Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2013/0432(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0239/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0239/2016

Rasprave :

PV 24/10/2016 - 14
CRE 24/10/2016 - 14

Glasovanja :

PV 25/10/2016 - 5.10
CRE 25/10/2016 - 5.10
Objašnjenja glasovanja
PV 05/07/2017 - 8.7
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0400
P8_TA(2017)0300

Usvojeni tekstovi
PDF 518kWORD 69k
Srijeda, 5. srpnja 2017. - Strasbourg Završno izdanje
Pravni okvir Unije za carinske prekršaje i sankcije ***I
P8_TA(2017)0300A8-0239/2016
Rezolucija
 Pročišćeni tekst

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pravnom okviru Unije za carinske prekršaje i sankcije (COM(2013)0884 – C8-0033/2014 – 2013/0432(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0884),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 33. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0033/2014),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. i članke 33. i 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja litavskog parlamenta i švedskog parlamenta, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 21. rujna 2016.(1),

–   uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0239/2016),

1.  usvaja kao svoje stajalište u prvom čitanju tekst usvojen 25. listopada 2016.(2);

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 487, 28.12.2016., str. 57.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0400.


Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. srpnja 2017. radi donošenja Direktive (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o pravnom okviru Unije za carinske prekršaje i sankcije
P8_TC1-COD(2013)0432

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak njegove članke 33. i 114., [Am. 1.]

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(2),

budući da

(1)  Odredbe u području carinske unije usklađene su s pravom Unije. Međutim, njihovo izvršavanje počiva na području primjene nacionalnog prava država članica.

(1a)   Ova bi Direktiva trebala biti u skladu s Uredbom (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(3). („Zakonik“) [Am. 2.]

(2)  Posljedično, cCarinski prekršaji i sankcije uređeni su s pomoću 28 različitih skupova pravila. Zbog toga se kršenje carinskog zakonodavstva Unije ne tretira na isti način diljem Unije, a sankcije koje se mogu odrediti razlikuju se prema naravi i težini u svakom slučaju ovisno o državi članici koja uvodi sankciju, što može dovesti do mogućih financijskih gubitaka država članica i do remećenja trgovine. [Am. 3.]

(3)  Ta razlika između pravnih sustava država članica ne samo da nepovoljno utječe na optimalno upravljanje carinskom unijom i transparentnost potrebnu kako bi se zajamčilo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta u pogledu načina na koji različita carinska tijela postupaju u slučaju prekršaja, nego se njome i narušavaju jednaki uvjeti sprečava postizanje jednakih uvjeta za gospodarske subjekte u njoj carinskoj uniji na koje se primjenjuju različita pravila diljem Unije, zato što ona utječe na njihov pristup mogućnostima carinskih pojednostavljenja. [Am. 4.]

(4)  Zakonik je namijenjen multinacionalnom elektroničkom okruženju u kojem postoji komunikacija u stvarnom vremenu između carinskih tijela te u kojem se odluka koju je donijela jedna država članica primjenjuje u svim ostalim državama članicama. Zato je za taj pravni okvir potrebno usklađeno izvršavanje. Zakonik isto tako uključuje odredbu prema kojoj države članice trebaju osigurati učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne sankcije.

(5)  Pravni okvir za izvršavanje carinskog zakonodavstva Unije predviđen ovom Direktivom u skladu je sa zakonodavstvom koje je na snazi u pogledu zaštite financijskih interesa Unije, a posebno s Direktivom (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća(4). Carinski prekršaji obuhvaćeni okvirom utvrđenim ovom Direktivom uključuju carinske prekršaje koji utječu na te financijske interese, a koji nisu obuhvaćeni područjem primjene zakonodavstva kojim se štite putem kaznenog prava te carinske prekršaje koji uopće ne utječu na financijske interese Unije.

(6)  Trebalo Ovom bi Direktivom trebalo utvrditi popis ponašanja koja bi se trebala smatrati kršenjem carinskog zakonodavstva Unije i bila povod za sankcije. Ti bi se carinski prekršaji u potpunosti trebali temeljiti na obvezama koje proizlaze iz carinskog zakonodavstva s izravnim upućivanjima na Zakonik. Ovom se je Direktivom ne određuje utvrđeno da bi li države članice trebale primjenjivati administrativne nekaznene sankcije ili sankcije u području kaznenog prava u pogledu tih carinskih prekršaja. Države članice trebale bi imati mogućnost da umjesto nekaznenih sankcija omoguće određivanje kaznenih sankcija, u skladu s nacionalnim pravom i pravom Unije, ako je to, zbog naravi i težine prednemtnog prekršaja, potrebno da bi određena sankcija bila učinkovita, odvraćajuća i proporcionalna. [Am. 5.]

(7)  Prvom bi kategorijom ponašanja trebali biti obuhvaćeni carinski prekršaji na osnovi stroge odgovornosti, što ne zahtijeva nikakav element krivnje, s obzirom na objektivnu narav uključenih obveza i činjenicu da osobe odgovorne za njihovo ispunjavanje ne mogu negirati njihovo postojanje i obvezujući karakter. [Am. 6.]

(8)  Drugom i trećom kategorijom ponašanja trebali bi biti obuhvaćeni carinski prekršaji počinjeni zbog nemara, odnosno s namjerom kod kojih za nastanak odgovornosti treba utvrditi taj subjektivan element. [Am. 7.]

(9)  Poticanje ili pomaganje i podupiranje ponašanja koje se smatra namjerno počinjenim carinskim prekršajem i pokušaj namjernog počinjenja carinskih prekršaja trebali bi se smatrati carinskim prekršajima.

