Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2017. o Eritreji, a posebno o slučajevima Abune Antoniosa i Dawita Isaaka (2017/2755(RSP))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Eritreji, osobito Rezoluciju od 15. rujna 2011. o Eritreji: slučaj Dawita Isaaka(1) i Rezoluciju od 10. ožujka 2016. o stanju u Eritreji(2),
– uzimajući u obzir izvješće posebne izvjestiteljice UN-a za stanje ljudskih prava u Eritreji od 23. lipnja 2017.,
– uzimajući u obzir izjavu posebne izvjestiteljice UN-a za stanje ljudskih prava u Eritreji od 14. lipnja 2017., s 35. zasjedanja Vijeća za ljudska prava,
– uzimajući u obzir izvješće Istražnog povjerenstva UN-a za ljudska prava u Eritreji objavljeno 8. lipnja 2016.,
– uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 751 (1992), 1882 (2009), 1907 (2009), 2023 (2011), 2244 (2015) i 2317 (2016), kojima je embargo na oružje za Eritreju produžen do 15. studenoga 2017.,
– uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 4. svibnja 2017. o novom poticaju partnerstvu između Afrike i EU-a,
– uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između AKP-a i EU-a (Sporazum iz Cotonoua), kako je izmijenjen 2005. i 2010. godine, čija je potpisnica i Eritreja,
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2010/127/ZVSP od 1. ožujka 2010. o mjerama ograničavanja protiv Eritreje(3), koja je izmijenjena Odlukom Vijeća 2010/414/ZVSP od 26. srpnja 2010.(4) te ponovno izmijenjena Odlukom Vijeća 2012/632/ZVSP od 15. listopada 2012.(5),
– uzimajući u obzir Predmet 428/12 (2012) podnesen Afričkoj komisiji o ljudskim pravima i pravima naroda, u ime Dawita Isaaka i drugih političkih zatvorenika,
– uzimajući u obzir Završnu izjavu sa 60. zasjedanja Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda od 22. svibnja 2017.,
– uzimajući u obzir izvješće Europske službe za vanjsko djelovanje iz 2015. o partnerstvu između Eritreje i Europske unije,
– uzimajući u obzir Nacionalni okvirni program za Eritreju u sklopu 11. Europskog razvojnog fonda od 3. veljače 2016.,
– uzimajući u obzir Konvenciju protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,
– uzimajući u obzir Ustav Eritreje usvojen 1997. godine, kojim se jamče građanske slobode, među kojima i sloboda vjere,
– uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1981.,
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,
– uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,
A. budući da je stanje ljudskih prava u Eritreji među najgorima u svijetu, da se tamo svakodnevno rutinski krše ljudska prava i da posljednjih godina nije došlo ni do kakvog poboljšanja; budući da je vlada Eritreje pokrenula raširenu kampanju namijenjenu zadržavanju kontrole nad stanovništvom i ograničavanju temeljnih sloboda, pod izgovorom da brani integritet države;
B. budući da je Istražno povjerenstvo UN-a za ljudska prava u Eritreji utvrdilo da se kršenja u područjima izvansudskog pogubljenja, mučenja (uključujući seksualno mučenje i seksualno ropstvo), nacionalne vojne službe kao oblika ropstva, prisilnog rada i politike „pucaj da ubiješ” na granicama mogu smatrati zločinima protiv čovječnosti;
C. budući da su eritrejske vlasti u rujnu 2001. uhitile desetke građana koji su podržali otvoreno pismo u kojem se pozivalo na demokratske reforme; budući da protiv pritvorenih osoba nisu podignute optužnice niti im se sudilo te da je većina njih i dalje u zatvoru; budući da je, unatoč brojnim pritužbama skupina koje se bore za ljudska prava i međunarodnih promatrača, nekoliko njih navodno umrlo u zatvoru; budući da je, međutim, 20. lipnja 2016. eritrejski ministar vanjskih poslova Osman Saleh izjavio da su te pritvorene osobe politički zatvorenici, napomenuvši da su „svi živi” te će im se suditi „kad to vlada odluči”;
D. budući da je Dawit Isaak, koji ima dvostruko državljanstvo Eritreje i Švedske, uhićen 23. rujna 2001. nakon što je eritrejska vlada zabranila medije u privatnom vlasništvu; budući da se zadnji put javio 2005.; budući da je zatvaranje Dawita Isaaka postalo međunarodni simbol borbe za slobodu tiska u Eritreji, zbog čega mu je neovisni međunarodni žiri medijskih stručnjaka nedavno odao priznanje u obliku Svjetske nagrade UNESCO-a za slobodu medija 2017. „Guillermo Cano”, za njegovu hrabrost, otpor i predanost slobodi izražavanja;
E. budući da se obitelj Dawita Isaaka od njegova nestanka suočava s nepodnošljivo teškom situacijom i nesigurnošću jer nema saznanja o njegovu stanju, lokaciji ni izgledima za budućnost;
F. budući da je tijekom represije u rujnu 2001. uhićeno 11 političara (redom bivših članova Središnjeg vijeća vladajuće stranke – Narodnog fronta za demokraciju i pravdu (PFDJ), uključujući bivšeg ministra vanjskih poslova Petrosa Solomona) nakon što su objavili otvoreno pismo vladi i predsjedniku Isaiasu Afewerkiju, u kojemu su pozivali na provedbu reforme i „demokratski dijalog”; budući da je u narednom tjednu uhićeno deset novinara, uključujući Isaaka;
G. budući da se velik broj stanovnika Eritreje uhićuje zbog raznih neopravdanih razloga kao što je izražavanje neovisnih stavova ili bez ikakvog jasnog obrazloženja, i to na neodređeno razdoblje; budući da se pritvorenici, uključujući djecu, drže u izrazito teškim uvjetima koji se u nekim slučajevima svode na mučenje i uskraćivanje zdravstvene skrbi; budući da međunarodnim organizacijama nije odobren pristup zatvorskim objektima, s iznimkom jednog nadzemnog zatvora u Asmari;
H. budući da su dopuštene samo četiri vjeroispovijesti: Eritrejska pravoslavna Crkva, Katolička Crkva, Luteranska Crkva i Islam; budući da su sve ostale vjeroispovijesti zabranjene, a pripadnici tih vjeroispovijesti i članovi njihovih obitelji uhićuju se i zatvaraju; budući da je od 2016. zabilježen ponovni porast zlostavljanja i nasilja nad praktičnim vjernicima; budući da je prema procjenama organizacije Christian Solidarity Worldwide samo u svibnju 2017. u Eritreji zatvoreno 160 kršćana;
I. budući da je Abuna Antonios, patrijarh Eritrejske pravoslavne Crkve, najveće vjerske zajednice u toj zemlji, u pritvoru od 2007. nakon što je odbio ekskomunicirati 3 000 vjernika koji su se protivili vladi; budući da ga od tada drže na nepoznatoj lokaciji, gdje mu se uskraćuje zdravstvena skrb;
J. budući da u Eritreji ne postoji neovisno pravosuđe ni nacionalna skupština; budući da je nedostatak demokratskih institucija u toj zemlji doveo do praznine u području dobrog upravljanja i vladavine prava te posljedično do stvaranja okružja nekažnjavanja za zločine protiv čovječnosti;
K. budući da postoji samo jedna zakonita politička stranka, Narodni front za demokraciju i pravdu (PFDJ); budući da su druge političke stranke zabranjene; budući da su prema navodima organizacije Freedom House stranka PFDJ i vojska praktično jedine politički važne institucije u Eritreji, a obje su strogo podređene predsjedniku;
L. budući da nema slobode tiska, s obzirom na to da su neovisni mediji zabranjeni u Eritreji, i da prema indeksu slobode medija Reportera bez granica Eritreja osam godina zaredom zauzima posljednje mjesto među ocijenjenih 170 – 180 zemalja;
M. budući da predsjednički i parlamentarni izbori planirani za 1997. nikad nisu održani i da Ustav koji je ratificiran iste godine nikad nije primijenjen; budući da nacionalni izbori u toj zemlji nisu održani već 24 godine i da neovisno pravosuđe, funkcionalna nacionalna skupština i civilno društvo gotovo i ne postoje;
N. budući da se prema izvješću UNDP-a o ljudskom razvoju za 2016. Eritreja nalazi na 179. mjestu od 188 zemalja prema indeksu ljudskog razvoja za 2016.;
O. budući da je 2016. Eritreja bila četvrta u svijetu (poslije Sirije, Iraka i Afganistana) po broju osoba koje bježe iz svoje zemlje, kreću na opasan put u Europu i pritom se suočavaju s nemilosrdnim krijumčarima ljudi da bi prešle opasno Sredozemno more; budući da stoga stanje u Eritreji izravno utječe na Europu, jer bi se Eritrejci mogli vratiti u svoju zemlju da se ljudska prava ondje poštuju i da se ondje može živjeti bez straha;
P. budući da je prema podacima Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) iz zemlje pobjeglo više od 400 tisuća Eritrejaca, tj. 9 % ukupnog stanovništva; budući da prema procjenama UNHCR-a oko pet tisuća Eritrejaca napusti zemlju svakog mjeseca, što se u velikoj mjeri može objasniti konstantnim teškim kršenjima ljudskih prava; budući da je 2015. status izbjeglice u EU-u odobren u 69 % slučajeva eritrejskih zahtjeva za azil, a dodatnih 27 % podnositelja zahtjeva dobilo je supsidijarnu zaštitu, što pokazuje ozbiljnost progona u Eritreji;
Q. budući da Eritreja podupire Kartumski proces (inicijativu EU-a i Afričke unije pokrenutu 28. studenog 2014. u cilju rješavanja problema migracije i trgovine ljudima), koji obuhvaća provedbu konkretnih projekata, uključujući izgradnju pravosudnih kapaciteta i podizanje razine osviještenosti;
R. budući da su mnogi mladi pobjegli iz zemlje bježeći od represivne vlade i vojne obveze koja često počinje u vrlo ranoj dobi, pri čemu većina Eritrejaca služi vojni rok na neodređeno vrijeme; budući da se većina onih koji uđu u nacionalnu vojnu službu nađu u situaciji nalik ropstvu, u kojoj se svaki posao, prijava za posao i mogućnost održavanja obiteljskog života kontroliraju; budući da se procjenjuje da se trenutačno oko 400 000 ljudi nalazi u neograničenoj prisilnoj nacionalnoj vojnoj službi i da su mnogi od njih podvrgnuti slabo plaćenom ili neplaćenom prisilnom radu; budući da su žene u vojnoj službi izložene kućnom ropstvu i seksualnom zlostavljanju;
S. budući da su diskriminacija žena i nasilje nad njima prisutni u svim područjima eritrejskog društva; budući da su žene u izrazitoj opasnosti od seksualnog nasilja ne samo u vojsci i u vojnim kampovima za obuku, već i u cijelom društvu; budući da se procjenjuje da je 89 % djevojčica u Eritreji podvrgnuto genitalnom sakaćenju žena; budući da je u ožujku 2007. vlada izdala proglas kojim se genitalno sakaćenje žena proglašava zločinom, zabranjuje se njegova praksa te se tijekom te godine sponzoriraju obrazovni programi kojima se obeshrabruje ta praksa;
T. budući da je režim proširio svoj totalitarizam i na zajednice u dijaspori nametanjem poreza na dohodak iseljenika od 2 % te špijuniranjem dijaspore i napadima na članove njihovih obitelji koji su ostali u Eritreji;
U. budući da od 2011. eritrejski režim niječe da zemlji prijeti glad; budući da je ove godine cijelu istočnu Afriku pogodila izuzetno teška suša i da postoji sve veća zabrinutost zbog stanja u Eritreji; budući da je prema podacima UNICEF-a u siječnju 2017. godine 1,5 milijuna Eritrejaca bilo pogođeno nesigurnošću u opskrbi hranom, uključujući 15 000 djece koja pate od neishranjenosti;
V. budući da je EU važan donator za Eritreju u pogledu pružanja razvojne pomoći; budući da su, unatoč ozbiljnoj zabrinutosti i protivljenju Parlamenta, u siječnju 2016. Europska unija i Eritreja potpisale novi Nacionalni okvirni program za dodjelu 200 milijuna EUR iz 11. Europskog razvojnog fonda; budući da bi mjere posebno trebale biti usmjerene na obnovljivu energiju, upravljanje i upravljanje javnim financijama u sektoru energetike;
1. snažno osuđuje sustavna, raširena i teška kršenja ljudskih prava u Eritreji; poziva eritrejsku vladu da stane na kraj pritvaranju oporbe, novinara, vjerskih vođa i nedužnih civila; traži da se svi zatvorenici savjesti u Eritreji odmah i bezuvjetno oslobode, a posebno Dawit Issak i drugi novinari pritvoreni od rujna 2001. kao i Abuna Antonios; traži da eritrejska vlada pruži detaljne informacije o sudbini svih osoba lišenih slobode kao i njihovoj lokaciji;
2. podsjeća na odluku Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda iz svibnja 2017. i traži od Eritreje da bez odgode potvrdi da je Dawit Isaak dobro, da ga oslobodi i dopusti mu susret s obitelji i pravnim zastupnicima te da mu osigura kompenzaciju za godine provedene u pritvoru; nadalje poziva Eritreju da ukine zabranu neovisnih medija, što je odlučila i Komisija;
3. napominje da nepoštovanjem odluke Afričke komisije Eritreja i dalje pokazuje grubo nepoštovanje međunarodnih normi i temeljnih prava, uključujući pravo na pošteno suđenje, zabranu mučenja, slobodu izražavanja, pravo na obitelj te da svaka zemlja treba poštovati Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda;
4. poziva eritrejsku vladu da oslobodi Abuna Antoniosa, da mu dopusti povratak na njegovu funkciju patrijarha te da se prestane miješati u miroljubive vjerske prakse u zemlji; podsjeća na to da je sloboda vjeroispovijesti temeljno pravo i oštro osuđuje svako nasilje ili diskriminaciju na temelju vjeroispovijesti;
5. poziva na održavanje poštenih suđenja za optužene osobe, ukidanje mučenja i drugih oblika ponižavajućeg postupanja kao što su uskraćivanje hrane, vode i zdravstvene skrbi; podsjeća eritrejsku vladu da je dužna istražiti slučajeve izvansudskih pogubljenja;
6. podsjeća eritrejsku vladu da mnoge njezine aktivnosti predstavljaju zločine protiv čovječnosti i da iako Eritreja nije stranka Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda, mnoge odredbe Rimskog statuta odražavaju norme međunarodnog običajnog prava koje je za Eritreju obvezujuće; naglašava svoju potporu preporuci Istražnog povjerenstva UN-a i temeljitoj istrazi navoda teških kršenja ljudskih prava i zločina protiv čovječnosti koje su počinile eritrejske vlasti, kako bi se svi za koje se utvrdi da snose odgovornost priveli pravdi;
7. izražava svoju punu potporu radu posebne izvjestiteljice UN-a za ljudska prava u Eritreji; poziva EU da u suradnji s UN-om i Afričkom unijom pomno prati cjelokupnu situaciju u Eritreji i prijavljuje slučajeve kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda;
8. traži od Eritreje da u potpunosti poštuje i bez odgode provede Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja te da u potpunosti ispunjava svoje obveze u okviru Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Afričke povelje o ljudskim pravima i pravima naroda, kojima je mučenje zabranjeno; sa zabrinutošću napominje da javne i privatne aktere, među kojima i poduzeća, iznimno ograničava vladin nadzor; uviđa da nedostatak upravljanja javnim financijama, uključujući nepostojanje državnog proračuna, onemogućava proračunski nadzor;
9. poziva eritrejsku vladu da dopusti osnivanje drugih političkih stranaka kao primarnog sredstva za promicanje demokracije u zemlji te poziva na to da se organizacijama za ljudska prava omogući slobodno djelovanje u zemlji;
10. podsjeća na to da je partnerstvo EU-a s Eritrejom uređeno Sporazumom iz Cotonoua i da su sve strane obvezne poštovati i provesti uvjete Sporazuma, osobito poštovanje ljudskih prava, demokracije i vladavine prava; stoga poziva EU da uvjetuje svoju pomoć, među ostalim i time da vlada Eritreje poštuje međunarodne obveze u pogledu ljudskih prava i da oslobodi političke zatvorenike prije nego joj se dodijeli bilo kakva daljnja pomoć EU-a; nadalje poziva EU da upotrijebi sve raspoložive instrumente i sredstva kako bi se zajamčilo da eritrejska vlada poštuje svoje obveze u pogledu zaštite i osiguranja temeljnih sloboda, među ostalim tako da razmisli o pokretanju savjetovanja u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua; traži detaljnu i sveobuhvatnu ocjenu sredstava dodijeljenih Eritreji koja su izdvojili EU i njegove države članice;
11. protivi se tome da EU nastavi pružati znatnu pomoć Eritreji, a osobito odobrenju Nacionalnog okvirnog programa za Eritreju u visini od 200 milijuna EUR; poziva Komisiju da preispita svoje dogovore o nadzoru s Parlamentom, da oprezno razmotri razloge za zabrinutost i prijedloge Europskog parlamenta te da zajamči da su proslijeđeni Odboru Europskog razvojnog fonda; smatra da je Odbor Europskog razvojnog fonda trebao u obzir uzeti prijašnje preporuke Parlamenta da se ne usvoji Nacionalni okvirni program te da se nastavi s raspravom;
12. poziva Komisiju da zajamči da se dodijeljenim sredstvima neće koristiti eritrejska vlada, nego da će ta sredstva po strogim pravilima i transparentno biti dodijeljena za potrebe eritrejskog naroda, točnije za razvoj, demokraciju, ljudska prava, dobro upravljanje i sigurnost te slobodu govora, tiska i okupljanja; potiče EU da osigura uvjetovanost nedavno dogovorene pomoći i da se Nacionalnim okvirnim programom Eritreji pruži podrška u važnom zaokretu u njezinoj energetskoj politici kako bi energija postala dostupna svima, osobito u ruralnim područjima koja trenutno još uvijek nemaju električnu energiju; povrh toga, smatra da bi se u komponenti Nacionalnog okvirnog programa o upravljanju snažan naglasak trebao staviti na provedbu preporuka u vezi s ljudskim pravima iz Univerzalnog periodičnog pregleda koji predvodi UN;
13. traži od Komisije da od eritrejske vlade dobije jamstva da će provesti demokratske reforme i zajamčiti poštovanje ljudskih prava, među ostalim provedbom preporuka donesenih na 18. sjednici Radne skupine o Univerzalnom periodičnom pregledu koje je eritrejska vlada prihvatila 7. veljače 2014.;
14. poziva Vijeće da ponovno procijeni odnose između EU-a i Eritreje te njegovu razvojnu pomoć zemlji, kao odgovor na loše stanje ljudskih prava u zemlji te da objavi konkretne rezultate programa pomoći koji su ostvareni tijekom posljednjih godina; poziva EU i države članice da iskoriste sve raspoložive mjere, osobito u okviru Sporazuma iz Cotonoua kako bi se zajamčilo da eritrejske vlasti poštuju svoje međunarodne obveze;
15. snažno naglašava da Eritreja mora međunarodnim i regionalnim tijelima za ljudska prava, među ostalim i posebnim izvjestiteljima, omogućiti nesmetan pristup zemlji radi praćenja napretka; traži od potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da aktivno podrži obnovu mandata posebnog izvjestitelja UN-a za stanje ljudskih prava u Eritreji; potiče eritrejsku vladu da provede hitne reforme, poput one o odmaku od jednostranačke države, ponovnom sazivanju Nacionalne skupštine i provedbi izbora;
16. apelira na države članice EU-a da poduzmu odgovarajuće mjere protiv plaćanja poreza za eritrejske državljane u dijaspori koji žive na njihovom teritoriju, u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2023 (2011); podsjeća eritrejsku vladu da je pravo na napuštanje vlastite države dio međunarodnog prava o ljudskim pravima; poziva vladu da omogući slobodu kretanja i prestane prikupljati porez za dijasporu od Eritrejaca koji žive u inozemstvu; apelira na vladu da stane na kraj politici „krivnje zbog srodstva” kojom se napadaju članovi obitelji osoba koje izbjegavaju služenje vojnog roka, nastoje pobjeći iz Eritreje ili ne plaćaju porez na dohodak od 2 % koji eritrejskim iseljenicima nameće vlada;
17. poziva eritrejsku vladu da se pridržava propisanog razdoblja vojne službe, da ne iskorištava svoje građane kao prisilne radnike, da više ne dopušta stranim poduzećima da takve vojne obveznike koriste uz naknadu, da otvori mogućnost prigovora savjesti na služenje vojnog roka te da zajamči zaštitu vojnih obveznika;
18. podsjeća Eritreju da je u okviru konvencija Međunarodne organizacije rada, uz poseban naglasak na pravo organizacija civilnog društva i sindikata na okupljanje, mirno prosvjedovanje, sudjelovanje u javnim poslovima i vođenje kampanja za poboljšanje radničkih prava; poziva eritrejsku vladu da ukine politiku kojom se zabranjuje rad nevladinih organizacija koje imaju manje od 2 milijuna USD na bankovnom računu; zabrinut je zbog rasprostranjenih veza između poslovnih subjekata, politike i korupcije u Eritreji; osuđuje strana poduzeća koja sudjeluju u korištenju prisilnog rada i poziva sve koji djeluju u Eritreji na veću odgovornost, dužnu pažnju i sustave izvješćivanja;
19. prima na znanje pokušaje EU-a da surađuje s Eritrejom u području migracija; ističe vrlo visoke stope odobravanja azila i supsidijarne zaštite Eritrejcima od strane država članica EU-a te stoga apelira na države članice da u skladu sa Ženevskom konvencijom ne vraćaju Eritrejce koji traže azil u Europi; zahtijeva od država članica da se pridržavaju načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja te ih podsjeća na vjerojatnost toga da tražitelji azila po povratku budu proizvoljno pritvoreni i mučeni zbog svog pokušaja bijega;
20. potiče Eritreju da surađuje s međunarodnom zajednicom u području ljudskih prava; traži od Vijeća UN-a za ljudska prava da surađuje s Eritrejom u izgradnji kapaciteta u pravosudnom sustavu organiziranjem seminara i osposobljavanja za suce i pravnike, što je konstruktivan način za napredak; prima na znanje da će izaslanstvo Ureda visokog povjerenika za ljudska prava posjetiti Eritreju u lipnju 2017. te ga poziva da izvijesti o tome što su vidjeli i da pokuša dobiti pristup svim dijelovima zemlje, osobito zatvorima u kojima se mogu pregledati prostorije i o njima izvještavati;
21. ponavlja svoju duboku zabrinutost zbog aktualnih klimatskih uvjeta u državama na Rogu Afrike, uključujući Eritreju, i zbog ozbiljnog, s njima povezanog, rizika u vezi s pomanjkanjem hrane i humanitarnom krizom; poziva EU da zajedno sa svojim međunarodnim partnerima snažnije podupre pogođeno stanovništvo i zajamči potrebno financiranje i pomoć;
22. osuđuje politiku eritrejske vlade o proizvoljnom oduzimanju državljanstva te poziva na pošteno i pred zakonom ravnopravno postupanje prema svim građanima Eritreje; ističe da rješavanje pitanja nedostatka pravde u demokratskom upravljanju u Eritreji i ponovna uspostava vladavine prava moraju postati prioritet, i to tako da se okonča autoritarna vladavina utemeljena na strahu od proizvoljnog pritvaranja u izolaciji, mučenja i drugih oblika kršenja ljudskih prava, od kojih neki čine zločine protiv čovječnosti;
23. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a, Vijeću Afričke unije, Istočnoafričkoj zajednici, glavnom tajniku UN-a, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i eritrejskim vlastima.