Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2016/2308(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0234/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0234/2017

Rasprave :

PV 05/07/2017 - 12
CRE 05/07/2017 - 12

Glasovanja :

PV 06/07/2017 - 11.1
CRE 06/07/2017 - 11.1
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0306

Usvojeni tekstovi
PDF 369kWORD 62k
Četvrtak, 6. srpnja 2017. - Strasbourg
Izvješće o Turskoj za 2016.
P8_TA(2017)0306A8-0234/2017

Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o Izvješću Komisije o Turskoj za 2016. (2016/2308(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, a posebno rezoluciju od 24. studenoga 2016. o odnosima EU-a i Turske(1) i rezoluciju od 27. listopada 2016. o položaju novinara u Turskoj(2),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. studenog 2014. o aktivnostima Turske kojima se stvaraju napetosti u isključivom gospodarskom pojasu Cipra(3) i svoju rezoluciju od 15. travnja 2015. o stotoj obljetnici genocida nad Armencima(4),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju o politici proširenja EU-a koju je Komisija 9. studenoga 2016. uputila Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija (COM(2016)0715) i Izvješće o Turskoj za 2016. (SWD(2016)0366),

–  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva od 13. prosinca 2016. i prethodne relevantne zaključke Vijeća i Europskog vijeća,

–  uzimajući u obzir Okvir za pregovore s Turskom od 3. listopada 2005., a osobito stavak 5. tog dokumenta u dijelu „Načela pregovora”,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2008/157/EZ od 18. veljače 2008. o načelima, prioritetima i uvjetima sadržanima u Pristupnom partnerstvu s Republikom Turskom(5) („Pristupno partnerstvo”) te prethodne odluke Vijeća o Pristupnom partnerstvu iz 2001., 2003. i 2006. godine,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu sa sastanka na vrhu EU-a i Turske održanog 29. studenoga 2015. te Akcijski plan EU-a i Turske,

–  uzimajući u obzir izjavu Europske zajednice i njezinih država članica od 21. rujna 2005. koja obuhvaća odredbu prema kojoj je priznavanje svih država članica neophodan dio pregovora i potrebu da Turska potpuno i uspješno provede Dodatni protokol uz Sporazum iz Ankare u odnosu na sve države članice uklanjanjem svih prepreka slobodnom kretanju robe bez predrasuda i diskriminacije,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 46. Europske konvencije o ljudskim pravima prema kojem se ugovorne strane obvezuju da će poštovati i provoditi konačne presude Europskog suda za ljudska prava u svakom predmetu u kojemu sudjeluju kao stranke u postupku,

–  uzimajući u obzir mišljenja Venecijanske komisije koja djeluje u okviru Vijeća Europe, posebno ona od 10. i 11. ožujka 2017. o izmjenama Ustava o kojima će se glasovati na nacionalnom referendumu, o mjerama utvrđenima u nedavnim uredbama iz nužde u pogledu slobode medija te dužnosti, nadležnosti i djelovanja mirovnih kaznenih sudova, od 9. i 10. prosinca 2016. o uredbama iz nužde br. 667 – 676 koje su donesene nakon neuspjelog pokušaja državnog udara 15. srpnja 2016. te od 14. i 15. listopada 2016. o suspenziji drugog stavka članka 83. Ustava (parlamentarna nepovredivost),

–  uzimajući u obzir izjavu povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 26. srpnja 2016. o mjerama poduzetima tijekom izvanrednog stanja u Turskoj,

–  uzimajući u obzir Izjavu EU-a i Turske od 18. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. ožujka 2017. upućenu Europskom parlamentu i Vijeću o Prvom godišnjem izvješću o Instrumentu za izbjeglice u Turskoj (COM(2017)0130) te Peto izvješće Komisije od 2. ožujka 2017. upućeno Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću o napretku u provedbi Izjave EU-a i Turske (COM(2017)0204),

–  uzimajući u obzir činjenicu da se Turska obvezala na ispunjenje kriterija iz Kopenhagena, primjerene i stvarne reforme, dobrosusjedske odnose i postupno usklađivanje s EU-om te činjenicu da su se ta nastojanja trebala smatrati prilikom da Turska osnaži svoje institucije i nastavi s procesom demokratizacije i modernizacije,

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 21. prosinca 2016. za odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora s Turskom o sporazumu o proširenju područja primjene bilateralnih povlaštenih trgovinskih odnosa i modernizaciji carinske unije,

–  uzimajući u obzir činjenicu da središnje mjesto u procesu pregovora zauzimaju poštovanje vladavine prava, a osobito diobe vlasti, demokracije, slobode izražavanja i slobode medija, ljudskih prava, prava manjina i vjerskih sloboda te slobode udruživanja i mirnih prosvjeda, u skladu s kriterijima iz Kopenhagena za članstvo u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir činjenicu da se Turska nalazi na 155. mjestu prema Svjetskom indeksu slobode medija, koji je objavljen 26. travnja 2017., i da je zauzela najniže mjesto dosad te je jedna od zemalja u kojima su novinari najviše bili izloženi prijetnjama, fizičkim napadima, sudskom uznemiravanju, uključujući kazne pritvora i zatvora,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je u studenom 2016. Parlament pozvao Komisiju i države članice na privremeno zamrzavanje tekućih pregovora o pristupanju s Turskom te da se obvezao da će preispitati svoje stajalište nakon što se ukinu nerazmjerne mjere u okviru izvanrednog stanja u Turskoj, a da će se to preispitivanje temeljiti na ponovnoj uspostavi vladavine prava i poštovanja ljudskih prava u cijeloj zemlji,

–  uzimajući u obzir krizu u Siriji, napore koji se ulažu da bi se postigao prekid vatre i mirno rješenje sukoba te obvezu Turske da u skladu s međunarodnim sporazumima, među ostalim i s Konvencijom UN-a o pravu mora i Poveljom UN-a, jača stabilnost i promiče dobrosusjedske odnose ulaganjem dodatnih napora u rješavanje tekućih bilateralnih pitanja, sporova i sukoba s neposrednim susjedima oko kopnenih i morskih granica te zračnog prostora,

–  uzimajući u obzir ulogu Rusije u Siriji, među ostalim i podršku primjeni kemijskog oružja od strane sirijske vojske, što dodatno destabilizira zemlju i povećava broj izbjeglica koji traže zaštitu u Turskoj i EU-u,

–  uzimajući u obzir sigurnosnu situaciju u Turskoj, koja se pogoršala i na unutarnjem i vanjskom planu, te terorističke napade izvršene u toj zemlji,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je Turska primila najveći broj izbjeglica u svijetu i da je, prema Uredu visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), u toj zemlji registrirano gotovo tri milijuna izbjeglica iz Sirije, Iraka i Afganistana,

–  uzimajući u obzir gospodarsku i financijsku situaciju u Turskoj, koja je djelomice posljedica nedavnog niza napada i političke nestabilnosti, ali i dubljih temeljnih problema u gospodarstvu,

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) pod naslovom „Stanje ljudskih prava u jugoistočnoj Turskoj” iz veljače 2017.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da se Turska pokazala izrazito gostoljubivom prema velikom broju izbjeglica koji žive u toj zemlji,

–  uzimajući u obzir izjavu o preliminarnim nalazima i zaključcima Međunarodne misije za promatranje referenduma objavljenju 17. travnja 2017.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju br. 2156 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE) pod naslovom „Funkcioniranje demokratskih institucija u Turskoj” od 25. travnja 2017. koja je dovela do ponovnog otvaranja postupka praćenja,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0234/2017),

A.   budući da milijuni Turaka i osoba turskog podrijetla već desetljećima žive u državama članicama EU-a i doprinose njihovu blagostanju;

Uvod

1.  naglašava da je 2016. zbog dugotrajnog rata u Siriji, velikog broja izbjeglica, sukoba na jugoistoku, niza bezočnih terorističkih napada i nasilnog pokušaja državnog udara u kojem je ubijeno 248 osoba bila teška godina za stanovnike Turske; ponavlja svoju snažnu osudu pokušaja državnog udara od 15. srpnja 2016. i izražava svoju solidarnost s građanima Turske; priznaje pravo i dužnost turske vlade da poduzme mjere kako bi se počinitelji priveli pravdi, poštujući vladavinu prava i pravo na pošteno suđenje;

2.  međutim, ističe da smjere poduzete tijekom izvanrednog stanja imaju velike, nerazmjerne i dugoročne negativne posljedice na velik broj građana, ali i na zaštitu temeljnih sloboda u zemlji; osuđuje kolektivno otpuštanje javnih i policijskih službenika, masovno zatvaranje medijskih kuća, uhićenja novinara, akademskih djelatnika, sudaca, boraca za ljudska prava, izabranih i neizabranih dužnosnika, pripadnika sigurnosnih službi i običnih građana te oduzimanje njihove imovine, sredstava i putovnica, zatvaranja brojnih škola i sveučilišta i zabrane putovanja tisućama turskih građana na temelju uredbi iz nužde bez odluka donesenih na osnovi pojedinačnih slučajeva i bez mogućnosti pravovremene sudske revizije; zabrinut je zbog oduzimanja, a u nekim slučajevima i nacionalizacije turskih privatnih poduzeća; poziva na hitno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih zatvorenika koji su pritvoreni bez dokaza o pojedinačnom sudjelovanju u počinjenju kaznenog djela; u vezi s tim izražava žaljenje zbog toga što su zakonodavne ovlasti parlamenta ozbiljno narušene;

3.  ističe stratešku važnost dobrih odnosa između EU-a i Turske i veliku dodanu vrijednost suradnje u odgovoru na izazove s kojima su suočene obje strane; prepoznaje da su od početka pristupnih pregovora 2004. i Turska i EU prošli kroz svoje interne procese transformacije; izražava žaljenje zbog toga što pristupni instrumenti nisu optimalno iskorišteni i što je došlo do nazadovanja u područjima vladavine prava i ljudskih prava, što su ključna područja prema kriterijima iz Kopenhagena, kao i zbog činjenice da je tijekom godina na obje strane oslabila javna potpora potpunoj integraciji Turske u EU; i dalje se zalaže za suradnju i konstruktivan i otvoren dijalog s turskom vladom u cilju suočavanja sa zajedničkim izazovima i zajedničkim prioritetima, među kojima su stabilnost u regiji, stanje u Siriji, migracije i sigurnost;

4.  upoznat je s rezultatima referenduma održanog 16. travnja 2017. tijekom izvanrednog stanja i u okolnostima koje su onemogućavale poštenu kampanju za referendum i donošenje informiranih odluka s obzirom na to da dvije strane u kampanji nisu imale jednake mogućnosti i da je bilo kršenja prava protivnika ustavne reforme; ozbiljno je zabrinut zbog navodnih nepravilnosti i raširene izborne prijevare utvrđene u zaključcima Misije za promatranje referenduma u okviru Organizacije za europsku sigurnost i suradnju/Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (OESS/ODIHR) koji su izdani 17. travnja 2017. i u kojima se navode ozbiljne sumnje u valjanost i legitimnost rezultata; podržava provedbu neovisne istrage svih tvrdnji u vezi s nepravilnostima navedenima u izjavi OESS-a/ODHIR-a; prima na znanje odluku Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE) o ponovnom pokretanju postupaka praćenja za Tursku;

5.  ističe da Turska mora poštovati obveze koje ima kao članica Vijeća Europe; poziva Tursku da i dalje poštuje obveze koje proizlaze iz članstva u Vijeću Europe te da provodi ustavne i pravosudne promjene i reforme u suradnji s Venecijanskom komisijom i u skladu s njezinim kriterijima;

6.  oštro osuđuje potporu ponovnom uvođenju smrtne kazne koju su turski predsjednik i razni drugi političari izrazili u mnogo navrata; podsjeća da je nedvosmisleno odbacivanje smrtne kazne ključan preduvjet za članstvo u EU-u i naglašava da bi ponovno uvođenje smrtne kazne bilo u suprotnosti s međunarodnim obvezama Turske, da bi dovelo u pitanje članstvo Turske u Vijeću Europe i rezultiralo trenutačnim prekidom pregovora za pristupanje EU-u i pretpristupne pomoći; naglašava da države članice imaju pravo odbiti potporu glasovanju na referendumu o ponovnom uvođenju smrtne kazne na svojem području ako se on organizira u Turskoj;

7.  podsjeća na svoje stajalište iz studenog 2016. u vezi sa zamrzavanjem pristupnog procesa s Turskom;

8.  poziva Komisiju i države članice da u skladu s Okvirom za pregovore bez odgađanja formalno obustave pristupne pregovore s Turskom ako se paket ustavnih reformi provede u neizmijenjenom obliku; uzimajući u obzir napomene Venecijanske komisije o ustavnoj reformi ističe da predložene izmjene ustava nisu u skladu s temeljnim načelima diobe vlasti, ne omogućuju dostatni sustav provjere i ravnoteže te da nisu u skladu s kriterijima iz Kopenhagena; poziva Komisiju, države članice i Tursku da otvoreno i iskreno rasprave o područjima od zajedničkog interesa u kojima bi bila moguća pojačana suradnja; naglašava da bi se politička suradnja između EU-a i Turske trebala temeljiti na odredbama o uvjetima u vezi s poštovanjem demokracije, vladavine prava i temeljnih prava;

Ljudska prava i temeljne slobode

9.  sa žaljenjem napominje da su nerazmjerne mjere poduzete nakon proglašenja izvanrednog stanja, među ostalim uhićenja, otpuštanja, pritvaranja i oduzimanja imovine, bile usmjerene ne samo na tisuće navodnih članova/pristaša Gülenova pokreta nego i općenito na osobe koje imaju oprečna mišljenja, a osobito na oporbene političke stranke; još čeka uvjerljive dokaze u vezi s počiniteljima pokušaja državnog udara; oštro osuđuje zatvaranje 11 parlamentarnih zastupnika Narodne demokratske stranke (tur. Halkların Demokratik Partisi, HDP), uključujući njezine supredsjednike Figen Juksekdag i Selahatina Demirtaša, jednog zastupnika Republikanske narodne stranke (tur. Cumhuriyet Halk Partisi, CHP) te 85 načelnika općina kurdskog podrijetla; odlučno poziva tursku vladu da odmah ukine izvanredno stanje; upozorava na zlouporabu protuterorističkih mjera koje se rabe kao izlika za ograničavanje ljudskih prava; poziva Europski sud za ljudska prava da odmah prihvati prve egzemplarne slučajeve i da što prije okonča prve postupke, s obzirom na to da se čini da ne postoje nikakvi djelotvorni pravni lijekovi na nacionalnoj razini;

10.  poziva turske vlasti da provedu detaljnu istragu o navodima o ozbiljnom zlostavljanju zatvorenika, kao što izvješćuje nekoliko organizacija za ljudska prava i poziva na punu odgovornost i kažnjavanje onih koji su krivi za kršenje ljudskih prava; duboko je zabrinut zbog uvjeta u pritvoru; poziva na hitnu objavu najnovijeg izvješća Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja koji djeluje u okviru Vijeća Europe i odlučno poziva turske vlasti da nacionalnim i međunarodnim promatračima dopuste praćenje pritvorskih objekata;

11.  poziva tursku vladu da svim osobama na koje se primjenjuju mjere ograničavanja ponudi odgovarajući i učinkovit pravni lijek i sudsku reviziju u skladu s vladavinom prava; ističe da je pretpostavka nedužnosti temeljno načelo svake ustavne države; napominje da za vrijeme izvanrednog stanja koje je na snazi uhićeni građani nemaju pravo na pravnu pomoć tijekom prvih pet dana pritvora i žali zbog oštrih ograničenja koja pritvorenici imaju kod pristupa odvjetnicima; ističe da je od srpnja 2016. podneseno više od 100 000 žalbi Turskom ustavnom sudu koji je proglasio da nije nadležan za pitanja obuhvaćena uredbama iz nužde; poziva Tursku da hitno revidira tzv. Istražno povjerenstvo za izvanredne mjere tako da ono postane snažno i neovisno povjerenstvo koje je potpuno ovlašteno i u stanju pojedinačno istraživati sve slučajeve, uspješno obraditi golem broj zaprimljenih zahtjeva te osigurati da se nepotrebno ne oteže sa sudskom revizijom;

12.  oštro osuđuje ozbiljno nazadovanje i kršenje slobode izražavanja kao i teške povrede slobode medija, uključujući nerazmjernu zabranu pristupa medijima i društvenim mrežama na internetu; sa zabrinutošću prima na znanje obustavu rada oko 170 medijskih kuća – uključujući gotovo sve medijske kuće koje se služe kurdskim jezikom – i zatvaranje više od 150 novinara; naglašava da odluka Turske o zabrani pristupa Wikipediji predstavlja ozbiljan napad na slobodu informiranja; primjećuje stalan pad Turske na ljestvici indeksa slobode medija koju sastavljaju Reporteri bez granica i na kojoj se Turska među 180 zemalja trenutačno nalazi na 155. mjestu; podsjeća da su slobodni i pluralistički mediji, uključujući slobodan i otvoren internet ključna sastavnica svake demokracije te apelira na tursku vladu da hitno pusti na slobodu sve nezakonito uhićene novinare; poziva tursku vladu da bivšem zastupniku u Europskom parlamentu i predsjedniku Zajedničkog parlamentarnog odbora Joostu Lagendijku dopusti povratak svojoj obitelji u Turskoj;

13.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog trajnog pogoršanja situacije u jugoistočnoj Turskoj, posebno u područjima u kojima je uveden policijski sat, gdje se prekomjerno rabi sila i provode kolektivne kazne nad svim stanovnicima i gdje je prema nekim navodima u okviru sigurnosnih operacija ubijeno čak 2 000 osoba te se procjenjuje da je u razdoblju od srpnja 2015. do prosinca 2016. raseljeno oko pola milijuna ljudi; napominje da su lokalni javni tužitelji dosljedno odbijali pokretanje istraga na temelju prijava o ubojstvima i da je neovisnim promatračima onemogućen pristup tom području; podsjeća na odgovornost turske vlade da zaštiti sve svoje građane, neovisno o njihovu kulturnom i vjerskom podrijetlu i uvjerenjima; izražava žaljenje zbog raširene prakse izvlaštenja, među ostalim u pogledu imovine koja pripada općinama i crkvi, što predstavlja kršenje prava vjerskih manjina; uvjeren je da samo pošteno političko rješenje kurdskog pitanja može donijeti održivu stabilnost i blagostanje u tom području i u čitavoj Turskoj te stoga poziva obje strane da nastave s pregovorima; napominje da je niz zakona, uključujući Zakon br. 6722 o pravnoj zaštiti sigurnosnih snaga koje sudjeluju u borbi protiv terorističkih organizacija donesen 2016. stvorio atmosferu „sustavnog nekažnjavanja” sigurnosnih snaga;

14.  osuđuje odluku turskog parlamenta o protuustavnom ukidanju imuniteta velikom broju zastupnika, među kojima je i 55 od 59 zastupnika HDP-a, čime se otvara put za uhićenja oporbenih političara te se nanosi ozbiljna šteta ugledu parlamenta kao demokratske institucije; naglašava da Velika narodna skupština Turske treba biti središnja institucija turske demokracije i predstavljati sve građane pod jednakim uvjetima; izražava žaljenje zbog visokog izbornog praga;

15.  zabrinut je zbog toga što su suci i tužitelji i dalje pod snažnim političkom pritiskom te što ih je čak 4000, što je gotovo jedna četvrtina svih sudaca i tužitelja, otpušteno ili uhićeno, dok im je u nekim slučajevima oduzeta imovina; poziva Tursku da ponovno uvede i provede sva zakonska jamstva kako bi osigurala potpuno poštovanje neovisnosti pravosuđa, uključujući izmjenom zakona o Visokom sudbenom i državnoodvjetničkom vijeću kako bi se smanjio utjecaj izvršne vlasti u okviru tog Vijeća; posebice je zabrinut zbog toga što se čini da je institucija „mirovnih kaznenih sudaca”, koju je uspostavila tadašnja vlada u lipnju 2014., pretvorena u instrument za zlostavljanje kako bi se ugušila oporba te kontrolirale informacije dostupne javnosti;

16.  ozbiljno je zabrinut zbog nedovoljnog poštovanja slobode vjere, diskriminacije vjerskih manjina, primjerice kršćana i alevita, i vjerskog nasilja koje uključuje verbalne i fizičke napade, stigmatizaciju i društveni pritisak u školama, kao i zbog problema u vezi sa zakonitom uspostavom mjesta štovanja; poziva turske vlasti da na području slobode mišljenja, savjesti i vjere promiču pozitivne i učinkovite reforme tako da omoguće vjerskim zajednicama da steknu pravnu osobnost, a humanitarnim organizacijama da biraju svoja upravljačka tijela, da uklone sva ograničenja za osposobljavanje, imenovanje i sukcesiju svećenstva, poštuju mjerodavne presude Europskog suda za ljudska prava i preporuke Venecijanske komisije te uklone sve oblike diskriminacije i prepreka na temelju vjere; poziva Tursku da poštuje specifičan karakter i važnost Ekumenskog patrijarhata i da prizna njegovu pravnu osobnost; ponavlja da se mora omogućiti ponovno otvaranje sjemeništa na Halki i da se moraju ukloniti sve prepreke za njegovo pravilno funkcioniranje; zabrinut je zbog nedavnih zatvaranja crkvi u regiji Diyarbakir; poziva vladu da ih vrati pravim vlasnicima; odlučno poziva turske vlasti da se ozbiljno suprotstave svim oblicima antisemitizma u društvu;

17.  poziva Tursku da štiti prava najugroženijih skupina stanovništva i pripadnika manjina; izražava žaljenje zbog zabrane parade ponosa zajednice LGBTI u Ankari i Istanbulu već treću godinu zaredom i zbog njezina sprečavanja te policijskog nasilja; ozbiljno je zabrinut zbog rodno uvjetovanog nasilja, diskriminacije, govora mržnje usmjerenog protiv manjina, zločina iz mržnje i kršenja ljudskih prava pripadnika zajednice LGBTI; poziva Tursku da poduzme odgovarajuće mjere kako bi se spriječili i kaznili govor mržnje i zločini protiv manjina; poziva Tursku da uskladi svoje nacionalno zakonodavstvo s Istanbulskom konvencijom Vijeća Europe, koju je ratificirala 2014. godine; pozdravlja vladinu nacionalnu strategiju i akcijski plan za Rome i poziva tursku vladu da počne provoditi strategiju i uspostavi mehanizam za praćenje i evaluaciju; potiče vlasti da se uhvate u koštac s ključnim preprekama uključivanju Roma u društvo; poziva Tursku da osigura potpunu jednakost za sve građane i se pozabavi problemima s kojima se suočavaju pripadnici manjina, posebno u pogledu obrazovanja i prava vlasništva; napominje da bi u skladu s kriterijima iz Kopenhagena manjine također trebale imati pravo na obrazovanje na vlastitom jeziku u javnim školama; podsjeća na važnost provedbe rezolucije o Imbrosu i Tenedosu donesene u okviru Parlamentarne skupštine Vijeća Europe i poziva Tursku da pomogne pri povratku manjinskih obitelji koje se žele vratiti na te otoke; pozdravlja otvaranje škole za pripadnike grčke manjine na Imbrosu, što predstavlja pozitivan korak;

18.  poziva tursku vladu da poštuje i u potpunosti provede pravne obveze koje je preuzela, a koje se odnose na zaštitu kulturne baštine te, prije svega, da u dobroj vjeri sastavi integrirani popis grčke, armenske, asirske i ostale kulturne baštine koja je uništena ili razrušena tijekom prošlog stoljeća; poziva Tursku da ratificira Konvenciju UNESCO-a iz 2005. o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja; poziva Tursku na suradnju s relevantnim međunarodnim organizacijama, osobito Vijećem Europe, u pogledu sprječavanja i borbe protiv nezakonite trgovine i namjernog uništavanja kulturne baštine;

19.  pozdravlja korake koje su poduzele pojedine države članice i zahvaljujući kojima su se ubrzali postupci odobravanja azila za turske građane koji su žrtve progona na temelju uredbi iz nužde;

Odnosi EU-a i Turske

20.  poziva na produbljivanje odnosa između EU-a i Turske u ključnim područjima od zajedničkog interesa, kao što su borba protiv terorizma, migracije, energetika, gospodarstvo i trgovina te ponavlja da je nužno očuvati i poticati dijalog i suradnju; smatra da suradnja EU-a i Turske u tim područjima predstavlja ulaganje u stabilnost i blagostanje i Turske i EU-a, pod uvjetom da sve strane poštuju svoje obveze u pogledu temeljnih prava i osnovnih sloboda; smatra da je suradnja među članovima civilnog društva od ključne važnosti i odlučno poziva na jačanje tih kontakata;

21.  poziva Tursku da dodatno uskladi svoju vanjsku politiku s vanjskom politikom EU-a; poziva na užu suradnju i koordinaciju izazova u vanjskoj politici između EU-a i Turske; smatra da bi turski ministar vanjskih poslova trebao biti pozvan da sudjeluje na sastancima Vijeća za vanjske poslove ovisno o slučaju kad god je to potrebno; preporučuje da Vijeće pozove tursku vladu na sastanak na vrhu kako bi raspravljali o odnosima između EU-a i Turske;

22.  smatra da bi se jačanjem trgovinskih odnosa mogla ostvariti konkretna korist za građane u Turskoj i u EU-u te stoga u svjetlu trenutačnih nedostataka carinske unije podržava prijedlog Komisije o početku pregovora o unapređenju carinske unije; ponavlja da je EU najveći trgovinski partner Turske i da dvije trećine izravnih stranih ulaganja u Turskoj dolazi iz država članica EU-a; nadalje, ističe gospodarsku važnost Turske kao rastućeg tržišta za EU; smatra da je uključenost socijalnih partnera u pregovore od ključne važnosti; poziva Komisiju da u unaprijeđenu carinsku uniju između Turske i EU-a uvrsti klauzulu o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kako bi ta dva elementa postala ključnim uvjetom; podsjeća da carinska unija može ostvariti svoj puni potencijal tek kada Turska u potpunosti provede Dodatni protokol u odnosu na sve države članice; prima na znanje zaključak Komisije da bi se daljnja trgovinska integracija s EU-om potaknula kada bi Turska uklonila prepreke funkcioniranju carinske unije;

23.  napominje da je liberalizacija viznog režima od velike važnosti za turske građane, osobito za poslovne ljude i osobe turskog podrijetla koje žive u EU-u, te da će se njome poboljšati kontakti među ljudima; potiče tursku vladu da u potpunosti poštuje konačne preostale kriterije, kao što je utvrđeno u planu za liberalizaciju viznog režima; naglašava da je revizija zakonodavstva te zemlje u području borbe protiv terorizma ključni uvjet za jamčenje poštovanja temeljnih prava i sloboda te da će liberalizacija viznog režima biti moguća tek kad se ispune svi kriteriji;

24.  ističe važnost borbe protiv korupcije i podsjeća na nalaze Komisije prema kojima korupcija i dalje prevladava u mnogim područjima te ostaje ozbiljan problem; zabrinut je zbog slabog napretka u pogledu istraga, gonjenja i osuđujućih presuda u slučajevima korupcije na visokoj razini;

25.  poziva Komisiju da pri provedbi revizije sredinom provedbenog razdoblja proračuna Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) 2017. uzme u obzir najnovije događaje u Turskoj te da obustavi isplatu sredstava iz pretpristupnih fondova u slučaju obustave pristupnih pregovora; poziva Komisiju da u slučaju da dođe do toga iskoristi ta sredstva za potporu turskom civilnom društvu i izravno izbjeglicama u Turskoj te da poveća ulaganja u programe razmjene osoba, kao što je Erasmus + za studente, znanstvenike i novinare;

26.  najoštrije osuđuje sve terorističke napade u Turskoj te čvrsto stoji uz stanovništvo te zemlje u zajedničkoj borbi protiv terorizma; svjestan je bilateralnih odnosa između država članica EU-a i Turske u području suradnje u borbi protiv terorizma kad je riječ o „stranim borcima”; naglašava da je snažna suradnja između Europola i turskih tijela za provedbu zakona od ključne važnosti za uspješnu borbu protiv terorizma; ponovno osuđuje povratak nasilju Kurdistanske radničke stranke (PKK), koja je od 2002. na EU-ovu popisu terorističkih organizacija te ju odlučno poziva da položi oružje i da svoja očekivanja izražava miroljubivim i zakonitim sredstvima; naglašava da je mirno rješenje kurdskog pitanja nužno također i za demokratsku budućnost Turske i da će se ono postići tek uključivanjem svih relevantnih strana i demokratskih snaga; poziva na nastavak pregovora u cilju postizanja sveobuhvatnog i održivog rješenja kurdskog pitanja; poziva države članice da provode zakonodavstvo kojim se zabranjuje uporaba znakova i simbola organizacija koje se nalaze na EU-ovu popisu terorističkih organizacija;

27.  žali zbog odluke turske vlade kojom je njemačkim parlamentarnim zastupnicima zabranjen posjet njemačkim saveznim oružanim snagama u vojnoj bazi u Incirliku, zbog čega će sada biti premještene u zemlju izvan NATO-a, što predstavlja veliki korak unatrag za uspješnu suradnju među saveznicima NATO-a u borbi protiv terorizma;

28.  izražava pohvalu za rad turske vlade i lokalnih organizacija civilnog društva te gostoprimstvo turskog naroda koje se vidi iz prihvata otprilike 3 milijuna izbjeglica; prima na znanje Izjavu EU-a i Turske o migraciji te apelira na države članice da pokrenu program dobrovoljnog preseljenja najugroženijih izbjeglica u Turskoj; poziva Komisiju da osigura dugoročna ulaganja za potrebe izbjeglica i njihovih zajednica domaćina u Turskoj te odgovarajuće trošenje sredstava; potiče tursku vladu da svim sirijskim izbjeglicama izda radne dozvole i omogući pristup zdravstvenoj skrbi te da sirijskoj djeci omogući pristup obrazovanju; poziva Ankaru i EU da nastave s koordiniranim ophodnjama u Egejskom moru, da pojačaju napore u cilju borbe protiv krijumčarenja migranata te da u potpunosti i učinkovito provedu sporazum EU-a i Turske o ponovnom prihvatu i bilateralne sporazume o ponovnom prihvatu s Bugarskom i Grčkom;

29.  oštro osuđuje izjave predsjednika Erdogana koji je neke čelnike EU-a optužio da provode „nacističke mjere”, a njihove građane nazvao „nacistima”; ističe da ustrajanje na takvim neopravdanim izjavama potkopava vjerodostojnost Turske kao političkog partnera i da izvoz unutarnjih sukoba te zemlje predstavlja prijetnju mirnom suživotu u društvima u državama članicama Unije s velikim zajednicama građana turskog podrijetla; naglašava da se turska vlada mora suzdržati od sustavnih nastojanja da za vlastite potrebe mobilizira tursku dijasporu u državama članicama Unije; sa zabrinutošću prima na znanje izvješća o navodnom pritisku na pripadnike turske dijaspore koji žive u državama članicama te osuđuje nadzor turskih vlasti nad građanima s dvojnim državljanstvom koji žive u inozemstvu; zabrinut je zbog oduzimanja velikog broja putovnica, pri čemu su neke osobe ostale bez državljanstva, čime se krše Konvencija UN-a o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. i Konvencija UN-a o smanjenju broja osoba bez državljanstva iz 1961., kao i zbog navoda o tome da turski konzulati odbijaju pružiti uslugu nizu svojih građana;

30.  ponavlja važnost dobrosusjedskih odnosa; u tom smislu poziva Tursku da pojača napore kako bi riješila tekuća bilateralna pitanja, uključujući neriješene pravne obveze i sporove s neposrednim susjedima oko kopnenih i morskih granica te zračnog prostora, u skladu s odredbama Povelje UN-a i međunarodnim pravom; poziva tursku vladu da potpiše i ratificira Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS); odlučno poziva tursku vladu da prekine opetovane povrede grčkoga zračnog prostora i teritorijalnih voda te da poštuje teritorijalnu cjelovitost i suverenitet svih svojih susjeda; izražava svoje žaljenje zbog toga što Velika narodna skupština Turske još nije povukla prijetnju ratom koju je uputila Grčkoj;

31.  poziva Tursku i Armeniju da rade na normalizaciji svojih odnosa; naglašava da bi otvaranje tursko-armenske granice moglo dovesti do poboljšanja odnosa, posebno u smislu prekogranične suradnje i gospodarske integracije;

32.  poziva tursku vladu da obustavi svoje planove za izgradnju nuklearne elektrane Akkuyu; ističe da se predviđena lokacija nalazi u području s čestim jakim potresima i stoga predstavlja veliku prijetnju ne samo Turskoj, već i cijelom Sredozemlju; u skladu s tim traži od turske vlade da pristupi Konvenciji iz Espooa kojom se strane obvezuju na međusobno obavješćivanje i savjetovanje kada razmatraju velike projekte koji bi vrlo lako mogli imati znatan negativan utjecaj na okoliš i preko granica matične države; u tu svrhu poziva tursku vladu da vlade susjednih zemalja, kao što su Grčka i Cipar, uključi u daljnji razvoj plana za postrojenje Akkuyu, ili da se s njima barem savjetuje;

33.  ističe da bi rješenje ciparskog problema imalo pozitivan učinak na cijelu regiju te da bi od njega u prvom redu imali korist ciparski Grci i ciparski Turci; pozdravlja zajedničku izjavu od 11. veljače 2014. kao temelj za rješenje problema i iskazuje pohvalu vođama zajednica ciparskih Grka i ciparskih Turaka za napredak ostvaren u pregovorima o ponovnom spajanju; pozdravlja dogovor dvaju vođa o nizu mjera za izgradnju povjerenja i odlučno poziva na provedbu svih dogovorenih mjera; pozdravlja prvu razmjenu geografskih karti s označenim željenim područjima i prvu konferenciju o Cipru održanu u Ženevi održanu s vanjskim silama kao jamcima i uz sudjelovanje EU-a te podržava njezin nastavak s ciljem postizanja uzajamno prihvatljivog dogovora o poglavlju o sigurnosti i jamstvima; podržava pošteno, sveobuhvatno i održivo rješenje na temelju federacije dviju zona i dviju zajednica, jedinstvene međunarodne pravne osobnosti, jedinstvenog suvereniteta i jedinstvenog državljanstva s političkom jednakošću među dvjema zajednicama, u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, međunarodnim pravom, pravnom stečevinom EU-a i na temelju poštovanja načela na kojima se Unija temelji; pozdravlja pojačani angažman dotičnih strana kako bi se postiglo rješenje ciparskog problema; očekuje od Turske da aktivno podupre brzo i uspješno zaključenje pregovora i ponavlja da je predanost i doprinos Turske sveobuhvatnom rješenju i dalje od ključne važnosti; poziva sve relevantne strane da aktivno podupru pregovarački proces, doprinesu pozitivnom ishodu i iskoriste postojeće prilike; odlučno poziva Komisiju da iskoristi sva svoja sredstva kako bi u potpunosti poduprla uspješan dovršetak procesa ujedinjenja;

34.  ponavlja poziv Turskoj da počne povlačiti svoje snage s Cipra, da odsječeni dio Famaguste prepusti UN-u, u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 550 (iz 1984.), i da se suzdrži od mjera u okviru politike nezakonitog naseljavanja kojima se mijenja demografska ravnoteža na tom otoku; napominje da su se pripreme za provedbu pravne stečevine EU-a u budućoj tursko-ciparskoj saveznoj državi nakon stupanja na snagu sporazuma o rješenju tog pitanja već trebale obaviti; u tom pogledu prepoznaje nastavak rada na pripremama za EU ad hoc odbora u kojem sudjeluju obje zajednice; obvezuje se na jačanje napora u cilju suradnje sa zajednicom ciparskih Turaka na pripremama za potpunu integraciju u EU i poziva Komisiju da učini isto; iskazuje pohvalu Odboru za nestale osobe, koji se bavi nestalim osobama i na strani ciparskih Turaka i na strani ciparskih Grka, na njegovu važnom radu i odaje priznanje za činjenicu da je omogućen bolji pristup relevantnim područjima, uključujući vojne zone; poziva Tursku da pomogne Odboru za nestale osobe tako da mu pruži informacije iz svojih vojnih arhiva; traži da se radu Odbora za nestale osobe posveti posebna pozornost i u tom pogledu pozdravlja imenovanje stalnog izvjestitelja Europskog parlamenta za nestale osobe;

35.  prepoznaje pravo Republike Cipra da sklapa bilateralne sporazume u vezi sa svojim isključivim gospodarskim pojasom; ponovno poziva Tursku da u potpunosti poštuje suverena prava svih država članica Unije, uključujući prava u vezi s istraživanjem i iskorištavanjem prirodnih resursa u skladu s pravnom stečevinom EU-a i međunarodnim pravom; odlučno poziva Tursku da se uključi u mirno rješavanje sporova i da se suzdrži od bilo kakvih prijetnji ili radnji koje bi mogle negativno utjecati na dobrosusjedske odnose;

36.  čvrsto vjeruje da se jedino vjerodostojnim političkim rješenjem može osigurati stabilnost Sirije i zadati odlučujući poraz tzv. Islamskoj državi i drugim terorističkim skupinama u Siriji s popisa UN-a; potvrđuje prvenstvo ženevskog procesa pod vodstvom UN-a; prepoznaje napore uložene na sastancima u Astani u cilju ponovne uspostave potpunog prekida sukoba i uspostave trilateralnog mehanizma za praćenje i osiguranje potpunog poštovanja prekida vatre; odlučno poziva sve jamce, uključujući Tursku, da se pridržavaju svojih obveza kako bi se osigurala potpuna provedba prekida vatre i ostvario napredak u pogledu osiguranja potpunog neometanog pristupa humanitarne pomoći diljem zemlje, prekida opsada i puštanja na slobodu svih proizvoljno pritvorenih osoba, osobito žena i djece, u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 2268; ponovno poziva Tursku da poštuje suverenitet i teritorijalni integritet svih svojih susjeda;

37.  traži da se ova rezolucija prevede na turski jezik;

o
o   o

38.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te državama članicama.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0450.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0423.
(3) SL C 285, 5.8.2016., str. 11.
(4) SL C 328, 6.9.2016., str. 2.
(5) SL L 51, 26.2.2008., str. 4.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti