeljnih ljudskih prava;
49. naglašava važnost aktivnih politika sprečavanja, edukacije i informiranja adolescenata, mladih i odraslih kako bi naši građani imali dobro spolno i reproduktivno zdravlje, čime se sprečavaju spolno prenosive bolesti i neželjene trudnoće;
50. potiče nadležna tijela u državama članicama da promiču rodnu ravnopravnost u svojim sveobuhvatnim obrazovnim programima o seksu i odnosima, uključujući učenje djevojčica i dječaka o odnosima koji se temelje na pristanku, poštovanju i uzajamnosti te u sportskim aktivnostima i razonodi u kojima stereotipi i očekivanja temeljena na spolu mogu utjecati na samopoimanje, zdravlje, stjecanje vještina, intelektualni razvoj, socijalnu integraciju i izgradnju identiteta djevojčica i dječaka;
51. ističe važnost poticanja muškaraca da u potpunosti sudjeluju u svim mjerama koje se poduzimaju u svrhu postizanja rodne ravnopravnosti te da utvrde okolnosti u kojima se može doseći velik broj muškaraca, osobito u institucijama, industrijskim granama i udrugama u kojima su pretežno zastupljeni muškarci, kako bi ih se osvijestilo o njihovim ulogama i odgovornostima u pogledu promicanja rodne ravnopravnosti te kako bi se pružila potpora načelu podjele moći i odgovornosti između žena i muškaraca na radnom mjestu, u zajednicama, u privatnom životu te u širim nacionalnim i međunarodnim zajednicama;
52. poziva države članice da nadziru slučajeve u kojima mediji i reklamna industrija promiču seksualizaciju žena i postupanje sa ženama kao s robom i često prikazuju ženske stereotipe mladosti, ljepote i seksualne privlačnosti kao modele društvenog uspjeha; poziva Komisiju da pokrene pravni postupak protiv država članica koje krše Direktivu o audiovizualnim medijskim uslugama i da poticajima ohrabruje dobre prakse u javnim i privatnim medijima; poziva medije i reklamnu industriju da poštuju dostojanstvo žena i da osiguraju da ih se prikazuje bez stereotipa i diskriminacije te u skladu s postojećom ženskom raznolikošću; nadalje, poziva medije i reklamnu industriju da posvete pozornost zdravom načinu života, različitim oblicima obitelji i stilovima života;
53. podsjeća da je EU u planovima djelovanja EU-a i CELAC-a (Zajednice latinskoameričkih i karipskih zemalja) za 2013. i 2015. godinu preuzeo obveze iskorjenjivanja nasilja nad ženama i izražava svoju zabrinutost zbog činjenice da nije provedeno poglavlje 7. o promicanju rodne ravnopravnosti; poziva države članice i Europsku službu za vanjsko djelovanje da surađuju i dodjele gospodarske i institucijske resurse kako bi zajamčili ispunjavanje preporuka o promicanju rodne ravnopravnosti iz akcijskih planova, osobito u pogledu iskorjenjivanja svih oblika nasilja, u skladu s konvencijom Belem de Pará, Konvencijom iz Istanbula i Konvencijom o iskorjenjivanju svih oblika diskriminacije žena;
54. ističe da, prema istraživanjima, klimatske promjene u većoj mjeri utječu na žene nego na muškarce jer je izglednije da će u situacijama siromaštva žene snositi veći teret; smatra da žene moraju aktivno sudjelovati u klimatskoj politici i djelovanju;
55. poziva Komisiju da donese prijedlog o sveobuhvatnoj strategiji za održivi razvoj koja obuhvaća sva bitna područja unutarnje i vanjske politike te da razvije djelotvorne mehanizme nadzora, pregleda i preuzimanja odgovornosti za provedbu Programa do 2030., uključujući za njegove ciljeve i pokazatelje u pogledu rodne ravnopravnosti, prava žena i osnaživanja žena;
56. poziva Komisiju da djelotvornije nadzire provedbu postojećeg zakonodavstva EU-a o rodnoj ravnopravnosti u državama članicama, istodobno naglašavajući potrebu za pokretanjem postupaka radi utvrđivanja povrede prava u slučaju neuspjeha provedbe relevantnog zakonodavstva;
57. žali zbog toga što, unatoč međuinstitucijskoj izjavi o jamčenju rodno osviještene politike priloženoj višegodišnjem financijskom okviru (VFO), dosad nisu poduzete mjere u vezi s izradom proračuna kojim se poštuje načelo rodne ravnopravnosti; s tim u vezi ističe potrebu da se pomno prati kako se primjenjuju načela iz te zajedničke izjave u pogledu godišnjih proračunskih postupaka i traži da se nadležnom odboru da službena uloga u postupku preispitivanja VFO-a;
58. poziva države članice da zajamče postojanje, stabilnost i potrebne resurse tijela zaduženih za osmišljavanje, koordiniranje i provedbu politika rodne ravnopravnosti, što predstavlja važan pokazatelj odgovornosti vlade za promicanje rodne ravnopravnosti;
59. poziva institucije EU-a da u nadzorni sustav budućeg mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava uvedu posebne pokazatelje za rodnu ravnopravnost, uključujući Indeks rodne ravnopravnosti EIGE-a;
60. poziva Komisiju da razvije sveobuhvatniju strategiju za jednakost čiji će cilj biti stati na kraj svim oblicima diskriminacije žena i muškaraca, a koja će sadržavati horizontalnu direktivu protiv diskriminacije; stoga hitno poziva Vijeće da što je prije moguće postigne zajedničko stajalište o prijedlogu Direktive Vijeća o provedbi načela o jednakom postupanju prema osobama bez obzira na vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili seksualnu orijentaciju (COM(2008)0426), koji je zaustavljen otkako je Parlament donio svoje mišljenje o tome 2. travnja 2009.(43); ponovno poziva Vijeće da uključi rod kao čimbenik diskriminacije.
61. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama država članica.
Europska mreža pravnih stručnjaka za rodnu ravnopravnost i nediskriminaciju: „Komparativna analiza prava u području rodne ravnopravnosti u Europi 2015.”
EIGE (2014.): „Učinkovitost institucionalnih mehanizama za unapređenje rodne ravnopravnosti. Pregled provedbe Pekinške platforme za djelovanje u državama članicama EU-a”.
Informativni članak Europske komisije „Rodna ravnoteža u upravnim odborima – Europa probija stakleni strop”, listopad 2015.; Europska komisija, DG JUST, „Žene i donošenje gospodarskih odluka u EU-u: izvješće o napretku: Inicijativa Europa 2020.”, 2012.; Aagoth Storvik i Mari Teigen, „Žene u upravnim odborima: norveško iskustvo”, lipanj 2010.
Jednako postupanje prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga
363k
60k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2017. o primjeni Direktive Vijeća 2004/113/EZ o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga (2016/2012(INI))
– uzimajući u obzir članak 19. stavak 1. i članak 260. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir Protokol br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,
– uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga(1),
– uzimajući u obzir izvješće Komisije o primjeni Direktive Vijeća 2004/113/EZ o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga (COM(2015)0190),
– uzimajući u obzir smjernice Komisije od 22. prosinca 2011. o primjeni Direktive Vijeća 2004/113/EZ na osiguranje, s obzirom na presudu Suda Europske unije u predmetu C-236/09 (Test-Achats)(2),
– uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 1. ožujka 2011. u predmetu C-236/09 (Test-Achats)(3),
– uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Konvencija iz Istanbula) i njezin članak 3. u kojemu se „rod” definira kao „društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”,
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europski program za ekonomiju suradnje” (COM(2016) 0356),
– uzimajući u obzir evaluaciju provedbe na razini Europe u pogledu jednakog pristupa robi i uslugama za oba spola (Direktiva 2004/113/EZ) iz siječnja 2017., koju je provela Služba Europskog parlamenta za istraživanja(4),
– uzimajući u obzir izvješće Europske mreže tijela za ravnopravnost (Equinet) iz studenoga 2014. naslovljeno „Tijela zadužena za ravnopravnost spolova i Direktiva o jednakom postupanju prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga”,
– uzimajući u obzir izvješće Europske mreže pravnih stručnjaka za pitanja ravnopravnosti spolova iz 2014. naslovljeno „Zakon o ravnopravnosti spolova u 33 europske države: na koji se način propisi EU-a prenose u nacionalna zakonodavstva?”,
– uzimajući u obzir izvješće Europske mreže pravnih stručnjaka za pitanja rodne ravnopravnosti iz srpnja 2009. naslovljeno „Spolna diskriminacija u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga te prijenos Direktive 2004/113/EZ u nacionalna zakonodavstva”,
– uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije u predmetu C-13/94, prema kojoj pravo osoba da ne budu diskriminirane na temelju spola može uključivati diskriminaciju koja proizlazi iz promjene spola osobe(5), kao i istraživanje o LGBT zajednici koje je 2014. provela Agencija EU-a za temeljna prava te njezino izvješće naslovljeno „Gledano iz profesionalne perspektive: izazovi u ostvarivanju jednakosti LGBT osoba”, a sve u području robe i usluga;
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije za Direktivu Vijeća o primjeni načela ravnopravnosti osoba bez obzira na vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju (COM(2008)0426) i stajalište Parlamenta od 2. travnja 2009. o tome(6),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o vanjskim čimbenicima koji otežavaju žensko poduzetništvo u Europi(7),
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova te mišljenja Odbora za promet i turizam i Odbora za pravna pitanja (A8-0043/2017),
A. budući da je borba protiv spolne diskriminacije, izravne i neizravne, u području pružanja robe i usluga sastavni dio načela ravnopravnosti žena i muškaraca, koje predstavlja temeljno načelo Europske unije te budući da se i u Ugovorima i u Povelji Europske unije o temeljnim pravima zabranjuje svaki oblik diskriminacije na temelju spola i zahtijeva da se ravnopravnost žena i muškaraca zajamči u svim područjima i u svim državama članicama EU-a;
B. budući da se Direktivom 2004/113/EZ (u daljnjem tekstu „Direktiva”) načelo jednakog postupanja prema muškarcima i ženama proširuje izvan područja zapošljavanja i tržišta rada na područje pristupa robi i nabave robe, odnosno pružanja usluga;
C. budući da se Direktivom zabranjuje izravna i neizravna diskriminacija na temelju spola u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga na raspolaganju javnosti, i to u javnom i privatnom sektoru;
D. budući da se Direktiva odnosi na svu robu i usluge koje se pružaju uz naknadu, u smislu članka 57. UFEU-a i u skladu s relevantnom sudskom praksom Suda Europske unije; budući da tu naknadu ne mora nužno platiti strana kojoj je usluga pružena te da se može osigurati u obliku neizravnog plaćanja koje nužno ne uključuje primatelja usluge;
E. budući da su sektor medija i oglašavanja, usluge povezane s obrazovanjem te usluge koje se pružaju privatno isključeni iz područja primjene Direktive; budući da države članice imaju zakonodavnu nadležnost za osiguravanje jednakog postupanja prema ženama i muškarcima u drugim područjima te da u nekim slučajevima nacionalno zakonodavstvo nadilazi ono što je propisano Direktivom i obuhvaća diskriminaciju između muškaraca i žena u medijima, oglašavanju i obrazovanju;
F. budući da je Direktiva prenesena u nacionalna zakonodavstva svih 28 država članica; budući da se prema izvješću Komisije 2015. godine sa šest država članica i dalje vodio intenzivan dijalog o zadovoljavajućoj provedbi Direktive;
G. budući da je u presudi u predmetu Test-Achats Sud Europske unije zaključio da članak 5. stavak 2. Direktive šteti ostvarivanju cilja jednakog postupanja prema muškarcima i ženama; budući da se ta odredba smatra nevažećom od 21. prosinca 2012. godine, jednake premije i naknade za oba spola obvezne su u svim državama članicama;
H. budući da ključna problematična područja u provedbi Direktive uključuju prerestriktivno shvaćanje pojma robe i usluga, opsežna te katkad nejasna obrazloženja nejednakog postupanja na temelju članka 4. stavka 5. kao i nedovoljnu zaštitu žena zbog majčinstva i trudnoće;
I. budući da je pri zabrani diskriminacije važno poštovati ostala temeljna prava i slobode, uključujući zaštitu privatnog života te aktivnosti u tome kontekstu i slobodu vjeroispovijesti;
J. budući da bi se Direktivom o jednakom postupanju koja je predložena 2008. proširila zaštita od diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, dobi, invaliditeta ili spolne orijentacije izvan područja tržišta rada na socijalnu zaštitu, uključujući socijalno osiguranje i zdravstvenu zaštitu, socijalne prednosti, obrazovanje i pristup robi i nabavi robe, odnosno pružanju usluga; budući da Vijeće još nije donijelo svoje stajalište o tom prijedlogu direktive;
K. budući da nedavna komunikacija Komisije naslovljena „Europski program za ekonomiju suradnje” predstavlja dobru polaznu točku za učinkovito poticanje i reguliranje tog sektora, no da postoji potreba da se u daljnju analizu i preporuke u tom području uključi perspektiva ravnopravnosti spolova kao i da se u njemu odražavaju odredbe Direktive;
L. budući da ostvarivanje punog potencijala Direktive počiva na učinkovitom i dosljednom uključivanju načela ravnopravnosti spolova u sve relevantne sektore na koje se ona odnosi;
M. budući da je rad Europske mreže tijela za ravnopravnost ključan za bolju provedbu zakonodavstva o jednakom postupanju i za koordiniranje suradnje i razmjenu najboljih praksi između nacionalnih tijela nadležnih za ravnopravnost diljem EU-a;
Opća razmatranja
1. izražava zabrinutost da primjena Direktive nije ujednačena, da se razlikuje među državama članicama kao i da su unatoč napretku postignutom u tom području i dalje prisutni izazovi i nedostaci povezani s njezinom provedbom, što je problem koji u nekim državama članicama i u određenim sektorima zahtijeva rješavanje bez odgađanja; poziva Komisiju da u dijalogu s državama članicama prednost da rješavanju svih preostalih nedostataka povezanih s provedbom; ističe ključnu ulogu država članica u provedbi zakonodavstva i politika EU-a te preporučuje veću potporu regionalnih i lokalnih vlasti kao i suradnju s civilnim društvom te smjernice za industriju iz država članica, koje bi mogle biti potrebne da se osigura puna provedba Direktive;
2. napominje da je Komisija predstavila svoje izvješće o primjeni Direktive uz veliko zakašnjenje nakon svog prvog izvješća iz 2009.;
3. primjećuje da se u izvješću Komisije ne spominju posebne poteškoće u provedbi nekoliko odredaba Direktive, no smatra da se taj zaključak temelji na vrlo malom broju prijavljenih slučajeva diskriminacije te da je ukupno gledano količina informacija vrlo ograničena i da se prikupljanje podataka u tom području znatno razlikuje na razini država članica;
4. naglašava da je jedan od izazova prisutan u nekim državama članicama niska razina svijesti među tvorcima politika, pružateljima usluga kao i samim građanima o pravima i zaštiti građana utvrđenima u Direktivi; ističe da nedostatak informiranosti i osviještenosti javnosti o Direktivi i njezinim odredbama može imati za posljedicu manji broj tužbenih zahtjeva u vezi sa spolnom diskriminacijom; poziva države članice, Komisiju i relevantne dionike da po mogućnosti u suradnji s organizacijama za zaštitu potrošača promiču veću razinu svijesti o odredbama Direktive kako bi se veća važnost pridavala jednakom postupanju u području robe i usluga;
5. napominje da su samo neke države članice prijavile postojanje posebnih odredbi o pozitivnim mjerama; poziva države članice da bolje integriraju i promiču odredbe o pozitivnim mjerama koje se temelje na zakonitom cilju te nastoje spriječiti ili nadoknaditi rodno uvjetovane nejednakosti, kao što je navedeno u Direktivi;
Sektori osiguranja, bankarstva i financija
6. pozdravlja činjenicu da države članice u okviru svojih nacionalnih zakonodavstava provode presudu donesenu u predmetu Test-Achats kao i to da su nacionalna zakonodavstva izmijenjena na pravno obvezujući način; ističe da i dalje postoje pitanja u području sukladnosti nacionalnih zakonodavstava s tom presudom, kao na primjer u okviru sustava zdravstvenog osiguranja i u odnosu na potpuno ukidanje diskriminacije na temelju trudnoće i majčinstva;
7. naglašava ujednačavajući učinak koji na mirovine ima ta presuda, kojom je zabranjena uporaba aktuarskih faktora na temelju spola u ugovorima o osiguranju i kojom su jednake premije i davanja za oba spola postali obvezni u privatnim sustavima osiguranja, uključujući mirovinske sustave; primjećuje da, iako se ta presuda odnosi samo na privatne sustave, pravilo o jednakom postupanju u pogledu mirovina koje se odnosi na oba spola predstavlja dobru praksu kada je riječ o smanjenju razlika u mirovinama muškaraca i žena; pozdravlja odluku nekih država članica da nadiđu područje primjene presude i prošire pravilo o jednakom postupanju koje se odnosi na oba spola i na druge vrste osiguranja i mirovina, uključujući sustave strukovnog mirovinskog osiguranja, kako bi se osigurala ravnopravnost muškaraca i žena u tim područjima; potiče druge države članice da prema potrebi slijede njihov primjer;
8. smatra da je od presudne važnosti osigurati pravilnu i potpunu provedbu te presude; poziva Komisiju da u vidu periodičnih izvješća nadzire poštuju li države članice odredbe presude kako bi se osiguralo da se rješava problem svih nedostataka u tom području;
9. naglašava da se Direktivom izričito zabranjuje uporaba trudnoće i majčinstva kao načina za razlikovanje pri izračunu premija u svrhu osiguravanja i s njim povezanih financijskih usluga; poziva države članice da ulože veće napore u postizanje veće jasnoće i za bolju zaštitu prava i dobrobiti trudnica u tom području kako bi ih se zaštitilo od neprimjerenih troškova povezanih s trudnoćom, s obzirom na to da trudnice ne smiju plaćati veće troškove isključivo zbog trudnoće, te kako bi se povećala osviještenost među pružateljima usluga o posebnoj zaštiti koja se pruža trudnicama; posebno ističe da je potrebno osigurati da prijelazna razdoblja u različitim vrstama osiguranja, a posebno zdravstvenom osiguranju, ne utječu na pravo trudnica na jednako postupanje tijekom razdoblja trudnoće;
10. ponavlja da pravo osoba da ne budu diskriminirane na temelju spola može uključivati diskriminaciju koja proizlazi iz promjene spola osobe(8), i poziva Komisiju da se pobrine za to da i žene i muškarci budu zaštićeni od diskriminacije na toj osnovi; ističe da se Direktivom nudi zaštita u tom pogledu te da se dodatne specifikacije mogu unijeti u nacionalno zakonodavstvo država članica; u tom pogledu ističe da 13 država članica i dalje nije usvojilo izravne pravne odredbe o zaštiti transrodnih osoba, koje su i dalje žrtve diskriminacije u opskrbi i pristupu robi i uslugama, te ističe da bi uključivanje takvih odredbi moglo doprinijeti većoj osviještenosti o načelu nediskriminacije; poziva Komisiju da u svojim budućim izvješćima o provedbi Direktive prati stanje u vezi s diskriminacijom na toj osnovi;
11. izražava žaljenje zbog diskriminirajućih praksi usmjerenih protiv žena kao i onih povezanih s trudnoćom, planiranjem majčinstva i majčinstvom u smislu pristupa uslugama koje pružaju bankovni sektor i sektor osiguranja;
12. primjećuje da bi uzrok tome što se poduzetnice susreću s više teškoća u pristupu financiranju mogao djelomice biti povezan s problemom izgradnje zadovoljavajuće kreditne povijesti i sa stjecanjem iskustva u rukovođenju; poziva države članice na suradnju s financijskim sektorom kako bi se zajamčila ravnopravnost muškaraca i žena u pristupu kapitalu za slobodne stručnjake te mala i srednja poduzeća; poziva ih da istraže mogućnosti uvođenja načela ravnopravnosti spolova u svoje strukture izvještavanja o dodjeli zajmova, u prilagođavanje svojih profila rizika, investicijske politike i kadrovske strukture te u financijske proizvode; poziva Komisiju da surađuje s državama članicama kako bi se donijele konkretne mjere s praktičnim primjerima i tako osiguralo da se svi u potpunosti i na odgovarajući način mogu služiti Direktivom kao učinkovitim sredstvom za zaštitu svojih prava na jednako postupanje u pristupu svoj robi i uslugama;
13. poziva na holistički pristup ženskom poduzetništvu u cilju promicanja i poticanja žena u izgradnji karijere u poduzetništvu i pružanja potpore u tome, olakšavanja pristupa financijskim sredstvima i poslovnim prilikama te stvaranja okruženja koje će ženama omogućiti da ostvare svoj potencijal i postanu uspješne poduzetnice na način da im se, među ostalim, omogući usklađivanje poslovnog i privatnog života, pristup ustanovama za skrb o djeci i prilagođeno osposobljavanje;
Prometni sektor i javni prostori
14. primjećuje da unatoč tome što je zabrana uznemiravanja, uključujući spolno i rodno uvjetovano uznemiravanje, ugrađena u nacionalna zakonodavstva, žene, transrodne osobe i interseksualne osobe i dalje doživljavaju određene oblike zlostavljanja u prijevoznim sredstvima, i to sustavno i često, te stoga postoji konstantna potreba za poboljšanjem preventivnih mjera protiv uznemiravanja, uključujući i veću informiranost pružatelja usluga;
15. poziva Komisiju i države članice da omoguće razmjenu najboljih praksi u tom području; poziva na to da se naglasak stavi na one preventivne mjere koje su usklađene s načelom ravnopravnosti žena i muškaraca, kao što je preporučeno u, primjerice, Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Konvencija iz Istanbula), i koje nisu ograničene na slobode žena te koje su primarno usredotočene na odvraćanje potencijalnih počinitelja umjesto na promjenu ponašanja žena kao potencijalnih žrtava; napominje da se u Konvenciji iz Istanbula navodi sljedeće: „prepoznajući da je ostvarenje de jure i de facto ravnopravnosti žena i muškaraca ključni element u sprečavanju nasilja nad ženama” te stoga poziva države članice i Komisiju da taj sveobuhvatni pristup slijede u svojim politikama kojima je cilj iskorijeniti nasilje nad ženama, uključujući provedbu odredbi protiv uznemiravanja navedenih u Direktivi; poziva države članice koje to još nisu učinile da ratificiraju Konvenciju iz Istanbula te Komisiju i Vijeće da ubrzaju proces pristupanja EU-a toj Konvenciji;
16. izražava žaljenje zbog činjenice da se roditelji i njegovatelji male djece i dalje suočavaju s preprekama fizičkim pristupu, ali i s drugim preprekama, kao što je nedostatan pristup prostorijama za previjanje djece unutar prostora pružatelja usluga; naglašava potrebu da se zaštite prava i majki i očeva na ostvarivanje jednakih mogućnosti u slučajevima kada se s djecom nađu u prostorima pružatelja usluga; ističe da je jednako postupanje prema roditeljima i njegovateljima male djece, i ženama i muškarcima, u pristupu i korištenju uslugama ključno za ravnopravnost spolova u općem smislu jer promiče jednaku i zajedničku odgovornost žena i muškaraca za skrb o djeci; stoga poziva države članice da podignu razinu informiranosti među pružateljima usluga o potrebi da u njihovim prostorima oba roditelja imaju pristup jednakim i sigurnim sadržajima;
17. nadalje, primjećuje da njegovatelji, a to su uglavnom žene, imaju posebne zahtjeve u smislu pristupa te stoga potiče Komisiju da uzme u obzir sve prepreke i ograničenja s kojima se susreću žene, i općenito govoreći njegovatelji, kao glavni korisnici usluga javnog prijevoza, u skladu sa zaključcima pete konferencije o problemima s kojima se žene suočavaju u prijevoznim sredstvima, održane u Parizu 2014.; naglašava da se unatoč istraživanjima u tom području razvoju rodno specifičnih politika u prometnom sektoru posvećuje ograničena pozornost; primjećuje da integriranje rodno osjetljive perspektive u rane faze planiranja i strukturiranja prijevoznih sredstava i drugih javnih prostora, kao i provedba redovnih procjena utjecaja na spolove, predstavljaju dobru i isplativu praksu za iskorjenjivanje fizičkih prepreka koje potkopavaju jednak pristup za roditelje i njegovatelje male djece;
18. ističe da je u državama članicama i dalje prisutno nejednako postupanje prema ženama zbog majčinstva ili trudnoće, uključujući dojenje u prostorima pružatelja usluga; smatra da se zaštita žena zbog trudnoće i majčinstva, uključujući dojenje, kako je zajamčena Direktivom, treba podupirati i u cijelosti provoditi na razini država članica; ističe da pružatelji usluga moraju poštovati vodeća načela Direktive i nacionalno zakonodavstvo kojim se ona prenosi;
19. poziva Komisiju i države članice da osiguraju da su vozila i infrastruktura javnog prijevoza jednako pristupačni i prilagođeni ženama i muškarcima, ne samo kao krajnjim potrošačima i putnicima već i stručnjacima zaposlenima u sektoru;
20. poziva Komisiju da ocijeni pravila zračnih prijevoznika o prihvaćanju trudnica na letove i osiguravanju potrebne pomoći za njih te da poduzme mjere kako bi se zračne prijevoznike primoralo da zajamče ujednačen pristup u tom pogledu;
21. poziva Vijeće da usvoji stajalište Parlamenta o Uredbi o pravima putnika u zračnom prometu kada je riječ o obavezi pružatelja aerodromskih usluga da putnicima dječja kolica vrate odmah nakon iskrcaja, ili da pronađu alternativno rješenje, kako bi se izbjeglo da putnici moraju nositi djecu sve do prostora za preuzimanje prtljage;
22. smatra da je osiguravanje mreže usluga za potporu majčinstvu, posebno jaslica, vrtića i produljenog boravka, ključno za jamčenje stvarne provedbe načela ravnopravnosti žena i muškaraca u pristupu robi i uslugama; smatra da bi ta mreža trebala uključivati razinu javnih usluga koja zadovoljava potrebe stanovništva;
23. napominje da su diskriminacija i razlike i dalje prisutni u pristupu medicinskoj robi i uslugama, što ističe potrebu za poboljšanjem pristupa visokokvalitetnim besplatnim uslugama javnog zdravstva;
Ekonomija suradnje
24. ističe nova moguća područja primjene Direktive, u prvom redu na temelju digitalizacije određenih usluga i sektora kao i raširenije prakse pružanja usluga po principu suradnje, koji su promijenili pristup robi i uslugama te pružanje robe i usluga, iako ističe da se Direktiva i dalje primjenjuje na digitalnom području; ističe da bi nedavno objavljena komunikacija Komisije naslovljena „Europski program za ekonomiju suradnje” trebala poslužiti kao prvi korak za učinkovito poticanje i reguliranje tog sektora te da u daljnjim fazama Komisija treba uključiti načela ravnopravnosti spolova te odražavati odredbe Direktive kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema muškarcima i ženama, na učinkovit način spriječilo uznemiravanje u okviru usluga koje se pružaju u ekonomiji suradnje i zajamčila odgovarajuća razina sigurnosti;
25. napominje da uznemiravanje predstavlja poseban izazov za ravnopravnost spolova u području usluga ekonomije suradnje; ističe da je politika „nulte tolerancije” prema uznemiravanju, koju su usvojile mnoge platforme, dobra praksa koju je u tom sektoru potrebno još više ojačati, ali i da postoji potreba za time da te platforme daju prednost sprečavanju uznemiravanja te da se razmisli o tome da se za korisnike uvedu jasni postupci za prijavu slučajeva zlostavljanja; ističe potrebu za time da se na temelju Direktive razjasne odredbe o odgovornosti za pružatelje robe i usluga, uključujući u slučajevima zlostavljanja za koje su odgovorne treće strane, te internetskih platformi koje povezuju pružatelje usluga i korisnike;
26. smatra da usluge u sklopu ekonomije suradnje koje su dostupne javnosti i koje se pružaju uz naknadu spadaju u područje primjene Direktive i da stoga trebaju biti usklađene s načelom jednakog postupanja prema muškarcima i ženama;
27. napominje u tom kontekstu da u digitalnom području „naknada” ne znači nužno novac i da se podaci sve više upotrebljavaju kao protučinidba za robu i usluge;
28. poziva Komisiju da u budućim izvješćima o primjeni Direktive nadzire poštovanje načela ravnopravnosti spolova u ekonomiji suradnje i da izda posebne smjernice za utvrđivanje dobrih praksi kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema muškarcima i ženama u okviru usluga u ekonomiji suradnje;
Različito postupanje
29. ističe da se pri provedbi Direktive primjena članka 4. stavka 5. pokazala kao velik izazov, na kojem se temeljio najveći broj pritužbi upućenih nacionalnim tijelima nadležnima za ravnopravnost spolova, koje su se uglavnom odnosile na sektor slobodnih aktivnosti i zabave;
30. naglašava da je unatoč nejasnoćama kada je riječ o primjeni članka 4. stavka 5. Direktive glavna svrha tog izuzeća stvaranje mogućnosti za daljnje unaprjeđenje ravnopravnosti žena i muškaraca u pružanju dobara i usluga;
31. napominje da postoje različite prakse, primjerice u slučajevima u kojima se usluge pružaju pripadnicima samo jednog spola ili kada je za iste usluge određena različita cijena; ističe da različito postupanje treba razmatrati od slučaja do slučaja kako bi se utvrdilo temelji li se ono na zakonitom cilju, kako je navedeno u Direktivi;
32. potiče tijela za ravnopravnost i organizacije za zaštitu potrošača da podignu razinu informiranosti pružatelja usluga o ograničenjima i uvjetima za različito postupanje te da podignu razinu informiranosti korisnika usluga o pravima na jednako postupanje jer se često navodi da korisnici nisu upoznati s primjenjivim odredbama u području robe i usluga;
33. smatra da relativni nedostatak pozitivnih mjera na temelju članka 4. stavka 5. u svim državama članicama predstavlja manjkavost u provedbi Direktive; poziva na poticanje onih oblika pozitivnih mjera koje se temelje na zakonitom cilju, tj. kada postoji izravna veza između preferencijalnog postupanja i nedostataka koje treba spriječiti ili otkloniti, poput zaštite žrtava seksualnog nasilja u skloništima namijenjenima samo ženama odnosno muškarcima;
34. ponavlja svoj poziv Vijeću da razmotri sve moguće načine kako bi se osiguralo donošenje predložene Direktive o jednakom postupanju bez daljnje odgode, čime bi se na ravnopravnoj osnovi zajamčila sveobuhvatna zaštita od diskriminacije na temelju spola, rasne ili etničke pripadnosti, vjere ili uvjerenja, dobi ili spolne orijentacije;
Preporuke za poboljšanje primjene Direktive
35. poziva Komisiju da odredi rješavanje problema s pojedinim državama članicama u pogledu prijenosa Direktive u nacionalna zakonodavstva kao prioritet, i to u vidu konkretnih mjera kao i da ih podupre u dosljednijoj provedbi Direktive;
36. ističe da iako tijela zadužena za ravnopravnost spolova imaju ključnu ulogu pri praćenju i osiguravanju toga da se prava koja proizlaze iz Direktive u potpunosti ostvaruju na nacionalnoj razini, nadležnosti koje su im dodijeljene u vezi s opskrbom i pristupom robi te učinkovitost u ispunjavanju utvrđenih ciljeva variraju; poziva države članice da zajamče dovoljnu razinu nadležnosti i neovisnosti u skladu s odredbama Direktive i nacionalnim pravom kao i dostatna sredstva za nacionalna tijela zadužena za ravnopravnost spolova kako bi ona ispunjavala svoje temeljne zadaće na djelotvoran način, što uključuje pružanje neovisne pomoći žrtvama diskriminacije u žalbenom postupku, vođenje neovisnih istraživanja o diskriminaciji i objavljivanje neovisnih izvješća i preporuka, podizanje razine informiranosti o Direktivi i borbu protiv stereotipa o rodnim ulogama u opskrbi te pristupu robi i uslugama; primjećuje da bi nacionalnim tijelima zaduženima za ravnopravnost spolova trebalo pružati odgovarajuću potporu za obavljanje zadaća kada je riječ o promicanju, nadziranju i podupiranju jednakog postupanja na neovisan i učinkovit način;
37. poziva Komisiju da poboljša suradnju s tijelima zaduženima za ravnopravnost spolova i da nadzire jesu li relevantne odredbe koje se odnose na njihove nadležnosti ispunjene u svim državama članicama kao i da pruži potporu sustavnom utvrđivanju glavnih izazova i razmjeni najboljih praksi; poziva Komisiju da prikupi najbolje prakse i učini ih dostupnima državama članicama kako bi im pružila potrebne resurse za podupiranje pozitivnog djelovanja i osiguravanje bolje provedbe odgovarajućih odredbi na nacionalnoj razini;
38. ističe da bi se pristup pravosuđu za žrtve diskriminacije mogao poboljšati tako da se neovisnim tijelima zaduženima za ravnopravnost spolova daju ovlasti za pružanje pomoći, uključujući besplatnu pravnu pomoć, i pravo zastupanja pojedinaca u slučajevima navodne diskriminacije;
39. poziva Komisiju da pomno nadzire učinkovitost nacionalnih tijela za rješavanje pritužbi i postupke u kontekstu provedbe Direktive te da osigura da su uspostavljeni transparentni i učinkoviti mehanizmi za podnošenje pritužbi, uključujući odvraćajuće sankcije;
40. poziva Komisiju, države članice i tijela zadužena za ravnopravnost spolova, po mogućnosti u suradnji s organizacijama za zaštitu potrošača, da među pružateljima usluga i korisnicima promiču veću informiranost o odredbama Direktive kako bi se primjenjivalo načelo jednakog postupanja u tom području i smanjio broj neprijavljenih slučajeva kršenja Direktive;
41. poziva Komisiju da s obzirom na i dalje prisutne nedostatke u praktičnoj primjeni Direktive zatraži od Europske mreže pravnih stručnjaka da u suradnji s tijelima zaduženima za ravnopravnost spolova pokrene sveobuhvatnu studiju, uzimajući u obzir i međupodručne oblike rodne neravnopravnosti i višestruke osnove za diskriminaciju s kojima se suočavaju različite ranjive društvene skupine, da nastavi svoje aktivnosti nadzora kao i da podupire i potiče države članice pri prikupljanju i pružanju podataka radi ostvarivanja punog potencijala Direktive; poziva države članice da unaprijede prikupljanje sveobuhvatnih, usporedivih, specifičnih podataka o uznemiravanju i spolnom uznemiravanju u području jednakog pristupa robi i uslugama s ciljem razlikovanja osnova za diskriminaciju, te u tom pogledu potiče poboljšanje suradnje s relevantnim institucijama; poziva Komisiju da uspostavi javnu bazu podataka relevantnog zakonodavstva i sudske prakse o jednakom postupanju prema ženama i muškarcima kao način podizanja razine informiranosti o primjeni pravnih odredbi u tom području;
42. ističe da je područje oglašavanja povezano sa sektorom roba i usluga, koji se potrošačima pretežito predstavlja posredstvom oglasa; naglašava važnost oglašavanja za nastanak, zadržavanje i razvoj rodno uvjetovanih stereotipa i diskriminirajućih prikaza žena; stoga poziva Komisiju da provede studiju o ravnopravnosti spolova u oglašavanju i da ispita je li potrebno i na koji način bi bilo moguće poticati jednako postupanje prema ženama i muškarcima u području oglašavanja i promicanja najboljih praksi u tom području; pozdravlja nacionalne propise i smjernice o ravnopravnosti žena i muškaraca u medijima te poziva države članice da ojačaju te odredbe ondje gdje je to potrebno kako bi se osiguralo jednako postupanje prema ženama i muškarcima;
43. poziva države članice da potiču dijalog s relevantnim dionicima u čijem je zakonitom interesu da daju svoj doprinos borbi protiv spolne diskriminacije u pogledu mogućnosti pristupa robi i nabave robe, odnosno pružanja usluga;
44. poziva države članice i Komisiju da poboljšaju provedbu Direktive tako što će u taj proces uvesti rodno osviješten sektorski pristup;
45. poziva Komisiju da nadzire i podupire države članice u provedbi Direktive kako bi se bolje koordinirali zahtjevi Direktive s drugim direktivama koje se odnose na ravnopravnost spolova;
o o o
46. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.
ECLI:EU:C:1996:170. Vidi također zajedničku izjavu Vijeća i Komisije, Dopuna ishodu postupka za prijedlog direktive Vijeća o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga (st. 15622/04 ADD 1).
Zajednička izjava Vijeća i Komisije, Dopuna ishodu postupka o prijedlogu direktive Vijeća o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga.
Sredstva EU-a za ravnopravnost spolova
382k
59k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2017. o sredstvima EU-a za ravnopravnost spolova (2016/2144(INI))
– uzimajući u obzir članak 2. i drugi podstavak članka 3. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir članak 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2014. ‒ 2020.(1),
– uzimajući u obzir zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(2) o rodno osviještenoj politici priloženu VFO-u,
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006(3),
– uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(4),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Preispitivanje/revizija u sredini razdoblja višegodišnjeg financijskog okvira 2014. – 2020. – Proračun EU-a usmjeren na rezultate” (COM(2016)0603),
– uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Izvješće o godišnjem praćenju programa Obzor 2020. za 2014.” (SWD(2016)0123),
– uzimajući u obzir radni dokument Komisije „Programske izjave o rashodima poslovanja za nacrt općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2017.” (COM(2016)0300),
– uzimajući u obzir zajednički radni dokument Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku naslovljen „Ravnopravnost spolova i osnaživanje žena: preobrazba života djevojčica i žena vanjskim odnosima EU-a u razdoblju 2016. – 2020.” (SWD(2015)0182),
– uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Strateška suradnja za jednakost spolova 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života(5),
– uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Proračun EU-a za jednakost spolova”, koju je Resorni odjel D Parlamenta objavio 2015., te dodatnu studiju o uporabi fondova za jednakost spolova u odabranim državama članicama, koju je 2016. objavio Resorni odjel C,
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. rujna 2010. naslovljenu „Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015.” (COM(2010)0491),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2016. o rodno osviještenoj politici u radu Europskog parlamenta(6),
– uzimajući u obzir izvješće Vijeća Europe o izradi proračuna kojom se uzima u obzir načelo ravnopravnosti spolova: završno izvješće Stručne skupine za rodni proračun, Strasbourg, 2005.,
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za proračunski nadzor (A8-0033/2017),
A. budući da je ravnopravnost žena i muškaraca temeljna vrijednost Europske unije sadržana u Ugovorima; budući da se člankom 8. UFEU-a uspostavlja načelo rodno osviještene politike i da se u njemu navodi da „u svim aktivnostima Unija teži uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena”;
B. budući da je među 17 ciljeva Ujedinjenih naroda o održivom razvoju koje treba ostvariti do 2030. godine kao cilj broj 5 navedena ravnopravnost spolova, koja se primjenjuje na svih 17 ciljeva;
C. budući da se u dokumentu Strateška suradnja za jednakost spolova 2016. – 2019., koji je Komisija objavila u prosincu 2015., naglašava ključna uloga sredstava EU-a u podupiranju ravnopravnosti spolova; budući da nijedna institucija Unije nije u svoj proračun dosljedno integrirala dimenziju ravnopravnosti spolova;
D. budući da odluke o rashodima i prihodima na različit način utječu na žene i muškarce;
E. budući da je Parlament u svojoj rezoluciji od 6. srpnja 2016. pod naslovom „Priprema poslijeizborne revizije višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020.: mišljenje Parlamenta prije prijedloga Komisije(7)” podržao djelotvornu integraciju rodno osviještene politike;
F. budući da se rodna pitanja uglavnom češće rješavaju u područjima „mekih” politika, kao što je razvoj ljudskih resursa, nego u „tvrdima”, kao što su infrastruktura i IKT, koje primaju veću financijsku potporu;
G. budući da se za usklađivanje poslovnog i privatnog života mora osigurati dobro osmišljen sustav dopusta povezanog sa skrbi, zajedno s visokokvalitetnom, povoljnom i pristupačnom skrbi, što obuhvaća i javne ustanove, a rashode tih ustanova potrebno je smatrati dijelom infrastrukturnih ulaganja; budući da su ta dva čimbenika preduvjet za sudjelovanje žena na tržištu rada, na vodećim položajima, u znanosti i istraživanju, a time i za ravnopravnost spolova;
H. budući da se u zajedničkoj izjavi Europskog parlamenta, Komisije i Vijeća poziva na to da se u godišnje proračunske postupke koji se primjenjuju za VFO za razdoblje 2014. – 2020. uključe, prema potrebi, rodno osjetljivi elementi, uzimajući u obzir načine na koje se ukupnim financijskim okvirom Unije pridonosi povećanoj ravnopravnosti spolova i jamči rodno osviještena politika; budući da je, unatoč tome, nužno pojačati konkretno djelovanje na većem uključivanju rodno osviještene politike jer se ona još uvijek slabo provodi u postojećim politikama i dobiva nedovoljna proračunska sredstva;
I. budući da je od krize 2008. slabljenje ravnopravnosti spolova u javnim raspravama i političkom programu postalo očito i na razini EU-a i nacionalnoj razini; budući da će fiskalna konsolidacija i proračunska ograničenja nametnuta krizom vjerojatno dodatno smanjiti resurse dostupne za strategije i tijela za rodnu ravnopravnost;
J. budući da, s obzirom na krizu povjerenja u Europsku uniju, puna transparentnost financija mora biti prioritet svih europskih institucija koji one ne smiju ignorirati;
K. budući da je prema indeksu ravnopravnosti spolova za 2015. koji je objavio Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) cilj rodne ravnopravnosti u Europi još daleko od ostvarenja;
L. budući da je jednaka plaća jedan od pokazatelja ravnopravnosti spolova; budući da su međutim jednako važni i napori EU-a te njihovi rezultati u povećanju sudjelovanja žena na tržištu rada, jednakoj ekonomskoj neovisnosti žena i muškaraca, promicanju ravnopravnosti žena i muškaraca pri donošenju odluka, suzbijanju rodno uvjetovanog nasilja te zaštiti i podupiranju žrtava, kao i u promicanju ravnopravnosti spolova i prava žena diljem svijeta;
M. budući da se u Pekinškoj platformi Ujedinjenih naroda za djelovanje iz 1995. poziva na pristup postupcima izrade proračuna kojim se uzima u obzir načelo ravnopravnosti spolova;
Opće napomene
1. pozdravlja planirano uključivanje načela ravnopravnosti spolova u skladu s člankom 8. UFEU-a kao međusektorskog cilja politike proračuna EU-a u fondove i programe EU-a;
2. žali, međutim, zbog činjenice da politička predanost EU-a ravnopravnosti spolova i rodno osviještenoj politici iskazana na visokoj razini još nije u potpunosti odražena u raspodjeli proračunskih sredstava i odlukama o potrošnji u svim područjima politika EU-a, kao dio proračunske metodologije kojom se u obzir uzima rodna perspektiva;
3. primjećuje da je načelo ravnopravnosti spolova pri izradi proračuna dio sveobuhvatne strategije o ravnopravnosti spolova i stoga ističe da je predanost institucija EU-a u vezi s tim područjem od ključne važnosti; žali, u tom kontekstu, zbog činjenice da za razdoblje od 2016. do 2020. nije usvojena nikakva strategija EU-a za ravnopravnost spolova i, uzimajući u obzir zaključke Vijeća o ravnopravnosti spolova od 16. lipnja 2016., poziva Komisiju da poboljša status svoje Strateške suradnje za ravnopravnost spolova 2016. – 2019. tako što će je usvojiti kao komunikaciju;
4. ističe važnost struktura i postupaka uključenih u izradu proračuna i potrebu da se promijene one strukture i postupci za koje se pokazalo da podupiru ili nenamjerno promiču neravnopravnost spolova;
5. napominje da je potrebno podizati razinu osviještenosti i osigurati osposobljavanje u vezi s rodno osviještenom politikom i načelom ravnopravnosti spolova pri izradi proračuna kako bi se razvile rodno osjetljive strukture i postupci;
6. napominje da neki programi EU-a (npr. Europski socijalni fond, Program za prava, jednakost i građanstvo 2014. – 2020., Obzor 2020., Instrument pretpristupne pomoći II, programi u području humanitarne pomoći, Instrument za razvojnu suradnju i Europski instrument za demokraciju i ljudska prava) obuhvaćaju konkretne mjere koje se odnose na ravnopravnost spolova, dok se drugi (npr. Program EU-a za zapošljavanje i socijalne inovacije, Fond europske pomoći za najpotrebitije, Europski fond za pomorstvo i ribarstvo i Europski fond za prilagodbu globalizaciji) pozivaju na opća načela ravnopravnosti spolova, no u vrlo malo programa određuju se jasni ciljevi i za to namijenjeni resursi ili se osiguravaju sustavna provedba i nadzor;
7. žali zbog toga što nekoliko programa uključuje ravnopravnost spolova samo kao transverzalni cilj, što ne dovodi samo do smanjene podrške rodno specifičnim mjerama, nego gotovo onemogućuje procjenu iznosa koji se dodjeljuju rodnim pitanjima(8);
8. žali zbog toga što većina programa financirana sredstvima EU-a ne obuhvaća posebne ciljane mjere s konkretnim dodjelama proračunskih sredstava za ravnopravnost spolova; napominje da bi se ravnopravnost spolova trebala prepoznati kao cilj politike u proračunskim naslovima EU-a i da bi se pritom trebao navesti iznos dodijeljen pojedinačnim ciljevima i mjerama politika kako bi oni bili transparentniji i kako ne bi zasjenili ciljeve povezane s ravnopravnošću spolova; također smatra da bi u okviru zadaća proračunskog nadzora trebalo navesti u kojoj se mjeri proračunom EU-a i njegovom provedbom podupire ili ometa politike ravnopravnosti;
9. žali što se alati za rodno osviještenu politiku, kao što su rodni pokazatelji, procjena učinka s obzirom na spol i načelo ravnopravnosti spolova u donošenju proračuna, vrlo rijetko primjenjuju u izradi i provedbi politika, bez obzira na to je li riječ o primjeni na razini EU-a ili nacionalnih institucija; izražava žaljenje zbog nedostatka sveobuhvatnih pokazatelja povezanih sa spolom i podataka razvrstanih prema spolu i naglašava činjenicu da bi Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) trebao prikupiti sve pokazatelje povezane sa spolom i podatke razvrstane s obzirom na spol kako bi se omogućio dosljedan uvid u učinak politika EU-a na ravnopravnost spolova kao i ispravna financijska i proračunska odgovornost s tim u vezi; ističe temeljnu ulogu EIGE-a u premošćivanju jaza u suradnji između statističara i tvoraca politike u cilju podizanja svijesti o izazovima u pogledu prikupljanja osjetljivih podataka; stoga ponavlja svoj poziv da se dodatno razrade pokazatelji i statistički podaci o rodnim pitanjima kako bi se proračun EU-a mogao ocijeniti iz rodne perspektive i kako bi se omogućio nadzor nad uključivanjem rodne perspektive u izradu proračuna;
10. izražava žaljenje zbog toga što unatoč zajedničkoj izjavi o rodno osviještenoj politici priloženoj VFO-u dosad nije došlo do većeg napretka na tom području;
11. duboko žali zbog činjenice da iz VFO-a za razdoblje 2014. – 2020. nije proizašla jasna strategija za ravnopravnost spolova s konkretnim ciljevima i dodjelom sredstava;
12. napominje da se u Komunikaciji Komisije o preispitivanju u sredini razdoblja VFO-a objavljenoj u rujnu 2016. ne spominje provedba rodno osviještene politike;
13. poziva na to da strategija za ravnopravnost spolova i njezino uključivanje u relevantna politička područja postanu dio Europskog semestra;
14. ističe da bi transparentnost i pristup informacijama o stvarnim postignućima u pogledu ravnopravnosti spolova, a ne samo o provedbi, trebali biti pravi prioritet Europske unije;
15. poziva na to da se odredbe o rodno osviještenoj politici prihvate i u područjima politike za koja se ne smatra da su izravno povezana s ravnopravnosti spolova poput IKT-a, prometa, potpore poduzetništvu i ulaganjima ili klimatskih promjena;
16. smatra da bi mreža vanjskih stručnjaka i organizacija trebala biti uključena u svim fazama proračunskog postupka kako bi se povećala transparentnost i njegova demokratska kvaliteta, posebno u vezi s primjenom pristupa donošenja proračuna kojim se vodi računa o načelu ravnopravnosti spolova;
Financijska sredstva EU-a za ravnopravnost spolova u zapošljavanju, socijalnim pitanjima i uključivanju kroz europske strukturne i investicijske fondove
17. naglašava da europski strukturni i investicijski fondovi čine najvažniju financijsku potporu za provedbu politike ravnopravnosti spolova u EU-u, posebice u slučaju Europskog socijalnog fonda (ESF), čiji je cilj poticanje potpune integracije žena na tržište rada; ističe da je prema Uredbi (EU) br. 1304/2013 rodno osviještena politika obvezan dio svih faza programa i projekata financiranih iz ESF-a, uključujući pripremu, provedbu, praćenje i evaluaciju;
18. ističe važnu ulogu javnih službi u promicanju ravnopravnosti spolova; poziva Komisiju i države članice da rade na postizanju ciljeva iz Barcelone kako bi se svim ljudima omogućila ravnoteža između poslovnog i privatnog života, te da se koriste odgovarajućim instrumentima i poticajima, uključujući europske fondove kao što su Europski socijalni fond, Europski fond za regionalni razvoj i Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj, kojima se osiguravaju potrebna sredstva za socijalnu infrastrukturu u cilju pružanja kvalitetnih, povoljnih i pristupačnih usluga skrbi za djecu i ostale uzdržavane osobe, uključujući starije uzdržavane osobe i članove obitelji s invaliditetom; napominje da će to dovesti do većeg sudjelovanja žena na tržištu rada i njihove ekonomske neovisnosti;
19. žali zbog toga što se žene još uvijek suočavaju s nejednakostima na radnom mjestu, kao što su manja stopa zaposlenosti, razlika u plaći, veća pojava atipičnih vrsta zapošljavanja ili rada na nepuno radno vrijeme, manja prava na mirovinu, segregacija u karijeri i niži stupanj napredovanja; ističe važnost Europskog socijalnog fonda u pogledu financiranja mjera za borbu protiv diskriminacije i promicanje ravnopravnosti spolova na radnom mjestu;
20. napominje da se u tradicionalnom pristupu pri isplati socijalnih naknada ne uzima u obzir neplaćeni rad kao što je odgoj djece i briga o starijim osobama;
21. napominje da će se prema radnom dokumentu službi Komisije o strateškoj suradnji za jednakost spolova 2016. – 2019. u razdoblju od 2014. do 2020. potrošiti 5,85 milijardi EUR na mjere promicanja ravnopravnosti spolova, od čega 1,6 % u okviru ESF-a za posebni investicijski prioritet „ravnopravnost između muškaraca i žena u svim područjima, uključujući u pristupu zapošljavanju, napredovanju u karijeri, postizanju ravnoteže između posla i privatnog života te promicanju jednake plaće za jednak rad”;
22. napominje da bi se sredstvima iz EFRR-a trebalo i dalje podupirati ulaganje u skrb o djeci, brigu o starijim osobama i ostalu javnu i privatnu socijalnu infrastrukturu kojom se, među ostalim, potiče bolja ravnoteža između poslovnog i privatnog života;
23. ističe važnu ulogu EPFRR-a u jamčenju potrebnih sredstava za potporu javnim uslugama i socijalnoj infrastrukturi u ruralnim područjima te u promicanju pristupa žena vlasništvu nad zemljištem i ulaganjima;
24. poziva Komisiju da predloži nove ciljane mjere kojima bi se poticalo sudjelovanje žena na tržištu rada, kao što je posebni program koji se financira uz pomoć EPFRR-a u cilju pružanja potpore ženskom poduzetništvu;
25. poziva Komisiju, države članice, regionalne i lokalne vlasti da se koriste potencijalom transverzalnih mogućnosti financiranja u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova u cilju potpore projektima usmjerenima na promicanje ravnopravnosti spolova; ističe važnost načela partnerstva koje se primjenjuje u okviru europskih i investicijskih fondova, a koje daje pozitivan doprinos rodno osviještenoj politici na lokalnoj razini;
26. podsjeća na važnost potrebe uključivanja pokazatelja razvrstanih s obzirom na spol u pogledu praćenja i evaluacije operativnih programa, kao što je predviđeno Uredbom (EU) br. 1303/2013 kojom se utvrđuju zajedničke odredbe o europskim strukturnim i investicijskim fondovima, kako bi se poštovao cilj ravnopravnosti spolova u fazi provedbe;
27. izražava žaljenje zbog toga što unatoč naporima za izradu „standarda” u tom području i dalje nije uspostavljena sustavna metoda provedbe rodno osviještene politike u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova, kao ni ciljane mjere povezane sa sveobuhvatnom strategijom rodno osviještene politike; poziva Komisiju i države članice da povećaju resurse za procjenu ravnopravnosti spolova ondje gdje je to potrebno te da dosljedno prate provedbu rodno osviještene politike;
28. podsjeća na to da europski strukturni i investicijski fondovi podliježu ex ante uvjetima u pogledu roda, što iziskuje aranžmane za osposobljavanje odgovarajućeg osoblje i za uključivanje tijela nadležnih za ravnopravnost spolova tijekom pripreme i provedbe programa; poziva Komisiju da se pobrine za to da taj zahtjev bude ispunjen; poziva na učinkovito korištenje postojećim stalnim tijelima za ravnopravnost spolova na razini država članica; u tom kontekstu snažno pozdravlja najbolje nacionalne prakse kao što je mreža GenderCoP (Europska zajednica za praksu rodno osviještene politike) u Švedskoj; apelira na države članice da tijelima za ravnopravnost zajamče neovisnost, djelotvornost te dostatne ovlasti i resurse kako bi mogla obavljati svoje glavne zadaće;
29. naglašava da je važno posvetiti posebnu pozornost i dati prednost mjerama ESIF-a kojima se podupiru ulaganja u obrazovne, socijalne i zdravstvene usluge, uz ustanove za skrb o djeci, s obzirom na to da se te usluge suočavaju sa smanjenjem javnih sredstava na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i da bi se time povećao broj radnih mjesta;
30. preporučuje da se u okviru VFO-a više financijskih sredstava dodijeli za socijalnu infrastrukturu i usluge za skrb o djeci i starijima;
Financijska sredstva EU-a za ravnopravnost spolova u pogledu temeljnih prava, jednakosti i građanstva u okviru Programa za prava, jednakost i građanstvo za razdoblje 2014. – 2020. (REC)
31. žali zbog toga što se u proračunskim linijama za Program za prava, jednakost i građanstvo za razdoblje 2014. – 2020. (REC) ne određuju resursi dodijeljeni pojedinačnim ciljevima programa, čime se otežava analiza izdataka namijenjenih ravnopravnosti spolova i suzbijanju nasilja nad ženama;
32. napominje da se prema radnom dokumentu službi Komisije o strateškoj suradnji za jednakost spolova 2016.– 2019. za dva cilja povezana s ravnopravnosti spolova i programom Daphne za borbu protiv nasilja nad ženama trenutačno izdvaja otprilike 35 % sredstava REC-a, dok ukupni proračun za ravnopravnost spolova u području temeljnih prava, jednakosti i građanstva u okviru programa REC za 2014. – 2020. iznosi 439,5 milijuna EUR; ističe da će, u usporedbi s ciljem ravnopravnosti spolova, većina sredstava biti dodijeljena u okviru cilja programa Daphne; međutim, izražava žaljenje zbog činjenice da Daphne nema svoju zasebnu proračunsku liniju s obzirom na to da je trenutačno jedan od posebnih ciljeva Programa za prava, jednakost i građanstvo; ističe da je nužno osigurati dostatnu financijsku potporu za program Daphne te očuvati njegovu vidljivost i izrazito uspješan profil;
33. naglašava da se pozivi upućeni u okviru cilja programa Daphne za razdoblje 2014. – 2020. odnose na sve oblike nasilja nad ženama i/ili djecom; napominje da je većina resursa namijenjena za suzbijanje i sprečavanje nasilja povezanog sa štetnim praksama (39 %) te za potporu žrtvama rodno uvjetovanog nasilja, nasilja u obitelji ili nasilja u intimnim vezama koju pružaju službe specijalizirane za pružanje potpore ženama (24 %);
34. napominje da su u okviru cilja ravnopravnosti spolova utvrđeni sljedeći prioriteti: jednaka ekonomska neovisnost žena i muškaraca te ravnoteža između poslovnog i privatnog života (44 % izdvojenih resursa); promicanje dobrih praksi u pogledu rodnih uloga i prevladavanje rodnih stereotipa u obrazovanju i osposobljavanju te na radnom mjestu (44 %) i pružanje potpore mrežama na razini EU-a u pogledu tema o ravnopravnosti spolova (12 %);
35. ističe da izgradnja građanstva mora biti povezana ne samo sa zaštitom prava i njegovim širenjem, nego i s blagostanjem i dobrobiti, s obrazovanjem i izobrazbom oslobođenima od rodnih stereotipa te s dostupnošću socijalnih i zdravstvenih usluga, što obuhvaća i spolno i reproduktivno zdravlje;
36. žali, međutim, zbog smanjenja raspoloživih sredstava za specifični cilj programa Daphne; ističe da su 2013. proračunska odobrena sredstva za preuzimanje obveza za program Daphne iznosila 18 milijuna EUR, u usporedbi s 19,5 milijuna EUR 2012. i više od 20 milijuna EUR 2011.; napominje nadalje da je 2016. u radnom programu REC-a za taj cilj predviđeno tek malo više od 14 milijuna EUR;
37. poziva Komisiju da pri izradi godišnjeg programa rada poštuje prikladnu i pravednu raspodjelu financijske potpore među različitim područjima obuhvaćenima posebnim ciljevima REC-a, uzimajući istodobno u obzir razinu financijskih sredstava već dodijeljenih u okviru prethodnog programskog razdoblja (2007. – 2013.);
38. poziva Komisiju da poveća potporu europskim mrežama koje se bave temom ravnopravnosti spolova i da time ojača mogućnosti uzajamnog učenja, posebno među podnacionalnim tijelima; napominje da je u prvom redu potrebna konkretna pomoć za povećanje sudjelovanja žena u donošenju odluka;
39. poziva na veću jasnoću o tome kako se u okviru programa REC provodi cilj borbe protiv nasilja; ističe da je važno da sredstva stignu do lokalnih organizacija na terenu, kao i do lokalnih i regionalnih vlasti kako bi se zajamčila učinkovita provedba; poziva na to da se prednost da organizacijama koje se bave sprečavanjem nasilja i podupiranjem žrtava svih oblika nasilja;
40. prepoznaje da je potrebno zajamčiti potporu za provedbu postojećih lokalnih i regionalnih inicijativa za ravnopravnost spolova, kao što je Europska povelja o ravnopravnosti žena i muškaraca na lokalnoj razini;
41. poziva Komisiju da postroži zahtjev za prikupljanje podataka razvrstanih s obzirom na rod pri provedbi ovog programa kao ključnog alata za djelotvornu analizu primjene načela ravnopravnosti spolova u proračunskom planiranju;
Financijska sredstva EU-a za ravnopravnost spolova u području istraživanja i inovacija u okviru programa Obzor 2020.
42. ističe činjenicu da su u okviru programa Obzor 2020. (u daljnjem tekstu: „taj program”), u skladu sa zahtjevima iz članka 16. Uredbe (EU) br. 1291/2013 ravnopravnost spolova i rodna dimenzija uključene u istraživanje kao međusektorska pitanja u svakom od različitih dijelova programa rada;
43. skreće pozornost na tri dominantna cilja u okviru tog programa, i to: poticanje jednakih mogućnosti i rodne ravnoteže u projektnim timovima; jamčenje rodne ravnoteže u donošenju odluka; i integraciju rodne dimenzije u sadržaj istraživanja;
44. pozdravlja činjenicu da taj program pruža potporu istraživačkim tijelima u provođenju planova za ravnopravnost spolova; pozdravlja i zajednički projekt Komisije i Europskog instituta za ravnopravnost spolova za izradu internetskog alata za planove za ravnopravnost spolova kao sredstvo utvrđivanja i dijeljenja najboljih praksi s relevantnim dionicima;
45. pozdravlja činjenicu da podnositelji zahtjeva imaju mogućnost u svoje prijedloge uključiti aktivnosti osposobljavanja i posebne studije o pitanjima ravnopravnosti spolova kao prihvatljive troškove;
46. pozdravlja činjenicu da je rodna uravnoteženost među osobljem jedno od mjerila u okviru kriterija za ocjenjivanje u tom programu i da ocjenjivači, uz ostale važne aspekte prijedloga, ocjenjuju i način na koji se u okviru prijedloga uzimaju u obzir analize povezane sa spolom i/ili rodom;
47. pozdravlja posebne pokazatelje upotrijebljene za praćenje provedbe perspektive ravnopravnosti spolova u tom programu, kao i činjenicu da je, što se tiče rodne ravnoteže u savjetodavnim skupinama programa Obzor 2020., sudjelovanje žena 2014. bilo na razini od 52 %(9);
48. smatra da je potrebno dodatno preispitivanje kako bi se procijenili rezultati, među ostalim na temelju pokazatelja kao što su postotak sudionica i koordinatorica projekata u tom programu, te kako bi se po potrebi predložile prilagodbe konkretnih mjera;
49. poziva na dodatno jačanje rodno osviještene politike u okviru tog programa te na postavljanje ciljeva za ravnopravnost spolova u strategijama, programima i projektima u svim fazama istraživačkog ciklusa;
50. poziva na zadržavanje neovisne linije financiranja za projekte strukturnih izmjena u pogledu roda (kao što je Projekt za ravnopravnost spolova u istraživanju i inovacijama za razdoblje 2014. – 2016.), kao i za druge teme o ravnopravnosti spolova u istraživanju i inovacijama;
51. pozdravlja činjenicu da se jedan od ciljeva programa „Znanosti s društvom i za društvo” odnosi na jamčenje ravnopravnosti spolova u istraživačkom postupku i sadržaju istraživanja; nadalje pozdravlja programe dodjele bespovratnih sredstava naslovljene „Potpora istraživačkim organizacijama za provedbu planova ravnopravnosti spolova” i „Promicanje ravnopravnosti spolova u okviru programa Obzor 2020. i europskog istraživačkog područja”; međutim, žali zbog toga što ne postoje posebne proračunske linije za ciljeve navedene u tom programu;
Ostali programi i sredstva koji uključuju posebne ciljeve o ravnopravnosti spolova
52. ističe da prirodne katastrofe imaju golem utjecaj na infrastrukturu povezanu s javnim uslugama i da su stoga žene posebno pogođene; poziva Komisiju da u Fond solidarnosti EU-a uvede zahtjev za provedbu rodno osjetljive analize pri procjeni učinka na stanovništvo;
53. napominje da na području vanjskih aktivnosti i razvojne suradnje Akcijski plan za ravnopravnost spolova uspostavljen za razdoblje 2016. – 2020. obuhvaća aktivnosti EU-a u trećim zemljama te da postoji nekoliko instrumenata vanjske pomoći kojima se podupiru ciljevi u pogledu ravnopravnosti spolova;
54. ističe da djevojčice i žene žrtve oružanih sukoba imaju pravo na potrebnu zdravstvenu skrb, uključujući pristup kontracepcijskim sredstvima, hitnoj kontracepciji i uslugama pobačaja; podsjeća na to da se humanitarnom pomoći EU-a moraju poštovati prava djevojčica i žena u okviru međunarodnog humanitarnog prava te da ona ne bi trebala biti podložna restrikcijama koje nameću partnerski donatori, kao što je navedeno u proračunu EU-a za 2016.; pozdravlja pristup EU-a u tom pogledu; potiče Komisiju da zadrži svoje stajalište;
55. poziva Komisiju da izdvoji razvojna sredstva EU-a za dobrovoljne, moderne usluge planiranja obitelji i reproduktivnog zdravlja kako bi se suzbili financijski nedostaci prouzročeni pravilom „globalnog blokiranja” koje je uvela nova Vlada SAD-a, a time i spasili životi žena, zaštitilo njihovo zdravlje i spriječilo širenje spolno prenosivih bolesti;
56. ističe da je rodno osviještena politika također jedno od temeljnih načela nedavno uspostavljenog Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF); ponovno poziva na to da se u okviru migracijske politike i politike azila uzme u obzir rodna dimenzija tako da se ženama zajamči pristup sigurnim prostorima, posebnoj zdravstvenoj skrbi povezanoj sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, te da se posebna pozornost posveti specifičnim potrebama ranjivih osoba, kao što su žene koje su pretrpjele nasilje, uključujući seksualno nasilje, maloljetnici bez pratnje i druge skupine izložene riziku, uključujući skupinu LGBTI;
57. poziva na to da se na razini EU-a donese sveobuhvatan katalog smjernica za migracijsku politiku i politiku azila koje se odnose na ravnopravnost spolova i da se stave na raspolaganje odgovarajuća sredstva za opširne programe osposobljavanja osoba koje bi u okviru obavljanja svojih poslova mogle doći u kontakt s izbjeglicama i tražiteljima azila; ističe da se te osobe mora senzibilizirati za rodno specifične potrebe žena izbjeglica i povezane rodno specifične probleme poput trgovanja ženama i djevojčicama;
58. ističe aktualne probleme prenapučenosti prihvatnih centara za izbjeglice, kao i posljedice te situacije za sigurnost žena; poziva na veće korištenje AMIF-om kako bi se u prihvatnim centrima osigurali objekti za spavanje i sanitarni objekti za žene i muškarce, kao i pristup rodno osjetljivim zdravstvenim uslugama, uključujući prenatalnu i postnatalnu skrb;
59. smatra da bi države članice trebalo potaknuti na to da se uz AMIF više koriste i kohezijskim fondovima te strukturnim i investicijskim fondovima kako bi se poduprla integracija izbjeglica na tržište rada s posebnim naglaskom na pitanje kako dostupna skrb o djeci ženama izbjeglicama omogućuje pristup zaposlenju;
60. poziva na preispitivanje povećanja sredstava za programe Daphne i Odysseus kao i proširenja njihova područja primjene, pri čemu bi trebalo procijeniti mogućnost proširenja tih programa kako bi se riješila velika ranjivost žena izbjeglica i pružila veća potpora u rješavanju tih rodno specifičnih problema;
61. naglašava da su drugi fondovi, kao što je Fond za unutarnju sigurnost, posebni financijski instrumenti, kao što je instrument za hitnu potporu, te ostali ad hoc instrumenti i potpore, mobilizirani za rješavanje potreba u kontekstu trenutačne izbjegličke krize; upozorava na teškoće u praćenju uporabe tih sredstava, posebno iz rodne perspektive, te poziva na to da uporaba sredstava EU-a u tom području bude koordinirana, djelotvorna, transparentna i rodno osjetljiva;
62. poziva na posebna sredstva za podupiranje ciljanih mjera u kojima sudjeluju lokalne organizacije na terenu te lokalne i regionalne vlasti kako bi se zajamčilo da su zaštićene osnovne potrebe, ljudska prava te sigurnost žena i djevojčica izbjeglica i migrantica te tražiteljica azila, uključujući trudnice i starije žene, kao i pripadnice skupine LGBTI;
Preporuke o politikama
63. ponavlja prethodni zahtjev da se na svim razinama proračunskog postupka EU-a primjenjuje načelo ravnopravnosti spolova u donošenju proračuna; poziva na dosljednu primjenu načela ravnopravnosti spolova pri izradi proračuna tijekom cijelog proračunskog postupka u cilju korištenja proračunskih rashoda kao sredstva za promicanje rodne jednakosti;
64. poziva da se pri pripremi programa financiranja EU-a nakon 2020. godine načelo rodne ravnopravnosti dosljedno i učinkovito uključuje u izradu proračuna i donošenje politika u cilju povećanja sredstava EU-a za mjere za suzbijanje rodne diskriminacije, uzimajući pritom u obzir:
(i)
utvrđivanje implicitnih i eksplicitnih rodnih pitanja,
(ii)
utvrđivanje dodjele povezanih sredstava, ako je to moguće, i
(iii)
ocjenjivanje hoće li se programima financiranja EU-a omogućiti nastavak postojećih nejednakosti između žena i muškaraca (i skupina žena i muškaraca) te djevojčica i dječaka kao i obrazaca rodnih odnosa, ili će oni dovesti do promjene;
65. poziva da se pri izradi proračunskih naslova EU-a radi na ostvarenju jednako važnih rodnih ciljeva i normi rodno osviještene politike;
66. poziva da se jasno odredi iznos koji će se dodijeliti za pojedinačne ciljeve i mjere politika namijenjene za ravnopravnost spolova kako bi se postigla veća transparentnost i odgovornost;
67. napominje da rodno osviještena politika nije jednokratan zadatak te da izrada proračuna kojom se uzima u obzir načelo ravnopravnosti spolova zahtijeva neprestanu predanost razumijevanju rodnih pitanja, što uključuje analize i savjetovanja te neprestana usklađivanja proračuna kako bi se uzele u obzir promjenjive potreba žena i muškaraca, dječaka i djevojčica;
68. smatra da je financiranje u iznosu od 6,17 milijardi EUR na razini EU-a, koji je u aktualnom VFO-u dodijeljen u svrhu postizanja ciljeva strateškog djelovanja u području rodne ravnopravnosti, prvi korak;
69. smatra da je preispitivanje VFO-a u sredini programskog razdoblja mogla biti prilika za poboljšanje rezultata postignutih proračunom EU-a u provedbi ravnopravnosti spolova i za prikazivanje tih postignuća javnosti;
70. žali, stoga, zbog odluke Komisije da se ne bavi pitanjem provedbe rodno osviještene politike u svojem preispitivanju VFO-a u sredini programskog razdoblja te poziva na konkretnije mjere kako bi se to riješilo;
71. poziva na primjenu pokazatelja u pogledu roda prilikom odabira projekata, praćenja i evaluacije svih aktivnosti koje se financiraju iz proračuna EU-a; također poziva na obveznu procjenu učinka s obzirom na rod kao dio općenitog ex ante uvjeta i na prikupljanje podataka o korisnicima i sudionicima razvrstanih s obzirom na rod;
72. snažno preporučuje da podaci razvrstani s obzirom na rod budu javno dostupni kako bi se osigurale financijska odgovornost i transparentnost;
73. poziva na to da se za mjerenje neravnopravnosti spolova kao osnove za planiranje i provedbu programa financiranja EU-a usvoji metodologija sadržana u Izvješću o indeksu ravnopravnosti spolova za 2015. – Mjerenje rodne ravnopravnosti u Europskoj uniji 2005. – 2012. koju je 2015. objavio Europski institut za ravnopravnost spolova;
74. poziva institucije EU-a i države članice da za sve članove osoblja uključene u postupke donošenja odluka i proračuna organiziraju redovite programe osposobljavanja i tehničke potpore u vezi s alatima rodno osviještene politike; poziva na poticanje primjene načela ravnopravnosti spolova pri izradi proračuna i u strategijama EU-a i u nacionalnim strategijama kako bi se djelotvornije poticala ravnopravnost spolova;
75. poziva Komisiju da pomno prati učinkovitost nacionalnih žalbenih tijela i postupaka u pogledu provedbe direktiva o ravnopravnosti spolova;
76. traži od Revizorskog suda da u okviru svojih preporuka i tematskih izvješća pri ocjeni izvršenja proračuna Unije uključi rodnu perspektivu, u vezi s konkretnim ciljevima politika EU-a za ravnopravnost spolova kao i s horizontalnim aspektima tih politika; traži i od država članica da uključe rodnu perspektivu u svoje proračune kako bi se analizirali vladini programi i politike, kao i njihov učinak na dodjelu sredstava i doprinos ravnopravnosti muškaraca i žena;
77. ponavlja svoju zabrinutost zbog izražene rodne neravnoteže među članovima Europskog revizorskog suda koji trenutačno čine 28 muškaraca i samo tri žene (dvije manje nego početkom 2016.), što je najveća razlika u institucijama EU-a; poziva Vijeće da odsada i sve dok se ne postigne zadovoljavajuća ravnoteža za svako buduće imenovanje Parlamentu predloži po dva kandidata, ženu i muškarca;
78. pohvaljuje rad povjerenika za ljudska prava u Poljskoj koji je prema Zakonu o jednakom postupanju na čelu tijela nadležnog za provođenje jednakog postupanja; izražava duboku zabrinutost zbog nedavnog smanjenja proračunskih sredstava koje se tiče i povjerenika za ljudska prava; podsjeća na to da bi nacionalno tijelo za jednakost trebalo imati na raspolaganju odgovarajuće osoblje i sredstva te da bi se trebala poštovati i održati njegova neovisnost;
o o o
79. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
1. dio radnog dokumenta Komisije „Programske izjave o rashodima poslovanja” uz nacrt općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2017. (COM(2016)0300), str. 15.
Europska komisija, Glavna uprava za istraživanje i inovacije, „Godišnje izvješće o praćenju programa Obzor 2020. za 2014.”, ISBN 978-92-79-57749-9, str. 44.
Utjecaj velikih podataka na temeljna prava
438k
60k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2017. o utjecaju velikih podataka na temeljna prava: privatnost, zaštita podataka, nediskriminacija, sigurnost i kazneni progon (2016/2225(INI))
– uzimajući u obzir članak 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članke 1., 7., 8., 11., 14., 21., 47. i 52. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,
– uzimajući u obzir Smjernice za regulaciju digitalnih datoteka s osobnim podacima, iznesene u Rezoluciji 45/95 Glavne skupštine Ujedinjenih naroda od 14. prosinca 1990.,
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(1) i Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP(2),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. svibnja 2015. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192),
– uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe za zaštitu pojedinaca u vezi s automatskom obradom osobnih podataka od 28. siječnja 1981. (ETS br. 108) i njezin Dodatni protokol od 8. studenoga 2001. (ETS br. 181)(3),
– uzimajući u obzir Preporuku CM/Rec(2010)13 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama od 23. studenoga 2010. o zaštiti pojedinaca u vezi s automatskom obradom osobnih podataka u kontekstu izrade profila(4),
– uzimajući u obzir Mišljenje 7/2015 europskog nadzornika za zaštitu podataka od 19. studenoga 2015. o rješavanju problema povezanih s velikim podacima, odnosno pozivu na transparentnost, nadzor korisnika, tehničku zaštitu podataka i odgovornost(5),
– uzimajući u obzir Mišljenje 8/2016 europskog nadzornika za zaštitu podataka od 23. rujna 2016. o dosljednom jačanju temeljnih prava u doba velikih podataka(6),
– uzimajući u obzir izjavu Radne skupine za zaštitu podataka iz članka 29. od 16. rujna 2014. o utjecaju razvoja velikih podataka na zaštitu pojedinaca u vezi s obradom njihovih osobnih podataka u EU-u(7),
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0044/2017),
A. budući da veliki podaci znače prikupljanje, analizu i učestalo akumuliranje velikih količina podataka, uključujući osobne podatke, iz različitih izvora, koji se automatski obrađuju s pomoću računalnih algoritama i naprednih tehnika obrade podataka pri kojima se koriste i pohranjeni podaci i podaci preneseni strujanjem kako bi se dobile određene korelacije, trendovi i uzorci (analiza velikih podataka);
B. budući da je za neke oblike korištenja velikih podataka potrebno osposobljavanje uređaja umjetne inteligencije, kao što su neuronske mreže, te uspostava statističkih modela kako bi se predvidjeli određeni događaji i ponašanja; budući da su podaci o osposobljavanju često upitne kvalitete i da nisu neutralni;
C. budući da su napredak u području komunikacijskih tehnologija i rasprostranjena upotreba elektroničkih uređaja, uređaja za praćenje, društvenih medija, mrežne interakcije i mreža, uključujući uređaje kojima se informacije šalju bez upletanja ljudi, doveli do razvoja masivnih i sve većih skupova podataka koji zahvaljujući naprednim tehnikama obrade i analize pružaju nezapamćen uvid u ljudsko ponašanje, privatni život i naša društva;
D. budući da se obavještajne službe trećih zemalja i država članica sve više oslanjaju na obradu i analizu takvih skupova podataka, koji ili nisu obuhvaćeni nikakvim pravnim okvirom ili su, u najskorije vrijeme, predmet zakonodavstva čija je usklađenost s primarnim i sekundarnim zakonodavstvom Unije upitna i još je treba utvrditi;
E. budući da su na internetu u porastu i vršnjačko nasilje i nasilje nad ženama te da su djeca na internetu sve ranjivija; budući da Komisija i države članice trebaju poduzeti sve potrebne pravne mjere kako bi se suzbila ta pojava;
F. budući da sve veći broj korporacija, poslovnih subjekata, tijela i agencija, vladinih i nevladinih organizacija (te javni i privatni sektor općenito), političkih vođa, organizacija civilnog društva, sveučilišta, znanstvenih zajednica i građana općenito koristi prednosti tih skupova podataka i analize velikih podataka kako bi se potaknuli konkurentnost, inovacije, tržišno predviđanje, političke kampanje, ciljano oglašavanje, znanstveno istraživanje i donošenje politika u području prometa, oporezivanja, financijskih usluga, pametnih gradova, kaznenog progona, transparentnosti, javnog zdravlja i reagiranja na katastrofe te kako bi se, primjerice ciljanim komunikacijama, utjecalo na izbore i političke rezultate;
G. budući da tržište otvorenih podataka raste, što je rezultat tehnologije i činjenice da se proces odlučivanja utemeljen na podacima sve više prihvaća kao način koji pruža rješenja; budući da još ne postoji metodologija s pomoću koje bi se provela procjena ukupnog utjecaja velikih podataka utemeljena na dokazima, ali postoje dokazi koji upućuju na to da analiza velikih podataka može imati znatan horizontalni učinak u cijelom javnom i privatnom sektoru; budući da se u Strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu koju je izradila Komisija priznaje potencijal tehnologija, usluga i velikih podataka utemeljenih na podacima da djeluju kao katalizator gospodarskog rasta, inovacija i digitalizacije u EU-u;
H. budući da se analizom velikih podataka na razne načine stvara dodana vrijednost, s brojnim pozitivnim primjerima koji podrazumijevaju znatne mogućnosti za građane, primjerice u području zdravstva, borbe protiv klimatskih promjena, smanjenja potrošnje energije, poboljšanja sigurnosti prometa te omogućavanja postojanja pametnih gradova, pri čemu se poboljšava poslovna optimizacija i učinkovitost te se doprinosi boljim radnim uvjetima i otkrivanju i suzbijanju prijevara; budući da veliki podaci mogu dati konkurentsku prednost procesima odlučivanja u europskim trgovačkim društvima, dok javni sektor može biti učinkovitiji zahvaljujući boljem uvidu u različite razine socio-ekonomskog razvoja;
I. budući da veliki podaci imaju spomenuti potencijal za građane, sveučilišta, znanstvenu zajednicu te javni i privatni sektor, no podrazumijevaju i znatne rizike, posebno u vezi sa zaštitom temeljnih prava zajamčenih Poveljom EU-a o temeljnim pravima i pravom Unije, kao što su pravo na privatnost, pravo na zaštitu i sigurnost podataka, ali i pravo na slobodu izražavanja i nediskriminaciju; budući da se tehnikama pseudonimizacije i šifriranja mogu ublažiti rizici povezani s analizom velikih podataka te da one stoga imaju važnu ulogu u zaštiti privatnosti ispitanika i da se njima istodobno potiču inovacije i gospodarski rast; budući da ti elementi trebaju biti dio trenutačne revizije Direktive o e-privatnosti;
J. budući da rasprostranjenost senzora, opširna rutinska proizvodnja podataka i suvremeni postupci obrade podataka nisu uvijek dovoljno transparentni, što izaziva probleme kad je riječ o sposobnosti pojedinaca i tijela vlasti da ocijene procese i svrhu prikupljanja, sastavljanja zbirki, analize i upotrebe osobnih podataka; budući da se može zaključiti da su sve nejasnije razlike između osobnih i neosobnih podataka rezultat primjene analize velikih podataka, što može dovesti do stvaranja novih osobnih podataka;
K. budući da je rast u sektoru velikih podataka do 40 % godišnje, što je sedam puta brže od tržišta IT-a; budući da je koncentracija velikih skupova podataka, koja je rezultat novih tehnologija, izvor presudnih informacija za velike korporacije, što dovodi do nezapamćenih promjena u ravnoteži moći među građanima, vladama i privatnim akterima; budući da bi takva koncentracija moći u rukama korporacija mogla učvrstiti monopole i štetne prakse te imati negativan učinak na prava potrošača i pošteno tržišno natjecanje; budući da interese pojedinaca i zaštitu temeljnih prava treba dodatno razmotriti u kontekstu spajanja velikih podataka;
L. budući da veliki podaci imaju golem neiskorišteni potencijal kao pokretači produktivnosti i sredstva s pomoću kojih se građanima nude bolji proizvodi i usluge; međutim ističe da opća upotreba pametnih uređaja, mreža i internetskih aplikacija među građanima, poslovnim subjektima i organizacijama ne znači nužno da su oni zadovoljni ponuđenim proizvodima, nego treba općenito shvatiti da su te usluge postale prijeko potrebne za život, komunikaciju i rad unatoč nedovoljnoj svijesti o rizicima koje oni predstavljaju za naše zdravlje, sigurnost i prava;
M. budući da treba razlikovati između količine i kvalitete podataka kako bi se omogućila učinkovita upotreba velikih podataka (algoritmi i ostali analitički instrumenti); budući da podaci i/ili postupci niske kvalitete na kojima se temelje procesi odlučivanja i analitički instrumenti mogu dovesti do neobjektivnih algoritama, lažnih korelacija, pogrešaka, podcjenjivanja pravnih, socijalnih i etičkih implikacija, rizika da će se podaci koristiti u svrhu diskriminacije ili prijevare te marginalizacije ljudske uloge u tim procesima, što dovodi do manjkavih postupaka odlučivanja koji imaju negativan učinak na život i mogućnosti građana, posebno marginaliziranih skupina, te do negativnog učinka na društva i poslovne subjekte;
N. budući da odgovornost povezana s algoritmima i transparentnošću treba značiti primjenu tehničkih i operativnih mjera kojima se osigurava transparentnost, nediskriminacija pri automatiziranom odlučivanju i izračunavanje vjerojatnosti ponašanja pojedinaca; budući da se transparentnošću pojedincima trebaju pružiti smislene informacije o logici, značaju i predviđenim posljedicama; budući da to treba obuhvaćati i informacije o podacima korištenima za osposobljavanje u području analize velikih podataka te omogućiti pojedincima da razumiju i nadziru odluke koje na njih utječu;
O. budući da analiza podataka i algoritmi sve više utječu na informacije koje se stavljaju na raspolaganje građanima; budući da takve tehnike, ako se zloupotrijebe, mogu ugroziti temeljna prava na informacije te slobodu medija i pluralizam; budući da je sustav javne radiodifuzije u državama članicama neposredno povezan s demokratskim, društvenim i kulturnim potrebama svakog društva i s potrebom očuvanja pluralizma medija, kao što je navedeno u Protokolu o sustavu javne radiodifuzije u državama članicama Ugovora iz Amsterdama (11997D/PRO/09);
P. budući da, iako pružaju znatne mogućnosti, sve rasprostranjenija obrada i analiza podataka, sam broj sudionika u prikupljanju, zadržavanju, obradi, pohranjivanju i razmjeni podataka te kombiniranje velikih skupova podataka koji sadrže osobne i neosobne podatke iz niza različitih izvora podjednako stvaraju veliku nesigurnost i za građane i za javni i privatni sektor u pogledu konkretnih uvjeta za postupanje u skladu s trenutačnim zakonodavstvom EU-a u području zaštite podataka;
Q. budući da postoji obilje nestrukturiranih naslijeđenih sustava s golemim količinama podataka koje su tijekom niza godina prikupila trgovačka društva, s nejasnim sustavima upravljanja podacima koje treba sustavno uskladiti;
R. budući da treba poticati tješnju suradnju i usklađenost raznih regulatora i nadzornih tijela u području konkurentnosti, zaštite potrošača i zaštite podataka na nacionalnoj razini i razini EU-a kako bi se zajamčio dosljedan pristup velikim podacima i shvaćanje njihova utjecaja na temeljna prava; budući da uspostava i daljnji razvoj digitalnog centra za razmjenu informacija(8) kao dobrovoljne mreže tijela kaznenog progona može doprinijeti poboljšanju njihova rada i aktivnosti kaznenog progona te pomoći da se poboljšaju sinergije i zaštita prava i interesa pojedinaca;
Opća razmatranja
1. ističe da građani, javni i privatni sektor, sveučilišta i znanstvena zajednica mogu u potpunosti iskoristiti perspektive i mogućnosti koje pružaju veliki podaci samo ako se čvrstim jamčenjem temeljnih prava, sukladnosti s trenutačnim zakonodavstvom EU-a u području zaštite podataka i pravne sigurnosti za sve sudionike osigura povjerenje javnosti u te tehnologije; ističe da se obrada osobnih podataka može obavljati samo u skladu s bilo kojom od pravnih osnova utvrđenih u članku 6. Uredbe (EU) 2016/679; smatra da je od presudne važnosti da transparentnost i pravilno pružanje informacija relevantnim korisnicima budu ključ izgradnje povjerenja javnosti i zaštite prava pojedinaca;
2. ističe da je usklađenost s postojećim zakonodavstvom u području zaštite podataka, zajedno s čvrstim znanstvenim i etičkim standardima, ključ uspostave povjerenja u rješenja utemeljena na velikim podacima i njihovu pouzdanost; nadalje ističe da informacije dobivene analizom velikih podataka ne pružaju nepristran pregled bilo kojeg predmeta i da su pouzdane samo u onoj mjeri u kojoj to dopuštaju podaci na kojima se temelje; ističe da prognostička analiza utemeljena na velikim podacima može samo ponuditi statističku vjerojatnost te se njome stoga ne može uvijek precizno predvidjeti pojedinačno ponašanje; stoga ističe da su za upravljanje prikupljanjem podataka i prosuđivanje rezultata takve analize presudne čvrste znanstvene i etičke norme;
3. ističe da se osjetljive informacije o osobama mogu dobiti iz neosjetljivih podataka, čime granica između osjetljivih i neosjetljivih podataka postaje sve manje jasna;
4. ističe da loše znanje pojedinaca o prirodi velikih podataka i slabo razumijevanje tih podataka omogućava da se osobne informacije koriste na neželjene načine; napominje da su obrazovanje u području temeljnih prava i podizanje razine osviještenosti o njima od primarne važnosti u EU-u; poziva institucije EU-a i države članice da ulažu u digitalnu pismenost i podizanje razine osviještenosti građana, uključujući djecu, o digitalnim pravima, privatnosti i zaštiti podataka; ističe da takvo obrazovanje treba obuhvaćati razumijevanje načela/logike u skladu s kojima funkcioniraju algoritmi i procesi automatiziranog donošenja odluka te načine na koje se oni smisleno tumače; štoviše ističe potrebu da se osobe obrazuju kako bi shvatile gdje i kako se prikupljaju tokovi podataka (npr. izvlačenje podataka s interneta, kombiniranje podataka koji se prenose strujanjem s podacima s društvenih mreža i povezanih uređaja te njihovo objedinjavanje u novi tok podataka);
Veliki podaci za trgovačke svrhe i u javnom sektoru
Privatnost i zaštita podataka
5. ističe da se zakonodavstvo Unije u području zaštite privatnosti i osobnih podataka, prava na jednakost i nediskriminaciju, kao i prava pojedinca na informacije o logici automatiziranog donošenja odluka i izrade profila te prava na sudsku zaštitu primjenjuje na obradu podataka kad toj obradi prethodi primjena tehnika pseudonimizacije ili, u svakom slučaju, kad bi upotreba neosobnih podataka mogla utjecati na privatni život pojedinca ili na ostala prava i slobode, što bi dovelo do stigmatizacije cijelih skupina stanovništva;
6. ističe da se jedinstveno digitalno tržište mora uspostaviti na pouzdanim i vjerodostojnim mrežama i uslugama velike brzine kojima se štite temeljna prava ispitanika na zaštitu podataka i privatnost te istodobno treba poticati inovacije i analizu velikih podataka radi stvaranja odgovarajućih i jednakih uvjeta za sve kako bi se potaknulo europsko digitalno gospodarstvo;
7. nadalje ističe mogućnost ponovnog identificiranja pojedinaca povezivanjem različitih vrsta anonimiziranih podataka; ističe da se zakonodavstvo Unije u području zaštite privatnosti i osobnih podataka primjenjuje na obradu takvih povezanih podataka samo onda kad je pojedinca zaista moguće ponovno identificirati;
8. ističe da navedena načela javnom i privatnom sektoru te drugim akterima koji koriste podatke trebaju služiti kao okvir za postupke donošenja odluka; ističe potrebu za znatno većom algoritamskom odgovornošću i transparentnošću kad privatni i javni sektor te drugi akteri koji koriste analizu podataka obrađuju i analiziraju podatke jer su one presudan mehanizam za jamčenje odgovarajuće informiranosti pojedinaca o obradi njihovih osobnih podataka;
9. ističe temeljnu ulogu koju bi u budućnosti trebali imati Komisija, Europski odbor za zaštitu podataka, nacionalna tijela za zaštitu podataka i druga neovisna nadzorna tijela kako bi se promicala transparentnost i propisan proces, opća pravna sigurnost i, još izričitije, konkretne norme kojima se štite temeljna prava te jamstva povezana s primjenom obrade i analize podataka u privatnom i javnom sektoru; poziva na tješnju suradnju regulatora pri djelovanju u digitalnom okružju kako bi se poboljšala sinergija između regulatornih okvira za potrošače i tijela nadležnih za konkurentnost i zaštitu podataka; poziva na adekvatno financiranje tih tijela te zapošljavanje dovoljnog broja osoblja; štoviše priznaje potrebu za uspostavom digitalnog centra za razmjenu informacija;
10. ističe da istinska svrha velikih podataka treba biti uspostava usporedivih veza s najmanjim mogućim brojem osobnih podataka; u tom pogledu ističe da se znanstvene, poslovne i javne zajednice trebaju usredotočiti na istraživanje i inovacije u području anonimizacije;
11. prepoznaje da se pseudonimizacijom, anonimizacijom ili šifriranjem osobnih podataka mogu umanjiti rizici za ispitanike kad se ti podaci koriste u aplikacijama povezanima s velikim podacima; dodatno ističe prednosti pseudonimizacije koju pruža Opća uredba o zaštiti podataka kao odgovarajući zaštitni mehanizam; podsjeća na to da je anonimizacija nepovratan postupak kojim se dovodi do toga da više nije moguće identificirati ili izdvojiti fizičku osobu samo na temelju osobnih podataka; smatra da ugovornim obavezama treba osigurati da se anonimizirani podaci ponovno ne identificiraju primjenom dodatnih veza koje nastaju kombiniranjem različitih izvora podataka; poziva privatni i javni sektor te ostale aktere koji sudjeluju u analizi velikih podataka da redovito preispituju te rizike u svjetlu novih tehnologija i dokumentiraju prikladnost donesenih mjera; poziva Komisiju, Europski odbor za zaštitu podataka i druga neovisna nadzorna tijela da pripreme smjernice o propisnom anonimiziranju podataka kako bi se izbjegla buduća zlouporaba tih mjera te kako bi se nadzirali postupci;
12. poziva privatni i javni sektor te ostale voditelje obrade podataka da koriste instrumente iz Opće uredbe o zaštiti podataka, kao što su pravila ponašanja i programi certifikacije, kako bi imali veću sigurnost u pogledu svojih konkretnih obaveza u okviru prava Unije te kako bi svoje prakse i djelovanje uskladili s odgovarajućim pravnim normama i zaštitnim mehanizmima EU-a;
13. poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se tehnologijama utemeljenima na podacima ne ograničava pristup pluralističkom medijskom okružju te da nema diskriminacije u pogledu tog pristupa, nego da se potiču sloboda i pluralizam medija; ističe da će suradnja vlada, obrazovnih institucija i medija imati ključnu ulogu u podupiranju digitalne medijske pismenosti u cilju osnaživanja građana i zaštite njihovih prava na informiranje i slobodu izražavanja;
14. smatra da se javnim tijelima u demokratskim društvima može dopustiti objavljivanje osobnih podataka zbog razloga povezanih s javnim interesom, primjerice radi sprečavanja korupcije, sukoba interesa, poreznih prijevara i pranja novca, pod uvjetom da se podaci objavljuju u skladu sa zakonski utvrđenim uvjetima, da postoje odgovarajući zaštitni mehanizmi te da je njihovo objavljivanje nužno za ostvarivanje željenog cilja i da je razmjerno tom cilju;
Sigurnost
15. prima na znanje dodanu vrijednost tehnološkog napretka kojim će se doprinijeti poboljšanju sigurnosti; prima na znanje da neki od najakutnijih rizika u pogledu aktivnosti obrade podataka, kao što su tehnike povezane s velikim podacima (posebno u kontekstu interneta stvari), koje su razlog za zabrinutost pojedinaca, obuhvaćaju narušavanje sigurnosti, neovlašten pristup podacima i nezakoniti nadzor; smatra da je za rješavanje tih problema, a da se pritom ne krše temeljna prava, potrebna istinska i usklađena suradnja privatnog i javnog sektora, tijela kaznenog progona i neovisnih nadzornih tijela; u tom pogledu ističe da posebnu pozornost treba posvetiti sigurnosti sustava e-uprave te dodatnim zakonskim mjerama kao što je odgovornost u području softvera;
16. smatra da treba poticati i šifriranje s kraja na kraj procesa te da tu zadaću po potrebi treba povjeriti u skladu s načelom integrirane zaštite podataka; preporučuje da se svakim budućim zakonodavnim okvirom donesenim u tu svrhu pružateljima usluga šifriranja, pružateljima komunikacijskih usluga i svim ostalim organizacijama (na svim razinama opskrbnog lanca) zabrani dopuštanje ili omogućavanje „pristupa na mala vrata” (en. backdoors);
17. ističe da intenzivirano stvaranje podataka i tokova podataka podrazumijeva daljnje slabosti i nove probleme povezane sa sigurnošću informacija; u tom kontekstu poziva na primjenu integrirane i zadane privatnosti, po potrebi tehnika anonimizacije, tehnika šifriranja i obaveznih procjena učinka na privatnost; ističe da te mjere trebaju primjenjivati svi sudionici uključeni u analizu velikih podataka u privatnom i javnom sektoru i ostali akteri koji rade s osjetljivim podacima, kao što su pravnici, novinari i zdravstveni radnici, kako bi se osiguralo da veliki podaci ne povećavaju izloženost rizicima u području sigurnosti informacija;
18. podsjeća da u skladu s člankom 15. Direktive 2000/31/EZ države članice ne nameću opću obavezu pružateljima usluga prijenosa, pohrane i smještaja informacija na poslužitelju da prate informacije koje prenose ili pohranjuju niti opću obavezu da aktivno traže činjenice ili okolnosti koje bi ukazivale na protuzakonite aktivnosti; posebno ističe da je Sud Europske unije u predmetima C-360/10 i C-70/10 odbacio mjere za „aktivno praćenje” gotovo svih korisnika usluga o kojima je riječ (u jednom predmetu pružatelji usluga pristupa internetu, u drugom predmetu društvena mreža) i odredio da se isključuje mogućnost bilo kakva naloga kojim se od pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju zahtijeva opće praćenje;
Nediskriminacija
19. ističe da, zbog skupova podataka i algoritamskih sustava koji se koriste pri procjenama i predviđanjima u različitim fazama obrade podataka, veliki podaci mogu dovesti do kršenja temeljnih prava pojedinaca, ali i do različitog postupanja sa skupinama osoba sličnih obilježja i njihove neizravne diskriminacije, posebno kad je riječ o pravičnosti i jednakim mogućnostima za obrazovanje i zapošljavanje, pri zapošljavanju ili ocjenjivanju pojedinaca ili pri utvrđivanju novih potrošačkih navika korisnika društvenih mreža;
20. poziva Komisiju, države članice i tijela za zaštitu podataka da identificiraju algoritamsku diskriminaciju i subjektivnost te primijene sve moguće mjere kako bi ih sveli na minimalnu razinu, kao i da osmisle čvrst zajednički etički okvir za transparentnu obradu osobnih podataka i automatizirano donošenje odluka, koji može biti vodilja za korištenje podataka i trenutačnu provedbu zakonodavstva Unije;
21. poziva Komisiju, države članice i tijela za zaštitu podataka da posebno ocijene potrebu za algoritamskom transparentnošću, ali i za transparentnošću u pogledu moguće subjektivnosti u području podataka o osposobljavanju koji se koriste za donošenje zaključaka na temelju velikih podataka;
22. preporučuje da poslovni subjekti redovito ocjenjuju reprezentativnost skupova podataka, razmatraju jesu li na njih utjecali subjektivni elementi i razvijaju strategije za prevladavanje subjektivnosti; ističe potrebu za preispitivanjem točnosti i smislenosti predviđanja zasnovanih na analizi podataka na temelju pravičnosti i etičkih načela;
Veliki podaci za znanstvene potrebe
23. ističe da analiza velikih podataka može biti korisna za znanstveni razvoj i istraživanje; smatra da razvoj i primjenu analize velikih podataka u znanstvene svrhe treba voditi uzimajući u obzir temeljne vrijednosti utvrđene u Povelji o temeljnim pravima te u skladu s trenutačnim zakonodavstvom EU-a u području zaštite podataka;
24. podsjeća da, u okviru Opće uredbe o zaštiti podataka, daljnja obrada osobnih podataka u statističke svrhe može samo rezultirati zbirnim podacima koji se ne mogu ponovno primijeniti na pojedince;
Veliki podaci za potrebe kaznenog progona
Privatnost i zaštita podataka
25. podsjeća sva tijela za kazneni progon koja obrađuju i analiziraju podatke da se Direktivom (EU) 2016/680: uređuje obrada osobnih podataka u državama članicama za potrebe kaznenog progona; zahtijeva da prikupljanje i obrada osobnih podataka u svrhu kaznenog progona uvijek budu primjereni i relevantni te ne smiju biti pretjerani u odnosu na posebne, izričite i zakonite svrhe u koje se obrađuju; utvrđuje da se svrha prikupljanja tih podataka i potreba za prikupljanjem mora jasno dokazati; utvrđuje da se zabranjuje svaka odluka utemeljena samo na automatiziranoj obradi, među ostalim i na izradi profila, koja proizvodi negativne pravne učinke za ispitanika ili na njega znatno utječe, osim ako je odobrena pravom Unije ili pravom države članice kojem podliježe voditelj obrade te kojim se propisuju odgovarajuće zaštitne mjere za prava i slobode ispitanika, u najmanju ruku pravo na ljudsku intervenciju voditelja obrade; poziva Komisiju, Europski odbor za zaštitu podataka i ostala neovisna nadzorna tijela da izdaju smjernice, preporuke i primjere najbolje prakse kako bi se dodatno precizirali kriteriji i uvjeti za donošenje odluka na temelju izrade profila te za korištenje velikih podataka za potrebe kaznenog progona;
26. ističe da je važno poštovati Direktive (EU) 2016/680 tijekom provođenja prethodnih procjena učinka i revizija u okviru kojih se uzimaju u obzir etička pitanja kako bi se ocijenila uključivost, točnost i kvaliteta podataka, a pojedincima koji su predmet odluka i/ili osobama koje sudjeluju u procesu donošenja odluka pružiti mogućnost da razumiju i dovedu u pitanje prikupljanje ili analizu, uzorke i korelacije te spriječiti sve štetne učinke na određene skupine pojedinaca;
27. ističe da masovni nadzor koji provode vlasti te nepotreban pristup tijela kaznenog progona poslovnim i drugim osobnim podacima može ozbiljno narušiti povjerenje građana u digitalne usluge;
28. podsjeća da se zakonodavstvo kojim se javnim tijelima dopušta opći pristup sadržaju elektroničke komunikacije mora promatrati kao zakonodavstvo kojim se dovodi u pitanje bit temeljnog prava na poštovanje privatnog života pojedinca zajamčeno člankom 7. Povelje;
29. ističe potrebu da se u svrhu kaznenog progona smjernice i sustavi uvrste u javne natječaje za modele, alate i programe za obradu podataka utemeljene na velikim podacima kako bi se osiguralo da tijelo kaznenog progona prije konačne kupnje može provjeriti kod na kojemu se ti modeli, alati i programi temelje i da ga provjeri te da potvrdi njegovu prikladnost, točnost i sigurnost, imajući u vidu da su transparentnost i odgovornost ograničene softverom u vlasništvu proizvođača; ističe da se u okviru nekih modela prognostičkog rada policije više poštuje privatnost nego u okviru nekih drugih, primjerice kad se izrađuju predviđanja zasnovana na vjerojatnosti o mjestima ili događajima, a ne o pojedincima;
Sigurnost
30. ističe apsolutnu potrebu da se baze podataka tijela kaznenog progona zaštite od narušavanja sigurnosti i nezakonitog pristupa jer to je razlog za zabrinutost pojedinaca; stoga smatra da rješavanje pitanja tih rizika zahtijeva usklađenu i učinkovitu suradnju tijela kaznenog progona, privatnog sektora, vlada i neovisnih nadzornih tijela za zaštitu podataka; ustraje u tome da treba zajamčiti adekvatnu sigurnost osobnih podataka u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 i Direktivom (EU) 2016/680 te da s pomoću osiguranih i decentraliziranih sustava baza podataka nedostatke treba svesti na najmanju moguću mjeru;
Nediskriminacija
31. upozorava da je zbog zadiranja odluka i mjera koje donose tijela kaznenog progona u život i prava građana, među ostalim obradom i analizom podataka, potreban najveći mogući oprez kako bi se spriječila nezakonita diskriminacija određenih pojedinaca ili skupina osoba na temelju rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih obilježja, jezika, vjere ili uvjerenja, političkog ili bilo kojeg drugog mišljenja, imovine, rođenja, invaliditeta, dobi, spola, rodnog izražavanja, rodnog identiteta, seksualne orijentacije, boravišnog statusa, zdravlja ili pripadništva nacionalnoj manjini koja je često predmet izrade profila na temelju etničkog podrijetla ili intenzivnog policijskog rada u području kaznenog progona, kao i diskriminacija pojedinaca koji imaju posebna obilježja te usmjerenost na takve pojedince i skupine osoba; poziva na dobro osposobljavanje osoba koje prikupljaju podatke na terenu i korisnika obavještajnih podataka dobivenih analizom podataka;
32. poziva tijela kaznenog progona u državama članicama koja analiziraju podatke da zadrže najviše etičke norme pri analizi te da osiguraju ljudsku intervenciju i odgovornost u raznim fazama donošenja odluka, ne samo da bi se ocjenjivala reprezentativnost, točnost i kvaliteta podataka nego i prikladnost svake odluke koja će se donijeti na temelju tih informacija;
o o o
33. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
– uzimajući u obzir članke 13. i 43. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2008/120/EZ od 18. prosinca 2008. o utvrđivanju minimalnih uvjeta za zaštitu svinja,
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2008/119/EZ od 18. prosinca 2008. o utvrđivanju minimalnih uvjeta zaštite teladi,
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 1999/74/EZ od 19. srpnja 1999. o utvrđivanju minimalnih uvjeta za zaštitu kokoši nesilica,
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2007/43/EZ od 28. lipnja 2007. o utvrđivanju minimalnih pravila za zaštitu pilića koji se uzgajaju za proizvodnju mesa,
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/58/EZ od 20. srpnja 1998. o zaštiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje,
– uzimajući u obzir Posebno izvješće Eurobarometra br. 442 pod nazivom „Stavovi Europljana prema dobrobiti životinja” koje je objavljeno u ožujku 2016.,
– uzimajući u obzir znanstveno mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) od 12. siječnja 2011. u vezi s dobrobiti životinja tijekom prijevoza,
– uzimajući u obzir znanstveno mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane od 11. listopada 2005. naslovljeno „Učinak aktualnih sustava smještaja i držanja životinja na zdravlje i dobrobit kunića iz uzgoja”,
– uzimajući u obzir poglavlje 7.5 Kodeksa Svjetske organizacije za zdravlje životinja o zdravlju kopnenih životinja naslovljeno „Klanje životinja”,
– uzimajući u obzir Preporuke Vlade Ujedinjene Kraljevine u vezi s dobrobiti kunića,
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0011/2017),
A. budući da su po broju uzgojenih životinja kunići četvrta životinjska vrsta u svijetu i druga životinjska vrsta u EU-u;
B. budući da se europski proizvođači moraju pridržavati visokih standarda u području zdravlja i dobrobiti životinja, koji nisu uvijek obvezni u trećim zemljama iz kojih EU uvozi životinje za klanje;
C. budući da potrošači obraćaju sve više pozornosti na provjeru uvjeta uzgoja životinja;
D. budući da je sektor kunićarstva posebno snažno pogođen padom potrošnje mesa u Europskoj uniji kao i ekonomskom krizom u poljoprivrednom sektoru i da su cijene prodaje pale za otprilike 20 % u tri godine, a da troškovi proizvodnje stagniraju;
E. budući da treba uzeti u obzir nutritivni doprinos mesa kunića i ulogu te proizvodnje u obiteljskim gospodarstvima, kao i značajan udio zaposlenih žena u mnogim ruralnim područjima u kojima su mogućnosti diversifikacije uzgoja stoke minimalne;
F. budući da je u obzir potrebno uzeti dobrobit poljoprivrednika, jednako kao i dobrobit životinja;
G. budući da se većina kunića uzgaja za proizvodnju mesa te da se više od 340 milijuna kunića ubije svake godine u tu svrhu; budući da uzgoj kunića čini manje od 1 % ukupne stočarske proizvodnje EU-a;
H. budući da se sektor uzgoja kunića u EU-u suočava sa stalnim padom, a podaci za 2016. upućuju na pad proizvodnje 4,7 % zbog trenda među potrošačima da konzumiraju sve manje mesa kunića; budući da sektor uzgoja kunića djeluje pod globalnim tržišnim uvjetima i nema koristi od izravne pomoći ili tržišnih intervencija na temelju prvog stupa zajedničke poljoprivredne politike;
I. budući da EU ima negativnu trgovinsku bilancu s Kinom u pogledu mesa kunića; budući da 99 % uvoznog mesa kunića u EU-u potječe iz Kine; budući da će, ne poduzmu li se određene mjere, kineski proizvođači preteći uzgajivače EU-a, što će imati negativne posljedice na dobrobit životinja;
J. budući da je važno i potrebno postići i zadržati isplativ uzgoj kunića radi očuvanja strukture ruralnih sredina ali i stope zapošljavanja, osobito žena, u sredinama u kojima druge vrste proizvodnje nisu moguće, kao i nastaviti omogućavati potrošačima raznovrsnu i visokokvalitetnu prehranu;
K. budući da na svjetskoj razini Europska unija zauzima prvo mjesto među zemljama uzgajivačima kunića i nalazi se ispred Azije, a posebno Kine koja se s iznosom od 417 000 tona trupala godišnje nalazi na prvom mjestu među izvoznicima;
L. budući da je i uzgajivačima kunića i cjelokupnom sektoru u interesu da uzgoj kunića, u skladu s europskim modelom proizvodnje, održava najviše svjetske standarde kad je riječ o sigurnosti hrane, zdravlju i dobrobiti životinja te očuvanju okoliša;
M. budući da uzgoj kunića u Europi počiva na istovremenom postojanju različitih sustava proizvodnje te da je važan način diversifikacije prihoda za male poljoprivrednike, na kojem god se oni području nalazili;
N. budući da je s prosječnom potrošnjom od 1,70 kg po stanovniku meso kunića jedno od najmanje konzumiranih u Uniji (između 1 % i 2 % ukupno konzumiranog mesa);
O. budući da postoji ozbiljna zabrinutost u vezi s lošom dobrobiti, visokim razinama stresa, visokom smrtnošću i pobolu kunića iz uzgoja u Europi, na što je Europska agencija za sigurnost hrane upućivala već 2005.; budući da su uvjeti držanja, hranjenje, genetika, zdravstveni aspekti i optimizacija emocionalnog stanja kunića iz uzgoja ključna pitanja za dionike uključene u uzgoj kunića, posebno u pogledu održavanja zdravlja i dobrobiti životinja;
P. budući da se, otkad su pripitomljeni, većina kunića u EU-u najčešće drži u baterijskim kavezima, koji se u pogledu specifikacija mogu razlikovati od države do države, što u praksi često i jest slučaj;
Q. budući da kunići, kao i ostale vrste koje koegzistiraju s ljudima, zadržavaju elemente svojeg prirodnog ponašanja, zbog čega je potrebno provesti daljnja istraživanja o mjerama i uvjetima koje je moguće provesti tijekom uzgoja kako bi se zajamčilo da kunići zadržavaju svoje prirodno ponašanje u što većoj mjeri, pod uvjetom to pozitivno utječe na njihovo zdravlje;
R. budući da se za potrebe intenzivnog uzgoja koriste vrste kunića koje rano i brzo rastu, ranije zvane „kunići za meso”, posebno komercijalni križanci koji se koriste na industrijskim farmama za razmnožavanje u svrhu proizvodnje životinja za meso;
S. budući da su sustavi ekološke proizvodnje u kojima se kunići drže u grupnim nastambama s pristupom malom području za ispašu i općenito više prostora moguća alternativa uzgoju u kavezima, iako takvi sustavi grupnih nastambi mogu prouzrokovati probleme u pogledu negativnih interakcija i agresivnosti među životinja, što može dovesti do lezija koje utječu na njihovo zdravlje i dobrobit te dovode do povećanja pojave bolesti koje se šire oralno-fekalnim putem;
T. budući da se određenim nacionalnim propisima o biološkoj proizvodnji propisuje uzgoj kunića u grupnim nastambama uz pristup vanjskom prostoru za ispašu koji se nalazi u donjem dijelu nastambe;
U. budući da je, kao što je slučaj s drugim vrstama, primjerice peradi, moguće istražiti sustave alternativne proizvodnje, među kojima su i sustavi ekološke proizvodnje, koji potrošačima mogu ponuditi širi raspon namirnica, i koji su zasad slabo razvijeni;
V. budući da je, uzimajući u obzir navedeno, potrebno provesti daljnja istraživanja o izazovima i prilikama sustava grupnih nastambi;
W. budući da je neznatna ekonomska vrijednost tog sektora u Europskoj uniji snažan razlog zašto se ne provode istraživanja i inovacije u cilju poboljšanja zdravlja i dobrobiti kunića;
X. budući da postoje minimalni uvjeti za zaštitu svinja(1), teladi(2), kokoši nesilica(3) i tovnih pilića(4), kao i opća Direktiva Vijeća o zaštiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje(5), međutim ne postoji posebno zakonodavstvo EU-a o minimalnim uvjetima za zaštitu kunića iz uzgoja; budući da sve više potrošača i građana diljem EU-a traži regulaciju i bolju dobrobit kunića iz uzgoja;
Y. budući da je sada na snazi zabrana konvencionalnog držanja kokoši nosilica u kavezima u skladu s Direktivom 1999/74/EZ i da je ta zabrana velikim dijelom uspješno provedena u državama članicama;
Z. budući da određene države članice već imaju nacionalno zakonodavstvo i zadovoljavaju pravne zahtjeve za uzgoj kunića i izrađuju smjernice za najbolju praksu u suradnji sa sektorom; budući da je Austrija 2012. zabranila držanje kunića u kavezima za proizvodnju mesa te da je u Belgiji na snazi zakonodavstvo kojim se želi postupno ukinuti baterijske kaveze i do 2025. godine zamijeniti ih sustavima parkova;
AA. budući da prema europskoj strategiji za dobrobit životinja prije uvođenja novog zakonodavstva postojeće zakonodavstvo treba u potpunosti provesti te treba potaknuti razvoj smjernica za najbolju praksu;
AB. budući da bi, s obzirom na potražnju za prijelazom na alternativne proizvodne sustave i na skromnu ekonomsku važnost uzgoja kunića u europskoj proizvodnji životinja, države članice i Komisiju trebalo potaknuti na provođenje daljnjih istraživanja u područjima zdravlja, dobrobiti, uzgoja, držanja, hranjenja, ponašanja i omamljivanja kunića;
AC. budući da je u znanstvenom mišljenju Europske agencije za sigurnost hrane iz 2005. o sustavima držanja i čuvanja kunića iz uzgoja predloženo povećanje veličine kaveza, smanjenje broj životinja po jedinici površine za životinje koje još rastu i terapeutske intervencije, uključujući korištenje aditiva za smanjenje pojave bolesti;
AD. budući da se preporuke o klanju životinja iz Kodeksa o zdravlju kopnenih životinja Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE), uključujući metode omamljivanja i stručnu osposobljenost subjekta koji provode te metode, primjenjuju i na kuniće;
AE. budući da se člankom 3. Direktive Vijeća 98/58/EZ o dobrobiti životinja zahtijeva da se poduzmu „svi razumni koraci” radi osiguranja dobrobiti životinja, a u članku 4. definiraju se standardi za držanje životinja u smislu „stečenog iskustva i znanstvenih spoznaja”, što podrazumijeva standarde koje su utvrdile Europska agencija za sigurnost hrane i Svjetska organizacija za zdravlje životinja;
Opće napomene
1. prima na znanje da se kunići u EU-u obično drže u konvencionalnim neobogaćenim kavezima, tj. ogoljenom okruženju koji sadrži samo sustav za hranu i vodu, a koji prema posljednjim znanstvenim saznanjima nisu u skladu s uvjetima za optimalan uzgoj; također napominje da se kunići ponekad hrane isključivo peletima bez pristupa vlaknastom materijalu te da uski prostor ogoljenih žičanih kaveza može dovesti do abnormalnog ponašanja;
2. napominje da su potrebna daljnja istraživanja u pogledu sustava nastambi kojima se može promicati kvaliteta zdravlja i ograničiti opasnost od bolesti ili infekcija životinja;
3. prima na znanje da se uspješno provode alternative kaveznom uzgoju kunića, kao što je sustav parkova na otvorenom ili sustav krletke, u kojima se kuniće uglavnom hrani travom te se poboljšava udobnost i dobrobit kunića iz uzgoja; smatra da je potrebno razviti, poboljšati i potaknuti alternativne sustave, istovremeno imajući na umu da bi potražnja za mesom kunića iz takvih sustava mogla biti donekle ograničena zbog utjecaja dodatnih proizvodnih troškova na cijenu koju plaćaju potrošači;
4. potiče uporabu sustava kolektivnih parkova za kuniće zbog većeg životnog prostora koji im omogućuje da bolje izraze svoje ponašanje u društvu, kao i pokrete; ističe da se korištenjem sustava kolektivnih parkova poboljšava dobrobit kunića iz uzgoja jer im se omogućuje život koji je sličniji životu u prirodi; ističe da dobrobit životinja također ovisi o dvjema važnim praksama uzgoja, točnije o uvjetima okoline u zgradama i razvoju odgovarajućih praksi uzgoja, biološke sigurnosti i upravljanja;
5. poziva države članice i Komisiju da provode daljnja istraživanja u cilju utvrđivanja najboljih mogućih sustava nastambi za poboljšanje dobrobiti životinja u različitim vrstama uzgoja, čime se omogućuje provedba mjera za poboljšanje poljoprivrednih gospodarstava, jamčeći istovremeno njihovu održivost;
6. naglašava da se sve meso kunića na tržištu EU-a mora pridržavati visokih prehrambenih standarda u pogledu sigurnosti i kvalitete te kriterija dobrobiti životinja, uključujući uvozne proizvode iz trećih zemalja; upozorava na opasnosti nepoštenog tržišnog natjecanja iz trećih zemalja ako se istovjetni standardi i kriteriji ne primjenjuju i na uvoz;
7. poziva Komisiju i države članice da očuvaju kvalitetu i sigurnost uvoznog mesa kunića provedbom temeljitih kontrola i inspekcija pri ulasku tih proizvoda u Uniju;
8. pozdravlja uspostavu europske platforme o dobrobiti životinja i poziva Komisiju i države članice da razmjenjuju i ističu pravila dobre prakse u pogledu uzgoja kunića;
Rasplod kunića
9. ističe da se uzgoj kunića u EU-u veoma intenzivirao, iako uvjeti uzgoja i držanja kunića nisu posvuda isti zbog razlika u pogledu svrhe u koju se kunići uzgajaju i razlika u zahtjevima potrošača na raznim tržištima i među državama članicama;
10. ističe da se veličine kaveza razlikuju i ovise o dobi i težini životinje te da to utječe na pokrete kao što su istezanje, sjedenje i stajanje s podignutim ušima (položaj „promatranja” koji je tipičan za njihovu vrstu), podizanje na stražnje noge, neometano okretanje i skakutanje; ističe da taj nedostatak kretanja može dovesti i do oslabljenih kostiju, stereotipnog ponašanja ili lezija na šapama;
11. ističe da su se sustavi nastambi s vremenom poboljšali kako bi se uveli novi dodaci poput oslonaca za noge u cilju smanjenja lezija na šapama i poboljšanja dobrobiti; međutim, naglašava da neki od starijih modela kaveza u upotrebi mogu biti neprikladno oblikovani u odnosu na moderne standarde;
12. sa zabrinutošću napominje da postoji suštinski visoka stopa bolesti i smrtnosti među kunićima iz uzgoja zbog čimbenika poput viših stopa zaraza parazitima (kokcidioza, glista passalurus ambiguus itd.) i podložnosti zaraznim bolestima kao što su HBK i miksomatoza;
13. ističe da je Europska agencija za sigurnost hrane 2005. zaključila da su zbog enteričkih i respiratornih infekcija te reproduktivnih problema smrtnost i pobol kunića iz uzgoja znatno viši nego kod drugih životinjskih vrsta iz uzgoja; isto tako napominje da je Europska agencija za sigurnost hrane u tom istom izvješću upozorila na povećane rizike za zdravlje kunića koji proizlaze iz uzgoja na tlu, u usporedbi s uzgojem u kavezima, posebno zbog zaraza kokcidiozom i parazitima;
14. pozdravlja napredak koji su mnogi uzgajivači postigli u pogledu poboljšanja oblikovanja sustava nastambi u skladu s preporukama Europske agencije za sigurnost hrane; međutim, izražava zabrinutost zbog nedostatak liječenja i istraživanja u cilju borbe protiv bolesti kunića iz uzgoja;
Uzgoj kunića
15. izražava zabrinutost da se kuniće koji se uzgajaju i tove za proizvodnju mesa u EU-u postavlja u kaveze starog oblikovanja koji nisu u skladu s modernim standardima uzgoja te da se svakom pojedinačnom kuniću omogućuje prostor koji je manji od površine dvaju običnih A4 lista papira;
16. ističe da su kunići vrlo osjetljive životinje koje se mogu suočiti s različitim problemima povezanima s dobrobiti i bolestima zbog neprikladnih uvjeta uzgoja, uključujući smrtne viroze, bolesti dišnog sustava i upalu skočnih zglobova od sjedenja na podovima žičanih kaveza;
17. ističe da je uzgajivačima kunića i veterinarima dostupan mali broj terapeutskih alata za rješavanje zdravstvenih problema koji se pojavljuju te da je potrebno uložiti više napora u rješavanje pitanja nedostatka istraživanja i ulaganja u području lijekova manje primjene i za manje zastupljene vrste;
18. također napominje da prehrana snažno utječe na dobrobit i zdravlje životinja te da bi stoga kunići trebali imati stalni pristup uravnoteženoj prehrani s prikladnim udjelom vlakana;
19. ipak napominje da su zdravstveni rizici ograničeni zahvaljujući vrlo strogim zdravstvenim propisima EU-a i ističe da se u skladu sa zakonodavstvom na snazi (Direktiva 98/58/EZ) bolesne životinje trebaju odmah podvrgnuti liječenju koje uključuje izolaciju životinje tijekom oporavka ili, prema potrebi, eutanaziju;
20. prima na znanje da je važno omogućiti tečajeve za osposobljavanje osoba uključenih u sve aspekte postupanja sa životinjama u uzgoju kunića, kao i smjernice za provođenje dobre prakse utemeljene na pouzdanim tehničkim i znanstvenim analizama kako bi se poboljšali njihovi rezultati i razumijevanje o relevantnim zahtjevima za dobrobit životinja u cilju izbjegavanja nepotrebne patnje životinja;
21. ističe da odbijeni kunići namijenjeni za tov i ženke koji se drže u alternativnim sustavima kolektivnih parkova, tipične veličine 750 cm²/po kuniću u rastu i 800 cm²/po ženki kunića, imaju koristi od više prostora za kretanje, interakcije i igre s drugim kunićima te da platforme u sustavima kolektivnih parkova omogućuju kunićima da se izmaknu i izbjegnu napadače, a ženkama se pruža odvojeni smještaj dok njeguju mlade;
22. prima na znanje da bi takvi sustavi uzgajivačima stvorili troškove koje je potrebno uzeti u obzir pružanjem financijske potpore uzgajivačima koji se odluče na takav sustav uzgoja kunića; poziva Komisiju da u budućim proračunima EU-a podrži sektor uzgoja kunića; napominje da je financijska potpora u okviru programa ruralnog razvoja dostupna za one poljoprivrednike koji primjenjuju mjere za poboljšanje dobrobiti kunića;
23. podsjeća da sve obvezne mjere koje se provode treba popratiti odgovarajućim proračunskim sredstvima za pružanje potpore uzgajivačima kunića; smatra, osim toga, da treba uvesti posebnu proračunsku liniju za promicanje konzumacije mesa kunića;
24. ističe da bi više istraživanja o skupnim nastambama za ženke doprinijelo njihovoj dobrobiti, posebno što se tiče vremena kada se ženke drži u zasebnim nastambama i kada ih se naknadno ponovno uvodi u skupinu;
25. preporučuje da se kunići mužjaci za rasplod iznad 12 tjedana starosti uvijek stavljaju u odvojeni smještaj svakog sustava zbog problema s njihovom agresivnošću;
Prijevoz i klanje
26. naglašava da prijevoz kunićima predstavlja stresno iskustvo; ističe da je kuniće prije prijevoza na velike udaljenosti potrebno nahraniti i napojiti te im dati odgovarajuću hranu, vodu i prostor tijekom prijevoza te da je potrebno, ako je moguće, ograničiti vrijeme prijevoza zbog osjetljivosti te vrste; ističe da postoji čitav niz stresnih čimbenika koji utječu na dobrobit životinja kao što su vrućina, gladovanje, dehidracija, bol i trauma, hladnoća, kinetoza i strah;
27. naglašava da dobrobit kunića iz uzgoja tijekom prijevoza i klanja također ovisi o logistici prijevoza te o stavu poljoprivrednika, prijevoznika i osoblja klaonice kao i načinu na koji postupaju sa životinjama; poziva Komisiju da nadzire primjenu i provedbu relevantnog zakonodavstva EU-a, posebno Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2005 o zaštiti životinja tijekom prijevoza;
28. ističe da kuniće treba u potpunosti omamiti prije klanja kako bi se izbjegla njihova patnja, bol ili stres; podsjeća da se klanje treba izvršiti na način da nema opasnosti da omamljena životinja ponovno dođe k svijesti, u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1099/2009 o zaštiti životinja u trenutku usmrćivanja; podsjeća da bi razvoj praktičnog istraživanja o tehnikama omamljivanja koje se koriste na drugim životinjskim vrstama omogućio utvrđivanje električnih ili drugih metoda, kao što je omamljivanje mješavinom plinova, koje su prikladne za posebnosti kunića, a koje su komercijalno održive i humanije;
Antimikrobna otpornost
29. prima na znanje nastojanja europskih proizvođača u pogledu smanjenja uporabe antibiotika u uzgoju kunića; ističe da široko rasprostranjena upotreba antibiotika u uzgoju kunića, posebno u intenzivnom uzgoju, može dovesti do povećanja antimikrobne otpornosti;
30. napominje da snažna ovisnost o antibioticima može dovesti do povećanja antimikrobne otpornosti, zbog čega je od ključne važnosti da njihova uporaba postane odgovornija; smatra da je u uzgoju kunića takva situacija, baš kao i u drugim sektorima uzgoja životinja, te da je potrebno uložiti znatne napore u promicanje odgovorne uporabe antibiotika kako bi se održala djelotvornost i spriječila antimikrobna otpornost;
31. ističe da je, kako bi se postigli i održali visoki standardi higijene u svim sustavima uzgoja, većinom razvijanjem preventivnih mjera i ciljanih provjera, potrebno poticati države članice da postupno ukinu uporabu konvencionalnih baterijskih kaveza diljem EU-a, uz promicanje ekonomski održivih obogaćenih sustava uzgoja;
32. ističe da se antibiotici smiju koristiti samo za liječenje i da nakon toga mora uslijediti prikladno razdoblje čekanja prije klanja, u skladu s Uredbom (EZ) br. 470/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o najvećim dopuštenim količinama rezidua farmakološki djelatnih tvari u hrani životinjskog podrijetla, kako bi se zajamčilo da je meso kunića sigurno;
33. ističe da se samo stavljanjem jačeg naglaska na upravljanje gospodarstvima za uzgoj kunića i njihovo praćenje može postići smanjenje korištenja antibiotika i, kao posljedica toga, pozitivni utjecaj na javno zdravlje;
Zaključci
34. potiče Komisiju da, s obzirom na veliki broj kunića koji se uzgajaju i kolju u EU-u te ozbiljne posljedice za dobrobit životinja zbog sustava koji se trenutačno koriste za držanje kunića, izradi smjernice za utvrđivanje financijski održivih minimalnih uvjeta za zaštitu kunića iz uzgoja; ističe da bi takve smjernice trebale sadržavati mjerljive korake uz redovito izvještavanje i u najmanju ruku obuhvaćati, u kronološkom redu:
–
izradu smjernica koje sadrže dobre prakse i kojima se utvrđuju pravila o dobrobiti životinja koja se odnose na kuniće, u suradnju sa svim dionicima uključenima u uzgoj te drugim dionicima u sektoru uzgoja kunića;
–
preporuku Komisije kojom se u obzir uzimaju postojeće nacionalne mjere, a koja sadrži, kada je to prikladno, prijedloge zajedničkog pristupa EU-a, posebno u pogledu zdravlja, dobrobiti i smještaja kunića;
–
u dogledno vrijeme zakonodavni prijedlog o minimalnim uvjetima za zaštitu kunića iz uzgoja;
35. poziva Komisiju da kao temelje pri predlaganju mjera za zahtjeve smještaja za rasplodne ženke i kuniće koji se uzgajaju za proizvodnju mesa uzme znanstvene dokaze i rezultate, pritom uzimajući posebno u obzir biološke potrebe životinja i ponašanja tipična za njihovu vrstu;
36. vjeruje da bi se zahtjevi iz članka 3. i članka 4. Direktive 98/58/EZ o svim razumnim koracima koji se trebaju poduzeti radi dobrobiti životinja te utvrđivanju standarda u skladu sa stečenim iskustvom i znanstvenim spoznajama trebali primijeniti radi provedbe znanstvenih preporuka o dobrobiti kunića koje su donijele Europska agencija za sigurnost hrane i Svjetska organizacija za zdravlje životinja;
37. ističe da je potrebno uspostaviti ravnotežu između različitih aspekata koje je potrebno uzeti u obzir u pogledu dobrobiti i zdravlja životinja, financijske situacije i radnih uvjeta uzgajivača, održivosti proizvodnje, utjecaja na okoliš i zaštite potrošača; ističe i da treba voditi računa o potrebama potrošača za visokokvalitetnim mesom kunića po pristupačnim cijenama;
38. ističe da je cilj ZPP-a potrošačima diljem EU-a pružati poljoprivredne i prehrambene proizvode, istovremeno uzimajući u obzir njihove potrebe i želje za zdravim i visokokvalitetnim poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima po prihvatljivim cijenama;
39. potiče države članice i sektor da uspostave jasne sustave proizvodnog označavanja i da se koriste sustavima označavanja u skladu s Poglavljem V. Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju potrošača o hrani, kako bi se zajamčila veća transparentnost tržišta, očuvali standardi za kvalitetu i zaštitilo zdravlje potrošača, čime bi se potrošačima omogućilo da donose utemeljene i transparentne odluke o kupnji, istaknulo podrijetlo proizvoda i zaštitilo ga od nepoštene konkurencije;
40. naglašava da je potrebno sve postojeće mjere uskladiti na razini EU-a; naglašava da je u tom procesu ključna razmjena informacija u cilju izrade smjernica za dobru praksu i pružanje potpore nacionalnim smjernicama;
41. potiče sve države članice da usklade svoje propise s postojećim odredbama o dobrobiti kunića koje su na snazi u Austriji, Belgiji, Njemačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini, u interesu jednakih uvjeta na tržištu;
42. prima na znanje potrebu za daljnjim znanstvenim istraživanjem uzgoja kunića s obzirom na zahtjev za prelazak na alternativne sustave uzgoja; potiče države članice i Komisiju da pružaju namjensku proračunsku potporu za sljedeća područja i njihovo istraživanje:
–
zdravlje kunića iz uzgoja
–
dobrobit kunića iz uzgoja
–
nastambe za kuniće iz uzgoja
–
rasplod kunića iz uzgoja, uključujući rasplod kunića genetskih sojeva s mirnijim temperamentom
–
uzgoj kunića iz uzgoja
–
ponašanje kunića iz uzgoja
–
prehrana kunića iz uzgoja
–
bolesti specifične za kuniće iz uzgoja te njihova smrtnost i pobol
–
prikladni medicinski proizvodi, cjepiva i liječenja za kuniće iz uzgoja, uzimajući u obzir sve veći problem antimikrobne otpornosti;
–
prikladne humane metode omamljivanja specifične za kuniće iz uzgoja;
43. poziva Komisiju i države članice da pružaju podatke o proizvodnji mesa kunića i trgovini njime te da uključi meso kunića u Europski opservatorij za tržište mesa;
o o o
44. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
Direktiva Vijeća 2007/43/EZ od 28. lipnja 2007. o utvrđivanju minimalnih pravila za zaštitu pilića koji se uzgajaju za proizvodnju mesa. (SL L 182, 12.7.2007., str. 19.).