(10)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost, treba osigurati da se sve radnje ili propusti koji su posljedica pogreške carinskih vlasti utvrđene u Zakoniku ne smatraju carinskim prekršajem. [Am. 8.]

(11)  Države bi članice trebale osigurati da pravne i fizičke osobe mogu biti odgovorne za isti carinski prekršaj kad je on počinjen u korist pravne osobe.

(12)  Kako bi se uskladili nacionalni sustavi sankcija država članica, raspone sankcija trebalo bi utvrditi uzimajući u obzir različite kategorije težinu carinskih prekršaja i njihovu težinu. Za potrebe uvođenja učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija države članice trebale bi isto tako osigurati da njihova nadležna tijela uzimaju u obzir određene otežavajuće ili olakšavajuće okolnosti pri utvrđivanju vrste i razine sankcija koje treba primijeniti. [Am. 9.]

(12a)   Samo u slučajevima kada su teži prekršaji povezani s vrijednošću robe, a ne s izbjegnutim carinama, na primjer u slučaju prekršaja u vezi s pravom intelektualnog vlasništva ili robom koja podliježe mjerama zabrane ili kvantitativnog ograničenja, carinska tijela trebala bi temeljiti određene sankcije na vrijednosti robe. [Am. 10.]

(13)  Rok zastare za postupke u pogledu carinskog prekršaja trebao bi biti četiri godine od dana počinjenja carinskog prekršaja ili, u slučaju neprekidnih ili višekratnih prekršaja, od prestanka ponašanja koje se smatra prekršajem. Države bi članice trebale osigurati da se rok zastare prekida radnjom koja se odnosi na istrage ili pravne postupke u pogledu istog carinskog prekršaja, ili radnjom koju vrši osoba odgovorna za prekršaj. Države članice mogu utvrditi Državama članicama mora biti omogućeno da utvrde slučajeve u kojima se taj rok prekida. Pokretanje ili nastavak tih postupaka trebali bi biti onemogućeni Za svaki bi postupak trebala nastupiti zastara, neovisno o prekidu roka zastare, nakon isteka roka od osam godina, dok bi rok zastare za izvršavanje kazne trebao biti tri godine. [Am. 11.]

(14)  Obustavu upravnih postupaka u pogledu carinskih prekršaja trebalo bi osigurati u slučaju kad je protiv iste osobe pokrenut kazneni postupak u pogledu istih činjenica. Nastavak upravnih postupaka nakon završetka kaznenog postupka trebao bi biti moguć samo strogo u skladu s načelom ne bis in idem, što znači da se isti prekršaj ne može kazniti dvaput. [Am. 12.]

(15)  Kako bi se izbjegli pozitivni sukobi nadležnosti, treba utvrditi pravila za određivanje koja bi država članica koja ima nadležnost trebala ispitati slučaj.

(15a)   Opći je cilj ove Direktive osigurati učinkovitu provedbu carinskog zakonodavstva Unije. Međutim, pravni okvir predviđen ovom Direktivom ne omogućuje integrirani pristup provedbi, uključujući nadzor, kontrolu i istragu. Stoga bi Komisija trebala podnijeti izviješće Europskom parlamentu i Vijeću o tim pitanjima, među ostalim o provedbi zajedničkog okvira za upravljanje rizikom, kako bi procijenila je li potrebno donošenje daljnjeg zakonodavstva. [Am. 13.]

(16)  Ovom bi se Direktivom trebala osigurati suradnja između država članica i Komisije radi učinkovitog djelovanja u sprečavanju carinskih prekršaja.

(17)  Kako bi se olakšala istraga carinskih prekršaja, nadležnim bi se tijelima trebala omogućiti privremena zapljena robe, prijevoznih sredstava ili bilo kojeg drugog instrumenta koji se koristio pri počinjenju prekršaja.

(18)  U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom od 28. rujna 2011.država članica i Komisije o objašnjenjima(5) države članice preuzele su obvezu da u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama u pogledu prenošenja dostave i jedan dokument ili više njih s objašnjenjem odnosa između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. Kad je riječ o ovoj Direktivi zakonodavac smatra da je dostava takvih dokumenata opravdana.

(18a)   Ovom se Direktivom želi ojačati carinska suradnja usklađivanjem nacionalnih zakonodavstava na području carinskih sankcija. S obzirom na to da su postojeće pravne tradicije država članica vrlo različite, nije moguće potpuno usklađivanje. [Am. 14.]

(19)  S obzirom na to da je cilj ove Direktive osigurati popis carinskih prekršaja zajednički svim državama članicama i osnovu za učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne sankcije koje države članice trebaju određivati u području carinske unije, koje je u potpunosti usklađeno, te ciljeve države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti na temelju svojih različitih pravnih tradicija, nego se oni, s obzirom na raspon i učinak, mogu bolje ostvariti na razini Unije, pri čemu Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim tim člankom, ova Direktiva ne prelazi okvire koji su potrebni za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.  Ovom se Direktivom utvrđuju želi doprinijeti dobrom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i utvrditi okvir u pogledu kršenja carinskog zakonodavstva Unije i sankcije te se njome predviđa određivanje nekaznenih sankcija za te prekršaje usklađivanjem zakonodavnih, regulatornih i administrativnih odredbi država članica. [Am. 15.]

2.  Ova se Direktiva primjenjuje na kršenje obveza utvrđenih Uredbom (EU) br. 952/2013 („Zakonik”) te istih obveza utvrđenih ostalim dijelovima carinskog zakonodavstva Unije prema definiciji iz članka 5. stavka 2. Zakonika.

2.a   Ovom se Direktivom uređuju obveze država članica naspram trgovinskih partnera Europske unije, ponajprije Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i Svjetske carinske organizacije, u cilju uspostave homogenog i učinkovitog unutarnjeg tržišta uz istovremeno olakšavanje trgovine i pružanje sigurnosti. [Am. 16.]

Članak 2.

Carinski prekršaji i sankcijeOpća načela

1.  Države članice utvrđuju pravila o sankcijama za carinske prekršaje utvrđene člancima 3. doi 6. strogo poštujući načelo ne bis in idem.

Države članice dužne su osigurati da se radnje ili propusti utvrđeni u člancima 3. i 6. smatraju carinskim prekršajima ako su počinjeni zbog nemara ili namjerno.

Države članice mogu, u skladu s nacionalnim pravom i pravom Unije, omogućiti određivanje kaznenih sankcija umjesto nekaznenih sankcija ako je to, zbog naravi i težine predmetnog prekršaja, potrebno da bi određena sankcija bila učinkovita, odvraćajuća i proporcionalna.

2.   Za potrebe ove Direktive:

(a)   carinska tijela utvrđuju je li prekršaj počinjen zbog nemara, što znači da odgovorna osoba nije provela razumne mjere kako bi nadzirala svoje djelovanje ili da je ta osoba poduzela mjere koje su očito nedovoljne da bi se izbjegle okolnosti u kojima dolazi do prekršaja, u slučaju da se rizik od počinjenja prekršaja može razumno predvidjeti;

(b)   carinska tijela utvrđuju je li prekršaj počinjen namjerno, što znači da je odgovorna osoba bila svjesna da njezina radnja ili propust predstavljaju prekršaj ili je voljno i svjesno željela zaobići carinske propise;

(c)   administrativne pogreške ili pogreške ne smatraju se carinskim prekršajima osim kada je jasno iz okolnosti da su počinjene namjerno ili su rezultat nemara. [Am. 17.]

Članak 2.a

Olakšavanje trgovine

Kako bi ispunile obveze preuzete u skladu sa Sporazumom WTO-a o olakšavanju trgovine, države članice zajednički rade na uspostavi sustava za suradnju koji obuhvaća sve države članice. Cilj tog sustava koordiniranje je ključnih pokazatelja uspješnosti u vezi s carinskim sankcijama (analiza broja žalbi, stopa recidivizma itd.), širenje najboljih praksi među carinskim službama (djelotvornost kontrola i sankcija, smanjenje upravnih troškova itd.), dijeljenje iskustava gospodarskih subjekata i njihovo međusobno povezivanje, praćenje uspješnosti rada carinskih službi te prikupljanje statističkih podataka o kršenjima za koja su odgovorna poduzeća iz trećih zemalja. U okviru sustava za suradnju sve države članice pravovremeno se obavještavaju o istragama o carinskim prekršajima i utvrđenim prekršajima radi olakšavanja trgovine, sprečavanja ulaska zabranjene robe na unutarnje tržište i poboljšanja učinkovitosti kontrola. [Am. 18.]

Članak 3.

Carinski prekršaji stroge odgovornosti

Države članice osiguravaju da se sljedeće radnje ili propusti smatraju carinskim prekršajima bez obzira na bilo koji element krivnje:

(a)  propust osobe koja podnosi carinsku deklaraciju, deklaraciju za privremeni smještaj, ulaznu skraćenu deklaraciju, izlaznu skraćenu deklaraciju, deklaraciju za ponovni izvoz ili obavijest o ponovnom izvozu, da osigura točnost i potpunost informacija navedenih u deklaraciji, obavijesti ili zahtjevu u skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom (a) Zakonika;

(b)  propust osobe koja podnosi carinsku deklaraciju, deklaraciju za privremeni smještaj, ulaznu skraćenu deklaraciju, izlaznu skraćenu deklaraciju, deklaraciju za ponovni izvoz ili obavijest o ponovnom izvozu, da osigura vjerodostojnost, točnost i valjanost svih popratnih dokumenata u skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom (b) Zakonika;

(c)  propust osobe da podnese ulaznu skraćenu deklaraciju u skladu s člankom 127. Zakonika, obavijest o dolasku broda za plovidbu morem ili zrakoplova u skladu s člankom 133. Zakonika, deklaraciju za privremeni smještaj u skladu s člankom 145. Zakonika, carinsku deklaraciju u skladu s člankom 158. Zakonika, obavijest o djelatnostima u slobodnim zonama u skladu s člankom 244. stavkom 2. Zakonika, deklaraciju prije otpreme u skladu s člankom 263. Zakonika, deklaraciju za ponovni izvoz u skladu s člankom 270. Zakonika, izlaznu sažetu deklaraciju u skladu s člankom 271. Zakonika ili obavijest o ponovnom izvozu u skladu s člankom 274. Zakonika;

(d)  propust gospodarskog subjekta da čuva isprave i informacije koje se odnose na dovršetak carinskih formalnosti svim dostupnim sredstvima u roku utvrđenom carinskim zakonodavstvom u skladu s člankom 51. Zakonika;

(e)  uklanjanje robe unesene na carinsko područje Unije iz carinskog nadzora bez dozvole carinskih tijela suprotno članku 134. stavku 1. prvom i drugom podstavku Zakonika;

(f)  uklanjanje robe iz carinskog nadzora suprotno članku 134. stavku 1. četvrtom podstavku te članku 158. stavku 3. i članku 242. Zakonika;

(g)  propust osobe koja unosi robu na carinsko područje Unije da postupa u skladu s obvezama koje se odnose na upućivanje robe na odgovarajuće mjesto u skladu s člankom 135. stavkom 1. Zakonika ili da bez odgode obavijesti carinske carinska tijela u slučaju nemogućnosti ispunjenja obveza u skladu s člankom 137. stavcima 1. i 2. Zakonika te o mjestu na kojem se nalazi roba;

(h)  propust osobe koja unosi robu u slobodnu zonu koja povezuje kopnenu granicu između države članice i treće zemlje, da unese tu robu izravno u tu slobodnu zonu bez prolaska kroz neki drugi dio carinskog područja Unije u skladu s člankom 135. stavkom 2. Zakonika;

(i)  propust deklaranta za privremeni smještaj ili carinski postupak da carinskim tijelima dostavi dokumente kad se to zahtijeva zakonodavstvom Unije ili kad je to potrebno za carinske provjere u skladu s člankom 145. stavkom 2. i člankom 163. stavkom 2. Zakonika;

(j)  propust gospodarskog subjekta odgovornog deklaranta za privremeni smještaj ili osobe koja drži robu u nekom drugom prostoru koji su odredila ili odobrila carinska tijela, odgovorne za robu koja nije iz roba Unije i koja je u privremenom smještaju, da je stavi u carinski postupak ili ponovno izveze u roku u skladu s člankom 149. Zakonika;

(k)  propust deklaranta za privremeni smještaj ili carinski postupak da u svojem posjedu i na raspolaganju carinskim tijelima u trenutku podnošenja carinske deklaracije ili dopunske deklaracije, ima priložene isprave potrebne za zahtjev za predmetni postupak u skladu s člankom 163. stavkom 1. i člankom 167. stavkom 1. drugim podstavkom Zakonika;

(l)  propust deklaranta za carinski postupak da u slučaju pojednostavljene deklaracije prema članku 166. Zakonika ili unosa u evidencije deklaranta prema članku 182. Zakonika unutar određenog roka podnese dopunsku deklaraciju u nadležnom carinskom uredu u skladu s člankom 167. stavkom 1. Zakonika;

(m)  uklanjanje ili uništenje sredstava za prepoznavanje koja se pričvršćuju na robu, ambalažu ili na prijevozna sredstva bez prethodnog ovlaštenja carinskih tijela u skladu s člankom 192. stavkom 2. Zakonika;

(n)  propust korisnika postupka unutarnje proizvodnje da završi carinski postupak u roku utvrđenom u skladu s člankom 257. Zakonika;

(o)  propust korisnika postupka vanjske proizvodnje da izveze robu s nedostacima u roku utvrđenom u skladu s člankom 262. Zakonika;

(p)  izgradnja zgrade u slobodnoj zoni bez prethodnog odobrenja carinskih tijela u skladu s člankom 244. stavkom 1. Zakonika;

(q)  neplaćanje uvoznih ili izvoznih carina osobe odgovorne za plaćanje u roku propisanom u skladu s člankom 108. Zakonika.;

(qa)  propust gospodarskog subjekta da carinskim tijelima na njihov zahtjev dostavi potrebne dokumente i informacije u odgovarajućem obliku i u razumnom vremenskom roku te da osigura svu potrebnu pomoć za okončanje carinskih formalnosti ili provjera u skladu s člankom 15. stavkom 1. Zakonika;

(qb)   propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da poštuje obveze koje iz te odluke proizlaze u skladu s člankom 23. stavkom 1. Zakonika;

(qc)   propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da bez odgode obavješćuje carinska tijela o svim čimbenicima koji nastanu nakon što su ona donijela odluku i koji utječu na njezino održavanje ili njezin sadržaj u skladu s člankom 23. stavkom 2. Zakonika;

(qd)   propust korisnika postupka provoza Unije da robu podnese odredišnom carinskom uredu u nepromijenjenom stanju u propisanom roku u skladu s člankom 233. stavkom 1. točkom (a) Zakonika;

(qe)   istovar ili pretovar robe s prijevoznih sredstava koja ju prevoze bez odobrenja carinskih tijela ili na mjestima koja ta tijela nisu odredila ili odobrila u skladu s člankom 140. Zakonika;

(qf)   skladištenje robe u prostorima za privremeni smještaj ili carinskim skladištima bez odobrenja carinskih tijela u skladu s člancima 147. i 148. Zakonika;

(qg)   propust korisnika odobrenja ili korisnika postupka da ispune obveze koje proizlaze iz skladištenja robe obuhvaćenog postupkom carinskog skladištenja u skladu s člankom 242. stavkom 1. točkama (a) i (b) Zakonika;

(qh)   dostava lažnih informacija ili dokumenata na zahtjev carinskih tijela u skladu s člankom 15. ili 163. Zakonika;

(qi)   korištenje netočnih ili nepotpunih informacija ili nevjerodostojnih, netočnih ili nevaljanih dokumenata od strane gospodarskog subjekta radi dobivanja ovlaštenja od carinskih tijela:

i.   za ovlaštenog gospodarskog subjekta u skladu s člankom 38. Zakonika,

ii.   za korištenje pojednostavljene deklaracije u skladu s člankom 166. Zakonika,

iii.   za korištenje drugih carinskih pojednostavljenja u skladu s člankom 177., 179., 182. ili 185. Zakonika ili

iv.   za stavljanje robe u posebne postupke u skladu s člankom 211. Zakonika;

(qj)   unos robe na carinski teritorij Unije ili izlazak robe iz njega bez njezina podnošenja carinskim tijelima u skladu s člancima 139., 245. ili člankom 267. stavkom 2. Zakonika;

(qk)   prerada robe u carinskom skladištu bez odobrenja carinskih tijela u skladu s člankom 241. Zakonika;

(ql)   stjecanje ili čuvanje robe obuhvaćene jednim od carinskih prekršaja iz točke (qd) i točke (qj) ovog članka. [Am. 19.]

Članak 4.

Carinski prekršaji počinjeni zbog nemara

Države članice osiguravaju da se sljedeće radnje ili propusti smatraju carinskim prekršajima kad su počinjeni zbog nemara:

(a)  propust gospodarskog subjekta odgovornog za robu koja nije iz Unije koja je u privremenom smještaju da je stavi u carinski postupak ili ponovno izveze u roku u skladu s člankom 149. Zakonika;

(b)  propust gospodarskog subjekta da carinskim tijelima osigura svu potrebnu pomoć za okončanje carinskih formalnost ili provjera u skladu s člankom 15. stavkom 1. Zakonika;

(c)  propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da poštuje obveze koje iz te odluke proizlaze u skladu s člankom 23. stavkom 1. Zakonika;

(d)  propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da bez odgode obavješćuje carinska tijela o svim čimbenicima koji nastanu nakon što su ona donijela odluku koji utječu na njezino održavanje ili njezin sadržaj u skladu s člankom 23. stavkom 2. Zakonika;

(e)  propust gospodarskog subjekta da robu unesenu na carinsko područje Unije podnese carinskim tijelima u skladu s člankom 139. Zakonika;

(f)  propust korisnika postupka provoza Unije da robu podnese odredišnom carinskom uredu podnese u nepromijenjenom stanju u propisanom roku u skladu s člankom 233. stavkom 1. Zakonika;

(g)  propust gospodarskog subjekta da robu unesenu u slobodnu zonu podnese carinskim tijelima u skladu s člankom 245. Zakonika;

(h)  propust gospodarskog subjekta da robu koja se iznosi iz carinskog područja Unije pri izlasku podnese carinskim tijelima u skladu s člankom 267. stavkom 2. Zakonika;

(i)  istovar ili pretovar robe s prijevoznih sredstava koja ju prevoze bez odobrenja carinskih tijela ili na mjestima koja ta tijela nisu odredila ili odobrila u skladu s člankom 140. Zakonika;

(j)  skladištenje robe u prostorima za privremeni smještaj ili carinskim skladištima bez odobrenja carinskih tijela u skladu s člancima 147. i 148.;

(k)  propust korisnika odobrenja ili korisnika postupka da ispune obveze koje proizlaze iz skladištenja robe obuhvaćenog postupkom carinskog skladištenja u skladu s člankom 242. stavkom 1. točkama (a) i (b). [Am. 20.]

Članak 5.

Carinski prekršaji počinjeni s namjerom

Države članice osiguravaju da se sljedeće radnje ili propusti smatraju carinskim prekršajima kad su počinjeni s namjerom:

(a)  dostava lažnih informacija ili dokumenata na zahtjev carinskih tijela u skladu s člancima 15. ili 163. Zakonika;

(b)  korištenje lažnih izjava bilo kojeg drugog nepravilnog sredstva od strane gospodarskog subjekta radi dobivanja ovlaštenja od carinskih tijela:

i.  za ovlaštenog gospodarskog subjekta u skladu s člankom 38. Zakonika,

ii.  za korištenje pojednostavljene deklaracije u skladu s člankom 166. Zakonika,

iii.  za korištenje drugih carinskih pojednostavljenja u skladu s člancima 177., 179., 182. i 185. Zakonika,

iv.  za stavljanje robe u posebne postupke u skladu s člankom 21. Zakonika;

(c)  unos robe na carinski teritorij Unije ili izlazak robe iz njega bez njezina podnošenja carinskim tijelima u skladu s člancima 139., 245. ili člankom 267. stavkom 2. Zakonika;

(d)  propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da poštuje obveze koje iz te odluke proizlaze u skladu s člankom 23. stavkom 1. Zakonika;

(e)  propust korisnika odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva da bez odgode obavješćuje carinska tijela o svim čimbenicima koji nastanu nakon što su ona donijela odluku koji utječu na njezino održavanje ili njezin sadržaj u skladu s člankom 23. stavkom 2. Zakonika;

(f)  prerada robe u carinskom skladištu bez odobrenja carinskih tijela u skladu s člankom 241. Zakonika;

(g)  stjecanje ili čuvanje robe obuhvaćene jednim od carinskih prekršaja iz članka 4. točke (f) i točke (c) ovog članka. [Am. 21.]

Članak 6.

Poticanje, pomaganje, podupiranje i pokušaj

1.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su poticanje ili pomaganje i podupiranje radnji ili propusta iz članka 58.b stavka 2. carinski prekršaji.

2.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je pokušaj počinjenja radnji ili propusta iz članka 53. točke (bqi) ili (cqj) carinski prekršaj. [Am. 22.]

Članak 7.

Pogreška carinskih tijela

Radnje ili propusti iz članaka 3. doi 6. ne smatraju se carinskim prekršajima ako su nastali kao posljedica pogreške carinskih tijela, u skladu s člankom 119. Zakonika. Carinska su tijela odgovorna za štetu uzrokovanu takvim pogreškama. [Am. 23.]

Članak 8.

Odgovornost pravnih osoba

1.  Države članice osiguravaju da se pravne osobe smatraju odgovornima za carinske prekršaje iz članaka 3. i 6. koje bilo koja osoba, djelujući kao pojedinac ili kao dio tijela pravne osobe i koja ima vodeću poziciju unutar nje, počini u njihovu korist na temelju bilo kojeg od navedenog:

(a)  ovlasti za zastupanje pravne osobe;

(b)  ovlasti za donošenje odluka u ime pravne osobe;

(c)  ovlasti za provedbu kontrole unutar pravne osobe. [Am. 24.]

2.  Države članice isto tako osiguravaju da se pravne osobe smatraju odgovornima kad osoba u ovlasti osobe iz stavka 1. počini carinski prekršaj u korist tih pravnih osoba zbog nedostatka nadzora ili kontrole osobe iz stavka 1.

3.  Odgovornošću pravne osobe na temelju stavaka 1. i 2. ne dovodi se u pitanje odgovornost fizičkih osoba koje su počinile carinske prekršaje.

3.a   Za potrebe ove Direktive „pravna osoba” znači svaki pravni subjekt koji ima pravnu osobnost prema primjenjivom pravu, osim država ili drugih javnih tijela koja obnašaju državnu vlast te javnih međunarodnih organizacija. [Am. 26.]

Članak 8.a

Čimbenici o kojima treba voditi računa prilikom procjene toga radi li se o lakšem prekršaju

1.   Pri odlučivanju je li prekršaj iz članka 3. lakši prekršaj, države članice osiguravaju da nadležna tijela od početka postupka odlučivanja o tome je li carinski prekršaj počinjen, uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti koje su primjenjive, uključujući sljedeće:

(a)   carinski prekršaj počinjen je kao posljedica nemara;

(b)   uključena roba ne podliježe zabranama ili ograničenjima iz druge rečenice članka 134. stavka 1. Zakonika i članka 267. stavka 3. točke (e) Zakonika;

(c)   prekršaj ima mali ili nikakav utjecaj na iznos carine koji treba platiti;

(d)   osoba odgovorna za prekršaj učinkovito surađuje s nadležnim tijelom u postupku;

(e)   osoba odgovorna za prekršaj dobrovoljno otkriva prekršaj, pod uvjetom da taj prekršaj nije već predmet istrage s kojom je osoba odgovorna za prekršaj upoznata;

(f)   osoba odgovorna za prekršaj može pokazati da poduzima znatne napore u cilju usklađivanja s carinskim zakonodavstvom Unije dokazivanjem visoke razine kontrole nad svojim djelovanjem, na primjer s pomoću sustava sukladnosti;

(g)   pravna osoba odgovorna za prekršaj je malo ili srednje poduzeće bez prethodnog iskustva u carinskim pitanjima.

2.   Nadležna tijela smatraju prekršaj lakšim kada nema otežavajućeg čimbenika u pogledu prekršaja iz članka 8.b. [Am. 27.]

Članak 8.b

Čimbenici o kojima treba voditi računa prilikom procjene toga radi li se o težem prekršaju

1.   Pri odlučivanju je li prekršaj naveden u članku 3. ili 6. teži prekršaj, države članice osiguravaju da nadležna tijela od početka postupka odlučivanja o tome je li carinski prekršaj počinjen, uzimaju u obzir svaku od sljedećih okolnosti koje su primjenjive:

(a)   prekršaj je počinjen namjerno;

(b)   prekršaj je trajao duže vremena, što znači da je postojala namjera da ga se održi;

(c)   sličan ili povezani prekršaj je trajne ili ponovljene naravi, što znači da je počinjen više puta;

(d)   prekršaj ima znatan utjecaj na iznos carine koji treba platiti;

(e)   uključena roba podliježe zabranama ili ograničenjima iz druge rečenice članka 134. stavka 1. Zakonika i članka 267. stavka 3. točke (e) Zakonika;

(f)   osoba odgovorna za prekršaj odbija suradnju ili punu suradnju s nadležnim tijelom;

(g)   osoba odgovorna za prekršaj već je ranije počinila prekršaje.

2.   Prekršaji iz članka 3. točaka (f), (g), (p), (qi) i (qj) su po svojoj prirodi teži prekršaji. [Am. 28.]

Članak 9.

Nekaznene sankcije za lakše carinske prekršaje iz članka 3.

1.   Osim nadoknađivanja izbjegnute carine, države članice osiguravaju određivanje učinkovitih, proporcionalnih, odvraćajućih i odvraćajućih nekaznenih sankcija za one carinske prekršaje iz članka 3. koji se smatraju lakšim prekršajima u skladu s člankom 8.a unutar sljedećih ograničenja:

(a)  kad se je carinski prekršaj odnosi na određenu robu povezan s izbjegnutom carinom, novčana kazna od 1 % do 5 % vrijednosti robe 70 % izbjegnute carine;

(b)  kad se carinski prekršaj ne odnosi na određenu robu nije povezan s izbjegnutom carinom, novčana kazna od 150 EUR do 7 500 7500 EUR.

2.   Države članice pri utvrđivanju težine sankcija koje treba odrediti u okviru ograničenja iz stavka 1. ovog članka osiguravaju da se sve relevantne okolnosti iz članka 8.a uzimaju u obzir. [Am. 29.]

Članak 10.

Sankcije za carinske prekršaje iz članka 4.

Države članice osiguravaju uvođenje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija za carinske prekršaje iz članka 4. unutar sljedećih ograničenja:

(a)  kad se carinski prekršaj odnosi na određenu robu, novčana kazna do 15 % vrijednosti robe;

(b)  kad se carinski prekršaj ne odnosi na određenu robu, novčana kazna do 22 500 EUR. [Am. 30.]

Članak 11.

Nekaznene sankcije za teže carinske prekršaje iz članaka 5. i 6.

1.   Osim nadoknađivanja izbjegnute carine, države članice osiguravaju određivanje učinkovitih, proporcionalnih, odvraćajućih i odvraćajućih nekaznenih sankcija za one carinske prekršaje iz članaka 53. i 6. koji se smatraju težim prekršajima u skladu s člankom 8.b unutar sljedećih ograničenja:

(a)  kad se je carinski prekršajodnosi na određenu robu povezan s izbjegnutom carinom, novčana kazna do 30 od 70 % vrijednosti robe do 140 % izbjegnute carine;

(aa)   kad je carinski prekršaj povezan s vrijednošću robe a ne izbjegnutom carinom, novčana kazna od 15 % do 30 % vrijednosti robe;

(b)  kad se carinski prekršaj ne odnosi na određenu robu nije povezan ni s vrijednošću robe ni s izbjegnutom carinom, novčana kazna od 7 500 do 45 000 EUR.;

2.   Države članice pri utvrđivanju težine sankcija koje treba odrediti u okviru ograničenja iz stavka 1. ovog članka osiguravaju da se sve relevantne okolnosti iz članka 8.a i članka 8.b stavka 1. uzimaju u obzir. [Am. 31.]

Članak 11.a

Ostale nekaznene sankcije za teže prekršaje

1.   Osim sankcija utvrđenih u članku 11. i u skladu sa Zakonikom, države članice mogu određivati sljedeće nenovčane sankcije u slučaju počinjenja težeg prekršaja:

(a)   trajna ili privremena zapljena robe;

(b)   obustava izdanog ovlaštenja.

2.   Države članice osiguravaju u skladu sa Zakonikom da se odluke o dodjeli statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta ukidaju u slučaju težeg ili ponovljenog prekršaja carinskog zakonodavstva. [Am. 32.]

Članak 11.b

Preispitivanje

1.   Komisija zajedno s nadležnim tijelima država članica preispituje iznose novčanih kazni mjerodavnih u skladu s člancima 9. i 11. pet godina od … [datum stupanja na snagu ove Direktive]. Svrha postupka preispitivanja daljnje je usklađivanje iznosa propisanih novčanih kazni određenih u okviru carinske unije, a provodi se radi usklađivanja njezina funkcioniranja.

2.   Komisija svake godine objavljuje podatke o sankcijama koje su države članice odredile zbog carinskih prekršaja iz članaka 3. i 6.

3.   Države članice jamče sukladnost s carinskim zakonodavstvom u smislu članka 5. točke 2. Zakonika te Uredbe (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(6). [Am. 33.]

Članak 11.c

Nagodba

Države članice omogućavaju postupak nagodbe koji nadležnim tijelima dopušta postizanje sporazuma s osobom odgovornom za prekršaj radi rješavanja pitanja carinskog prekršaja kao alternativno rješenje pokretanju ili vođenju pravnog postupka u zamjenu za to da ta osoba prihvati odmah provedivu sankciju.

Međutim, ako je pravosudni postupak već pokrenut, nadležna tijela mogu se nagoditi samo uz pristanak sudskog tijela.

Komisija pruža smjernice o postupcima nagodbe kako bi osigurala da je osobi odgovornoj za prekršaj dana mogućnost postizanja nagodbe u skladu s načelom jednakog i transparentnog postupanja, te da svaka zaključena nagodba podrazumijeva objavu ishoda postupka. [Am. 34.]

Članak 12.

Učinkovita primjena sankcija i izvršavanje ovlasti za uvođenje sankcija nadležnih tijela

Države članice osiguravaju da nadležna tijela pri utvrđivanju vrste i razine sankcija za carinske prekršaje iz članaka 3. do 6. uzimaju u obzir sve odgovarajuće okolnosti, uključujući prema potrebi:

(a)  težinu i trajanje prekršaja;

(b)  činjenicu da je osoba odgovorna za prekršaj ovlašteni gospodarski subjekt;

(c)  iznos izbjegnute uvozne ili izvozne carine;

(d)  činjenicu da uključena roba podliježe zabranama ili ograničenjima iz druge rečenice članka 134. stavka 1. Zakonika i članka 267. stavka 3. točke (e) Zakonika ili predstavlja rizik za javnu sigurnost;

(e)  razinu suradnje s nadležnim tijelom osobe odgovorne za prekršaj;

(f)  prethodne prekršaje koje je počinila osoba odgovorna za prekršaj. [Am. 35.]

Članak 12.a

Sukladnost

Države članice osiguravaju da su smjernice i publikacije o postizanju i održavanju sukladnosti s carinskim zakonodavstvom Unije dostupne zainteresiranim stranama u lako dostupnom, jasnom i ažuriranom obliku. [Am. 36.]

Članak 13.

Zastara

1.  Države članice osiguravaju da je rok zastare za postupke pokretanje postupaka koji se odnose na carinski prekršaj iz članaka 3. do i 6. četiri godine te da počinje teći od dana počinjenja carinskog prekršaja.

2.  Države članice osiguravaju da u slučaju stalnih ili višekratnih carinskih prekršaja rok zastare počinje teći od dana prestanka radnje ili propusta koji se smatra carinskim prekršajem.

3.  Države članice osiguravaju da se rok zastare prekida bilo kojom radnjom nadležnog tijela, o kojoj je predmetna osoba obaviještena, koja se odnosi na istragu ili pravni postupak u pogledu istog carinskog prekršaja, ili bilo kojom radnjom osobe odgovorne za prekršaj. Rok zastare počinje nastavlja teći na dan prestanka prekidajuće radnje.

4.  Države članice osiguravaju onemogućavanje pokretanja ili nastavka bilo kojeg postupkaNe dovodeći u pitanje članak 14. stavak 2. države članice osiguravaju da za svaki postupak u pogledu carinskog prekršaja vezi s carinskim prekršajem iz članaka članka 3. do ili 6. nastupa zastara, bez obzira na prekid roka zastare iz stavka 3. ovog članka, nakon isteka razdoblja od osam godina od dana iz stavka 1. ili 2. ovog članka.

5.  Države članice osiguravaju da je rok zastare za izvršavanje odluke o uvođenju sankcije tri godine. Taj rok počinje teći od dana kad ta odluka postane konačna.

6.  Države članice utvrđuju slučajeve u kojima se rokovi zastare utvrđeni stavcima 1., 4. i 5. obustavljaju. [Am. 37.]

Članak 14.

Obustava postupka

1.  Države članice osiguravaju obustavu upravnog postupka u pogledu carinskog prekršaja iz članaka 3. i 6. kad je protiv iste osobe u pogledu istih činjenica pokrenut kazneni postupak.

2.  Države članice osiguravaju prekid obustavljenog upravnog postupka u pogledu carinskog prekršaja iz članaka 3. i 6. nakon konačnog okončanja kaznenog postupka iz stavka 1. ovog članka. U ostalim se slučajevima obustavljeni upravni postupak u pogledu carinskog prekršaja iz članaka 3. i 6. može nastaviti.

Članak 15.

Nadležnost

1.  Države članice osiguravaju nadležnost nad carinskim prekršajima iz članaka 3. i 6. u skladu s bilo kojim od sljedećih kriterija:

(a)  carinski prekršaj počinjen je u cijelosti ili djelomično unutar područja te države članice;

(b)  osoba koja je počinila prekršaj državljanin je te države članice;

(c)  roba povezana s carinskim prekršajem nalazi se na području te države članice.

2.  Države članice osiguravaju da je, u slučaju kad više država članica smatra da imaju nadležnost nad istim carinskim prekršajem, nadležna država članica u kojoj je pokrenut kazneni postupak protiv iste osobe u pogledu istih činjenica. Kad se nadležnost ne može utvrditi prema stavku 1., države članice osiguravaju da je nadležna ona država članica čije je nadležno tijelo prvo pokrenulo postupak u pogledu carinskog prekršaja protiv iste osobe u pogledu istih činjenica.

Članak 16.

Suradnja među državama članicama

Države članice surađuju i razmjenjuju sve potrebne informacije o radnji ili propustu koji se smatra carinskim prekršajem iz članaka 3. do i 6., osobito u slučajevima kad je više država članica pokrenulo postupak protiv iste osobe u pogledu istih činjenica. Svrha suradnje među nadležnim tijelima država članica mora biti jačanje djelotvornosti carinskih kontrola robe i usklađivanje postupaka u Uniji. [Am. 38.]

Komisija nadzire suradnju među državama članicama na izradi ključnih pokazatelja uspješnosti koji će se primjenjivati na carinske provjere i sankcije, dijeljenje najboljih praksi te koordinaciju izobrazbe carinskih djelatnika. [Am. 39.]

Članak 17.

Zapljena

Države članice osiguravaju nadležnim tijelima mogućnost privremene zapljene sve robe, prijevoznih sredstava ili bilo kojeg drugog instrumenta koji se koristio pri počinjenju carinskih prekršaja iz članaka 3. do i 6. Ako nakon određivanja sankcije država članica trajno zapljeni tu robu može po potrebi odlučiti hoće li je uništiti, ponovno upotrijebiti ili reciklirati. [Am. 40.]

Članak 18.

Izvješćivanje Komisije i revizija

Komisija do 1. svibnja 2019. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o primjeni ove Direktive, navodeći mjeru u kojoj su države članice poduzele nužne mjere za postupanje u sukladnosti s ovom Direktivom.

Komisija do 31. prosinca 2017. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o ostalim elementima provedbe carinskog zakonodavstva Unije, kao što su nadzor, kontrola i istrage, te mu prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog radi dopune ove Direktive. [Am. 41.]

Članak 18.a

Izvješća država članica

Države članice Komisiji šalju statističke podatke o prekršajima u kojima je navedeno koje su sankcije određene kao posljedica tih prekršaja kako bi se Komisiji omogućilo da ocijeni primjenu ove Direktive. Tako pružene informacije šalju se jedanput godišnje nakon stupanja na snagu ove Direktive. Komisija može upotrijebiti te podatke prilikom revidiranja ove Direktive radi boljeg usklađivanja nacionalnih sustava sankcioniranja. [Am. 42.]

Članak 19.

Prenošenje

1.  Države članice donose zakone, propise i administrativne odredbe potrebne za postupanje u skladu s ovom Direktivom najkasnije do 1. svibnja 2017. Države članice Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredbi.

Kad države članice donesu ove odredbe, one će prilikom svoje službene objave sadržavati upućivanje na ovu Direktivu ili će se ono navesti uz njih. Države članice utvrđuju načine za to upućivanje.

2.  Države članice dostavljaju Komisiji tekst glavnih odredbi nacionalnoga prava koje donesu u području obuhvaćenom ovom Direktivom.

Članak 20.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 21.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u …,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1)SL C 487, 28.12.2016., str. 57.
(2)Stajalište Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017.
(3)Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.).
(4)Direktiva (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (SL L …).
(5)SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
(6)Uredba (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 732/2008 (SL L 303, 31.10.2012., str.1.).

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti